To nije upozorenje koje dolazi samo od aktivista. Prema analizi Bankwatcha, Buk Bijela nije izolovan projekat, već dio šireg sistema od 14 planiranih hidroelektrana na gornjoj Drini i njenim pritokama, a njena izgradnja bi onemogućila migraciju mladice i nanijela štetu i lokalnom rafting turizmu. U istoj analizi se navodi da nova procedura procjene uticaja, pokrenuta 2024. godine, izgleda tako da bi mogla isključiti veći dio kumulativnih uticaja planiranih postrojenja u tom području, iako upravo ti zbirni efekti određuju stvarnu razmjenu štete .

U praksi, to znači da se javnosti i institucijama formalno predstavlja jedan projekat, dok bi stvarne posljedice bile mnogo šire. Buk Bijela je dio kompleksa „Gornja Drina“, zajedno sa hidroelektranama Foča i Paunci, a dodatno su planirane i druge intervencije na pritokama, uključujući pregrade i radove za kontrolu sedimenta. Kritičari upozoravaju da se tako umanjuje stvarni obim zahvata i prikriva koliko bi rijeka zapravo bila fragmentisana.

Posebno ozbiljan problem je planirani vršni režim rada. Prema dostupnim podacima iz nacrta studije, protoci kroz turbine varirali bi od 22 do 450 kubnih metara u sekundi, uz tvrdnju da to neće imati negativan uticaj na ekosistem Drine. Stručnjaci i organizacije civilnog društva tvrde suprotno: da je riječ o tvrdnji koja je u direktnoj suprotnosti sa postojećim naučnim saznanjima o uticaju vršnog rada hidroelektrana na akvatične sisteme.

„Hidroelektrana Buk Bijela sa visokom branom i režimom rada predstavlja najdestruktivniji tip hidroelektrane koji se može zamisliti i, u ovom osjetljivom ekosistemu, dovešće do teške i trajne ekološke degradacije“, navodi se u kritikama nacrta studije.

Najveći udar mogao bi pretrpjeti upravo živi svijet rijeke. Gornji tok Drine i njene pritoke predstavljaju jedno od najvažnijih preostalih staništa mladice (Hucho hucho), vrste koju Međunarodna unija za zaštitu prirode klasifikuje kao ranjivu, dok je u Evropskoj uniji tretirana kao ugrožena. Bankwatch podsjeća da je Drina najznačajnije stanište mladice upravo po dužini očuvanog riječnog toka, te da bi izgradnja Buk Bijele, zajedno sa drugim branama na pritokama, ozbiljno ugrozila njenu migraciju i mriještenje 

Mladica nije bilo kakva riba. Ona traži čistu, hladnu i dobro oksigenisanu vodu i često prelazi desetine kilometara kako bi došla do pogodnih mjesta za mrijest. Upravo zbog toga su slobodni tokovi i povezane pritoke presudni za njen opstanak. Ako se te rute presijeku branama, posljedice nisu samo lokalne – one pogađaju čitavu populaciju vrste u regionu.

„Riba mladica, čije je stanište ovdje zastupljeno s oko 40 posto ukupne populacije, mogla bi biti potpuno uništena u roku od deset godina nakon formiranja akumulacije“, upozorio je Vuk Ivković iz Crnogorskog društva za ekologiju.

Kritike se ne zaustavljaju na ribama. Iz organizacija koje prate slučaj godinama upozoravaju da bi izgradnja hidroelektrana u ovom dijelu sliva značila i trajnu promjenu riječnog i priobalnog ekosistema, sa posljedicama po klimu, vlažnost, kvalitet života i razvoj turizma. Drina bi, umjesto rijeke koja nosi brzinu, kiseonik i život, na gotovo 30 kilometara postala niz akumulacija, dok bi slobodan tok bio sveden na tek manji dio u zoni Foče.

„Izgradnja hidroelektrane ‘Buk Bijela’, koja je dio kompleksa Hidroenergetskog sistema ‘Gornja Drina’, zajedno sa hidroelektranama ‘Foča’ i ‘Paunci’ potpuno će ‘ujezeriti’ gornji tok rijeke Drine koji je ujedno i njen najljepši dio. Odnosno, ukoliko dođe do izgradnje ovih hidroelektrana, rijeka Drina će postati jezero čime će se promijeniti ekosistem rijeke, ali i klima ovog područja. Posljedice ovog projekta najviše će osjetiti stanovništvo“, upozorili su iz Centra za životnu sredinu.

Na to se nadovezuju i zdravstvene i bezbjednosne dileme. Dragana Drakul, mještanka Foče i profesorica Medicinskog fakulteta, upozorila je da Foča već ima specifične klimatske uslove, sa povišenom vlagom tokom godine, te da tvrdnje da akumulacija neće dodatno uticati na vlažnost vazduha nisu dovoljno obrazložene. Podsjetila je i na negativna iskustva sa drugim hidroenergetskim projektima u ovom području, navodeći da se ne smije ponoviti scenario u kojem se građani upozoravaju unaprijed, a budu ignorisani.

Osim ekološkog, cijeli projekat ima i dubok pravni problem. Još od 2020. godine traje spor pred Ustavnim sudom BiH zbog pitanja da li Republika Srpska uopšte može samostalno dodjeljivati koncesije za hidroelektrane na Drini, rijeci koja čini dio državne granice i koja se, prema stavovima Ustavnog suda i zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, smatra državnom imovinom. U julu 2021. godine Ustavni sud je utvrdio da spor postoji i naložio Komisiji za koncesije BiH da ga riješi, ali to do danas nije završeno.

Na taj aspekt upozorava i Nina Kreševljaković iz Aarhus centra BiH:

„Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže državnom imovinom suprotno odredbama ovog zakona, ništavan je. S obzirom na navedeno, sasvim je jasno zašto je sporan projekat hidroelektrane Buk Bijela. O raspolaganju rijekom Drinom može odlučiti isključivo država BiH, a nikako entitet samostalno.“

Ni finansijska strana projekta ne djeluje stabilno. Bankwatch navodi da je još 2017. godine potpisan memorandum sa kineskom kompanijom AVIC-ENG, ali da do septembra 2025. godine izgleda da finansiranje nije bilo osigurano, dok nijedan ugovor nije bio potpisan. U istoj analizi podsjeća se i da su Evropska banka za obnovu i razvoj i Svjetska banka potvrdile da neće finansirati projekat, a da je izvještaj Svjetske banke iz 2021. ukazao na ozbiljne nedostatke u tadašnjoj procjeni uticaja na životnu sredinu i predložio potpuni redizajn projekta.

Tek nakon svega toga, 20. februara 2026. godine u Foči je održana javna rasprava o nacrtu nove Studije uticaja na životnu sredinu, a potom i rasprava u Plužinama u Crnoj Gori. Umjesto da ta rasprava otvori prostor za ozbiljna pitanja, iz Centra za životnu sredinu tvrde da su učesnici koji su izražavali zabrinutost nailazili na podsmijeh i paušalne odgovore.

„Svi koji su postavljali pitanja ili davali komentare u kojima je izražena zabrinutost zbog mogućih negativnih posljedica ovog projekta na stanovništvo, osjetili su neku vrstu pritiska i podsmijeha u sali“, rekla je Jelena Ivanić, koordinatorka programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu.

Pored toga, stručnjaci upozoravaju da čak ni nova studija nije dala odgovore na neka od ključnih pitanja. Nataša Mazalica, magistar hidrobiologije iz Centra za životnu sredinu, navela je da u studiji nema podataka o obračunu velikih voda, odnosno o tome kako bi projekat mogao uticati na opasnost od poplava nizvodno. Bez tih podataka, upozorava ona, nije moguće ozbiljno procijeniti bezbjednost stanovništva.

Upravo tu leži i suština spora oko Buk Bijele. Nije riječ samo o tome da li će jedna brana biti izgrađena ili neće. Riječ je o pitanju da li je moguće jedan složen, osjetljiv i međunarodno važan riječni sistem svesti na tabelu energetskih koristi, a da se pri tome zanemare fragmentacija staništa, gubitak biodiverziteta, pravna nesigurnost i posljedice po ljude koji žive uz rijeku.

Zato protivnici projekta već godinama ponavljaju isto: da Buk Bijela nije samo građevinski zahvat, nego prelomna tačka za budućnost gornjeg toka Drine. A ako se Drina jednom pretvori u jezero, to više neće biti pitanje obećanja, studija i konferencijskih sala, nego nepovratno stanje na terenu.

Dejan Rakita / GERILA

The post Hidroelektrana Buk Bijela: Kako bi projekat na Drini mogao uništiti mladicu i promijeniti rijeku first appeared on Gerila.info.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je presudio kako se ovakva vrsta ugovora ne može zaključiti bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine, na čijoj bi se teritoriji trebali izvoditi radovi, odnosno kako Vlada RS-a nije mogla dati koncesiju za to bez mišljenja Komisije za koncesije Bosne i Hercegovine, prenosi Hina.

Kamen-temeljac za novu hidroelektranu kod Foče na Drini sredinom maja položili su predsjednici vlada Srbije Ana Brnabić i Republike Srpske Radovan Višković, a tada su najavili kako će zajednički biti izgrađene još dvije hidroelektrane na istoj rijeci.

Projekat osporili i iz Crne Gore

Višković je tada tvrdio kako Bosna i Hercegovina kao država nema nikakvih ovlasti nad ovakvim projektima, jer se oni realizuju na teritoriji koja je “u sastavu Republike Srpske”.

Ana Brnabić je kazala kako su pravni stručnjaci Vlade Srbije “sve dobro analizirali i utvrdili kako u dogovoru Beograda i Banjaluke nema ničega nezakonitog”.

Uz prigovore sa državnog nivoa u Bosni i Hercegovini, projekt su osporili i iz Crne Gore, jer bi gradnja hidroelektrana mogla uticati na okolinu i ugroziti kanjon rijeke Tare, koji je pod zaštitom UNESCO-a.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine ostavio je rok od tri mjeseca Komisiji za koncesije Bosne i Hercegovine da riješi sporna pitanja između države Bosne i Hercegovine i entiteta RS nastala u vezi s dodjelom koncesija.

The post Ustavni sud BiH: Srbija i RS ne mogu graditi hidroelektrane bez saglasnosti BiH first appeared on Gerila.info.

Kamen temeljac su položili Ana Brnabić, predsjednica Vlade Srbije, i Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske, a riječ je o projektu vrijednosti čak 220 miliona evra.

Petar Đokić, nezvanični kum skoro svih energoprojekata na rijekama, rekao je da pripremni radovi počinju odmah, a da će taj projekat zajedno finansirati elektroprivrede Srbije i Srpske, kao i da će u zajedničkom preduzeću Hidroenergetski sistem “Gornja Drina” preduzeće Elektroprivreda Srbije imati udio od 51 odsto, a Elektroprivreda Republike Srpske 49 odsto.

Zorana Mihajlović, ministarka energetike Zorana Mihajlović rekla je da je planirano da hidroelektrana “Buk Bijela” bude gotova za četiri godine i da je ovo jedan u nizu zajedničkih projekata Srbije i Srpske.

“Želimo da pokažemo da je regionalno povezivanje dobro zbog svih građanki i građana celog regiona. Drina je reka koja nas spaja i da nas nikad više ne razdvaja. Ovo je istorijski dan, jer se decenijama govorilo o ‘Buk Bijeloj'”, rekla je Mihajlović.

“Čekali smo više od 60 godina da počnemo realizaciju i ponosni smo što ga radimo zajedno sa Srbijom i što ćemo na ponos građana obe države projekat završiti za četiri godine. Ovo je projekat koji znači život, povezivanje, opstanak i prosperitet”, naglasio je Radovan Višković, predsednik Vlade RS.

Da svi ipak nisu oduševljeni projektom na čiju se realizaciju čeka gotovo 6 decenija, pokazuje i saopštenje Bisere Turković, ministarke inostranih poslova BiH, u kojem je navedeno da vlasti Republike Srbije ulaskom u projekt izgradnje hidroelektrane “Buk Bijela”, koji nema saglasnost države i koji se protivi odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine rizikuju, ne samo ekonomske štete, nego i ne doprinose dobrosusjedskim odnosima.

“BiH je spremna na sve investicije i zajedničke projekte koji su u interesu građana obje zemlje, ali samo uz poštivanje ustava, zakona i institucija države BiH. Pozivamo vlasti Republike Srbije da saradnju vrate u međudržavne okvire i u okvire deklariranih stavova o međusobnom poštivanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta”, navodi Turković.

Posljednje informacije pokazuju da gradnja “Buk Bijele” počinje bez saglasnosti susjedne Crne Gore, koja strahuje od posljedica po okolinu odnosno zbog mogućeg utjecaja na ekosistem rijeke i kanjona Tare, a posebno treba uzeti u obzir da ova zemlja svoju međunarodnu reputaciju, barem deklarativno, gradi na poštivanju ekoloških normi i zaštite životne sredine.

Krajem 2020. godine grupa sačinjena od 24 BiH parlamentarca je zatražila od Ustavnog suda BiH da stavi van snage odluku Republike Srpske o davanju koncesije za izgradnju hidroelektrana na gornjoj Drini. U apelaciji je navedeno kako odluke u vezi s državnom imovinom, poput rijeka na međunarodnim granicama, mogu biti donijete isključivo na nivou BiH.

Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske izjavio je kako BiH nije nadležna za izgradnju HE “Buk-Bijela”.

„Granica između Republike Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine nije Drina u Brodu na Drini, nego je to isključivo teritorija Republike Srpske i koncesija je u nadležnosti Komisije za koncesije Republike Srpske. Vlada Srbije nije imala potrebe da razgovara sa nekim drugim, izuzev Vlade Republike Srpske“, rekao je Višković.

„Uradili smo analizu svih pravila, zakona, Ustava, da bi naša investicija bila zaštićena. Po svim analizama koje smo uradili u poslednjih 20 godina na teritoriji Bosne i Hercegovine je izdato oko 280 različitih koncesija. Sve ove koncesije su izdavali entiteti ili kantoni i ni ujednoj nije postojao prpblem. Ukoliko bi se pokazalo da je naša investicija problematična, to bi značilo da iz svih ovih prethodnih investicija je, također, problematično. Mislim da bi se tu ušlo na jednu pravnu nesigurnost na nivou Bosne i Hercegovine, kako, kada je moguće investirati, ko daje te dozvole. Mi smo nastupili kao strani investitor u najboljoj mogućoj veri“, naglasila je Ana Brnabić, predsjednik Vlade Srbije.

Pored političkog protivljenja, protiv izgradnje “Buk Bijele” su i ekolozi koji taj projekat smatraju štetnim po životnu sredinu ove regije.

“Nije urađena adekvatna studija uticaja na životnu sredinu. Studija je urađena prije više od 10 godina sa podacima koji su stari više od trideset godina i kao takva ona ne bi smjela biti predmet odobravanja, odnosno daljnjih izdavanja dozvola kao što je građevinska dozvola. Najave koje smo čuli od ministra da će se ići na povećanje u cilju povećanja instalisane snage hidroelektrane Buk bijela od 93 na megavata, na 115-120 megavata govori nam da ovaj projekat nije nikako spreman”, istakao je Viktor Bjelić, iz Centra za životnu sredinu.

Bjelić je istakao da HE Buk Bijela ima samo privremenu građevinsku dozvolu, odnosno djelimično izvršenje za građenje i to samo za pripremne radove, tako da se u okviru te dozvole postavlja kamen temeljac.

“Najveća vrijednost gornjeg toga Drine je u biodiverzitetu, odnosno vrstama koje tu obitavaju. Prije svega, riblja vrsta mladica koja je endemska vrsta i ugrožena vrsta na evropskom nivou. Smatra se da je gornji tok Drine njeno najveće i najočuvanije stranište, a ovi planovi i projekti to bi ugrozili”, naglasio je Bjelić.

Poseban problem kod izgradnje ove HE, ističu eko aktivisti, jeste mogući uticaj na zaštićeni kanjon Tare u Crnoj Gori, a koji je se nalazi na listi UNESCO svjetske baštine, a i dio je Nacionalnog parka Durmitor. Prema projektnoj dokumentaciji HE “Buk Bijela”, predviđeno je da se akumulacija brane prostire na čak jedanaest i po kilometara.

“Ukoliko visina ove HE bude viša od 90 metara, a sve su prilike da hoće, podići će akumulaciju jezera i uliti se u rijeku Taru, za koju znamo da je pod UNESCO zaštitom. Naravno da će reagirati i Crna Gora. Organizacije u BiH su već jednom oborile okolinsku dozvolu, ali ponovo im je izdata. Organizacije iz obje države prijavile su Bosnu i Hercegovinu Sekretarijatu ESPOO konvencije, zbog kršenja i izbjegavanja procedure o prekograničnoj procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje hidroelektrane”, rekao je Rijad Tikveša, ispred Udruženja za zaštitu i unapređenje okoliša, prirode i zdravlja “Ekotim”.

Prijekat “Buk Bijela” koji je započet prije devet godina, u realizaciji Vlade RS, predviđen je Studijom o procjeni uticaja na životnu sredinu, na osnovu koje je godinu kasnije, odnosno 20213. godine, izdata prva ekološka dozvola. Elektroprivreda RS nije realizovala projekat, a ta dozvola je istekla 2018.godine, nakon čega je Aarhus centar BiH 2019.godine tužio Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, jer je smatrao da je istekao rok za produđenje ekološke dozvole. Banjalučki Orkužni sud je presudio u korist Aarhus centra, ali je resosrno ministarstvo ipak izdalo novu ekološku dozvolu.

Pored “Buk Bijele” projektom hidroelektrana u gornjem toku rijeke Drine, predvišena je gradnja još dvije hidrocentrale: Foča i Paunci.

HE Foča bi trebalo da ima snagu oko 44,15 megavata, a HE Paunci 43,25 megavata, i takođe će, kao “Buk Bijela”, biti rađene u partnerstvu Srbije i Srpske.

GERILA.info

The post HE Buk Bijela: Kapitalna investicija, narušavanje državnih ingerencija ili ugrožavanje eko sistema? first appeared on Gerila.info.

Piše: B. Mrkić-Radević (zurnal.info)

Jesen je i kraj ovogodišnje sezone raftinga na rijekama u BiH. Ove godine Tarom se spustio veliki broj gostiju iz inostranstva i BiH.

Žurnal je pisao o problemima sa kojima su se bh. rafteri suočavali proteklih godina, ali koji su velikim dijelom riješeni zahvaljujući 20-ak kilometara puta probijenog desnom obalom Tare.

Put je pušten u upotrebu još 2017, nakon što je sredstva osigurala Opština Foča, a Oružane snage BiH ustupile mehanizaciju.

Tako su riješene velike gužve i problem nastajali na granici sa Crnom Gorom prilikom prelaska raftera i njihovih gostiju.

Lokalne vlasti, nakon probijanja puta, planirale su da se prolazak naplaćuje dva eura po putniku, dakle 16 do 18 eura po vozilu. Za ovu vrstu puta – i previše – pobunili su se organizatori raftinga pa se od te ideje i odustalo.

Iako neki od rafting cenatra svoje goste još uvijek vode na granicu na Šćepan Polju, zloupotrebe, barem u posljednjih nekoliko godina, nisu zabilježene. U resornim ministarstvima, Graničnoj policiji, nemaju zabilježen pokušaj šverca robe ili ljudi.

Sanela Dujković iz Granične policije BiH za Žurnal kaže kako policijski službenici Granične policije BiH granične provjere svih osoba i vozila, pa tako i učesnika u raftingu, obavljaju na području Međunarodnog graničnog prijelaza Hum uvidom u putnu ispravu i provjerom kroz čitače:

– Ipak, od kada je u funkciji putna komunikacija na dijelu teritorije BiH na desnoj strani Tare prema mjestu Brštanovica odakle počinje spust samo manji broj rafting klubova povremeno koristi prelazak preko MGP Hum. Korisnici rafting usluga se ne evidentiraju posebno već kao i sve druge osobe u namjeravanom prelasku državne granice.

Jedinica granične policije Hum nije imala evidentiranih slučajeva zloupotrebe obavljanja rafting djelatnosti od vlasnika kampova niti od korisnika usluga raftinga.

Nesreće kao posljedica neodgovornosti

Početkom ovogodišnje sezone na Tari desila se nesreća u kojoj je teško povrijeđena turistkinja iz Beograda. Spasili su je fočanski skiperi i turisti, a zatim je prebačena u bolnicu u Foču.

Nekoliko dana bila je priključena na aparate za disanje, nakon čega se postepeno i potpuno opravlja. Ovaj slučaj, nažalost, nije usamljen, ali je posljednica neodgovornosti – upozoravaju rafteri.

Djevojka je u čamcu sa prijateljima na rafting krenula u vlastitoj režiji i bez licenciranog skipera:

-Pravila se moraju poštovati i rafting je tada siguran. Mi u rafting cetru Drina-Tara imamo iskusno i obučeno osoblje. Rafting klub Drina-Tara je prvi registrovani rafting klub na ovim prostorima, te je jedan od nosilaca i sportskog raftinga. Skiperi koji će, u toku raftinga, biti vaši vodiči su aktivni takmičari našeg kluba – kaže Drago Todorović iz rafting centra Drina-Tara.

Udruženje rafting klubova Tara i Drina iz Foče uputilo je apel turistima i građanima povodom ove nesreće:

-Želimo skrenuti pažnju svim gostima da prilikom rezervacije rafting i sličnih aktivnosti odaberu proverene i registrovane rafting klubove, koji se već decenijama bave ovom vrstom turizma u kanjonu Tare – naveli su.

U proteklih desetak godina desilo se nekoliko nezgoda na reci Tari u toku rafting ili kajak tura, a učesnici nezgoda su svaki put bili ili ljudi koji su na Taru došli u sopstvenom aranžmanu, bez lokalnih vodiča, ili su došli u aranžmanu nekih klubova koji nisu lokalni klubovi, već organizacije sa strane, koji nisu registrovani za ovu aktivnost.

U ovom slučaju pokazalo se koliko je važan put probijen desnom obalom Tare, upozorio je tada načelnik Opštine Foča Radisav Mašić. Najavio je i njegovo asfaltiranje.

Uz obavezu da o sigurnosti turista brinu rafting klubovi, od ove godine pojačana je i kontrola onih koji se bave ovom djelatnošću, naveli su u Inspektoratu RS-a.

Jedan od ciljeva je zaštita turista, ali i osiguranje da ovi centri posluju u skladu sa zakonom: kontroliše se doslovno sve: oprema, kuhinja, ali i izdavanje računa te finansijsko poslovanje. Posebna pažnja poklanja se tome da li su svi čamci prošli tehnički pregled, ko njima upravlja, te da li turisti dobiju odgovarajuću zaštitnu opremu.

U skladu sa Zakonom o turizmu, za organizovanje sportsko-rekrativne aktivnosti na divljim vodama, kao što su rafting, kajak i kanu ture, te splavarenje i kanjoning, organizatori moraju imati zaposlena stručna lica. Instruktori, treneri, skiperi i vodiči moraju da imaju licencu izdatu od odgovarajuće asocijacije.

Opremu i raftere od ove godine, najavljeno je, provjeravaće i iz Međunarodne rafting federacije, čija pravila podrazumijevaju da svaki licencirani rafting klub i svaki vodič i instruktor moraju da svoje licence obnavljaju svake tri godine, što podrazumijeva učešće u međunarodnim radionicama i konferencijama, posvećenim sigurnom raftingu.

U kampovima na obalama Tare zaposlen je veliki broj lokalnog stanovništva. Ekonomiji kraja doprinosi i to što se namirnice koje se služe kupuju kod lokalnog stanovništva, kažu u kampu Drina-Tara.

Generalno, prihod od ugostiteljtva u Nacionalnom parku Sutjeska porastao je za 200 hiljada KM godišnje.

Izvor: zurnal.info

The post RAFTING TAROM: Prihodi rastu, inspekcije pojačale kontrolu first appeared on Gerila.info.

Rijeka Tara na svom završnom toku prirodna je granica između Crne Gore i BiH. Izuzetno atraktivna za obavljanje rafting djelatnosti, Tara svake godine privlači brojne turiste iz cijelog svijeta. Za rafting klubove i kampove nikle na njenim obalama, to je značajan izvor zarade. Iako se trenutno rafting u obje države odvija bez značajanijih problema, to nije zbog napora koje su u rješavanje problema uložila obje države već alternativnih rješenja, koja svakako nisu trajna.

Problemi na granici

Jedan od najvećih problema prilikom obavljanja raftinga, kada je riječ o turistima koji borave u BiH, a koji ipak ne žele koristiti alternativni put, jeste prelazak granice sa Crnom Gorom. Početna tačka za rafting je Brštanovica, na rijeci koja je prirodna i administrativna granica.

Do 2017. svaki gost koji se želio spustiti Tarom do Brštanovice morao je doći preko graničnog prelaza Šćepan Polje. Na tom mjestu, opisuje za Žurnal Drago Todorović iz kampa Drina-Tara, stvarale su se ogromne gužve:

– To je sve doprinosilo nervozi posjetilaca, zamislite ljetni dan na 40 stepeni i haos na granici. Dolazilo je do zastoja i komplikacija.

Pritom su rafting klubovi za svakog posjetioca koji pređe granični prelaz morali platiti četiri i po evra takse.

– Za nas je to bio značajan iznos, jer u sezoni imamo veliki broj gostiju. Pored toga, te gužve su dovodile do kašnjenja, jer su značajno produžavale vrijeme transfera gostiju – kaže Todorović.

Rafteri su se žalili i na nedolično ponašanje graničnih službenika, te izostanak adekvatne reakcije inspekcije.

Većina kampova u Crnoj Gori se nalazi u blizini Šćepan Polja, a u BiH na Bastasima. Trenutno ih u BiH ima više od 20, dok su neki još uvijek u procesu registracije. Nakon što su rafter iz BiH godinama upozoravali nadležne na neuspjele dogovore oko rješavanja prelaska granice, prije nešto više od tri godine Oružane snage BiH počele su sa probijenjame puta desnom obalom Tare, kako bi se u potpunosti izbjegao ulazak u Crnu Goru.

Trasa dugačka oko 20 kilometara, od Huma prema Brštanovici uz samu granicu sa Crnom Gorom, probijena je mehanizacijom Oružanih snaga BiH, koju je na osnovu sporazuma ustupilo Ministarstvo odbrane BiH. Opština Foča izdvojila je 1,2 miliona KM. U avgustu ove godine započelo je i asfaltiranje jedne dionice ovog puta; a cijela tura odvija se na teritoriji BiH.

Danas rafter od Opštine traže da se put dodatno uredi iako većina koristi tu trasu.

– Većina nas koristi novi put napravljen prije dvije godine desnom obalom Tare. Ne idemo na granicu sa Crnom Gorom pa više i nema neprijatnih situacija – pojašnjava Mirko Davidović, menadžer kluba Tara raft.

Međudržavni sporazum

Put je riješio problem koje nije ni je Sporazumom o saradnji u oblasti turizma između Savjeta ministara BiH i Vlade Crne Gore, koji su sredinom 2012. potpisali tadašnji ministri – održivog razvoja i turizma u Crnoj Gori Predrag Sekulić i spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Mirko Šarović.

– Stvoreni su preduslovi za kreiranje i promociju zajedničkih turističkih proizvoda, kao što je rafting na Tari i drugi prekogranični projekti, koristeći mogućnost finansiranja iz IPA fondova koji se odnose na prekograničnu saradnju.

Rafteri ipak tvrde da su im crnogorski graničnici tražili različite vrste dokumenata i dozvola za čamce i splavarenje. Tako je 2012. zabilježen i incident kada su crnogorski inspektori naplatili po 100 evra za navodne prekršaje bh. raftera.

Organizatori raftinga sa područja BiH dužni su da prilikom prolaska kroz područje Crne Gore i eventualne kontrole, posjeduju rješenja nadležnog organa BiH o obavljanju rafting djelatnosti, i nikakve druge dozvole, tvrdili su sa bh. strane.

Dok su gosti čekalo na rafting i prelaz granice, inspektori su uz podršku crnogorske policije naplatili na ime kazni nekoliko hiljada eura od raftera iz Foče. Fočanski rafteri tvrde da je crnorska inspekcija od njih na uvid zatražila dozvole za rad i potvrde o registraciji gumenih čamaca. Jedan od raftera kažnjen je jer nije posjedovao dozvolu za rad nadležnog organa iz Plužina, već iz Foče.

Interesantno je da su lokalne vlasti, kritikujući praksu komšija o naplati takse, i same pokušale zaraditi od makadamskog puta. Nakon njegovog probijanja, planirano je da se prolazak naplaćuje dva evra po putniku, dakle 16 do 18 evra po vozilu. Za ovu vrstu puta – i previše – pobunili su se organizatori raftinga pa se od te ideje i odustalo.

Za ovaj dio BiH aktivnosti rafting klubova znače mnogo – nova radna mjesta, podstrek seoskom turizmu i proizvodnji hrane, izgradnju infrastrukture. Da bi tako i ostalo – upozoravaju rafteri – mora se povesti računa i o ekologiji. Tara se zagađuje, kažu, neplanski niču ugostiteljski objekti, u pojedinim kampovima nije ispravno riješeno sakupljanje otpada, ispuštaju se otpadne vode iz kampova i divljih objekata.

Pojedini od njih imaju, kako kaže jedan sagovornik, samo “dvije cijevi bez bilo kakvog kolektora” kojima se ispuštaju otpadne materije u rijeku. Rafting klubovi koji se nalaze najdalje nizvodno već imaju problem sa sakupljanjem otpada koji stiže rijekom do lokacija gdje su smješteni.

Dok očekujemo razumijevanje od komšija, svakako da bismo trebali zahtijevati i aktivniji angažman inspekcijskih službi u BiH kako bi se spriječilo zagađenje i uništavanje Tare. U suprotnom, cijena za ambiciozno zamišljenih 40 hiljada turista godišnje na ovoj lokaciji bit će previsoka.

Izvor: B. Mrkić Radević / zurnal.info

The post RAFTING TAROM: Kako je 20 kilometara puta riješilo međudržavni problem first appeared on Gerila.info.

Aarhus centar je podnio tužbu u junu 2018. godine zbog proceduralnih nedostataka Rješenja o obnovi ekološke dozvole. Pored toga da investitor „Elektroprivreda RS“ nije u zakonskom roku zatražila obnovu ekološke dozvole, Ministarstvo je trebalo poništiti prethodnu dozvolu s obzirom na to da izgradnja hidroelektrane nije započeta u roku od četiri godine od njenog izdavanja. Umjesto toga, u maju 2018. godine izdato je nezakonito Rješenje o obnovi ekološke dozvole.

Također, javne konsultacije nisu održane u skladu saArhuskom i ESPOO konvencijom kako ni u Bosni i Hercegovini tako ni u Crnoj Gori. Javne konsultacije održane 2012. godine bile su slabo oglašavane, a komentari koje su dostavile nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori nisu uzeti u obzir.

Za najnoviju verziju projekta HE „Buk Bijela“, u studiji procjene uticaja na životnu sredinu tvrdi se da uticaja na rijeku Taru neće biti. Ove tvrdnje ne potkrepljuju nikakvi dokazi, niti je o njima raspravljano u toku konsultacija. S obzirom na to da je Tara glavna pritoka Drine i da bi akumulacija dosegla crnogorsku granicu, neizbježno je da će se neki uticaji pojaviti što je pomenuta studija trebala da procijeni.

„Projekat Buk Bijela osporava se od 1970-ih zbog uticaja na zaštićeni kanjon Tare u Crnoj Gori, koji je se nalazi na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine i dio je Nacionalnog parka Durmitor. Također, Drina je najznačajnije stanište ugrožene riblje vrste mladice, koju možemo pronaći samo u nekim od najčistijih rijeka dunavskog sliva u Jugoistočnoj Evropi, a područje je razvilo i turističku ponudu baziranu na raftingu i ribolovu. Izgradnjom bilo kakve brane na ovoj rijeci kvalitet vode,biodiverzitet i razvoj turizma bili bi uveliko ugroženi“,poručuju iz Koalicije za zaštitu rijeka BiH.

Gradnju HE „Buk Bijela“, snage 93 megavata, snažno zagovara Elektroprivreda RS, kompanija u vlasništvu Republike Srpske, a memorandum o izgradnji projekta potpisan je u julu 2017. godine s kompanijom „Kineska državna aero-tehnološka međunarodna inženjerska korporacija“ (AVIC-ENG), očekujući da će finansiranjeobezbijediti kineske državne banke.

Koalicija za zaštitu rijeka BiH ovakvim aktivnostima nastavlja da osporava planove za izgradnju preko 300 novih hidroelektrana, koje su planirane na skoro svim našim rijekama.

„Rijeka Drina ima mnogo potencijala mimo hidroenergetskog i to godinama i pokazuje. Vrijeme je da se okrenemo jačanju drugih potencijala ove rijeke, koji neće biti na štetu prirode i ljudi koji žive uz Drinu. Ova moćna rijeka zaslužuje našu pažnju i brigu, te se nadamo da će se od hidroelektrana u čitavom drinskom slivu konačno odustati“, zaključuju u Koaliciji.

The post Poništena ekološka dozvola za hidroelektranu “Buk Bijela” first appeared on Gerila.info.