Mirko Vereš nije bio „bosanski Hrvat“, kako je napisano u dijelu austrijskih medija. Nije bio ni srpski nacionalista, kako se moglo naslutiti iz prvih tekstova o njegovoj smrti. Bio je iz Subotice. Iz Vojvodine. Pola Mađar, pola Bunjevac. Katolik. Srpski je govorio sa blagim naglaskom. Radio je građevinu. U Austriju je otišao da zaradi više nego što je mogao kod kuće.

Ove razlike nekome mogu izgledati kao nevažni detalji. U ovom slučaju nisu bile nevažne. Upravo na njima se kasnije gradila priča o motivu, sukobu i tome ko je te noći bio agresivan.

Mirko je ubijen u noći između 29. i 30. novembra 2025. godine u stanu prijateljice u drugom bečkom okrugu. Dinko P, muškarac koji ga je usmrtio, rekao je policiji da je došlo do svađe o politici na Balkanu, da je Mirko bio nasilan i da je on potegao nož u strahu. U prvim medijskim izvještajima sve je brzo uklopljeno u poznatu šemu: ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, alkohol, ratovi, nacionalizam, nož.

Međutim, porodica i jedina svjedokinja to vide drugačije.

Mirkova majka Stana govorila je da njen sin nije bio nacionalista i da nije imao ništa protiv bilo koga. Svjedokinja, u tekstovima Balkan Stories označena kao Dijana radi zaštite identiteta, rekla je da Mirko te noći nije pravio problem. Prema njenoj verziji, Dinko P. je poslije alkohola počeo da iznosi hrvatske nacionalističke stavove i da vrijeđa Srbe. Mirko ga je, tvrdi ona, pokušao smiriti. Onda je sve puklo.

Dijana se sjeća pada, krvi i Mirka koji se srušio preko nje. Mirko je imao dvije ubodne rane u leđima. Dinko P. je napustio stan i pozvao hitnu pomoć. Kada je policija došla, imao je više od dva promila alkohola u krvi.

Pred Zemaljskim sudom u Beču Dinko P. nije osuđen za ubistvo. Porota ga je proglasila krivim za namjerno nanošenje teške tjelesne povrede sa smrtnom posljedicom. Kazna je 12 godina zatvora, uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru. Presuda nije pravosnažna.

Tužilaštvo je tražilo strožu kvalifikaciju. Navodilo je da je Mirko dva puta uboden nožem sa oštricom dugom 25 centimetara, da je jedan ubod prošao kroz lijevo plućno krilo do srca i da je optuženi morao znati da takvi ubodi mogu biti smrtonosni. Odbrana je tvrdila da Dinko P. nije htio ubiti Mirka i da nije bio svjestan da će ubod dovesti do smrti.

Pet od osam porotnika prihvatilo je blažu kvalifikaciju.

Poseban dio priče odnosi se na način na koji je odbrana u sudnici gradila sumnju. Težište se, prema izvještaju Balkan Stories, često pomjeralo sa optuženog na svjedokinju. Dijana je predstavljana kao srpska nacionalistkinja. Ona je to negirala. U jednom trenutku branilac je govorio o „timovima“: Mirko i Dinko kao katolici navodno na jednoj strani, Dijana kao pravoslavka na drugoj.

Tako je suđenje za smrt jednog čovjeka skliznulo u poznatu raspravu o tome ko je ko na Balkanu. Ko je Srbin, ko Hrvat, ko Bunjevac, ko katolik, ko pravoslavac, ko je „na čijoj strani“. To je možda bilo korisno odbrani. Javnosti nije pomoglo da bolje razumije šta se dogodilo.

Još problematičniji su bili medijski izvještaji.

Austrijska agencija APA, čiju su vijest prenijeli brojni mediji, navela je da je Mirko bio „bosanski Hrvat“. Balkan Stories upozorava da to nije tačno i da se takva tvrdnja nije pojavila ni u sudnici. Mirko nije bio hrvatski državljanin. Bio je iz Subotice, iz bunjevačko-mađarske porodice. To nije sitna greška u biografiji. U ovakvom slučaju mijenja način na koji čitalac razumije sukob.

Ako se napiše da su se sukobili Hrvat i Srpkinja, ili da je sve počelo zbog rata na Balkanu, čitalac već dobija gotovu sliku. U toj slici nema mnogo mjesta za nijanse. Nema mjesta za Vojvodinu, za Bunjevce, za mješovite porodice, za ljude koji ne stanu u nacionalne torove. Nema mjesta ni za svjedočenje žene koja tvrdi da Mirko nije bio napadač.

Ostaje najlakša verzija: „Jugosi se posvađali oko politike“.

Balkan Stories zato kritikuje austrijske medije zbog površnog odnosa prema ljudima porijeklom iz bivše Jugoslavije. Autor podsjeća da su migranti prve i druge generacije sa tog prostora najveća migrantska grupa u Beču, ali da ih veliki mediji često tretiraju kao masu o kojoj se ne mora mnogo znati. Bunjevac, Hrvat iz Bosne, Hrvat, Srbin, Vojvođanin, sve se lako pomiješa. Greška se zatim prepiše iz agencijske vijesti, dobije naslov i postane javna slika slučaja.

Niko ne mora znati sve nijanse bivše Jugoslavije. Ali novinar koji piše o sudskom postupku mora razlikovati tvrdnju optuženog, tvrdnju odbrane, iskaz svjedoka i ono što je utvrđeno u sudnici. Mora navesti ono što je važno za razumijevanje slučaja. U ovom slučaju to nije urađeno dovoljno pažljivo.

Zato priča o Mirku Verešu nije samo sudska hronika iz Beča. Ona je i primjer kako se jedna smrt može pogrešno uokviriti čim se pojave riječi Balkan, rat, Srbi i Hrvati. Mirko je u toj verziji postao dio tuđe interpretacije identiteta. A prije svega je bio čovjek iz Subotice, radnik u Austriji, sin Stane Vereš i otac kćerke koja je naslijedila njegovo malo imanje.

Presuda još nije pravosnažna. Mirkovu porodicu ne može vratiti na ono što je bilo prije noći između 29. i 30. novembra. Ali ostaje obaveza da se bar priča ne svede na pogrešnu etiketu.

(Balkan Stories)

The post Smrt Mirka Vereša u Beču: Kad mediji sve sa Balkana strpaju u isti koš first appeared on Gerila.info.

Podsjećamo da se BHRT u ovom predmetu žalio isključivo na troškove postupka, te da je prvostepenom presudom RTRS obavezan da BHRT-u isplati iznos od 5,4 miliona KM i troškove postupka u iznosu višem od 35 hiljada maraka.

Od sutra počinje da teče paricioni rok od 30 dana.

Izvor: bhnovinari.ba

The post Drugostepena presuda u korist BHRT-a, RTRS dužan isplatiti 5,4 miliona KM first appeared on Gerila.info.

Skoro pet godina nakon poništavanja Lokalnih izbora u Doboju 2020. i dalje traju suđenja za najveći slučaj izborne prevare kojim se bavilo domaće pravosuđe. Podignuto je 67 optužnica protiv 350 lica, a Osnovni sud u Doboju,  prema posljednjim informacijama, donio je 27 oslobađajućih presuda za 139 lica i samo jednu uslovnu osudu protiv dva lica. Većina presuda je donesena po istom obrascu: izborne prevare su dokazane, ali nema dokaza da su za to krivi članovi biračkih odbora.

U 22 prvostepene presude koje je analizirao Transparency International u BiH potvrđuje se da je Tužilaštvo u svim slučajevima uspjelo materijalnim dokazima i iskazima svjedoka dokazati da se izborna volja građana najčešće prekrajala po dva scenarija:

1. Glasanjem u ime birača koji nisu izašli na izbore – najčešće onih koji žive u inostranstvu,

2. Glasanjem u ime umrlih lica koja nisu izbrisana sa biračkog spiska.

Suđenju je porethodilo poništavanje izbora od strane CIK-a, nakon čega su uslijedile krivične prijave, istragе i podizanje optužnicа. Sumnja se pojavila zbog rekordne izlaznosti od skoro 70%, a na pojedinim biračkim mjestima prema računici CIK-a  utvrđeno je da je svakih 50 sekundi glasao jedan glasač.

Nakon ponovnog brojanja glasova CIK je ušao u postupak u kojem su urađena grafološka vještačenja potpisa birača i njihovo poređenje sa podacima IDEEA-e, i tom prilikom je utvrđeno da  krivotovreno 10-20% potpisa birača. Najčešće se, prema ovom nalazu, radi o krivotvorenju sličnih ili istih potpisa od strane jedne osobe za više rubrika na različita imena ili dodavanjem inicijala u više rubrika.

Šta je dokazano na Sudu?

Tužilaštvo je, u većini slučajeva koje je analizirao TI BiH, dokazivalo krađu od jednog do sedam glasova po biračkom mjestu, na način da je izvodilo svjedoke koji su potvrdili da oni ili njihovi bliski srodnici nisu izlazili na izbore i da su njihovi potpisi krivotvoreni. Dokazivanje je otežavala činjenica da jedan broj ljudi čiji su glasovi ukradeni nije dolazio u BiH godinama, policija ih nije mogla pronaći na adresi, a svjedočenja komšija da rijetko dolaze nisu mogla biti prihvaćena kao dokaz da nisu glasali. Isto tako, podaci Granične policije da ta lica nisu ulazila u BiH u tom periodu nisu mogla biti dokaz na Sudu, jer ne postoji obaveza evidentiranja svakog prelaska granice.

Zbog toga su relevantni dokazi uglavnom bili svjedočenja birača koji su jasno potvrdili da nisu izašli na izbore. Takođe, prihvaćeni su i dokazi u slučajevima gdje se radilo o glasanju umrlih lica i gdje se moglo jasno potvrditi da je smrt prijavljena prije održavanja izbora. Tužilaštvo je, dakle, u svim presudama uspjelo dokazati ovu pojavu, a u jednoj od njih se navodi:

Iz izvedenih dokaza tužilaštva, svjedočenja svjedoka tužilaštva V. A., G. S. i D. G. koja su izričiti u svjedočenju da nisu izlazili kritične prilike na izbore, te uvidom u Izvod iz matične knjige umrlih za lica V. J. i D. M., Tužilaštvo je izvedenim dokazima dokazalo da pomenutih 5 lica kritične prilike nisu izlazila na glasanje i nisu se potpisala u navedene rubrike, već je to učinio neko drugi, navodi se u presudi.

Gotovo isti zaključak ponavlja se u većini presuda.  Sud je u nekim slučajevima odbio prijedlog za grafološko vještačenje kako bi se utvrdilo da li su članovi biračkih odbora stavljali sporne potpise. U nekim slučajevima oni nisu pristali dati rukopis, a smatralo se da time ne bi bilo dokazano djelo za koje se terete.

Ko je kriv?

Zbog svega je nadležni sud smatrao da tužilaštvo nije dokazalo da su članovi biračkih odbora krivi jer se neko potpisao u ime glasača koji nisu izašli na izbore, a sve je, između ostalog, pravdano činjenicom da su se izbori odvijali u vrijeme pandemije i da je nošenje maski otežavalo identifikaciju birača.

U većini presuda Sud navodi da utvrđena činjenica da je došlo do falsifikovanja izbornih rezultata ne može automatski značiti krivičnu odgovornostčlanova izborne administracije.

Tužilaštvo nije dokazalo koji član biračkog odbora je utvrdio identitet u tom slučaju, koji je dozvolio da se to lice potpiše, a koji je predao listiće za glasanje, niti kome od kandidata je navedeni glas pripao, jer na tu okolnost nisu uopšte provođeni dokazi, a što je bila obaveza Tužilaštva, a sve to u uslovima kada birači moraju da nose zaštitne maske koje pokrivaju veći dio lica, držeći distancu, usljed pomenutih pravila Covid-a, stoji u jednoj od presuda.

Sud je smatrao da je sasvim moguće da “neko drugo lice približnih karakteristika lica koja nisu glasala pojavi se i glasa u ime istih, bez da za to članovi biračkih odbora uopšte znaju, a kamoli kako to OJT navodi da su omogućili svi zajedno i to istovremeno i željeli”. Takođe, po navodima Suda nedokazana ostaje i činjenica da je promijenjen izborni rezultat, obzirom da je “nemoguće utvrditi kojem kandidatu su pripali navedeni glasovi”.

Šta su radili posmatrači?

Sud dodatno argumentuje presude iskazima pojedinih svijedoka koji su bili posmatrači na dan izbora, kao i činjenicom da na brojnim mjestima niko od posmatrača iz različitih stranaka nije imao primjedbe na izborni proces. Činjenica da velikom broju posmatrača nije bilo omogućeno da uđu na biračka mjesta nije bila predmet dokazivanja, a dodatni argument je i da su sami članovi biračkih odbora predloženi iz “suprotstavljenih političkih opcija”.

Tako se u jednoj od presuda kao argument u korist optuženih navodi da “pet članova biračkog odbora koji su u istom se našli ispred potpuno različitih političkih subjekata, odnosno P. B. ispred SDA-SBIH-HB, B. R. ispred HDZ BIH, B. B. ispred SPS, K. M. ispred GOJKOVIĆ NENAD-nezavisni kandidat, K. B. ispred SEKULIĆ SLAVKO-nezаvisni kandidat, odnosno ispred politički suprotstavljenih opcija”.

Ipak, u ovim zaključcima se potpuno ignoriše apsurd da su većinu posmatrača i članova biračkih odbora činili predstavnici opcija koje nisu dobile ni jedan glas. Naime, na izbore se prijavilo 85 subjekata, a njih 66 imalo je manje od 10 glasova i njihova namjera je očigledno bila zauzimanje mjesta u biračkim odborima. Zato nije jasno iz čega je izveden zaključak da su pomenute opcije “suprotstavljene” i da nisu bile dio iste unaprijed dogovorene igre jer su npr. na ponovljenim izborima pomenuti Sekulić Slavko i Gojković Nenad u cijelom Doboju imali po jedan glas.

Na jednom biračkom mjestu, gdje je dokazano da su glasala umrla lica, posmatrač SNSD-a “nije primijetio ništa neobično”. Na drugom, gdje je dokazano da su glasala lica koja su bila u inostranstvu, posmatrač “Pokreta Most 21”  koji je u cijelom Doboju imao jedan glas, navodi da nije primijetio nepravilnosti, dok u korist odbrane svjedoči i posmatrač SNSD-a na istom mjestu, koji negira je da je u “toku prebrojavanja glasova neko od članova biračkog odbora ubacivao naknadno glasačke listiće ili dopisivao imena”.

Problemi biračkog spiska

Upravo ova činjenica  da se cijela izborna prevara odigrala pred očima posmatrača i članova biračkih odbora, koji su nominalno pripadali različitim političkim opcijama, otvara brojna druga pitanja i dodatno potkopava integritet izbornog procesa. Iz samih iskaza evidentno je da je postojalo više mogućnosti – od onih da su sporni glasovi dopisani nakon prebrojavanja, do toga da je veliki broj lica prošao proces utvrđivanja identiteta i glasao u tuđe ime.

Podatak CIK-a o 10-20% potpisa za koji se moglo sa sigurnošću utvrditi da su krivotvoreni ilustruje razmjere izborne prevare, a ko su bili nalogodavci i organizatori u ovim postupcima nije ni bilo predmet dokazivanja. Ipak, presude potvrđuju da je neažurnost biračkog spiska glavni izvor izbornih neregularnosti, jer pored  neažurnog vođenja podataka iz matičnih knjiga umrlih, činjenica da desetine hiljada ljudi svake godine napuštaju BiH, a istovremeno ostaju prijavljeni za glasanje na redovnom biračkom mjestu, otvara dodatni prostor za zloupotrebe.

Same presude otvaraju i druga pitanja poput onih da li su osobe zadužene za organizovanje izborne prevare raspolagale podacima institucija prije Centra za birački spisak. Ovi primjeri pokazuju neophodnost uvođenja izbornih tehnologija, prije svega kod elektronske identifikacije birača putem otiska prsta, kao i skenera za brojanje glasova kako bi se vratilo povjerenje građana u izborni proces.

Pored toga, ključno je da pravosuđe u procesuiranju krivičnih djela povezanih s izbornim prevarama ispita i zahtijeva odgovornost nalogodavaca, odnosno osoba uključenim u planiranje i organizaciju ovih djela, jer su dosadašnje optužnice uglavnom bile ograničene samo na članove biračkih odbora, dok stranački funkcioneri u čije ime se prevare provode nikada nisu procesuirani.

Transparentno.ba

The post Presude za izbornu krađu u Doboju: Dokazano da su masovno glasali mrtvi i oni koji nisu izašli na izbore, optuženi oslobođeni first appeared on Gerila.info.

Ovaj vlasnički udio  preuzela je druga mađarska firma MAYER NRG Kft koja prema podacima do kojih su došli Transparencay International u BiH i portal CAPITAL, nema zaposlenih radnika i ozbiljnih prihoda. To dovodi u pitanje kredibilitet investitora koji ulazi u milionski posao sa Elektroprivredom Republike Srpske koja ima 30% vlasništva u preduzeću “Solarna elektrana Trebinje 1”.

Vlada Republike Srpske u januaru ove godine odobrila je prenos 70 odsto akcija ovog preduzeća na novog mađarskog investitora MAYER NRG Kft iz Budimpešte. Sve je naknadno objavljeno i u Službenom glasniku RS, a nedavno je novi vlasnik upisan u Okružnom privrednom sudu u Trebinju.

Zvanični podaci iz mađarskog privrednog registra „Opten“ pokazuju da se radi o firmi koja nema zaposlenih radnika i ozbiljnih prihoda a njena ukupna imovina vrijedi oko 2.500 eura.

Podaci iz finansijskih izvještaja novog vlasnika pokazuju da pet godina, odnosno do 2023. ova firma nije imala nikakve ozbiljne prihode, ali ulazi u posao vrijedan 100 miliona KM.

Po dostupnim podacima ova firma je u 2023. godini zabilježila gubitak od 11 hiljada forinti ili 27 evra i ima više obaveza nego imovine, odnosno vrlo nisku sposobnost za kratkoročno izmirenje dugova. Za sve prikazane godine nije imala prodaju, ni poslovnu aktivnost.

Web stranica kompanije mayer-nrg.com otvorena je prema podacima sa platforme Who.is, mjesec dana prije preuzimanja koncesije tačnije u decembru 2024. godine.

Ipak na toj stranici navodi se da kompanija ima stručnjake “koji imaju više od 10 godina iskustva u sektoru obnovljivih izvora energije i razvili su kompleksnu i jedinstvenu bazu znanja”.

U istraživanju su nam pomogli novinari mađarskog nedeljnika Magyar Hang (“Mađarski Glas”) koji su pronašli ovu firmu u ulici Szilágyi Erzsébet fasor 79. u Budimpešti, u zgradi gdje se nalaze privatni stanovi.

Prema podacima, sadašnji vlasnici Mayer NRG Kft.-a su tinejdžerke Luca Mádi-Szabó (18), Vica Mádi-Szabó(20), a suvlasnik je i firma SUN DIRECTION Kft koja ima kapital od oko 86.000 eura a do prošle godine je poslovala u minusu. Četvrti suvlasnik je firma PVC MIDDLE EAST POWER GENERATION FACILITIES OPERATION AE Dubai o kojoj nema dostupnih informacija.

Jedan od bivših vlasnika je Ferenc Mayer, ali se on u februaru prošle godine povukao iz vlasništva nad ovom kompanijom.

U izjavi novinarima „Magyar Hang“, iz firme Mayer NRG Kft kažu da će izgraditi solarnu elektranu u Trebinju sljedeće godine, nakon što dobije sve potrebne dozvole.

Na pitanje kako su uopšte ušli u posao vrijedan 100 miliona KM navode da su za cijelu priču čuli od poznanika.

„Jedan od finansijera kompanije je moj dobar poznanik, i oni su mi signalizirali da, ako bi moglo biti interesantno, sjednemo i razgovaramo. Zatim smo, za oko godinu dana, uspjeli da pređemo u vlasništvo nakon svih potrebnih procedura. Sada je u toku ponovno planiranje vremenskog okvira, a sljedeće godine kreće izgradnja, koja će trajati oko 2 godine. Elektrana će već 2029. godine početi sa proizvodnjom. Što se tiče finansijskih instrumenata, ozbiljan stručni tim radi na sastavljanju projektnog finansiranja, tako da s pravom vjerujemo da ćemo uspjeti, uprkos teškoj političkoj situaciji i rizicima u balkanskim zemljama. Nadamo se da ćemo moći dobiti odobrenje projekta i licencu od strane vlasti u roku od 6-8 mjeseci“, poručio je predstavnik firme Mayer NRG Kf koji je sa službenog mejla kompanije odgovorio na upit novinara „Magyar Hang-a“.

Poslovne veze ove firme ponovo vode do biznismena Rolanda Lugosa

Poslovne veze ove firme u prilično zamršenoj vlasničkoj šemi ponovo vode do kontroverznog biznismena Rolanda Lugosa, jer firma MAYER NGT Kft ima jedno zajednično preduzeće (Sol Trust kft) sa kompanijom Lugos Renewables koja se povlači iz projekta.

Naime, u Mađarskoj je prošle godine naložena likvidacija Lugosove glavne firme Optimum solar ZRT koja je dugo bila jedan od većih igrača na tržištu solarne energije u ovoj zemlji. Pobjeđivala je na velikim mađarskim tenderima za obnovljive izvore energije (METÁR tenderi), preuzimala međunarodne projekte, ali su brojni problemi zaustavili ambiciozne projekte ovog biznismena.

Firma LUGOS Renewables koja je ušla u posao izgradnje solarne elektrane u Trebinju, znatno je manja od Optimum solar ZRT, zabilježila je u 2022. godini gubitak od oko 2,3 miliona evra, dok je broj zaposlenih sa 22 smanjen na svega 3 radnika.

O usponu i padu Lugosa detaljno je pisao Gergely Brückner, novinar jednog od vodećih nezavisnih medija u Mađarskoj, Telex.hu, u tekstu pod nazivom “Avanturistička priča i pad milijarderske solarne kompanije – s aerodromom u Taszáru, ratom u Ukrajini i fudbalom u Újpestu ”.

U izjavi za Transparentno.ba Gergely Brückner navodi da ne zna kakva će biti sudbina projekta u Trebinju nakon povlačenja Lugosa kao i da nikada prije nije čuo za Mayer NRG, iako godinama prati teme vezane za subvencije proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije.

“Ni ja, kao ni vodeći ljudi domaćeg tržišta solarne energije u Mađarskoj sa kojima sam razgovarao, nisu upoznati s takvom kompanijom (Mayer NRG Kf) ili njezinim čelnicima, što je čudno jer nije uobičajeno da igrač koji je dosad nepoznat u tom sektoru odmah dođe na tržište da realizuje međunarodni projekat vredan 50 miliona evra“, kazao je Brückner.

Upravo je kredibilitet investitora sporan, jer ni sama kompanija “SE Trebinje 1” koju je preuzela nova mađarska firma, nema ni obezbijeđena finansijska sredstva niti tehničke uslove da realizuje ovaj projekat i po Zakonu nije ni mogla steći koncesiju koju joj je prenijela Elektroprivreda RS.

U dokumentacji koju je TI BiH dobio od Komisije za koncesije navodi se da je pisana izjava direktora “SE Trebinje 1” Milutina Mastinovića bila dovoljan dokaz da se utvrdi kako ovo, tek osnovano preduzeće sa tri radnika i 800 KM prihoda, ima uslove da realizuje  projekat vrijedan 100 miliona KM.

Milutin Mastilović je odbornik SNSD-a u Trebinju i po zakonu, u trenutku dok je ovo bilo javno preduzeće, nije ni mogao biti imenovan na funkciju direktora.

Iz ovog preduzeća nisu odgovorali na pitanja o novom vlasniku, pa su novinari portala Capital.ba pokušali dobiti komentar od Mastilovića. Ipak, on je u kratkom telefonskom razgovoru kazao da ga nazovu kasnije i više se nije javljao na telefon.

Kako su Mađari ušli u posao

Projekat izgradnje solarne elektrane u Trebinju od samog početka prate brojne kontroverze, a TI BiH je već ukazivao na to da je mađarski investitor uveden u posao zaobilaženjem zakona i javnog nadmetanja. Pored pomenutog spora sa Komisijom za koncesije RS, treba reći da TI BiH nije mogao dobiti ni informacije od Elektroprivreda RS, koja krije uslove pod kojima je ustupljeno većinsko vlasništvo nad SE Trebinje 1 mađarskom investitoru.

Elektrana još uvijek nije izgrađena, iako je prvobitni rok iz koncesionog ugovora istekao u oktobru 2022. godine.

TI BiH je objavio studiju ovog slučaja koja ukazuje na postojanje šireg problema u oblasti koncesija, gdje uvođenje stranog investitora pod netransparentnim uslovima često ima fatalne posljedice po javni interes.

Na to dodatno upozoravaju i aktuelne afere oko spornih koncesija koje posljednjih mjeseci potresaju javnost jer Republika Srpska i Bosna i Hercegovina moraju platiti stotine miliona KM firmama upitnog kredibiliteta za koncesije koji nikad nisu realizovane.

Transparentno.ba/ Capital.ba

The post Mađarski biznismen napustio projekat SE Trebinje 1 – Koncesiju preuzela firma bez prihoda i radnika first appeared on Gerila.info.

Vijeće ministara je prije Samita odobrilo nacrt  programa reformi i naložilo usaglašavanje konačnog teksta sa nižim nivoima vlasti u narednih 45 dana.

Šta je program reformi i zašto ga BiH nema?

Kako bi ostvarila pravo na finansijsku podršku iz Plana rasta, država mora usvojiti program reformi, u javnosti poznat kao reformska agenda. To je dokument kojim se jasno definišu prioriteti i objašnjava kako država planira unaprijediti svoj sistem, od pravosuđa i borbe protiv korupcije, preko obrazovanja i zaštite okoliša, do jačanja ekonomije i zapošljavanja.

U kontekstu BiH, reformska agenda obuhvata obaveze koje su već ranije preuzete kroz domaće strategije, međunarodne sporazume i proces evropskih integracija. Ovim programom ti ciljevi dolaze u prvi plan, s jasno utvrđenim rokovima, mjerama i pokazateljima napretka, dok EU osigurava dodatni podsticaj i podršku za njihovu provedbu.

Proces izrade programa reformi u BiH započeo je krajem novembra 2023. godine, a već tada je bilo jasno koja će pitanja biti teško usaglasiti. Vijeće ministara BiH formiralo je Radni tim za pripremu programa reformi, ali je propustilo priliku da jasno definiše svoju ulogu glavnog arbitra za rješavanje potencijalnih sporova koji mogu blokirati ili usporiti rad. Umjesto toga, Radni tim je uspostavljen po uzoru na strukture i način rada postojećeg, ali neefikasnog mehanizma koordinacije za evropske integracije.

Radni tim je svojim Poslovnikom propisao jednoglasno odlučivanje o svim pitanjima, bez obzira na raspodjelu nadležnosti po pojedinačnim mjerama. Posljedica ovakvog modela je da je BiH jedina država koja do isteka roka, u avgustu 2024. godine, nije dostavila usaglašen program reformi Evropskoj komisiji. Time nije ispunjen uslov za pristup predfinansiranju koje je EU predvidjela kao oblik motivacije i podrške za provedbu reformi u okviru Plana rasta.

BiH bi po usvajanju programa reformi i ratifikaciji sporazuma sa EU trebala dobiti okvirno 70 miliona eura, što je tek manji dio u odnosu na ukupna sredstva koja su joj na raspolaganju.

Tačke sporenja

Nezapaženo je prošla činjenica da je Radni tim usaglasio čak 111 od 113 mjera koje je Evropska komisija identifikovala kao neophodne. Te mjere obuhvataju, između ostalog, usvajanje zakona poput onih o VSTV-u i sudovima, digitalizaciju javnog sektora, pojednostavljivanje pravnog okvira za registraciju biznisa, povećanje broja djece koja pohađaju predškolsko obrazovanje i slično.

Mnoge od ovih mjera predstavljaju obaveze na evropskom putu BiH već godinama, pa se mogu očekivati poteškoće ili zastoji u njihovoj implementaciji. Tim više ostaje nejasno zašto nisu usvojene preostale dvije mjere.

Saglasnost nije postignuta u vezi s imenovanjem sudija na upražnjena mjesta u Ustavnom sudu BiH i priznavanjem, odnosno primjenom odluka tog suda na cijeloj teritoriji države. Druga sporna mjera odnosi se na provedbu zakona o konkurencijskoj politici na svim nivoima vlasti, te na usklađivanje s pravnom stečevinom EU kroz ukidanje entitetskog prava veta u donošenju odluka u Vijeću za državnu pomoć i Konkurencijskom vijeću BiH.

Gdje smo sada?

Vijeće ministara BiH je kratkim saopštenjem obavijestilo javnost da je na telefonskoj sjednici održanoj 27. juna 2025. godine usvojilo nacrt programa reformi i zadužilo ministarstva da u narednih 45 dana, zajedno s ministarstvima na drugim nivoima vlasti, nastave aktivnosti na usaglašavanju stavova u cilju finalizacije dokumenta. Ovim je formalno potvrđeno da je Radni tim završio svoj posao i da je postignut politički dogovor o tekstu nacrta. Ipak, riječ je o privremenom političkom dogovoru, a ne o konačno usaglašenom dokumentu.

Prema dostupnim informacijama, sadržaj programa reformi još uvijek mora dobiti saglasnost svih entiteta i kantona, kako bi mogao biti proslijeđen Evropskoj komisiji na odobrenje. Iako su iz Radne grupe ranije najavljivali da će građani putem platforme e-Konsultacije moći uputiti svoje komentare i prijedloge za unapređenje dokumenta, nije jasno hoće li ovaj obavezan korak biti preskočen.

U ovom trenutku nije poznato na koji način će se usaglasiti ranije tačke sporenja, niti šta će se desiti ukoliko neki od nižih nivoa vlasti ne podrže predloženi tekst. Zbog toga postoji realna opasnost da BiH i nakon isteka novog roka uđe u novu fazu političkog nadmudrivanja i prolongiranja usvajanja dokumenta, čime bi se dodatno ugrozila mogućnost korištenja sredstava iz Plana rasta i potvrdila praksa nedostatka jasne političke odgovornosti u provođenju reformi.

Šta dalje?

Bez konačnog usvajanja programa reformi, BiH ostaje bez pristupa sredstvima iz Plana rasta, koja ne predstavljaju samo finansijsku podršku, već i konkretno povjerenje Evropske unije u sposobnost države da ispuni preuzete obaveze. Izostanak političke volje i spremnosti na kompromis dodatno usporava reformske procese i podriva kredibilitet BiH kao ozbiljnog kandidata za članstvo u EU.

Građani, koji bi trebali biti najveći korisnici reformi i investicija, u ovom procesu ostaju potpuno isključeni: javnost nema dovoljno informacija o sadržaju programa, ne postoji jasan plan za organizovanje javnih konsultacija, a ključne informacije najčešće stižu posredno, kroz politička saopštenja, umjesto putem zvaničnih institucija.

U narednih 45 dana, institucije moraju pokazati spremnost da usaglase preostala pitanja, obezbijede punu transparentnost i omoguće građanima uvid u reformske obaveze koje će se provoditi u njihovo ime. Samo na taj način BiH može ispuniti uslove za korištenje sredstava iz Plana rasta i dokazati da reformski procesi nisu isključivo političko pitanje, već pitanje odgovornosti prema građanima. Ako program reformi bude usvojen u novom roku, pred BiH dolazi mnogo važniji zadatak – ispuniti sve preuzete obaveze, uključujući i one čije ispunjenje vlasti BiH izbjegavaju godinama, odnosno decenijama.

(transparentno.ba)

The post Reformska agenda: Šta stoji na putu pristupa BiH dodatnim sredstvima EU? first appeared on Gerila.info.

Vjetroelektrana Ivovik predstavlja jedno od najvećih ulaganja u obnovljive izvore energije u BiH, sa kapacitetom od 84 MW i godišnjom proizvodnjom od 259 GWh električne energije a izgradnja ovog postrojenja počela je 2021. godine na zemljištu za koje građani tvrde da im je nezakonito oduzeto zbog čega još uvijek traje sudski spor.

Katastarski ured u Livnu proveo je eksproprijaciju koristeći poziv za usaglašavanje zastarjelih podatka iz 1982. godine koji je upućen putem lokalnog radija i oglasne table opštine. Kako je većina stanovnika ovog područja raseljena, u dijaspori ili ne obilazi redovno zgradu lokalne administracije, mnogi su propustili rok za dostavljanje dokaza o vlasništvu pa su tek početkom radova saznali da je njihovo zemljište prešlo u državno vlasništvo i da se na njemu počinje graditi postrojenje za proizvodnju električne energije pomoću vjetra.

Pred Općinskim sudom u Livnu pokrenut je spor kako bi se dokazalo da je zemlja nezakonito oduzeta privatnim vlasnicima, ali nadležne institucije nisu zaustavile projekat, već su nastavile sa izdavanjem dozvola. Sve je kulminiralo dozvolom Regulatorne komisije za energiju FBiH (FERK) nakon koje je omogućena proizvodnja električne energije iako je imovinski spor još u toku – što bi u pravnim državama automatski zaustavilo projekat.

Problemi oko izgradnje vjetroelektrane, koje je TI BiH detaljnije izložio u najnovijoj studiji slučaja, se protežu od 2008. Godine, kada je Vlada kantona 10 prvobitno dodijelila koncesiju firmi Ivovik d.o.o. čiji vlasnik, pokojni Ivan Matković je bio brat Stjepana Matkovića, tadašnjeg ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u kantonalnoj vladi. Osim ovog potencijalnog sukoba interesa, proces dodjele koncesije za ovaj projekat je sproveden uprkos odluci Ustavng suda Federacije BiH da je Zakon o koncesijama Kantona 10 povrijedio pravo na lokalnu samoupravu te se ne smije primjenjivati, što je ovaj sud ponovio u odluci iz 2024. godine.

Uz to, Vlada je ugovor je sa firmom Ivovik d.o.o., koja je povezana sa visokim funkcionerom u samoj toj vladi, potpisala na period od 30 godina uz naknadu od 20 hiljada evra i uslov da taj rok počinje teći tek danom početka proizvodnje, a ne potpisivanja ugovora. Time se išlo na ruku investitoru koji nije bio u obavezi da odmah realizuje projekat, već je dobio mogućnost da čeka odgovarajući momenat za preprodaju koncesionog prava, praksa poznata kao tzv. „mešetaranje“ koncesijama.

To se na kraju i desilo, pa je 2017. godine Ivovik d.o.o. prodat kompanijama pod kontrolom kineske vlade – CNTIC i Sinohydro za iznos od 8 miliona evra do kog su došli mediji, što je pratio i prenos koncesionog prava na izgradnju vjetroelektrane. Struktura vlasništva je kasnije još više zamagljena prebacivanjem vlasništva na firme u Luksemburgu, da bi izgradnja vjetroparka počela 2021. godine.

Dobijanjem upotrebne dozvole i odobrenjem priključenja na mrežu koje izdaje Elektroprenos BiH, krajem 2024. godine postrojenje počinje sa probnim radom, a u februaru 2025. FERK izdaje dozvolu za proizvodnju električne energije, čime firmi VE Ivovik počinje komercijalni rad.

Od tog datuma počinje i da se obračunava i koncesiona naknada od oko 1,5% prihoda od prodaje električne energije, koja je definisana ugovorom iz 2008. godine – 17 godina nakon dodjele koncesije i nakon što je prvobitni vlasnik preprodao firmu i pravo na izgradnju vjetroparka za višemilionski iznos. U prevodu, Vlada kantona 10 je licima koji su u bliskim srodničkim odnosima sa jednim od svojih članova omogućila da zarade milione preprodajom prava na „vjetar“ dok budžet kantona i lokalnih zajednica lokalne zajednice nisu imale gotovo nikakvu korist.

Ivovik šalje pomiješanu sliku naizgled uspješnog projekta energetske tranzicije, u pozadini kog se nalazi čitav niz neregularnosti. Uslovi koncesije napisani su tako da pogoduju koncesionaru, a ne javnom interesu, dok su nadležni zakazali na svakom koraku: od dodjele ugovora, preko nadzora, do krajnjeg izdavanja dozvola. Uz to, čitav proces, koji se pokazao kao netransparentan, se odvijao pod okriljem zakona koji je neustavan dok su osnovna prava građana, kao što je pravo na imovinu, prekršena od strane institucija upravo zaduženih da ih štite.

Ovaj slučaj oslikava potpuni slom u upravljanju koncesijama u BiH koje se često koriste kao instrument za privatnu dobit nauštrb javnog interesa, na šta je ukazao prvi Registar koncesija u BiH koji je objavio TI BiH.

Pravna nesigurnost, netransparentnost, zloupotrebe i pogodovanje privatnim interesima su sve odlike procesa dodjele koncesija u BiH zbog čega TI BiH poziva na hitnu reformu zakonodavnog i institucionalnog okvira – kako bi javni resursi konačno služili javnom, a ne privatnom interesu.

(transparentno.ba)

The post Zelena tranzicija u sivoj zoni: Zloupotrebe kao pozadina najveće vjetroelektrane u BiH first appeared on Gerila.info.

Transparency International u Bosni i Hercegovini je CIK-u dostavio audio snimak sa događaja na kom su prisutnima upućivane poruke podrške za Vladu Đajića i Nikolu Šobota koji su bili kandidati SNSD-a na predstojećim izborima uz pozive da se za njih glasa.

Sporni događaj se desio 9. jula a okupljene, koji su nosili majice sa natpisom „Za naše doktore“ voditelj je pozdravio pozivom na glasanje prije zvaničnog početka izborne kampanje, što Izborni zakon ne dozvoljava zbog čega je SNSD kažnjen sa 9,500 KM.

Osim što se na nju čekalo skoro devet mjeseci, ova odluka otvara dodatna pitanja kao što su ko je zapravo organizovao i snosio troškove ovog događaja koji, sudeći po broju od čak 50 izvođača i velikog broja posjetilaca, nisu mali.

„Krajiške večeri“ predstavljaju čitav niz manifestacija u banjalučkim mjesnim zajednicama, u sklopu kojih se organizuju koncerti i nudi različit kulturno-umjetnički sadržaj, hrana i piće bez jasne naznake ko je organizator, dok se na tim događajima redom pojavljuju kandidati i funkcioneri SNSD-a koji se promovišu.

Odluka CIK je samo potvrdila prethodne nalaze monitoringa izbora koje je vršio TI BiH po kojima su stranke prikazale 2,6 miliona KM manje troškove predizborne kampanje u čemu prednjači upravo SNSD koja je prijavila CIK-u troškove koji su za čak milion konvertibilnih maraka manji od procijenjenih. Pomenuti nalazi su takođe pokazali da su funkcioneri ove stranke bili najzastupljeniji na javnim servisima tokom izborne kampanje, pri čemu se posebno izdvaja RTRS – od ukupno 1437 političkih objava, čak 1211 bilo je posvećeno promociji funkcionera SNSD-a.

Zbog ovakvih primjera, TI BiH smatra da političke stranke značajan dio svojih kampanja finansiraju iz nedozvoljenih izvora, najčešće kroz zloupotrebu javnih resursa i privilegovane privatne firme povezane s javnim sektorom. To je posljedica upravo slabe kontrole čime je omogućeno da stranke u izborne cikluse ulaze s unaprijed osmišljenim modelima prikrivene promocije i netransparentnog finansiranja što obesmišljava zakonska ograničenja ali i urušava povjerenje u izborni proces.

Iako je uloga civilnog društva u značajna za nezavisan nadzor, ključnu ulogu u tom procesu imaju nadležne institucije zbog čega stvarne promjene neće biti moguće bez jačanja njihovih kapaciteta za otkrivanje i sankcionisanje zloupotreba uz donošenje adekvatnih zakonskih rješenja za sankcionisanje daljeg zaobilaženja propisa i zaštitu integriteta izbora.

(transparentno.ba)

The post SNSD kažnjen zbog „Krajiških večeri“, i dalje nepoznato ko plaća kampanju first appeared on Gerila.info.

Ovi podaci nisu ni potpuni, jer 27 opština, gradova, entitetskih i kantonalnih ministarstva nije dostavilo informacije, a sve je prisutniji trend da velike iznose novca za udruženja dijele profitabilna javna preduzeća.

TI BiH je uporedio podatke o udruženjima koja su primala javna sredstva sa Registrom funkcionera i identifikovao 344 udruženja čija odgovorna lica obavljaju javnu funkciju, a na njihovo finansiranje je potrošeno 16 miliona KM u prethodnih pet godina. Od toga, 83 udruženja vode rukovodioci (direktori i članovi nadzornog odbora) javnih preduzeća, dok su na čelu 184 udruženja rukovodioci javnih ustanova. Tu je i 77 udruženja koje vode izabrana i imenovana lica, odnosno obavljaju neku od političkih funkcija.

Zloupotrebe i sukob interesa

Javni novac se u većini slučajeva dijelio bez ikakvih kriterija i javnog poziva, na šta ukazuju revizori iz godine u godinu na svim nivoima, a ovaj problem prepoznat je i u strategijama za borbu protiv korupcije.
Sa druge strane budžetska sredstva se zloupotrebljavaju za finansiranje podobnih udruženja ili čak troškova izbornih kampanja. TI BIH je u proteklom periodu podnosio prijave protiv čelnika udruženja koji su se nalazili u direktnom sukobu interesa, jer su istovremeno obnašali javnu funkciju, ali nije bilo adekvatne reakcije.

Nakon prijave protiv bivšeg savjetnika Predsjednika Republike Srpske Milana Tegletije, vlast u RS je ekspresno izmijenila zakon i ozakonila sukob interesa u finansiranju nevladinih organizacija iz budžeta. Tako je omogućeno svim funkcionerima da imaju svoje NVO i primaju neograničen iznos javnih sredstava, ako za rad u udruženju ne primaju platu. Podsjećamo da je cilj ovog zakona bio da spriječi funkcionere da novac iz budžeta dijele sopstvenim udruženjima i privatnim preduzećima, pa se pojava sukoba interesa nikako nije smjela svoditi na primanje plate, čime je načinjena nesaglediva šteta.

Dodatno, revizori u RS su utvrdili da se sredstva odobravaju udruženjima koja su ih nenamjenski trošila, ali uprkos nekoliko sudskih presuda u korist TI BIH-a i reakciji Ombudsmana, resorno ministarstvo u Vladi RS i dalje skriva ove informacije.

Takođe, u Federaciji BiH od 2013. ne postoji nadležna komisija koja odlučuje o sukobu interesa dok institucije koje dodjeljuju javna sredstva potpuno ignorišu postojanje zakona i činjenicu da je udruženjima koja vodi javni funkcioner zabranjeno primiti više od 10.000 KM godišnje, odnosno 50.000 za udruženja iz oblasti kulture i sporta.

Brčko Distrikt daje najviše novca

Najviše novca podijeli se na lokalnom i kantonalnom nivou, ali značajnu sumu dijelile su u prethodnom periodu i entitetske vlade.

U poređenju sa visinom budžeta, ubjedljivo najveći procenat dijeli Vlada Brčko Distrikta koja za finansiranje NVO izdvaja 16 ,8 miliona KM godišnje. Distrikt su u navedenom periodu potresale brojne afere oko raspodjele ovog novca ali je vlast kasnije značajnu reformu napravila usvajanjem poboljšanog zakona o sukobu interesa.

Takođe iznos sredstava za finansiranje udruženja povećava se iz godine u godinu a jedini pad zabilježen je 2020. kada je zbog COVID-a naplaćeno značajno manje javnih prihoda.

Ovi podaci dovoljno govore koliki je stepen političke kontrole nad finansiranjem civilnog sektora iz budžeta. Sredstva se dijele udruženjima koja često nemaju ni web stranicu, ne objavljuju izvještaje o radu, kao ni to u koje svrhe troše javna sredstva.

Sa druge strane novim zakonom nepodobnim udruženjima u Republici Srpskoj vlast namjerava ograničiti rad i označiti ih “stranim agentima” ukoliko se finansiraju iz evropskih ili drugih fondova. Iste te fondove koristi i sama vlast koja kroz ovaj zakon pokušava, pod krinkom transparentnosti, ograničiti rad nepodobnih udruženja, dok ne postoji ni minimum transparentnosti kod finansiranja “vladinih nevladinih organizacija”.

(transparentno.ba)

The post Vlasti u BiH podijelile 383 miliona KM za 12.200 udruženja, preko 1.800 povezano sa strankama first appeared on Gerila.info.

Policija je potvrdila da se mjere preduzimaju u saradnji sa drugim organizacionim jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, pod nadzorom Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka. U saopštenju su naglasili kako je istraga u punom zamahu te da se preduzimaju sve neophodne radnje radi rasvjetljavanja slučaja i pronalaska odgovornih.

Prva hapšenja i detalji istrage

Tužilaštvu će danas biti predati J.K. i J.G. iz Banjaluke, odnosno Jelenko Kopranović alijas Sjenica i Jovica Grujić, kako su ranije objavili neki od medija a koji su uhapšeni neposredno nakon ubistva. Aljoša Galić, koji je tada takođe priveden, pušten je ranije na slobodu.

Policija je apelovala na građane da ne šire neprovjerene informacije koje bi mogle izazvati dodatnu paniku ili ugroziti tok istrage. “Blagovremeno ćemo obavještavati javnost o svim utvrđenim informacijama”, navodi se u saopštenju.

Prijetnja eskalacijom nasilja

Ubistvo Dejana Kostića dolazi u trenutku kada se Banjaluka suočava s povećanjem stope nasilnih zločina, što dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti među građanima. Mnogi od građana u komentarima na društvenim mrežama “plaše se nastavka sukoba na ulicama”.

Opozicioni poslanik Nebojša Vukanović je na svom blogu naglasio odgovornost i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i banjalučke policije. On pita kako je moguće da izlazi iz grada nakon ubistva nisu blokirani i kako je moguće da, iako je sve u Staroj Adi trajalo dugo, policija nije ranije reagovala. Vukanović pita i kako je moguće da pojedinci u Banjaluci posjeduju arsenal naoružanja.

Slična pitanja su novinari danas željeli da postave ministru unutrašnjih poslova Siniši Karanu koji se pojavio na božićnom prijemu u kasarni Kozara ali on nije stao pred mikrofone. Inače, nevjerovatno je da niko od predstavnika Policije ili MUP-a nije održao konferenciju za novinare nakon ubistva.

GERILA info

The post Lov na osumnjičene za ubistvo Dejana Kostića Dele u Banjaluci: Policija traga za dvojicom bjegunaca first appeared on Gerila.info.

Optužnica, koju je 2. oktobra podiglo Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci, tereti Srdića za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja. Sudija za prethodno saslušanje Osnovnog suda u Banjaluci potvrdio je optužnicu 13. decembra a informacija o tome se opet pojavila prvo u medijima, a bez obavještavanja porodice preminule i njihovih advokata. 

Prvobitno je porodica pokojne Milane iz medija saznala da je Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci podiglo optužnicu protiv Srdića.

Upravo je brat preminule, Milan Koprena, zajedno sa kolegama pokojne Milane iz O.Š. “Branko Radičević” zapalio svijeću prije nekoliko dana na mjestu njene tragične smrti i za našeg reportera rekao da je odugovlačenje u ovom slučaju “sramotno”.

Prema navodima iz optužnice, nesreća se dogodila 22. aprila oko 18.45 časova u Ulici vojvode Petra Bojovića, na dijelu magistralnog puta M1-108. Srdić je upravljao vozilom marke Peugeot, krećući se nepropisnom brzinom od 83 km/h u zoni gdje je ograničenje brzine 50 km/h.

U optužnici se navodi da je, uslijed naglog zakretanja točka upravljača, došlo do zanošenja vozila, prelaska saobraćajnih traka i izlijetanja na trotoar. Tamo je automobil zadnjim lijevim dijelom udario Milanu Koprenu, priklještivši je uz ogradu Rebrovačkog mosta. Povrede koje je zadobila bile su smrtonosne – teške povrede grudnog koša i unutrašnje krvarenje uzrokovale su smrt na licu mjesta.

Opasna dionica sa istorijom tragedija

Ova dionica kod Rebrovačkog mosta već godinama nosi reputaciju rizične i opasne za učesnike u saobraćaju. Na istom mjestu, u martu 2022. godine, poginuo je slovenački konzul u Banjaluci, Marjan Ristič (62). Njega je udario automobil marke Golf kojim je upravljao Sergej Milanović (26). Milanović je nedavno osuđen na godinu dana zatvora i oduzimanje vozačke dozvole na isti vremenski period.

Godine 2013., samo nekoliko desetina metara dalje, život je izgubio student iz Vlasenice, Ognjen B. (24), dok je u toj nesreći lakše povrijeđen pješak Nenad K. (21) iz Banjaluke.

Mjere za smanjenje rizika

Nakon posljednje tragedije, nadležni su najavili postavljanje stacionarnog radara kako bi se smanjila brzina kretanja vozila na ovoj dionici. U maju 2024. godine, radar je konačno postavljen kod Istočnog tranzita u blizini Rebrovačkog mosta. Pored toga, planirana je i izgradnja spomen-česme na mjestu pogibije Milane Koprene.

Život i nasljeđe Milane Koprene

Milana Koprena bila je omiljena među svojim kolegama i učenicima. Godinu dana prije tragične nesreće, dobila je Svetosavsku nagradu za svoj doprinos obrazovanju. Njen iznenadni odlazak ostavio je duboku tugu u porodici, među prijateljima i u školi, gdje je generacijama učenika bila uzor i podrška.

Njena smrt, zajedno sa tragičnim gubicima na ovoj dionici, ponovo je skrenula pažnju na potrebu za većom bezbjednošću u saobraćaju i odgovornošću svih učesnika. Nadležni se sada suočavaju sa pritiskom da preduzmu dodatne korake kako bi spriječili ponavljanje ovakvih tragedija.

Dejan Rakita/GERILA

The post Nakon pisanja GERILE: Potvrđena optužnica za smrt pedagogice Milane Koprene! first appeared on Gerila.info.