U odluci pod brojem U-66/25, Sud je utvrdio da Pravilnik o sufinansiranju troškova boravka djece u privatnim vrtićima na teritoriji grada Banjaluka nije u saglasnosti sa Ustavom RS i Zakonom o lokalnoj samoupravi. Ključni razlog za ovakvu odluku je činjenica da je gradonačelnik Banjaluke prekoračio svoja ustavna ovlašćenja prilikom donošenja ovog Pravilnika.

“Postupajući na taj način, donosilac akta je povrijedio odredbe zakona i ustavno načelo zakonitosti, što Pravilnik sa formalnopravnog aspekta u cjelini čini neustavnim”, saopšteno je iz Ustavnog suda RS.

Važno je naglasiti da bez pune odluke Ustavnog suda i njenog obrazloženja, ne treba donositi konačne zaključke. Još se ne zna tačno šta je sve sporno i kako ta nepravilnost treba da bude ispravljena. Po onome što je do sada objavljeno, može se pretpostaviti da problem nije u samim subvencijama, nego u tome ko je donio odluku, odnosno da gradonačelnik nije imao pravo da sam donese ovakav pravilnik, nego da je to morala uraditi Skupština grada.

Da bi se o svemu govorilo ozbiljno, potrebno je prvo vidjeti kompletnu odluku suda, poručuju pravnici s kojima smo pričali. Treba provjeriti i kako su subvencije ranije uređivane, ko ih je donosio i da li je možda sporna samo neka posljednja izmjena ili povećanje. Bez toga bi svaka sigurna tvrdnja bila neozbiljna.

Ali ono što se već sada jasno vidi jeste da su roditelji ponovo dovedeni u situaciju da strepe zbog grešaka i prepucavanja institucija i političara. Među njima se sve više osjeća umor i odustajanje. Neki više ne žele ni da komentarišu. Nakon svega što su prošli, od javnih rasprava do političkih prepucavanja, dio roditelja danas više ne vjeruje ni jednima ni drugima.

Pobjeda politike nad djecom – uz pomoć roditelja

Više nije riječ samo o tome da li će subvencije kasniti, biti smanjene, ukinute ili pravno drugačije uređene. Riječ je o tome da ljudi gube volju da se uopšte bore za ono što im pripada. To je znak da su se umorili od sistema koji ih stalno vraća na početak.

A početak je bio davno i roditelji su prošli dug put koji, na žalost, nije urodio plodom. Od borbe za puna prava, dobili su samo subvenciju. A sada se i ona dovodi u pitanje.

Grad Banja Luka favorizuje državne vrtiće? Privatne ustanove traže ravnopravan tretman

Subvencije na čekanju: Roditelji i djeca iz privatnih vrtića u Banjaluci ponovo taoci političkih igara

Ogorčenje roditelja u Banjaluci zbog neispunjenih obećanja: Da li su djeca u privatnim vrtićima manje vrijedna?

Što se subvencija tiče, nekoliko pitanja se nameće: Ko je napravio pravni problem? Zašto se ovako važna stvar nije od početka uredila kako treba? Zašto roditelji opet moraju da strepe zbog tuđih grešaka?

Roditelji ne smiju biti kolateralna šteta pogrešnih odluka, političkog inata i pravnog nereda. Jasno je da je neko napravio problem, a roditeljima je dosta i problema i objašnjenja.

Mladen Bubonjić

The post Subvencije za privatne vrtiće: Ustavni sud oborio pravilnik, Grad tvrdi da nastavlja sa isplatama first appeared on Gerila.info.

“Obećanja da će subvencije biti povećane sa 150 na 200 KM ostala su samo prazna priča. Takođe, ništa nije urađeno po pitanju izjednačavanja subvencija između privatnih i javnih vrtića”, rekao je jedan od roditelja na skupu.

Prema tvrdnjama roditelja, posljednje dvije subvencije nisu isplaćene, dok su djeca u javnim vrtićima subvencionisana sa 480 KM, što dodatno podgrijava osjećaj diskriminacije.

Đorđe Konjević, jedan od roditelja, naglasio je da protest nije politički motivisan, već da je pokrenut isključivo zbog ignorisanja zahtjeva roditelja:

“Što se tiče izmišljenih funkcija poput gradskog menadžera i političkih spinova, želim jasno reći da se iza ovog protesta ne krije nikakva politička pozadina. Jedina politička nota je način na koji se funkcioneri ophode prema građanima.”

Roditelj Karlo Tomić rekao je da je “poenta cijele priče da svi pređu u Centar za predškolsko vaspitanje, koji ima veću cijenu od privatnih vrtića”.

“Javni vrtić po prošlogodišnjoj računici košta 650 KM, dok je u isto vrijeme privatni bio 450 KM, a košta više. Gradska uprava ne želi da se odrekne subvencija u ovom obliku. Nije isto kada svi plaćamo jednako i kada svako dijete dobija isto. Cilj je da svi budu jednaki”, izjavio je Tomić.

Gradski menadžer Mirna Savić Banjac izjavila je da će subvencije biti isplaćene čim se usvoji budžet i da će Grad raditi na izjednačivanju troškova boravka djece u javnim i privatnim vrtićima.

“Djeca ostaju naš prioritet i u tom smislu nastavljamo da se krećemo prema krajnjem cilju, a to je izjednačavanje iznosa koje za boravak u vrtićima izdvajaju roditelji djece koja pohađaju javne i privatne vrtiće”, rekla je ona.

Dok je Savić Banjac davala izjave medijima, nezadovoljni roditelji su stali iza nje i istakli transparente na kojima su istaknute poruke njihovog nezadovoljstva radom lokalnih vlasti po ovom pitanju, kao i zahtjevi.

Konjević je za Gerilu rekao da Savić Banjac jednostavno nije dozvolila da joj kaže zašto budžet 2025. nije usvojen i zašto nije plan otplate duga 2023/24 usvojen.

“Gledao sam prošlo zasjedanje Skupštine u trajanju od pet dana. Odbornici nisu podržali plan jer žele da vide taksativno koliko za koju stavku Grad duguje para. A ne da im se odobri 14 miliona, pa da ih spale u neke svoje promo projekte. A budžet nije ni mogao biti usvojen kad su tri mjeseca kasnili sa dostavljanjem Nacrta, a evo sada mjesec dana kasne sa dostavljanjem Prijedloga”, navodi Konjević.

Stvarnost pokazuje da sistemska rješenja izostaju. Trenutno je dug za tri isplate iz 2023. godine po 60 KM, kao i dvije neisplaćene subvencije za 2025. po 150 KM. Prema pravilniku, do 5. u mjesecu je rok da privatne ustanove dostave spiskove korisnika.

Đorđe Konjević ističe da je kod tih spiskova bitno napomenuti da novoprijavljeni korisnici, odnosno djeca, nemaju subvencija. Roditeljima se ne dostavljaju rješenja. Izgovori su, kako ističe, kasno prijavljeni, biće na spisku za sljedeći mjesec, pa opet sljedeći… a realno je da nema više sredstava i nije budžet usvojen.

Roditelji su podsjetili da su u predizborno vrijeme subvencije isplaćivane unaprijed, dok se sada izgovara neusvajanjem budžeta.

Portal Gerila.info je još ranije ukazivao na ovaj problem i na hroničnu neodgovornost gradske vlasti. Iako je gradonačelnik Draško Stanivuković obećao povećanje subvencija i njihovo izjednačavanje sa javnim vrtićima od 1. jula 2025, danas se o tim obećanjima čak ni ne govori.

“Šta bi od obećanja gradonačelnika da će od 1. januara subvencije iznositi 200 KM, a da će od 1. jula biti izjednačene sa onima u javnim vrtićima?! To više niko i ne pominje… Sramota!”, rekla je jedna majka za Gerilu.

Đorđe Konjević zaključuje da rješenje mora biti sistemsko:

“Postoje dvije linije djelovanja: kratkoročno – izjednačavanje subvencija odmah nakon usvajanja budžeta za 2025, i dugoročno – formiranje šireg dijaloga svih aktera. Ali ljudi su letargični. Na javne rasprave jedva ko dolazi.”

Dok traje političko nadmudrivanje, roditelji i djeca ostaju taoci političkih kombinatorika u Gradu Banjaluka, a subvencije, koje bi trebalo da budu mjera podrške porodicama, već odavno su poluga za političko nadgornjavanje.

Gerila

The post Ogorčenje roditelja u Banjaluci zbog neispunjenih obećanja: Da li su djeca u privatnim vrtićima manje vrijedna? first appeared on Gerila.info.

Više od mjesec dana kasni isplata subvencija roditeljima čija djeca pohađaju privatne vrtiće u Banjaluci. I dok su gradske vlasti prvo najavljivale isplatu sredinom aprila, zatim krajem mjeseca, a onda i “u narednim danima”, roditelji s pravom postavljaju pitanje – kome da vjeruju?

Prema važećem pravilniku, subvencije bi morale biti isplaćene do 5. u mjesecu za prethodni mjesec. Rok je već probijen za 36 dana, a iz Gradske uprave uporno stižu kontradiktorne poruke.

Prvo je objavljeno da će subvencije za februar iznositi samo 60 KM, što predstavlja drastičan pad u odnosu na dosadašnjih 150 KM. Kao razlog navedeno je neusvajanje budžeta, odnosno prelazak na privremeno finansiranje, koje omogućava isplate isključivo u iznosima od prethodne godine. Međutim, nakon burne reakcije javnosti, gradske vlasti su se predomislile – najavili su da će ipak isplatiti 150 KM.

“Grad se odlučio da ne smanjuje subvencije na 60 KM, kako je bilo prethodne godine, a sve kako gradska admimistracija ne bi smanjivala mjeru koja je izuzetno bitna”, poručili su iz Gradske uprave.

Podsjećamo, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković još jesenas je obećao povećanje subvencija sa 150 na 200 KM, i to već od početka 2025. godine. Još ambicioznije je najavio i potpuno izjednačavanje cijena javnih i privatnih vrtića od jula 2025. godine. Danas, ta obećanja više niko ne pominje.

Đorđe Konjević, jedan od roditelja, za Gerilu kaže da se problem mora rješavati sistemski.

“Postoje dvije linije djelovanja: kratkoročno – izjednačavanje subvencija odmah nakon usvajanja budžeta za 2025, i dugoročno – formiranje šireg dijaloga svih aktera. Ali ljudi su letargični. Na javne rasprave jedva ko dolazi. Svi čekaju samo da im legne subvencija”, ističe Konjević.

Kao pozitivan pomak vidi to što su na posljednjoj sjednici Skupštine grada usvojeni zaključci koji otvaraju prostor za konkretno djelovanje. Među njima su obaveze gradske vlasti koje se tiču rješavanja pitanja vrtićke infrastrukture i subvencija, kao i formiranje komisije za izradu prijedloga o izjednačavanju subvencija za djecu u javnim i privatnim vrtićima.

Ipak, odbornici PDP-a su bili protiv ovih zaključaka.

Iz Gradske uprave poručuju da ulažu maksimalan trud da subvencije budu uvećane, ali da je sve uslovljeno budžetskim mogućnostima i prihodima Grada. Navode da je od 2022. godine došlo do dva povećanja subvencija, koje su sa 0 KM porasle na 60, pa 150 i 200 KM, ali da su nepredviđene okolnosti, poput neusvajanja budžeta i oduzimanja prihoda, usporile razvoj grada.

U međuvremenu, dok se vlasti bave kalkulacijama i terminologijom, Konjević ističe da nije isključeno da roditelji opet “izađu na ulicu”.

Subvencije koje bi trebalo da budu mjera podrške porodicama u borbi sa rastućim troškovima života, u Banjaluci su postale moneta za političko potkusurivanje. Od obećanja o 200 KM, preko prijetnji smanjenjem na 60, do „privremene“ odluke o 150, gradska politika prema roditeljima djece u privatnim vrtićima više liči na igru živaca nego na ozbiljan sistem podrške. A najmlađi građani Banjaluke i dalje su taoci neizvjesnosti.

Gerila.info

The post Subvencije na čekanju: Roditelji i djeca iz privatnih vrtića u Banjaluci ponovo taoci političkih igara first appeared on Gerila.info.

Grad se suočava s dugogodišnjim problemom nedostatka kapaciteta u vrtićima, a više od 2.000 djece ostaje na listama čekanja, dok roditelji pokušavaju balansirati između visokih troškova privatnih vrtića i nesigurnih uslova u onima koje najavljuju gradske vlasti.

Aktuelni gradonačelnik Banjaluke i kandidat Partije demokratskog progresa (PDP) Draško Stanivuković, kao i kandidati Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Narodnog fronta (NF) i Socijalističke partije Srpske (SPS), koriste ovu temu kako bi zadobili povjerenje glasača. Međutim, stvarnost često ostaje daleko od obećanja.

SNSD obećava nove vrtiće, ali i opstruiše postojeće projekte

SNSD-ov kandidat za gradonačelnika Banjaluke, Nikola Šobot, u svojoj predizbornoj kampanji naglašava izgradnju novih vrtića u naseljima Starčevica, Lazarevo i Kočićev Vijenac, s ciljem stvaranja 2.000 novih mjesta za smještaj mališana. Obećava i izjednačavanje subvencija za privatne i javne vrtiće kako bi roditelji imali pristup povoljnijim opcijama za svoje mališane. Šobotovo obećanje dolazi uz poruku da “socijalizacija djece mora biti omogućena svima”, što SNSD želi postići putem novih infrastrukturnih projekata. Međutim, stvarnost pokazuje složeniji odnos SNSD-a prema ovom pitanju – između obećanja i stvarnih opstrukcija postojećih inicijativa.

Iako SNSD obećava nove kapacitete, na terenu je prisutna značajna nesuglasica između njihovih obećanja i stvarnih poteza. Grad Banjaluka, pod upravom Draška Stanivukovića, suočio se s ozbiljnim preprekama pri pokušaju otvaranja novih vrtića, kao što je slučaj sa vrtićem u Novoseliji. Grad je završio sve pripreme, osigurao prostor u područnoj školi i zadovoljio sve tehničke i zakonske standarde, međutim Ministarstvo prosvjete i kulture, koje predvodi SNSD, iznenada je odbilo da da potrebnu saglasnost.

Odbijanje Ministarstva da odobri rad vrtića izaziva pitanja o motivima SNSD-a i njihovoj stvarnoj posvećenosti rješavanju problema predškolskog obrazovanja. Dok SNSD javno obećava izgradnju novih objekata, opstrukcija postojećih inicijativa gradskih vlasti upućuje na političku borbu koja se vodi preko leđa najmlađih građana Banjaluke. Sve to sugeriše da se interes djece koristi kao politički alat, a ne kao prioritetni cilj.

Još jedan primjer političke igre sa pitanjem vrtića je odbijanje otvaranja vrtića na Paprikovcu. Predsjednik Skupštine grada Ljubo Ninković, član SNSD-a, izjavio je da vrtić na Paprikovcu ne ispunjava sve uslove za siguran boravak djece jer zgrada nije u potpunosti adaptirana, te je okružena građevinskim radovima. Ninković, koji je ranije tvrdio da se Stanivukovićeva administracija neće moći pohvaliti otvaranjem nijednog vrtića tokom svog mandata, sada nastoji umanjiti značaj svakog pozitivnog koraka koje gradske vlasti poduzimaju u tom pravcu. Istovremeno, kritikama se pridružuje i predsjednik Savjeta za predškolsko vaspitanje i obrazovanje pri Gradskom odboru SNSD-a, Mirjana Krčmar, koja otvoreno dovodi u pitanje broj djece koje novi vrtići mogu zbrinuti, optužujući gradsku upravu za obmanu javnosti i roditelja.

S obzirom na to da problem nedostatka kapaciteta u vrtićima traje već gotovo petnaest godina, kritičari SNSD-a ističu da upravo njihova dugogodišnja vladavina i nedostatak proaktivnih mjera čine temeljni uzrok ove situacije. Uprkos brojnim obećanjima, Banjaluka se i dalje suočava s preopterećenim listama čekanja, nedostatkom adekvatnog prostora za boravak djece, i visokim cijenama privatnih vrtića, što dodatno opterećuje roditelje.

Ono što dodatno podiže sumnju u stvarnu posvećenost SNSD-a rješavanju problema jeste netransparentnost njihovog djelovanja. Dok se na jednoj strani obećava izgradnja novih objekata, na drugoj strani se opstruišu postojeći napori, čime se stvara ambivalentna poruka prema građanima. Nedostatak jasnoće oko pitanja finansiranja, raspodjele subvencija i dozvola za rad vrtića dodatno doprinosi osjećaju nepovjerenja među roditeljima, koji su često prepušteni borbi sa sistemom bez ikakvih konkretnih odgovora.

Subvencije kao kratkoročno rješenje, a ne sistemsko

U proteklim mjesecima subvencije za privatne vrtiće postale su centralna tačka rasprava oko problema predškolskog obrazovanja u Banjaluci. Aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković najavio je izjednačavanje cijena za privatne i javne vrtiće, što je predstavljeno kao značajan korak ka ublažavanju finansijskog tereta za roditelje. Međutim, subvencije, iako kratkoročno olakšavaju situaciju, daleko su od suštinskog i održivog rješenja problema koji postoji već petnaest godina.

Đorđe Konjević, jedan od roditelja i pokretača inicijative za izjednačavanje subvencija, ističe da je Gradska uprava, ono što je obećala za povećanja, ispoštovala, ali jedan dio dogovora nisu, a to je posebna sjednica sa jednom temom – vrtići.

“Prva tačka dnevnog reda bi bila Rezolucija, koja je za cilj imala izjednačavanje cijena i učešća roditelja do jula 2025. (a i ranije ako bude moguće). Druga tačka dnevnog reda je trebala biti pronalaženje i određivanje izvora prihoda za subvencije, kao i zakonsko usaglašavanje i uvrštavanje istih kao redovne budžetske stavke”, kaže Konjević i dodaje da gradske vlasti ne žele da sjednu i riješe problem.

“Hoće da isključivo bude jedna strana pobjednik, a druga nesposobna”, ističe Konjević.

Subvencionisanje troškova boravka djece u vrtićima, posebno u privatnim ustanovama, često se koristi kao privremena mjera koja ima za cilj da zadovolji potrebe roditelja u momentu, ali ne adresira temeljni problem – manjak infrastrukture i nedovoljno ulaganje u proširenje kapaciteta javnih vrtića. Problematično je to što subvencije samo ublažavaju posljedice manjka kapaciteta, ali ne rješavaju uzrok – nedostatak novih objekata koji bi dugoročno omogućili prijem više djece.

Konjević ističe da su subvencije samo “vatrogasna mjera” i da se suštinski problemi moraju rješavati izgradnjom novih objekata i boljom organizacijom postojećih. Naglašava da je za sistemsko rješavanje koje podrazumijeva:

• reviziju poslovanja Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje;
• izjednačavanje učešća roditelja u cijeni boravka djece u javnim i privatnim, trenutno je to 165 КM za jedno dijete;
• potpisivanje kolektivnog ugovora između Grada i privatnih vrtića;
• određivanje cijene na godišnjem nivou, kako za javne, tako i za privatne vrtiće;
• uvođenje subvencija kao redovne budžetske stavke, sa jasno definisanim izvorom prihoda;
• implementiranje “beogradskog modela”, djelimično ili potpuno.

Dodaje da je nemoguće sve postići bez saradnje sa privatnim vrtićima, jer je trenutna potreba za novih 35-40 objekata da bi smjestili svu djecu, a to se neće izgraditi za 50 godina.

On ukazuje na netransparentnost u načinu na koji se određuju subvencije i raspoređuju budžetska sredstva za njih.

“Imamo i veliko pitanje odakle Gradska uprava izvlači novac za povećanje subvencija i šta će biti sa isplatama nakon izbora”, kaže Konjević, ističući kako nedostatak sistemskog pristupa vodi do toga da se mnoge odluke donose ad hoc, bez dugoročnog plana.

Jedan od ključnih problema sa subvencijama jeste njihova neodrživost. Grad Banjaluka se već suočava s ozbiljnim budžetskim opterećenjima, a dodatno subvencionisanje boravka u privatnim vrtićima predstavlja dodatni teret za javne finansije. Ova praksa je posebno problematična jer se subvencije finansiraju iz budžeta koji nema predviđene rebalanse niti jasno definisane izvore za ovu namjenu. Bez transparentnog budžetskog plana i održivog finansiranja, ove subvencije postaju nesigurne i neizvjesne, što roditelje ostavlja u stanju neprestane nesigurnosti.

Osim finansijske neodrživosti, subvencije ne nude jednaku dostupnost za svu djecu. Zbog ograničenih budžetskih sredstava, subvencije se često dijele na način koji favorizuje one koji imaju više sreće ili veze u administraciji. Prema Konjevićevim riječima, “javni podaci o broju djece primljene u vrtiće su sumnjivi, a netransparentnost u distribuciji sredstava dodatno otežava situaciju”. Mnogi roditelji ostaju na listama čekanja jer ne mogu doći do subvencija, a oni koji ih dobiju često se suočavaju sa nesigurnošću kada su isplate u pitanju.

Subvencije, kao takve, takođe doprinose dodatnom zagušenju privatnog sektora, koji je preplavljen zahtjevima, ali nema dovoljno kapaciteta niti kvalifikovanog osoblja da adekvatno odgovori na potrebe. Konjević naglašava da su privatni vrtići, iako predstavljaju alternativu, takođe suočeni s vlastitim izazovima, uključujući visoke troškove keteringa, prekvalifikacije zaposlenih i druge operativne troškove, što ih primorava da konstantno podižu cijene. Ovo znači da subvencije, iako privremeno pomažu roditeljima, dugoročno vode ka dodatnom povećanju cijena usluga, što je suprotno cilju povećanja dostupnosti i pristupačnosti predškolskog obrazovanja.

Konjević naglašava da su subvencije održive, ali potrebno je istinski pristupiti problemu.

“Realno, Gradska uprava ih isplaćuje bez podrške Skupštine. Zato ne znam odakle je novac i brinem za budućnost. Ali isto tako, može dio tog novca da se povuče i od Centra, koji se bahati. I kada bi Gradska uprava i Skupština sjeli za sto, istovremeno sa nama, vjerujem da bi se našlo rješenje”, ističe Konjević.

Roditelji takođe ističu da se ovakvim subvencijama stvara nejednakost između privatnih i javnih vrtića. Konjević naglašava da se nejednakost ogleda u tome što za jedno dijete u privatnom vrtiću Grad daje 150 КM (i to nakon borbe roditelja od devet mjeseci), dok za jedno dijete u javnom vrtiću Grad daje 485 КM.

Problem dodatno komplikuje činjenica da se javnim vrtićima ne posvećuje dovoljno pažnje kada su u pitanju ulaganja u infrastrukturu, što je nužno za proširenje kapaciteta. Umjesto da se fokusira na izgradnju novih javnih objekata koji bi osigurali jednak pristup za svu djecu, gradska uprava koristi subvencije kao privremeni alat za umirivanje nezadovoljstva, što dugoročno samo pogoršava situaciju.

Jedini način da se dugoročno riješi problem s predškolskim obrazovanjem jeste planirano ulaganje u izgradnju novih javnih vrtića, uz jasno definisane kriterijume i transparentne procese. Roditelji naglašavaju da je potrebno osigurati da se sredstva usmjere u proširenje kapaciteta, umjesto što se troše na mjere koje nemaju dugoročnog efekta. Takođe, potrebno je regulisati privatni sektor na način da se osigura da cijene ostanu stabilne i da ne eksploatišu roditelje, posebno u situacijama kada se subvencije koriste za kompenzaciju operativnih troškova tih ustanova.

Subvencije mogu biti dio rješenja, smatraju roditelji, ali jedino ako se provode u kontekstu šire strategije koja uključuje povećanje javnih kapaciteta, regulaciju privatnog sektora i transparentno finansiranje. Bez toga, one ostaju samo privremena mjera koja ne rješava suštinski problem, već ga samo odlaže i prebacuje teret na buduće administracije i, na kraju, na roditelje koji se svakodnevno suočavaju sa nesigurnošću i finansijskim pritiscima. Konjević ističe da je bez saradnje sa privatnim sektorom sve teško postići.

“Neophodni su i privatni vrtići, pored javnih. Ali, ta saradnja se treba usaglasiti i staviti na papir. Svesti u okvire poslovanja i obostranog zadovoljstva”, kaže Konjević

Sukob interesa i problemi sa transparentnošću

Tema predškolskog obrazovanja u Banjaluci postala je arena i za otkrivanje duboko ukorijenjenih problema vezanih za sukobe interesa i manjak transparentnosti u radu gradske uprave i institucija koje upravljaju predškolskim obrazovanjem. Ove poteškoće ne samo da usporavaju napredak u rješavanju problema sa kapacitetima vrtića, nego dodatno povećavaju nepovjerenje javnosti prema nadležnim institucijama.

Jedan od najočiglednijih primjera sukoba interesa jeste pitanje izgradnje i otvaranja novih vrtića, kao što je slučaj s potencijalnim vrtićem u banjalučkom naselju Paprikovac. Prema izjavama predsjednika Skupštine grada Ljube Ninkovića, zgrada vrtića nije u potpunosti adaptirana, nalazi se na prostoru koji je još uvijek gradilište, a najam objekta bi građani Banjaluke trebali otplaćivati narednih 20 godina. Sve ovo dodatno komplikuje činjenica da se objekat iznajmljuje od ljudi bliskih Drašku Stanivukoviću.

Transparentnost rada Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje takođe je problematična. Đorđe Konjević ističe da je budžet ovog centra značajno porastao u posljednjih nekoliko godina – s 10 miliona KM u 2022. godini na 20,4 miliona KM u 2024. godini. Međutim, uprkos povećanju budžeta, kapaciteti vrtića nisu povećani, a pitanje kako se ta sredstva koriste ostaje bez odgovora. Konjević ističe da je problem prećutna korupcija pri zapošljavanju radnika i upisu djece, što dodatno usložnjava situaciju.

Problem s transparentnošću odnosi se i na način subvencionisanja privatnih vrtića. Netransparentnost u procesu odobravanja subvencija izaziva sumnje među roditeljima, koji su često neinformisani o kriterijumima na osnovu kojih se subvencije dodjeljuju. Takođe, pitanje izvora finansiranja za subvencije ostaje nejasno. Kako Konjević navodi, nije jasno odakle se povlače sredstva za subvencije niti šta će se desiti s isplatama nakon izbora. Nedostatak rebalansa budžeta dodatno doprinosi neizvjesnosti i zabrinutosti roditelja koji strahuju da će nakon izbora ostati bez obećane finansijske podrške.

Transparentnost je takođe upitna u vezi s ekonomskom cijenom boravka djece u vrtićima. Konjević iznosi podatke prema kojima je ekonomska cijena u javnim vrtićima znatno porasla – s 380 KM u 2022. godini na 650 KM u 2024. godini – dok se cijene u privatnim vrtićima nisu povećale u istom omjeru. Ova situacija ukazuje na ozbiljne probleme u poslovanju Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, uključujući i prećutnu korupciju, loše upravljanje sredstvima, te moguću zloupotrebu resursa. Roditelji, koji su već opterećeni visokim troškovima, ostaju bez konkretnih odgovora o tome kako se koriste sredstva koja izdvajaju za obrazovanje svoje djece.

Alternativni planovi

Dok SNSD i gradonačelnik Draško Stanivuković nastoje osvojiti povjerenje glasača obećanjima o izgradnji novih vrtića i uvođenju subvencija, opozicija nudi alternativne planove za rješavanje problema predškolskog obrazovanja u Banjaluci. Kandidatkinja za gradonačelnicu Jelena Trivić iz Narodnog fronta, kao i lideri Socijalističke partije Srpske (SPS) i drugih nominalno opozicionih stranaka, kritikuju dosadašnje upravljanje i naglašavaju potrebu za fundamentalnim promjenama.

Jelena Trivić, kandidat Narodnog fronta, ističe da je rješenje problema vrtića jedno od najvažnijih pitanja u njihovom programu. Ona tvrdi da su dosadašnja obećanja o izgradnji novih vrtića bila više retorička nego stvarna, te da nije došlo do konkretnih promjena koje bi dovele do rješavanja problema s listama čekanja. Trivićeva predlaže izjednačavanje cijena između javnih i privatnih vrtića kao prioritet od 1. januara 2025. godine, čime bi se postigla veća dostupnost vrtića za sve roditelje, bez obzira na to koju vrstu vrtića preferiraju.

Saša Gligorić, predsjednik Gradskog odbora Socijalističke partije Srpske, predstavio je plan za izgradnju pet novih vrtića u Banjaluci, s ukupnim kapacitetom za 2.500 djece, što bi trebalo konačno riješiti problem s listama čekanja. Gligorić kritikuje gradske vlasti zbog njihovog oslanjanja na kratkoročna rješenja poput subvencija, umjesto da se fokusiraju na strateška ulaganja u javne objekte. On naglašava da je potrebno planirati i izgraditi objekte na više lokacija kako bi svi dijelovi Banjaluke bili obuhvaćeni, a problem s manjkom kapaciteta konačno postao stvar prošlosti. Osim izgradnje novih vrtića, Gligorić ističe i potrebu za poboljšanjem infrastrukture javnih prostora kako bi se omogućila adaptacija postojećih objekata u vrtiće, tamo gdje je to moguće.

Izvršni sekretar SP-a i kandidat za odbornika u Skupštini grada Banjaluka Nikola Vukčević kaže da je cilj Socijalističke partije da nijedno dijete ne bude na listama za čekanje na vrtić.

“Gradnja novih javnih vrtića je jedini način, ukoliko ne želimo ponovo da gledamo ucjenjivanje roditelja i poskupljenja nakon svakog povećanja subvencija. Osnovna razlika u pristupu je to što pojedini ljudi ne shvataju da predškolski sektor, odnosno djeca, nisu i ne mogu biti roba preko koje se ostvaruje profit. Privatni vrtići jesu neophodni, ali realno, to su privatne kompanije koje su osnovane zbog zarade, a ne kao servis građana. Zato je jedino rješenje da problem sa manjkom mjesta u vrtićima konsenzusom prihvatimo kao prioritetan problem grada i da se gradnja novih vrtića shvati kao prioritet nad prioritetima”, smatra Vukčević.

Boran Bosančić, nosilac liste Demosa za Skupštinu grada, ističe da su oni prvi ukazali da su cijene subvencija za privatne vrtiće nedovoljne, a tada su bile 100 KM. Mnogo djece se ne upisuje u gradske vrtiće, dok privatni često podižu cijene usluge, tako da su građani oštećeni. Ističe da su prvi rekli da to nije dovoljno i traže povećanje subvencije od strane grada za privatne vrtiće.

“Ta mjera je kratkoročno donesena, ali to nije dovoljno. Podržavamo što je došlo do povećanja subvencija, međutim treba se ući u sistemska rješenja, a to je gradnja novih gradskih vrtića. Prijedlog je da se u OŠ “Milan Rakić” u Novoseliji gradi novi vrtić, odnosno da se u postojećem školskom objektu adaptira prostor, što je prihvaćeno, i vjerujem da ćemo uskoro imati prostor za jedan broj mališana koji će tu da borave. Međutim, u naredne četiri godine se mora intenzivnije i hrabrije raditi na tom polju, te ulagati veća sredstva, tako što bismo dosta gradskih prostora adaptirali i tu gradili nove vrtiće”, ističe Bosančić.

Stvarnost daleko od obećanja

Iako su predizborna obećanja o izgradnji novih vrtića i uvođenju subvencija zvučala kao dugo očekivano rješenje za roditelje i najmlađe građane Banjaluke, stvarnost se pokazala sasvim drugačijom. Problemi s nedostatkom kapaciteta u vrtićima, neadekvatnim uslovima i neispunjenim obećanjima vlasti i dalje su prisutni, čineći svakodnevni život roditelja veoma izazovnim. Dok političari obećavaju promjene, rezultati na terenu jasno pokazuju kako su mnoga obećanja ostala samo na riječima, bez stvarnih koraka ka poboljšanju.

Jedan od najizraženijih problema je ogromna nesrazmjera između broja prijava za upis u vrtiće i stvarnog broja djece koja budu primljena. Na ovogodišnjem konkursu za prijem djece u javne vrtiće stiglo je gotovo 2.700 prijava, ali je samo 400 mališana dobilo mjesto. Ovi podaci jasno ukazuju na to da kapaciteti vrtića nisu ni približno dovoljni da zadovolje potrebe roditelja u Banjaluci. Bez obzira na ponovljena predizborna obećanja o izgradnji novih objekata, broj dostupnih mjesta ostaje ograničen, a liste čekanja sve duže. Problem nije nov – on traje već petnaest godina, ali se uprkos obećanjima o novim kapacitetima, situacija nije značajno promijenila.

Brojna obećanja o subvencijama za privatne vrtiće, kao način ublažavanja problema s manjkom kapaciteta u javnim vrtićima, nisu se pokazala kao dugoročno rješenje. Iako su subvencije najavljene kao način da se smanji finansijski pritisak na roditelje, one su se često pokazale neadekvatnim i neodrživim. Pitanje izvora finansiranja za ove subvencije ostaje nejasno, a izostanak rebalansa budžeta dovodi do nesigurnosti oko isplata. U međuvremenu, cijene u privatnim vrtićima rastu, pa subvencije više služe kao kratkoročna kompenzacija, a ne kao stvarno olakšanje za roditelje.

Stvarnost u Banjaluci pokazuje da je problem vrtića daleko od rješenja, bez obzira na brojna politička obećanja. Dok se kapaciteti javnih vrtića ne prošire i ne stvore adekvatni uslovi za boravak djece, roditelji će se i dalje suočavati s dugim listama čekanja, visokim cijenama i nesigurnošću u vezi sa subvencijama. Stvarna promjena zahtijeva sistemske reforme, uključujući ulaganje u nove objekte, transparentno korištenje budžetskih sredstava i bolje planiranje, a ne samo prazna obećanja koja se ne ostvaruju. Sve dok političke igre prevladavaju nad stvarnim interesima građana, obećanja će ostati daleko od stvarnosti, a problem vrtića će i dalje biti glavni izazov za roditelje u Banjaluci.

Gerila.info

The post Predizborna obećanja u vezi sa problemom vrtića u Banjaluci: Politička borba preko leđa najmlađih first appeared on Gerila.info.

Prema riječima Đorđa Konjevića, jednog od roditelja i pokretača inicijative za izjednačavanje subvencija u javnim i privatnim vrtićima, nekoliko privatnih vrtića odlučilo je podići cijene zbog različitih faktora.

“Jedan razlog je ketering. Dosta vrtića nema svoje kuhinje, pa koriste usluge keteringa. Кuće koje pružaju te usluge su najavili poskupljenja, koja suštinski idu 1-2 КM dnevno, po korisniku. A djeca idu 22-23 dana mjesečno u vrtić. Pa poskupljenje iz ovog razloga ne bi trebalo biti više od 50 КM. Na kraju krajeva, svi pričaju o povećanju cijene rada, pa je logično i da se povećaju plate radnicima u tim ketering kućama”, ističe Konjević.

Kao drugi razlog, Konjević kaže da vrtići imaju situaciju da treba da plate prekvalifikaciju zaposlenog kadra. Vlasnici pristaju da plaćaju te troškove, isključivo da bi zadržali i to malo kadra što je dostupno i voljno da se bavi ovim krajnje odgovornim zanimanjem.

“Ali, tu je nekoliko negativnih činjenica. Prva je da su do sada očigledno poslovali nezakonito. Drugi je da je manjak potrebnog kadra na tržištu. Tu opet nadležno Ministarstvo snosi većinski dio odgovornosti – jer žele da izmijene Zakon. Tim izmjenama bi bilo dozvoljeno i drugim, bliskim obrazovnim profilima, da obavljaju poslove vaspitača (prije svega pedagozi)”, navodi Konjević.

Treći faktor, za roditelje najteži, prema Konjeviću, jeste činjenica da te prekvalifikacije finansiraju roditelji.

“Naše porodice imaju već dvoje, troje ili više djece koju školuju. Izgleda da Gradu Banja Luka i Republici Srpskoj nije dovoljno prihoda od poreza koje im uplaćujemo, nego žele sada i suvim novcem da plaćamo ono što su oni dužni da finansiraju”, ističe Konjević i naglašava da, s obzirom da borba roditelja djece koja idu u privatne vrtiće traje već osam mjeseci, mnogi su izgubili pojam o osnovnom cilju, a to je od početka bilo izjednačavanje prava djece.

“Tužno je i žalosno, što javnost nije upoznata sa suštinom ovog problema. Ili ih ne interesuje, ili okreću glavu od problema. Jedni su uspjeli da djecu upišu u Centar, dok su drugi ostavljeni na vjetrometini. Кako je danas medijima sve dozvoljeno, a društvo je naravno podijeljeno, svako na svoj način filtrira medije, kako kome odgovara. Tako se u medijima mogu pročitati, čuti i vidjeti javni napadi na Grad, na Skupštinu, na vlasnike privatnih vrtića, pa i na same roditelje. Ali, niko, apsolutno niko, osim nekolicine roditelja, ne spominje Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje. Taj Centar je suština problema”, naglašava Konjević.

Ističe da je to zbog, prije svega, nedostatka mjesta u javnim vrtićima. Ekonomska cijena boravka djeteta u Centru, kako navodi Konjević, daleko je viša od najviše ekonomske cijene u privatnim vrtićima – 650 KM u odnosnu na 450 КM.

“Zato privatni vrtići i smatraju da imaju pravo da podižu cijene svojih usluga”, smatra Konjević i dodaje da na loše poslovanje Centra utiču i prećutna korupcija pri zapošljavanju radnika i upisu djece.

“Nažalost, izborna je godina. Pokušavaju da nas oboje političkim bojama. Borbu ljudi za egzistenciju koriste za prikupljanje političkih poena. Ali eto, proći će i taj oktobar, pa ćemo vidjeti kome je stalo do naše djece i ko je spreman da se bezrezervno založi da sva djeca već u narednoj godini imaju jednaka prava”, ističe Konjević.

Sumnjive brojke i nedostatak transparentnosti

Konjević je posebno kritičan prema Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, naglašavajući da javnost nije dovoljno upoznata sa stvarnom situacijom.

Podsjeća da je budžet Centra za 2022. godinu iznosio 10 do 11 miliona KM, dok je za 2023. godinu iznosio 16,4 miliona.

“Kaže direktor, trebalo je gasiti nezadovoljstvo zaposlenih sa visinom ličnog dohotka”, ističe Konjević, naglašavajući da budžet za 2024. godinu iznosi 20,4 miliona KM, i da je direktor Centra ponovo rekao da nezadovoljstvo zaposlenih treba gasiti sa visinom ličnog dohotka, u iznosu od 2,5 miliona KM, dok je 1,5 miliona KM namijenjeno za izgradnju vrtića.

“Plate povećane, a novih vrtića nema, još uvijek”, kaže Konjević.

Što se ekonomske cijene vrtića pri Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje tiče, Konjević navodi podatke da je za 2022. godinu ekonomska cijena iznosila 380 КM, 2023. godine 502 КM, a 2024. 650 КM, što predstavlja ukupan rast za 270 KM.

Naglašava da se u istom periodu cijena u privatnim predškolskim ustanovama povećala za 100 do 150 КM.

S druge strane, kada su u pitanju subvencije, podsjeća da Grad Banja Luka, odnosno poreski obveznici, subvencionišu boravak djece u Centru na sljedeći način:

• za jedno dijete roditelji daju 165 KM, a Grad 485 КM,
• za dva djeteta roditelji daju 280 KM, a Grad 1.020 КM,
• za tri djeteta roditelji izdvajaju 214 KM, a Grad 1.736 КM.

Što se tiče upisa djece u javne vrtiće u 2024. godini, Konjević navodi da, s obzirom da nije sagrađen novi vrtić u 2024. godini, onda se jedina slobodna mjesta javljaju polaskom djece u osnovnu školu ili odlaskom čitavih porodica iz zemlje.

“Zvanični podatak je da je u 2023. godini u prvi razred osnovnih škola na teritoriji Banjaluke upisano 1.816 prvačića. Za 2024. iskreno ne znam. Zbog kontinuiranog odlaska porodica sa djecom sa ovih prostora, možda je upisano 50-100 đaka manje. Dakle, ako računamo da je upisano 1.700 prvačića za 2024. godinu, od toga 750 je došlo iz Centra, 750 iz privatnih vrtića, dok je 200 djece van sistema, možemo pretpostaviti da se u Centru oslobodilo 750 mjesta. Javni podaci kažu da je broj upisane djece u Centar za 2024/25. godinu 389. Gdje je nestalo 361 mjesto? Da li je 200 i više mjesta popunjeno prije objave konkursa, u periodu od sredine maja do sredine jula? Ulica priča, a valjda će nekada i institucije da progovore”, ističe Konjević.

Dodaje da je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković najavio 500-600 novih mjesta u Novoseliji, vrtiću Nataša 2 i na Paprikovcu.

“U ta tri vrtića bi trebalo da se formira 10-12 grupa. Maksimalan broj djece u jasličkoj grupi je 17. Neka u ostalim grupama bude po tridesetoro djece, opet je to broj od 340-350 upisnika. A nikako 500-600”, navodi Konjević i još jednom naglašava da je suštinski problem u Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje.

Retrospektiva borbe roditelja

Konjević naglašava da uskoro počinje tehnički mandat Gradske uprave i Skupštine Grada Banja Luka, kada, prema zakonu, nemaju pravo da donose odluke.

“Sportski rečeno, završili smo za sezonu 2023/24. Treba da se pripremamo za sezonu 2024/25”, ističe Konjević, dodajući da će roditelji čekati da vide ko će biti novi gradonačelnik, a ko nova većina u Skupštini.

Do tada, podsjeća na dosadašnju borbu roditelja.

“Gradska uprava je u 2024. isplatila sedam subvencija po 60 КM i jednu subvenciju od 100 КM. Ako je broj korisnika cirka 2.500 (a veći je), oni su već sada potrošili cirka 1,3 mil od planiranih 1,4 mil. Tako da, sigurno će nekako navući još cirka 300 hiljada da isplate obećanih 150 КM u septembru. A od oktobra, šta bude i kako bude”, podsjeća Konjević, naglašavajući da je dug od tri subvencije iz 2023. godine još uvijek aktuelan.

“Ako se jedna isplata od ovih sedam po 60 КM odnosi na 2023, to onda nije u skladu sa zakonom”, ističe konjević.

Što se tiče gradske skupštine, Konjević kaže da većina odbornika, uz čast izuzecima, ne nudi rješenja sa konkretnim koracima za nastupajući period.

“Кako? Ne znaju. Zašto? Ne zanima ih. Imali smo i imamo izjave odbornika i malo viđenijih funkcionera za instant izjednačavanje, dajte sve pare za djecu u vrtićima. Ja kažem, dajte plan i program za izjednačavanje prava djece u privatnim vrtićima za period 2025-2029. Neke smo i pitali, rade li na tom programu. Naravno, ništa konkretno. Imamo tu i “mlade” predstavnike raznih boja, sa izjavama “pao sam s Marsa, rekli mi da ovo može ovako”. Кažu ti “mladi” da bi da izgrade vrtiće i riješe problem. Dragi “mladi”, znate li vi koliko vam treba takvih objekata? Znate li koliko trenutno imate objekata? Znate li koliko imate korisnika i odbijenih zahtjeva? Da neće možda ti “mladi” stručnjaci za četiri godine da sagrade četrdesetak vrtića i smjeste nekoliko hiljada djece? Čisto sumnjam! Mladi ovi, mladi oni… većinom su to mladi uhljebi, eto šta su”, ističe Konjević.

Naposlijetku, što se privatnih vrtića i njihovih vlasnika tiče, Konjević kaže da nisu svi isti, odnosno da nemaju svi isto mišljenje.

“Pogotovo što im je tržište otvoreno i trenutno su “tražena roba”. Nažalost, to njihovo nejedinstvo Gradska uprava vješto koristi i prebacuje lopticu njima, skrećući pažnju sa suštinskog problema – Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje i Grad Banja Luka kao osnivač. A imamo dvije bitne činjenice u odnosu privatnih vrtića i Centra. I jedni i drugi rade prema planu i programu nadležnog ministarstva, sa kvalifikovanim kadrom istog profila. Privatne predškolske ustanove rade sa 30% (neki i 40-50%) nižim cijenama u odnosu na Centar, a pojedini imaju i znatno bolju uslugu (za manje novca)”, ističe Konjević na kraju.

Gerila.info

The post Dok privatni vrtići najavljuju poskupljenja, roditelji nastavljaju svoju borbu i tvrde da je Centar za predškolsko vaspitanje ključan problem first appeared on Gerila.info.

Gradonačelnik Banjaluke navodi da će konačna odluka o povećanju subvencija biti donesena nakon što se izvrše dodatne analize za obezbjeđenje potrebnih sredstava u budžetu.

“To je povećanje za 70 odsto i nije za potcijeniti. Izdvojićemo ukupno tri miliona KM na godišnjem nivou. Krenuli smo sa 60 KM, idemo do 100 KM prema krajnjem cilju naše politike da izjednačimo cijene u javnim i privatnim vrtićima. To je put kojim možemo samo zajedno koračati, Grad i roditelji, uz uzajamno poštovanje i razumijevanje”, navodi se Stanivukovićeva izjava na zvaničnom sajtu Grada.

Stanivuković je na konferenciji za medije rekao da razumije roditelje, i da je spreman da zajedno s njima pređe put do izjednačavanja cijena. Naglasio je da je subvencije za privatne vrtiće prvi put donijela trenutna gradska administracija.

“Subvencije sada iznose 60 KM. Čuo sam roditelje koje ovo nazivaju milostinjom. Ništa nije za potcijeniti, svako ima pravo uzeti i ne uzeti”, rekao je Stanivuković, dodavši da je ovo povećanje put do izjednačavanja subvencija.

Naveo je da pregovori traju i sa vlasnicima vrtića da se ustabili cijena vrtića.

“Cijenu vrtića ćemo brzo izjednačiti izradom socijalne karte i napravićemo diferencijaciju sufinansiranja privatnih vrtića. Socijalnu kartu radi resorno ministarstvo godinama i zato apelujemo na njih da urade socijalnu kartu koja nam je neophodna. Tada ćemo moći roditeljima lošijeg imovinskog stanja dati više”, izjavio je Stanivuković i poručio roditeljima da je ova administracija u datom vremenu uradila i više od realnog i mogućeg.

Političke borbe preko leđa roditelja djece koja idu u privatne vrtiće

Reagujući na gradonačelnikovu izjavu, vlasnik vrtića “Danilo” Tanasije Sofrenović za Gerilu kaže da je Stanivuković iznio neistine na konferenciji za medije.

“Prvo je slagao da idu u povećanje subvencija konstantno. Od 2022. godine kad su krenuli sa subvencijama, budžet je bio milion i sto hiljada maraka, a te godine, s obzirom da su kasnili sa početkom isplate tih subvencija, ostalo je nekih 370.000 maraka, mimo budžeta, odnosno preko onog što su isplatili za tu godinu. Ja sam predložio da se taj novac raspodijali kako bi dali veću subvenciju, u principu”, ističe Sofrenović.

Dodaje da je Gradska uprava tada rekla da je 60 maraka subvencija dovoljno i ta sredstva od 370.000 maraka su prebacili na druge stavke, odnosno drugim koristnicima budžeta.

“Naredne, 2023. godine, budžet je bio milion i sto hiljada maraka, nisu isplatili tri subvencije. Predlog budžeta za ovu godinu 2024. je bio 1.600.000 maraka, usvojeno je milion i 400 hiljada. Znači, ništa od te priče povećanja i plana za izjednačavanje subvencija ne pije vode. Znači, nije tačno”, naglašava Sofrenović.

Ističe da je, što se tiče razloga za neisplaćivanje subvencija, navedeno da privatni vrtići nisu dostavili spiskove, što, kako navodi, nije tačno.

“Znači, svi do desetog u mjesecu dostavljamo za prethodni mjesec spiskove i odgovorno tvrdim, i konsultovao sam se sa ostalim privatnim vrtićima, da to nije tačno, da smo čak danas i za januar poslali svi spiskove, iako im mejlovi ne rade, poslali smo na broj telefona službenice tamo”, navodi Sofrenović.

Izražava sumnju da gradska uprava nema uopšte namjeru da riješi pitanje subvencija na način da se izjednače i da prava sve djece budu jednaka.

“Prebacuju lopticu na skupštinsku većinu, prebacuju lopticu na vlasnike privatnih vrtića, kao da smo mi krivi. I tako dalje. Problem je što novinari ne znaju, nemaju tačne informacije, ne znaju o toj materiji ništa. Tražićemo sastanak ponovo, ali sad sa gradonačelnikom, da mu u lice sve to kažemo, da laže nekog drugog, a ne nas, i nastavićemo svoju borbu, roditelji, a i mi vlasnici privatnih vrtića zajedno sa njima, kako bi došli do cilja”, zaključuje Sofrenović.

Inicijativa roditelja djece koja idu u privatne vrtiće: “Nije nam bitno ko će da pokupi političke poene. Nama je samo bitno da se problem riješi.”

Branko Crnogorac, jedan od roditelja i pokretača inicijative za izjednačavanje subvencija, za Gerilu ističe da je izjava gradonačelnika neprimjerena zbog više razloga.

Prije svega, naglašava da je potpuno neprimjerno nazvati poduhvat roditelja djece koja idu u privatne vrtiće političkim djelovanjem.

“On za to nikakvog uporišta nema i to pokazuje nivo slijepila za ovaj problem. Ali to je samo vrh ledenog brijega”, ističe Crnogorac.

Dalje, kaže da nije primjereno da se hvale time da su prva administracija koja je počela da misli na subvencije, zato što se u pristojnim društvima to smatra nečim što se mora uraditi, kako ističe, odnosno nečim što je osnov za uspostavljanje kakvog takvog jednakog i uspješnijeg društva.

“Bilo koja politička struja da se nađe na vlasti, to smatra prioritetom i od toga ne treba nikakav marketing da bude. Nije problem da se neko u svom mandatu pohvali da je za vrtiće nabavio neka savremena učila, didaktičke sprave, materijale, da je omogućio neke izložbe, odlaske u muzeje itd. To nije sporno, to može, ali da se hvale obezbjeđivanjem samog mjesta u vrtiću i elementarnim stvarima kao što su ishrana i vaspitno-obrazovni rad, to nije u redu”, naglašava Crnogorac.

Crnogorac podsjeća da su u Novom Sadu i Beogradu sva djeca dobila subvencije. U Beogradu je bilo važno samo da se poštuje dogovor sa vrtićima, odnosno da vrtići poštuju taj dogovor, jer se njima direktno isplaćuje, roditelji s tim nemaju ništa, roditeljima je samo ostalo da upišu dijete.

Stanivuković je nekoliko puta pompezno rekao, kako ističe, da je ovo najavljeno povećanje subvencija na 100 maraka povećanje od 70%. Isti taj procenat je grad Beorad uspio da poveća, ali u obimu djece koja su u predškolskom obrazovanju. Od 2013. 47.000 djece u preškolskom obrazovanju. Beorad je u decembru prošle godine, prije dva mjeseca, imao 81.000 djece u predškolskim ustanovama.

Po toj dinamici, za neke dvije, tri godine, sa izgradnjom još nekih privatnih vrtića, koje će naravno oni dotirati do iznosa koji sad daju, a to je 550 maraka, odnosno po 33.000 dinara, računaju da će u Beogradu biti riješen problem djece koja nisu obuhvaćena preškolskim vaspitanjem.

Kao treću stvar koju zamjera gradonačelniku, Crnogorac navodi raspoređivanje sredstava, odnosno “slobodu da se određuje koji je iznos koji je dovoljan, i na šta bi domaćinstvo trebalo da troši taj novac. To je stvarno degutantno”.

S tim povezuje ideju o socijalnoj karti, koju je Stanivuković spomenuo, za koju ističe da je “očigledno neko zamišlja kao instrument jednog totalitarnog despota, koji bi onda određivao po nekim svojim uzusima šta je kome dovoljno”.

Naglašava da čak i da se izvede projekat socijalne karte, pitanje subvencvija nema nikakve veze s tim.

“Ovdje je u pitanju jednakost djece. Da neko ima deset miliona maraka ili da ima deset maraka, tom djetetu pripada isti iznos. A šta će neko da uradi s tim iznosom, to je njegova stvar. Oni koji imaju dovoljno, neka to poklone, neka urade šta god žele”, navodi Crnogorac i naglašava da političari nemaju nikakvo pravo, po bilo kom osnovu, da određuju koliko će nekome da daju i koliko je nekome dovoljno.

“To je stvarno mimo svih mogućih skrupula, a pošto živimo u hrišćanskom okruženju, svi se oni tako rado busaju u prsa svojim poimanjem Jevanđelja, Biblije i svega ostalog. Ovo je najbolji dokaz koliko oni ne razumiju suštinu toga čime se hvale”, ističe Crnogorac.

Kao četvrtu primjedbu Crnogorac navodi nezainteresovanost Gradske uprave za ovaj problem. Kaže da gradonačelnika i njegovo najbliže rukovodstvo ovo pitanje uopšte ne interesuje.

“Da ih interesuje oni bi znali makar koliko tih subvencija duguju. Znači, uporno se ponavlja da su dvije subvencije, iako su u pitanju tri. Znači, nedostaju tri subvencije za oktobar, novembar i decembar. I sada dospjela je ova četvrta za januar, to bi trebalo u narednih par dana da se isplati, ako žele da poštuju dinamiku koju su sami nametnuli i koju su ubacili u ugovor, koji smo svi mi roditelji potpisali sa Gradskom upravom”, kaže Crnogorac.

Peta primjedba se odnosi na još jedno, kako kaže, besprimjerno poređenje stvari koje ne mogu da se porede, a to je pitanje prava djece na borovak u predškolskim ustanovama i prava djece na liječenje.

“Mislim da će najbolji komentar biti da to ne želim uopšte da komentarišem. Ta ideja da se porede privatne klinike i privatni vrtići, to je stvarno suludo. To stvarno pokazuje takav nivo nepoznavanja elementarnih odnosa u društvu, da to neko ko zauzima ovakvu poziciju ne bi smio sebi to da dopusti”, smatra Crnogorac.

Što se tiče najavljenog sastanka sa Gradskom upravom, Crnogorac ističe da je jasno da u gradonačelniku nemaju sagovornika i da je taj najavljeni sastanak za Stanivukovića potpuno iznuđen jer je dosad mogao nekoliko puta da im izađe u susret.

“Mi ćemo se, naravno, tome odazvati, zato što sve vrijeme u ovoj grupi njegujemo kulturu dijaloga i poštovanje institucija i ne pada nam napamet da idemo nekim drugim putem. Mi smo se za to opredijelili, taj naš put daje rezultate, zato što imamo zakazan sastanak sa predstavnicima gradske Skupštine, koji su ispunuli svoje objećanje da će u roku od sedam dana da zakažu sastanak. Tvrde da imaju plan da se riješe ovi naši zahtjevi. Vrlo brzo ćemo saznati da li je to zaista tako”, kaže Crnogorac.

Ističe da su do sada daleko više razumijevanja imali od strane predstavnika gradske Skupštine.

“Naravno, i od njih očekujemo konkretne rezultate. Valjda razumiju iz ovog odnosa sa gradonačelnikom, odnosno Gradskom upravom prema nama, da je njihov manevarski prostor sužen i da jednostavno ne bi bilo umjesno da iznevjere to što su obećali. Ako se ostvare ta obećanja onda je jasno da je za rješenje ovog problema na samo jednoj strani, a to je Gradska uprava, odnosno gradonačelnik i njegov tim”, navodi Crnogorac.

Danas će se održati sastanak predstavnika skupštinske većine sa roditeljima čija djeca pohađaju privatne vrtiće nakon čega će biti poznato da li će ovaj problem biti korak bliže rješenju ili će opet sve ostati samo na obećanjima.

Gerila.

The post Stanivuković najavio povećanje subvencija za djecu u privatnim vrtićima, roditelji traže da se fokus vrati na glavni zahtjev – izjednačavanje subvencija first appeared on Gerila.info.

Nakon prvog zahtjeva, koji su predali u ponedjeljak, roditelji djece koja idu u banjalučke privatne predškolske ustanove danas će predati novi zahtjev u kome će izričito tražiti da se izjednače subvencije i da se što prije regulišu obaveze, odnosno da se isplate zaostale subvencije. U međuvremenu, predstavnici roditelja su održali sastanke i sa predstavnicima Gradske uprave i sa predstavnicima skupštinske većine u Banjaluci.

Roditelji su se prvo sastali sa gradskim menadžerom Bojanom Kresojevićem, dan nakon podnošenja prvog zahtjeva. Predstavnici Gradske uprave su održali sastanak i sa predstavnicima privatnih predškolskih ustanova.

Nakon sastanka gradski menadžer Kresojević je podsjetio da je administracija gradonačelnika Draška Stanivukovića prva koja je prepoznala i preduzela konkretne korake kada je u pitanju subvencionisanje boravka djece u privatnim predškolskim ustnovama.

“To potvrđuje da mi imamo čvrst stav da treba nastaviti tim koracima. Važno je reći da moramo uzeti u obzir realne okolnosti da 2019. godine kada je prosječna plata bila 906 KM budžet Grada bio je 211 miliona, a danas kada je prosječna plata 1.305 KM budžet je takođe 211 miliona KM. Dakle, realna budžetska ograničenja su jedini izazov koji nas sprječava da dođemo do cilja koji smo zacrtali na početku ovog mandata, a to je da u konačnici izjednačimo participaciju koju plaćaju roditelji za boravak djece u javnom i roditelji za boravak djece u privatnom vrtiću”, rekao je Kresojević.

Naglasio je da su predstavnici gradske uprave jasno rekli roditeljima da imaju njihovu podršku u nastojanju da dobiju podjednaku participaciju kada su u pitanju privatni vrtić kao javni, ali da moraju detaljno analizirati gdje postoje budžetska sredstva u navedenih 211 miliona KM i koja je to dinamika da se dođe do tog cilja, dodavši da se za subvencije privatnim vrtićima na godišnjem nivou iz budžeta izdavaja 1,8 miliona KM.

“Nastavićemo ta sredstva da povećamo i za takvo nešto biće nam potrebna podrška svih koji učestvuju u ovom procesu, s jedne strane roditelja i s druge strane skupštinske većine”, zaključio je Kresojević.

S druge strane, roditelji nisu bili previše optimistični nakon sastanka sa predstavnicima Gradske uprave.

Branko Crnogorac, jedan od roditelja i pokretača inicijative za izjednačavanje subvencija, za Gerilu ističe da u suštini roditelji ne prozivaju ni jednu od političkih partija, nego ih prozivaju kao strane koje moraju odraditi svoj dio posla kako bi se problem riješio.

“Tu su dvije strane, gradska skupština i Gradska uprava. Jedni predlažu, drugi usvajaju, zato se moramo obratiti i jednima i drugima, ali ovi iz Gradske uprave kao da su na nekoj drugoj planeti. Znači oni jednostavno pokušavaju taj narativ potpuno da usmjere ka nečemu drugome. Njima uopšte u prvih pet ključnih riječi nisu djeca, oni se uopšte nisu time bavili. Njima je jedino u cilju da nametnu priču u javnosti, da se oni bore kao neki super heroji da ograniče cijenu privatnih vrtića, koje po njima divljaju nekontrolisano. I da je to jedini razlog zašto su roditelji nezadovoljni i eto tu bi se moglo nešto uraditi. Znači oni uopšte ne vide, nisu uopšte ni pročitali o čemu se radi u dopisu, niti znaju na što smo se mi referisali”, ističe Crnogorac.

Što se samog sastanka sa predstavnicima Gradske uprave tiče, Crnogorac kaže da su, nakon nekih 40 minuta pokušaja da se definiše problem, predstavnici Gradske uprave pokušali da razdvoje dvije strane, odnosno vlasnike privatnih vrtića i roditelje. Nakon toga, kako ističe, krenula je “jezička gimnastika”.

“Ja nisam znao da se ovo što Grad daje Centru za predškolsko vaspitanje ne zove subvencija, nego se zove participacija. A ovo što se nama daje, to je subvencija. Naravno, sad pošto nisu isti pojmovi, eto, ne možemo mi sad to izjednačavati. Ovo potpuno vrijeđa sve, potpuno vrijeđa inteligenciju”, naglašava Crnogorac.

Dodaje da su predstavnicima Gradske uprave rekli da izdavanja Grada mogu nazvati kako hoće, ali da se radi o iznosu od nekih 350 maraka, iako ni taj iznos više neće biti isti. Uzevši u obzir povećanja planirana u budžetu za 2024. godinu dolazi se do ekonomske cijene od oko 700 maraka boravka za jedno dijete u javnim vrtićima.

Skretanje pažnje

Crnogorac navodi da su predstavnici Gradske uprave pokušali da skrenu priču o izjednačavanju subvencija upoređivanjem budžeta za 2019. i budžeta za prošlu godinu.

“To je bio jasan znak da neko ne želi da razgovara na temu koja je stavljena na dnevni red, a jedna jedina tema je bila izjednačavanje tih iznosa. U suštini, izašli smo s nekim dogovorom. Međutim, ako nastave s ovakvim stavom, nismo nešto posebno optimistični da to može da dovede do onoga što smo mi prodlagali”, naglašava Crnogorac.

Crnogorac izražava sumnju da su predstavnici Gradske uprave dobili instrukciju da odugovlače. To dovodi u vezu sa izjavom gradonačelnika Draška Stanivukovića, koji je, po njemu, potpuno neprimjereno, politički, neodmjereno, govorio o razlici od 40 KM ukoliko se subvencija poveća na 100 KM.

“Degutantno. No, kako god bilo, oni jednostavno ne prihvataju da tu postoji ikakav vid diskriminacije, niti oni uopšte mogu da vide dijete u svemu tome. Znači, oni samo vide te odnose koliko bi trebalo da se plati i tako dalje. Ja sam nekoliko puta naglasio da tu nije uopšte u pitanju apsolutni iznos, nego je tu u pitanju izjednačavanje tog iznosa. Znači, koliki god da je taj iznos, on mora da bude izjednačan”, ističe Crnogorac.

Kaže da je prijedlog Gradske uprave bio da se iznos koji se daje za subvencije spoji sa iznosom koji Grad namjerava da da ove godine za Centar za predškolsko vaspitanje, a to je iznos od preko 20 miliona maraka. I onda da se to rasporedi na jednake doijelove, u smislu da roditelji plaćaju istu participaciju za dijete, kao što plaćaju roditelji u Centru.

“E sad, veoma je teško očekivati da će Centar moći da preživi takvo raspoređivanje, pošto su, valjda, donijeli budžet na osnovu nekog plana koji je direktor Centra podnio. Ovdje je bilo samo da se izađe s tog sastanka s nekim prijedlogom, da se ne može reći, vidite, mi ništa nismo ponudili, a taj prijedlog je, realno govoreći, u najmanju ruku osuđen na propast”, navodi Crnogorac.

Što se tiče dosadašnjih izdvajanja Grada za djecu koja idu u privatne vrtiće, Dijana Seizović, predstavnik roditelja koji su bili na sastancima, za Gerilu ističe da su se od predstavnika Gradske uprave mogle čuti izjave da njihovog dolaska na čelo Banjaluke uopšte nije ni bilo subvencija.

“Sa čije god su strane došle, to je totalno nebitno, znači, to je za njih milostinja koju daju nama roditeljima, to je sramota, od toga je sve i krenulo”, ističe Seizovićeva, dodajući da je na kraju sastanka sa predstavnicima Gradske uprave upitala gradskog menadžera Krasojevića da li je preči park ili su preča djeca.

“Čovjek se samo okrenuo”, kaže Seizovićeva.

Branko Crnogorac ističe da su roditelji od predstavnika skupštinske većine dobili vrlo jasno obećanje da će oni prije svega staviti tu tačku na dnevni red, odmah na sljedećoj sjednici, i, kako naglašava, rekli su da će je i podržati.

“Znači, onako kako je definisano u tom dopisu. I ja mislim da to samim tim prebacuje lopticu na Gradsku upravu. Ovi su svoj dio posla odradili. Ako oni, iz bilo kojeg razloga, ne budu poštovali bilo koji dio dogovora, onda mi imamo pravo da kažemo u javnosti, ta i ta strana je odgovorna za to”, ističe Crnogorac.

Na kraju naglašava da nema povjerenja ni prema jednoj ni prema drugoj strani.

Sličnog stava je i Đorđe Konjević, takođe jedan od predstavnika roditelja. On za Gerilu kaže da se roditelji ograđuju od političkih podjela, i da su u suštini samo za to da se ovaj problem riješi.

Konjević ističe da je sastanak sa predstavnicima skupštinske većine bio malo konstruktivniji i pristupačniji u odnosu na sastanak sa predstavnicima Gradske uprave.

“Ponovili su da od njih neće biti nikakvih prepreka, kao što su nam rekli predstavnici Gradske uprave. Oni su dali svoj neki prijedlog da će da stave na izglasavanje. Takođe, od potencijalne skupštinske većine smo dobili obećanje da oni neće praviti nikakav zastoj u rješavanju ovog problema i da su za to da se problem što hitnije riješi”, navodi Konjević.

Ističe da su Gradska uprava i skupštinska većina uslovljeni jedni drugima, jer Gradska uprava ne može samostalno nešto da donese bez izglasavanja u Skupštini, a Skupština ne može sama da pokrene nešto dok gradonačanik ne dostavi na izglasavanje, što problem dodatno otežava.

Političke borbe preko leđa roditelja djece koja idu u privatne vrtiće

Naglašava da je sljedeći korak podnošenje novog zahtjeva prema istim institucijama, gdje će izrično tražiti da se izjednače subvencije i da se što prije reguliše obaveza, odnosno da se isplate zaostale subvencije.

“Isključivo ta dva stava bez ikakvih objašnjavanja i naših predloga, jer očigledno sve što smo predložili 90% njih nije ni pročitalo”, ističe Konjević.

Naglašava da su roditelji prije svega nezadovoljni zato što će sve da potraje, dodavši da su na sastanku s predstavnicima skupštinske većine upoznati s tim da postoje određene zakonske regulative koje se trebaju ispoštovati.

“Čak i danas kada bi se krenulo sa rješavanjem problema, kad bi se bukvalno dogovorili isti sat, to bi potrajalo. Roditeljima ostaje da djecu i dalje vode u privatne ustanove i dalje da plaćaju te cijene koje će, kao što svi znate, po svim najavama biti povećane od 1. februara, odnosno od 1. marta zavisno, od ustane do ustanove. A to po ovim našim sad zaključcima neće biti riješeno za tako kratko vrijeme”, ističe Konjević.

Dijana Seizović, inače, ističe da “zadovoljstva nije bilo ni s jedne ni sa druge strane”.

“To je samo stvar pristupa Kresojevića i Ninkovića. Gospodin Ninković je jako kulturno, civilizovano razgovarao s nama, dok je druga strana imala poneke ispade. Međutim, ni od jedne ni od druge strane nismo dobili konkretno rješenje. Mi smo dobili samo podršku. A put do rješenja će biti poprilično dug”, naglašava Seizovićeva.

Kaže da je predsjedniku Skupštine Ljubi Ninkoviću rekla da ne očekuje da će roditelji dopustiti da se sve razvuče do izbora.

“Znači, očekujemo rješenje do marta, eventualno kraja marta, kada je moguć već taj rebalans budžeta na koji se i jedna i druga strana vadi sve ovo vrijeme. Rebalans budžeta za 2024. Jer mi od tog rebalansa zavisimo i naša ova tačka zavisi od tog rebalansa i od usvajanja istog”, navodi Seizovićeva.

“Tempiranje problema”

Što se tiče tempiranja, odnosno vremena kada je inicijativa pokrenuta, Konjević naglašava da inicijativa nije rano pokrenuta, nego čak i prekasno.

“Okidač za ovo je, definitivno, bilo neisplaćivanje subvencija, koje su takve kakve jesu. Jednostavno, u talasu poskupljenja, ljudima je prekiplo. To je prva stvar. Druga stvar, sigurno će biti odugovlačenja, a što se tiče nas, mi ćemo istrajati. I to sigurno neće trajati, da se mi svakih pet ili sedam dana sastajemo. Znači, to mogu biti samo još jedan ili dva sastanka. Možda nismo te struke, možda nismo političari, ali dosta smo se ponašali kao ovce i puštali da nas zamajavaju”, navodi Konjević i dodaje da roditelji neće posustati i da imaju volju da istraju do kraja, što su jasno naglasili i jednoj i drugoj strani.

Ističe da su svima rekli da će problem konstantno predstavljati u medijima, sve dok se ne riješi.

“Svjesni smo da je izborna godina, ali to nas uopšte ne zanima, niti smo kome obećali da ćemo mi da glasamo za tu stranu, ili jednu ili drugu. Jasno smo im dali do znanja da ćemo javno iznijeti ko je imao razumijevanje za naše zahtjeve, a ko ne. A javnost će onda da odluči ko je zaslužio nagradu za to, kakva god da bude, a ko nije. I to je sve što se tiče politike, znači ne interesuje nas ko će i na koji način da riješi. Svjesni smo da pare postoje u gradu, samo se neravnomjerno raspoređuju na djecu, a to kako se troše, znači kao da su njihove lične”, kaže Konjević.

Dodaje da postoji bojazan da će političari manipulisati s njima, da će sve iskorisiti kako bi prikupili potencijalne političke poene, ali naglašava da su svima dali do znanja da ih ne interesuju “političke šarene laže i manipulacije”.

“Dovoljno smo i obrazovani i odrasli da znamo kada nas neko zamajava”, ističe Konjević i dodaje da je ovo problem koji traje preko 20 godina, samo što je sad kulminiralo sa inflacijom i svim poskupljenja.

“Ne bih da licitiram brojevima zato što neću da ja budem taj koji se bavi tim problemima. Nije moj posao da ja licitiram ko je koliko odvojio u budžetu i šta se može sa tim sredstvima uraditi u stvarnosti, a šta ne. Oni su izabrani na te pozicije i oni treba da razbijaju glavu sa tim i da zarade te svoje plate”, navodi Konjević.

Novi sastanci

U vezi sa novim zahtjevom, koji će podnijeti danas, Konjević smatra da će izazvati neke reakcije.

“Ako su na ovaj zahtjev, koji smo podnijeli u ponedeljak, već za utorak sazvali sastanak, mi vjerujemo da će i nakon novog zahtjeva oni sazvati novi sastanak, da li za ponedeljak, da li za utorak. Ako ne bude Gradska uprava pozvala na novi sastanak, a mi prije toga obavimo još jedan sastanak sa potencijalnom skupštinskom većinom, mediji će sigurno da znaju ko nam je pružio mogućnost da se još jednom probamo dogovoriti i da usaglasimo još jednom stavove. Znači, ne interesuje nas ko će da riješi taj problem. Mi samo hoćemo da se problem riješi. A i jednima i drugima je rečeno da će svaki njihov korak biti ispraćen kroz medije”, naglašava Konjević.

Na kraju ističe da dvije i po hiljade ljudi, koji su okupljeni oko inicijative, predstavljaju ozbiljnu kritičnu masu.

“Vrijeme će pokazati šta će biti. Da li će ići na civilizovan način i kroz institucije, ili će se pokrenuti drugi mehanizmi. Neću da se izdvoji nešto iz konteksta u smislu neke prijetnje, ali i jedni i drugi su dobili zvanične dopise, zahtjeve, prijedloge. Od jedne strane nismo dobili konkretno termin za drugi sastanak, a od druge strane smo dobili termin i obećanje da će da učine korake koji su u njihovoj zakonskoj nadležnosti. Pa ćemo vidjeti”, zaključuje Konjević.

Dijana Seizović podsjeća da je Ninković obećao sastanak za sedam dana.

“On će uraditi sve što može, kao što je rekao. Opet, ništa se ne zna. Jednostavno, ne vjerujem ni jednome, ni drugome. To su sve samo politički poeni. Vidjećemo kad dođe vrijeme za to, ko će stvarno da bude tu, da stoji iza svojih riječi. Ko će da nas podrži, doći će vrijeme za to”, navodi Seizovićeva.

Gerila

The post Inicijativa roditelja djece koja idu u privatne vrtiće: “Nije nam bitno ko će da pokupi političke poene. Nama je samo bitno da se problem riješi.” first appeared on Gerila.info.

Roditelji djece koja pohađaju privatne predškolske ustanove na teritoriji Grada Banja Luka pokrenuli su inicijativu u kojoj traže da se zaustavi diskriminacija djece i da sva djeca dobiju jednako pravo, odnosno uslove za pohađanje predškolskih ustanova.

Podsjećaju da je pravo svakog djeteta, po Zakonu o predškolskom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske i Konvenciji UN o pravima djeteta, čiji smo potpisnici, da bude uključeno u institucionalizovan oblik vaspitno-obrazovnog rada, da se zadovolje njegove razvojne potrebe kao i potrebe porodice i društva bez diskriminacije i izdvajanja djece po bilo kom osnovu.

U incijativi se naglašava da djeca, kao i njihovi roditelji, nisu krivi što nema mjesta za svu predškolsku djecu u predškolskim ustanovama u okviru JU “Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje” Banja Luka i što su primorani da svoju djecu upisuju u privatne predškolske ustanove.

Ističu da je u decembru na Skupštini Grada iznesena informacija da Grad predškolske ustanove u sklopu Centra subvencioniše sa 355 KM mjesečno, dok su u isto vrijeme subvencije za privatne vrtiće 60 KM mjesečno, što je čak šest puta manje. A treba naglasiti da i ove isplate kasne za posljednja tri mjeseca.

Glavni cilj roditelja okupljenih oko ove inicijative jeste da sva djeca imaju jednaka prava i u tom smislu da se subvencije za privatne vrtiće izjednače sa subvencijama za gradske, odnosno državne vrtiće. Jedan od načina koji navode u svom zahtjevu jeste da se definiše i standardizuje paket osnovnih usluga za sve predškolske ustanove, koji bi između ostalog uključivao desetočasovno radno vrijeme, nadzor stručnog vaspitača, redovna i posebna ishrana – dva obroka i užina, te rad sa djecom po planu, programu i preporukama nadležnih vaspitno-obrazovnih ustanova. Strani jezici, sportske aktivnosti i sl. bi mogli predstavljati dodatne usluge vrtića koje bi roditelji birali i plaćali prema ličnim preferencijama.

Takođe, u zahtjevu se navodi da subvencije ubuduće trebaju isplaćivati direktno na račun predškolskih ustanova i da to bude regulisano na osnovu sporazuma između Grada i privatnih predškolskih ustanova i da isplata bude redovne, kako se ne bi ugrozio rad predškolskih vrtića i samim tim i obrazovanje njihove djece.

Trenutnom odlukom o subvenciji privatnih vrtića, samo roditelji koji imaju prebivalište duže od dvije godine na teritoriji Grada ostvaruju pravo na subvenciju, što nema smisla i predstavlja problem za mnoge sugrađane, tako da se traži i ukidanje dijela odredbe koja se odnosi na vremenski period, te da se kao uslov ostavi samo prebivalište, ističe se u inicijativi roditelja.

Nije trebalo dugo čekati na prve reakcije.

Odgovarajući na pitanje kada će biti isplaćene neisplaćene subvencije, gradski menadžer Bojan Kresojević je odgovorio “čim bude usvojen rebalans za prošlu godinu”, naglašavajući da je nova gradska administracija uvela bilo kakvu subvenciju privatnim vrtićima.

“Mi smo bili svjesni i tada da je potrebno vršiti dalje prilagođavanje, ali nije sve do nas. Ima i dio koji se odnosi na skupštinsku većinu. Skupštinska većina nažalost tu razliku povećava jer troškovi u Centru za predškolsko povećavaju. I oni su samo iz 2023. godine do 2024. godine povećani sa 15,4 miliona maraka na 20,4 miliona maraka“, rekao je Kresojević.

Iz SNSD-a odgovaraju da nova uprava “ni temelj za vrtić nije iskopala a kamoli ga izgradila”.

“Ono što ćemo mi kao klub odbornika SNSD-a u Banjaluci tražiti jeste da se kroz rebalans budžeta 2024. godine povećaju, izjednače subvencije u državnim i u privatnim vrtićima. I da se uredi oblast da nemate situaciju, vi izglasate povećanje subvencija a da sutra se poveća cijena vrtića. Imate primjer gdje su vrtići kroz manje od dvije godine sa 200 KM poskupili svoje usluge na nekih 400 KM”, rekao je odbornik SNSD-a u Skupštini grada Banjaluka Bojan Pećanac.

Prebacujući odgovornost jedni na druge, gradska uprava i skupštinska većina nastavljaju borbu oko rebalansa budžeta, ovaj put preko leđa roditelja djece koja idu u privatne vrtiće.

Inače, i jednima i drugima usta su puna hvale za djecu, koju nerijetko zloupotrebljavaju za svoje političke ciljeve.

Gradonačelnik sad već redovno ima foto sesije sa djecom, stalno ističući važnost jačanja porodice.

Za njim ne zaostaje ni njegov politički oponent, predsjednik Gradskog odbora SNSD-a Banja Luka Vlado Đajić, koji takođe nije imun na zloupotrebu djece u političke svrhe.

Uzevši u obzir nastupe političara, postavlja se pitanje da li je njihova briga za djecu i porodicu samo deklarativne prirode? Da li im je stalo do sve djece podjednako? Da li su djeca koja idu u državne vrtiće privilegovanija od djece koja idu u privatne vrtiće?

To se pita i Milko Grmuša, odbornik PDP-a u Skupštini grada Banja Luka. Podsjećajući da je izdatak za roditelje čija djeca idu u privatne vrtiće puno veći nego kod roditelja čija su djeca u državnim vrtićima, odnosno da je ekonomska cijena za jedno dijete u državnim vrtićima oko 500 maraka, i da roditelji plaćaju 180 maraka, a ostatak te cijene snosi Grad Banja Luka, naglašava da argument da nema dovoljno prostora za svu djecu u Centru za predškolsko jednostavno poslije ovoliko godina gubi smisao.

“Samo su dvije varijante. Ili izjednačite cijenu na način da subvencionišete do punog iznosa tu cijenu djece koja idu u privatne vrtiće ili izgradite dovoljno javnih vrtića u Banjaluci da sva djeca mogu u javne vrtiće, i onda će imati jednak tretman. Ako to traje 10, 15, 20 godina, onda ne možete više da se izvlačite da je bio rat ili da nisu prikupljena sredstva. Dakle, tu je stvar jasna, žrtve su svi roditelji djece u privatnim vrtićima”, naglašava Grmuša i dodaje da će podržati svako rješenje koje podrazumijeva izjednačavanje prava sve djece i svih roditelja.

“Da to bude sistemska stvar, a ne da bude od godine do godine. Da se razumijemo, da je jednostavno to bi bilo do sada riješeno, ali pošto to zahtjeva ozbiljan novac, potrebno je smanjiti rashode u budžetu za stručne usluge, potrebno je smanjiti rashode koji se tiču finansiranja političkih stranaka, potrebno je smanjiti rashode koji se tiču viška zaposlenih, potrebno je smanjiti rashode koji se tiču subvencioniranja svega i svačega, na način da se daju besplatni priključici i da se subvencioniše javni prevoz, i ne znam ti ja šta sve ne, svim ljudima, bez obzira na njihovu socijalnu snagu. Dakle, mi dajemo u Banjaluci besplatno u nekim kategorijama sve, bez socijalne karte. Ja sam za to da se uštedi na onima koji imaju para, koji ne znaju šta će od para i njima se besplatno daje. Tako da kad čujete takav neki prijedlog koji ima, što kažu, i glavu i rep, tad se nešto može dešavati”, navodi Grmuša.

Sličnog razmišljanja je i odbornik Narodnog pokreta “Banjaluka zove” u Skupštini grada Saša Lazić, koji je jedan od rijetkih koji je inicirao rješavanje ovog problema i već duži niz godina se bori za izjednačavanje prava djece u privatnim i državnim vrtićima.

Lazić za Gerilu kaže da od početka svog odborničkog staža insistira na tome.

“S aspekta nepravde i diskriminacije, jer nisu roditelji krivi niti njihova djeca što Centar za predškolsko vaspitanje nema dovoljan kapacitet da primi svu djecu, i da plaćaju duplo više para nego što plaćaju ovi od kojih je većina sa vezama upala u državne vrtiće. Sad s aspekta te priče o diskriminaciji i o nepravdi mi smo u zadnjih pola godine, godinu došli u jednu fazu gdje se više ne radi o samo o nepravdi i diskriminaciji, nego o egzistencijalnom pitanju. Sad je došlo do grla zato što su cijene vrtića sada 400, 450 KM, i ko ima jedno dijete, a pogotovo dvoje ili troje, to su već ozbiljni udari na budžet”, naglašava Lazić i dodaje da je u posljednje vrijeme počeo zagovarati tezu da se preraspodijele sredstva koja se izdvajaju za subvencije.

“Ako nemate sredstava u budžetu, a ima, pet miliona su dali na plaže, skoro milion je farbanje mosta u Trapstima, četiri miliona je Kuća Milanović, mislim da to ništa nije preče od ovih stvari, ako nemate, onda skinite malo, dajete 350 maraka po djetetu tamo u državnom vrtiću, onda skinite malo, ovamo dajete 60, a tamo 350. Šta je to? To je diskriminacija. Ali sad više ljudi ne mogu opstati, mora se pomoći ljudima”, ističe Lazić.

Branko Crnogorac, jedan od roditelja i pokretača inicijative za izjednačavanje subvencija, za Gerilu kaže da je s poskupljenjima iz prošle godine nezadovoljstvo roditelja kulminiralo, i da ova grupa koja je nastala uopšte nije slučajna.

“Da je sad nismo formirali, neko bi je formirao za 15, 20, mjesec dana, trenutno to je bilo neminovno”, ističe Crnogorac.

Poredeći sadašnju inicijativu sa incijativama koje su pokretane ranije, smatra da ovaj put postoji mnogo više šanse za uspjeh, pogotovo što je mnogo više vrtića uključeno, i što su, što Crnogorac posebno naglašava, gotovo svi vlasnici vrtića dali bezrezervnu podršku.

“Imaćemo negdje oko 2000 potpisa. To je već respektabilno, s obzirom na to da se radi samo o roditeljima čija su djeca u privatnim vrtićima. Trenutno ništa šire, ali mislim da kada bi postavili neku peticiju, štandove širom grada, da bi to naraslo na par hiljada bez većih problema”, navodi Crnogorac.

Što se podrške vlasnika vrtića tiče, Tanasije Sofrenović, vlasnik vrtića “Danilo” ističe da ima vlasnika koji se nisu uključili u akciju.

“Iskreno sam se uključio kao i ranije. S jedne strane, ne želim da se promovišem u tom dijelu jer nemam potrebe, i zbog vrtića jer stvarno imamo dobar glas i nemam problem sa poslovanjem. Ali, s druge strane, uključio sam se da pomognem roditeljima i obezbijedio da se ti potpisi skupljaju u vrtiću. Ima i koji to nisu dozvolili iz ne znam kojih razloga, ali sigurno oni to znaju. Siguran sam da će masovnost da utiče na to da se to pozitivno riješi. Sad, u kom roku, nisam siguran da to može nešto u kratkom roku da se dođe do konačnog cilja, ali kroz par koraka, kroz par stepena do samih izbora mislim da se to može riješiti”, navodi Sofrenović.

Izborna godina

Sagovornici Gerile ističu da su svjesni činjenice da je izborna godina, i da bi političke stranke mogle tražiti način kako da profitiraju iz svega, ali naglašavaju da je na kraju važno samo da se postigne cilj.

Tanasije Sofrenović kaže da će politika svakako na kraju odlučiti od tome.

“Moraju odbornici donijeti odluku o promjeni, odnosno rebalansu budžeta i svega ostalog. Svakako će neko od njih poentirati tu. Mislim da neće onaj ko bi trebao i ko se toliko godina zalaže za to, kao što je Saša Lazić, od koga je potekla, zajedno sa nama, ta inicijativa i sve ostalo. Uglavnom će to iskoristiti, ili skupštinska većina ili gradonačelnih i njegova ekipa da promovišu sebe. Ali, bez obzira, ko god ubrao te poene, bitno je da se dođe do cilja. Nebitno kome će se pripisati zasluge. Bitno je i jedni i drugi na kraju da se slože da ide u tom pravcu i onda je to dobra stvar. Za roditelje je najmanje bitno kome će to politički da se pripiše, bitno je da se dođe do cilja, a to je da nema diskriminacije među djecom, odnosno jednake subvencije, i na kraju jednake cijene i za vrtiće koji bi onda sigurno mnogo bolje poslovali i mnogo bolje uslove obezbijedili, odnosno plate i radnicima i sve ostalo”, ističe Sofrenović i dodaje da su u mnogim stvarima zakazale institucije i po pitanju inspekcija i kontrola, jer postoji nelojalna konkurencija među vrtićima, sve u cilju da cijena bude što niža.

“Ja razumijem, mnogi roditelji ne mogu da plate. Mora se obezbijediti to da Grad subvencioniše kao što je to u Beogradu, u Novom Sadu, da subvencioniše do određenog iznosa, a ako hoće neko skuplje, neke dodatne aktivnosti, da se to dodatno plaća, ali po volji, ali osnovnu uslugu treba grad da snosi. Para ima u budžetu, samo je pitanje kako su raspoređene. Sad su dodali još pet miliona Centru za predškolsko, na onaj iznos od 502 marke, znači biće još sigurno 600 i više maraka ekonomska cijena za 2024. godinu, što nema smisla, da su tih pet miliona prebacili ovamo za privatne, to bi već bilo izjednačavanje subvencija”, naglašava Sofrenović.

Branko Crnogorac ističe da postoji mogućnost zloupotrebe od strane političkih stranaka i da roditelji postanu svojevrsne žrtve i kolateralna šteta političkih obračuna, ali da to neće postati svojom voljom.

“Mi smo svaki nastup jasno definisali kao nastup jedne neformalne grupe koja nema nikakvih političkih pretenzija. To, naravno, ne znači da članovi grupe pojedinačno ne gaje neke političke preferencije. Međutim, svaki naš istup, ovako kako je koordinisan, lišen je bilo kakvog uplitanja u trenutna politička dešavanja. I tako će ostati. Naš krajnji cilj je da se ovo pitanje subvencija riješi jednom za svagda i da to više nijedna garnitura u gradskoj upravi ne postavlja kao pitanje, da to bude stečeno pravo koje se ne dira i da se to pravo može samo nadograđivati kasnije. Znači, apsolutno nas ne zanima na koji način će političke strukture doći do toga. Trenutno je u Banjaluci na snazi ta svojevrsna kohabitacija. Nije to nešto što politički svijet do sad nije vidio, ali ako neke druge zajednice mogu izaći na kraj s tim kada su u pitanju prvorazredna, suštinska pitanja, onda mislim da može i Banjaluka”, navodi Crnogorac.

Da bi političari mogli iskoristiti inicijativu roditelja za ličnu promociju, smatra i Saša Lazić. Ističe da ovo pitanje nije toliko politički profitabilno zato što se političari ne mogu uslikati s tim.

“Ne mogu da se uslikaju sa povećanjem plate. Ne mogu da se uslikaju sa jednom bankinom u Česmi i trotoarom. Šta će se slikati s tim, to je podrazumjevano, to je normalna stvar da bude. Ali ne mogu se s tim uslikati. A mogu s nekim kružim tokom koji je potreban ili nepotreban, koji će napraviti ili neće nešto napraviti. S tim se mogu uslikati. Uslikati, to je primarno kod ovih sad”, navodi Lazić.

Iako smatra da bi inicijativa mogla uroditi plodom, Milko Grmuša nije siguran kada bi tačno moglo doći do izmjena.

“Što se tiče tajminga kada će se to desiti, desiće se kad neko procijeni da je to politički profitabilno. To je tragedija svega. Dakle, ima novca u Banjaluci dovoljno, biće i za to, ja sam uvjeren, i ja dijelim, ne optimizam nego razmišljanje da će to desiti u jednom trenutku. Ali kada će se desiti? To će se desiti onog trenutka kada onaj ko odlučuje ocijeni da mu je politički najprofitabilnije. Sve je u Banjaluci vezano za politiku, za političke interese, to tako funkcioniše. Ne bi me iznenadilo da traže mehanizam, većina njih, ako se to izglasa, kako dio tog novca, kako da se utale oko toga, da li je tehnički izvodljivo, zato što njih samo to zanima, šta god da se radi da neko uzme svoj dio”, ističe Grmuša.

Sredstva za subvencije

Branko Crnogorac ističe da je u drugim gradovima situacija mnogo bolja kada su u pitanju subvencije. Podsjeća da su u Sarajevu te subvencije 200 maraka po djetetu, kao i da je u Bijeljini i Prijedoru veći taj apsolutni iznos.

“Ne znam kolika je ekonomska cijena u ta dva grada, ali pretpostavljam da, sudeći po nekim medijskim napisima, to pokriva nekih 50% troškova boravka djeteta. To je pristojno, mada opet to nije 100%. Čini se da je u Banjaluci najteža situacija, iako se opet, s druge strane, čini da se nigdje toliko ne hvale tim potezom kao u Banjaluci. Bili ste svjesni da je gradonačelnik svojevremeno plaćao bilbord na kojima je objašnjavao da je pitanje boravka u vrtićima riješeno, da nema više djece na čekanju itd. Ovo, naravno, nije upereno samo protiv gradonačelnika. Mi smo nekoliko puta istakli da za ovu situaciju u gradu smatramo sve političke faktore odgovornim, jer da bi neko izglasao te subvencije od 60 maraka mora obezbijediti skupštinsku većinu, a pošto je u Banjaluci takva situacija kakva jeste, znači da su sve strane glasale za to. Tako da, upravo od tih političkih faktora i tražimo to razumijevanje i rješenje u najbržem mogućem roku”, ističe Crnogorac.

Naglašava da roditelji ne pristaju da budu dio bilo kakvog rebalansa, naročito za 2023. godinu, jer je bilo potrebno i bilo je definisano u budžetu za 2023. godinu da se ova davanja isplaćuju svih 12 mjeseci.

“Znači, uopšte nije bilo govora da bi subvencije za vrtiće mogle da budu predmet nekog rebalansa, odnosno da u nekom trenutku za tu namjenu nema sredstava u Gradu. Tako da mi decidno odbijamo bilo kakvu mogućnost da budemo dio rebalansa za 2023. godinu. Ono što bi se moglo uraditi, jeste da se u 2024. godini to definiše kao neki dug koji će biti plaćen. Znači, govorimo o dugu od dvije subvencije, mada neki roditelji govore da nisu primili više. Sudeći prema političkoj situaciji, to stanje će se nastaviti i dalje. Znači, da rezimiramo, ne dolazi u obzir da uopšte bude dio rebalansa. To su sredstva koja su potrošena sa redovnih stavki. Ima da se vode kao dug i da se isplate kao dug u jednom trenutku, a ne sukcesivno, jer od toga nema ništa”, ističe Crnogorac.

Što se tiče rebalansa za 2024. godinu, Crnogorac smatra da bi bilo u redu da se u taj rebalans uvrsti izjednačavanje subvencija i da to bude retroaktivno od 1. januara do decembera. Drugim riječima, da se u rebalansu sredstva isplate za onaj period koji nije isplaćeno, a da se onda nadalje isplaćuju kako sljeduju.

Tanasije Sofrenović smatra bi se možda čak i u jednom potezu moglo sve riješiti na način da se predloži realokacija nekih sestava, odnosno rebalans budžeta u kratkom roku ili da se postigne dogovor da se rebalans uradi kasnije.

“Sve je to stvar dogovora između Gradske uprave i skupštinske većine koja može biti na različite načine formirana. Ima ljudi koji su i iz jedne i iz druge pozicije za ovo. Mislim da niko ne bi trebao biti protiv ovoga. Samo je pitanje iz kojih stavki da se ta sredstva prebace. Svakako, mislim da su mnogo bitnije subvencije za roditelje u privratnim vrtićima nego neke pozornice i tako neke suvisle ideje. Ali znamo da se u te stvari ne mogu ugraditi, a u te investicije uvijek ima prostora da nešto zarade mimo plata. To je sve stvar afiniteta, ali mislim da svi će pozitivno reagovati i da ne smiju ići protiv velikog broja ljudi koji će podržati ovu inicijativu”, ističe Sofrenović.

Saša Lazić skreće pažnju da u Gradu ima dovoljno sredstava, ali da se troše na druge stvari.

“Dvorana što su prokockali 20-30 miliona i više. I sve te stvari od trećerazrednog značaja što rade, to je katastrofa. Nažalost, nismo mi Barselona i Monako, da pravimo čuda neka, dvoranu od 100 miliona, pa imamo Borik koji se ne može napuniti. Mi plaže pravimo. Kuća Milanovića, četiri miliona za renoviranje kuće, za restauraciju. Da je 400.000, znači 10% od toga, dobro bih se zamislio, je li nam to ljudi previše. Četiri miliona! A Starčevica od 30.000 ljudi nema jedno vanjsko igralište. A nije ni to primarno, ima i od toga bitnije. Česma, trotoari. I plate su još bitnije, i socijalna davanja su još bitnija. Šta je esencija? Ali eto, ljudima je bitno da se napravi nešto što se može uslikati”, ističe Lazić i dodaje da je predlagao da, kad već ne mogu smisliti neki svoj model, da preuzmu od drugih.

“Beograd pokriva sve vrtiće, subvencioniše, najveći dio tog iznosa, imamo taj model. Rekao sam, evo, preuzmite taj model, ako ne znate šta ćete. Smanjite gradskim vrtićima, smanjite sa 350, smanjite na 250, prebacite ljudima još 100 maraka i biće zadovoljni sa 160 maraka. To će pokriti ova poskupljenja, a onda ćemo smišljati kako ćemo u naredne četiri godine da dignemo i postojećim, i novim roditeljima, da im dignemo, da se izjednači”, naglašava Lazić.

Domino efekat

Rješenjem ovog problema, smatra tanasije Sofrenović, postigao bi se domino efekat koji bi doveo do poboljšanja uslova u svim vrtićima, do povećanja plata radnicima, kao i do većih prihoda Gradu.

“Svakako treba istrajati u tome da se stvarno izjednače, ne samo te subvencije. Naravno, ne mogu se izjednačiti cijene u svim vrtićima, jer nisu isti troškovi, nisu isti nivoi kvaliteta usluge i sve ostalo. Na kraju krajeva, ni cijena zakupa prostora na različitim lokacijama, ali može se odrediti neki raspon cijena. I da se, svakako, i vaspitačima plate povećaju jer su one niže nego plate u ovim državnim vrtićima. To je neki cilj i nas, privatnih predškolskih ustanova. Da ti ljudi imaju uslove za rad, odnosno plate na tom nivou, svi rade za tu platu i za tu naknadu koju imaju od toga, pa bi kroz ovo sve trebalo da se i taj dio riješi. A svakako samim tim, ako budu neke realne cijene, mnogi postojeći vlasnici, a možda i neki novi, otvaraće još vrtića i širiti priču i onda će se moći obuhvatiti još tih dvije hiljade djece koja su i nakon privatnih vrtića na čekanju. Krenuće se u nekom domino efektu i povećanja i prijavljivanja svih tih radnika na pune plate i sve ostalo. Sve je to domino efekt i sve to ima efekat i na povećanje prihoda Grada i sve ostalo. Tako da je to jako dobra stvar što je konačno pokrenuto. Izborna je godina. Mislim da će morati imati sluha jer je dosta ljudi uključeno”, naglašava Sofrenović.

Gerila.info

The post Političke borbe preko leđa roditelja djece koja idu u privatne vrtiće first appeared on Gerila.info.