Predlagač Izmjena zakona o izmjeni Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju – po hitnom postupku je Ministarstvo pravde RS a ova tačka dnevnog reda će se pred poslanicima naći odmah nakon poslaničkih pitanja i odgovora, odnosno aktuelnog časa.

Iz Transparency international BiH ističu da ova izmjena Zakona uopšte nije predviđena Programom rada Vlade Republike Srpske za 2024.godinu već је javnost o tome obavještena tek u najavi dnevnog reda 84. Sjednice Vlade Republike Srpske, na kojoj je ovaj Prijedlog razmatran, te utvrđen po hitnom postupku. Na zvaničnoj web stranici Vlade RS objavljeno je da se Prijedlogom izmjene zakona vrše korekcije odredbe koja se odnosi na nadležnost Komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije, radi uspostavljanja efikasnijeg i jednostavnijeg sistema borbe protiv korupcije, te je navedeno da u Ministarstvu pravde Republike Srpske postoji Resor čija je nadležnost sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije, zbog čega je postojanje Komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije Republike Srpske postalo nepotrebno.

“Međutim, izmjena zakona ne odnosi se samo na brisanje Komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije RS iz teksta zakona, nego i na potpunu izmjenu suštine odredbe kojom je propisana obaveza dostavljanja godišnjeg izvještaja o broju i ishodu primljenih prijava i postupaka za zaštitu lica koja prijavljuju korupciju Narodnoj skupštini RS i Vladi RS”, kaže za Gerilu Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći u Transparency International BiH.

Ona dodaje da je predloženim izmjenama predviđeno je da Ministarstvo pravde godišnji izvještaj ubuduće dostavlja samo na razmatranje Vladi RA, dok se razlozi zbog kojih se NSRS isključuje iz procesa obaveznog dostavljanja godišnjeg izvještaja uopšte se ne navode u propratnom aktu koji je objavljen u materijalima zakazane 11. redovne sjednice Narodne skupštine RS. Isto tako, nisu objavljeni ni razlozi za donošenje izmjena ovog zakona po hitnom postupku.

Inače parlamentarna kontrola uprave prihvaćena je u svim savremenim pravnim sistemima i predstavlja ocjenu političke cjelishodnosti rada uprave. Parlament preispituje da li uprava sprovodi postavljenu politiku, ostvaruje postavljene ciljeve, te vrši svoja ovlaštenja u skaldu sa javnim inetresom. Ono najvažnije kod parlamentarne kontrole je činjenica da se rasprava o nekom pitanju završava glasanjem, te je u tom kontekstu moguće i pokretanje pitanja političke odgovornosti ministara i drugih nosilaca funkcija, dodaju iz TI BiH.

“Interesantno je ispratiti kako će u konkretnom slučaju odlučiti narodni poslanici Republike Srpske, tj. da li će dati svoj glas za izmjene zakona kojim im se faktički uskraćuje mogućnost preispitivanja jednog veoma važnog godišnjeg izvještaja u kom se prikazuje rad, problemi rada i rezultati postignuti u oblasti zaštite lica koja prijavljuju korupciju. S druge strane otvoreno je pitanje zašto Ministarstvo pravde RS koje je predlagač ovih izmjena želi isključiti Narodnu skupštinu iz postupka razmatranja izvještaja”, ističe Ena Kljajić Grgić.

Zanimljivo, ukoliko se usvoje ove izmjene, već se godišnji izvještaj za tekuću 2024. godinu neće naći pred narodnim poslanicima u skupštini Republike Srpske!

Da je ova predložena izmjena sporna po više osnova, slaže se se i advokat Milan Malešević koji ističe da je Narodna skupština Republike Srpske jedini forum gdje se može voditi polemika i gdje opozicija ima priliku izraziti stavove, dok u Vladi RS, naravno, nema opozicije.

“Prvo, izmjena stavlja kontrolu i nadzor nad prijavama o korupciji isključivo u ruke Vlade, bez uključivanja vanjskih ili nezavisnih tijela poput Komisije. U sistemu gdje opozicija nema uticaj na rad Vlade, to može značiti da će se postupci vezani za zaštitu uzbunjivača odvijati u okruženju bez adekvatne javne kontrole”, naglašava Malešević u izjavi za Gerilu.

On dodaje da opozicija, koja može postavljati pitanja u Skupštini, ima ograničen pristup ovim procesima unutar Vlade, čime se smanjuje mogućnost kritičkog preispitivanja tih izvještaja.

“Drugo, centralizacija izvještavanja u Ministarstvu pravde, koja sada podnosi izvještaj direktno Vladi, može izazvati zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti. Bez nezavisne komisije ili sličnog tijela koje bi imalo ulogu u nadzoru, postoji rizik da se prijave korupcije ne obrađuju na pravičan ili nepristrasan način. U takvom kontekstu, politička kontrola nad borbom protiv korupcije postaje jača, što potencijalno oslabljuje zaštitu uzbunjivača i može dovesti do smanjenja povjerenja javnosti u proces borbe protiv korupcije. Ova izmjena, stoga, može biti korak unazad u smislu transparentnosti i nezavisnosti institucija, naročito u političkom sistemu gdje je pluralizam u Vladi praktično nepostojeći”, kaže za naš portal Malešević.

On dodaje da se, u širem kontekstu, ove izmjene nadovezuju na druge zakonske promjene, poput kriminalizacije klevete i strože regulacije rada nevladinih organizacija, koje su nedavno usvojene u Republici Srpskoj.

“Ove promjene zajedno stvaraju okvir u kojem se pojačava kontrola vlasti nad građanskim društvom, slobodom izražavanja i kritičkim mišljenjem, čime se postepeno približava konceptu policijske države”, upozorava Malešević.

I narodni poslanici iz redova opozicije su iznenađeni ovim potezom Ministarstva pravde, čak iako se zna da borba protiv korupcije nije na listi prioriteta naših institucija.

“Upravo zbog toga i jesmo zemlja duboko zaglibili u korupciju. Strategije i komisije za borbu protiv korupcije su se pokazale kao beskorisni paravani, jer rezultata nema, dok se afere korupcije gomilaju. Nažalost, u javnom prostoru daleko češće nailazimo na primjere koruptivnih radnji nego na konkretne poteze u njihovom suzbijanju”, kaže za Gerilu narodna poslanica Tanja Vukomanović.

Ona naglašava i da je to što novi resor u Ministarstvu pravde preuzima posao Komisije za sprovođenje strategije za borbu protiv korupcije Republike Srpske može značiti da se ovo pitanje dodatno centralizuje.

“Iako se u obrazloženju navodi da je cilj “uspostavljanje efikasnijeg i jednostavnijeg sistema borbe protiv korupcije” bojim se da to samo znači efikasnija i jadnostavniji obračun sa licima koja bi korupciju prijavljivala. Kako Vlada štiti lica koja prijavljuju koripciju najbolje pokazuje primjer sandučića u zgradi Vlade koji su postavljeni prije nekoliko godina kako bi zaposleni mogli anonimno da prijave korupciju, a hodnici u kojima su sandučići su pokriveni video nadzorom. To znači da se sve to radi forme radi, bez ikakvog detaljnog pristupa i bez ikakvog očekivanja da će ove mjere dati rezultate”, dodaje u razgovoru za naš portal Vukomanović.

Dejan Rakita/GERILA

The post GERILA ISTRAŽUJE Šta se krije iza najavljene izmjene zakona o zaštiti lica koje prijavljuju korupciju RS? first appeared on Gerila.info.

Nakon pet godina provođenja Strategije za borbu protiv korupcije (2015-2019) i pripadujećeg Akcionog plana, Bosna i Hercegovina je nazadovala u ovoj oblasti po svim relevantnim međunarodnim parametrima koji pokazuju da je korupcija danas još prisutnija.

Pregled realizacije Strategije koji je izradio Transparency International u BIH (TI BIH) pokazuje da je provedeno tek 30 odsto planiranih aktivnosti iz akcionog plana, a konačan efekat svega gotovo je nikakav jer je BiH napravila nekoliko koraka nazad na polju borbe protiv korupcije.

Najnoviji podaci koje je objavio Transparency international pokazuju da je BiH u periodu provođenja strategije nazadovala 35 mjesta u svijetu po indeksu percepcije korupcije, a glavni razlozi su politička kontrola rada pravosuđa, manipulacije izbornim procesom i kršenje ljudskih prava.

Slično pokazuju i indikatori upravljanja Instituta Svjetske banke koji pored ostalih parametara prate kontrolu korupcije. U periodu provođenja Strategije, BiH ne samo da nije ostvarila nikakav napredak  već se bilježi vrlo izražen pad u ocjeni za skoro 20 procentnih poena.

Strategijom je bilo definisano pet strateških ciljeva od kojih je prvi uspostavljanje i jačanje institucionalnih kapaciteta (u potpunosti realizovano 17 od 50 planiranih aktivnosti) a paradoksalno je da su neka od tijela za borbu protiv korupcije formirana tek u posljednjoj godini implementacije strategije. U okviru ovoga trebali su se uspostaviti transparentni i mjerljivi kriteriji za zapošljavanje u javnoj službi kao i smanjivanje političkog uticaja na ukupan rad javnog sektora ali nikakav napredak u ovoj oblasti nije napravljen.

Drugi cilj strategije bio je razvijanje, promovisanje i sprovođenje antikorupcijskih aktivnosti u javnom i privatnom sektoru (u potpunosti realizovano 19 od 74 aktivnosti) gdje je izostao napredak na unapređenju brojnih zakona koji trenutno sprečavaju borbu protiv korupcije, poput zakona koji regulišu pitanje sukoba interesa, javnih nabavki, finansiranja političkih partija, zaštite prijavitelja korupcije na niovu Federacije BiH, kao i zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću sa ciljem unapređenja mehanizama odgovornosti i integriteta nosilaca pravosudnih funkcija.

Treći i možda najvažniji cilj Strategije bio je unapređenje djelotvornosti i efikasnosti pravosudnih institucija gdje je u potpunosti realizovano svega 14 od 41  planirane aktivnosti, a po svim međunarodnim ocjenama, stanje se dodatno pogoršalo što se imeđu ostalog zaključuje u izvještaju OSCE-a gdje se navodi da u BiH postoji „sindrom nekažnjivosti korupcije“. Cilj strategije bio je popraviti integritet pravosudnih institucija i uspostaviti nove kanale za prijavu korupcije, ali su brojne afere koje su u proteklom periodu pogađale BH pravosuđe dodatno urušile njegov integritet i povjerenje javnosti, dok su brojni sudski procesi koji se vode protiv zviždača obeshrabrili građane da prijavljuju korupciju.

TI BiH je kontinuirano pratio procesuiranje slučajeva korupcije u BiH, a porazne rezultate rada najbolje ilustruje podatak da je Tužilaštvo BIH tokom 2019. godine podiglo samo jednu optužnicu za korupciju gdje je tuženi na kraju oslobođen a 67,8%, svih presuda za korupciju u BiH završilo je uslovnom kaznom.

Ovaj podatak jasno pokazuje da vlasti nisu prepoznale ključni problem u definisanju četvrtog cilja strategije, podizanje javne svijesti i promovisanje potrebe za učestvovanjem cjelokupnog društva u borbi protiv korupcije, gdje je u potpunosti realizovano 7 od 45 planiranih aktivnosti.Sva relevantna istraživanja pokazuju da svijest građana postoji ali ne i povjerenje u institucije za provođenje zakona, kako zbog loših rezultata provođenja postojećeg zakonskog okvira, tako i zbog nedostatka mehanizama zaštite za prijavitelje korupcije.

Peti cilj strategije bio je uspostavljanje efikasnih mehanizama za koordinaciju borbe protiv korupcije gdje je najveći broj aktivnosti (12 od 16 planiranih) u okviru ovog strateškog cilja proveden, u smislu usvajanja strategija i planova, programa obuke i sl. Ipak svrha ovakvog pristupa prilično je upitna jer se u izvještaju Evropske komisije navodi da „rascjepkanost strategija i akcionih planova na različitim nivoima vlasti znači da oni imaju veoma ograničen učinak u borbi protiv korupcije“.

U tom izvještaju Evropske komisije konstatuje se „odsustvo napretka“ kada je u pitanju oblast borbe protiv korupcije u BiH a isto potvrđuje i izvještaj GRECO gdje se navodi da BiH nije zabilježila značajnije iskorake na usklađivanju zakonskog okvira sa međunarodnim standardima posebno u oblasti transparentnost finansiranja političkih partija. TI BIH već dugo predlaže unapređenje brojnih regulativa koje trenutno sprečavaju borbu protiv korupcije poput Zakona o finansiranju poltičkih partija, Izbornog zakona, Zakona o sprečavanju sukoba interesa i Zakona o javnim nabavkama. Ipak zbog nedostatka političke volje usvajanje ovih zakona sprečava se raznim opstukcijama na svim nivoima vlasti.

[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2021/02/Strategija-osvrt_final-1.pdf”]

transparentno.ba

The post Efekat Strategije borbe protiv korupcije u BIH: U svim oblastima korupcija još prisutnija first appeared on Gerila.info.