Političari u Bosni i Hercegovini, koliko god se trudili da pokažu i dokažu da su isključivo orijentisani ka domaćim interesima, nerijetko u tom dokazivanju “pređu granicu” i podršku za svoje djelovanje ipak traže “sa strane”, s pogledom ka Srbiji, Hrvatskoj, Rusiji, Turskoj, Americi ili EU.

Političari iz Republike Srpske podršku često traže u Srbiji ili Rusiji. Hrvatska politička komponenta u BiH je najčešće “zagledana” u Hrvatsku, kao i u zemlje Zapada. Politički predstavnici Bošnjaka podršku najčešće traže od Sjedinjenih Američkih Država, kao i Evropske unije, a nerijetko i od Turske i ostalih islamskih zemalja. Reklo bi se, svaka ptica svome jatu leti. Samo što je problem što su ta jata uvijek negdje “preko grane”.

Posljednji primjer “podaničkog političkog mentaliteta” predstavlja najava dugogodišnjeg člana SDA Šemsudina Mehmedovića o osnivanju nove političke partije.

U intervjuu za portal Klix Mehmedović je, između ostalog, izjavio da su se strancima svidjele njegove ideje.

Iako smatra “da je već odavno došlo vrijeme da domaći politički akteri, vodeći se principom da je država Bosna i Hercegovina neupitna i komotan okvir za sve koji u njoj žive, preuzmu odgovornost za donošenje svih pa i onih najsloženijih političkih rješenja”, Mehmedović je ipak naglasio da je obavio razgovore sa strancima.

“Intenzivni razgovori i široke konsultacije o kojima sam govorio, nužno su uključivali i predstavnike međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini i jedino što u ovom trenutku mogu reći jeste da su im se naše ideje svidjele i da su izrazili uvjerenja da ova politika može donijeti promjene u političkom životu Bosne i Hercegovine”, rekao je Mehmedović.

Politički analitičar Velizar Antić za Gerilu kaže da ova izjava na najbolji način oslikava našu političku scenu.

“Naši političari umesto da se takmiče sa programima koje predstavljaju građanima i bore se za njihovu podršku veoma često više osluškuju šta bi se reklo i očekivalo da urade iz nekih stranih centara odlučivanja. Pa tako imamo trku za podrškom ili iz Srbije, Hrvatske, Turske, EU, Rusije, SAD ili iz nekih drugih centara. To govori da nas odlikuje podanički politički mentalitet i ovo se odnosi ne samo na građane već i na političare”, smatra Antić.

Naglašava da bh. političari često traže mentore i tutore koji će im isporučivati naredbe šta se od njih očekuje da rade.

“Ali ne treba smetnuti sa uma ni činjenicu da i sam narod osluškuje i gleda koja regionalna ili svetska sila podržava određenu partiju pa se u skladu sa tim i oni sami opredeljuju na izborima. Dakle, ovo je dvosmeran proces, kako od strane političara prema strancima, tako i od strane građana prema političarima. Sve u svemu, ovo nam govori koliko smo mi mala zemlja i koliko nemamo snage da vodimo samostalnu politiku bez oslonca na nekog stranog mentora i u službi pre svega njegovih geopolitičkih interesa. To smo često viđali i u istoriji ovih prostora kada smo često branili interese tih velikih carstava i imperija a na štetu interesa samog naroda koji živi na ovim prostorima”, ističe Antić na kraju.

Gerila.info

The post Jedinstvena politika s pogledom preko granice: Podanički mentalitet političara u BiH first appeared on Gerila.info.

Posljednji primjer je izjava predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koji je u intervjuu za MTV Igman rekao da međunarodna zajednica ide linijom manjeg otpora i da traži one koje može da “slomi”.

Između ostalog, komentarisao je i aktivno učešće međunarodne zajednice u formiranju vlasti kao i različit pristup prema SDA u odnosu na SNSD, kako tvrdi.

Izetbegović je rekao da su pojedinci iz međunarodne zajednice, poput aktuelnog visokog predstavnika, stali otvoreno na stranu određenih političkih struktura.

“Oni neće da idu na tvrdo, na Dodika, koji ih ne ferma, koji ih vrijeđa, valja to savladati. Čović ima leđa, Šmit se ponaša demohriršćanski, kao neki rođak, koji se dogovori tamo sa Plenkovićem pa ovdje onda bogato opremi HDZ. I onda se ide linijom manjeg otpora, na Bošnjake, DF ne sluša, SDA ne sluša, naći ćemo neke koje koji slušaju, koji će isporučiti ono što hoćemo”, poručio je Izetbegović dodavši da je cilj međunarodne zajednice mir i stabilnost, ali na račun Bošnjaka.

“Mi ćemo se braniti, mogu nositi kaubojske čizmice, ali ne mogu ovdje prosipati kaubojske manire, neće nas na takav način savladat”, rekao je Izetbegović.

Pored toga što se u Izetbegovićevom prozivanju međunarodne zajednice može prepoznati traženje alibija za izborni poraz i gubitak vlasti, simptomatično je da se, kao i kod ostalih aktera na političkoj sceni u BiH, međunarodna zajednica proskribuje i proglašava “neprijateljem naroda” onda kada donosi odluke koje ne odgovaraju tim akterima, dok su, kada “presuđuju” u njihovu korist, spasioci i pravednici.

U slučaju bošnjačkih političara kao i medija u Federaciji BiH koji se prvenstveno obraćaju Bošnjacima, ovaj “rez” je posebno izražen od izborne noći prošle godine kada je visoki predstavnik Kristijan Šmit nametnuo izmjene Izbornog zakona za koje su tvrdili da su nepravedne i da će majorizovati Bošnjake. S druge strane, pojedini hrvatski političari u Federaciji BiH, kao i mediji koji se prvenstveno obraćaju Hrvatima, takođe prave zaokret, samo u drugom pravcu. Dok su do trenutka nametanja izmjena Izbornog zakona uglavnom zagovarali “antišmitovski narativ”, od izborne noći mijenjaju narativ, i počinju zagovarati „prošmitovske stavove“. Od neželjenog faktora, Šmit je preko noći postao branitelj hrvatskih nacionalnih interesa, odnosno od nosioca građanske incijative u Bosni i Hercegovini, za Bošnjake, postao je kreator aparthejda.

Kada je riječ o političarima iz Republike Srpske, i medijima koji se prvenstveno obraćaju Srbima, Kristijan Šmit je od početka nelegalni, “lažni” visoki predstavnik. Uz male izmjene, prije svega kada je riječ o domaćim akterima i okolnostima u kojima se pojavljuju, narativ o stranim akterima se nije značajnije mijenjao decenijama. U njegovoj osnovi je proskribovanje neistomišljenika koji se proglašavaju domaćim izdajnicima, kao i širenje straha i prezira prema strancima, najčešće sa Zapada, koji svojim djelovanjem nastoje ne samo da sruše vlast, nego i da destruktivno djeluju na državu ali i na sam narod.

Jedan od posljednjih primjera je izjava Milorada Dodika nakon sastanka sa Elmedinom Konakovićem u kojoj ističe da se Kristijan Šmit predstavlja kao lažni visoki predstavnik, i to pitanje treba da se stavi na sto i da se rješava.

“Uloga međunarodne zajednice sada se pokazuje kao destruktivna”, naglasio je Dodik potvrđujući tezu o narativu o stranim akterima kao remetilačkom faktoru.

На састанаку с @DinoKonakovic констатовали смо да нас чекају обимни послови које треба завршавати на нивоу БиХ. Биће питања која праве разлику између нас, али нема потребе да то потенцирамо, јер треба да будемо на линији да договоримо оно што можемо урадити. pic.twitter.com/D3N5K7Wrsn

— Милорад Додик (@MiloradDodik) February 1, 2023

Zajedničko za sve političare u BiH, bez obzira iz kog etničko-ideološkog miljea dolaze, jeste da narativ o stranim akterima kao remetilačkom faktoru ispunjava svoju zadaću, omogućavajući kreatorima i nosiocima dominantne narativne matrice da i dalje ostvaruju benefite i uživaju privilegije na osnovu širenja straha i prezira.

Gerila.info

The post Međunarodna zajednica u BiH: Od spasioca do neprijatelja naroda first appeared on Gerila.info.