Drvna industrija „Borja“ postoji od 1893. godine. Kadrovi koje je Milorad Dodik u svom prvom mandatu postavio na čelo „Borje“ doveli su ovu firmu do potpune propasti sa 630 radnika do minusa od 23 miliona KM.

Od 2006. godine Dodik uoči lokalnih i opštih izbora obećava ponovno pokretanje „Borje“ da bi 2009. godine Vlada Srpske kupila ovo preduzeće za 7,35 miliona KM i uložila dodatnih dva miliona KM kao obrtna sredstva. Polovinu uplaćenog iznosa Vlada je vratila u budžet na ime dugova za neplaćene poreze i doprinose, dok je drugi dio otišao na izmirenje zaostalih plata radnicima i ostalim povjeriocima.

SNSD-ov funkcioner i odbornik Stojko Petković, koji je ranije u „Borji“ deset godina bio tehnički direktor u junu 2011. godine kupio je ovu kompaniju od Vlade Republike Srpske za 6,3 miliona KM. Petković je uplatio do danas samo depozit od 60.000 KM. On je imao obavezu da uplati 6,3 miliona KM u roku od 45 dana, a u posjed „Nove Borje“ ušao je odmah po potpisivanju ugovora.

Zbog neizvršenja ugovorne obaveze plaćanja cijene privatizacije Vlada Republike Srpske je, pod pritiskom opozicije, ugovor sa Petkovićem raskinula 15. oktobra 2012. godine, bez pokretanja postupka utvrđivanja štete nastale u periodu od 15. 6. 2011. do 15. 10. 2012. godine, jer je u tih 16 mjeseci Stojko Petković bio u posjedu „Nove Borje“ i upravljao ovom firmom iako nije platio pravo njenog korišćenja.

Petković je bez ikakve naknade za taj period koristio resurse preduzeća, potrošio obrtna sredstva od dva miliona KM i napravio dva miliona KM dugova i to u korist svoje druge firme „Interlignum“ (712.451 KM ili 37,31% od ukupnih obaveza). Drugim riječima, Petković je svjesno uništavao „Borju“ izvlačeći novac u svoju drugu firmu.

U odgovoru na poslaničko pitanje poslanika SDS-a Vukote Govedarice MUP Republike Srpske je tek 2016. godine pokrenuo istragu protiv Petkovića. Krivični postupak nikada nije pokrenut. Načelnika Teslića Milan Miličević 2012. godine donosi inicijativu za prodaju „Nove Borje italijanskom investitoru „AGSM“ za 6,5 miliona KM i sa milijardu evra godišnjeg prometa, što Vlada Republike Srpske na čelu sa Željkom Cvijanović odbija uz obrazloženje da je investitor „neozbiljan“.

Vlade Republike Srpske je 2016. godine pokušala da otme i opštinski dio „Borje“ u kojem se nalaze značajni kapaciteti, što je oboreno na Vrhovnom sudu Republike Srpske, da bi 2017. godine Vlada prodala preduzeće „Nova Borja“ za 350.000 KM i to ponovo Stojku Petkoviću. U krugu ovog preduzeća je 2019. godine lagerovana velika količina ukradene hrastovine iz Čečave vrijedne dva miliona KM.

Vlada Srpske po drugi put prodaje „Borja“ Petkoviću za šest miliona KM manji iznos, uprkos činjenici da se protiv Petkovića vodila od 2016. godine istraga da je zloupotrebom položaja oštetio budžet Republike Srpske za 1,1 milion maraka, odnosno da je svom „Interlignumu“ nezakonito pribavio korist od 2,5 miliona maraka.

Garantni fond Republike Srpske pokrenuo je u oktobru prošle godine izvršni postupak nad imovinom preduzeća „Interlignum“ iz Teslića u vlasništvu Stojka Petkovića. Fond od prošle godine svakog mjeseca plaća oko 18.000 maraka po osnovu garancije koju je dao na emisiju hartija od vrijednosti „Interlignuma“, a koju Petković ne vraća.

Naime, ovo preduzeće se, kako je pisao poslovni portal CAPITAL, preko berze zadužilo dva miliona maraka, a Garantni fond se svojom garancijom obavezao da će investitorima platiti 60 odsto duga, odnosno 1,2 miliona KM, ukoliko preduzeće ne bude izmirivalo obaveze. Petković je više puta obećavao da će platiti svoje obaveze, ali u fondu mu više ne vjeruju.

Ovo je jedno od dva preduzeća koje je Petković upropastio. Prošle godine je radnike „Nove Borje“ poslao kući bez obrazloženja, ostavivši ih bez zarađenih plata i doprinosa. Postupak u koji je sa „Interlignumom“ krenuo Garantni fond, ranije je u „Novoj Borji“ pokrenula Poreska uprava Republike Srpske.

„Interlignum“ je jedan od prvih privrednih subjekata koji je iskoristio izmjene i dopune Zakona o Garantnom fondu kojima je omogućeno izdavanje garancija kod obezbjeđenja emitovanih hartija od vrijednosti, a do kojih je došlo 2019. godine.

G. Dakić / GERILA

The post Otvoren stečajni postupak u „Novoj Borji“ i „Interlignumu“ first appeared on Gerila.info.

Taj novac bio je namjenjen za radnike bivšeg Jelšingrada a Euromotor se na volšeban način pojavio kao povjerilac nakon poprilično sumnjivih radnji u vezi sa kupovinom i prepisom zgrade i hale u vlasništvu Jelšingrada. Nakon dugotrajnog sudskog procesa radnici su uspjeli da vrate skinuti novac na račun stečajnog dužnika ali je tek u martu ove godine pravosnažno okončan postupak u vezi sa zakonskom kamatom. Nekadašnji radnici Jelšingrada tvrde da je u pitanju bila dobro organizovana akcija u kojoj su učestvovali pojedinci iz banjalučkog pravosuđa. Zbog tih tvrdnji pojedinim radnicima je suđeno za klevetu ali su oslobođeni.

Jelšingrad u stečaju je zbog oštećenja stečajne mase podnio krivičnu prijavu protiv nekoliko lica, između ostalih i protiv sudije Osnovnog suda u Banjaluci Nebojše Pejovića koji je dozvolio da se Euromotor namiri iz stečajne mase. Okružno tužilaštvo u Banjaluci je 2013. godine donijelo naredbu o obustavi istrage. Jelšingrad je sudskim procesima uspio da uzimanje sredstava iz stečajne mase proglasi nezakonitim ali novac je u međuvremenu već bio potrošen.

Za naplatu zakonske kamate vođeni su novi, odvojeni sudski procesi i Osnovni sud u Banjaluci je 2019. godine presudio da Euromotor mora da u stečajnu masu Jelšingrada vrati iznos od 1,8 miliona maraka. Okružni sud je u martu ove godine potvrdio presudu Osnovnog suda. Od novca koji će biti vraćen u stečajnu masu nekadašnjeg giganta radnici, koji su se jedini borili da taj novac bude vraćen Jelšingradu, neće imati gotovo nikakve koristi.

Priču o ovome ali i propasti Jelšingrada, stvaranju privatnog preduzeća, ulozi Vlade Republike Srpske u svemu i stradanju radnika pogledajte nekadašnjeg giganta, pogledajte u dokumentarnom filmu u produkciji Gerila info.

The post GERILA VIDEO: “Nestanak grada Jelšingrada”- svjedočanstvo o propasti nekadašnjeg giganta first appeared on Gerila.info.

Nijemci bi to nazvali “blitzkrieg”. U samo nekoliko dana u julu 2007.godine, daleko od očiju javnosti u preduzeću Građa a.d. Banjaluka odvijala se prava drama.

Danica Šipka, članica Upravnog odbora i predstavnik kompanije “Bob”, (najvećeg akcionara) je otišla na godišnji odmor, a njeno odsustvo su iskoristila druga dva člana i u kratkom vremenom sazvala sjednicu Upravnog odbora.

Koliko se žurilo sa održvanjem sjednice, najbolje govori činjenica da je odluka o sazivanju sačinjena 02.jula, dostavljena 03.jula, a sjednica održana 05.jula.

Bez obzira na dopis svoje kolegice u kojem je tražila odgodu sjednice do povratka sa godišnjeg odmora, Pero Šakota predsjednik Upravnog odbora ipak održava sjednicu, a jedna od tačaka sjednice je Prijedlog za donošenje odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača za udruživanje sredstava za izgradnju zajedničko poslovnog objekta na lokaciji u Ulici Kose Jarića u Banjaluci.

Sve ovo je bio dobro osmišljen plan tajkuna Petra Dušanića iz Prnjavora, koji je jedan od akcionara, da se što prije dokopa imovine Građe, priča za Gerilu bivši direktor Građe Brane Miloševć.

“Petar Dušanić kad je kupio akcije u Građi postavio je svog direktora i dva člana Upravnog odbora. Akcije su kupila i još neka povezana lica, tako da su oni kontrolisali veliki dio akcija. Za predsjednika Upravnog odbora postavio je Peru Šakotu, čovjeka koji je bio inspektor u MUP-u, a mislim i da je i sad inspektor. I oni su sazvali sjednicu kad nije bilo te Danice, koja nije bila pod njihovom kontrolom i na sjednici je jedna od tačaka bila da se donese odluka o zajedničkom ulaganju”, govori Milošević.

Kompanija Dušanić strateški partner

Na spornoj sjednici odlučeno je da u zajednički projekat uđu “Građa” a.d. i kompanija “Dušanić”, a tadašnji direktor “Građe” Milisav Jungić samo sedam dana kasnije (12.07.2007) potpisao je Ugovor o zajedničkom ulaganju.

Prema navodima iz ugovora, koji je u našem posjedu, Građa a.d. za potrebe projekta daje više od 7.000 kvadratnih metara zemljišta, procijenjene orijentacione vrijednosti  1.314.144,20 KM, a na pomenutom zemljištu kompanija Dušanić će izgraditi dva stambeno-poslovna objekta.

Kako se navodi u tački 5 Ugovora, “orijentaciona predračunska vrijednost troškova izgradnje, a prema elaboratu ovlaštene DD “Projekt” Brčko iznosi 10.078.033,00, a orijentaciona tržišna vrijednost poslovnog prostora i stanova na tržištu, nakon dovršetka gradnje je, takođe, 10.078.033,00KM”?!

“Sva caka je da “Građa” daje zemlju, a oni procjene da je vrijednost te zemlje 15% vrijednosti ukupnog projekta, a Dušanić će biti  investitor i uložiće u izgradnju tog objekta. Obezbjeđenje za taj objekat od strane Građe je da se upiše hipoteka na tu zemlju, dok Dušanić daje obezbjeđenje za neku zemlju negdje u Doboju”, pojašnjava i Milošević.

Ugovor je definisao da je Građa a.d. dužna, između ostalog, da u roku od 6 mjeseci obezbjedi svu neophodnu dokumentaciju, urbanističku saglasnost, rješenje o odobrenju gradnje, te da Rješenje preda kompaniji Dušanić i da je uvede o posjed nepokrenosti. S druge strane, kompanija Dušanić kao prvi ugovarač obavezuje se da će finansirati izradu kompletne urbanističko-tehničke dokumentacije, te izgraditi stambeno poslovne komplekse.

Obe strane radi obezbjeđenja potražovanja daju garanciju u iznosu od jedan milion KM, a kao zalog “Građa” stavlja založno pravo (hipoteku) na pomenuti plac, dok kompanija Dušanić, u slučaju da ne izvrši svoju obavezu kao zalog daje njivu u Doboju, površine 19.089 metara kvadratnih.

“Uslovi su bili neuzvodivi. Sve ovo je bila društvena svojina. Ti da bi sve to pretumbao, to je nemoguće u tim rokovima i oni su namjerno to uradili, da se ne može to ispoštovati i onda on aktivira hipoteku i po osnovu ovog ugovora, Petar Dušanić je gurao Građu u stečaj”, navodi Brane Milošević, koji je na mjesto direktora Građe došao dvije godine kasnije, ali se suočio sa nerješivom enigmom osporavanja štetnog ugovora.

Međutim, borba za osporavanje ugovora je počela i prije nego što je ugovor potpisan. Samo jedan dan nakon famozne sjednice Upravnog odbora, dakle već 06.jula 2007. godine zakonski zastupnici kompanije “Bob” koji je najveći akcionar sa 18% akcija, tražili su, u cilju zaštite vlasničkih prava, od Upravnog odbora, direktora i Nadzornog odbora da dostave odluke, izvode iz zapisnika  i sve neophodne materijale sa sjednice, međutim, predsjednik Upravnog odbora Pero Šakota u svom odgovoru navodi da “materijale, odluke i zapisnike sa sjednice ne može dostaviti sve dok ne budu sačinjeni od strane Društva”.

Direktor potpisao ugovor uprkos odluci Nadzornog odbora

Već 12.jula Nadzorni odbor Građa a.d. je na sjednici poništio i stavio ad acta sve odluke i radnje Upravnog odbora i Uprave koje se odnosi na ova pitanja, bez obzira na vrijeme  kada su započete, prije ili poslije sjednice ovog Upravnog odbora. Nadzorni odbor svojom odlukim naročito zabranjuje direktoru i ostalim organima uprave da potpisuju ugovore o zajedničkom ulaganju  ili bilo koja druga pravna dokumenta i izvršenje radnji po pitanju realizacije pravnih i drugih poslova koji se odnose na ugovore ili sporazume o zajedničkom ulaganju dok se ne sazove Skupština akcionara na kojoj će biti izabrani novi članovi uprave.

Isti dan kada je Nadzorni odbor poništio odluku o zajedničkom ulaganju sa kompanijom Dušanić, direktor Građe Milisav Jungić je ipak potpisao sporni ugovor, a dva najveća akcionara “Bob” doo (18% akcija) i Jovan Vidović (13%) podnijeli su 19.jula tužbu radi poništenja odluke i ugovora.

Direktor Milisav Jungić je dao saglasnost na Ugovor i na ročištu u Osnovnom sudu koje je bilo održano 30.07.2007. kada je doneseno rješenje o postojanju potraživanja i određuje se uknjižba založnog prava u korist kompanije Dušanić Prnjavor,u iznosu od 1,000,000 KM.

Tačno 12 godina traje ovaj slučaj, promijenjeno je i više sudija, kao i sudova, (jer su se neki proglasili nenadležnim), doneseno je i pobijeno više odluka, međutim slučaj je i dalje aktivan.

Hipoteka na zemljište koje je u društvenoj svojini

U ovom slučaju nije samo odluka o zajedničkom ulaganju sporna. Građa nije bila vlasnik pomenute parcele.

“Građa je samo bila u posjedu te zemlju. Nije nikada bila upisana kao vlasnik. Da bi dobili građevinsku dozvolu morate biti vlasnici te zemlje, a u gruntovnici upisani vlasnik te parcele je bila Republika Srpska, jer je zemlja bila društvena svojina. Građa tu zemlju nije otkupila”, dodao je Milošević.

Da zemlja ne pripada Građi potvrdio je i zamjenik pravobranioca Republike Srpske Drago Kevac. On je u dopisu Osnovnom sudu u Banjaluci  naveo da se radi o nekretnini društvene svojine.

“Na istim nije mogla biti uspostavljena hipoteka shodno odredbi člana 68 Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, kojim je propisano da hipoteka prestaje kad je nekretnina opterećena hipotekom prešla u društvenu svojinu, što znači da hipoteka nije ni mogla biti uspostavljena”, napisao je Kevac.

Komisija za Hartije od vrijednosti je već 2008.godine tražila da se Petru Dušaniću i povezanim licima oduzmu upravljačka prava zbog prekršaja prilikom preuzimanja akcija u kompaniji “Građa”, a Osnovni sud u Banjaluci je prihvatio ovaj zahtjev. 

Komisija za HOV je utvrdila zajedničko djelovanje Petra Dušanića, „Kompanija Dušanić“ Prnjavor i Gostimira Ivankovića te ih obavezala na objavljivanje ponude za preuzimanje „Građa“.

Istim rješenjem KHOV je naredila Centralnom registru HOV da na vlasničkim računima Dušanića i Ivankovića upiše zabranu prava glasa na skupštini akcionara.

Utvrđeno je da je Gostimir Ivanković zaključio ugovor o poklonu 483 127 akcija Aleksandru Ivankoviću, dok je Petar Dušanić Sanji Dušanić ugovorom poklonio 777 077 akcija „Građe“ Banja Luka.

Dušanić i Ivanković su prekršili Zakona o preuzimanju koji propisuje da, od trenutka nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje, ponudilac ne smije otuđivati niti se obavezivati da će otuđiti akcije koje daju pravo glasa u skupštini emitenta.

Registar za HOV je postupio suprotno odredbi člana 41. stav 1. tačka g) Pravilnika o registraciji i prenosu hartija od vrijednosti kojim je propisano da mora odbiti prenos hartija od vrijednosti ukoliko te hartije imaju ograničenju prometa na osnovu zakona, odluke emitenta ili ugovora.

 

Stečaj pojeo imovinu

Dvije godine kasnije, kompanija Dušanić je podnijela tužbu protiv Građe zbog neispunjenja odredbi ugovora, a u odštetnom zahtjevu zbog zateznih kamata navodi cifru od 1,5 milion KM.

Zbog nemogućnosti naplate 1.000.000 KM kompanija Dušanić je 18.05.2009. podnijela prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad Građa a.d. Banjaluka.

Stečajni sudija Midho Vukalić 17.decembra 2010 donio je odluku o pokretanju stečaja, a za stečajnog upravnika imenovao je Radenka Dragojevića.

Prije otvaranja stečaja Dragojević je u svojoj analizi naveo da je Osnovni sud u izvršnom postupku donio rješenje 03.12.2009. po prigovoru izvršenika i obustavlja izvršni postupak i ukida sve provedene radnje. Međutim, ignorišući odluku Suda, Dragojević je priznao potraživanje kompanije Dušanić, u vrijednosti od 1.000,000 KM.

U trenutku otvaranja stečaja vrijednost Građe je bila oko 11 miliona KM. Stečajni postupak i dalje traje, imovina preduzeća je rasprodata, a radnici su otišli na ulicu.

gerila.info

(NASTAVIĆE SE)

Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

The post Slučaj “Građa”- Samovolja i ugovor s kompanijom “Dušanić” firmu odveli u stečaj, a radnike na ulicu first appeared on Gerila.info.