Kao da nije dovoljno što se narodi u Bosni i Hercegovini gotovo svakodnevno spore i prepiru oko raznih političkih, ideoloških, istorijskih, kulturoloških i ostalih društvenih pitanja, poput prepirke oko istorijskih ličnosti, kao što je kralj Tvrtko I Kotromanić, ili ideoloških i identitetskih pitanja, pojedinci konstantno potpiruju strasti i vatru plasirajući, svjesno ili nesvjesno, određene informacije koje dodatno opterećuju ionako bremenite odnose u BiH.

Posljednji primjer je navodno ukidanje imena Srđana Aleksića iz naziva jedne ulice u Sarajevu. Ovu informaciju je plasirao politički analitičar, nekadašnji profesor i jedan od savjetnika Milorada Dodika Nenad Kecmanović u kolumni u dnevnom listu Politika. Kecmanović u tekstu tvrdi da je posljednjih dana avgusta prošle godine u Sarajevu zvanično izbrisano ime ulice Srđana Aleksića.

“Ulica je, naravno, ostala, ali je preimenovana u ulicu Mehmeda Alagića, generala tzv. ABiH (25.08.22). Bilo je to pet meseci uoči 30. godišnjice smrti Srđana Aleksića koja je kao i minulih godina obeležena sećanjem na Srđana Aleksića (27.01.23)”, navodi Kecmanović.

Podsjećajući na stradanje Srđana Aleksića, Kecmanović navodi da su mnogi gradovi u BiH i Srbiji dali ulicama ime po Srđanu Aleksiću, pored ostalih i Sarajevo.

“Bilo je i više razloga za tu počast u Sarajevu. Bošnjaci bliski nacionalističkoj SDA dali su podršku inicijativi zato što se Srđan žrtvovao da spase glavu njihovom Glavoviću. Građanisti zato što je „vršeći svoju ljudsku dužnost” prekoračio „nacionalne torove” i žrtvovao se za ideju „celovite, jedinstvene i multikulturne BiH”. Treći su smatrali da Sarajevo kao načelno zajednička prestonica BiH na taj način simbolično demonstrira da je iznad nacionalnih, entitetskih i kantonalnih podela. Ostale je zadivio ovaj svetao ljudski čin u mračnim godinama ratnih podela i sukoba, sam po sebi”, navodi Kecmanović, pitajući se zašto se Sarajevo poslije toliko godina ipak predomislilo.

Navodi da je dnevni list „Oslobođenje” prenijelo tu vijest bez objašnjenja, ističući da “preostaje da sami pokušamo da objasnimo zašto je iznebuha skinuta metalna ploča sa imenom Srđana Aleksića”, na poslijetku zaključujući “da su u Sarajevu i sami naknadno shvatili da imenom ulice odaju priznanje ne samo Srđanu Aleksiću nego i srpskom narodu iz kojeg je potekao. Kao i da time indirektno ruže svoj narod koji u svojim redovima u smutna vremena nije imao tako svetao lik”.

Nije trebalo dugo pa da se političari, mediji i javne ličnosti uključe u prepirke oko navodnog ukidanja ulice Srđana Aleksića u Sarajevu. Komentar predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u kome, između ostalog, ističe da su uklanjanjem imena Srđana Aleksića iz naziva ulice “sarajevske vlasti još jednom pokazale da za Srbe u tom gradu više nema mjesta, ni živima, ali ni mrtvima”, izazvao je brojne reakcije političara i medija iz Federacije BiH.

Уклањањем имена Срђана Алексића из назива улице сарајевске власти су још једном показале да за Србе у том граду више нема мјеста, ни живима, али ни мртвима. Све приче о толерантном и мултиетничком граду које се деценијама пласирају свијету само су параван

— Милорад Додик (@MiloradDodik) February 17, 2023

“Sve priče o tolerantnom i multietničkom gradu koje se decenijama plasiraju svijetu samo su paravan koji služi da prikrije brutalno brisanje svih tragova da su nekad u tom gradu živjeli Srbi. I to se radi uz prećutnu saglasnost svih struktura sarajevskog društva i bez rasprava u javnosti i medijima”, ističe Dodik u komentaru, koji je, naravno, prenio RTRS.

Na to je regovala gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić koja je navela da Sarajevo ima i imaće ulicu Srđana Aleksića.

“Sarajevo je bilo, jeste i biće multetnički grad. Tu činjenicu oni koji slave presuđene ratne zločince i fašiste iz Drugog svjetskog rata nikada neće moći shvatiti”, ističe Karićeva u komentaru na svom Twitter profilu.

Sarajevo ima i imaće ulicu Srđana Aleksića.

Sarajevo je bilo, jeste i biće multetnički grad.

Tu činjenicu oni koji slave presuđene ratne zločince i fašiste iz Drugog svjetskog rata nikada neće moći shvatiti. pic.twitter.com/xS4LHUz9XC

— Benjamina Karić (@BenjaminaKaric) February 18, 2023

Jedan od prvih koji je reagovao na tekst Nenada Kecmanovića bio je i poznati bosanskohercegovački novinar Boro Kontić koji u autorskom tekstu na portalu gradski.me ističe da Kecmanović iznosi neistine.

“Nenadu Kecmanoviću tj. njegovom palamuđenju o Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ovo ne ide na ruku. To je jasno svakom ko je i iole virnuo u njegovo beogradsko pisanje pa odustao jer se za notorno, osim ako nisi mazohista, nema ni vremena ni živaca. Ipak je za upitati: kako je bivši profesor sarajevskog fakulteta koji je imao i odsjek žurnalistika, već s naslovom „zglajzao“. Čime se rukovodio? Nije valjda da se oslonio na telefonsku ispovijed kakvog ukislog istomišljenika „sa terena“. Ili kao još jedan beogradski kolumnista, svakodnevno njuška po portalima države u kojoj je rođen. Sve tragajući za informacijama kojima bi nahranio svoje teze o neodrživosti Bosne i Hercegovine i Sarajevu kao metafori iste. A uzgred čeznući da ga neko odatle pomene”, ističe, između ostalog, Kontić.

Nastojeći da utvrde činjenično stanje, novinari Dnevnog avaza su otišli na lice mjesta i ustanovili da tabla s nazivom ulice Srđana Aleksića nije uklonjena.

Ipak, navode da, iako je vijest o promjeni naziva ulice Srđana Aleksića u Sarajevu netačna, “istina je da pojedini bošnjački nacionalistički krugovi posljednjih mjeseci vode žestoku kampanju da se promijeni naziv ulice”.

Srđan Aleksić, inače, odavno smeta pojedinima bošnjačkim političarima i javnim ličnostima koji tvrde da je Aleksić “četnički vojnik i švercer”.

Bivši vijećnik Opštinskog vijeća Novi Grad Sarajevo Tajib Delalić (SDA) je svojevremeno inicirao da se ulica Srđana Aleksića preimenuje u ulicu Mehmeda Alagića. Komentarišući posljednje navode o promjeni naziva ulice, Delalić je izjavio da je Srđan Aleksić “najveći četničina koji postoji u BiH i samo zbunjuje muslimane”.

“Znači, dio ulice koji je vezan za Novu Otoku nosi ime Mehmeda Alagića, čitava Nova Otoka, a onaj dalje nasatavak gore, sve je Srđana Aleksića. Nije uklonjena još i biće uklonjena zato što je četnik taj Srđan Aleksić. Ako ne možete dokazati, a prvi ste se digli protiv mene da to nije četnik, otiđite u Trebinje pa pitajte, ko je Srđan Aleksić”, izjavio je Delalić za Dnevni avaz.

Pored njega, jedan od najupornijih zagovornika promjene naziva ulice je i pisac Abdulah Sidran. On je pokojnog Aleksića, između ostalog, nazivao četničkim vojnikom, švercerom te nazive po njemu nazivao “sramotom”.

“Ako ti je, pri pomenu Trebinja, prva asocijacija Srđan Aleksić, a ne 7.000 prognanih Trebinjaca, tvoj je mozak zapao u ropstvo!”, govorio je svojevremeno Sidran.

Zaključujući raspravu o promjeni naziva ulice, Dnevni avaz konstatuje da “ako ni jedan Srđan Aleksić nema mjesta u glavnom gradu BiH, onda se šalje jasna i nedvosmislena poruka da je Sarajevo grad u kojem uistinu nema mjesta ni za jednog Srbina koji nije bio direktno lojalan vladi u Sarajevu tokom rata, uključujući ni one koji su život položili braneći svoje prijatelja Bošnjake. Ako bi njihova vizija Sarajeva na kraju pobijedila, to bi bio definitivan znak da je sva priča o Sarajevu kao mogućem istinskom multietničkom centru koji ujedinjuje narode u BiH definitivno mrtva. Umjesto toga, Sarajevo bi bilo pretvoreno u jednu zatvorenu nacionalističku kasabu iz kojeg se protjeruje sve što nije „naše“, a Bosna i Hercegovina bi i definitivno bila podijeljena na tri međusobno zakrvljena, netolerantna, nacionalistička i konzervativna feuda”.

Podsjećamo, Srđan Aleksić je stradao kada su 21. januara 1993. godine četvorica pripadnika VRS počeli da maltretiraju i tuku Alena Glavovća. Tada im je Srđan prišao i rekao da ostave čovjeka na miru, na šta su se oni okrenuli prema njemu i počeli da ga krvnički prebijaju i udaraju kundacima pušaka. Srđan je pao u komu i nakon šest dana, 27. januara 1993. godine izdahnuo u bolnici. Alen Glavović je uspio da pobjegne i danas sa porodicom živi u Švedskoj.

https://www.gerila.info/novosti/stvarni-heroji-rata-trideseta-godisnjica-stradanja-srdjana-aleksica/

Gerila.info

The post Srđanom ću te, Srđanom ćeš me: Prepucavanje političara iz Republike Srpske i Federacije BiH oko navodnog ukidanja ulice Srđana Aleksića u Sarajevu first appeared on Gerila.info.

Povodom smrti Srđana Aleksića na njegov grob, na Gradskom groblju Podgljivlje u Trebinju, cvijeće su položili njegov otac Rade i predstavnici gradske uprave predvođeni predsjednikom Skupštine grada Dragoslavom Banjkom.

Rade Aleksić je rekao da, kad posmatra mlade ljude koji priznaju Srđana, njegov sin nije umro.

“Dobro bi bilo da nikada ne umre nijedno djelo kao što je Srđanovo, već da služi kao putokaz ljudima za dobrotu, blagostanje i uništavanje svakoga zla na zemlji. To je malo teško, ali kad bi mlade tako vaspitavali to bi se i desilo“, istakao je Srđanov otac, dodajući da su se ovoj borbi odavno priključili i mediji, širenjem priče o smrti njegovog sina, na čemu im se posebno zahvalio.

Predsjednik Skupštine grada Trebinja Dragoslav Banjak je naveo da Srđanovo djelo, kao i djela drugih heroja, pokazuju ratno bezumlje i pomažu u mirnodopskom zbližavanju.

“Svijet je stalno razapet između težnje da dođe do nestabilnosti i težnje da zavlada trajni mir. Sjećanja na Srđana, ali i mnoge druge heroje koji su uradili nešto slično na prostorima nekadašnje Jugoslavije, pomaže da se razumije strahota rata i stepen bezumlja, koji nužno prati takve situacije. Pomaže i da se međusobno zbližimo, da u miru postanemo još bliži jedni drugima“, rekao je Banjak.

Srđan je stradao kada su 21. januara 1993. godine četvorica pripadnika VRS počeli da maltretiraju i tuku Alena Glavovća. Tada im je Srđan prišao i rekao da ostave čovjeka na miru, na šta su se oni okrenuli prema njemu i počeli da ga krvnički prebijaju i udaraju kundacima pušaka. Srđan je pao u komu i nakon šest dana, 27. januara 1993. godine izdahnuo u bolnici. Alen Glavović je uspio da pobjegne i danas sa porodicom živi u Švedskoj. Svake godine posećuje Srđanov grob i ostavlja cvijeće na njemu.

Rade Aleksić je tada napisao čitulju u kojoj je naveo: “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”.

“On je štitio čovjeka, i ja sam ponosan na njega”, rekao je Srđanov otac u jednom intervjuu.

Srđanovo ubistvo desilo se u centru Trebinja, u blizini policijske stanice i gradske pijace, naočigled svih. U Trebinju je vladala zavjera ćutanja, sve do 2007. godine, kada su novinari iz regiona počeli aktivno da pišu o sudbini Srđana Aleksića. Potom je Srđan postao simbol i stvarni heroj ratova iz devedesetih godina. Gradovi na postjugoslovenskom prostoru počeli su nazivati ulice, bulevare, pasaže imenom Srđana Aleksića.

Rijetki Trebinjci su pričali da je Srđan Aleksić bio prvi i jedini vojnik koji je otvoreno, ispred opštine, zgađen onim što se dešavalo na dubrovačkom ratištu, protestovao i bacio pušku. Ispričali su i da je i prije tragičnog dana u nekoliko navrata odbranio svoje komšije Bošnjake od nasilnika i zlikovaca.

“Srđova pogibija ima poruku, poruku za budućnost, poruku čovjeka za čovjeka. Mi koji živimo treba da vidimo tu poruku, da je gajimo i da je koristimo, kao nešto što će pomoći da dobro zavlada”, rekao je u dokumentarnom filmu “Srđo” njegov otac Rade. Riječima Srđanovog oca: “Srđana nema, postojimo mi živi. I odajući priznanje određenom djelu, mi u stvari određujemo sebe i svoj život”.

Upravo iz tih razloga su Helsinški parlament građana Banja Luka, Mreža za izgradnju mira, Nezavisno društvo novinara Vojvodine, Institut za medije Crne Gore i Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije „Lupiga – svijet kroz obične oči“ iz Hrvatske, prošle godine ustanovili Regionalnu novinarsku nagradu “Srđan Aleksić”. Njegov čin i ime simbolizuju vrijednosti koje nastoji da afirmiše i ova regionalna novinarska nagrada, a to su građanska hrabrost i odgovornost, solidarnost, ljudskost, pravo na slobodu mišljenja, pravo da se bude drugačiji.

Nagrada se dodeljuje novinarkama, novinarima i medijima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u tri kategorije: za novinarsku hrabrost i izuzetnost, za doprinos zajednici i za medije.

Nagrade su uručene na svečanosti u Banjaluci, 10. decembra 2022. godine, na Međunarodni dan ljudskih prava, a dobitnici su Viktor Ivančić, Tamara Skrozza i portal KRIK.

Nezavisne novine/Mreža mira

The post Stvarni heroji rata: Trideseta godišnjica stradanja Srđana Aleksića first appeared on Gerila.info.