Prema toj odluci, prioritetni projekti za finansiranje u 2026. godini su infrastrukturni projekti na području Laktaša, Zvornika, Bratunca i Doboja za koje će iz budžeta Srpske biti izdvojeno više od 47 miliona KM.

„U budžetu Srpske za 2026. godinu planirano je 11,1 milion KM za ‘realizaciju kapitalnih i infrastrukturnih projekata na području grada Laktaši’, zatim 13 miliona KM za ‘podršku u finansiranju infrastrukturnih projekata na području Zvornika’, potom šest miliona za ‘podršku u finansiranju infrastrukturnih i kapitalnih projekata na području opštine Bratunac’, te 17 miliona KM za ‘podršku u finansiranju projekata na području Doboja'“, saopšteno je iz Vlade RS.

Pored 47,1 milion KM za ove četiri lokalne zajednice u kojima se nalazi najviše biračkih mjesta na kojima će se 8. februara ponoviti prijevremeni izbori za predsjednika, Vlada je danas odobrila 15,2 miliona maraka za rehabilitacija magistralnog i regionalnog puta na području Srbca i Laktaša.

Na ovo je prvi reagovao šef Kluba poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini RS Ognjen Bodiroga koji je na društvenoj mreži „X“ ocijenio da ova odluka Vlade nije ništa drugo nego pokušaj kupovine glasova.

„Sličan metod kao i kada se mjesec dana pred izbore penzionerima daje po 100 KM ‘pomoći’. Takva politika je za mene ponižavanje naroda i odlika bahatog režima koji ide u političku prošlost. Vlada glumi velikog domaćina, a sa druge strane Rašidu Serdarovu se daje 240 miliona, budžet predsjednika Republike Srpske je 80 miliona, a planirano kratkoročno i dugoročno zaduženje i garancije koje Republika Srpska može dati su oko tri milijarde KM“, objavio je Bodiroga.

Izvor: Capital.ba

The post Vlada Republike Srpske ulaže 47 miliona KM u gradove u kojima se ponavljaju izbori first appeared on Gerila.info.

Dejan živi sa majkom koja ne radi i jedina se brine o njemu. Otac mu je preminuo prije nekoliko godina, od karcinoma. Dejan i njegova majka trebaju pomoć dobrih ljudi za dalje liječenje. Njihovi prijatelji već su organizovali mali humanitarni koncert u Srpcu, ali je njima i dalje neophodna finansijska pomoć za dalje liječenje, kao i za život generalno.

Dejanovi prijatelji mole sve ljude dobre volje ako mogu da pomognu ovoj porodici.

Broj žiro računa na koji se može uplatiti pomoć je 5620998150474964, na ime Vanja Janković.

Gerila info

The post Apel za pomoć dječaku iz Srpca first appeared on Gerila.info.

U ovoj prijavi se, između ostalog, navodi kako pojedinci koji do juče nisu imali ništa i koji su jedva spajali kraj s krajem sada raspolažu sa „značajnim iznosima novca“, ponašaju se raskalašno, voze skupocjene automobile, a postaju i uvaženi članovi društva.

„Poznato je da se u šumama na području svih opština vrši doznaka putem proreda u svrhu snabdjevanja stanovništva ogrevnim drvetom. Penzioneri i ostali građani Srpca ne mogu dobiti drvo na ovaj način, jer šumari imaju vlastitu mehanizaciju. Oni sijeku i prodaju drvo nakupcima koji na jedne papire voze više tura“, stoji u prijavi koja je u posjedu našeg portala.

Šumari odbijaju građane i ne dozvoljavaju im da sebi sijeku šumu. Doznakama se obuhvataju lošija stabla, a potom se bez doznake siječe najkvalitetnije drvo, prvenstveno hrast, koje se prodaje srbačkom „Drvoprodeksu“. U prijavi se navodi da je nelegalni kamion trupaca hrasta kojeg su prije dvije godine zaustavili policijski službenici sproveden u krug „Drvoprodeksa“.

„Kamion Drvoprodeksa sa prikolicom je u septembru 2023. godine ušao u krug pun najkvalitetnijih hrastovih trupaca bez čekića i propratne dokumentacije. Trupci su sa Osovice gdje su posječeni dijelom u privatnom posjedu manastira, a dijelom u državnoj šumi. Stabla su posjekli šumar koji pokriva lugarski reon na tom području i njegov brat koji je policajac u PS Srbac“, kažu ogorčeni radnici.

Nezakonita sječa šume se, navodi se dalje u prijavi, dešava uz blagoslov upravnika Šumske uprave Gorana Trivunića, šefa eksploatacije Vladislava Smiljanića, a o svemu su upoznati i prvi čovjek ŠG „Gradiška“ Slavko Španjić i tehnički direktor Tomislav Kovačević. Nezadovoljni radnici kažu da Trivunić vodi „organizovanu kriminalnu grupu“ i dodaju da mu u tome pomaže njegov otac koji je ujedno i bivši šumar.

„Tu šumarsku hobotnicu” čine još Velibor Jovičić koji je na čuvarskom reonu u Stojkovića rijeci naslijedio Trivunićevog oca. Za njega radove izvodi Siniša Rakić čija firma nije registrovana za sječu šume. Šumu sijeku u više odjela. Sijeku najkvalitetnije hrastove, čupaju panjeve i odvoze van odjela 47. i 48. PJ Motajica, ali i drugih u slivu Stojkovića rijeke“, navodi se u prijavi koja je u posjedu našeg portala.

S njima su „u poslu“, navodi se, još i šumar Bogdan Stančić za koga radove izvodi Borivoje Cvijetić, kao i šumari Dragan Dragojević, Dalibor Dragojević i Slaviša Vidović. Na području Gumjera, Careve gore i Martinaca „operišu“, kako stoji u prijavi, šumar Milan Stojaković na čijem se terenu, kod lipa, nalazi najmanje hiljadu kubika povaljenih stabala bukve. U tom „kolu“ je i šumar Duško Stojković za koga radove izvodi Živko Ignjatić Balija.

„Svi navedeni šumari voze bijesna auta, troše novac po kafanama i na aparatima i ne mare za kriminal. ŠG Gradiška tone u gubitke. U proteklih deset godina posječeno je oko 40.000 kubika trupaca više nego što je šumsko-privrednom osnovom predviđeno. To su konstatovali i inspektori. Na taj način je neko ukrao četiri miliona KM“, stoji u prijavi.

Trivunić za GERILU kaže kako je on i hijerarhiji preduzeća niži kadar i dodaje da nema ovlašćenja da daje izjave. On ističe kako su pojedini inspektori bili na terenu prošle godine.

„Bilo je nekih istraga prošle godine. To sada stoji koliko je meni poznato. Tih pisama i dopisa je bilo mnogo u prethodnim godinama. Nije to ništa novo. To je neko ponovio sve ono što se dešavalo prošle godine“, istakao je Trivunić.

Goran Dakić, Gerila info

The post Šumarska hobotnica u Srpcu: Radnici ogorčeni, trupci „šinjaju“ first appeared on Gerila.info.

Mještani Ramića kažu kako ne više ne mogu da se bore sa smradom, ali to nikoga ne zanima. Prije nekoliko dana na deponiju je istovareno manje ostrvo životinjskog otpada koji ne bi smio da se nalazi tu, pogotovo ne u ovakvim uslovima.

„Nije ovo prvi put da na deponiju istresaju ovolike količine životinjskog otpada. Ako neko i dođe, sastavi zapisnik i ode. Rješenja nema. Svake godine je sve gore i gore. Ujutro i naveče ne može živ čovjek ostati“, kaže jedan od mještana Ramića.

Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu za Gerilu podsjeća da je prije dvije godine uzrok požara na deponiji u Ramićima bio kvar na sistemu za odvođenje gasova. Razlog ovogodišnjeg kvara, dodaje on, još nije saopšten.

„Drugi problem je ogromna količina animalnog otpada koji ne bi smio biti tu, a posebno ne bi smio biti pomiješan sa drugim tipovima otpada. Inspekcije, Dep-Ot, Gradska uprava Banja Luka – ovaj i druge probleme ignorišu već godinama“, rekao je Kalaba.

U Srpcu je takođe alarmantno: ilegalno, neadekvatno i potencijalno opasno odlaganje animalnog otpada i nusproizvoda čišćenja iz obližnje klaonice „Perutnine Ptuj“ ugrožava zdravlje ljudi. Iz Perutnine su Centru za životnu sredinu odgovorili da se odlaganje vrši od strane kompanije licencirane za to i da tu staje njihova nadležnost.

„Kompanija koja to radi se zove ‘Čistoća i zelenilo‘ i registrovana je u Kneževu. Na papiru sve odlično izgleda, ali na terenu je drugačija situacija. Slika govori hiljadu riječi. Nažalost ili na sreću, ne možemo prenijeti miris, odnosno smrad koji se tamo osjeti“, rekao je Kalaba.

Klaonički otpad se odlaže na lokaciji Patkovača, između naseljenih mjesta Brezovljani, Crnaja i Nožičko. Radnici koji žive blizu, navodi se u dopisu Centra za životnu sredinu, životinjski otpad deponuju u rupe koje kopaju za te namjene, a prosipaju ga i po njivama.

„Građani tvrde da je prizor užasan, da se doslovno vide potoci krvi, da se drveće osušilo, a da se od neprijatnog mirisa ne može proći. Građani koji žive kilometar daleko od ove lokacije kažu da se ovaj smrad osjeti i kod njihovih kuća“, stoji u dopisu Centra koji je upućen Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.

Glavni republički veterinarski inspektor Vladimir Milijević kazao je kako je prilikom kontrole pogona „Perutnine Ptuj“ utvrđeno da ova kompanija nus-proizvode, odnosno otpad koji nastaje prilikom klanja, sakuplja i kategorizuje kao otpad treće kategorije.

„Svu količinu tog otpada predaju komunalnom preduzeću ‘Čistoća i zelenilo’ koju za potrebe ‘Perutnine’ odvozi kao bio-dinamički preparat za pripremu i primjenu na zemljište. Sva odgovornost je na ovom komunalnom preduzeću“, kazao je Milijević.

Goran Dakić

The post Ramići zatrpani životinjskim otpadom, Srbac natopljen pilećom krvi first appeared on Gerila.info.

Neriješeno pitanje sanitarne deponije u ovoj opštini, koja nema ni stočno groblje, godinama opterećuje stanovnike Srpca. Lokalna vlast nije uspjela da pronađe adekvatno rješenje, a ni komunalna opštinska inspekcija ne može stati u kraj najvećim zagađivačima i neodgovornim licima.

Lokalno preduzeće „Komunalac“ dio smeća odvozi na deponiju u Ramiće, čiji je suosnivač i opština Srbac. Divlja opštinska deponija na koju se odlaže kabasti otpad, ali i uginule životinje, nalazi se na lokaciji nezaštićenoj od poplava, pa se događa da otpad završava u Vrbasu i na oranicama pored ove rijeke do ušća u Savu što može izazvati pravu ekološku katastrofu.

Trajno rješenje lokacije za deponiju smeća i odlaganje otpada životinjskog porijekla, sanacija stare deponije i mjere na zaštiti prirode i životne sredine primjenom evropskih ekoloških standarda, zahtijeva kvalitetan projekat za konkurisanje za sredstva pretpristupnih fondova Evropske unije koja se odnose na ekologiju.

Bivši direktor „Komunalca“ Nenad Radomir prije deset godina je govorio kako je ovo preduzeće u teškoj finansijskoj situaciji i da nema mogućnosti da odvozi smeće na regionalnu deponiju u Ramićima udaljenu oko 60 kilometara.

„Naši kamioni su stari više od 30 godina, a samo jedan odlazak u Banju Luku košta 510 KM. Zbog enormnih troškova i slabe naplativosti postoji opasnost da preduzeće bude ugašeno, a tada će gradski otpad odvoziti komunalci iz Laktaša ili Gradiške po znatno višoj cijeni. Godišnji budžet „Komunalca“ je 450.000 KM, a ukoliko dođe do njegovog gašenja, za odvoz smeća koji bi bio povjeren preduzeću iz neke druge opštine moralo bi se godišnje izdvajati više od milion maraka“, isticao je Radomir 2015. godine.

Opštinske vlasti su problem smrada koji se širio deponijom pokušali da riješe tako što su smeće zatrpavali pijeskom, ali to nije dalo rezultate. Mještani Inađola kažu da je jedino rješenje trajno uklanjanje ove deponije.

„Mi svake godine pričamo jedno te isto, lokalne vlasti odgovaraju jedno te isto i tako u krug. Ovo nije problem koji se pojavio juče. Deponija je tu maltene deset godina. Ako neko zapali deponiju, kao što je pale dva ili tri puta godišnje, ne možemo živjeti od smrada. Meni samo nije jasno kako je moguće da se ovolika količina smeća nalazi maltene dva kilometra od centra opštine“, kaže mještanin Inađola Dragan Đekić.

U decembru 2023. godine SO Srbac usvojila je odluku o povećanju cijene odvoza smeća za stambene i poslovne objekte. Srpčani vjeruju da je mnogima lakše da smeće odvezu na divlju deponiju nego da daju „caru carevo, a bogu božije“. Tadašnji vršilac dužnosti direktora Komunalnog preduzeća „Komunalac“ Boško Đakić istakao je da će računi vlasnika stanova i kuća za zbrinjavanje otpada ubuduće biti veći za 20 odsto, a poslovnih prostora za 25 procenata.

„Imamo 1.900 korisnika, fizičkih i pravnih lica, a naš cjenovnik datira iz 2012. godine. Od tada nije dolazilo do poskupljenja komunalnih usluga, jer je „Komunalac“ crpio rezerve raznim uštedama. Samo u posljednje dvije godine skočile su cijene goriva za oko 95 odsto i maziva 100 odsto. Ove godine sav prikupljeni otpad je deponovan na regionalnu deponiju u Ramićima umjesto na lokalnu deponiju, što je izazvalo dodatne troškove transporta koji mjesečno iznose oko 2.000 KM“, rekao je Đakić u decembru 2023. godine.

Za sanaciju divlje deponije izgrađena je projektna dokumentacija u saradnji sa Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Predviđeno je da se ta divlja deponija zatvori, a da se potom preko nje postavi vodnonepropusni sloj. Zatim bi bili iskopani kanali koji bi prihvatali oborinske vode i na taj način bi bilo spriječeno da toksini dođu u tlo, ali opština sada ne može da finansira ovaj projekat.

Goran Dakić

The post Ekološka katastrofa na obalama Vrbasa i Save kod Srpca first appeared on Gerila.info.

Biljana Lubarda, vanredni profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci i ekspert za Bardaču, kaže da je je Bardača od davnina bila močvarno-barski kompleks, čiji je značaj prepoznat prije više od 100 godina.

„Ravničarski predjeli Jugoistočne Evrope, posebno uz velike rijeke i njene pritoke nekada su pokrivala prostrana vlažna staništa, kao što su šume, livade, močvare,  ritove i slično. Na žalost vijekovnim melioracijama, promjenama tokova rijeka, izgradnjom nasipa i slično ta staništa su danas drastično smanjena, a vrlo često i preostali močvarno-barski kompleksi pretvoreni su u šaranske iliti cipriridne ribnjake. Sličnu sudbinu doživjela je i Bardača. Ona je u prošlosti zapravo i bila močvarno-barski kompleks da bi negdje početkom dvadesetog vijeka pretvorena u cipriridni ili šaranski ribnjak. Taj uzgoj ribe na Bardači nije bilo toliko intenzivan, tako da je na samom tom kompleksu koji obuhvata površinu oko 3000 hektara stanište našlo veliki broj ptica i tako je u drugoj polovini dvadesetog vijeka Svetoslav Obratil konstatovao preko 160 vrsta ptica na ovom kompleksu. Kao rezultat tih ornatoločkih studija od strane Zavoda uza zaštitu spomenika kulture BiH 1969.godine Bardača je proglašena specijalnim rezervatom”, konstatuje profesorica Lubarda.

Stanovnici Bardače su posebno vezani za jezero, ali i prirodu koja je nekad krasila ovo područje. Vlado Buvač je u Njemačkoj živio više od 40 godina prije nego što se u vratio u rodnu Bardaču.

„Ja sam vezan za ovo jezero kao dijete. Meni je ulov ribe nebitan. Ustajem ujutro u 5 sati i sjedim ovdje po sat vremena. U krvi od djetinjstva mi je ostala ova priroda, ovo jezero“, emotivan je Buvač dok govori o Bardači.

Sa njim se slaže i Dragoljub Lipovac, iz Sporsko-ribolovnog društva „Stublaja“ i stanovnik Bardače:

„Tu sam rođen, tu živim. Tu sam radio u ribnjaku 41 godinu. U to vrijeme prije rata je bio život, tad je bilo svega. I posla i para i radio je ko je htio imao je platu. Ta se vremena ne mogu zaboraviti. Mi radnici u tom ribnjaku smo imali platu da nismo morali ići u Njemačku. Međutim to je sve, kako je vrijeme odmicalo i prokleti rat, to nas je uništilo do kraja i uništilo je Bardaču. Više od 400 stanovnika iz okoline se hranilo od Bardače, plus okolna sela, ma i 10 okolnih sela je živjelo od ribnjaka“, sa sjetom Lipovac priča za naš portal.

Bardača je posebno bila poznata po kolonijama ptica, od kojih su mnoge bile zaštićene. A od 2007.godine Bardača je postala Ramsarsko područje. Ramsarsko područje je močvarno stanište, naročito važno kao stanište ptica, bez kojeg zaštita prirode na globalnom nivou ne bi bila moguća.

Profesorica Biljana naglašava da se Bardača odlikovala izuzetno raznovrsnim životinjskim i biljnim svijetom.

„Najznačajnija komponenta morčvarno-barskog sistema bile su ptica. Prije 2000-te godine konstatovane su 204 vrste ptica, što je u poređenu sa ukupnim brojem ptica u BiH bilo oko dvije trećine od ukupnog ptičijeg fonda. Što se tiče ribe registrovano je 30 vrsta riba, od kojih izdvajamo Umbru krameri odnosno mrguda ili crnjuša. Ta vrsta je reliktna, to je živi fosil. Registrovana je na samo dva mjesta u BiH. A zabilježeno je 11 vrsta vodozemaca“, naglašava profesorica Lubarda.

Na bardačkom prostoru gnijezdio se veliki broj ptica, neke su bile stalne, a neke migracione. Vegetacija Bardače je bila presudna na gnježđenje, zimovanje, ishranu te zaklon od predatora na teritoriji cijelog kompleksa Bardače. Vaskularne biljke su vrlo dobro proučene. Na Bardači je prisutno preko 300 vrsta vaskularnih biljaka, od čega je preko 60 koje su isključivo vezane samo za vodene bazene. Interesantne su vrste marsila kvadrifolia, četvorotka, vodeni orašak, lopoč i lokvanj, žuti lokvanjčić koji imaju statuse ugroženosti kod nas i okruženju, a zaštićene su i međunarodnim konvencijama“, ističe Lubarda.

Sve se mijenja privatizacijom Ribnjaka Bardača, čime je čitav taj kompleks pripao preduzeću Agroimpeks. Agroimpaks je od 2003.godine isušio 8 od 11 jezera, uklonio okolna stabla i područje pretvorio u oranice. Najžalosnije je to što se sve dešavalo uz prećutnu podršku republičkih institucija.

Centar za životnu sredinu već od 2000.godine sprovodi aktivnosti na Bardači i od tada traje borba da se ovaj kompleks proglasi zaštićenim područjem.

„Centar za životnu sredinu još 2001. godine radi prva istraživanja biodiverziteta i utvrđujemo 7 novih vrsta ptica u odnosu na prethodna istraživanja koja su rađena 1980.godine. Nakon privatizacije koja nije prošla na najbolji mogući način, ulaskom privatne firme u vlasništvo Bardače, ona počinje da propada. Biljni i životinjski svijet se tada počinje uništavati, jezera se isušuju. Kod Ministarstva za prostorno uređenje , građevinarstvo i ekologiju 2011. pokrećemo inicijativu kako bi se to područje zaštitilo. Prethodno smo 2007.godine uspjeli na svjetskom nivou, tj.na nivou Ramsarske konvencije postignemo da Bardaču stavimo na listu zaštićenih svjetskih područja. Apsurdno, to isto nismo uspjeli na nivou Republike Srpske“, naglašava Viktor Bjelić iz CZŽS.

Dragoljub Lipovac sa sjetom priča o tome kako je Bardača nekada u Evropi bila poznata po pticama: „Dolazili su nam turisti iz Itaije koji su lovili divlje patke. Tu je pataka preko godine bilo između 10 i 15 hiljada. Međutim, poslije rata sve je uništeno. Ribnjak je prodan. Ko ga je i kako prodao, znaju valjda ove vlasti. Uništene su šume koje su davale stanište pticama. Ovdje je bilo 2-3 vrste ptica kojih nije bilo u Evropi, u svijetu.

Saglasan je i njegov komšija Vlado Buvač: „Dosta se promijenilo, na žalost ne nabolje. One ljepote koja je bila ovdje ja sigurno više neću doživjeti. To je bila čista voda. Ljepota.“

„Bardača danas je izgubila svoje vrijednosti koje je imala. Ribnjaci su isušeni, samo dva su pod vodom u nekoj određenoj mjeri. Samim ukidanjem ribnjačke proizvodnje, došlo je do odlaska ptica, a Bardača nije ono što je bilo nekada. Bardača nema ni one osnovne vrijednosti. Ipak, taj sistem se može obnoviti, ali za to je potrebno i vrijeme i volja“, ističe Viktor Bjelić iz CZŽS.

Danas, od nekada 11, imamo svega jedno aktivno jezero. Krivac je, kao i obično u slučaju narušavanja ekološkog poretka, ljudski faktor. Viktor Bjelić smatra da su krivci i institucije i privatnik koji je privatizovao Bardaču.

„ Ovdje su obe strane krive, Vukelić i Agroimpeks i institucije države koja nije reagovala. Postoje načini kako da se vlasnicima nametne zaštita đivotne prirode. Privatni interes u odnosu na javni je prevladao“, izričit je Bjelić.

Profesorica Lubarda je saglasna da prirodni rezervat Bardača kakav poznajemo nestaje polako, na naše oči.

„Ako se nastavi sa devastacijom Bardače, nema sumnje da će se i ostale vrste na tom području povući sa tog područja“, upozorava na alarmantno stanje Biljana Lubarda.

Dragoljub Lipovac kao ribar i stanovnik sela Bardača tvrdi da se u Bardači više ne skuplja ni 50 vrsta ptica, što je manje od četvrtine nekadašnje migracije.

Profesorica Lubarda takože upozorava da konstantnim narušavanjem prirode Bardače prijeti da totalno iščezne.

„Stanje je daleko lošije u odnosu na prije 2000. godine. Bardača je jednim projektom 2007.godine uvršena u Ramsarsku listu , pored Hutovog blata i Livanjskog polja. Međutim, tim procesom privatizacije Bardača je potpuno uništena. Neki bazeni su pretvoreni u poljoprivredne površine, a stičete utisak da hodate po mjesecu. Postoje podaci da je sada konstatovano oko 60 vrsta ptica, što je značajno smanjenje, ali nismo sigurni u potpunosti jer nemamo zvanične podatke“, ističe Lubarda.

I lokalno stanovništvo i pojedine institucije, ali prvenstveno Centar za zaštitu životne sredine, su pokušali da spasu Bardaču od daljeg propadanja. Međutim, svugdje su se ispriječili problemi. Otkrivene su i mnoge nelogičnosti.

Dragoljub Lipovac za naš portal kaže da mu nije jasno kako neko može da privatizuje rijeku: „Mi smo pokrenuli inicijativu da ovo jezero Stublaja da mi ribari iz Bardače dobijemo pod koncesiju. Međutim, vlasnik Agroimpeksa je, na naše iznenađenje tada, na sebe prepisao i Stublaju. A Stublaja je po svim papirima zapravo rijeka, a rijeke se ne mogu privatizovati.

Viktor Bjelić naglašava da je Centar za životnu sredinu pokušao sa apelacijom Sudu za ljudska prava u Strazburu. „Na  žalost, naša apelacija je odbijena jer je potrebno da se iskoriste svi pravni procesi u BiH. Nismo bili u mogućnosti da iskoristimo sve pravne mogućnosti, jer je to zapravo posao Pravobranilaštva RS koje jeste pokretalo postupke ali su i oni izgubili u tim postupcima.

Iako je Bardača skoro u potpunosti devastirana, njena obnova je i dalje moguća.

„Moguće je vratiti sjaj Bardače, ali na način da se zaustavi dalja degradacija, da se ozbiljno pristupi planiranju a zatim i iznalasku sredstava za revizalizaciju Bardače što bi u konačnici rezultiralo zaštićenim područjem sa jasno definisanim upravljačima koji imaju iskustva i znanja da se bave i provrednom djelatnošću ali i zaštitom prirode“, ističe Bjelić.

Centar za životnu sredinu je održao posljednji sastanak sa Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju po pokretanju inicijative još 2012.godine i tada je pokrenut proces prethodne zaštite Bardače koji je trajao dvije godine. Nakon isteka od dvije godine, na žalost, apsolutno ništa nije urađeno i resorno ministarstvo je predstavnike CZŽS obavijestilo da se odustaje od daljeg postupka zaštite ovog područja.

„U najvećoj mjeri se odustalo zbog toga što Pravobranilaštvo nije moglo da zadrži imovinu koja pripada Republici Srpskoj, odnosno ona je otišla u privatne ruke“, dodaje Bjelić.

Profesorica Lubarda ističe da nada, iako mala, ipak postoji da se kompleks Bardače ipak spasi.

„Prvi osnov za obnovu tako jednog uništenog eko-sistema je puštanje vode u bazene. Što se tiče uzgoja ribe on je i poželjan zato što se bazeni time dodatno čiste i smanjuje se njeno oplićavanje. Time se bi se i ptice vratile, ali bi se moralo paziti na uznemiravanje ptičijih kolonija. Ptice i i inače, vrlo često, vraćaju na ona staništa gdje nema ljudske aktivnosti. Svjedoci smo, usljed novonastalih globalnih dešavanja, da su se ptice vratile u neke ranije eko-sisteme ili da čak i povećaju svoju brojnost“, umjereno je optimistična Biljana Lubarda.

Institucije Republike Srpske i vladajuće partije nedavno su pokrenule proces preispitivanje odluka vezano za ovaj, nekada nadaleko poznati, biljni i životinjski raj. Pravobranilaštvo Republike Srpske, se, po njihovim tvrdnjama, već 17 godina bori da poništi taj apsurdni postupak. Utisak u javnosti je da je to samo u službi trenutnih političkih interesa. Ukoliko se nešto hitno ne promijeni, čak i ostaci ovog raja prirode će nestati. Kao i posljednje ptice na Bardači.

Ostaće samo ljudska nebriga i bahatost.

Članak je realizovan u sklopu regionalnog projekta „Partnerstvo za prirodu“ koji podržava Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit u ime njemačke vlade, a koji Centar za životnu sredinu realizuje u partnerstvu sa Centrom za zaštitu ptica iz Crne Gore i Društvom za zaštitu i proučavanje ptica iz Srbije.

The post Reportaža: Bardača, raj koji nestaje (VIDEO) first appeared on Gerila.info.