Stanari zgrade u Mostaru godinama pokušavaju zaštititi pravo na zemljište koje koriste decenijama. Nekadašnja parcela od 4.453 kvadratna metra podijeljena je na dva dijela, a prema podacima iz sudskog postupka, na zemljištu je upisano 12 fizičkih lica i dvije kompanije. Tužilaštvo je odbilo da provodi istragu protiv gradonačelnika i drugih prijavljenih osoba, dok se pred sudovima nastavljaju postupci za zaštitu prava stanara.

Kako je zemljište oko stambene zgrade u Ulici kneza Domagoja u Mostaru, koje su stanari koristili decenijama, završilo u vlasništvu osoba i kompanija koje nisu vlasnici stanova? Ko je omogućio prodaju i promjene u zemljišnim evidencijama i jesu li pritom zaštićena prava ljudi koji u zgradi žive još od vremena nekadašnjeg mostarskog giganta „Soko“?

Odgovore na ova pitanja godinama pokušavaju dobiti stanari zgrade, među kojima je i bivša gradska vijećnica Boška Ćavar. Nekadašnja parcela površine 4.453 kvadratna metra podijeljena je na dvije parcele od 3.887 i 566 kvadratnih metara. Prema podacima iznesenim tokom sudskog postupka, na zemljištu je danas upisano 12 fizičkih lica i dvije kompanije.

Stanari tvrde da su spornom privatizacijom, kasnijom parcelacijom i promjenama u zemljišnim evidencijama ugrožena njihova prava na korištenje zemljišta koje okružuje zgradu. Zbog toga su pokrenuli sudske postupke, ali i podnijeli krivičnu prijavu protiv više gradskih i federalnih funkcionera.

Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona odlučilo je 12. oktobra 2026. godine da neće provoditi istragu protiv prijavljenih osoba. Tužilaštvo smatra da se prava stanara mogu ostvarivati u upravnim i parničnim postupcima.

Ćavar, međutim, upozorava da bi stanari, ukoliko ne uspiju zaštititi svoja prava, mogli ostati bez mogućnosti korištenja dvorišta, parkinga, pa čak i prilaza zgradi.

„Pa naravno, ovo je sve tuđe. Meni jednostavno čovjek može reći: nećeš ići više preko moje parcele, doviđenja, i pogotovo nećeš ti, jer si se bunila“, kaže Ćavar.

Privatizacija Sokola i sporno zemljište

Zgrada u Ulici kneza Domagoja izgrađena je pedesetih godina prošlog vijeka. Stanove su tada dobijali radnici mostarskog preduzeća „Soko“, jednog od najvećih privrednih sistema u Hercegovini.

Odlukom tadašnjih lokalnih vlasti iz 1962. godine zemljište na kojem su već bile izgrađene stambene zgrade dato je Sokolu na korištenje. Upravo je ta činjenica, prema tvrdnjama stanara, važna za razumijevanje kasnijih promjena vlasništva.

Tokom tranzicije stanari su otkupili stanove i postali njihovi vlasnici. Međutim, pitanje zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade ostalo je predmet spora.

Privatizacija Sokola odvijala se u više faza. U postupku male privatizacije do 2003. godine privatnim investitorima prodato je 33 odsto kapitala, dok je 2006. godine uslijedila privatizacija preostalog kapitala vojnog dijela preduzeća.

Prema tvrdnjama stanara, privatizacijom je obuhvaćeno i zemljište koje je Sokolu ranije bilo dato na korištenje, iako su se na njemu već nalazile stambene zgrade.

„Suština problema je privatizacija koja se dogodila u Agenciji za privatizaciju, zapravo od strane Sokola, od strane jednog koji je postao direktor Ivica Drežnjak i koji je uspio privatizirati parcelu stambene zgrade. Dakle, ova katastarska čestica, na njoj su izgrađene stambene zgrade i ona nikako, ni po kakvom zakonu, nije mogla ući u privatizaciju“, tvrdi Ćavar.

Kako je zemljište koje je preduzeću bilo dato na korištenje moglo postati predmet privatizacije? Ko je odlučivao o njegovoj sudbini i na osnovu kojih dokumenata? Pod kojim uslovima su parcele kasnije prelazile u vlasništvo drugih osoba i kompanija?

Upravo su to pitanja koja otvara slučaj stanara ove mostarske zgrade.

Harmonizacija zemljišnih knjiga – sređivanje evidencija ili novi problem?

Spor oko zemljišta dodatno je usložnjen postupcima harmonizacije, odnosno usklađivanja zemljišnih knjiga i katastra.

Grad Mostar i Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove dogovorili su saradnju na projektu harmonizacije, što je potvrđeno sporazumom iz februara 2022. godine.

Gradsko vijeće Mostara iste godine usvojilo je odluke o parcelaciji stambenih zgrada i prijenosu titulara na Grad Mostar.

Stanari smatraju da su takve odluke omogućile raspolaganje zemljištem koje je trebalo služiti redovnoj upotrebi stambenih objekata, bez prethodnog razjašnjenja njihovih prava.

Postavlja se pitanje da li je prije promjena u zemljišnim evidencijama pravilno utvrđeno koje zemljište pripada zgradama i kakva prava na njemu imaju vlasnici stanova.

Ćavar posebno ukazuje na član 39. Zakona o građevinskom zemljištu, smatrajući da su nadležne institucije morale primijeniti njegove odredbe prilikom utvrđivanja zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu zgrada.

Ako zemljište koje stanari koriste decenijama nije prethodno jasno razgraničeno i pravno zaštićeno, kakve posljedice po njih mogu imati promjene u zemljišnim evidencijama? I kakva je bila odgovornost gradskih i federalnih institucija da spriječe nove imovinskopravne sporove?

Tužilaštvo odbilo istragu, stanari nastavljaju pravnu borbu

Zbog sumnji na nezakonitosti u postupcima privatizacije, parcelacije i raspolaganja zemljištem Boška Ćavar podnijela je krivičnu prijavu protiv više osoba.

Među prijavljenima su gradonačelnik Mostara Mario Kordić, direktor Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Željko Obradović, predsjednica Gradskog vijeća Saliha Marić, načelnik Odjela za urbanizam i građenje Tihomir Šunjić, glavna savjetnica gradonačelnika Radmila Komadina i šefica gradskog katastra Sanja Hrvić Duliman, kao i predstavnici drugih institucija i kompanija.

Podnositeljica prijave smatra da su nadležni, svojim postupcima ili propuštanjem da preduzmu određene radnje, doprinijeli ugrožavanju prava vlasnika stanova.

Ipak, Kantonalno tužilaštvo HNK donijelo je 12. oktobra 2026. godine naredbu o nesprovođenju istrage.

U obrazloženju odluke Tužilaštvo navodi da za predmetnu zgradu nije posebno određeno zemljište za redovnu upotrebu objekta i da se prava stanara mogu štititi u drugim postupcima.

„Prava ranijih korisnika, sada vlasnika stanova mogu se ostvariti i zaštititi eventualno u drugom postupku, tj. u upravnom ili parničnom postupku pred nadležnim sudom, međutim nema osnova za vođenje postupka protiv gore navedenih osoba“, navodi se u naredbi Tužilaštva.

Odluka o nesprovođenju istrage, međutim, ne znači i da je riješeno pitanje prava stanara na zemljište.

Naprotiv, ostaje pitanje kako je zemljište koje je decenijama korišteno kao dvorište stambene zgrade završilo upisano na druge vlasnike i jesu li institucije učinile sve što su bile dužne kako bi zaštitile prava stanara.

Dva sudska postupka zbog istog zemljišta

Stanari svoja prava pokušavaju ostvariti kroz dva sudska postupka.

Pred Opštinskim sudom vodi se parnični postupak u kojem se traži poništenje kupoprodaje dvorišta i vraćanje prethodnog stanja.

Prema navodima Ćavar, određena su geodetska i arhitektonska vještačenja kako bi se utvrdile granice nekadašnjeg dvorišta i rekonstruisale promjene na zemljištu nakon 2001. godine.

Drugi postupak vodi se pred Kantonalnim sudom, gdje se osporava postupanje nadležnih institucija u vezi sa zahtjevom za utvrđivanje zemljišta koje pripada stambenoj zgradi.

Ćavar tvrdi da su gradske i federalne institucije više puta odbijale zahtjeve stanara ili predmete vraćale na ponovno odlučivanje, zbog čega upravni spor traje približno dvije godine.

Tako su vlasnici stanova, koji su svoje nekretnine otkupili prije više decenija, danas primorani da pred sudovima traže razjašnjenje prava na zemljište koje okružuje njihove domove.

Gradonačelnik bez odgovora, vijećnik upozorava na interese investitora

Gradski vijećnik Slavko Zovko smatra da slučaj otvara i šire pitanje odnosa gradskih vlasti prema urbanizmu i interesima investitora.

„Urbanizam je samo jedan od sektora koji funkcioniraju na taj način. I mislim da je ovaj grad u službi dijela stranačkih poduzetnika“, kaže Zovko.

Prema njegovim riječima, građani su dovedeni u situaciju da sami moraju pokretati postupke kako bi zaštitili svoja prava i kontrolisali zakonitost rada institucija.

„Znači, mi smo napravili inverziju. Umjesto da država pazi da ljudi se ne ogriješuju o zakone i daje kazne, znači, kod nas građani paze da vlast, grad, županija, federacija ne radi nezakonito“, kaže Zovko.

Njegove ocjene odnose se na šire funkcionisanje gradskih institucija, a ne predstavljaju dokaz da su u konkretnom slučaju prodaje zemljišta postojali politički ili stranački interesi.

Gerila info je gradonačelniku Mostara Mariju Kordiću uputila pitanja o odlukama Gradskog vijeća, parcelaciji, promjenama u zemljišnim evidencijama i odgovornosti gradskih službi. Odgovori nisu stigli.

Dok gradske vlasti ne odgovaraju na postavljena pitanja, a Tužilaštvo ne nalazi osnov za krivičnu istragu, stanari nastavljaju sudsku borbu.

Njihov slučaj otvara pitanje koje prevazilazi spor oko jednog dvorišta, koliko su zaštićena prava vlasnika stanova kada se zemljište oko njihovih zgrada nađe u postupcima privatizacije, parcelacije i promjena zemljišnih evidencija?

Miljan Kovač, Gerila info

The post Mostar: Dvorište stambene zgrade završilo kod 12 osoba i dvije firme – ko je omogućio prodaju zemljišta? first appeared on Gerila.info.