Ljubojevićeva je bila sama u službenom automobilu i izazvala je saobraćajnu nesreću na brzoj cesti kod Roguljića.

„Vozila je iz pravca Laktaša i zbog neprilagođene brzine nije skrenula na zaobilaznicu koja je na tom mjestu formirana zbog izgradnje novog nadvožnjaka. Umjesto skretanja na zaobilaznicu, ona je uprkos znakovima upozorenja i usporivačima nastavila pravo i udarila u skelu na gradilištu. Na sreću, ostala je nepovrijeđena i nije bilo drugih učesnika u saobraćajci“, otkriva izvor našeg portala.

Prema njegovim riječima, policija je bila na licu mjesta i napravila uviđaj, a Ljubojevića je odvezena na UKC gdje joj je vađena krv radi utvrđivanja količine alkohola u krvi.

„Procedura je takva da se nalaz krvi sa UKC šalje Krim-tehničkom centru MUP-a kako bi se mogao uraditi zapisnik. Tu postoji mogućnost namještanja rezultata, jer krim tehničari mogu kolegama koji su radili uviđaj poslati nalaz suprotan od nalaza koji je došao sa UKC-a. Pojednostavljeno, ako nalaz sa UKC-a pokaže da je imala nedozvoljenu količinu alkohola u KTC-u mogu da navedu suprotno, ali to bi bilo krivično djelo“, objašnjava naš izvor.

On dodaje da dodatni problem za učesnika u saobraćajnoj nesreći kod koga je utvrđena čak i minimalna količina alkohola predstavlja to što u tom slučaju osiguranje ne pokriva štetu.

„Narodna skupština RS ne može od osiguranja da traži naknadu štete ako u policijskom zapisniku bude navedeno da je Ljubojevićeva imala alkohola u krvi. To znači da će u tom slučaju ona biti obavezna da nadoknadi štetu. Pored toga, otvara se pitanje zašto je potpredsjednica koristila službeno vozilo bez službenog vozača“, objašnjava naš sagovornik.

capital.ba

The post Potpredsjednica Narodne skupštine RS slupala službeni audi first appeared on Gerila.info.

Pravila ponašanja u izbornom periodu strogo su definisana Poglavljem 7 Izbornog zakona BiH, koje zabranjuje preuranjenu kampanju odnosno organizovanje javnih skupova, dijeljenje promotivnih materijala i plaćeno oglašavanje od dana raspisivanja do potvrđivanja rezultata izbora.

Međutim, član 1.1a istog zakona definiše da se ove zabrane odnose isključivo na političke partije, nezavisne kandidate i koalicije koje su zvanično ovjerene za učešće. S obzirom na to da su rokovi za ovjeru stranaka i nezavisnih kandidata tek 6. juna 2026. godine, a za koalicije 23. juna, stvoren je zakonski vakuum u kojem se izborni propisi de facto ne primjenjuju, a prekršaji ne mogu sankcionisati.

Ovu prazninu u zakonu i neažurnost institucija već uveliko koriste brojni političari, pa su tako širom zemlje vidljivi su bilbordi koji promovišu novonastale stranke i političke pokrete, poput onih dr Vlade Đajića i Draška Stanivukovića, koje je TI BiH prijavio Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) zbog preuranjene kampanje.

CIK je, međutim, donio odluku po kojoj ovi politički subjekti koji ne podliježu sankcijama, jer nisu zvanično ovjereni, čime su odredbe zabrane preuranjene kampanje faktički obesmišljene.

Podsjećamo, TI BiH je i ranije u više navrata prijavljivao Vladu Đajića zbog različitih oblika vođenja preuranjene kampanje ali i zloupotrebe javnih resursa sa ciljem lične promocije. Ovim potezima on je praktično samo nastavio praksu iz perioda kada je djelovao unutar SNSD-a, koristeći nedorečenosti izbornog zakona kako bi nesmetano vodio promociju.

Paralelno s tim, bilježe se klasični primjeri zloupotrebe javnih događaja i institucija u svrhe lične promocije funkcionera u periodu kad to nije dozvoljeno. Tako je opštinski odbor SNSD-a u Foči na svojoj zvaničnoj Facebook stranici istakla da je “Opština Foča pokrovitelj maturske večeri”, uz fotografije i tekst u kojem načelnik Milan Vukadinović i predsjednik Skupštine Nikola Vasiljević, obojica iz te stranke, dočekuju maturante, prisvajajući javni događaj za vlastitu promociju.

Slična praksa nesmetano se odvija i u online prostoru, gdje se pravila otvoreno krše plaćenim oglašavanjem što najbolje demonstrira Mirnes Ajanović, vijećnik u Gradskom vijeću Tuzle i predsjednik stranke BOSS koji, bez obzira na zakonske zabrane preuranjene kampanje, kontinuirano objavljuje i promoviše plaćene oglase na platformi Facebook od kojih su mnogi obilježeni kao političko oglašavanje čak i od strane ove kompanije.

Iako ovakvi potezi predstavljaju drastično kršenje pravila ponašanja u predizbornom periodu za koje je previđena kazna od 3 do 30 hiljada KM za stranke i koalicije odnosno 3 do 15 hiljada KM za kandidate, oni ostaju nesankcionisani  jer politički subjekti zvanično još nisu ovjereni kod CIK-a.

U cilju suzbijanja sličnih pojava te jačanja integriteta izbornog procesa, Transparency International u BiH počinje proces sveobuhvatnog monitoringa predizbornih aktivnosti političkih subjekata, kandidata ali i institucija vlasti, javnih funkcionera te javnih ustanova, preduzeća te njihovih rukovodioca. Praćenje uključuje terensko posmatranje događaja, monitoring medija i online prostora ali i javne potrošnje u periodu od raspisivanja izbora a sve uočene nepravilnosti će biti dokumentovane i prijavljene nadležnim institucijama na postupanje, u nastojanju da se svaki prekršaj adekvatno adresira i sankcioniše.

Zbog toga TI BiH poziva sve učesnike izbornog procesa, uključujući političke stranke, kandidate, javne institucije kao i funkcionere da se pridržavaju pravila i zakonskih odredbi kako bi se izbori sproveli u fer i poštenoj atmosferi sa što manje zloupotreba i primjera koji umanjuju povjerenje građana u sam izborni proces.

(transparentno.ba)

The post Nema kazne do ovjere: Stranke nesmetano vode preuranjenu kampanju first appeared on Gerila.info.

Prema podacima koje prikuplja i objedinjuje platforma Integrity Watch BiH od 2019. do 2025. godine dodijeljena 32.973 tendera ponuđačima koji su finansijski pomagali rad stranaka, a vrijednost poslova išla je i preko 20 miliona maraka.

Ovu platformu pokrenuo je Transparency International u BiH a analiza prikupljenih podataka pokazuje da određeni donatori nakon finansiranja stranaka dobijaju javne ugovore višestruko veće vrijednosti, što otvara pitanje da li formalno skromne donacije predstavljaju ulaznicu u sistem javnih nabavki.

Jedan od najvećih političkih donatora u zemlji je Azmir Husić, biznismen iz Tuzle. On je preko svog preduzeća “Heez transport” krajem 2022. godine Stranci demokratske akcije (SDA) uplatio donaciju od 50.000 maraka.

Prethodno je bilo član Pokreta demokratske akcije (PDA) kojeg je do svog odlaska takođe pomogao sa istim iznosom.Paralelno sa Husićevim prelaskom u SDA-a, “Heez transport” je krenuo da dobija milionske ugovore u rudniku uglja Kreka, a koji su se uglavnom podrazumijevali najam rudarske mehanizacije.

Inače, rudnicima u sklopu Elektroprivrede BiH su u tom periodu kadrirali koalicioni partneri DF i SDA.  Od januara 2022. godine do danas sklopljeno je na desetine poslova vrijednih preko 10,6 miliona maraka, od kojih je najvredniji, za otkopavanje otkrivke, vrijedan 5,24 miliona KM sklopljen u februaru 2023. godine.

Željko Vrkačević vlasnik firme “Braco i Sinovi” iz Brčko distrikta u dva navrata sa ukuopno 13.000 maraka je pomogao Ujedinjenu Srpsku, stranku Nenada Stevandića koja zajedno sa SNSD-om dijeli vlast u Republici Srpskoj. Ova firma je za 36 miliona maraka Vladi Republike Srpske prodala kazino hotel „Theatrum“ u Brčkom, a koji je kasnije preuređen u “Srpsku kuću”.

Inače, rođeni brat Željka Vrkačevića, Dražen, poslanik je u Skupštini Brčko distrikta i predsjednik opštinskog odbora Ujedinjene Srpske u ovom mjestu. Milan Šuvak, vlasnik preduzeća “Šumil” iz Kozarske Dubice jedan je od najvećih finansijera Narodne partije Srpske (NPS), Darka Banjca, a donacije uplaćuje kao fizičko lice.

Tokom 2022. godine je uplatio 19.990 maraka, a od kako je Banjac direktor banje Mlječanica neprikosnoveni je gospodar tendera u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Od zamjene krova, krečenja, do gradnje bungalova i sportskih terena pa čak i nabavke jaja ova firma je dobila poslove vrijedne oko 18 miliona maraka.

Treba napomenuti da je finansiranje političkih partija zabranjeno firmama koje direktno posluju sa organima izvršne vlasti tako da su zbog brojnih prijava koje je CIK-u podnosio Transparency International u BiH, stranke morala vraćati pare donatorima a većina ih je prestala u svojim izvještajima uopšte navoditi pravna lica kao donatore.

Funkcioneri preuzeli finansiranje stranaka

Umjesto toga u finansijskim izvještajima partija počele su dominirati donacije fizičkih lica a zanimljivo je da je prošle godine podrška privrednika političkim strankama izostala i da su glavni donatori bili uglavnom stranački funkcioneri.

Tokom 2025. godine je donirano 2,26 miliona maraka kroz 1.366 donacija, pokazuju podaci iz njihovih finansijskih izvještaja objavljenih na stranici Centralne izborne komisije BiH.

Baza Integrity watch BiH pokazuje da prilivi novca drastično skaču u izbornim ciklusima, dok u godinama bez izbora taj intenzitet drastično opada.

Za prošlu godinu je interesantno i da je od ukupnog iznosa primljenih donacija čak 1,8 miliona maraka završilo kod stranaka iz Republike Srpske, dok su stranke iz Federacije BiH skupile tek manji dio od oko 465.000 KM.

Najviše novca prikupio je Savez nezavisnih socijal demokrata (SNSD) i i to 427.220 KM iz 197 donacija. Najveći donator je Zoran Tegeltija, aktuelni direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH koji je u novembru prošle godine dao 10.000 KM.

Ispod njega je Igor Milojević, funkcioner iz gradskog odbora Trebinje koji je svoju stranku pomogao sa 9.000 KM te doktor Mikajlo Lazić, direktor bolnice Sveti Vračevi iz Bijeljine sa donacijom od 8.000 KM. Istu sumu, odnosno 8.000 KM je donirao i Dalibor Tomaš.

Po 5.000 KM su dali Goran Maričić, direktor Poreske uprave RS, Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka, Denis Šulić, bivši ministar trgovine i turizma u Vladi RS, MIloš Lukić, direktor Službenog glasnika Republike Srpske.

Na drugom mjestu po ukupnim donacijama je Socijalistička partija koja je kroz 122 donacije u prošloj godini primila 317.765 KM.

U ovoj partiji najveće donacije su iznosile 5.000 maraka, a njih su, između ostalih dali Denis Stevanović, direktor Fonda za zaštitu životne sredine, Nikola Vukčević, odbornik u Skupštini grada Banjaluka, Igor Kneginić, predsjednik Skupštine grada Prijedor.

Narodni front, Jelene Trivić treća je stranka po ukupnom iznosu donacija primljenih u 2025. godini sa prikupljenih 252.725,42 KM.

Najveći donatori, od ukupno 78 su Milivoje Nović, Tanja Vukmirović i Žarko Tešić sa po 10.000 KM, inače članovi glavnog odbora stranke.

I naredne dvije pozicije zauzimaju stranke iz Republike Srpske. To su Ujedinjena Srpska sa 217. 376 KM donacija i Republička stranka Srpske koja je prijavila priloge od 182.525,40.

Kada je riječ o strankama sa sjedištem u Federaciji BIH, prva po donacijama je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) koja je primila 156.433,90 KM kroz 105 donacija.

Najveći prilog od 5.000 KM je dao Mijo Stanić, ministar finansija u vladi Posavskog kantona, a prate ga Lucija Iljić Džojić, Damir Živković i Đuro Delić sa po 4.000 KM.

Stranka demokratske akcije (SDA) je druga po donacijama u FBIH sa iznosom od 90.116,8 KM.

Stanku je najviše pomogao Salko Zildžić, zastupnik u federalnom parlamentu sa 10.000 KM, a ova politička organizacija je jedna od rijetkih koju su pomagala i privatna preduzeća sa ukupnim iznosom od 10.400 KM.

Bitnije donacije u ovom entitetu imala je i stranka “Snaga Naroda” Rame Isaka a najveći prilog je dao biznismen Dario Pekić.

Generalno, kada se podaci iz prošle godine saberu sa onima na platformi Integrity Watch BiH od 2018. godine najviše donacija je imala SDA i to 2.321.016,59 KM.

Drugi je SNSD koji je prikupio 1.195.736,3 KM, dok je treća stranka sa donacijama Ujedinjena Srpska kojoj je za osam godina donirano 1.195.736,3 KM.

Zanimljivo je da se među najvećim donatorima pojavljuje i politička stranka, odnosno Narodni demokratskipokret koji je Socijalističkoj partiji u dva navrata 2022. godine donirao ukupno 45.000 KM.

Inače, pored finansiranja političkiuh partija, Integrity Watch BiH prati javne nabavke i imovinske kartone izabranih zvaničnika.

Platforma omogućava uvid u to kako se troši javni novac, ko dobija javne ugovore i koje se procedure koriste, kako se finansiraju političke stranke, uključujući izvore donacija te kako izabrani javni funkcioneri prijavljuju svoju imovinu.

(transparentno.ba)

The post Privrednici koji finansiraju stranke dobijali milionske poslove na tenderima first appeared on Gerila.info.

Na sjednici Skupštine opštine, početkom marta ove godine, tokom rasprave o “kapitalnim investicijama”, načelnik Milenko Avdalović najavio je izradu novog projekta za vodosnabdijevanje sela Sopilja, Pridvorci, Hrušta, Lakat i Luka.

Posebno je pažnju izazvala njegova izjava da projekat izrađen prije deset godina nije dobar, iako priznaje da ga nikada nije ni vidio. Na opaske odbornika Bojana Pejičića i Vladana Savića i pitanje zašto će se izdvajati sredstva za novi projekat pored postojećeg koji još niko nije osporio, načelnik je briljirao u odgovoru.

„Što se tiče ovog projekta, to je najvažnije što su postavili i Vladan i Bojan, ja taj projekat stvarno nikad nisam vidio. Platio sam vodnu naknadu zato što je to bila obaveza načelnika prije mene, i nije platio i ja sam platio. Bitno su se promijenile okolnosti oko tog projekta“, rekao je Avdalović.

Načelnik je zatim naveo niz razloga zbog kojih, prema njegovim riječima, rješenja iz projekta, “koji nije video”, nisu primjenjiva i zbog čega je potrebno raditi novi.

Njegove tvrdnje posebno su iznenadile Pejičića, koji je, sticajem okolnosti, u vrijeme izrade projekta bio zaposlen u Institutu za građevinarstvo IG, koji je i radio projektnu dokumentaciju.

Pejičić tvrdi da su još u maju 2016. godine izrađena dva projekta vodosnabdijevanja i da nikada nisu osporeni iz tehničkih razloga.

„Prvi projekat je predviđao dovod vode u sela preko glavnog cjevovoda. Netačna je informacija da projekat nije tehnički ispravan i da se u projektu predviđa direktno ispumpavanje vode iz akumulacije Jezera Alagovac“, rekao je Pejičić.

On tvrdi da je odbornicima ranije iz stručne službe pojašnjeno da problem nije tehnička neispravnost projekta, već činjenica da je u međuvremenu izgrađen prečistač na akumulaciji Alagovac.

„U najmanju ruku je čudno da načelnik tvrdi da nikada nije vidio taj projekat, a sam priznaje da je uplatio naknade za vodnu saglasnost“, dodao je Pejičić.

Prema njegovim riječima, drugi projekat predviđao je vodosnabdijevanje sa izvorišta Močila na obroncima Crvnja.

„Sa ovog izvorišta već postoje cjevovod i vodozahvat, a projekat je predvidio proširenje vodozahvata te izgradnju rasteretnih komora i rezervoara, na istoj trasi i preko istih parcela kao postojeći vodovod“, naveo je on.

Pejičić tvrdi da bi selo Luka ovim rješenjem moglo dobiti vodu prirodnim padom, bez skupih prepumpnih stanica.

„Rezervoar na Rovima nalazi se na 950 metara nadmorske visine, selo Sopilja na 868, a selo Luka na 987 metara. Da bi Luka dobila vodu iz glavnog cjevovoda bilo bi potrebno graditi prepumpne stanice koje bi podizale vodu za više od 110 metara, što je tehnički veoma zahtjevno i finansijski neopravdano“, rekao je Pejičić.

Posebno problematičnim smatra činjenicu da se, deset godina nakon izrade postojećih projekata, ponovo planira novo projektovanje.

„Ostaje nejasno da li je načelnik uopšte vidio projekte koje je naručila i platila Opština Nevesinje. Ako nije, postavlja se pitanje kako onda iznosi podatke iz tih projekata, koji su pri tome netačni“, rekao je odbornik.

On je upozorio i na nedovoljnu transparentnost planiranih ulaganja.

„Planom kapitalnih investicija za 2027. godinu predviđeno je 300.000 KM iz budžeta Opštine za izgradnju vodovodne mreže Pridvorci, ali nije navedeno koliko novca će biti izdvojeno za projektovanje, a koliko za izvođenje radova“, istakao je Pejičić.

Dodatnu zabrinutost među mještanima izazvale su tvrdnje da bi dio tog novca mogao biti iskorišten za novu projektnu dokumentaciju.

Prebacivanja javnog novca u privatne džepove?

Bivši predsjednik Mjesne zajednice Pridvorci Veso Radić kaže da ne može vjerovati da nakon deset godina ništa nije urađeno.

„Slušao sam skupštinu i ne mogu da vjerujem da deset godina imamo gotove projekte i dokumentaciju, a da ništa nije urađeno, i da se sada ponovo govori o izradi nove projektne dokumentacije za vodovod u Pridvorcima“, rekao je Radić.

On tvrdi da u cijeloj priči vidi isključivo izvlačenje javnog novca.

„Ja u tome ne vidim ništa drugo nego klasično prebacivanje javnog novca u privatne džepove. Po opštini se priča da taj projekat mora raditi određeno lice – ko je taj čovjek, ja zaista ne znam“, naveo je Radić.

Posebno ga zabrinjava mogućnost da novac planiran za izgradnju završi u novom projektovanju.

„Od odbornika sam čuo da je u budžetu za 2026. godinu, u okviru strategije razvoja Nevesinja 2025–2027, planirano oko 300.000 maraka za ovaj projekat. Sada slušam priče da će se tih 300.000 maraka prebaciti, navodno za izradu nove projektne dokumentacije za ova četiri sela“, rekao je Radić.

Kaže da je kao predsjednk mjesne zajednica imao primjerke oba projekta vodovoda. A onda su mu bukvalno oduzeti.

“Ne mogu se sjetiti tačno godine, mislim da je to bilo 2017. ili 2018. došao je službenik opštine Nevesinje slubenim autom i tražio od mene da predam tu projektnu dokumentaciju. Pozvao sam dva svjedoka i uz njihovo prisustvo predao dokumentaciju, jer sam smatrao da to moram uraditi, s obzirom na to da je opština bila institucija koja je platila projekat. Taj službenik i danas radi u opštine Nevesinje i zato sve više sumnjam da su projekti završili na drugom mjestu”, kaže Radić.

On podsjeća da je Mjesna zajednica Pridvorci jedina u kojoj još nije izgrađen vodovod.

„Ne znam zašto je to tako – nismo ni gori ni bolji od drugih mjesnih zajednica. Jedino što se može reći jeste da je najveći povratak u ratu izbjeglog stanovništva upravo u mjesnoj zajednici Pridvorci“, rekao je.

Radić navodi da mještani tokom ljeta imaju ozbiljne probleme sa nestašicom vode, posebno poljoprivrednici i stočari.

„Ljudi sada moraju ići i po osam kilometara makadamom do izvorišta, ne znajući da li će naći vodu, i pumpati je motorima“, kaže on.

Kao poseban apsurd navodi činjenicu da sela koja se nalaze svega nekoliko stotina metara od jezera – i dalje nemaju vodu.

„Žalosno je to što se dešava – jezero se nalazi u mjesnoj zajednici Pridvorci, većina tog područja pripada toj zajednici, a sela su udaljena svega nekoliko stotina metara od jezera, a nemaju vodu“, zaključio je Radić.

Impuls portal

The post Deset godina, dva projekta i nijedan metar cijevi: Selima u MZ Pridvorci načelnik opštine Nevesinje obećao i treći projekat vodovoda first appeared on Gerila.info.

Đajić je ovu informaciju saopštio putem društvenih mreža, navodeći da je odluku donio nakon sedam godina djelovanja u stranci.

U svojoj objavi izrazio je zahvalnost na dosadašnjoj saradnji, ističući da je period proveden u SNSD-u obilježen, kako je naveo, značajnim rezultatima.

Posebno je naglasio doprinos razvoju Univerzitetski klinički centar Republike Srpske, na čijem je čelu ranije bio, kao i, kako tvrdi, jačanju i očuvanju institucija Republike Srpske.

„Zahvalan sam na dosadašnjoj saradnji koju smo imali u zadnjih sedam godina, na koju sam ponosan i koja je imala velike rezultate“, poručio je Đajić.

Iako je napustio stranačke funkcije, Đajić ističe da ostaje politički i društveno angažovan, naglašavajući da će kao pojedinac „svim svojim kapacitetima“ biti na raspolaganju svima koji žele da rade u interesu Republike Srpske.

U političkim krugovima u Republici Srpskoj već duže vrijeme spekuliše se da bi Vlado Đajić mogao formirati vlastitu političku organizaciju.

Podsjećamo, Đajić je ranije smijenjen sa funkcije direktora Univerzitetski klinički centar Republike Srpske, nakon čega je pokrenuo sudski postupak osporavajući zakonitost te odluke.

Sud je presudio u njegovu korist, utvrdivši da je smjena bila nezakonita, međutim, uprkos presudi, Vlada Republike Srpske nikada ga nije vratila na tu poziciju.

The post Vlado Đajić napustio SNSD first appeared on Gerila.info.

Kasno noću, porodica bi ponekad bježala iz Banja Luke prema granicama Hrvatske ili Slovenije, čekajući tamo da neposredna opasnost prođe. U jednom trenutku nikome nije bilo dozvoljeno da uđe u porodični automobil prije nego što bi Vasković prvo sam upalio motor kako bi provjerio da li je ispod postavljen eksploziv. No Vasković je i dalje istraživao i objavljivao.

„Njegova ideja vodilja bila je da mora pisati ono što misli, bez obzira na posljedice. Smatrao je da jedino brutalno otvoreno pisanje može uzdrmati ljude o kojima je pisao“, kaže ona.

Ipak, Republiku Srpsku su zauvijek napustili 2018. godine.

Nisu jedini.

Stotine hiljada ljudi je napustilo region u protekloj deceniji tražeći bolje plate i bolji životni standard. Procijenjena populacija Republike Srpske se svela sa 1,1 milion na oko 900.000 danas (nema zvaničnih podataka). Medjutim, pored ekonomskog odvija se još jedan tiši, jeziviji egzodus. Novinari, aktivisti, opozicioni političari, pa čak i obični građani bježe od sofisticirane, više od deceniju duge kampanje političkog targetiranja, kleveta i fizičkih prijetnji iza kojih, prema tvrdnjama žrtava, stoji vlast.

„Puno ljudi je otišlo jer više nisu mogli podnositi pritiske. Ko neće da ćuti i hoće da misli svojom glavom ovdje teško opstaje“, tvrdi novinar i aktivista Miljan Kovač.

Prema njegovim riječima, prostor za javnu kritiku u Republici Srpskoj postao je veoma sužen.

„Kako da opstanu novinari i aktivisti kada čak i običan radnik može imati probleme ako kritikuje vlast“, pita Kovač.

Mašinerija zastrašivanja

U političkom i medijskom pejzažu Republike Srpske, prostor za drugačije mišljenje se dramatično smanjio. Kritičari vlasti rutinski se etiketiraju kao „strani plaćenici“, „izdajnici“, „rušitelji Republike Srpske“ ili „agenti Zapada i Sarajeva“.

Ove etikete se šire putem javnih servisa pod kontrolom vlasti i njoj naklonjenih informativnih portala i osmišljene tako da delegitimizuju kritiku i terorišu kritičare.

„Imali smo čitave kampanje u kojima su pojedinci i organizacije označavani kao neprijatelji Republike Srpske i naroda, bez ikakvih ozbiljnih dokaza“, kaže Srđan Puhalo, psiholog i društveni analitičar.

Jedan od najpoznatijih primjera bile su takozvane „crne knjige“, dokumenti koje su predstavnici vladajućeg SNSD-a javno pominjali kao spiskove ljudi i organizacija koji, kako su tvrdili, rade protiv interesa Republike Srpske. Takvi narativi, u kojima su pojedinci i nevladine organizacije predstavljani kao dio šire „antisrpske“ mreže, dodatno su pojačavali atmosferu nepovjerenja prema aktivistima i kritičarima vlasti.

„Ljudi koji su bili meta takvih kampanja često su imali samo dva izbora: da se povuku iz javnog života ili da napuste zemlju“, kaže Puhalo.

Sve uz pomoć javnog servisa

Jos je 2018. godine netolerancija režima prema neistomišljenicima prerasla u otvoreno neprijateljstvo tokom protesta „Pravda za Davida.“ Mjesecima su se hiljade građana svakodnevno okupljale na centralnom Trgu Krajine u Banja Luci i tražile odgovore u vezi sa nerazriješenim ubistvom dvadesetjednogodišnjeg studenta Davida Dragičevića.

Reakcija vlasti bila je brza. Javni servis RTRS predstavio je ožalošćene građane kao dio politički orkestrirane akcije protiv vlasti i same Republike Srpske.

„Sjećamo se protesta za Davida gdje su iznošene vrlo teške optužbe i uvrede na račun ljudi koji su protestovali. U takvim kampanjama nisu učestvovali samo političari, nego i pojedini mediji, uključujući i javni servis“, kaže Puhalo.

Generalno, izvještavanje javnog servisa je od strane analitičara koji se bave medijima okarakterisano kao jednostrano.

“Odavno nije potrebno ni napominjati kako je RTRS u potpunosti pod kontrolom i u službi jedne političke stranke i njenog narativa, te da se ova televizija niti ne trudi osigurati kakav-takav balans u predstavljanju političkih stranaka, što se očekuje od javnog televizijskog servisa,” tvrdi Analiziraj.ba, portal specijaliziran za analizu, praćenje i kritički osvrt na rad medija.

Takvo izvještavanje, potpomognuto kampanjama putem društvenih mreža, često ugrožava živote do te mjere da žrtve pribjegavaju jedinoj preostaloj opciji – odlasku.

Danijela Ratešić, aktivistkinja koja je učestvovala u protestima za Davida Dragičevića, je bila izložna napadima i putem društvenih mreža.

„Pokrenuta je retorika zasnovana na lažima i dezinformacijama koje su širene kroz javni servis i portale bliske vlasti. Čitava mašinerija bila je usmjerena na blaćenje ljudi koji su imali hrabrosti da javno progovore“, kaže Ratešić, prisjećajući se vojske internet botova angažovanih na uništavanju reputacija.

Ona kaže da su se tokom tih protesta na Trgu Krajine 2018. godine sudarile dvije potpuno različite vrste javne komunikacije – spontani govor građana i politička retorika vlasti.

„Na Trgu su se čule čiste, neprerađene riječi običnih ljudi koji su iz srca govorili o sistemu koji ih uništava. To su bile riječi koje su hiljade ljudi osjećale kao svoje, i koje mnogi ranije nisu imali hrabrosti da izgovore“, kaže Ratešić.

Prema njenim riječima, upravo takva vrsta spontanog građanskog bunta izazvala je snažnu reakciju vlasti.

„Taj protest je izazvao ogroman strah kod vlasti i pokrenuo retoriku mržnje zasnovanu na lažima i dezinformacijama koje su širene kroz javni servis i niz portala koji su u to vrijeme nastali“, tvrdi ona.

Na kraju je otišla iz zemlje – ne zbog riječi i uvreda, već zato što su preduzete radikalnije mjere kao što su privođenja u policijsku stanicu i prijetnje porodici.

„Za sebe se nikad nisam bojala. Ali kada se pritisci prošire na porodicu, onda shvatite da morate povući granicu“ kaže Ratešić.

Danas, sedam godina nakon odlaska iz Banja Luke, kaže da ne osjeća nostalgiju prema svom rodnom gradu.

„Problem nije samo retorika. Problem je mentalni sklop ljudi koji takvu retoriku prihvataju i slijepo vjeruju onome što im serviraju mediji koje vlast kontroliše“, priča Danijela.

Stanje slobode medija

Na osnovu izvještaja Reportera bez granica (RSF), Međunarodne novinarske mreže (IJNet) i Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), sloboda medija u Republici Srpskoj doživljava ozbiljan i rapidan pad. Okruženje za nezavisno novinarstvo je sve neprijateljskije, polarizovanije i ograničeno zakonodavstvom autoritarnog stila.

Krajem februara 2025. godine, Vlada Republike Srpske usvojila je izuzetno kontroverzan zakon koji zahtijeva da se neprofitne organizacije i nezavisni mediji koji se finansiraju iz inostranstva registruju kao “strani agenti”.

CPJ je oštro osudio ovaj potez, napominjući da on direktno odražava autoritarne taktike koje se koriste u zemljama poput Rusije za kriminalizaciju kritičkih glasova, prekid finansiranja i ušutkivanje nezavisnog izvještavanja.

Sloboda medija u ovom dijelu Bosne i Hercegovine već je bila uzdrmana odlukom vlade RS iz 2023. godine da ponovo kriminalizuje klevetu. To je stvorilo efekat zastrašivanja, što je dovelo do široko rasprostranjene autocenzure. Moćni političari i biznismeni često koriste takozvane SLAPP tužbe (Strateške tužbe protiv učešća javnosti) kako bi finansijski iscrpili i zastrašili medije i nevladine organizacije.

IJNet i RSF ističu da je medijski pejzaž u Bosni i Hercegovini duboko podijeljen po etno-nacionalnim linijama. Fenomen “zarobljene države” u Republici Srpskoj omogućava vladajućoj stranci, predvođenoj predsjednikom Miloradom Dodikom, da manipuliše pravosuđem i javnim emiterima radi širenja nacionalističke agende, istovremeno potiskujući demokratski pluralizam.

Zbog ovih višestrukih prijetnji novinarima i nedostatka njihove fizičke sigurnosti, kao i restriktivnih zakona i političkog uplitanja u njihov rad, Bosna i Hercegovina je u cjelini nedavno zabilježila oštar pad na RSF-ovom Svjetskom indeksu slobode medija, skliznuvši sa 64. na 81. mjesto.

Sveukupno gledano, izvještaji daju sliku nezavisnog medijskog sektora koji je “pod opsadom” i koji se bori za opstanak protiv vlasti koja aktivno pokušava zakonima ukinuti kritičko novinarstvo.

Novinari koji rade u Republici Srpskoj suočavaju se sa nizom fizičkih napada, paljevina i prijetnji smrću. Iako policija ponekad interveniše, tužioci često odbacuju slučajeve protiv napadača na novinare, čime se podstiče kultura nekažnjivosti.

Nema sigurnog utočišta

Za one koji su na meti, ni odlazak iz zemlje ne garantuje mir.

Čak i nakon preseljenja u Beograd, Vasković i njegova porodica suočavali su se s nemilosrdnim pritiscima.

Tužbe su se gomilale u Banja Luci, dok su se širile priče da je on reketaš, a na društvenim mrežama objavljivani su lični podaci o mjestu stanovanja njegove porodice u Srbiji.

„Pričalo se da imamo veliki stan i da smo dobili novac. Istina je da smo pet godina bili podstanari i plaćali stan i režije“, kaže Kovačević.

„Najgore mi je bilo kada su krenuli na djecu“, kaže Kovačević. „To je bilo podlo i ispod svakog nivoa. Tada se više brinete za njih nego za sebe.“ Dugogodišnji pritisci ostavili su trajni ožiljak; njena djeca godinama ne žele da dolaze u Banja Luku.

Meta nisu samo novinari

Javna blaćenja ne obuhvataju samo novinare i građanske aktiviste. Visoki opozicioni političari, poput predsjedničke kandidatkinje Jelene Trivić su se 2022. godine suočili sa oštrim kampanjama u kojima su optuživani za saradnju sa stranim centrima moći i pokušaje destabilizacije regiona.

Poslanik u Narodnoj skupštini Nebojša Vukanović u više navrata je prijavljivao napade na svoju imovinu, uključujući oštećenja na kući i vozilu. Analitičarku Tanju Topić, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik javno je etiketirao kao „agenta njemačke obavještajne službe.“

U 2018. godini, samo nekoliko dana nakon što je jedan medij naklonjen vlasti optužio lokalnog novinara da je uzeo američki novac za učestvovanje u „rušenju Republike Srpske na ulici“, taj novinar je brutalno pretučen u onome što su tužioci kasnije okarakterisali kao pokušaj ubistva. Napadači su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne, ali nalogodavci napada nikada nisu otkriveni.

Odluka o ostanku

Uprkos suženom prostoru za slobodno izražavanje, dio novinara, aktivista i analitičara ipak ostaje u Republici Srpskoj, balansirajući između javnih istupa i lične sigurnosti.

Za one koji odbijaju da spakuju svoje kofere, preživljavanje predstavlja svakodnevni čin prkosa.

„Možda je ključno pitanje šta nas koji smo dio novinarske i aktivističke scene još uvijek drži ovdje“, kaže novinarka Gordana Katana. „Valjda je to ono da se branimo kako znamo i umijemo.“

Za one koji jos odoljevaju, kritika vlasti je dio profesionalne i građanske odgovornosti, bez obzira na pritiske.

Zbog toga pitanje koje se nameće nije samo zašto su neki ljudi otišli, već i kakve dugoročne posljedice takva politička i medijska klima ostavlja na javni prostor.

Upravo zato sudbine novinara, aktivista i političkih kritičara iz Banjaluke danas predstavljaju više od pojedinačnih priča, one govore o stanju javnog prostora i o tome koliko je u njemu mjesta za drugačije mišljenje od onog kojeg formira vlast putem svojih medija.

„Najviše mi je žao mladih, djece i onih malobrojnih koji koriste svoju glavu, a koji zbog takve većine moraju živjeti u atmosferi mržnje i beznađa“, zaključuje Ratešić.

Vladimir Kovačević, Gerila info

Ovaj sadržaj produciran je u okviru projekta “Ratovi i laži: Ljudska cijena dezinformacija” koji finansira Organisation internationale de la Francophonie (OIF), a implementiraju Fondacija Mediacentar iz Bosne i Hercegovine, After War iz Francuske i Regionalni institut za razvoj štampe iz Ukrajine. Sadržaj je odgovornost aurora i ne odražava nužno stavove OIF-a, niti organizacija koje implementiraju projekat. 

The post Bijeg iz Republike Srpske zbog retorike linča, napada i targetiranja! first appeared on Gerila.info.

Piše: Miljan Kovač, IMPULS PORTAL

Jonliji koji je bio zaposlen na „određeno vrijeme“, ugovor, istina, jeste istekao, međutim, načelnik nikada nije raspisao konkurs za to radno mjesto, pa je očekivao produženje ugovora.

Do čega bi, kako tvrdi i došlo, samo da je poslušao načelnika Sjerana i promijenio svoje političko opredjeljenje.

Da bi apsurd bio veći, kada je zasnovao rani odnos u ovoj opštini i Jonlija i načelnik pripadali su istoj političkoj opciji. Tada je bio podoban, što u izjavi za Impuls ni Sjeran nije skrivao.

Sve se promijenilo pred lokalne izbore 2024. godine, kada, iako kandidat SDS-a za novi načelnički mandat, Sjeran saopštava da napušta tu stranku. Nakon što je uspio zadržati poziciju, krenuo je u otvoreno zbližavanje sa SNSD-om.

Kulminiralo je pred prošlogodišnje prijevremen izbore za predsjednika Republike Srpske, na kojima je podržao SNSD-ovog kandidata, pa isto, prema Jonlijinom svjedočenju, tražio i od zaposlenih u opštini. Na njega se, tvrdi, posebno okomio, kao prepoznatljivog opozicionog aktivistu.

Za koga ćeš glasati?

Prema Jonlijinom kazivanju Sjeran je u novembru prošle godine u opštinskoj kancelariji na Zijemljima (sjedište opštine Istočni Mostar, op. a) govorio kako je došao sa sastanka u Nevesinju i kako su mu, navodno tamo spočitavali to što „od njih traži usluge oko puta i drugih stvari za opštinu, a istovremeno drži kadrove SDS-a na poslu“.

On tada nije eksplicitno pomenuo Jonliju, ali on se osjetio prozvanim.

„Nakon toga me pitao za koga ću glasati – za Blanušu ili Karana, iako po zakonu nema pravo da me to pita na radnom mjestu, jer je glasanje tajno. Ja sam mu odgovorio da ću glasati za profesora Blanušu. Na to se nasmijao i rekao da imam pravo da glasam za koga hoću. Međutim, nekoliko dana nakon izbora, ponovo me je pitao da li sam zadovoljan rezultatom, aludirajući na poraz Blanuše“, priča Jonlija.

On navodi i da ga je Sjeran više puta ispitivao o politici i govorio: „Trebao si preći kod nas u SNSD. Kod nas ti je najsigurnije, ovdje imaš sigurnost.“

Govorio mu je kaže, i da bi, ako pređe u SNSD, radio u kancelariji u Nevesinju svaki dan, a ne bi išao na teren. (Dio administracija opštine Istočni Mostar smješten je u Nevesinju).

„Na teren smo, inače, išli svakodnevno kao vid kazne, jer nismo htjeli da pređemo u SNSD i da slijedimo njegovu politiku. Dok je, na primjer, žena koja radi u finansijama ostajala u kancelariji, mi ostali smo slati na teren“, kaže Jonlija.

Posao ili politika

Bez obzira na sve očekivao je produženje radnog angažmana, posebno jer je, prema sistematizaciji, radno mjesto ostalo upražnjeno nakon odlaska prethodnog zaposlenog u penziju.

„Ja sam ispunjavao sve uslove – u međuvremenu sam položio i stručni ispit, imao sam godinu dana radnog iskustva za to radno mjesto i ispunjavao sam sve kriterijume da budem primljen na stalno. Međutim, načelnik opštine nije htio da raspiše konkurs, niti da me primi u stalni radni odnos“, kaže u izjavi za Impuls.

Kako tvrdi, produženje ugovora otvoreno je bilo uslovljeno promjenom političke pripadnosti.

Tvrdi da mu je načelnik otvoreno rekao da mora preći u SNSD, jer su mu, u suprotnom, šanse da zadrži posao minimalne.

„Pozvao me u kancelariju. Tu su bile i druge kolege, ali im je rekao da izađu. Rekao je da svaki vladar voli da ima svoje ljude, odnosno ljude iz svoje stranke. Doslovno mi je rekao: ako pređem s njim u SNSD, ostaću na poslu; ako nisam spreman da pređem i budem dio vladajuće strukture, šanse da ostanem su jako male“, kaže Jonlija.

Nakon par mjeseci, prijetnja se, kaže i ostvarila – ostao je bez posla.

„Poslije toga je na moje mjesto doveo djevojku, ćerku predsjednika skupštine opštine Istočni Mostar, koja ima samo srednju školu, nema položen stručni ispit i nema potrebne reference za to radno mjesto, ali ima stranačku pripadnost“, navodi Jonlija.

Sjeran: Potrebe i „budalaštine“

Načelnik opštine Istočni Mostar Božo Sjeran u izjavi za Impuls, odbacio je Jonlijine navode.

„To su najobičnije budalaštine. Nemam komentar, ništa od toga nije tačno“, rekao je Sjeran.

On tvrdi da je Jonliji omogućio pripravnički staž, te da mu je ugovor produžavan zbog povećanog obima posla, naročito u periodu rješavanja zahtjeva boraca.

Međutim, ne skriva da je to bilo u vrijeme dok su bili na istom političkom fonu.

Prema njegovim navodima, nakon povratka sa jedne skupštine SDS-a sjedio je sa svojim tadašnjim stranačkim kolegama iz Nevesinja od kojih je čuo da Jonliji treba pripravnički staž, pa mu je odlučio izaći u susret.

„Oni komentarišu ne može odraditi pripravnički, nikako, tamo vamo. U Nevesinju druga opcija neće da mu daju pripravnički, ja to slušam, slušam i kažem ajde, ako je dobar momak neka dođe da mu mi damo taj pripravnički da odradi u našoj opštini. I tako bilo, došao, taj pripravnički kod nas je radio, ono što je volonterski ima i naknada neka tako nešto… platili smo mi njemu taj državni, ovo ono… Produžavali smo ugovor dok je bilo potreba, i samim istekom ugovora nije više bilo potrebe“, objašnjava Sjeran.

On navodi da je u cilju uštede napravio novu „reorganizaciju, odnosno sistematizaciju na osnovu koje je prestala potreba za tim radnim mjestom.

Interesantno je da Sjeranove „mjere štednje“ nisu uticale na to da odmah po oduzimanju radnog mjesta Dejanu Jonliji, u opštinu bude zaposlena kćerka predsjednika skupštine opštine, Milana Antelja. Doduše, kako bi Sjeran rekao „na sasvim drugo radno mjesto“, jer ono na kome je radio Jonlija je ukinuto.

Nije ukinuto ni radno mjesto bivšem načelniku Radovanu Palavestri. On je, iako u penziji od aprila 2024. godine, trenutno angažovan kao savjetnik aktualnog načelnika opštine.

The post Opština Istočni Mostar: Pravnik tvrdi da ga je načelnik mobingovao i dao mu otkaz zbog političkog stava first appeared on Gerila.info.

Šef Kluba poslanika PDP-a u parlamentu Srpske Igor Crnadak za GERILU kaže kako se na primjeru profesora Blagojevića vidi koliko vlast ne poštuje ni osnovne, džentlmenske dogovore unutar Narodne skupštine. Raspored učešća u skupštinskim odborima i komisijama je, kaže Crnadak, dogovoren na početku mandata i postoji pravilo da niko nikoga nikome ne osporava.

„Riječ je o članu Odbora za ustavna pitanja koji dolazi iz reda stručnjaka. Ovog člana predlaže PDP. Blagojevića je podržao ne samo PDP, nego i svi opozicioni poslanici, ali vladajuća većina nije htjela glasati za njega iz odmazde, jer on često iznosi kritičke stavove. Njima nije bitno ni to što se radi o profesoru ustavnog prava i o osobi sa svim potrebnim kompetencijama i iskustvom. To je čist dokaz autokratije i partijske države kakvu gradi vladajuća koalicija“, kazao je Crnadak.

Šef Kluba poslanika SNSD-a u NSRS Srđan Mazalica za naš portal kaže da nikakav dogovor o imenovanju člana Odbora nije postignut na Kolegijumu, jer se Kolegijum tim pitanjem ne bavi. Poslanici odlučuju o članovima odbora, navodi poslanik SNSD-a.

„Jednostavno nije bilo saglasnosti za Blagojevićevo imenovanje, a vašoj ću mašti ostaviti da zaključi zašto su poslanici i zbog čega tako odlučili“, rekao je kratko Mazalica za GERILU.

Inače, profesor ustavnog prava Milan Blagojević u više navrata je, povodom smjene Milorada Dodika sa mjesta predsjednika Republike Srpske i presude koju je protiv njge donio Sud Bosne i Hercegovine iznosio stavove suprotne stavovima vladajuće politike u Republici Srpskoj. Tvrdio je sa pravne i ustavne strane, da je i imenovanje Save Minića za mandatara prvi put neustavno jer ga je za mandatara predložio Milorad Dodik u vrijeme kada već nije bio predsjednik Republike.

Goran Dakić, Gerila info

The post Poslanici SNSD-a odbili imenovanje Milana Blagojevića first appeared on Gerila.info.

Čistoća je tražila poskupljenje od 40,5 odsto ali je “pronađen kompromis” na 29,5 odsto. Za su glasali i odbornici okupljeni oko SNSD-a ali i odbornici koje kontroliše Draško Stanivuković. Inače procenat povećanja od 29,5 odsto predložio je gradonačelnik.

Iz Čistoće su rekli kako su oni poskupljenje svojih usluga tražili još ranije a da najnovije poskupljenje neće mnogo uticati na budžete građana jer se radi o poskupljenju od 3 do 4 marke po domaćinstvu.

Zanimljivo je da odbornici PDP-a odnosno Pokreta Sigurna Srpska i SNSD-a sve češće glasaju jednako u lokalnom parlamentu. Toliko često da Mandić navodi kako se radi o novoj skupštinskoj većini. PSS i SNSD isto su u nekoliko navrata glasali kako bi odobrili izmjene više regulacionih planova u gradu a bez Urbanističkog plana.

“Grad je dužan 4 miliona KM Čistoći, a prema izjavama koje smo imali prilike čuti, ali je Čistoći izgleda bilo lakše da se poveća cijena odvoza smeća građanima, nego da se naplate od Grada. I to sve uz zajedničku podršku odbornika PDP-a i skupštinske većine. A izgleda da se u zadnje vrijeme lako postiže dogovor između njih kada treba da podrže povećanje cijena komunalnih usluga (voda, smeće) ili izmjene regulacionih planova, od kojih građani nemaju nikakvu korist. Kao i uvijek, svađe se dešavaju oko stvari koje su bitne za građane, dok se oko stvari koji se odnose na interese krupnog kapitala dogovore bez problema. Tad se ignorišu zahtjevi građana, poput onih koje smo imali za gotovo sve regulacione planove. Što se tiče poskupljenja generalno, prosto je postalo neizdrživo da kad god se neko preduzeće nađe u finansijskom problemu, ono traži ili povećanje cijena usluga ili kredit. A sve se to lomi preko leđa građana. Građani su, izgleda, bitni samo kad se od njih traži glas, ali ne i kako žive između dva izborna ciklusa“, rekla je, za Geria info, odbornica Narodnog Fronta Dijana Ješić.

Poskupljenje odvoza smeća drugo je poskupljenje komunalnih usluga u Banjaluci ove godine. Početkom godine poskupila je voda u gradu.

Gerila info

The post Odvoz smeća u Banjaluci skuplji za 29,5 odsto! Za glasali PSS i SNSD! first appeared on Gerila.info.

Sergej Milanović iz Mrkonjić Grada u jednom mandatu, u prošlom skupštinskom sazivu, bio je odbornik u ovoj opštini u Republici Srpskoj. Postao je prepoznatljiv po kritici lokalne vlasti na čelu sa SNSD-om. Svoje skupštinske debate često je snimao i objavljivao na društvenim mrežama. Nakon isteka mandata a što nije tipično za ljude koji se u Republici Srpskoj i BiH bave politikom ostao je “na ulici”. Nigdje ne radi i dalje je relativno mlad a snalazi se tako što odrađuje privremene i povremene, fizičke poslove,  poslove za pojedince.

Svjedoči kako je svjestan da mu je to što nema pardona prema bilo kome, naročito prema onima koji vladau u Mrkonjiću ali i Republici Srpskoj, svakako odmoglo da pronađe bilo kakav pristojan posao.

“Niko ovdje ne zove da vam ponudi neki adekvatan posao u skladu sa Zakonom o radu. Postoje pozivi sa biroa, ima Mrkonjić te neke privrede i ja sada znam sigurno deset firmi koje bi mene sutra primile da radim. Nije nikakav problem da vi nađete posao ali ne zove vas niko aktivno da vas zaposli nego vi idete njima i tražite. I kad god odete na biro za zapošljavanje oni vama daju koja firma traži koju kvalifikaciju i onda vi možete da nađete posao u privatnim firmama. Što se tiče državnih firmi, naravno tu je već sve unaprijed rezervisano i čak se čuvaju radna mjesta gdje realno treba u javnom preduzeću nekom radnik te kvalifikacije ne primaju ga dok ne završi neko njihov pa ga prime da odrađuje pripravnički pa mu poslije daju stalni radni odnos“, kaže Milanović za Gerila info.

On priča kako je, pored činjenice da u javnim firmama onaj ko je politički nepodoban, bez obzira na kvalifikacije, ne može naći posao, sve teže pronaći posao u privatnim firmama jer i privatnici koji bi zaposlili nekog takvog trpe pritiske i ucjene.

“Dešavali su se pozivi prema privrednicima koji prime ljude opozicionare, nezavisne da ih otpuste, da ih ućutkaju, da ne rade te poslove. Ja sada kao inženjer šumarstva i aktivista ne mogu da radim u svakoj firmi koja je na neki način vezana sa vlastima preko tendera ili bilo čega jer bi oni postavili pitanje odkud Sergej kod vas, kako on može kod vas da radi, vi njemu dajete platu a on pljuje po nama, po Republici Srpskoj i takve gluposti. Politika ide dotle da čak kontroliše procese zapošljavanja i u privatnim firmama“, priča Milanović.

Prema nezvaničnim procjenama Republiku Srpsku je u posljednjih dvadesetak godina napustilo oko 200 000 ljudi, uglavnom mlađe generacije koje su porodice osnovale van BiH. Jedan od razloga zbog kojeg mladi ljudi odlaze jeste i nemogućnost zaposlenja bez pristajanja na stranačku opredjeljenost i priklanjanje vlastima.

U kratkom filmu, na jednom primjeru, pokazujemo kako razmišljaju pojedinci direktno pogođeni ovim problemom.

GERILA info

The post Mladi nezaposleni u Mrkonjić Gradu: Do posla teško bez stranačke knjižice! (Video) first appeared on Gerila.info.