Napokon je javnost dočekala izvještaj o nađenom stanju i prijedlogu mjera koje treba preduzeti po obavljenom stručnom nadzoru u UKC RS, povodom smrti Ilijane Manojlović. Iako je redakcija Gerile tražila na uvid ovaj izvještaj, nismo ga dobili zvaničnim putem jer se resorno ministarstvo branilo zaštitom privatnosti preminule. Izvještaj smo ipak dobili od naših izvora bliskim Ministarstvu zdravlja, a objavio ga je i novinar i bloger Slobodan Vasković.

Prvo što upada u oči je da je komisija probila rok koji je sama sebi nametnula. Rok je, za dostavljanje izvještaja, a samim tim i uručivanje porodici bio do 4. juna, a on je tek tada dostavljen resornom ministarstvu. Na upit portala Gerila Ministarstvu zdravlja navedeno je da je ispoštovan rok i da je izvještaj dostavljen do 4. juna, a iz izvještaja se vidi da je on zapravo dostavljen resornom ministarstvu 4. juna. Logički je da ministar Šeranić nije imao vremena da pročita i prouči detaljno izvještaj na više od 30 strana, ali je ipak stavio svoj potpis na izvještaj i kao takav je poslat advokatskoj kancelariji koja zastupa porodicu preminule Ilijane Manojlović.

Šta nam to govori? Šeranić ili se nije bavio posebno ovim slučajem i slijepo je vjerovao članovima komisije, ili je sve vrijeme bio izvještavan od članova komisije o toku istrage. I jedno i drugo je samo po sebi pogrešno, jer Šeranić je kao ministar zdravlja najodgovornije lice u lancu odgovornosti kada govorimo o stanju u zdravstvu Srpske.

Komisija je, kao što se vidi u izvještaju, formirana 30.4.2020. godine. Zahtjev za formiranjem ove komisije je podnijela porodica preminule, zastupana po advokatskoj kancelariji Stupar/Čortan, što je samo po sebi velika sramota Ministarstva zdravlja. Smrt, do tada apsolutno zdrave trudnice, izazvala bi potrese i istrage i u jačim i u razvijenijim zdrastvenim sistemima, a naročito u zdravstvenom sistemu poput našeg, „koje krvari” (kako je to onomad slikovito i iskreno naglasio predsjednik Vlade RS Radovan Višković).

Članovi komisije su Milan Latinović, specijalista interne medicine i predsjednik komisije, Željko Karan, specijalista sudske medicine, Nenad Babić, specijalista ginekologoje i akušerstva, Pejo Đurašinović, republički zdrvstveni inspektor, i Tatjana Ćorović, pravnik. Održano je sedam sastanaka, a jedan od tih sastanaka je održan na UKC RS kada su obavljeni razgovori sa zaposlenima na UKC. Posebno su obavljeni razgovori sa mužem i bratom pokojne Ilijane Manojlović.

Razgovor sa suprugom i bratom preminule obavljen je 12. maja 2020. godine.

Iz izjave supruga saznajemo da je pokojna Ilijana ranije imala dva spontana pobačaja, kao i jedan uspješan porod koji je protekao više nego uredno. Budući da je Ilijana bila starija trudnica, prijedlog dr. Gorana Vujića, Ilijaninog doktora, bio je da se uradi i amniocinteza, što je i urađeno 16. aprila ujutro oko devet časova. Ilijana je tada rekla doktoru da ju je doktor koji je radio amniocintezu iglom u stomak ubadao dva puta, kao i da se kod prvog uboda beba u stomaku mrdnula. Doktor je promijenio iglu kod drugog uboda i rekao joj da nakon postupka mora mirovati. Naredni dan 17.4. ujutro je dobila blagu temperaturu i počela osjećati drhtavicu i po savjetu jedne medicinske sestre odlučili su da odu na Kliniku za ginekologiju i akušerstvo na UKC, međutim tu ih medicinska sestra upućuje na Infektivnu kliniku zato što je bila febrilna, ali bez pregleda i konsultacija sa doktorom.

Na infektivnoj klinici Ilijani su uzeti krv i bris, i mada im je rečeno da će nalaze dobiti u roku od pola sata, oni su nalaze čekali preko dva i po sata. Ilijana se sve vrijeme loše osjećala i imala bolove u leđima, a na kraju je i povratila. Nalaze su dobili između 16 i 17 časova, a dr. Roganović im je rekla da Ilijana nema Covid-19, te da joj je prilikom amniocinteze unijeta infekcija.

Ilijana i suprug se sa nalazom opet vraćaju na Kliniku za ginekologiju i akušerstvo, međutim opet čekaju oko 45 minuta, pa su tek onda upućeni između 18:30 i 19:00, gdje je Ilijani nakon pregleda dr. Peulić rekla da beba u stomaku više nije živa. Nakon toga, po izjavi supruga, Ilijana ostaje na klinici, a on i njihov maloljetni sin su se sa njom čuli oko 20:30 časova naveče i to je posljednji put da su razgovarali. Suprug je nakon što mu Ilijana nije odgovarala, zvao dežurnu sestru oko 22 časa naveče, koja je rekla da će alarmirati doktore oko Ilijane. Naredni dan 18. aprila pozvan je iz UKC RS, gdje mu je dr. Vesna Ećim Zlojutro saopštila da je Ilijana u teškom stanju, odnosno da ima sepsu. Ećim-Zlojutro nije znala uzrok sepse. Prijepodne je Ilijana preminula, nakon pokušaja reanimacije. Suprug je dr. Ećim-Zlojutro pitao šta se čekalo od 19 časova naveče prethodnog dana do četiri sata ujutro, kada je primljena u Kliniku zaintenzivnu terapiju, ali opet nije dobio nikakav odgovor. Ilijanin brat takođe nije dobio odgovore, ovaj put od dr. Škorić, koji je zapravo razlog sepse koja je dovela do smrti Ilijane.

Suprug preminule i njegov advokat su u izjavi pred Komisijom rekli da je čudno što policijski inspektor nije isti dan dobio dokumentaciju koja se tiče Ilijanine smrti, nego tek naredni dan. Iz izjave supruga se vidi da je dr. Neno Dobrijević konstatovao difuznu intravaskularnu koagulopatiju (DIK) do koje dovodi, po riječima dr. Dobrijevića, upravo sepsa. Dobrijević je supruga pitao da li je urađen ultrazvuk, međutim suprug je rekao da Ilijanu nisu htjeli da prime na radiologiju zbog sumnje na COVID-19, iako je ranije utvđeno da ona nije bolovala od tog oboljenja. Takođe, jedan od doktora (Hadžibegović) je tražio da se Iljana prebaci na Infektivno, a COVID-19 je, kao što smo već napomenuli, odmah na početku njihovog dolaska na UKC, eliminisan kao uzrok problema.

Komisija je pregledom dostavljene dokumentacije primjetila da u otpusnom pismu sa Klinike za ginekologiju i akušerstvo nigdje ne stoji da je trudnica punktirana dva puta, a što se ipak utvrdilo na obdukcionom nalazu i potvrdilo riječi supruga preminule. „Ovo navodimo kao zapažanje koje nije od posebnog medicinskog značaja“, stoji u otpusnom pismu. Ovdje se postavlja pitanje, zašto to zapažanje nije od posebnog medicinskog značaja. Zar tu ne postoji, bar sumnja, da je to u otpusnom pismu pokušalo da se sakrije činjenica da je Ilijana dva puta ubodena iglom u stomak. Šta znači ovo zapažanje i na osnovu čega je donesen zaljučak komisije da ovo nije od posebnog medicinskog značaja, možemo samo da nagađamo. Na žalost, jer komisija u ovom slučaju nije formirana da ostavlja nedoumice. Zašto nije insistirano da odgovorima nadležnih na tome koji su razlozi da se ovo izostavi iz otpusnog pisma?

Analizom medicinske dokumentacije Komisija je utvrdila da se Ilijana 17.4. oko 15 časova prijavila na trijažnom mjestu Klinike za ginekologiju i akušerstvo, a u skladu sa protokolom je, zbog toga što je bila febrilna, upućena u Kliniku za infektivne bolesti koja se nalazi u neposrednoj blizini. Nije navedeno koliko je pokojna Ilijana čekala rezultate u već izuzetno teškom stanju, ali je navedeno da se nakon nalaza koji su potvrdili da se ne radi o COVID-19, vratila nazad na Kliniku za infektivne bolesti. Nakon toga, Ilijana je odvedena u “sivu zonu”, koja je osposobljena radi prihvatanja i liječenja pacijenata koji su suspektni na zaraženost virusom korona a kojima je primarno mjesto hospitalizacija, osim pacijenata iz kategorije apsolutno hitnih slučajeva. Ovdje se postavlja pitanje, po čemu to Ilijana Manojlović nije bila hitan slučaj, jer je već tad bila febrilna, sa visokom tjelesnom temperaturom, loše se osjećala, povraćala je i pri tom je bila trudna?

Tada je, po prijemu kod dežurnog doktora, pokojnoj Ilijani saopšteno da plod više nije živ, što je ona teško primila.

U izvještaju je posebno obrađen dio kako je tijelo pokojne Ilijane dopremljeno u mrtvačnicu.

Neobično je da se ovakva informacija stavlja u izvještaj, pogotovo kada uzmemo u obzir izjavu brata preminule, koji je svoju izjavu dao ranije.

Stiče se utisak da je način transporta preminule naveden da pobije tvrdnju brata Ilijane Manojlović.

Izjave su redom davali: Vlado Đajić, generalni direktor UKC RS, Slobodan Hajder, pomoćnik direktora za medicinska pitanja UKC RS, Vesna Ećim-Zlojutro, načelnik Klinike za akušerstvo i ginekologiju, Midhad Hadžibegović, specijalista anesteziologije i reanimatologije, Violeta Popović, specijalista radilogije, Jovana Umičević, specijalizant na Klinici za infektivne bolesti, Tatjana Roganović, specijalista-infektolog, Saša Savić, specijalista ginekologije i akušerstva, Snežana Ritan, specijalista infektologije, Nenad Škorić, specijalista anesteziologije i reanimatologije, Dragan Marčeta, anestetičar, Neno Dobrijević, kardiolog, Dejan Aćić, Mileva Jokić, Mihaela Krčić, Jelena Krecelj, Nikolina Gregus, Slobodan Vukadinović, Ljiljana Stanišić-Peulić, Mile Bokan, Branka Čančarević-Đajić, Jovica Ivić, Danijela Dubravac, Sara Kisin Jovanović, Aida Omeragić, Vladimir Perendija, Zora Antonić, Jovana Đurić, Veselin Pupčević, Branka Knežević, Tanja Vasilić, Nataša Trivić Janković, Željana Milivojević i Vanja Galić, svi redom zaposleni kao medicinsko osoblje na UKC RS.

Sve izjave ispitanih su uzete u jednom danu i stiče se utisak “ušminkane” u odnosu, na primjer, na izjave supruga i brata pokojne Ilijane, koje su u nekim dijelovima i nerazumljive i nepovezane. Neobično je i to što su izjave svih zaposlenih koji su imali dodira sa ovim slučajem kao i menadžmenta UKC RS, izjave davali upravo na UKC, a ne u prostorijama Ministarstva zdravlja, kao na primjer, porodica preminule. Čak 34 osobe ispitane su u jednom danu u vremenskom intervalu od 10 časova do 17 časova, što matematički znači da je za razgovor sa jednom osobom moglo biti utrošeno maksimalno deset minuta. Pazite, ovdje govorimo o smrti jedne osobe, pri tom trudnice. Ispitivanje je trajalo maksimalno, ako i toliko, deset minuta po ispitivanoj osobi. Svako koga je ispitivala npr. policija za najsitniji saobraćajni prekršaj zna da je to ispitivanje trajalo bar duplo duže.

Zanimljivo je da je jedna od ključnih osoba u ispitivanju dao jednu od najkraćih izjava, a u pitanju je dr. Veselin Pupčević, koji je pokojnoj Ilijani i radio amniocintezu. Doktor Pupčević nije spomenuo da je dva puta ubo u stomak sa jednom (ili dvije) igle Ilijanu Manojlović. Neobično je i da Komisija nije insistirala da dobije više informacija o samom tom činu, jer postoji osnovana sumnja da je upravo od amniocinteze sve krenulo po zlu.

Ključna rečenica koju komisija iznosi u svom izvještaju je da su mišljenja “da je pacijentkinja tretirana u skladu sa propisanim procedurama i u skladu sa mogućnostima, kao i da su učinjene sve uobičajene medicinske procedure i mjere u liječenju pokojne Ilijane Manojlović”. Takođe je ustanovljeno i da postoje određeni nedostaci u vidljivosti prikazanih protokola i postupanja u dijagnostikovanju i liječenju pojedinih stanja. Iz izjava supruga preminule vidjljivo je da su na pojedine reakcije čekali predugo, a Ilijana Manojlović je već po dolasku na UKC bila visoko febrilna, lošeg stanja, a i povratila je nakon što je pojela nešto hrane. U tom hodanju od klinike do klinike, čekanju rezultata da li je Covid-19 ili nije, nesumnjivo su izgubljeni dragocjeni sati i ušlo se u noć. Svako ko je noću došao na UKC, a tamo se ne odlazi bez razloga, zna kolika je lutrija ko će ga od osoblja dočekati i koliko je to zapravo dragocjeno, pogotovo kad je u pitanju život ili smrt.

Nesumnjivo je da je medicinsko osoblje željelo da pomogne Ilijani, ali gomila protokolarnih prepreka je stajala u bržim i sigurnijim odlukama. Činjenica je i da situacija oko novog virusa korona, odnosno Covid-19, takođe nije išla na ruku da ovaj slučaj ipak ne završi tragično.

Međutim, sramota će biti ako se na ovome završi, ako za smrt zdrave trudnice i njene nerođene bebe, ne odgovara baš niko i ako Tužilaštvo (od koga već nekoliko dana čekamo odgovor na naš upit) ne ispita ovaj slučaj do kraja. U medicinskim krugovima javna je tajna da “vrana vrani oči ne vadi”, i da se kolege medicinari ne vole zamijerati jedni drugima, iako postoji nemali broj slučajeva u medicinskoj praksi u Srpskoj koji su i više nego sumnjivi. Ipak malo koji je i dobio sudski epilog.

Zaključci komisije su, na žalost, prazne floskule koje nikome, a najmanje porodici preminule, ništa ne znače.

Zar je, na kraju krajeva, trebao da se dogodi smrtni slučaj na UKC da bi neka komisija preporučila resornom ministarstvu da se na UKC RS “insistira na poboljšanju ljudskih odnosa, kolegijalnosti i timskog rada”, “da treba propisati precizno hijerarhiju, postupke i odgovornosti tokom dežurstva”, “da treba unaprijediti kvalitet medicinske dokumentacije” i slično. Nije jasno kakav zaključak može da izvede neko ko pročita ovaj izvještaj, osim da je za smrt trudnice na UKC RS indirektno kriva loša organizacija i loša komunikacija, ako su to već jedine preporuke i zaključci koje se tiču ovog slučaja a da se ovakav ili sličan slučaj više nikad ne ponovi. Mnogo je pitanja a malo odgovora. Ako bude volje i hrabrosti Tužilaštvo je ona zadnja instanca koja nema, bar direktan, uticaj medicinskog lobija i ko bi morao profesionalno da pristupi rješavanju ovog slučaja.

Bilo šta osim sudskog epiloga bilo bi sramota cijelog društva.

GERILA.info

The post Šta otkriva, a šta krije izvještaj komisije o smrti trudnice na UKC RS? first appeared on Gerila.info.

Danas je Vlado Đajić, generalni direktor Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) RS, izjavio da se u UKC sve radi u skladu sa zakonom i propisanim procedurama.

“Sve procedure smo ispoštovali i radimo kao da će sutra doći policija i inspekcija. Cilj nam je pokažemo kako se radi finansijski, pravno i kada je riječ o svim procedurama”, rekao je novinarima Đajić.

Tačno mjesec dana je prošlo, a porodica tragično preminule, kao i javnost Srpske, nema odgovore na pitanja kako je i zašto preminula Ilijana Manojlović.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske je tek nakon 12 dana, 30. aprila, a po zahtjevu pravnog zastupnika porodice preminule trudnice Ilijane Manojlović, formiralo komisiju koja bi trebalo da izvrši vanredni stručni nadzor u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Republike Srpske. Komisija je sa nadzorom počela 4. maja, a rok za podnošenje izvještaja Ministarstvu o nađenom stanju i prijedlog mjera koje treba preduzeti ukoliko budu utvrđene nepravilnosti, saopšteno je iz resornog ministarstva je najkasnije u roku od 30 dana, tačnije do 3. juna.

I Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je formiralo krajem aprila predmet nakon što je od Policijske uprave Banjaluka zaprimilo medicinsku dokumentaciju o smrti trudnice, a koja je izuzeta iz UKC.

UKC je prvi formirao tim za utvrđivanje okolnosti smrti trudnice, a koji je održao prvi sastanak 22. aprila, međutim ni skoro poslije mjesec dana nismo dobili odgovore na pitanja koja smo slali u više navrata.

Podsjećamo, Gerila je prva postavila pitanja prema UKC, upravo sa ciljem objektivnog i pravovremenog informisanja javnosti povodom ovog tragičnog slučaja. Informaciju o smrti trudnice na UKC RS imali smo istog dana ali je nismo objavljivali upravo čekajući zvaničan odgovor UKC na upućena pitanja. Odgovori su izostali a uslijedilo je saopštenje upućeno svim medijima.

Tek u utorak, podsjećamo, četiri dana od smrti I.M. dobili smo saopštenje od UKC sljedećeg sadržaja:

“Obavještavamo vas da je u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske formiran Stručni tim za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981). Imenovana je hospitalizovana u našoj ustanovi 17.4.2020. godine u kasnim poslijepodnevnim časovima, a preminula 18.4.2020. godine u 10:35 časova. Obdukcija tijela je obavljena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske.”

Nakon našeg drugog pa i trećeg upita, opet smo iz UKC dobiljali samo štura saopštenja, ali ne i odgovore na postavljena pitanja.

Posebna kontroverza oko cijelog slučaja je i činjenica da je smrt Ilijane Manojlović prijavio njen suprug, ali ne i dežurni ljekari. Iz UKC su se pravdali time da je to već uradio suprug.

Ipak, u UKC su zaboravili, namjerno ili slučajno, da su po službenoj dužnosti morali da prijave sumnjivu smrt, i da takvo nečinjenje može da se protumači i kao pokušaj zataškavanja cijelog slučaja, jer porodica, odnosno suprug preminule I.M. njenu smrt je prijavio u svoje, a ne i u ime UKC RS.

Brine i tišina Alena Šeranića, ministra zdravlja koji je tek 23. aprila, na konferenciji inače posvećenoj prvenstveno situaciji sa pandemijom virusa korona, izrazio žaljenje zbog smrti trudnice koja je preminula u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske. Naglasio je da resorno ministarstvo stoji na usluzi i porodici i svima kojima je potrebna pomoć da bi se utvrdile okolnosti u vezi sa smrću trudnice.

Konstatacije u ovakvom tekstu, o činjenici da je iza Ilijane ostalo njeno petogodišnje dijete i suprug, na način da njeno stanje prije 17. aprila nije upućivalo ni na kakvu bolest a kamoli smrt, jednostavno nema. Porodici preminule ostaje samo ogromna bol, ali i pravo da, kao i javnost Srpske, saznaju pravu istinu i da ako postoji nečija krivica u tom slučaju, krivci i odgovaraju.

Tek tada možemo reći da “UKC sve radi u skladu sa zakonom i propisanim procedurama”, ali i da institucije rade svoj posao. Ne smije postojati sumnja u to da institucije pokušavaju institucionalno zataškati smrt zdrave osobe u vodećoj medicinskoj ustanovi Srpske, uz to još i trudnice. Ne smiju institucije da spavaju i čekaju da vrijeme prođe po principu “svakog čuda tri dana dosta”, i da reaguju samo onda kada se mediji i javnost zainteresuju za određeni slučaj. Ne smije Staša Košarac sa jednim tompusom na čuvenom “korona –derneku” da zasluži više osude i medijske pažnje od eventualne kardinalne ljekarske greške koja je mogla dovesti do smrti jedne majke na kliničkom centru. Ne smije ministar zdravlja da o ovakvom slučaju ćuti danima i spomene ga tek nakon upita novinara, jer nije Banjaluka Njujork pa da nije čuo za ovaj slučaj. Da se ne lažemo.

Stoga, čekamo 3. jun i očekujemo pravovremenu i istinitu informaciju o vanrednom stručnom nadzoru u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Republike Srpske od strane komisije formirane od strane Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.

Ministre Šeraniću, nemojte da Vas novinari taj dan usput pitaju i o slučaju smrti trudnice Ilijane Manojlović, nego taj dan napravite pres konferenciju samo na tu temu. Statističke podatke o novom virusu korona može da nam prezentuje bilo ko, ali istinu o smrti zdrave trudnice mora da obrazloži najdogovornija osoba u zdravstvu Srpske.

Javnost mora da zna istinu!

GERILA.info

The post Mjesec dana od smrti trudnice na UKC RS: Čekamo li novo saopštenje ili, napokon, istinu? first appeared on Gerila.info.

Ministar zdravlja i socijalne zaštite Alen Šeranić rekao je jutros da će javnost biti obaviještena kad komisija obavi svoj posao.

O ovom slučaju, napokon su govorili i predstavnici Univerzitetskog kliničkog centra, koji su od trenutka kada se slučaj pojavio nisu odgovarali na novinarske dopise, nego komunicirali isključivo putem saopštenja za medije.

Pomoćnik direktora UKC-a Slobodan Hajder je objašnjavajući trenutni rad UKC-a rekao da se i dalje rade hitne operacije pacijenata, međutim, na pitanje o slučaju preminule trudnice I zašto tada nije izvršena hitna operacija, Hajder kaže da se činjenice vezane za ovaj slučaj i dalje utvrđuju.

“Ja ne znam da je neko inicirao operaciju, pa da je operacija odgođena, koliko sam ja upoznat sa dokumentacijom i slučajem trudnice”, odgovorio je Hajder.

Direktor UKC-a dr Vlado Đajić nekoliko dana nije htio ovo da komentariše. Danas je ipak bio malo rječitiji- kaže da je dan nakon smrti trudnice predloženo da se uradi patološka obdukcija I da su čekali rezultate, prije nego što bi prijavili slučaj.

“Već taj dan je suprug prijavio slučaj policiji, već je preuzelo Tužilaštvo u SUP, urađena je sudska obdukcija, tako da je već stvar iz naše nadležnosti preuzelo Tužilaštvo Banjaluka”, rekao je Đajić nakon pitanja zašto nije prijavio slučaj nadležnim institucijama, kao u slučaju hapšenja doktora Golića.

Govoreći o radu komisije koja bi trebalo da istraži ovaj slučaj, Đajić je zaključio da će se radovati radu te komisije i da će tražiti od svih da se dođe do objektivnih nalaza.

Gerila.info

The post Slučaj preminule trudnice: “Ne znamo da li je inicirana operacija, čekamo rezultate komisije” first appeared on Gerila.info.

“Formirali smo komisiju koja radi svoj posao. Formirana je i komisija pri Ministarstvu Zdravlja i socijalne zaštite i to je dobro. Moram biti pravedean i nepristrasan i to ću biti. Najpreči su mi interesi pacijenata ali i zdravstvenih radnika.”– rekao je danas Vlado Đajić direktor UKC Republike Srpske.

Ministarstvo zdravlja je juče, dvanaest dana nakon tragične smrti na UKC, formiralo komisiju koja treba da ispita i utvrdi sve što je dovelo do smrti trudnice 18. aprila na UKC RS. Komisija, prema najavama iz ministarstva zdravlja treba da počne sa radom 4. maja a ima rok od 30 dana da završi svoj posao.

Vlado Đajić kaže da će on insistirati da se otkriju svi detalji koji su vezani za smrt trudnice Ilijane Manojlović. Direktor UKC-a nije želio da govori o tome da li je interni tim koji je povodom smrti trudnice formiran na UKC došao do bilo kakvih saznanja.

“Insistiraću da se otkriju svi detalji. To će raditi istražni organi i nemoguće je da se nešto prikrije. Bio sam dovoljno jasan. Istrage su u toku i ne želim da utičem na njih. Moj zadatak je da budem na strani pacijenata ali i na strani zdravstvenih radnika. Moja želja je da istina izađe na vidjelo.”– kaže danas direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.

Gerila info je juče objavila saznanja da je obdukcioni nalaz pokazao da je razlog smrti trudnice Ilijane Manojlović sepsa. Nezvanično, infekcija je na majku prešla sa ploda. Obdukcija tijela preminule trudnice urađena je tek nakon insistiranja porodice a porodica je ta koja je i smrt prijavila policiji. Obdukcija je urađena nakon naloga tužilaštva a po zahtjevu pravnog zastupnika porodice preminule Ilijane Manojlović Ministarstvo zdravlja je formiralo Komisiju.

Novinar Slobodan Vasković je na svom blogu objavio da je tijelo preminule dva dana, dok se čekalo na obdukciju, bilo van hladnjače.

GERILA info

The post Vlado Đajić o smrti trudnice: Moja želja je da istina izađe na vidjelo first appeared on Gerila.info.

Ministarstvo zdravlja Republike Srpske formiralo je komisiju koja treba da izvrši vanredni stručni nadzor u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske a povodom smrti trudnice Ilijane Manojlović i njene nerođene bebe. Ministarstvo zdravlja je to uradilo po zahtjevu pravnog zastupnika porodice Manojlović. Komisija je, saopšteno je iz ministarstva zdravlja, dužna da po obavljenom stručnom nadzoru podnese izvještaj ministarstvu o utvrđenom stanju kao i prijedlog mjera koje treba sprovesti ukoliko se utvrde nepravilnosti. Predviđeno je da komisija posao na UKC RS počne 4. maja a da ga završi u roku od trideset dana.

Ilijana Manojlović je na UKC RS preminula 18 aprila.

“Obavještavamo vas da je u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske formiran Stručni tim za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981). Imenovana je hospitalizovana u našoj ustanovi 17.4.2020. godine u kasnim poslijepodnevnim časovima, a preminula 18.4.2020. godine u 10:35 časova. Obdukcija tijela je obavljena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske.”– jedno je od saopštenja UKC RS u prethodnim danima.

U ovoj zdravstvenoj ustanovi odbijali su da javnost upoznaju sa detaljima tragedije. O tome, juče, pravdajući se da o tome ne treba da se priča na ulici nije želio da priča ni direktor UKC RS Vlado Đajić.

Ono što je do sada objavljeno jeste da je policiju o smrti Ilijane Manojlović obavijestio njen suprug a da to nije uradio UKC RS. Isto tako, saznaje Gerila info, obdukcija tijela preminule trudnice urađena je tek nakon insistiranja porodice i zahtjeva tužilaštva. Nezvanično, rezultati obdukcije potvrdili su da je smrt trudnice na UKC RS usljedila nakon zbog sepse koja je, saznajemo nezvanično, na majku prešla sa bebe. Nema zvaničnih informacija o tome kako je uopšte došlo do trovanja krvi.

Novinar Slobodan Vasković je na svom blogu objavio i da je tijelo preminule trudnice dva dana držano van hladnjače. Obdukcija je po nalogu tužilaštva urađena 20. aprila.

GERILA info

The post Ministarstvo formiralo komisiju zbog smrti trudnice na UKC RS first appeared on Gerila.info.

Iako su novinari insistirali na odgovoru, Đajić je ostao pri prvobitnom stavu, naglašavajući da je i sam prijatelj porodice preminule trudnice.

“Zamolio bih vas da jednu takvu tragediju ne zloupotrebljavate na cesti. Nama je svaki život drag i borimo se za svaki život. Žao nam je kad premine neko ko ima 90 godina, a kamoli kada se desi ovako nešto. Molim vas da ne komentarišemo te detalje na ulici“, rekao je kratko Đajić.

Gerila je u više navrata pisala o navedenom slučaju, a sa UKC RS smo, umjesto odgovora, dobijali samo štura saopštenja.

Podsjećamo, tridesetdevetogodišnja I. M. koja je bila u sedamnaestoj sedmici trudnoće primljena je u UKC RS 17. aprila u kasnim poslijepodnevnim časovima, a preminula je dan kasnije.

Prema nekim informacijama, do komplikacija je došlo prilikom amniocenteze nakon čega je preminula I.M. dobila sepsu od koje je ubrzo i preminula. Slučaj je, umjesto dežurnih na UKC RS, policiji prijavio njen suprug.

Đajić o koroni: U svim državama pada broj zaraženih, samo kod nas raste

U svim državama došlo je do pada broja oboljelih, samo kod nas je povećan broj pacijenata, rekao je na pomenutoj konferenciji ya medije Vlado Đajić, direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.

Ponovio je da danas imamo najgori dan u RS, 59 novozaraženih i dvoje preminulih, i još jednom skrenuo pažnju na pridržavanje mjera u vezi s virusom korona.

“Zdravstveni radnici su preopterećeni. Apelujem još jednom na građane da poštuju mjere i da se distanciraju, i zbog sebe i zbog zdravstvenih radnika”, rekao je Đajić.

.GERILA.info

The post Vlado Đajić nije želio da komentariše smrt trudnice first appeared on Gerila.info.

“Bitno je naglasiti da je Poslovodstvo UKC RS, 18. aprila 2020. godine pokrenulo internu proceduru utvrđivanja okolnosti smrti I.M. (1981). Međutim, porodica je istog dana 18. aprila odlučila da proceduru utvrđivanja razloga smrti sprovedu istražni organi. Samim tim, u  postojećim okolnostima, sve što može dalje biti učinjeno od strane naše ustanove jeste da internom procedurom radimo na utvrđivanju činjenica i okolnosti smrti I.M. što se i čini kroz rad Stručnog tima”, odgovoreno je novinaru i blogeru Slobodanu Vaskoviću iz UKC RS 23. aprila na pitanja zbog čega iz vrha UKC nisu prijavili slučaj policiji, već je to učinio njen muž.

Logično, postavlja se pitanje zašto npr. u famoznom slučaju doktora Darka Golića, koji je optužen za zlostavljanje pacijenta prvo nije pokrenuta “interna procedura”, nego se tražila hitna reakcija policije, a sa druge strane je to izbjegnuto u slučaju gdje je mlada žena, uz to i trudnica, izgubila svoj život. Ovdje, pri tome, redakcija portala Gerila ne ulazi u prejudiciranje krivice ili nevinosti doktora Golića.

U istom tom odgovoru sa UKC stoji već i uhodana mantra vladajućih struktura u RS, a to je pokušaj uticaja na rad medija.

Postavlja se logično pitanje, kako uključivanje medija u slučaj smrti trudnice I.M. može da nanese nemjerljivu štetu, a najviše porodici preminule, kada su oni već izgubili ono najbitnije – člana svoje porodice. Opet nas iz institucija i javnih ustanova “uče” kako se radi novinarski posao, i na koji način novinari mogu “nanijeti nemjerljivu štetu”. A pritom se na prvu zvaničnu informaciju sa UKC čekalo ČETIRI puna dana. Nemjerljiva šteta je već načinjena tišinom PR tima UKC-a kojem bi vaskršnji praznici bili sramotan izgovor za nereagovanje u kriznim situacijama, što smrt trudnice za bilo koju bolnicu na svijetu svakako jeste.

Podsjećamo, Gerila je prva postavila pitanja prema UKC, upravo sa ciljem objektivnog i pravovremenog informisanja javnosti povodom ovog tragičnog slučaja. Informaciju o smrti trudnice na UKC RS imali smo istog dana ali je nismo objavljivali upravo čekajući zvaničan odgovor UKC na upućena pitanja. Odgovori su izostali a uslijedilo je saopštenje upućeno svim medijima.

Tek u utorak, podsjećamo, četiri dana od smrti I.M. dobili smo saopštenje od UKC sljedećeg sadržaja:

Obavještavamo vas da je u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske formiran Stručni tim za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981). Imenovana je hospitalizovana u našoj ustanovi 17.4.2020. godine u kasnim poslijepodnevnim časovima, a preminula 18.4.2020. godine u 10:35 časova. Obdukcija tijela je obavljena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske.

Nakon našeg drugog upita, opet smo iz UKC dobili saopštenje, ali ne i odgovore na postavljena pitanja:

Zakon o zdravstvenoj zaštiti (član 32) jasno propisuje proceduru u ovakvim slučajevima:

U skladu sa tim, rukovodstvo nije trebalo pokrenuti formiranje Stručnog tima za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981), nego je prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti RS trebalo uputiti zahtjev nadzornoj komori koja je potom trebala da imenuje komisiju od pet članova za eventualno utvrđivanje stručne greške.

Ipak, postavlja se pitanje, zašto u ovom slučaju nije ispoštovan Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS, te zašto Šeranić, kao resorni ministar, nije insistirao na sprovođenju istog, te na prijedlog Komore imenovao pet članova nezavisnog Stručnog tima koji bi izvršio vanredni stručni nadzor.

Vasković u svom tekstu na blogu navodi da je Šeranić odbio da odgovori zbog čega zdravstveni i sanitarni inspektor nisu sproveli istragu o tome da li su instrumenti kojima je izvršena amniocinteza bili sterilni ili ne, što bi u značajnoj mjeri rasvijetlilo smrt ploda, odnosno da li je do sepse došlo zbog nesterilnih instrumenata, greške ljekara ili zbog oba razloga!

Da ovo nije prvi sumnjiv slučaj na odjelu ginekologije na UKC RS uvjerava nas i naša sagovornica M.R. koja je imala manji operativni zahvat, nakon čega je mjesecima imala zdravstvene probleme i krvarenja. Iako je išla na kontrole i analize niko od ljekara nije primijetio ništa sumnjivo. Ipak, nakon jakog odljeva krvi i hitnog odlaska na UKC dežurni ginekolog je iz pacijentice izvadio gazu (!?) koja je ostala u rani nakon operacije. Trovanje krvi je spriječilo samo to što je pacijentica M.R. svo vrijeme pila jake entibiotike. Iako je, po riječima naše sagovornice, dežurni ginekolog bio vidno izrevoltiran načinom na koji je njegova koleginica radila navedenu operaciju, ništa nije učinio da prijavi taj slučaj nadležnima UKC RS, ili je prijavio slučaj a rukovodstvo ništa nije učinilo po tom pitanju. Pacijentica M.R. nije željela da sama prijavi slučaj, jer je računala na savjest ljekara, kao i da će zbog toga automatski biti pokrenuta procedura i utvrđivanje odgovornosti. Ipak, to je izostalo.

Da li bi se to dogodilo i u slučaju smrti trudnice I.M. da njen suprug cijeli slučaj nije prijavio policiji, možemo samo da nagađamo.

U danima koji dolaze nadamo se odgovorima i punoj informaciji. Javnost mora saznati istinu. Utoliko više jer ovo nije priča o uslovima na nekom od mnogih odjela bolnice gdje dolaze bolesni, već na odjelu na kojem dolazi život.

GERILA.info

The post Smrt trudnice na UKC RS: Greške u obavještavanju javnosti, da li i pokušaj zataškavanja? first appeared on Gerila.info.

Prvi upit UKC Banjaluka smo poslali u nedjelju, i odgovor smo dobili tek u utorak u formi saopštenja, bez jasnih odgovora na naša pitanja.

To što je ponedjeljak bio drugi dan Vaskrsa ni na koji način nije opravdanje da se UKC o ovom slučaju koji je za ishod imao smrt, do tada, mlade i zdrave žene, uz to i trudnice, oglasi tek četvrti dan od njene smrti.

Štaviše, u UKC Republike Srpske postoji nekoliko službenika koji se bave pitanjem komunikacija i odnosa sa javnošću, radnici sa UKC-a su česti učesnici konferencija i predavanja o “kriznom PR-u u zdravstvu”, redovno komuniciraju s novinarima, organizuju konferencije za medije da bi se pohvalili kako UKC napreduje u svakom segmentu, pričaju o zahvatima… Međutim, šute kad im zdrav pacijent umre.

Na taj način rukovodstvo UKC Banjaluka, na čelu sa direktorom dr Vladom Đajićem, dozvolilo je da javnost u Banjaluci sve detalje ovog slučaja, ali i mnogo poluinformacija i neistina, dozna putem društvenih mreža i time učini, po ko zna koji put, nemjerljivu štetu ugledu zdravstva u Srpskoj, ali i časnih zdravstvenih radnika.

Budući da UKC neće da odgovori na ova pitanja, postavićemo ih ovdje javno:

– Da li je uzrok smrti pacijentice sepsa, koju je pacijentica dobila prilikom amniocinteze? Ukoliko je to istina, da li je moguće da je sepsa dobijena od nesterilne igle?

– Da li je ljekar koji je vodio pacijenticu zakasnio sa reakcijom, odnosno nije odmah prijavio mogućnost sepse?

– Da li je pacijentica nakon što se saznalo da plod više nije živ, čekala 3 sata na testiranje na virus korona?

– Da li je moguće da pacijentici nikako nije izvađena krv za analizu, za svo to vrijeme koliko su trajale komplikacije?

– Da li je moguće da je smrt pacijentice MUP-u RS prijavio njen suprug, a ne dežurni ljekar na UKC i da li je tu napravljen propust?

– Zašto se UKC nije istog dana, ili dan poslije očitovao po ovom pitanju, posebno medijima, nego su od vaše reakcije prošla 4 dana od smrti trudnice?

Na ovaj upit dobili smo opet saopštenje, koje objavljujemo u potpunosti, bez intervencija:

“Kao što smo u jučerašnjem saopštenju za medije obavijestili javnost u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske je formiran Stručni tim za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981).

Naime, Stručni tim koji je formiran rješenjem generalnog direktora 21.4.2020. godine započeo je sa radom i održao je prvi sastanak danas 22.4.2020. godine. Rad stručnog tima će biti intenzivno nastavljen i u narednim danima, u skladu sa našom obavezom i opredjeljenjem da se utvrde sve relevantne okolnosti i činjenice ovog slučaja. Do završetka rada Stručnog tima nismo u mogućnosti saopštavati više detalja.”

Iz UKC Banjaluka se pravdaju zaštitom privatnosti, nisu pojasnili detalje tragedije. Međutim, blog Slobodana Vaskovića i Euroblic/Srpskainfo obiluju detaljima ove tragedije, tako da informacije itekako cure sa UKC, ali mimo standardne komunikacije i PR službe, što nije prvi put da se dešava u ovoj javnoj ustanovi.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je, sa druge strane, odlučilo da izignoriše naš upit koji smo poslali u ponedjeljak, a sadržaj objavljujemo bez izmjena:

– Da li je istina da je dana 18.aprila na UKC Banjaluka preminula mlađa ženska osoba i to trudnica?
– Ukoliko je to istina, molimo da nam date više informacija o tom slučaju, kao i da li je MUP RS pokrenuo istragu o ovom slučaju?

Ipak, na redakcije drugih medija stiglo je saopštenje u kojem je navedeno da su policijski službenici Policijske uprave Banja Luka 18. aprila 2020. godine postupili po prijavi da je na UKC RS preminula trudnica inicijala I. M. iz Banjaluke. Dalje se u saopštenju navodi da je o svemu obaviješten dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka, koji je naložio da se izvrši obdukcija beživotnog tjela, te da se dostavi zahtjev UKC RS radi dostavljanja medicinske dokumentacije.

Redakcija portala Gerila će, budući da je to postalo pravilo a ne izuzetak, objavljivati i sva štura saopštenja kada javne institucije neće da odgovore na postavljena pitanja, ali i informaciju kada te iste ustanove i institucije, poput Ministarstva unutrašnjih poslova, ignorišu postavljena pitanja.

Da li je smrt mlade žene, majke petogodišnjeg dječaka, trudnice, naše sugrađanke, nešto o čemu Banjaluka, medicinski radnici, novinari, nešto na šta treba da ostanemo nijemi? Da ne postavljamo pitanja?

Da li je normalno da Vaskrs, vjerski praznik, bude opravdanje da se prva i najmoćnija medicinska ustanova Srpske ne oglašava po pitanju smrti trudnice puna četiri dana? Ćuti se na mnogo stvari i ćutimo kolektivno.

Toliko pitanja, a malo odgovora. Nije to pitanje nemara PR službe, bahatosti menadžmenta ove i ne samo ove javne ustanove koju mi, građani RS, finasiramo. Nije to pitanje lošeg sistema koji decenijama vlada ovdje. Nije ni korupcije u kojoj se davimo. Ni toga da li je pripadnost partiji uslov da napredujete na društvenoj ljestvici.

To je pitanje kičme.

GERILA.info

The post Tišina iz UKC Banjaluka povodom smrti trudnice je sramota svih nas first appeared on Gerila.info.