Nakon brutalnog premlaćivanja do smrti reagovala je cijela Slovenija. Opozicija u toj zemlji optužila je vlast za neaktivnost, organizovani su protesti u Novom Mestu koje su podržali predstavnici lokalne ali i državne vlasti. Reagovala je i romska zajednica (napadači su Romi). Dva ministra slovenačke vlade podnijela su ostavke zbog osjećaja odgvornosti a premijer Slovenije Robert Golob ih je prihvatio. Vlada Slovenije najavila je radikalne mjere u povećanju bezbjednosti svojih građana.

Na primjeru iz Slovenije može se vidjeti koliko je Slovenija, iako teritorijalno veoma blizu BiH, daleko od ovih prostora. U Republici Srpskoj se u posljednjih nekoliko godina desilo više stvari koje su uznemirile javnost i nakon kojih je javnost očekivala da će neko ponuditi ostavku. O ostavkama niko nije ni razmišljao.

Ubistvo Davida Dragičevića

U martu 2018. godine u Banjaluci je ubijen dvadesetjednogodišnji student David Dragičević. Njegovo ubistvo potreslo je Banjaluku i Republiku Srpsku. Policija je pokšala da zataška ubistvo a Tužilaštvo mjesecima nije otvaralo istragu. Svakodnevno su se dešavali veliki protesti na trgu Krajine. Ne da niko nije smatrao da bi trebalo da podnese ostavku zbog svega što se dešavalo i što institucije nisu usjevale da riješe slučaj već su zvaničnici Republike Srpske optuživali ljude koji su se buili zbog svega da su izdajnici i pokretači obojenih revolucija. Za to su imali podršku režimskih novinara i medija. Svi ljudi koji su tada bili n anajvišim funkcijama manje više su i danas na istim ili sličnim. Drugi je ministar unutrašnjih poslova ali Dragan Lukač nije ministarsku poziciju izgubio zbog ubistva Davida Dragičevića. Nije odgovarao niko ni u Policijskoj upravi Banjaluka.

Ubistvo Milana Vukelića

U novembru 2007. godine ubijen je građevinski inženjer iz Banjaluke Milan Vukelić. On je ukazivao na kriminal u gradskoj upravi i Zavodu za izgradnju Banjaluka. Njegovo ubistvo nikada nije riješeno, ne znaju se ni ubice ni nalogodavci. U gotovo dvadeset godina niko nije osjetio potrebu da, zbog nesposobnosti institucija da riješe slučaj Vukelićevog ubistva, podnese ostavku.

Ubistvo ispred Ade

U januaru 2025. godine u Banjaluci je, ispred restorana Stara Ada, ubijen Dejan Kostić Dela. Ni zbog tog slučaja koji je potresao Banjaluku niko nije ponudio ostavku niti želio da prihvati odgovornost.

Napad na aktiviste uz podršku Policije

U martu 2023. godine grupa huligana je u Banjaluci napala desetak aktivista koji su u privatnim prostorijama organizovali promociju aktivističkog filma. Napadu na aktiviste prethodila je medijska satanizacija aktivista a pojedinci su javno izrazili sumnju da je napad organizovan uz podršku lokalne policije. Policija je nakon napada rekla aktivistima da im ne može garantovati bezbjednost. Ni to nije bilo dovoljno da neko ponudi ostavku.

Savjetnik direktora Policije mlati policajce

6. oktobra ove godine savjetnik direktora Policije zajedno sa sinovima napao je fizički policajce koji su zaustavili jednog od njegovih sinova. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske učinilo je sve kako bi se o slučaju što manje pričalo. Suvišno je pominjati da direktor Policije Siniša Kostrešović nije smijenjen niti je poznato da je nudio ostavku. Isto je sa ministrom unutrašnjih poslova.

Ovo su samo neki od primjera gdje je javnost očekivala da će institucije reagovati na neki način. Nisu jer Republika Srpska nje Slovenija. Zato Slovenija postaje jedna od najpoželjnijih destinacija u koju odlaze/bježe stanovnici Republike Srpske. Makar oni koji ne žele da prihvate da je sve ovo gore nabrojano normalno.

GERILA info

The post Razlika u odgovornosti između Slovenije i BiH/RS kao nebo i zemlja. Kao razlika između normalnog i poludivljeg društva! first appeared on Gerila.info.

Dodik, kojem je oduzet mandat predsjednika Republike Srpske ali koji još djeluje iz Palate Republike, kazao je kako će predložiti da predsjednici Slovenije Nataši Pirc Musar i ministarki spoljnih poslova te zemlje Tanji Fajon budu ukinute mjere zabrane. On je rekao kako se na to odlučio nakon što ga je zamolio gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković.

Slovenija je ranije uvela sankcije Miloradu Dodiku kojem je zabranjen ulazak u tu zemlju.

Iako razlozi zabrane nisu javno objavljeni jer je dokument označen kao povjerljiv, potpredsjednik slovenačke vlade Matej Arčon naveo je da je riječ o „opsežnom i ozbiljnom obrazloženju“. Neslužbeni izvori iz Dela ukazuju da je odluka bila dugo očekivana unutar slovenačkih bezbjednosno-obavještajnih krugova, a povezivana je s Dodikovim vezama sa ruskim bezbjednosnim strukturama, posebno sa Nikolajem Patruševim, savjetnikom Vladimira Putina.

Prema tim informacijama, Slovenija, članica NATO-a i EU, ne može sebi dopustiti da na svom tlu često viđa osobu pod međunarodnim sankcijama, koja se sastaje s ruskim bezbjednjacima, a koju SAD, Velika Britanija, Njemačka i Austrija već godinama targetiraju zbog destabilizacije Bosne i Hercegovine.

U medijima i bezbjednosnim izvorima, već neko vrijeme kruže tvrdnje da su Dodik i njemu bliski saradnici iz Republike Srpske uspostavili „razgranatu mrežu“ u Sloveniji, uključujući kupovine nekretnina i poslovnih prostora. Pominje se i podatak da je u Ljubljani kupljeno oko 200.000 m² poslovnog prostora, dok je vila u Portorožu, vrijedna oko 1,2 miliona evra, registrovana na osobu blisku Igoru Dodiku. Vila je, kako navodi portal Necenzurirano.si, kupljena bez kredita, što je dodatno pojačalo sumnje u porijeklo novca.

Inače Slovenija je država u kojoj boravi velik broj građana Republike Srpske. Slovenačke papire mnogi građani Republike Srpske koriste za rad u ostalim državama Zapada prije svega Njemačkoj i Austriji, a u Sloveniji uz velike pogodnosti studira velik broj studenata iz Republike Srpske.

Sankcije koje je Vlada Republike Srpske “uvela” slovenačkim funkcionerima iskoristili su i pojedinci u Republici Srpskoj. Tako je predsjednik Biciklističkog saveza Republike Srpske Vladimir Kuvalja objavio kako savez na čijem je čelu zabranjuje iskazivanje i upotrebu simbola države Slovenije na predstojećem biciklističkom događaju u organizaciji Saveza. Kuvalja je i direktor banjalučke Tehničke škole. On je prije nekoliko dana učenike te škole odveo na obilježavanje Dana jedinstva i Dana srpske zastave, novopečenog praznika koji su uspostavili Milorad Dodik i Aleksandar Vučić. Biće zanimljivo vidjeti hoće li sankcije prema slovenačkim biciklistima sada ukinuti i Biciklistički savez sa Kuvaljom na čelu.

GERILA info

The post Dodik će tražiti ukidanje mjera za predsjednicu Slovenije i slovenačku ministarku spoljnih poslova! first appeared on Gerila.info.

Vlada Republike Srpske je prošle sedmice formalno uvela zabranu ulaska predsjednici Slovenije Nataši Pirc Musar i ministarki vanjskih poslova Tanji Fajon, kao odgovor na ranije slovenačke sankcije Miloradu Dodiku. Iz Banjaluke poručuju da se radi o “reciprocitetu” i zaštiti “institucionalnog dostojanstva”.

S druge strane, na slovenačkim univerzitetima studira više stotina mladih iz Republike Srpske i BiH. Bez obzira na političke nesuglasice, obrazovne institucije u Sloveniji nude niz pogodnosti studentima iz BiH i RS:

• Besplatne školarine za redovan studij na javnim univerzitetima (bachelor i master programi) – BiH je među zemljama koje uživaju taj status na osnovu bilateralnih sporazuma;
• Subvencionisana ishrana putem sistema studentskih bonova, gdje jedan obrok može koštati manje od 2 evra;
• Subvencionisane mjesečne vozne karte u gradovima i za međugradski prevoz;
• Radna prava putem studentskog servisa – mogućnost legalnog rada tokom studija, što studentima omogućava dodatne prihode i iskustvo;
• Stipendije i mobilnosti, uključujući Erasmus+, CEEPUS i slovenačke bilateralne programe, otvorene su i za studente iz RS;
• Priznavanje diploma je standardizovano putem portala eVŠ i ENIC/NARIC sistema, bez većih prepreka.

Iz slovenačkih institucija za sada ne ukazuju na to da će studenti biti pogođeni sankcijama.

Zanimljivo je da se u obrazovnim krugovima u Republici Srpskoj o ovoj temi gotovo i ne govori. Ministarstvo za naučno-tehnološki razvoj i visoko obrazovanje RS nije se oglasilo o mogućim posljedicama sankcija na akademsku saradnju. Univerziteti takođe ćute.

U zemlji gdje su mladi ljudi među najčešćim migrantima, a školovanje u inostranstvu jedan od rijetkih puteva ka profesionalnom uspjehu, političke igre sa susjedima mogu imati ozbiljne posljedice. Slovenija je do sada bila jedna od najpristupačnijih destinacija za studente iz BiH – zbog jezika, blizine, statusa i integrisanog obrazovnog sistema. Međutim, ako vlasti Republike Srpske nastave da koriste spoljnu politiku za unutrašnje obračune, nije isključeno da će mladi biti sljedeći na udaru.

Gerila.info

The post Studenti iz Republike Srpske u Sloveniji između politike i obrazovnih mogućnosti first appeared on Gerila.info.

Iako razlozi zabrane nisu javno objavljeni jer je dokument označen kao povjerljiv, potpredsjednik vlade Matej Arčon naveo je da je riječ o „opsežnom i ozbiljnom obrazloženju“. Neslužbeni izvori iz Dela ukazuju da je odluka bila dugo očekivana unutar slovenačkih bezbjednosno-obavještajnih krugova, a povezivana je s Dodikovim vezama sa ruskim bezbjednosnim strukturama, posebno sa Nikolajem Patruševim, savjetnikom Vladimira Putina.

Prema tim informacijama, Slovenija, članica NATO-a i EU, ne može sebi dopustiti da na svom tlu često viđa osobu pod međunarodnim sankcijama, koja se sastaje s ruskim bezbjednjacima, a koju SAD, Velika Britanija, Njemačka i Austrija već godinama targetiraju zbog destabilizacije Bosne i Hercegovine.

U medijima i bezbjednosnim izvorima, već neko vrijeme kruže tvrdnje da su Dodik i njemu bliski saradnici iz Republike Srpske uspostavili „razgranatu mrežu“ u Sloveniji, uključujući kupovine nekretnina i poslovnih prostora. Pominje se i podatak da je u Ljubljani kupljeno oko 200.000 m² poslovnog prostora, dok je vila u Portorožu, vrijedna oko 1,2 miliona evra, registrovana na osobu blisku Igoru Dodiku. Vila je, kako navodi portal Necenzurirano.si, kupljena bez kredita, što je dodatno pojačalo sumnje u porijeklo novca.

Zijad Bećirović iz ljubljanskog instituta IFIMES upozorava da bi Slovenija, ako želi dosljedno djelovati, trebalo da zamrzne imovinu povezanu s Dodikom i njegovim ljudima, a ne da se zadrži na simboličkom potezu zabrane ulaska.

Posebno je zanimljiv podatak da su, prema nezvaničnim izvorima portala Necenzurirano.si, iz Sjedinjenih Država stizale poruke slovenačkoj vladi da ne uvodi sankcije protiv Dodika, barem ne odmah. Navodno su te poruke dostavljene neformalnim kanalima, i to u trenutku kada je Dodik već pravosnažno osuđen u BiH i suočen s gubitkom mandata. Spekulacije idu i u smjeru mogućih dogovora na međunarodnom nivou o njegovom povlačenju s političke scene.

Ovakav potez SAD-a, ukazuje Bećirović, možda sugeriše da sankcije EU i SAD ne idu uvijek sinhronizovano, te da postoje šire igre u pozadini.

Kao odgovor na sankcije, Vlada Republike Srpske je uvela zabranu ulaska slovenskoj predsjednici Nataši Pirc Musar i ministarki spoljnih poslova Tanji Fajon. Dodik je javno poručio da „nije međunarodni kriminalac“ i da je Slovenija „donijela neodgovornu odluku“. Tvrdi i da „nema nikakvu imovinu u Sloveniji“ te da mu je sve podmetnuto od strane, kako kaže, „lažnih portala“.

Ipak, u svojim izjavama Dodik je zadržao ton političkog inata. Najavio je da će jednog dana otići u Sloveniju, pozvao Srbe da glasaju za Janeza Janšu, i naveo da „Slovenci i dalje mogu raditi u Srpskoj, ali njihova vlada nije dostojna te saradnje“.

Srpska zajednica u Sloveniji je izrazila podršku Dodiku, dok kritike stižu od marginalnih desničarskih političara poput Zmaga Jelinčiča, koji tvrdi da je riječ o „idiotizmu i mržnji prema Srbima“. Jedna od “zanimljivijih” reakcija je stigla od Biciklističkog saveza Republike Srpske iz kojeg su najavili da će biciklisti iz Slovenije moći nastupati u Srpskoj, ali bez korištenja nacionalnih simbola poput zastave ili himne.

Iako zabrana ulaska Dodiku u Sloveniju dolazi kao jasan signal, ipak je u kontrastu s neformalnim američkim porukama da se s mjerom pričeka, uprkos tome što američke sankcije Dodiku i dalje važe. Ovakvi zbunjujući signali sa Zapada otvaraju prostor za spekulacije i manipulaciju.

Gerila.info

The post Slovenačke sankcije Dodiku: Odluka obavještajaca ili geopolitički signal? first appeared on Gerila.info.

Kako je navedeno u zaključcima sa 2. telefonske sjednice, Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske naloženo je da im onemogući ulazak, a u slučaju da se nalaze na teritoriji Srpske – da budu ispraćene van granica.

Mjere su donesene kao odgovor na, kako je ocijenjeno, „jednostranu i politički motivisanu“ odluku Slovenije da bivšem  predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku zabrani ulazak u tu zemlju.

Vlada Republike Srpske smatra da je takva odluka donesena „bez jasnog pravnog osnova i razloga“, te da predstavlja „direktno miješanje u unutrašnja pitanja, kršenje međunarodnih konvencija i korak unazad u odnosima i evropskoj perspektivi regiona“.

Prema obrazloženju, reciprocitet uvođenjem zabrana uveden je radi „zaštite političkog i institucionalnog integriteta Republike Srpske“.

The post Vlada Republike Srpske uvela zabranu ulaska predsjednici Slovenije i Tanji Fajon first appeared on Gerila.info.

Sankcijama je zabranjen ulazak Dodiku, objavio je N1.

Vlada Slovenija raspravljala je o ovome prije dvije sedmice, ali ova tačka nije bila zaključena, jer se tražila dopuna materijala.

Kako je pisao N1 Slovenija, prema neslužbenim informacijama, inicijativu za uvođenje sankcija protiv Dodika slovenskoj Vladi dali su predstavnici nekoliko bezbjednosnih agencija koji su već prethodnih godina otkrili veliki protok kapitala sumnjivog porijekla iz Republike Srpske u Sloveniju.

Sankcije kao signal svima da ne „izvoze“ kriminalne aktivnosti u Sloveniju

Postoji više razloga zašto je Slovenija uvela sankcije protiv Dodika. Kako je navedeno, pored presude Suda BiH, koju Dodik ignoriše u svojoj ostavci na mesto predsjednika Republike Srpske, tu su i njegove separatističke tendencije i podrivanje državnih institucija i ustava BiH.

Važan razlog je i osnovana sumnja da Dodik i članovi njegove porodice imaju značajnu kontroverzno stečenu imovinu u Sloveniji preko raznih osoba i kompanija.

Prema nezvaničnim informacijama, navodno imaju najmanje pet nekretnina na obali, čiji su vlasnici zvanično rođaci i prijatelji porodice Dodik. Za jednu od tih nekretnina se kaže da je luksuzna vila u Portorožu.

Vila u Portorožu je registrovana na Đorđa Đurića , koji je prema pisanju N1, u rođačkim odnosima sa Dodikovim sinom Igorom i nalazi se sa njim na listi sankcija Ministarstva finansija SAD od prošle godine.

„Nastavićemo da razotkrivamo prevarne šeme koje omogućavaju Miloradu Dodiku i njegovoj porodici da eksploatišu sopstveni narod za ličnu korist“, napisalo je Ministarstvo finansija SAD prilikom uvođenja sankcija protiv Đurića.

I dodaje se da Milorad Dodik zloupotrebljava svoj službeni položaj da bi usmerio državne poslove u mrežu privatnih kompanija, nad kojima Igor i Milorad Dodik drže ruke, a Igor Dodik je taj koji, uz pomoć „vlasnika i direktora“ kojima veruje, takođe kontroliše rad ove mreže kompanija.

Pored SAD, Velika Britanija, Nemačka, Austrija, Poljska i Litvanija su već preduzele mere protiv Dodika, njegove porodice i nekih drugih visokih predstavnika Republike Srpske zabranom ulaska i zamrzavanjem njihove imovine.

Inače, Dodik je javno odbacio mogućnost odlaska s mjesta predsjednika Republike Srpske, iako mu je CIK BiH već oduzela mandat.

Naprotiv, odlučio je i da organizuje referendum na kojem će se izjasniti građani da li treba prihvatiti odluku CIK i presudu Suda BiH, što je protivno Ustavu i zakonima.

– Treba poštovati pravo i nezavisnost sudova i tako ćemo u budućnosti djelovati – izjavila je šefica slovenačke diplomatije Tanja Fajon ranije.

Vlada Slovenije trebalo je da raspravlja o ovome i u petak, kada je Ministarstvo spoljnih i evropskih poslova te zemlje dopunilo dokumentaciju, ali je ta tačka skinuta.

Kao razlog naveli se “uputstvo da se ova tačka ne stavi na dnevni red”.

Njemačka i Austrija su 3. aprila 2025. uvele sankcije Dodiku i drugim najvišim zvaničnicima Republike Srpske, navodeći kao razlog “napad na ustavni poredak BiH”.

Milorad Dodik takođe je stavljen na “crnu listu” SAD u januaru 2022. zbog prijetnje Dejtonskom mirovnom sporazumu.

The post Slovenija uvela sankcije Miloradu Dodiku first appeared on Gerila.info.

Više od 56 miliona evra – toliki je iznos koji Bosna i Hercegovina mora isplatiti slovenačkom preduzeću „Viadukt“, prema odluci arbitražnog suda u Vašingtonu, zbog jednostranog raskida koncesionog ugovora o izgradnji hidroelektrana na Vrbasu 2013. godine. Presuda je izazvala politički zemljotres u BiH, ali i niz novih pitanja o pozadini cijelog projekta, te o poslovnim vezama koje sežu duboko u političko-bezbjednosne strukture Republike Srpske.

Istraživački tekst novinara Primoža Cirmana i Tomaža Modica, objavljen na portalu necenzurirano.si, otkriva da tragovi ovog slučaja vode ka Damjanu Beliču, bivšem predsjedniku Nadzornog odbora Slovenačkog državnog holdinga i vlasniku firme „Centurion“ iz Bijeljine, koja je, prema navodima međunarodnih službi, bila dio paraobavještajne mreže Milorada Dodika.

Kako je „tašna-mašna“ firma dobila višemilionski posao

Priča počinje 2004. godine, kada preduzeće „Viadukt“, tada bez značajnog portfolija i sa simboličnim prihodima, dobija koncesiju vrijednu 165 miliona evra za izgradnju dvije hidroelektrane na Vrbasu. U tom trenutku, firmu su kontrolisali Boris Goljevšček i Vladimir Zevnik, biznismeni povezani sa brodarskim sektorom Slovenije. No, projekat nikada nije zaživio – izostale su ključne dozvole, a planove su blokirali i glasni protesti ekoloških udruženja. Devet godina kasnije, koncesija je povučena, a Republika Srpska dodijelila novi ugovor državnom preduzeću „Elektroprivreda RS“.

To je bio povod da „Viadukt“ pokrene arbitražni postupak pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) – što je i dovelo do presude u njegovu korist. Međutim, ono što je bilo u sjeni ovog postupka sada izlazi na vidjelo.

Damjan Belič – spona između Slovenije i Dodikove mreže?

Prema pisanju necenzurirano.si, u procesima oko arbitraže aktivno je učestvovao i Damjan Belič, pravnik i stečajni upravnik koji se na više sastanaka pojavljivao u ime „Viadukta“, ponekad i bez prisustva formalnih vlasnika firme. Iako nije zvanično potvrdio svoju ulogu, Belič nije demantovao ove informacije.

„U skladu sa poslovnom etikom, svoje aktivnosti ne komentarišem u javnosti“, kratko je odgovorio na pitanja novinara.

Pored aktuelnih veza, Belič ima i interesantnu poslovnu prošlost u Republici Srpskoj. Godine 2006. postao je vlasnik firme „Centurion“ iz Bijeljine, koju su međunarodne službe optužile da je bila dio paraobavještajne strukture Republike Srpske, uključujući ilegalno prisluškivanje međunarodnih zvaničnika u Brčko Distriktu.

Uz Beliča, manjinski suvlasnik Centuriona bio je i njegov direktor Niko Sjerić, koji je tokom rata u Bosni i Hercegovini bio visokopozicionirani oficir u Vojsci Republike Srpske, a koji je danas potpredsjednik gradskog odbora SNSD-a u Bijeljini.

Kada se Dodik 2006. godine vratio u vladu Republike Srpske, Belič je, preko svoje slovenačke kompanije VK Holding, postao vlasnik pomenute zaštitarske firme Centurion. Tri godine kasnije, ova firma se našla upletena u međunarodnu aferu visokog profila u Bosni i Hercegovini. Tadašnji zamjenik visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Rafi Gregorijan, oduzeo mu je dozvolu za sticanje novih poslova u Brčko Distriktu.

Firma Centurion je, navodno, ilegalno prisluškivala i pratila zaposlenike kancelarije međunarodne zajednice u BiH, a takođe je bila blisko povezana sa sigurnosnom kompanijom Alpha Security, koja se opet dovodi u vezu sa Miloradom Dodikom.

Firmi je zbog toga bilo zabranjeno dalje poslovanje u toj regiji, a samo šest mjeseci nakon što je izgubio licencu za sticanje novih poslova, Belič je prodao Centurion, i to firmi Sector Security po zvanično neobjavljenoj cijeni.

Reakcije iz Republike Srpske: Teške optužbe, bez konkretne istrage

Upravo je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno reagovao na presudu u slučaju „Viadukt“, ocijenivši je „prevarom vijeka“ i tvrdeći da iza nje stoje domaći advokatski klanovi i međunarodni predstavnici.

„To je organizovana pljačka advokata iz Banjaluke i Sarajeva. Učestvuje i Šmit. On pokušava da napravi što veću štetu Republici Srpskoj, koja ga ne priznaje“, izjavio je Dodik prošle sedmice, nakon što je visoki predstavnik Kristijan Šmit, pozivajući se na Bonska ovlaštenja, odlučio da se iz rezervi prikupljenih po osnovu putarina – a koje stoje blokirane još od 2018. godine – isplati dug prema Viaduktu, i to iz pretpostavljenog udjela Republike Srpske. Šmit je naglasio da ovo neće uticati na budžetsku stabilnost RS niti na isplate prema građanima, jer se ta sredstva ionako ne koriste za te namjene.

Paralelno s ovim, Federaciji BiH će biti doznačen jednak iznos iz vlastitog udjela u rezervama, kako bi se ispoštovala ravnoteža između oba entiteta.

Istovremeno, šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini RS, Igor Crnadak, zatražio je hitno održavanje posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske o aferi “Vijadukt” te da se prekine praksa nekažnjivosti i političkog prećutkivanja velikih afera.

„Moramo da prekinemo praksu nekažnjivosti. Nećemo prihvatiti stav da ‘niko nije kriv’. Ovo mora biti slučaj u kojem ćemo zajedno utvrditi odgovornost“, poručio je Crnadak, ističući da vlast i opozicija moraju otvoreno raspraviti sve detalje afere.

Crnadak je naglasio da je “potpuno neobično i zabrinjavajuće” da do danas nije pokrenuta istraga o ovom slučaju, uprkos, kako kaže, svim dostupnim informacijama i težini afere.

Neizvjesnost: Ko će platiti, a ko odgovarati?

Pitanje sada nije samo ko će preuzeti odgovornost za više od 110 miliona KM koje BiH mora isplatiti Viaduktu, već i kako je moguće da sporni ugovor iz 2004. godine sa firmom bez kadra i reference dovede do jednog od najskupljih međunarodnih gubitaka u istoriji BiH. Prema posljednjim odlukama visokog predstavnika Kristijana Šmita, sredstva za isplatu presude Viaduktu biće pokrivena iz akciza na zajednički račun, a Centralna banka BiH će preusmjeriti raspodelu dobiti kako bi obezbijedila novac za isplatu, uz dnevno povećanje kamata od oko 18.000 KM.

Iz Federacije BiH, zamjenik ministra finansija Muhamed Hasanović jasno ističe da “ovo nije dug institucija BiH, već rezultat neispunjenih obaveza Republike Srpske”, i insistira da teret ne smije pasti na građane FBiH.

Premijer FBiH Nermin Nikšić je u aprilu ove godine na sjednici Fiskalnog vijeća BiH odbio inicijativu da se izmjenama Globalnog okvira fiskalnog bilansa, koje bi podrazumijevale preraspodjelu dobiti Centralne banke BIH, plaća dug BiH iz arbitražnog postupka Vijadukt protiv BIH.

“Ne damo novac Federacije BiH separatistima iz Republike Srpske za pokrivanje duga i tačka. Kada treba platiti dugove onda im je dobra BiH, onda može i budžet. Prema sporazumu potpisanom 2017. godine Vlada Republike Srpske se bezuslovno obavezala da će isplatiti sve novčane kazne, a sporazum je potpisala tadašnja premijerka entiteta, Željka Cvijanović. Izvolite i ispunite svoju zakonsku obavezu”, rekao je tada Nikšić.

Sa druge strane, ministar finansija i trezora u Savjetu ministara BiH Srđan Amidžić ističe da je račun na koji BiH treba uplatiti novac otvoren na Kanalskim ostrvima i nema nikakve veze s tužiocima iz arbitražnog postupka. Naglasio je da njegova institucija neće učestvovati u tome dok se ne dostavi dokumentacija koja potvrđuje vlasničku strukturu i legitimnost računa te je pozvao Tužilaštvo BiH na hitnu istragu.

“Račun koji smo mi dobili da platimo 110 miliona KM nema nikave veze sa ovim licima koja su bila tužitelji BiH u ovom arbitražnom sporu. Ne postoji poveznica. Firma se nalazi na Kanalskim ostrvima, koja su poreski raj. Pravna forma naziva firme je profesionalno udruženje koje može biti udruženje knjigovođa ili bilo koga”, rekao je Amidžić.

Amidžić je dodao da se radi o dosuđenoj sumi većoj od 110 miliona KM i da stalno raste zbog kamata, a „u Ministarstvu finansija — nisu spremni učestvovati u tome“ dok ne bude jasno ko su stvarni vjerovnici i najavio da će službenim putem zatražiti  od Tužilaštva BiH da ispita ovaj slučaj.

Gerila.info

The post Istraživanje novinara iz Slovenije: Afera Viadukt vodi do mreže povezanih s Dodikom i paraobavještajnim strukturama? first appeared on Gerila.info.

piše: raport.ba

Odbrana tužene BiH u ovom slučaju vođena je u režiji Vlade Republike Srpske, jer su se oni potpisivanjem sporazuma s Vijećem ministara BiH o eventualnim posljedicama ovog spora prihvatili obaveza za preuzimanje svih troškova i odštete, ali su i tražili i dobili pravo da oni angažuju advokatski tim.

Čak je Vlada RS tražila da se Pravobranilaštvo BiH izuzme iz ovog slučaja u čemu im je udovoljeno.

Već smo pisali da je pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Washingtonu BiH zastupala advokatska kuća Karanović & Nikolić iz Beograda.

Tajanstvena advokatska kuća iz Beča

Sada je ta informacija i potvrđena uvidom u izvještaje o ovom sporu na stranici ICSID-a gdje se pored beogradske advokatske kuće navodi i advokatski ured zeiler.partners Rechtsanwälte GmbH, iz Beča.

Zanimljivo je da je austrijsku advokatsku kuću pod ovim nazivom nemoguće naći na internetskim pretraživačima na kojima je dostupno stotine drugih advokatskih kuća u Austriji.

I kao što je čitav slučaj s ‘Viaductom’ obavijen velom tajne, tako do danas nije poznato jesu li advokatske kuće koje su zastupale BiH u Washingtonu izabrane javnim pozivom i transparentno ili su taj posao dobile ‘preko veze’.

Mlađan Mandić, bivši i pravobranilac BiH u vrijeme kada je vođen spor s ‘Viaductom’ u izjavi za Raport je kazao da je traženo izuzeće Pravobranilaštva BiH iz tog spora, ali da su oni koji su zastupali BiH bili u obavezi da ga izvještavaju o toku postupka, što oni nisu poštovali.

“Bili su dužni da me izvještavaju, ali me nisu izvještavali, jer su smatrali da oni to mogu završiti bez mene. Onda se pokazalo da ne mogu. I vidjelo se da su svojom pameću upropastili 100 miliona KM“, kaže Mandić.

Kako su se oni koji su navodno branili interese BiH u sporu s ‘Viaductom’ odnosili prema tužbi govori i to da nisu uopšte otišli na glavnu raspravu nego su, kako tvrdi Mandić, učešće na tako važnom sporu uzeli putem videolinka.

Na upit Raporta, da li je uobičajeno u arbitražnim postupcima da jedna od strana u postupku u raspravi učestvuje videolinkom, Mandić kaže: “Ni slučajno, to je glupost.”

Mandić je za Raport potvrdio da je on autor teksta Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u vezi sa arbitražnim postupkom u predmetu ‘Viadukt’ d.o.o. Portorož, protiv tužene Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Washingtonu.

Hoće li reagovati Tužilaštvo BiH u aferi Viaduct?

Iako Mandić ističe da je arbitražna odluka u ovom slučaju konačna i izvršna i da BiH treba platiti dug ‘Viaductu’, a onda regresnom tužbom može tražiti naplatu tužbe od RS, ipak na naše insistiranje da odgovori postoji li mogućnost da se u ovom trenutku utvrdi barem kršenje Sporazuma koji su potpisali 2017. godine Vlada RS, tada na čelu s Željkom Cvijanović i Vijeće ministara BiH, odgovorio je potvrdno.

“Ali, ako se prekrši ugovor, onda je to stvar tužilaštva, a ne Pravobranilaštva“, kaže Mandić.

Sada se postavlja pitanje, zašto ne reaguje Tužilaštvo BiH?

Uvidom u Sporazum iz 2017. godine i pravni laik može utvrditi da je taj sporazum prekršen i da je pozivanje na poštivanje tog sporazuma ili provođenje mjera kojim će se RS natjerati da ispoštuje ono što je potpisala prvi korak da se budžet BiH spasi od štete.

Zašto bi BiH platila dug za koji su krive vlasti RS, pa onda podnosila regresnu tužbu, a da prije toga nije ni pokušala iskoristiti mehanizme za plaćanje štete iz Republike Srpske po osnovu potpisanog Sporazuma?

Jer, zašto je Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade RS uopšte potpisivan ako se po njemu ne može postupiti i ako nema pravnu snagu, a ima?

Kakva je pravna snaga Sporazuma

Jer, BiH je regresnu tužbu mogla pokrenuti i bez potpisanog sporazuma, ako je vidljivo iz same tužbe i arbitražne odluke ko je tužen i odgovoran za nastalu štetu.

U tom sporazumu je jasno precizirano da će Vlada Republike Srpske bezuslovno isplatiti Viaductu svu odštetu utvrđenu na osnovu konačne arbitražne odluke, koju bi u Arbitražnom postupku Viaductu bila dužna isplatiti Bosna i Hercegovina u određenom roku.

Taj rok je prošao, a niko ne povlači pitanje sankcija za kršenje odredbi sporazuma koji je na snazi od jula 2017. godine.

 

The post NovI detaljI afere Viaduct: Sve je više indicija da je proces vođen tako da bude izgubljen. Advokati Vlade RS na glavnu raspravu uključili se video linkom! first appeared on Gerila.info.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine formiralo je predmet koji odnosi na slučaj “Viaduct”. Provjerava se šta se tačno desilo i ko je kriv u aferi teškoj preko 110 miliona maraka za neizvršavanje Međunarodne arbitražne presude, otkriva Raport.

Potvrdio advokat Baroš

Predmet je formiran, kako saznajemo još prije nekoliko mjeseci, tačnije krajem prošle godine.

Čak je Tužilaštvu BiH stigla i krivična prijava koju su podnijeli advokati koji zastupaju slovenačku kompaniju Viaduct.

Ovu informaciju potvrdio je za Raport i pravni zastupnik Viaducta Predrag Baroš.

Prijava je, prema informacijama Raporta podnesena protiv Vijeća ministara BiH i Predsjedništva “zbog nemarnosti u rješavanju problema”.

Riječ je broju predmeta T 20 0 KTNK 0026153 24, što znači da je predmet aktivan još od prošle godine, prije blokade računa BHANSA-i i odluke opštinskih sudova da se krene s plijenidbom državne imovine.

“To je tačno. Podnijeli smo prijavu prije nekoliko mjeseci. Znam da je predmet formiran u Tužilaštvu“, rekao je kratko Baroš za Raport.

Saznajemo da je državni tužilac, koji je zadužio predmet, već započeo s određenim provjerama, ali nije poznato da li je donesena naredba o pokretanju istrage i da li je za sada iko ispitan u postupku u kojem je Vlada RS bila dužna isplatiti novac Slovencima.

Takođe, Tužilaštvo BiH je još jednu prijavu zaprimilo i 2022. godine, odmah po pravosnažnosti arbitražne presude u kojoj se zatražila isplata 39,8 miliona eura, uz kamatu retroaktivno obračunatu od 13. novembra 2021. do datuma isplate.

Sve potpisala Cvijanović

Prema Sporazumu potpisanom 2017. godine, Vlada Republike Srpske bezuslovno se obavezala da će isplatiti sve novčane kazne po arbitraži.

Sporazum je potpisala tadašnja premijerka RS Željka Cvijanović, ali se sve guralo godinama pod tepih, a kamate su rasle.

Prema informacijama Raporta, Republiku Srpsku u ovom sporu u Washingtonu zastupala je advokatska kancelarija iz Beograda Karanović & Partners’, koja je imala i svoje kancelarije u BiH, a ne Pravobranilaštvo BiH.

Pravobranilaštvo je samo dobilo informaciju da se dug mora platiti. Međutim, pitanje je zašto je o svemu godinama ćutalo i zašto slovenačka kompanija nije tužila RS.

raport.ba

The post Tužilaštvo BiH formiralo predmet ‘Viaduct’. Sve se provjerava u aferi teškoj preko 110 miliona maraka! first appeared on Gerila.info.

Kada je krajem januara ove godine, poslije 15 godina povlačenja po sudovima, okončan arbitražni spor Slovenije protiv Rudnika i Termoelektrane (RiTE) Ugljevik, vlasti Republike Srpske su to proglasile „povoljnim rješenjem“.

„Spor Slovenije protiv RiTE Ugljevik okončan je povoljno po RS i dug od 67 miliona evra biti isplaćen u narednih sedam godina“, izjavio je 31. januara ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić.

Đokićeva izjava uslijedila je dan nakon što su predstavnici RiTE Ugljevik, “Elektrogospodarstva Slovenije” i Holdinga “Slovenske elektrane” potpisali tri ugovora, prema kojima će RiTE “Ugljevik” Slovencima morati u ratama isplatiti odštetu od 67 miliona evra, plus kamate u iznosu od 58,2 miliona evra. RiTE Ugljevik se obavezao da će Slovencima isporučivati i trećinu proizvedene električne energije sve dok termoelektrana bude radila.

Slovenija je pokrenula dva arbitražna spora protiv RiTE Ugljevik, posredno i protiv RS, jedan u Beogradu, drugi u Vašingtonu, tražeći ogromnu odštetu po osnovu prijeratnih ulaganja u ugljevičku termoelektranu. Arbitražno vijeće u Beogradu presudilo je u korist „Elektrogospodarstva Slovenije razvoj in inženjering“ (EGS-RI), dok spor u Vašingtonu nije okončan. Slovenci pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova – ICSID u Vašingtonu traže odštetu od 770 miliona evra.

Ministar Đokić je u januaru tvrdio da će RS biti u stanju da izvršava obaveze iz arbitražne odluke, da će dug od 67 miliona evra biti isplaćen u narednih sedam godina, ističući da je najbitnije da „više ne postoji zabrinutost za dalje funkcionisanje RiTE Ugljevik“. Da li je Đokićev optimizam realan i da li zaista poslovanje RiTE Ugljevik nije dovedeno u pitanje?!!

Arbitražno vijeće u Beogradu je krajem prošle godine presudilo u korist EGS-RI, obavezujući RiTE Ugljevik da toj kompaniji mora isplatiti 67 miliona evra duga na ime glavnice, plus 58,2 miliona evra po osnovu zatezne kamate. Arbitražom je utvrđeno da RiTE Ugljevik nije ispoštovala obaveze isporuke električne energije, u periodu od 2011. do 2021. godine, na osnovu ugovora potpisanih osamdesetih godina prošlog vijeka, budući da je Slovenija učestvovala u izgradnji termoelektrane u Ugljeviku. Iako se vlasti u RS hvale „povoljno okončanim“ sporom, pitanje je da li u cijelom slučaju ima išta povoljno po RiTE Ugljevik i njene zaposlene, Elektroprivredu RS, sa čijeg računa će se isplaćivati rate, a na kraju i za samu RS? Tim više, jer je arbitraža u Beogradu nije riješila pitanje neisporučivanja električne energije Slovencima tokom 2022. i 2023. godine,  pa će i to naknadno doći na naplatu.

Osim toga, postavlja se pitanje odgovornosti onih koji su odbili zahtjev Elektroprivrede RS da se spor sa Slovencima riješi sporazumno, kako ne bi pokretali arbitražu? Pitanje je – ko je prije pokretanja arbitraže, a nakon upozorenja EGS-RI, odlučio da je zahtjev slovenačke kompanije neosnovan, pritom zanemarujući moguće pravne posljedice proizašle iz Sporazuma o sukcesiji nakon raspada nekadašnje SFRJ? Veoma je upitno da li su takvu odluka zaista formalno donijela nadležna preduzeća i entitetskih organi ili je naredba da se odbiju pregovori sa Slovencima stigla iz jednog centra moći, bez ikakve zvanične odluke. Nakon svega, sasvim je izvjesno, da bi dogovor sa EGS-RI, koji se mogao postići prije desetak godina, bio mnogo povoljniji od posljedica arbitražne odluke iz Beograda.

TRI UGOVORA

Nakon što je Arbitražno vijeće u Beogradu presudilo u korist Slovenaca, RiTE Ugljevik i ERS potpisala su tri ugovora sa EGS-RI.

Jedan od ugovora je onaj koji obavezuje RiTE Ugljevik da jednu trećinu proizvedene električne energije isporučuje Slovencima, počevši od 1. februara ove godine, pa sve dok termoelektrana bude u pogonu da proizvodi struju.

Ova obaveza nije naložena arbitražnom odlukom, već je dosuđena samo naknada štete za neisporučenu električnu energiju i zatezne kamate u prethodnom periodu (od 2011. do 2021. g.). Dakle, ona je posljedica arbitražne odluke, koja se mogla povoljnije riješiti da je sa Slovencima postignut sporazum, prije nego što su pokrenuli arbitražu. Uz to, isporuka trećine električne energije je ogroman teret za RiTE Ugljevik, u koju se godinama ništa ne ulaže, koja kuburi sa prihodima i bilježi gubitke, kao i za matično preduzeće – ERS.

Potpisan je i ugovor o otplati glavnice, notarski obrađen, na iznos od 67 miliona evra. Ugovorena je otplata na 14 jednakih mjesečnih rata od 4,78 miliona evra, po kamatnoj stopi šestomjesečnog EURIBOR-a, plus jedan posto. Primjenom EURIBOR-a mijenja se i kamatna stopa, a rizik promjene kamatne stope prebačen je sa banke na dužnika. Što opet ne ide na ruku ni RiTE Ugljevik ni ERS. Dodatno opterećenje za ove javne kompanije je i činjenica da još nije zaključen poseban ugovor o otplati zateznih kamata u iznosu 58,2 miliona evra.

Ugovor o otplati glavnice je sačinjen u formi notarskog ugovora, koji podrazumijeva i podvrgavanje RiTE Ugljevik i ERS neposrednom prinudnom izvršenju na cjelokupnoj imovini. Redom – najprije naplatom sa računa RiTE Ugljevik ili ERS, a potom naplatom iz druge imovine, što bi, ako se desi, značilo da Slovenci po osnovu neizmirenog duga mogu doći u posjed dijela vlasništva RiTE Ugljevik.

Finansijski izvještaji RiTE Ugljevik za 2021. i 2022. godinu, objavljeni na Banjalučkoj berzi i APIF-u, kazuju da je ova kompanija imala blagi porast poslovnih rezultata, ali i povećan broj zaposlenih. Prihodi od prodaje proizvoda RiTE Ugljevik u 2022. godini iznosili su  166.478.534 KM, što je za oko 22,5 miliona KM više u odnosu na prethodnu, 2021. godinu, kada je prihod iznosio 143.993.513 KM. U 2022. godini, u odnosu na prethodnu, u RiTE UGljevik zaposleno je 26 novih radnika, mada je, prema procjeni poznavalaca prilika u ovoj kompaniji, i postojeći broj bio prevelik i trebalo je da bude umanjen..

Prihod po zaposlenom iznosi oko 80.000 KM, iz čega se, jasno je, ne mogu pokrivati osnovni troškovi poslovanja. Samo trošak plate jednog radnika u prosjeku je oko 30.000 KM godišnje, a uz troškove prevoza, toplog obroka i svih ostalih troškova ta cifra vrtoglavo raste. Primjera radi, ekonomisti navode da jedan obični samostalni preduzetnik koji se bavi proizvodnom djelatnošću, kada odbije sve troškove, teško može da opstane sa prihodom od 80.000 KM, a kamoli termoelektrana sa rudnikom.

Na kraju, prema iskazanim finansijskim pokazateljima, RiTE Ugljevik je na polovini 2023. godine imala gubitak od 20,3 miliona, koji je, nema sumnje, do kraja prošle porastao.

RiTE Ugljevik izložen je velikim gubicima zbog niske efikasnosti, uslovljene zastarjelom tehnologijom, velikom broju zaposlenih, rastućim obavezama prema bankama i dobavljačima… Sada su na naplatu došle i obaveze prema Slovencima, koje će ova kompanija teško moći da iznese i podnese.

Toliko o „povoljnom okončanju“ spora o kojem je prije pola godine govorio ministar Petar Đokić. Neizvjesno je kako će biti okončan drugi spor, koji se vodi u Vašingtonu. Ako i on bude u korist Slovenaca, RiTE Ugljevik može da stavi ključ u bravu, što bi hiljade radnika i njihovih porodica ostavilo bez osnovnih prihoda. I kada bi se to desilo, niko u RS ne bi potegao pitanje odgovornosti – ko i zašto je tražio da se spor sa Slovencima ne rješava sporazumno, već da završi na arbitražnim sudovima, čije odluke su finansijski mnogo nepovoljnije za RiTE Ugljevik, ali i sam entitet.

(Žurnal)

The post RITE UGLJEVIK U TEŠKOJ SITUACIJI: Drugi arbitražni spor mogao bi hiljade radnika ostaviti bez posla first appeared on Gerila.info.