Nova intalacija i novi vod rade se od kružnog toka na Petrićevcu i ide u pravcu Tunjica. Sistem za Potkozarje je, međutim, već izgrađen za vrijeme vlasti Slobodana Gavranovića, uz pomoć njemačkih investicija, koji je tada najavio da je Potkozarje zajedno sa Tunjicama, Dragočajem, Ramićima i ostalim selima koja gravitiraju tom dijelu Banjaluke riješen za narednih četrdeset godina. Vlast Gavranovićevog naslijednika Igora Radojičića je na taj sistem (bazen Tunjice) spojila Zalužane i Trn koji su niži od Dragočaja i Ramića i tako “povuku” svu vodu iz bazena. Slobodan Gavranović i Igor Radojičić gradonačelnici Banjaluke bili su kao predstavnici SNSD-a. Radojičić je danas jedan od najbližih saradnika aktuelnog gradonačelnika Stanivukovića i jedan od osnivača Pokreta Sigurna Srpska.

Stanivukovićeva administracija za “sanaciju štete” i “proširivanje” vodotoka ka Potkozarju zadužila je grad Banjaluku za dodatnih deset miliona maraka. Odlukom o kreditu predviđeno je kreditno zaduženje za kapitalnu investiciju, izgradnju vodovodne infrastrukture-izgradnje dovodnog cjevovoda za rezervoar Tunjice 1 i izradu hidrauličnog modela, piše u Odluci o zaduženju koju je usvojila Skupština grada Banjaluka. U Odluci je objašnjeno i zašto se vodovod ka tom dijelu grada mora “proširivati” i kako su umjesto cijevi promjera 700 mm 2014., stavljene cijevi promjera 400 mm. Isto tako, u Odluci se navodi i da je voda koja je bila namijenjena samo za Potkozarje skrenuta i prema Zalužanima, Trnu i dijelu laktaške opštine.

Rok otplate kredita je 120 mjeseci. Odbornica Narodnog Fronta u banjalučkoj gradskoj skupštini Dijana Ješić kaže da je vrlo zanimljivo to što danas niko ne spominje bilo čiju odgovornost.

“Što se tiče rezervora Tunjice, a iz kojeg se snabdijeva dio Banjaluke, te dio Laktaša (Trn, Jablan i Glamočani), još 2014. godine je napravljaven katastrofalni propust kada su stavljenje cijevi manjeg promjera od onih koje su potrebne. Kako se ta naselja razvijaju i sve više kuća se priključuje na taj cjevovod, ta naselja su iz godine u godinu u sve većem problemu, što je kulminiralno u zadnjih nekoliko godina. Trenutna gradska administracija odgovornost prebacuje na prethodne vlasti, što i jeste njihova krivica, ali sam lično tražila od gradonačelnika da podnese krivičnu prijavu protiv odgovornih, što je i obećao, ali se do danas ništa nije desilo. Dakle, prema projektu je trebalo staviti cijevi promjera 700 mm, a stavljene su cijevi promjera 400 mm. Znači, neko je uradio mimo projekta i nije odovarao za to, a ugrozio je mnoge živote tom odlukom. Dok god imamo ovakve situacije, dok niko ne odgovara za kriminal koji je počinio, ovakve stvari će se ponavljati“, kaže Ješić za Gerila info.

Ona navodi da je u ovom trenutku najbitniji završetak radova.

“Ja se nadam da će se požuriti sa ugradnjom novih cijevi, za šta smo digli kredit od 10 miliona i da će problem biti riješen. Nadam se da tad neće biti nikakvih izgovora. Smatram da je to najvažniji projekat u gradu i da svi drugi u ovom momentu mogu i moraju da čekaju (od šetališta, parkova i ostalih uljepšavanja). Kada smo teniski teren izgradili za 3 mjeseca, jer su sve firme radile na tome, možemo valjda i vodovodnu infrastrukturu kako bi ljudi imali vodu – a što je osnovna ljudska potreba“, kaže odbornica NF.

Iz grada Banjaluka u odgovoru za Gerila info potvrđuju da problem naselja koja su ovog ljeta ostala bez vode nije u nedostatku vode već u nedovoljnim dovodnim kapacitetia.

“Osnovni problem je đto postojeći dovodni cjevovod, koji je građen za vrjeme prethodnih vlasti prije nekoliko godina, nema dovoljan kapacitet da zadovolji današnje potrebe ovog područja. Kako su se naselja širila i broj korisnika je rastao, te postojeći sistem više nije mogao da zadovolji dovoljan dotok vode u periodima najveće potrošnje“, navode iz grada Banjaluka.

Jasno je i iz odgovora gradske uprave da u Banjaluci ne postoji sistemsko planiranje širenja i razvoja grada što je jedna od posljedica i upornog odbijanja usvajanja Urbanističkog plana koji bi planski definisao način i dinamiku razvoja grada. Usvajanje Urbanističkog plana bi, međutim, spriječilo gotovo svakodnevne izmjene regulacionih planova a koje pogoduju investitorima.

Iz gradske uprave objšanjavaju i da se, kada je sistem prema Potkozarju u pitanju, ne radi o običnoj zamjeni starih i dotrajalih cijevi već o izgradnji novog većeg dovodnog sistema.

“Pojašnjenja radi prethodna administracija je uradila dovodni cjevovod manjeg profila F400 a sada se radi novi dovod većeg kapaciteta F700 koji će omogućiti da veća količina vode stiđe do rezervoara Tunjice i i Tunjice 2“, kažu u gradskoj upravi. Navode i da očekuju da će radovi biti završeni do polovine avgusta.

Postojeći rezervoar izgrađen je 2015. godine u sklopu KFV projekta vrijednog više od 20 miliona evra. Realizaciju projekat ozvaničili su, tadašnji, gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović, parlamentarni državni sekretar njemačkog Ministarstva za privrednu saradnju Hans Joakim Fuhtel i, tadašnji, šef Delegacije EU u BiH Lars Gunar Vigermark.

Tada je rečeno da su rezervoari na Tunjicama i u Šargovcu kapaciteta 3000 i 5000 kubika i da su više nego dovovoljni za potrebe za vodom tog dijela grada.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Stanivuković kreditom od 10 miliona ispravlja SNSD greške! first appeared on Gerila.info.

To se, ipak, neće desiti, jer je Vrhovni sud Republike Srpske poništio prethodnu sudsku odluku, a postupak će biti vraćen na početak.

Ipak, afera sa zemljištem u Ramićima nije „od juče“ i gotovo je nemoguće pratiti šta se sve dešavalo u ratu između krupnog kapitala, gradskih vlasti i javnih preduzeća.

Ovaj problem ima „duboku“ istoriju koje se danas malo ko i sjeća i u koji su uključeni svi SNSD-ovi gradoonačelnici.

Naime, i u ranijim godinama, od 1974. godine, zemljište u Ramićima korišćeno je za odlaganje komunalnog otpada koji je sakupljala OOUR „ČISTOĆA“ kao jedno od preduzeća Grada Banja Luka.

Privatizacija ovog preduzeća izvršena je 31. decembra 1999. godine. Imovina OOUR „Čistoće“ tada je uknjižena na OOUR „Čistoća“ na sljedeći način: za pravo svojine – kao društvena svojina i za pravo korišćenja. Drugim riječima, imovina nije uknjižena za pravo na privatno vlasništvo.

Rješenjem Skupštine Grada Banja Luka 25-475-777/02 od 16. decembra 2002. godine, donesenim na osnovu tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu, predmetno zemljište je preuzeto od ranijih vlasnika, odnosno od OOUR „Čistoća“ zbog izgradnje Regionalne deponije čvrstog otpada u Ramićima.

Zemljišno-knjižno pravo korišćenja preneseno je na pravo raspolaganja Gradu Banja Luka kao društvena svojina i pravo raspolaganja.

Tada je odlučeno da raniji korisnik nema pravo na nadoknadu za zemljište, a da ima pravo na nadoknadu za izgrađene objekte niskogradnje. O tome je 2004. godine donesen i Zaključak o dozvoli izvršenja Rješenja, pri čemu je utvrđeno da je Rješenje postalo izvršno, pa je Skupština Grada 1. februara 2005. godine zemljište u Ramićima dodijelila Javnom preduzeću „Dep-ot“, što je u zemljišnim knjigama i uknjiženo kao „pravo korišćenja radi građenja i pravo posjeda na nekretninu u korist JP Dep-ot“.

„Čistoća“ tada nije uložila nikakvu primjedbu, ni prigovor, ni žalbu, niti je bilo ikakvog osporavanja, osim što je parničnim postupkom „Čistoća“ tražila novčanu nadoknadu.

Nadalje su fazno izvođeni radovi i dobijane sve potrebne dozvole za sve faze gradnje i poslovanja na Deponiji. Sve ove aktivnosti su urađene za vrijeme gradonačelnika Dragoljuba Davidovića.

U oktobru 2012. godine gradonačelnik Banje Luke postaje Slobodan Gavranović i po preuzimanju mandata, 26. juna 2013. godine, Skupština akcionara „Tržnice“ donosi odluku o prodaji akcija i vlasnik „Tržnice“ postaje Mladen Milanović Kaja.

Upravo ovo preuzimanje Tržnice bio je osnov za skoro preuzimanje „Čistoće“.

Na kraju Gavranovićevog mandata Kaja je kupio većinu akcija „Čistoće“ i na taj način je postao većinski vlasnik ovog javnog preduzeća. Grad je izgubio većinsko vlasništvo i nad „Čistoćom“.

Prije nego što je Kaja kupio ovo preduzeće, Grad je u vlasničkoj strukturi imao 30 odsto. Većinsko vlasništvo je Kaji omogućilo da donosi odluke mimo Grada Banja Luka, pa je to iskorišćeno i 2014. godine, takođe za vrijeme Gavranovićevog mandata, kada je „Čistoća“ uputila zahtjev Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove za upis prava na vlasništvo nad zemljom na kojoj posluje „Dep-ot“.

Zemlju je „Dep-otu“ dodijelio Grad. Većinski vlasnik zemljišta bio je Grad Banja Luka (62% vlasništva), a sedam drugih opština dijelilo je preostalo vlasništvo.

Kajino preuzimanje i „Tržnice“ i „Čistoće“ bilo je bez presedana, jer je traženo na osnovu člana 8. Izmjene i dopune Zakona o privatizaciji koja je stupila na snagu 2009. godine, dok se predmetna privatizacija desila 1999. godine, odnosno deset godina prije donošenja zakonskih izmjena.

Drugi osnov po kome je traženo ovo uzimanje vlasništva je Zakon iz 1993. godine koji je donesen u ratu i po kome su sva preduzeća iz društvene svojine prešla u državnu svojinu – Republike Srpske, pa je u spisu ovog predmeta pravo na raspolaganje imovinom svih preduzeća dobila Republika Srpska kao država, a ne lokalna zajednica.

Ovaj Zakon se, smatraju pravnici, nije odnosio na privatizaciju, nego na ratni pokušaj sprečavanja rasipanja imovine preduzeća i to je vjerovatno svjesno pogrešno tumačenje zakona zbog očiglednog pogodovanja.

Ni 1999. godine, ni 2014. godine nije se moglo tumačiti da je Republika Srpska – država. Takođe, nije tačno da je pravo raspolaganja imovinom dobila samo „država“, a ne i lokalna zajednica.

Grad je propustio da uloži žalbu na Rješenje RUGIP-a kojim se osporava ono što je Skupština Grada uradila 2002. i 2005. godine. Ovaj propust bio je osnova da u kasnijim sudskim postupcima Grad nije imao pravo da se uključuje na ozbiljan način tužbama.

Interesantno je to da su sudovi osporili ovo pravo Gradu zbog ovog razloga, a da su Kaji dali pravo da osnov za obaranje konačnog, izvršnog i pravosnažnog Rješenja bude propis koji je donesen deset godina nakon privatizacije.

RUGIP 2018. godine poništava Rješenje kojim je utvrđeno pravo svojine u korist „Dep-ot“ na štao se Grad nije žalio. Grad je neulaganjem žalbe u upravnom postupku izgubio pravo stranke u kasnijim sudskim postupcima. Ovo se desilo za vrijeme gradonačelnika Igora Radojičića. U međuvremenu je bilo više sudskih postupaka.

Sud je presudom iz jula prošle godine obavezao „Dep-ot“ da „Čistoći“ preda u posjed više od 295 dunuma zemljišta u Ramićima na kojem se nalazi Regionalna deponija. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove 6. avgusta 2020. godine donijela je Rješenje kojim je ustanovila da je „Čistoća“ kupovinom državnog kapitala stekla pravo vlasništva na 69 parcela, te da će se nakon pravosnažnosti tog Rješenja izvršiti uknjižba prava svojine u korist „Čistoće“, na što se Grad Banja Luka, opet nije žalio.

„Depot“ je inače ovo zemljište dobio na trajno korištenje od Skupštine grada Banjaluka još 2002. godine nakon čega je uplatio gradu 2,7 miliona KM za upravljanje otpadom. „Depot“ je u tom iznosu tužio grad Banjaluku, a „Čistoću“ za čak 34 miliona maraka jer su, kako tvrde, toliko uložili u objekte na spornim parcelama.

„Bez obzira na sve ove činjenice 6. avgusta 2020. godine je pravosnažnim rješenjem RUGIP-a usvojen zahtjev ‘Čistoće’ koja je uknjižena kao vlasnik ovog zemljišta.  Ovu odluku su potvrdili i Okružni i Vrhovni sud Republike Srpske. Ova odluka je zasnovana na izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji koji je stupio na snagu u avgustu 2009. godine, odnosno deset godina nakon privatizacije na kojoj je zasnovano ovo otimanje zemljišta“, objašnjava naš sagovornik.

Grad je propustio da se žali na prvostepeno rješenje zbog čega je izgubio pravo na tužbu, pa se s razlogom postavlja pitanje da li je tadašnji gradonačelnik Banje Luke Igor Radojičić namjerno pogodovao Milanoviću, baš kao što je njegov prethodnik Slobodan Gavranović učinio sve da ne spriječi gubljenje i „Tržnice“ i „Čistoće“.

Da bi cijela afera – koja je zamršena poput ribarskog silka – mogla lakše da se prati slijedi hronologija dešavanja:

1) Rješenjem Skupštine Grada 25-475-777/02 Grad Banja Luka je iz posjeda „Čistoće“ preuzeo zemljište zbog izgradnje Regionalne sanitarne deponije čvrstog otpada.

2) Rješenjem Skupštine Grada 10-475-539/04 isto zemljište je dodijeljeno „Dep-otu“ koji je na ime naknade za zemljište platio 2.662.209 KM.

3) U narednim godinama „Dep-ot“ je po fazama koristio ovo zemljište za izgradnju Regionalne deponije i u tu svrhu uloženo je više od 22 miliona maraka.

4) Sa druge strane, „Čistoća“ je ovakvu odluku prihvatila, ali nije bila saglasna s tim da ne dobije određenu naknadu za ovo zemljište te je pokrenula postupak utvrđivanja predmetne naknade pred nadležnim sudovima u vanparničnom postupku.

5) „Čistoća“ 2014. godine podnosi zahtjev RUGIP-u za utvrđivanje prava vlasništva na ovom zemljištu, u skladu sa Zakonom o privatizaciji.

6) Paralelno s ovim zahtjevom „Dep-ot“ je uživao stečeno pravo, gradio i upisao se kao nosilac prava svojine 2016. godine.

7) Iako nije bio u postupku, „Dep-ot“ je naredne godine, na osnovu presude Okružnog suda Banja Luka, usključen u pravni proces. Sud je naznačio da odluka o pitanju prava svojine zavisi i od pitanja zakonitosti raspolaganja Grada ovim zemljištem. Utvrđeno je i da „Dep-ot“ polaže pravo na ovu nekretninu imajući u vidu odluke Skupštine Grada i izdatu građevinsku dozvolu.

8) Pravosnažnim rješenjem koje je doneseno 6. avgusta 2020. godine RUGIP usvaja zahtjev „Čistoće“ i priznaje pravo svojine ovom preduzeću. Navedena odluka je potvrđena drugostepenom odlukom RUGIP-a, odlukom Okružnog suda u Banjoj Luci u upravnom sporu i odlukom Vrhovnog suda koji je postupao po vanrednom pravnom sredstvu. U procesu je učestvovao i Grad koji je i raspolagao zemljištem, ali nije uložio žalbu na prvobitnu sudsku presudu, a samim tim je izgubio i pravo da pokrene upravni spor. Gradska vlast je na taj način prepustila zemljište u Ramićića Kaji i „Čistoći“. Grad je naknadno podnio tužbu u upravnom sporu, ali to je bilo već kasno, jer ne postoji stranačka legitimacija za pokretanje upravnog spora za nekoga ko nije podnio žalbu u upravnom postupku.

9) „Čistoća“ je u septembru 2022. godine Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci podnijela tužbu zbog prinudne predaje u posjed zemljišta u Ramićima.

10) Pripremno ročište je održano 22. decembra 2022. godine. „Dep-ot“ je podnio protivtužbu sa zahtjevom da se utvrdi pravo svojine i to na osnovu instituta prava građenja na tuđem zemljištu. U ovom postupku „Dep-ot“ je dokazao da je postupao po pravosnažnoj odluci Skupštine Grada, da je isplatio naknadu za zemljište u Ramićima, da je gradio uz važeću i zakonitu građevinsku dozvolu. Na osnovu toga utvrđeno je da „Dep-ot“ može da stekne pravo nad izgrađenim objektima na zemljištu.

11) Pravobranilaštvo Republike Srpske 15. februara 2023. godine dostavlja izvještaj u ovom predmetu i traži da postupak bude uključen u svojstvu umještača (neko ko ima pravni interes da se pridružit u arbitražnom postupku).

12) Postupajući sud u februaru 2023. godine dozvoljava Gradu da učestvuje u postupku i Grad dostavlja odgovor na tužbu.

13) Tužilac u junu proširuje tužbu i pored predaje u posjed traži naknadu štete i naknadu za upotrebu tuđe stvari. Na narednom ročištu, koje je održano 28. jula, sud nalaže ekonomsko, građevinsko i geodetsko vještačenje.

14) Glavna rasprava održana je u junu prošle godine. Vještaci su utvrdili da je „Dep-od“ na zemljištu u Ramićima gradio zakonito i uz ulaganje, da su svi objekti stalnog karaktera, a na koncu je procijenjena i tržišna vrijednost tih objekata (34 miliona maraka).

15) Sud je usvojio tužbeni zahtjev „Čistoće“ i odbio protivtužbeni zahtjev za utvrđivanje prava svojine u korist „Dep-ota“. Grad se i u upravnom i u parničnom postupku držao pasivno, paušalno osporavajući iznesene činjenice, bez aktivnih radnji koje bi eventualno dovele do rješenja sporne pravne stvari.

16) Presudom Višeg privrednom suda u Banjoj Luci potvrđena je odluka u dijelu kojim se usvaja zahtjev za predaju u posjed i kojim se odbija protivtužbeni zahtjev kojim se traži utvrđivanje prava svojine. Djelimično je usvojen i tužbeni zahtjev tužioca i dosuđena mu je naknada štete u iznosu od 1,5 miliona maraka. Protiv ove odluke podnesena je revizija Vrhovnom sudu Republike Srpske 5. februara ove godine.

17) „Dep-ot“ je pred Okružnim privrednim sudom tužio Grad za povrat uplaćenog iznosa za zemljište u Ramićima (2,7 miliona KM) i protiv „Čistoće“ zbog isplate tržišne vrijednosti izgrađenih objekata (34,2 miliona maraka).

U sudskim spisima su dokazi i da je u ovoj priči bivši gradonačelnik Banjeluke, Dragoljub Davidović zaslužio svaku pohvalu, jer je u duhu najboljeg domaćina Grada, zemljište koje je i pripadalo Gradu, a na „Čistoću“ 1999. uknjiženo, vratio Gradu, a kasnije ga putem Skupštine Grada, predao Depotu, kao novoformiranom gradskom preduzeću, za ozbiljno bavljenje otpadom sa teritorije 8 opština.

„S pravom se sumnja se da su se ovi gubici gradskih preduzeća desili pogodovanjem u korist Kaje i onih koji stoje iza njega, od strane gradskih čelnika, Tužilaštva, Pravobranilaštva, RUGIP-a, a što je na ogromnu štetu Grada i građana i na taj način predstavlja krivično djelo“, kaže naš sagovornik.

Na jučerašnjoj posebnoj sjednici Skupštine Grada Banja Luka, direktor „Dep-ota“ Ratko Jokić pozvao se na javni interes i javnu odgovornost tvrdeći da je „Depot“ čuvar okoline i da spasava Banju Luku i okolne lokalne zajednice od ekološke katastrofe i epidemije.

„Nećemo dozvoliti da se imovina javnog preduzeća uništi ili preda drugome mimo zakona. Ovo je problem koji traje decenijama ali sada mora da se riješi. Moramo postaviti pitanje ko je nezakonito donosio odluke o privatizaciji zemljišta i ko je dozvolio da „Depot“ dođe u ovakvu situaciju“, rekao je Jokić.

Direktor „Čistoće“ Aleksandar Bajić podsjetio je da je „Čistoća“ do 1974. gazdovala deponijom, a da se danas upravljanje deponijom, kako je rekao, predstavlja kao „naučna fantastika“.

Bajić je utvrdio da je „grad nezakonito izuzeo zemljište i dao ga Depotu“. Rješenje koje nudi je privatno – javno partnerstvo.

„Želimo da preuzmemo i opremu i odgovarajući broj radnika i još prije nekoliko mjeseci smo dali takvu ponudu. Imali smo i niz drugih prijedloga, „Depot“ ih je odbio. Predstavnici ‘Čistoće’ riješeni su da sutra uđu u posjed svoje imovine, ali i spremni su da se sve riješi mirnim putem. Ne želimo ekološku katastrofu“, kazao je Bajić.

Na vanrednoj Sjednici Skupštine Grada odlučeno je da se uputi zahtjev Vladi Srpske za eksproprijaciju zemljišta, što će predstavljati dodatne ogromne troškove. Sa druge strane, sadašnja gradska vlast je pet godina čekala i nije ništa preduzimala da spriječi ovu katastrofu. Dočekala je jedino da kupovina „otetog“ zemljišta bude štit od „ekološke katastrofe“.

„Mnogo bolje rješenje bi bilo da je Grad kupio zemljište od drugih građana i da je organizovano upravljanje otpadom na drugoj lokaciji. Stara deponija svakako ima skoro popunjen kapacitet. Ali je pitanje šta je tu dogovoreno iza kulisa“, kaže naš sagovornik i dodaje da sadašnje rukovodstvo Grada nije pokrenulo ni krivične postupke protiv odgovornih.

Umjesto toga osnovan je novi politički pokret.

G. Dakić

The post GERILA istražuje: Kako je Banja Luka izgubila „Tržnicu“, „Čistoću“ i deponiju? first appeared on Gerila.info.

piše: capital.ba

Iako se gradonačelnik Banjaluka Draško Stanivuković početkom februara ove godine hvalio presudom Okružnog privrednog suda kojom je presuđeno da zemljište kod Prijedorske petlje pripada gradu, to je bila prvostepena presuda koju je Viši privredni sud preinačio.

„Ovo je istorijska pobjeda u zaštiti javne imovine koja otvara potpuno nove razvojne perspektive za naš grad. Ni jedna gradska administracija nije uspjela u ovoj borbi, ali mi jesmo, istrajnošću, znanjem i borbom protiv tajkuna koji su htjeli da otmu ovo vrijedno zemljište“, pohvalio se tada Stanivuković na društvenim mrežama.

Međutim, Viši privredni sud u presudi u čijem posjedu je CAPITAL navodi da Grad Banjaluka svoju tužbu od 22. novembra 2023. godine po kojoj je Okružni privredni sud početkom februara donio presudu u korist grada, nije utemeljio na obaveznim elementima, već je postavio samo novi zahtjev da se utvrdi da je po sili zakona stekao pravo svojine i posjeda na predmetnim nekretninama.

Sud podsjeća da je ovaj maratonski postupak pokrenut tužbom Grada Banjaluka podnesenom još 2012. godine, kojom se tražilo da se utvrdi da je ništavan upis prava vlasništva spornih nekretnina na Poljoprivrednu školu kao tuženu, te da je od tada donesen niz različitih sudskih presuda.

„Podnesak, kojim je grad 22. novembra 2023. godine preinačio tužbu sadrži samo novi zahtjev da se utvrdi da je po sili zakona stekao pravo svojine i posjeda na predmetnim nekretninama, bez činjeničnog osnova i bez navođenja na temelju kog zakona je vlasnik spornih nekretnina. Pravilno se u žalbi tuženog (Poljoprivredne škole) ukazuje na to da tužilac (Grad Banjaluka) osim promjene istovjetnosti zahtjeva, svoj zahtjev nije utemeljio na činjeničnom osnovu, niti je pružio sudu dokaze koji je to zakon na temelju koga smatra da je stekao vlasništvo“, navodi se u presudi.

Ovakav zahtjev, precizira sud, nema svog činjeničnog osnova, niti ga je po ocjeni ovoga suda, tužilac dokazao, u skladu sa odredbom člana 7. i 123. Zakona o parničnom postupku (ZPP).

„Zahtjev je izdvojeni dio tužbe koji kao takav ne mora da bude decidno postavljen, ali mora jasno da proizlazi iz činjeničnih navoda. Toga, u ovoj preinačenoj tužbi nema, te se pravilno u žalbi tuženog (Poljoprivredna škola) ukazuje na to, da tužilac (Grad Banjaluka) svoju preinačenu tužbu nije utemeljio na obaveznim elementima koje zahtjeva odredba člana 53. ZPP“, navodi se u presudi.

Kumovska veza

Podsjećamo, afera „Poljoprivredna škola” traje više od petnaest godina. Pravo raspolaganja nad vrijednim zemljištem kod Prijedorske petlje u banjalučkom naselju Derviši koje je procijenjeno na nekoliko stotina miliona maraka, stupanjem na snagu Zakona o stvarnim pravima 2009. godine stekla je Poljoprivredna škola.

Bivši direktor te škole Edi Haneš potom je vrijedno gradsko zemljište mijenjao za seoske parcele oko Banjaluke sa Pericom Repajićem iz Laktaša koji je dovođen u vezu sa Budom Stankovićem koga su opet mediji označili kao kuma Milorada Dodika.

U međuvremenu, Repajić je dio zemljišta prodao firmama „Bingo“ iz Tuzle Senada Džambića i „Oktan promet“ iz Bijeljine čiji je vlasnik aktuelni ministar privrede i preduzetništva RS Vojin Mitrović.

Zatvorske kazne zbog zemljišta

Grad Banjaluka, o čemu je pisao CAPITAL, osporio je ugovore o prodaji zemljišta firmama „Bingo“ i „Oktan promet“. Prvostepeni i drugostepeni sudovi su odbili tužbe grada, ali je Vrhovni sud RS u maja 2021. godine usvojio tužbu grada i vratio predmet Okružnom sudu na ponovno odlučivanje.

Okružni sud još nije donio presudu, ali su zbog postupanja u ovom predmetu osuđeni bivši zamjenik pravobranioca RS Mirko Stojčinović koji je dobio dvije i po godine zatvora i njegov pomoćnik Boris Jeličić koji je osuđen na devet mjeseci.

Maratonski sudski spor protiv Poljoprivredne škole grad je započeo 2012. godine kada je prvu tužbu podnijela administracija tadašnjeg gradonačelnika Slobodana Gavranovića.

Nakon toga, grad se za vrijeme dok ga je vodio Igor Radojičić, žalio Višem privrednom sudu na presudu Okružnog privrednog suda kojom je presuđeno na štetu grada. Viši privredni sud je u maju 2020. godine uvažio žalbu grada i predmet vratio na ponovno odlučivanje na niži sud.

U februaru ove godine, Okružni privredni sud je presudio u korist grada, a Viši privredni sud je 29. maja ove godine donio konačnu pravosnažnu presudu u korist Poljoprivredne škole. Grad Banjaluka sada ima pravo samo na vanredni pravni lijek, odnosno reviziju pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

The post Grad Banjaluka pravosnažno izgubio spor protiv Poljoprivredne škole first appeared on Gerila.info.

“Ovo je istorijska pobjeda u zaštiti javne imovine koja otvara potpuno nove razvojne perspektive za naš grad. Ni jedna gradska administracija nije uspjela u ovoj borbi, ali mi jesmo, istrajnošću, znanjem i borbom protiv tajkuna koji su htjeli da otmu ovo vrijedno zemljište“, napisao je na društvenim mrežama gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.

Veći dio zasluga, međutim, za ovakvu presudu ima administracija Igora Radojičića koja je pokrenula pravnu bitku za vraćanje zemljišta kod Prijedorske petlje u gradsko vlasništvo. Grad se, za vrijeme dok je na njegovom čelu bio Radojičić, žalio Višem privrednom sudu na presudu Okružnog privrednog suda u Banjaluci kojom je presuđeno na štetu grada. Viši privredni sud je u maju 2020. godine uvažio žalbu Grada i predmet na ponovno odlučivanje vratio na niži sud. Prvu tužbu, uopšte, zbog predmetnog zemljišta, podnijela je 2011. godine administracija Slobodana Gavranovića.

“Poništena je prethodno nepovoljna presuda nižeg suda i sad očekujemo da po instrukciji Višeg privrednog suda dobijemo konačnu presudu u svoju korist“, rekao je Igor Radojičić u maju 2020. godine.

Zemljište kod Prijedorske petlje je u bivšoj Jugoslaviji dato na upravljanje Poljoprivrednoj školi kao opštenarodna imovina.

Afera “Poljoprivredna škola” traje petnaestak godina. Zemljište kod Prijedorske petlje, procijenjeno na nekoliko stotina miliona maraka, je 2009. godine stupanjem na snagu spornog Zakona o stvarnim pravima uknjiženo kao pravo raspolaganja Poljoprivrednoj školi. Zatim je traženo pretvaranje u svojinu korištenjem odredaba Zakona o građevinskom zemljištu. Kancelarija za Zemljišno-knjižne poslove Osnovnog suda u Banjaluci je, 2010. godine, donijela nezakonito rješenje po kojem je zemljište prešlo u vlasništvo Poljoprivredne škole. To je, uvažavajući žalbu Grada 2020. godine, konstatovao Viši privredni sud.

U čitavoj priči pokušaja otimanja zemljišta kod Prijedorske petlje ulogu je imala i Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske koja je, nakon što je Okružni sud u Banjaluci, poništio rješenje Zemljišno-knjižne komisije Osnovnog suda, ponovo donijela rješenje kojim se društvena svojina pretvara u pravo raspolaganja na zahtjev Poljoprivredne škole.

Inače, predmetno zemljište dio je velike afere “zemljište Poljoprivredne škole” koja je procjenjena na 400 miliona maraka a u kojoj je Poljoprivredna škola na čelu sa direktorom Edijem Hanešom mijenjala vrijedno zemljište u Banjaluci za parcele u selima oko Banjaluke. Hanešu je dozvolu za zamjenu zemljišta dao školski odbor te škole 2011. godine. Poljoprivredna škola je zemljište u Lazarevu/Budžaku mijenjala za seoske parcele koje je prethodno pokupovao Perica Repajić iz Laktaša. Repajić je zemljište po selima oko Banjaluke pokupavo po sumnjivo visokim cijenama. Parcele kod Prijedorske petlje procijenjene su, tada, na sumnjivo niske iznose. O čitavoj aferi objavljeno je mnoštvo tekstova i dokumentarnih filmova, u jednom trenutku je postojala informacija da aferu i umješanost nekoliko lica, od kojih su neka čak i zaposleni u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove, istražuje MUP RS, ali nije bilo epiloga istrage.

U međuvremenu, Perica Repajić je dio zemljišta prodao firmama Bingo iz Tuzle i Oktan promet iz Bijeljine za nešto više od 8 miliona maraka.

Grad je, inače, još 2011. godine tužbom pokušao da ospori upis prava raspolaganja na Poljoprivrednu školu, da poništi ugovore o zamjeni zemljišta i kupoprodajne ugovore koji su kasnije uslijedili. Tužbu je odbacio banjalučki Osnovni sud. Sud je tada u obrazloženju naveo i da je kompanija Bingo bila savjestan kupac i da ne može snositi posljedice zbog eventualnih tuđih propusta jer je zemljište kupila na osnovu povjerenja u zemljišne knjige.

Mediji su u prethodnih petnaestak godina pisali i o ulozi Bude Stankovića u “Aferi Poljoprivredna škola” i zamjeni parcele u gradu za parcele po selima oko Banjaluke. Budo Stanković, inače, jedan je od kumova Milorada Dodika predsjedika Republike Srpske. Njegov sin Dragan Stanković aktuelni je direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske.

Čitav slučaj zemljišta Poljoprivredne škole u Banjaluci iznimno je opširan a vođeno je više pravnih sporova. U čitavu priču bili su uključeni notari, pojedinci iz Osnovnog suda Banjaluka, Poljoprivredne škole, Grada Banjaluka, Pravobranilaštva Republike Srpske i Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Zemljište Poljoprivredne škole: Epilog ili nastavak? first appeared on Gerila.info.