Cilj događaja bio je da se predstave rezultati istraživanja o kršenju digitalnih prava u Republici Srpskoj i podstakne šira rasprava o jačanju bezbjednosti novinara i aktivista u online prostoru.

Istraživanje SEMPER-a donosi najnovije nalaze o oblicima digitalnih prijetnji – od govora mržnje i dezinformacija do neovlašćenog pristupa podacima, hakovanja i cenzure. Učesnici su razgovarali o pravnim, društvenim i tehničkim aspektima zaštite digitalnih prava, kroz dva tematska panela: „Društveno-pravni aspekti“ i „Tehnički aspekti digitalne bezbjednosti“.

Predsjednik UG SEMPER, Đorđe Vujatović, poručio je da je poštovanje digitalnih prava novinara i civilnog društva „od ključnog značaja za očuvanje slobode izražavanja i demokratskih procesa“.

„Novinari i aktivisti svakodnevno koriste internet za informisanje javnosti i zagovaranje društvenih promjena, ali su upravo zbog toga često izloženi prijetnjama, hakerskim napadima i pokušajima cenzure“, istakao je Vujatović.

Stručnjak za digitalnu transformaciju i sajber bezbjednost Aleksandar Mastilović ocijenio je da pojam digitalnih prava još uvijek nije dovoljno prepoznat:

„Termin ‘digitalna prava’ nije formalno ušao u zakonsku regulativu, niti je dovoljno iskomuniciran u javnosti. Ljudi često nisu svjesni koliko algoritmi i tehnologije utiču na njihov položaj i slobodu“, rekao je Mastilović.

Direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u RS Branko Todorović naglasio je da je za zaštitu digitalnih prava potrebna veća saradnja institucija, medija i civilnog društva.

„Vlast, nažalost, trenutno ne pokazuje ni minimum spremnosti za partnerski odnos koji bi omogućio da se ljudska prava u BiH ostvaruju u skladu s Ustavom i međunarodnim obavezama”, ističe Todorović.

Profesor Mirko Sajić sa Fakulteta za informatiku NUBL podsjetio je na važnost tehničke zaštite i digitalne pismenosti.

„Dvostepena autentifikacija pruža određeni nivo sigurnosti, ali apsolutna zaštita ne postoji. Na kraju, vaša bezbjednost zavisi od toga koliko same platforme žele da vas zaštite”, naglašava Sajić.

Zaključeno je da je potrebna sistemska saradnja i edukacija svih aktera kako bi digitalni prostor u Republici Srpskoj postao sigurniji, slobodniji i otporniji na zloupotrebe.

GERILA

The post Konferencija SEMPER-a o digitalnim pravima: Zajednička poruka o potrebi jačanja zaštite novinara i aktivista u online prostoru first appeared on Gerila.info.

Kako navode, novinarka je tokom noći prebačena iz Trebinja u Sarajevo u pratnji policije i inspektora Granične policije BiH. Prije toga, pretresena je porodična kuća njenih roditelja i oduzeti su joj predmeti koje je koristila u radu.

„Riječ je o osobi koja godinama dobrovoljno dijeli informacije i dokumente o mogućem kriminalu u policijskim strukturama. Umjesto zaštite – dobila je lisice i pretres doma“, poručuju iz BH Novinara.

Upravni odbor BH Novinara naziva ovaj slučaj brutalnim institucionalnim pritiskom i kršenjem prava na slobodu izražavanja.

„Ovo je nesrazmjerno demonstriranje sile prema novinarki i njenom pravu na slobodan i siguran rad. Umjesto da se procesuiraju počinioci, pokušava se kriminalizovati onaj ko o njima piše“, stoji u saopštenju.

Sindikat: Odmazda zbog istraživačkog rada

Nezavisni sindikat radnika RTRS-a ocijenio je da je riječ o nastavku pritisaka na istraživačko novinarstvo.

„Postoje jasne indicije da je u pitanju odmazda zbog njenog rada. Nataša godinama ukazuje na kriminal u institucijama i zbog toga je bila meta prijetnji“, poručuju iz Sindikata.

Dodaju da, bez valjanog obrazloženja i dokaza, ovakvi potezi predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih i radničkih prava, te ističu „apsolutnu i bezrezervnu podršku“ kolegici.

Podsjećamo, Nataša Miljanović Zubac uhapšena je u Trebinju i prevezena u Sarajevo, gdje će biti saslušana u Tužilaštvu BiH. Pripadnici Granične policije pretresli su njen dom i automobile, tražeći telefone, računare i druge uređaje.

Zvanično se tereti za odavanje službene tajne, ali novinarka vjeruje da joj se institucije svete zbog objave Sky prepiski koje, prema njenim tvrdnjama, otkrivaju veze kriminala i korupcije u policiji i pravosuđu.

Krajem novembra 2024. godine, gostujući u podkastu „PST!“ portala Gerila.info, Miljanović Zubac je otvoreno govorila o prijetnjama, fizičkim napadima i porukama koje su joj upućivane.

Iznijela je imena šest visokih bezbjednosnih zvaničnika za koje smatra da bi bili odgovorni ako joj se nešto dogodi. „Obratila sam se svim institucijama i imam pisane tragove… Smatram da oni žele da mi se nešto dogodi“, rekla je tada.

Uprkos svemu, poručila je da neće odustati od izvještavanja o temama koje povezuju organizovani kriminal i dio bezbjednosnog aparata u BiH.

GERILA

The post BH novinari i Nezavisni sindikat RTRS: Hitno pustiti Natašu Miljanović Zubac i zaustaviti pritiske na novinare first appeared on Gerila.info.

Ovo je u podkastu „PST!“ našega portala kazala politički analitičar Tanja Topić koja je dobila  pravosnažnu presudu protiv Milorada Dodika i Novinske agencije Republike Srpske za klevetu. Dodik je, podsjećamo, Tanju Topić nazvao agentom njemačke obavještajne službe, a SRNA je to prenijela bez provjere.

„Sama činjenica da sam stigmatizovana u ovom društvu kao strani plaćenik, domaći izdajnik i neprijatelj donijela mi puno neugodnosti u svakodnevnom životu“, kaže Topić za GERILU.

Druga strana u ovom sporu, ističe ona, nije ponudila niti jedan dokaz da je Topićeva strani agent.  Oni su išli, kaže Topić, toliko daleko da su tvrdili da ona nije samo špijun Njemačke obavještajne službe, već i kvisling.

„I to je sadržalo jednu opasnu prijetnju po moju sigurnost, jer je rečeno kako se u mom kraju  tačno zna kako se postupalo sa kvislinzima u Drugom svjetskom ratu. Skidala im se glava. Prišao mi je čovjek na ulici koji mi je rekao: Mala, tebe čeka spreman metak u čelo. Tužilaštvo Republike Srpske je utvrdilo da ne postoje elementi ugrožavanja moje sigurnosti, ali su ostavili otvoren prostor da postoje elementi za klevetu“, kaže Tanja Topić.

Među uvredama koje je bivši predsjednik Republike Srpske „plasirao“ na račun Tanje Topić nalazi se i ona da je – loša Srpkinja. To je jedna od najčešćih „poruka“ koje je Dodik slao političkim protivnicima i neistomišljenicima.

„Ja ne znam ko ima certifikat da utvrđuje ko je dobar, a ko loš Srbin. Imamo mi još jednog autora koji je napisao sabrana djela o Miloradu Dodiku. I on je redovno pisao kako sam ja loša Srpkinja, ali u smislu ispoljavanja vjerskih osjećanja. Nikada se nismo sretali na takvim skupovima, tako da ne znam na osnovu čega je mogao da zaključi da li sam ja dobra ili loša vjernica. Označavana sam kao nerotkinja i kao neko ko se nije udao“, priča Topić.

Novinska agencija Republike Srpske je obavezna, po presudi Okružnog suda, da objavi cjelokupnu presudu i to će morati uraditi u roku od 30 dana. RTRS je, sa druge strane, objavio Dodikovu spornu izjavu u maju 2021, ali ne i presudu Okružnog suda.

Dan nakon što je izgubio spor protiv Tanja Topić Dodik je izgubio i dalekio važniju parnicu, onu pred Apelacionim vijećem Suda BiH. Potvrđena mu je prvostepena presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju godinu dana i šest godina zabranje bavljenja politikom.

„Malo koji građanin u BiH ima povjerenje prema institucijama zato što su se na čelu tih institucija uvijek regrutovali stranački kadrovi. I bez blagoslova stranačkog šefa koji učestvuje u vlasti na državnom nivou nije bilo moguće da se ti ljudi nađu na tim položajima. Moram da podsjetim da je godinama na čelu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta bio čovjek koji je danas savjetnik Milorada Dodika. I kako onda da im vjerujemo? Gotovo da je to nemoguća misija“, kaže Topić.

Oni koji brane Dodika i koji kritikuju presudu reći će vrlo jasno da je to politički proces. Tanja Topić smatra da je Dodik političkim potezima sam sebe sapleo u kučine i doveo se u tu situaciju koja je bezizlazna.

„Naravno da ova presuda ima politički rukopis ili političku pozadinu, ali svi potezi koji su slijedili i cjelokupan postupak zapravo govori da drugo. Dodik je osporavao Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, a sam je učestvovao u cjelokupnom procesu. Iako je negirao pravosudne institucije, te je institucije prihvatio. Na kraju, kada je otišao u Sud da mu ukinu pritvor, stavio je tačku na i. I sad je besmisleno ponovno izvlačiti iz rukava istu priču kako je to proces koji je usmjeren protiv Republike Srpske“, istakla je Tanja Topić.

Goran Dakić / GERILA

The post Tanja Topić za „PST!“: Dodik je sam stavio tačku na sopstveni kraj first appeared on Gerila.info.

Brojni protesti građana koji su se održali od 2012. godine u Bosni i Hercegovini organizovani su putem društvenih mreža, prije svega Facebooka. Aktivisti i javnost koristili su Facebook kako bi objavljivali informacije o kršenju ljudskih prava i zagađenju životne sredine, dijelili pozive na akciju i ujedinjavali se oko zajedničkih ciljeva. Međutim, društvene mreže takođe služe kao alat za vođenje kampanja blaćenja. Aktivisti i građani koji su učestvovali u ovim protestima redovno su bili uznemiravani i diskreditovani putem interneta. Aktivisti smatraju da su takve kampanje blaćenja organizovane kako bi se ućutkali i zastrašili pojedinci koji su kritikovali one na vlasti.

Proteste su pratili pokušaji vlasti da ograniče slobodu izražavanja u online sferi. Posljednjih godina, pod izgovorom borbe protiv dezinformacija, vlasti u oba entiteta Bosne i Hercegovine pokušavale su da uvedu mjere koje bi mogle uticati na slobodan protok informacija, slobodu izražavanja i udruživanja građana putem interneta.

Pod izgovorom borbe protiv dezinformacija, vlasti u Republici Srpskoj su 2015. godine proglasile internet javnim prostorom prema kojem bi online izrazi koji krše red i mir mogli biti sankcionisani, zatim pokušali da ograniče protok informacija i kritičke glasove tokom pandemije COVID-19 i na kraju kriminalizovali klevetu.

Slični pokušaji da se proglasi internet javnim prostorom i da se kazne građani za izazivanje panike tokom COVID-19 uslijedili su i u drugom entitetu Bosne i Hercegovine, Federaciji Bosne i Hercegovine. Takvi pokušaji uticali su na ponašanje građana na internetu: aktivisti su oprezniji prilikom korišćenja društvenih medija, dok se mnogi korisnici društvenih mreža ne osjećaju slobodno da izraze svoje mišljenje online i, od kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj, pažljiviji su u vezi sa time šta objavljuju na internetu.

Sloboda izražavanja i korištenja društvenih mreža u Bosni i Hercegovini

Pravo na slobodu izražavanja je zagarantovano međunarodnim konvencijama, Ustavom Bosne i Hercegovine, ustavima dva entiteta i Ustavom Brčko distrikta. Iako ne postoje posebne zakonske odredbe u Bosni i Hercegovini za zaštitu digitalnih prava, ustavi i konvencije koje štite slobodu izražavanja odnose se na sva sredstva izražavanja, uključujući internet. Online platforme su značajan resurs za građane, aktiviste i organizacije da ostvaruju svoje pravo na slobodu izražavanja i slobodu okupljanja.

Penetracija interneta i broj korisnika društvenih mreža u Bosni i Hercegovini su porasli posljednjih godina. Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine, u 2024. godini stopa korišćenja interneta bila je oko 100 odsto, dok je, na primjer, 2021. godine iznosila samo 55 odsto. Iako je televizija još uvijek najpopularniji izvor informacija, korišćenje društvenih mreža i online medija stalno raste. Facebook je najpopularnija društvena mreža, a slijede ga Instagram i YouTube. U posljednjih nekoliko godina TikTok dobija na popularnosti među mlađim generacijama.

Studija navika konzumiranja medija kod odraslih u Bosni i Hercegovini pokazala je da osam od deset ispitanika koristi bar jednu društvenu mrežu. Istraživanja pokazuju da većina korisnika samo čita sadržaj na društvenim mrežama i rijetko obavlja bilo kakve aktivnosti na njima, kao što su objavljivanje sadržaja i postavljanje komentara. Međutim, društvene mreže su važan resurs za mobilizaciju i ujedinjavanje zajednica i dijeljenje informacija od javnog interesa.

Iako većina zakona u Bosni i Hercegovini ne uključuje odredbe za digitalni prostor, krivični zakoni, koji, na primjer, zabranjuju javno podsticanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, kao i prijetnje smrću, mogu se koristiti za sankcionisanje takvih slučajeva online. Postoji samo mali broj slučajeva u kojima su pojedinci sankcionisani zbog nezakonitog štetnog sadržaja na društvenim mrežama, poput govora mržnje.

Objavljivanje sadržaja i komentara na društvenim mrežama podložno je opštim pravilima kompanija društvenih mreža, koje, kako bi zaštitile digitalni prostor prvenstveno radi komercijalnih interesa, ne dozvoljavaju štetan sadržaj poput govora mržnje, eksplicitnog nasilnog sadržaja, uznemiravanja i samopovređivanja. Uprkos poboljšanju moderiranja sadržaja na platformama društvenih mreža, primjeri izražavanja mržnje prema drugim grupama i veličanja ratnih zločina i dalje su dostupni na BHS jezicima. Osim toga, bilo je izvještaja u kojima je sadržaj medijskih kuća ili organizacija civilnog društva automatski uklonjen sa interneta zbog grešaka, iako nije kršio standarde zajednice.

Sloboda izražavanja u Bosni i Hercegovini nije uvijek bila zagarantovana. Pojedinci su uznemiravani online zbog svojih mišljenja, zbog čega često samocenzurišu i prilagođavaju svoje riječi i tvrdnje kako ne bi postali meta. Neki ne izražavaju svoja mišljenja zbog straha od odmazde, straha od pronalaženja posla ili drugih posljedica. Aktivisti su posebno mete organizovanih kampanja diskreditacije na internetu koje imaju za cilj da ih zastraše i smanje povjerenje javnosti u njihove namjere. Društvene mreže u ovim slučajevima postaju sredstvo odmazde i koriste se protiv onih koji kritikuju akcije onih na vlasti.

Mobilizacija i odmazda na društvenim mrežama

Društvene mreže su bile ključne za organizovanje protesta i mobilizaciju građana u Republici Srpskoj. Građani su se ujedinjavali putem Fejsbuk grupa tokom protesta “Spasimo Picin park”, protesta “Pravda za Davida” u Banjaluci i protesta za Kasindolsku rijeku u Istočnom Sarajevu. Društvene mreže su takođe bile alat koji se koristio za diskreditaciju aktivista i osoba koje su učestvovale u protestima. Aktivisti i njihove porodice bili su uznemiravani putem korišćenja botova, dezinformacija i kampanja diskreditacije.

Protesti za Picin park: Početak digitalnog aktivizma

Inicijativa “Spasimo Picin park” postala je simbol otpora uništavanju zelenih površina i građanskih prava u Banjaluci u Republici Srpskoj 2012. godine. Protest je organizovan protiv uništavanja istorijskog javnog parka u gradu, Picinog parka. Iako protest nije uspio da zaustavi uništavanje parka, prerastao je u društveni pokret sa pozivima na veću odgovornost vlasti.

Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu, bio je ključna figura u ovoj borbi. Dakić se prisjeća svojih prvih koraka u borbi za digitalna prava i online okupljanja. Prije pojave društvenih mreža, aktivisti su koristili mailing liste i emailove, što je bilo mnogo sporije za komunikaciju. Facebook je donio revoluciju 2007. godine, a Dakić ga je počeo koristiti 2009. godine.

“U to vrijeme, algoritmi su bili na strani korisnika, a ne korporacija”, prisjeća se Dakić. Iste godine, njegovo udruženje je pokrenulo YouTube kanal kako bi doseglo pratioce.

Facebook grupa “Spasimo Picin park” privukla je između 42.000 i 45.000 ljudi i podstakla vlasti da promijene način na koji se protesti mogu organizovati.

“Više nismo mogli da pozivamo ljude na okupljanja putem Facebooka bez podnošenja zvaničnih zahtjeva”, ističe Dakić.

On kaže da je vlada Republike Srpske koristila botove i online kampanje kako bi obezvrijedila pokret.

“Sjećam se da su, kada su bili protesti Pravda za Davida i Picin park, pokušavali da nas prikažu kao narkomane i alkoholičare”, kaže on.

Na primjer, osoba koja sjedi i pije pivo u parku prikazana je kao alkoholičar u medijima pod kontrolom vlasti. Jedan od najvećih izazova za Dakića i njegove kolege bio je kada su vlasti počele da tretiraju društvene mreže kao javni prostor.

“Nakon protesta u Picinom parku 2012. godine, zakon je promijenjen”, primjećuje Dakić.

Godine 2015. vlasti u Republici Srpskoj izmijenile su Zakon o javnom redu i miru, tako da se internet sada smatrao javnim prostorom i pojedinci su mogli biti sankcionisani za narušavanje reda i mira svojim izrazima i aktivnostima na internetu. Slične inicijative uslijedile su u Federaciji, gdje su brojni gradovi, poput Cazina i Bihaća, uključili internet u zakone o javnom redu, na osnovu kojih su uvrede i prijetnje na internetu mogle biti sankcionisane.

Što se tiče budućnosti digitalne borbe, Dakić ističe važnost korišćenja sigurnih kanala komunikacije kao što je Signal, umjesto manje bezbjednih platformi, kao što su Viber i Zoom.

Priča o Tihomiru Dakiću i inicijativi “Spasimo Picin park” pokazuje kako su digitalne platforme prije više od deset godina korišćene kao snažan alat za mobilizaciju i organizaciju građanskih protesta. Međutim, suočavanje sa izazovima koje postavljaju vlasti zahtjeva kreativnost i spremnost na prilagođavanje. Dakić vjeruje da je prava promjena moguća samo kroz fizička okupljanja.

“Moramo se vratiti fizičkim okupljanjima, sastancima i radnim akcijama”, kaže on.

Pravda za Davida: Vrhunac protesta građana u Republici Srpskoj

Protesti “Pravda za Davida”, koji su održani zbog nerazjašnjene smrti mladića Davida Dragičevića i započeli 2018. godine u Banjaluci, bili su najveći i najduži građanski protesti u Republici Srpskoj. Facebook grupa “Pravda za Davida”, koja je brojala 100.000 članova, bila je ključna platforma za širenje informacija o okupljanjima. Aktivisti su objavljivali razne sadržaje i dijelili materijale kao što su policijski izveštaji, a objave su dosegle preko šest stotina hiljada ljudi na internetu.

Ozren Perduv, jedan od aktivista, rekao je da su sve aktivnosti organizovane online, čak su i dizajni za majice dijeljeni online, tako da je svako mogao da ih odštampa.

“Najvažnije informacije su dijeljene putem grupe, gdje se okupljamo, kada se okupljamo, šta da ponesemo, kako da se ponašamo”, kaže Perduv.

Vlasti su pokušale da spriječe protestante i njihove aktivnosti na internetu raznim metodama. U početku je Facebook grupa bila otvorena i Perduv kaže da su vlasti, prvenstveno policija, pratili njihove aktivnosti na društvenim mrežama. Tokom određenih prilika, kada su okupljanja bila najavljena na društvenim mrežama, policija se pojavljivala prije aktivnosti, izdavala prekršajne prijave i lišavala ljude slobode.

Protestanti su bili diskreditovani online u provladinim medijima i od strane javnog servisa Republike Srpske, RTRS. Na primjer, riječi Davora Dragičevića, Davidovog oca, bile su izvučene iz konteksta i zatim dijeljene online.

“To je bilo zloupotreba našeg sadržaja. Naš sadržaj se uzima i isječe se dio koji se izvlači iz konteksta. Zatim nađu neke analitičare da to komentarišu. Tako to ide u online prostoru, pa čak i na javnom servisu”, objašnjava Perduv.

Perduv navodi da su kampanje dezinformacija o protestantima dolazile i iz policije i iz provladinih medija.

“Morali smo da se borimo i protiv laži o ubistvu i protiv laži usmjerenih ka nama. Oni su slučaj Davida Dragičevića pretvorili u slučaj svih nas. Prvo smo se borili za istinu o ubistvu Davida Dragičevića, a onda smo morali da se borimo za istinu o nama. To su bile bitke na više frontova”, ističe Perduv.

Neki postovi aktivista na društvenim mrežama bili su uklonjeni jer je, prema Perduvu, veliki broj ljudi prijavio da su uznemirujući. Perduv kaže da je vjerovatno organizovana grupa botova stajala iza takvih prijava, što je spriječilo da neki postovi budu objavljeni i dostupni većem broju ljudi.

“Mi nismo odustali. Ako bi nešto bilo cenzurisano, pokušavali bismo to ponovo objaviti, možda na drugačiji način. Neko drugi bi mogao da to objavi kako bismo to podijelili. Uvek smo uspijevali da prevaziđemo njihove pokušaje da nas cenzurišu”, kaže Perduv.

Kasindolska rijeka: Protesti protiv zagađenja životne sredine

Kampanja za Kasindolsku rijeku u Istočnom Sarajevu protiv izgradnje mini hidroelektrana započela je početkom 2020. godine i pokrenuta je putem društvenih mreža. Prva mini hidroelektrana na rijeci izgrađena je 2018. godine, a aktivisti su mogli vidjeti štetne posljedice koje je imala na životnu sredinu. Borba za rijeku počela je osnivanjem Facebook grupe „Stop izgradnji mini hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci“. Ekološke aktivistkinje Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak počele su da objavljuju dokumentaciju, fotografije i video zapise o ekološkom zagađenju i nezakonitim aktivnostima i kažu da su društvene mreže bile ključne u organizovanju protesta.

“Vidjele smo da je online prostor zapravo važan upravo zbog ove borbe protiv nepravde i nezakonitosti”, kažu one.

Aktiviskinje su koristile društvene mreže da podstaknu građane na akciju i kontinuirano objavljivale saopštenja potkrijepljena dokazima i davale redovne izjave javnosti kako bi izgradile povjerenje i kredibilitet.

Koristile su jednostavan jezik kako bi ih svi mogli razumjeti, pozivale su građane, kreirale Facebook događaje i dijelile sadržaj kroz druge aktivne online grupe iz Istočnog Sarajeva. Kroz društvene mreže stupile su u kontakt sa drugim organizacijama za zaštitu rijeka, a regionalna komunikacija putem interneta bila je važna za razmjenu praksi. Društvene mreže su bile ključne za podizanje svijesti o ekološkom zagađenju među građanima. Aktivistkinje kažu da su bilr uspješne u mobilizaciji ljudi jer su uspjele da objasne kako zagađenje životne sredine može uticati na živote građana.

Stav vlasti u Istočnom Sarajevu, koje su u početku smatrale grupu nevažnom, promijenio se kada su vidjele da je grupa putem društvenih mreža mobilizovala veliki broj ljudi u kratkom periodu i postala važna tema u lokalnoj zajednici.

“Prošli smo kroz sve faze aktivizma. Prvo su nas smatrali nebitnim, nismo mogli ništa da postignemo, a onda smo na kraju došli do tačke kada su nas zvali na sastanke i tražili neke savjete”, kažu Kovačević i Tuševljak.

U njihovom slučaju, društvene mreže su takođe korišćene za zastrašivanje. Protiv njih je pokrenuta online kampanja, botovi i političari su postavljali zlonamjerne komentare, a putem političkih Viber grupa mobilisani su drugi članovi da komentarišu, dijele i lajkuju sadržaj.

Aktivistkinje su dobile informacije da odbornici u lokalnoj skupštini prate njihove objave i komentare na internetu. Različite informacije su korišćene protiv njih, čak i činjenica da su na proteste pozvali medije iz Federacije. Aktivistkinje su optužene za sumnjive izvore finansiranja, dobijale su prijetnje i upozorenja o mogućim tužbama, a čak su i članovi njihovih porodica pozivani na razgovore. Kovačević i Tuševljak kažu da ih neki građani ne bi javno podržali zbog straha od odmazde i zato što oni ili članovi njihovih porodica rade u državnim institucijama. Podrška javnosti putem društvenih mreža bila je izuzetno važna jer je stvorila pritisak na donosioce odluka i primorala ih da riješe problem.

Okružni sud u Banjaluci poništio je tri obnovljene ekološke dozvole i jednu građevinsku dozvolu za mini hidroelektrane. Investitor je potom tužio aktivistkinje za klevetu. Postupci su u toku.

“Pored dugotrajnosti sudskih postupaka, jedna od najgorih stvari u vezi sa tužbama je njihov uticaj na mentalno zdravlje i činjenica da morate da se bavite tužbama, a ne možete da radite ono što vas je motivisalo za aktivizam”, navode one.

Kampanje diskreditacije izazvale su anksioznost i pritisak. Nisu imale efikasne mehanizme, mogućnosti i dovoljno resursa da podnose tužbe protiv onih na vlasti.

“Bespomoćnost i nedostatak dovoljnih mehanizama za pozivanje na odgovornost bili su zapravo obeshrabrujući i ono što nas je najviše ljutilo: iznošenje laži i korišćenje cijelog sistema bez ikakve odgovornosti i nemogućnost borbe na bilo koji konkretan način, osim da ih opovrgnete”, kažu aktivistkinje.

Suzbijanje slobode izražavanja na internetu tokom pandemije

Tokom vanrednih situacija, sloboda izražavanja na internetu može biti posebno ugrožena zbog mjera koje vlasti preduzimaju kako bi suzbile dezinformacije i širenje panike. Takve mjere su preduzete od strane određenih vlada u Bosni i Hercegovini tokom pandemije COVID-19, a neki građani su kažnjeni zbog širenja panike i dezinformacija. Međunarodne organizacije su upozorile da takvi dekreti i mjere ograničavaju slobodu izražavanja i slobodan protok informacija na internetu.

Tokom prvih mjeseci pandemije COVID-19 u Bosni i Hercegovini, izdato je nekoliko kazni za prekršaje zbog širenja dezinformacija i panike na društvenim mrežama.

Tokom pandemije 2020. godine, vlasti u Republici Srpskoj su donijele, a potom, nakon kritika međunarodnih organizacija, ukinule Uredbu o zabrani izazivanja panike i nereda tokom vanrednog stanja na teritoriji Republike Srpske. Uredba je zabranjivala predstavljanje ili prenošenje “lažnih” vijesti, tvrdnji koje izazivaju paniku ili ozbiljno remete javni red i mir i onemogućavaju ili značajno ometaju sprovođenje odluka i mjera državnih organa ili organizacija. Kršenja Uredbe bila su podložna kaznama u rasponu od 1.000 do 9.000 KM za pojedince, pravna lica i druge odgovorne osobe.

Na primjer, dvije kazne od po 1.000 KM izrečene su u Gradišci zbog širenja panike i dezinformacija. Jedna osoba je kažnjena jer je napisala na Instagramu da opština ćuti o pozivima za testiranje na koronavirus. Doktor je kažnjen zbog tvrdnji o navodnim manjkavostima zdravstvenog sistema u Republici Srpskoj, kao i jedan bloger iz Prijedora, koji je napisao da pandemija stvara priliku za krađu javnih sredstava. U Federaciji Bosne i Hercegovine, policija je kažnjavala ljude koji su navodno širili paniku na društvenim mrežama objavljivanjem dezinformacija i lažnih vijesti. Dvije osobe su kažnjene sa po 200 KM zbog narušavanja javnog reda i mira objavljivanjem sadržaja na Facebooku.

Jedan od ispitanika, koji je htio da ostane anoniman, izjavio je da mu je sloboda bila oduzeta zbog objava na Facebooku tokom pandemije, a saslušanje u njegovom slučaju je zakazano. To se dogodilo nakon što je objavio video vožnje automobila, gdje je sat pokazivao da se vozilo kretalo poslije policijskog časa, iako je video snimljen prije nego što je policijski čas najavljen. Pozvan je na razgovor u policiju i kažnjen sa 1.000 KM, optužen za izazivanje straha i panike. Ogorčen, objavio je sliku kazne i komentar da svi treba da napuste zemlju, nakon čega mu je sloboda oduzeta i kažnjen je sa 1.000 KM. Odbio je da potpiše nalog i zakazano mu je sudsko saslušanje u roku od 24 sata, koje je na njegov zahtjev odloženo. Kasnije se to nikada nije održalo.

“Do danas, troškovi koje sam morao da platim advokatu nisu plaćeni. Zato se smatram oštećenim”, ističe.

Pandemija i slučajevi u kojima su pojedinci kažnjeni zbog svojih objava na internetu uticali su na slobodu izražavanja, jer su ljudi postali oprezniji u pogledu onoga što bi objavljivali online. Takvi slučajevi su takođe imali uticaj na mentalno zdravlje onih koji su kažnjeni.

“Policija dolazi kući, komšiluk gleda, oni upadaju, traže me… Strašno je, dolaze i lišavaju me slobode, stavljaju lisice… Jezivo. Nisam nikoga ubio. Nisam počinio nijedan krivični čin da bi mogli doći i tretirati me na taj način”, ističe jedan sagovornik.

Zbog kritika međunarodnih organizacija, Republika Srpska je ukinula naredbu kojom su građani mogli biti kažnjeni zbog širenja dezinformacija i izazivanja panike tokom pandemije COVID-19, a policija u Federaciji takođe je prestala da kažnjava ljude zbog objavljivanja sadržaja na internetu. Ovi primjeri, međutim, pokazuju kako se izgovor borbe protiv dezinformacija može zloupotrebiti protiv pojedinaca i može uticati na slobodu izražavanja online.

Sankcije za širenje dezinformacija na internetu u Federaciji

Bilo je nekoliko pokušaja u Federaciji da se izmijene zakoni o javnom redu i miru na osnovu kojih bi pojedinci mogli biti kažnjeni zbog širenja dezinformacija i uvreda na internetu. Zakon o javnom redu Brčko distrikta i šest od deset kantonalnih zakona o zaštiti javnog reda i mira propisuju prekršajne sankcije za širenje lažnih vijesti ili tvrdnji koje mogu uzrokovati uznemiravanje građana i ugroziti javni red i mir.

Prema ovim zakonima, javni prostori se definišu kao ulice, trgovi, javni putevi, parkovi, sportski stadioni i igrališta, te bioskopi, ali ne i internet. U 2021. godini, u Federaciji Bosne i Hercegovine, postojale su inicijative da se izmijene zakoni i internet uključi kao javni prostor. Inicijatori tih inicijativa tvrdili su da su takve izmjene potrebne zbog velike količine štetnog sadržaja na internetu.

U 2023. godini, u Kantonu Sarajevo, novi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ušao je u parlamentarnu proceduru, klasifikujući internet i društvene mreže kao javne prostore, a pojedinci bi mogli biti kažnjeni za predstavljanje ili širenje lažnih vijesti i za “omalovažavanje državnih organa”. Organizacije civilnog društva protestovale su, tvrdeći da bi to moglo dovesti do ograničavanja slobode izražavanja i biti korišćeno proizvoljno protiv građana.

Uticaj kriminalizacije klevete na slobodu izražavanja

Uprkos kritikama organizacija civilnog društva i međunarodne zajednice, Republika Srpska je u julu 2023. godine kriminalizovala klevetu. Iznoseći i prenoseći neistine o osobi koje štete ugledu i časti postalo je krivično djelo kažnjivo novčanom kaznom od 1.000 do 6.000 KM. Iste kazne su propisane za predstavljanje i prenošenje informacija iz ličnog i porodičnog života osobe koje nisu činjenice od legitimnog interesa, a čije objavljivanje može nanijeti štetu njihovom ugledu i časti. Uvođenje ovih krivičnih dijela znači da pojedinci mogu biti krivično gonjeni zbog svog izražavanja na internetu, a ako nisu u mogućnosti da plate kaznu, mogu služiti zatvorsku kaznu.

Vlasti Republike Srpske pokušale su da usvoje Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, prema kojem bi neprofitne organizacije koje primaju strana sredstva bile podložne posebnim obavezama finansijskog izvještavanja, ne bi smjele da sprovode političke aktivnosti i morale bi da uključe poseban znak na materijalu koji proizvode. Vlada bi imala ovlašćenja da ih zatvori ukoliko smatra da su njihove aktivnosti nelegalne.

Takav zakon bi legitimizovao retoriku koju politički lideri često koriste, prema kojoj su predstavnici nezavisnih medija i civilnog društva strani agenti plaćeni od strane stranih aktera da destabilizuju Republiku Srpsku. Narativi o stranim plaćenicima koje plaćaju različiti akteri, kao i novinari i predstavnici civilnog društva koji rade protiv interesa političkih lidera, takođe se koriste i u Federaciji.

Aktivista Pravde za Davida Ozren Perduv kaže da je jedini cilj ovih zakonskih promjena da se ućutkaju pojedinci koji kritikuju one na vlasti.

“Veliki problem je što se zakon očigledno primenjuje na građane, na običan svet, ali se ne primenjuje na političare”, kaže on.

Jedan drugi ispitanik koji je htio da ostane anoniman rekao je da je kriminalizacija klevete pogoršala pravo na slobodu izražavanja. To su pokazale i globalne studije, poput Svjetskog indeksa slobode medija, prema kojem je Bosna i Hercegovina pala za 18 mjesta ove godine. Sada je rangirana na 81. mjestu od 140 zemalja svijeta. Ispitanik tvrdi da je od uvođenja amandmana na krivični zakon bolje ne objavljivati sadržaj na internetu i da plaćanje kazne može teško pasti građanima zbog teške ekonomske situacije u zemlji.

Ekološke aktivistkinje Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak kažu da su kriminalizacija klevete, kao i Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, alati za zastrašivanje i uznemiravanje građana.

“Ovo je način na koji će moći da nas provlače kroz sudove i zapravo nas odvlače od našeg rada. Kada imate tužbu, ne možete se samo baviti aktivizmom, morate se baviti pravom na slobodu izražavanja.”

Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u januaru 2024. godine presudio da kriminalizacija klevete nije neustavna, naglasio je da vlasti treba da izbjegavaju korišćenje pravnih sredstava koja bi mogla odvratiti građane, a posebno novinare, od izvještavanja kritičkog mišljenja o pitanjima od javnog interesa zbog straha od krivičnih i drugih sankcija.

Korišćenje krivičnog gonjenja za klevetu nije metoda koja se mnogo koristi u zemljama Evropske unije, i postoje brojni pozivi međunarodnih organizacija da se ukinu takve zastarjele odredbe i da se dekriminalizuje kleveta u onim zemljama gdje ova rješenja još uvijek postoje. Gonjenja za klevetu su posebno opasna u zemljama gdje su autoritarni režimi na vlasti i mogu koristiti ova sredstva da ućutkaju kritičke glasove.

Još uvijek nema krivičnih optužnica za klevetu u Bosni i Hercegovini, ali podaci iz tužilaštva pokazuju da je od 26. avgusta 2023. godine, kada su stupile na snagu izmjene Krivičnog zakona Republike Srpske, do 19. maja 2024. godine prijavljena 101 žalba. Najveći broj prijava za klevetu i otkrivanje ličnih i porodičnih okolnosti, 54, podnijet je Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka. Petnaest slučajeva za klevetu otvoreno je u Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljini, 14 u Okružnom javnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu, i 12 u Okružnom javnom tužilaštvu u Doboju. Pet žalbi za klevetu podnijeto je Okružnom javnom tužilaštvu Trebinje.

Podaci iz tužilaštava ukazuju da je značajno više prijava podnijeto za krivično djelo klevete nego za krivično djelo otkrivanja ličnih i porodičnih okolnosti, i da je većina ovih slučajeva još uvijek u fazi prijave. U samo pet slučajeva donijeta je odluka da se ne pokrene istraga, a u četiri slučaja je donijeta odluka da se sprovede istraga – tri u Banjaluci i jedna u Bijeljini. Najveći broj krivičnih prijava podnijet je protiv građana, manje protiv političara, a podnijete su i od strane pravnih lica i pojedinaca. U Trebinju, na primjer, članovi uprave Termoelektrane Gacko podnijeli su žalbe protiv građana, a članovi uprave javnog preduzeća Elektroprivreda RS protiv člana lokalne skupštine, Nebojše Vukanovića, i predsjednika Gradskog odbora Srpske demokratske stranke, SDS, Milice Radovanović.

Podnijeto je desetak krivičnih prijava protiv novinara i urednika: po tri protiv novinara podnijete su Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci i Bijeljini. U Okružnom javnom tužilaštvu u Doboju, slučajevi su takođe registrovani protiv urednika internet portala i administratora Facebook stranica. Mnoge žalbe se odnose na sadržaj objavljen u online medijima i društvenim mrežama. Pojedinci obično ne znaju da je podnijeta prijava protiv njih osim ako nisu pozvani na saslušanje u okviru istrage.

Rezultati ankete pokazuju da su izmjene krivičnog zakona u Republici Srpskoj uticale na građane u oba entiteta. Ispitanici kažu da drugačije tretiraju svoje online objave od kada je stupila na snagu kriminalizacija klevete. Jedan ispitanik iz Republike Srpske izjavio je da se više ne osjeća slobodno da dijeli svoje mišljenje na internetu, i nakon što je kleveta kriminalizovana, razmišlja nekoliko puta prije nego što nešto objavi, i moderira svoje objave i komentare.

Drugi ispitanik je rekao da sada ublažava objave jer zna da može potencijalno dobiti kaznu, a u krajnjem slučaju platiti kaznu za komentar na internetu koji je istinit, ali može se ipak okarakterisati kao kleveta. Treći ispitanik iz Republike Srpske izjavio je: “Ne pišem više ništa. Nijedna objava nije vrijedna da me jure po gradu. Kačim muziku i fitnes i to je to”.

Odgovori ispitanika iz Federacije ukazuju da je kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj imala posljedice i u ovom entitetu. Činjenica je da oni koji nisu registrovani u Republici Srpskoj takođe mogu biti krivično gonjeni, što ukazuju advokati i pravni stručnjaci. Jedan ispitanik iz Federacije rekao je da nakon kriminalizacije klevete razmišlja dvaput prije nego što nešto objavi. Drugi ispitanik je naveo da ublažava objave i da je “jedan portal upozorio da bi mogli biti tuženi zbog mog članka”.

Sloboda izražavanja na internetu danas

Kriminalizacija klevete nije jedini razlog zašto građani Bosne i Hercegovine ne osjećaju slobodu da izraze svoje mišljenje na internetu. Odgovori na upitnik pokazuju da mnogi ispitanici iz oba entiteta generalno ne osjećaju slobodu da izraze svoje mišljenje na internetu.

Glavni razlozi za to su uznemiravanje koje pojedinci trpe zbog svog mišljenja, negativni komentari i napadi od strane ljudi koji se ne slažu sa njihovim mišljenjem, ali i napadi botova. Ovo ukazuje na nedostatak kulture komunikacije, ali i na neistraženu temu korišćenja botova za uticanje na javno mnjenje i ućutkivanje neistomišljenika. Aktivisti su posebno meta napada, uznemiravanja i kampanja diskreditacije na internetu, a botovi često javno napadaju i diskredituju pojedince online i tako podstiču druge da rade isto. Izražavanje mišljenja na internetu, prema nekim ispitanicima, takođe bi moglo otežati dobijanje zaposlenja.

Ispitanici su rekli da ne osjećaju slobodu da izraze svoje mišljenje jer kritika vladajućih stranaka može ugroziti njihovo zapošljavanje u budućnosti. Takođe kažu da se boje da bi njihovo slobodno izražavanje moglo izazvati mržnju među drugim ljudima, nasilje, napade botova, ismijevanje i omalovažavanje.

“Svaka izjava može biti interpretirana na različite načine. Danas se ljudi kažnjavaju zbog onoga što misle, a kamoli zbog onoga što rade. Sve je kleveta, a ako nije, može biti”, odgovorio je jedan od ispitanika.

“Linčovanje tuđeg mišljenja je apsolutni hit danas”, rekao je drugi ispitanik.

Aktivisti ukazuju na to da su posebno meta online uznemiravanja i da se koriste različite metode na internetu da ih diskredituju – diskreditacija putem korišćenja botova, napadi na njihovu ličnost i porodicu, dekontekstualizacija izjava aktivista sa društvenih mreža i kampanje protiv njih online i u drugim medijima gdje se često povezuju sa stranim plaćenicima.

Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu smatra da je najčešći oblik ućutkivanja glasova na internetu putem korišćenja botova, “kroz fiktivne likove, mreže i finansiranje tih ljudi. Na kraju dana, dobar dio tih ljudi radi u institucijama, tj. ne rade ono što bi trebalo u institucijama, ali imaju poziciju koja je plaćena i oni su komentatori na portalima i na Facebook stranicama”.

Aktivista Pravde za Davida Ozren Perduv navodi još jedan način zloupotrebe objava na društvenim mrežama – korišćenjem objava aktivista i izvlačenjem iz konteksta kako bi se dokazali određeni narativi koje vlasti promovišu. Kao aktivista, pozivan je na informativne razgovore zbog svojih objava na društvenim mrežama. Tokom tih razgovora postavljana su mu brojna pitanja, što je smatrao gubitkom vremena.

“Nakon toga, ako ne postupite prema tim informativnim razgovorima, izdavaće se prekršajne prijave. Pa, ako stvarno zagrizu, onda će čak pokušati da podnesu krivične prijave protiv vas”, ističe Perduv.

Perduv objašnjava da su brojne institucije uključene u uznemiravanje aktivista, kao što su policija, tužilaštva i javni servisi.

“Određene osobe nas prate, prate nas u vozilima, prate nas na mjestima gdje se okupljamo. Postoji nekoliko načina na koje vlada pokušava da ograniči prava”, rekao je Perduv.

Vlasti su pokušavale na različite načine da diskredituju ljude koji su učestvovali u protestima, uključujući medije, koji su proteste opisivali kao akcije inicirane od strane stranih aktera sa ciljem rušenja legitimno izabrane vlade. Obilježavanje pojedinaca i aktivista kao stranih plaćenika i izdajnika je jedan od načina diskreditacije novinara, predstavnika civilnog društva i aktivista.

Vanja Stokić, Mladen Bubonjić i Anida Sokol / Balkan Insight

The post Ograničavanje sloboda na internetu: Od novčanih kazni do krivičnih istraga za online sadržaj first appeared on Gerila.info.

Koristeći neprimjeren i prijeteći riječnik Milorad Dodik je iznio niz uvreda na račun predstavnika novinarske/medijske zajednice i civilnog sektora koji se protive kriminalizaciji klevete, te izjavio da misli „da oni koji su prekardašili u tome da stvaraju jednu nepovoljnu atmosferu žele da nametnu i sebe odbrane kao što je Vukelić i neke druge spodobe koje ovdje godinama lažu, petljaju, nameću ljudima, reketiraju i ne znam šta čine sada žele da novinarsku zajednicu kupe za sebe“.

Novinarskoj i medijskoj zajednici je jasno da predsjednik Dodik od dolaska na vlast u Republici Srpskoj koristi različitu terminologiju i uvrede kako bi se obručunavao sa neistomišljenicima, a najčešće su to novinari, čiji je jedini „grijeh“ želja da svoj posao rade časno, odgovorno i bez straha za svoju slobodu. U borbi protiv kriminalizacije klevete i najavljenih izmjena Krivičnog zakona RS medijski djelatnici se koriste demokratskim i legitimnim mehanizmima kako bi izrazili svoje mišljenje i podigli glas protiv najavljenog medijskog mraka ne samo u Republici Srpskoj, već i u cijeloj Bosni i Herecgovini.

Udruženje Umbrella takođe osuđuje najavu rigoroznih mjera protiv nevladinih organizacija i udruženja, koja se finanisiraju donatorskim sredstvima, te poručuju da je ovo još jedan u nizu pokušaja ograničavanja slobode medija, izražavanja i udruživanja.

Jasno je da ovakve najave predstavljaju eklatantan pokušaj ućutkivanja nezavisnog, istraživačkog novinarstva sa nesagledivim posledicama po slobodu medija, kao i pravo građana na nepristrasne, objektivne i istinite informacije.

Udruženje Umbrella, sa svojim članicama, daje punu podršku uredniku portala Capital.ba Siniši Vukeliću, te poziva sve medije i novinare u BiH, domaće i međunarodne organizacije da se pridruže u borbi protiv kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj.

Reagovali su i iz Udruženja BH novinari. Upravni odbor Udruženja BH novinari uputio je javni protest predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku povodom direktnih prijetnji Siniši Vukeliću, članu UO BH novinara i predsjedniku BHN Kluba novinara Banja Luka, te vrijeđanju stotine novinara koji se protive kriminalizaciji klevete nazvavši ih „spodobama“.

Na press konferenciji održanoj u Banjoj Luci, Milorad Dodik je na neprimjeren i prijeteći način komentarisao legitimnu borbu novinara i medija protiv kriminalizacije klevete i nacrta izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske, te najavio rigorozne mjere protiv NVO sektora i udruženja koja se finansiraju donatorskim sredstvima, ističe se u saopštenju Udruženja BH novinari.

Dodik je novinarima u Banja Luci pojasnio kako “SAD u svom zakonu strane nevladine organizacije ili one koje finansiraju stranci nazivaju stranim agentima na prostoru SAD“, te najavio da će Republika Srpska preuzeti istu terminologiju i da će  „umjesto SAD pisati Republika Srpska“. Naglasio je da zakon u pripremi podrazumijeva prijavljivanje svake vrste transakcije i svakog djelovanja NVO sektora.

Upravni odbor BH novinara upozorava da ovakve najave predsjednika Republike Srpske predstavljaju novi udar na slobodu izražavanja i slobodu udruživanja kroz nedopustive pokušaje ograničavanja rada nevladinog sektora. Nakon što su medijska zajednica, pravni eksperti i međunarodne organizacije kritikovale najavljene izmjene Krivičnog zakonika RS, kojima se kleveta nastoji kriminalizirati, a građani i novinari kažnjavati drakonskim novčanim kaznama i do 100.000 KM, Milorad Dodik je očigledno odlučio otići i korak dalje u demonstraciji vladavine sile u Republici Srpskoj, koja sve više počinje da nalikuje diktatorskim sistemima.

Govoreći o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske koje se odnose na kriminalizaciju klevete, predsjednik RS je izjavio da „postoje pojedinci koji žele da za sebe kupe novinarsku zajednicu da bi je navodno zaštitili“ i pitao „gdje su bili ti slobodni novinari“ kada je bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Incko nametao dopune Krivičnog zakonika BiH kojim se kažnjava negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločina.

Evidentno je da Milorad Dodik i oni koji ga podržavaju žele ućutkati nezavisno, istraživačko, slobodno novinarstvo po svaku cijenu, ali i predstavnike nevladinog sektora koji istražuju i analiziraju poteze vladajućih struktura, između ostalog i kroz razotkrivanje brojnih korupcijskih afera i netransparentno trošenje milionskih iznosa budžetskog novca, te da su u tim namjerama i više nego odlučni.

Upravni odbor BH novinara još jedanput poziva cjelokupnu medijsku zajednicu i sve relevantne domaće i međunarodne organizacije da odlučno podignu svoj glas u borbi protiv medijskog mraka koji prijeti Republici Srpskoj!

Podsjećamo, Milorad Dodik je juče, tokom obraćanja medijima u Banjaluci, spominjao predsjednika Kluba novinara Banjaluka Sinišu Vukelića i ostale novinare koji se bune protiv izmjena Krivičnog zakona kojim je kriminalizovana kleveta, nazivajući ih spodobama.

https://www.gerila.info/novosti/politika/dodik-nastavlja-sa-primitivnim-vrijedjanjem-novinara-spodobe-i-reketasi/

Takođe, reagujući na kritike zbog najave uvođenja klevete u Krivični zakon, predsjednik Republike Srpske je otišao korak dalje, prijeteći novim zakonom koji će regulisati rad NVO.

https://www.gerila.info/novosti/novi-udar-na-kriticko-misljenje-nakon-zakona-o-kleveti-dodik-prijeti-i-zakonom-o-stranim-agentima/

“Ovih dana ćemo predložiti novi zakon o djelovanju nevladinih organizacija i sličnih udruženja na prostoru RS. Biće doslovno prepisan zakon od SAD. One u svom zakonu te strane nevladine organizacije nazivaju stranim agentima na prostoru SAD. Mi ćemo preuzeti svu terminologiju, samo umjesto onoga SAD biće napisana Republika Srpska. Gdje piše Ministarstvo pravde SAD, pisaće Ministarstvo pravde RS, pa da vidimo šta će Amerikanci na to reći, a to podrazumijeva da prijavite svaku vrstu transakcije i sve što rade”, rekao je Dodik.

Gerila.info

The post Reakcije na Dodikove napade na novinare: Sraman i nedopustiv napad first appeared on Gerila.info.

Koristeći neprimjeren i prijeteći riječnik Milorad Dodik je iznio niz uvreda na račun predstavnika novinarske/medijske zajednice i civilnog sektora koji se protive kriminalizaciji klevete, te izjavio da misli „da oni koji su prekardašili u tome da stvaraju jednu nepovoljnu atmosferu žele da nametnu i sebe odbrane kao što je Vukelić i neke druge spodobe koje ovdje godinama lažu, petljaju, nameću ljudima, reketiraju i ne znam šta čine sada žele da novinarsku zajednicu kupe za sebe“.

Novinarskoj i medijskoj zajednici je jasno da predsjednik Dodik od dolaska na vlast u Republici Srpskoj koristi različitu terminologiju i uvrede kako bi se obručunavao sa neistomišljenicima, a najčešće su to novinari, čiji je jedini „grijeh“ želja da svoj posao rade časno, odgovorno i bez straha za svoju slobodu. U borbi protiv kriminalizacije klevete i najavljenih izmjena Krivičnog zakona RS medijski djelatnici se koriste demokratskim i legitimnim mehanizmima kako bi izrazili svoje mišljenje i podigli glas protiv najavljenog medijskog mraka ne samo u Republici Srpskoj, već i u cijeloj Bosni i Herecgovini.

Udruženje Umbrella takođe osuđuje najavu rigoroznih mjera protiv nevladinih organizacija i udruženja, koja se finanisiraju donatorskim sredstvima, te poručuju da je ovo još jedan u nizu pokušaja ograničavanja slobode medija, izražavanja i udruživanja.

Jasno je da ovakve najave predstavljaju eklatantan pokušaj ućutkivanja nezavisnog, istraživačkog novinarstva sa nesagledivim posledicama po slobodu medija, kao i pravo građana na nepristrasne, objektivne i istinite informacije.

Udruženje Umbrella, sa svojim članicama, daje punu podršku uredniku portala Capital.ba Siniši Vukeliću, te poziva sve medije i novinare u BiH, domaće i međunarodne organizacije da se pridruže u borbi protiv kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj.

Reagovali su i iz Udruženja BH novinari. Upravni odbor Udruženja BH novinari uputio je javni protest predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku povodom direktnih prijetnji Siniši Vukeliću, članu UO BH novinara i predsjedniku BHN Kluba novinara Banja Luka, te vrijeđanju stotine novinara koji se protive kriminalizaciji klevete nazvavši ih „spodobama“.

Na press konferenciji održanoj u Banjoj Luci, Milorad Dodik je na neprimjeren i prijeteći način komentarisao legitimnu borbu novinara i medija protiv kriminalizacije klevete i nacrta izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske, te najavio rigorozne mjere protiv NVO sektora i udruženja koja se finansiraju donatorskim sredstvima, ističe se u saopštenju Udruženja BH novinari.

Dodik je novinarima u Banja Luci pojasnio kako “SAD u svom zakonu strane nevladine organizacije ili one koje finansiraju stranci nazivaju stranim agentima na prostoru SAD“, te najavio da će Republika Srpska preuzeti istu terminologiju i da će  „umjesto SAD pisati Republika Srpska“. Naglasio je da zakon u pripremi podrazumijeva prijavljivanje svake vrste transakcije i svakog djelovanja NVO sektora.

Upravni odbor BH novinara upozorava da ovakve najave predsjednika Republike Srpske predstavljaju novi udar na slobodu izražavanja i slobodu udruživanja kroz nedopustive pokušaje ograničavanja rada nevladinog sektora. Nakon što su medijska zajednica, pravni eksperti i međunarodne organizacije kritikovale najavljene izmjene Krivičnog zakonika RS, kojima se kleveta nastoji kriminalizirati, a građani i novinari kažnjavati drakonskim novčanim kaznama i do 100.000 KM, Milorad Dodik je očigledno odlučio otići i korak dalje u demonstraciji vladavine sile u Republici Srpskoj, koja sve više počinje da nalikuje diktatorskim sistemima.

Govoreći o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske koje se odnose na kriminalizaciju klevete, predsjednik RS je izjavio da „postoje pojedinci koji žele da za sebe kupe novinarsku zajednicu da bi je navodno zaštitili“ i pitao „gdje su bili ti slobodni novinari“ kada je bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Incko nametao dopune Krivičnog zakonika BiH kojim se kažnjava negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločina.

Evidentno je da Milorad Dodik i oni koji ga podržavaju žele ućutkati nezavisno, istraživačko, slobodno novinarstvo po svaku cijenu, ali i predstavnike nevladinog sektora koji istražuju i analiziraju poteze vladajućih struktura, između ostalog i kroz razotkrivanje brojnih korupcijskih afera i netransparentno trošenje milionskih iznosa budžetskog novca, te da su u tim namjerama i više nego odlučni.

Upravni odbor BH novinara još jedanput poziva cjelokupnu medijsku zajednicu i sve relevantne domaće i međunarodne organizacije da odlučno podignu svoj glas u borbi protiv medijskog mraka koji prijeti Republici Srpskoj!

Podsjećamo, Milorad Dodik je juče, tokom obraćanja medijima u Banjaluci, spominjao predsjednika Kluba novinara Banjaluka Sinišu Vukelića i ostale novinare koji se bune protiv izmjena Krivičnog zakona kojim je kriminalizovana kleveta, nazivajući ih spodobama.

https://www.gerila.info/novosti/politika/dodik-nastavlja-sa-primitivnim-vrijedjanjem-novinara-spodobe-i-reketasi/

Takođe, reagujući na kritike zbog najave uvođenja klevete u Krivični zakon, predsjednik Republike Srpske je otišao korak dalje, prijeteći novim zakonom koji će regulisati rad NVO.

https://www.gerila.info/novosti/novi-udar-na-kriticko-misljenje-nakon-zakona-o-kleveti-dodik-prijeti-i-zakonom-o-stranim-agentima/

“Ovih dana ćemo predložiti novi zakon o djelovanju nevladinih organizacija i sličnih udruženja na prostoru RS. Biće doslovno prepisan zakon od SAD. One u svom zakonu te strane nevladine organizacije nazivaju stranim agentima na prostoru SAD. Mi ćemo preuzeti svu terminologiju, samo umjesto onoga SAD biće napisana Republika Srpska. Gdje piše Ministarstvo pravde SAD, pisaće Ministarstvo pravde RS, pa da vidimo šta će Amerikanci na to reći, a to podrazumijeva da prijavite svaku vrstu transakcije i sve što rade”, rekao je Dodik.

Gerila.info

The post Reakcije na Dodikove napade na novinare: Sraman i nedopustiv napad first appeared on Gerila.info.

piše: Dejan Lučka, pravnik, direktor Centra za ljudska prava Banjaluka, buka

Vladimir Kovačević je novinar iz Banje Luke koji je zaposlen na televiziji BN, a ujedno radi i za nekoliko drugih medija. U svom izvještavanju pokriva različite društveno-političke teme, a u okviru novinarskog posla često ukazuje na određene nelegalne radnje od strane različitih institucija, interesnih grupa i organa vlasti.

Nakon izvještavanja sa protesta grupe „Pravda za Davida” 26. avgusta 2018. godine Kovačevića su brutalno, uz pomoć metalnih teleskopskih palica, pretukli Marko Čolić i Nedeljko Dukić, pokušavajući ga lišiti života. Napad se dogodio bukvalno na njegovom kućnom pragu, ispred zgrade u kojoj živi.

Pet dana nakon pokušaja ubistva Kovačevića, list Informer je objavio tekst pod nazivom „Puzajući državni udar u Republici Srpskoj! Ne žele izbore, ruše vlast na ulici!” u kome je optužio opoziciju u Republici Srpskoj da grupu „Pravda za Davida” koristi za kriminalizaciju najvišeg rukovodstva Republike Srpske i nelegalno rušenje vlasti u sadejstvu sa stranim faktorom, uz medijsku podršku koja je ranije osigurana putem USAID-a (United States Agency for International Development). Kovačević je u tekstu okarakterisan kao novinar koji je naklonjen opoziciji, a napad na njega kao slučaj koji služi tome da se animiraju širi društveni slojevi i da se pozove na odbranu od „diktature Dodika i njegove stranke”. Takođe, u tekstu je navedeno da se za Vladimira zna da je nedavno od USAID-a dobio osamdeset hiljada dolara za internet portal i da „ti portali, otkad su te pare upumpane, niču kao pečurke poslije kiše”.

Taj tekst su nedugo zatim, bez provjere istinitosti i činjenica, prenijeli i drugi mediji, između ostalih i Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) i Alternativna televizija (ATV). U atmosferi koja je vladala tih dana u Banjoj Luci, u kojoj policija nije htjela da na pravilan način izvrši istragu zbog smrti Davida Dragičevića, a zbog čega su se održavali svakodnevni protesti grupe „Pravda za Davida” i u kojoj je pokušano Vladimirovo ubistvo, tekst sa takvim sadržajem mogao je samo da izvrši dodatnu polarizaciju među stanovništvom, posije još mržnje i iscrta mete na čelima pripadnika grupe „Pravda za Davida” i novinara Kovačevića.

ISTE ČINJENICE, ISTO PRAVO, RAZLIČITE PRESUDE

Kako se navodi u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, svako ima pravo na slobodu izražavanja, odnosno da posjeduje određeno mišljenje, te da prima i saopštava informacije i ideje. Ustavi Bosne i Hercegovine i Republike Srpske potvrđuju ovo pravo. Međutim, sloboda izražavanja nije neograničena. Ona se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koje su neophodne u demokratskom društvu, u interesu, između ostalog, zaštite ugleda ili prava drugih. Tako je prema Zakonu o zaštiti od klevete svako poslovno sposobno lice koje prouzrokuje štetu ugledu drugog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja nečeg neistinitog, identifikujući to lice trećem licu, odgovorno za klevetu.

Nakon što je Vladimir tužio RTRS i ATV za klevetu, Osnovni sud u Banjoj Luci je donio presude. U prvoj je u prvostepenom postupku presudio da RTRS i bivši urednik informativnog programa javnog servisa Siniša Mihailović moraju da plate 5 000 KM Kovačeviću zbog klevete. U drugom slučaju, koji se odnosi na prenošenje istog teksta, Osnovni sud u Banjoj Luci je donio presudu po kojoj je kao neosnovan odbio Kovačevićev tužbeni zahtjev protiv banjalučke Alternativne televizije.

Iako je i u drugoj presudi sudski utvrđeno da Kovačević nije dobio novac od USAID-a, sud smatra da sama tvrdnja da je novac dobio, iako je neistinita, ne može da utiče na njegov ugled. Ocjena suda je u slučaju Kovačevića bila da dodjela novca od strane USAID-a nije nešto što bi trebalo da bude sramota i da zbog toga ne bi trebalo da prema njemu bude iskazivana mržnja, prezir ili podmijeh.

KLEVETA I NEISTINA

Više stvari je nelogično i neispravno u ovakvom poimanju situacije.

Prije svega, sud je utvrdio da je informacija o dobijanju novca lažna, ali da nije uticala na ugled novinara. U okolnostima u kojima je sve divno, bajno i krasno i gdje ne postoji otpor dobrog dijela javnosti prema stranim donatorima, dodjela novca od strane USAID-a zaista nije nešto što bi trebalo da bude sramota. U društvima koja potiču pluralizam mišljenja i u kojima se ne podgrijeva mržnja prema stranim organizacijama i njihovim saradnicima, obostrana saradnja je stvar svakodnevice i normalnih odnosa. U pokušaju stvaranja takvog društva, mnoge organizacije u Republici Srpskoj, pa često i javne institucije, dobijaju donacije od strane USAID-a i drugih međunarodnih donatora.

Međutim, u stvarnosti, u javnosti Republike Srpske je stvoren otvoreni prezir i mržnja prema tim donatorima, kao i prema licima koja dobijaju sredstva od njih. Pogotovo onda kada javni mediji, vladine-nevladine organizacije i političari upiru prstom na ljude koji dobijaju određena sredstva iz inostranstva. Ta lica se u javnosti često podrugljivo nazivaju „stranim plaćenicima”, „domaćim izdajnicima”, „špijunima” i sl., često i od samih nosilaca državne vlasti, čime se označavaju kao neko ko radi protiv interesa svog naroda, a u korist drugih država.

Dakle, kod dobrog dijela građana spominjanje međunarodnih donatora kao što je USAID izaziva upravo prezir i mržnju, a lica koja sarađuju sa njima se posmatraju kao osobe koje izdaju svoj narod. Pogotovo je to slučaj kada se takva tvrdnja navede u tekstu u kome se ukazuje na rušenje pravnog poretka Republike Srpske. To je već ustaljeni dio kampanje koju određene struje među vladajućim, kao i među različitim interesnim organizacijama, uporno promovišu, iako su i oni često bili korisnici stranih fondova. Svakako da je označavanje nekoga kao izdajnika ujedno i atak na njegov ugled, a samo navođenje neistine da se dobija novac od USAID-a se ne smije gledati nezavisno od direktnih optužbi za državni udar i aludiranja u ostatku teksta, kao i poimanja građana prema licima koja dobijaju novac iz inostranstva.

Takođe, situacija u kojoj se tekst objavio je bila veoma specifična. Vladimir je par dana prije objavljivanja teksta krvnički pretučen, vrlo vjerovatno zbog bavljenja svojom profesijom, dok su građani koji su tražili pravdu za ubijenog mladića Davida Dragičevića označavani kao neko ko ruši državni sistem i radi protiv vlasti. Društvo u Banjoj Luci je u trenutku objavljivanja teksta bilo duboko podijeljeno, a apostrofiranje dobijanja novca od USAID-a u okviru priče o nelegalnom rušenju vlasti u Srpskoj je išlo u jasnom smjeru: ka označavanju Vladimira kao nekoga ko je plaćen stranim novcem da piše tekstove i podstiče javnost na pobunu i svrgavanje vlasti, a vjerovatno i ka tome da on sam na neki način učestvuje u državnom udaru. Zato određeni pasus u tekstu ne bi trebalo gledati izdvojeno od njegove cjeline i poruke. Tumačeći cjelinu i poruku, jasno je da se aludira na Vladimirovu „izdaju”, što je očigledno narušavanje njegovog ugleda u društvu.

Veoma je bitno i da novinar koji piše određeni tekst mora da donosi odluke u skladu sa novinarskom etikom, poštujući standard koji traži da se ponaša i djeluje u dobroj vjeri u cilju pružanja tačnih i pouzdanih informacija javnosti. To konkretno znači da mediji treba da obave razumnu i pravilnu pripremu, istragu činjenica i objavljivanje teksta, pazeći da poštuju svoju dužnost da „vode brigu o javnosti kojoj služe i o svim pojedincima koji su predmet određene priče”. Jasno je da je navedeni tekst pun lažnih informacija, da nije objavljen u dobroj vjeri, da nije izvršena priprema za njega (npr. nije kontaktiran USAID ili Kovačević da potvrde ili demantuju doniranje novca), da nije služio javnosti već pojedinačnim interesima, te da mu je cilj bio napad na grupu „Pravda za Davida” i označavanje i urušavanje ugleda Vladmira Kovačevića putem navoda da dobija novac iz inostranstva i da je naklonjen opoziciji. Uz to, sam tajming objavljivanja teksta se može lako podvesti pod to da mu je svrha bila i opravdavanje napada na Vladimira.

Takođe, sud je stanovišta da pisanje da je novinar naklonjen opoziciji nije povreda njegovog ugleda. Međutim, u Kodeksu za štampu i online medije BiH stoji da novinari „imaju obavezu da prema javnosti održavaju visoke etičke standarde” a da je njihova dužnost „poštovati potrebe građana za korisnim, blagovremenim i relevantnim informacijama, kao i braniti načela slobode informisanja i pravo na pravedan komentar i kritičko novinarstvo”. Isto tako, „novinari neće objavljivati netačne ili krivonavodeće materijale” te će se kod izvještavanja „potruditi da saslušaju i predstave sve strane u sporu”.

Ukoliko se u tekstu navede da je novinar, odnosno Vladimir Kovačević, naklonjen opoziciji, odnosno jednoj strani, to odmah implicira i da on svoj posao ne radi u skladu sa kodeksom svoje struke i profesionalnošću. Kako su takve tvrdnje date bez ijednog dokaza, upućujući na drugu neistinu za koju je dokazano da je lažna (dobijanje 80 000 dolara od USAID-a), upravo one štete ugledu novinara Kovačevića u društvu, jer ga predstavljaju kao nekog ko ne radi svoj posao u skladu sa standardima struke i ko je neetički naklonjen jednoj strani u svom radu.

Za novinara koji profesionalno radi svoj posao, i koji uživa „dobar glas” kao nepristrasan izvještač, njegov ugled se sastoji upravo u tome da novinarski posao obavlja poštujući pravo svakoga da kaže svoju stranu priče, da nije naklonjen samo jednoj strani i da je njegov novinarski rad u stvari delanje u potrazi za istinom. Kada se ovo poveže sa sadržinom ostatka spornog teksta, jasno je da je tekst, između ostalog, usmjeren upravo i na povredu ugleda novinara Kovačevića, jer se direktno optužuje da je naklonjen jednoj strani, odnosno opoziciji, te da time ne obavlja svoj posao na profesionalan način.

Pri svemu ovome se ne smije zanemariti ni ogroman strah osobe na koju je upravo pokušano ubistvo, a koja se kroz medijske tekstove o rušenju države, provlači kao neko ko radi za strani novac i interese. Pogotovo zato što su te tvrdnje neistinite, a služe samo za smanjenje njegovog ugleda u javnosti i označavanje kao novinara koji ne radi svoj posao u javnom interesu, već u interesu stranih donatora. Dakle, potrebno je sagledati i činjenicu da je par dana prije teksta Kovačević napadnut ispred svoje kuće, te je osnovano strahovao za sopstvenu i bezbjednost svoje porodice i da je baš u tom trenutku izašao sporni tekst koji ga je stigmatizovao i predstavljao kao novinara koji podržava rušenje ustavnog poretka.

Kada se uzmu sve okolnosti nastanka teksta i činjenice u vezi sa njim (način, oblik i vrijeme pronošenja teksta, priroda i stepen prouzrokovane štete, dobronamjernost, poštovanje profesionalnih standarda i sl.), jasno je da je došlo do klevete na račun Kovačevića. Ukoliko objavljivanje izmišljenih informacija u ovom smislu nije udar na ugled i čast novinara, onda je veliko pitanje šta u stvari predstavljaju ugled i čast koje bi sudovi trebalo da štite.

OPRAVDAVANJE NAPADA

Uz sve navedeno, uticaj koji je tekst imao na javnost i činjenica da su ga prenijeli veliki mediji u Srpskoj, kao što su RTRS i ATV, veoma lako može da ima i podlogu u tome da se sa tekstom opravdava pokušaj ubistva Kovačevića, jer je on ipak, prema navodima u tekstu, dobijao novac od stranih donatora. A strani donatori, prema priči iz tog i niza drugih tesktova i izjava, „upumpavaju” novac u medije koji „niču kao pečurke poslije kiše”, u cilju stvaranja medijske podloge za rušenje Republike Srpske. Ispada da je dozvoljeno da se napadi na pojedince opravdavaju njihovim dobijanjem određenih sredstava, lažnim navodima i sumnjivim izvorima, te da se crta meta na leđima novinara i medija koji otkrivaju afere, nezakonitosti i različite malverzacije.

Slični recepti se koriste i u drugim društvima i na drugim mjestima, u kojima se pojedinac, nekada direktno a nekada indirektno, dehumanizuje i predstavlja kao neko ko je „strani plaćenik” i izdajnik nacionalnih interesa, dok se atak na njega se predstavlja kao „patriotski čin”. Tako je npr. stvorena podloga za ubistvo vlasnika i urednika Dnevnog telegrafa i Evropljanina, Slavka Ćuruvije, koji je ubijen 11. aprila 1999. godine u haustoru svoje zgrade u Beogradu. Ćuruvija je ubijen po nalogu određenih lica iz najviših struktura vlasti, prema navodima u optužnici protiv njegovih ubica, zbog „javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i djelovanje opozicionih društvenih snaga”, sa ciljem da se „očuva politička vlast i moć i ograniči sloboda medija”. Uoči egzekucije, Ćuruvija je posmatran kao „unutrašnji neprijatelj” zbog svog novinarskog djelovanja, a protiv njega su objavljivani tekstovi, kao što je onaj da je „Ćuruvija dočekao bombe”, koji je izašao u Politici nekoliko dana pred ubistvo, a koji je zatim i pročitan u Dnevniku Radio-televizije Srbije.

ŠTA DALJE?

Svakako da će uslijediti i pravna borba na višim sudovima, koju bi novinar Kovačević trebalo da dobije. Međutim, ovakva presuda prvostepenog suda je veoma opasna, jer sa jedne strane ne priznaje Vladimiru Kovačeviću njegova prava, a sa druge posredno zastrašuje sve one koji se drznu govoriti o nekim stvarima, poručujući im da je protiv njih dozvoljena hajka za koju niko neće odgovarati.

Ukoliko neko, na koga je pokušano ubistvo i ko je nakon izlaska iz bolnice optužen da je primio novac od stranih donatora a ujedno je označen kao novinar naklonjen opoziciji u tekstu u kome se priča o državnom udaru, ne može da dobije zaštitu od klevete i pravičnu kompenzaciju za povredu ugleda koji je pretrpio, postavlja se pitanje da li je onda dozvoljeno da se u javnosti na sve strane iznose neistine, odnosno da se kleveće i da se crtaju mete na leđima onih koji ne rade u skladu sa interesima određenih grupa ili pojedinaca.

Ukoliko sudovi prihvate da se neistina može izreći, u naelektrisanoj situaciji u kojoj postoji prijetnja po život lica na koje se laž odnosi, onda se postavlja opasan princip u društvu, u kome sudovi ne brinu za pravo. Ta laž može da dovede ne samo do štete po ugled tog lica, nego i do novih napada na njega. Već sutra bi se na svakog novinara koji istražuje korupciju mogli obrušiti brojni portali, u privatnom i javnom vlasništvu, koji bi pisali razne laži o njemu, u cilju njegove diskreditacije i indirektnog poziva na napad na njega ili bi se na nekog zviždača mogao okomiti cjelokupan interesni aparat u cilju rušenja njegove slike u javnosti i mnogih drugih stvari koje idu uz to… i za te radnje niko ne bi odgovarao.

Ipak, targetiranje pojedinaca i organizacija kao rušilaca ustavnog poretka nije novost. Ono se dešava veoma često u svakodnevici Srpske i predstavlja veoma opasnu, za sada ne previše sankcionisanu, sramnu rabotu. Jedan od najpoznatijih primjera je publikacija „Rušenje Republike Srpske – Teorija i tehnologija prevrata”, u kojoj je Stefan Karganović izlistao listu neprijatelja koji podstiču nerede i podrivaju ustavni poredak, te je bez ikakvih dokaza za rušenje Srpske optužio više nevladinih organizacija i pojedinaca.

Istorijski gledano, jedan od najpoznatijih primjera novinarastva i javne publicistike, u kome se olako iznose neistine u svrhu određenih ciljeva, a koje može izazvati pogubne posljedice je tzv. „Marino novinarstvo”, nazvano po Žan-Polu Mari, francuskom revolucionaru i novinaru. On je u svojim stavovima konstantno predlagao nasilje i pokolje nad „neprijateljima revolucije” i bio je glasan zagovornik „vladavine terora”. U svojim tekstovima, Mara je pozivao na ubijanja i opravdavao pogubljenja, sastavljajući proskripcije u kojima se navodilo ko je to protiv revolucije i koga valja eliminisati. U uzavreloj revolucionarnoj atmosferi, u kojoj se društvo totalno podijelilo, zahvaljujući oštrim tekstovima, rulja je često ubijala nedužne ljude.

„Marino novinarstvo” ne bi trebalo da postoji u BiH i ne bi se smjelo podupirati medijsko stvaranje koje nekažnjeno može pisati neistine, jer to može dovesti do tragičnih posljedica. Sudovi bi tu morali da odigraju odlučujuću ulogu, sprovodeći zakon i suprostavljajući se targetiranjima i narušavanjima ugleda pojedinaca koje određeni mediji sprovode kroz objavljivanje lažnih vijesti. Slobodno saopštavanje misli i mišljenja je veoma dragocjeno pravo, a ideja da se može govoriti i pisati slobodno je vodilja luči osvjetljenja koja ne dâ da neznanje, zaborav i prezir prema pravima svakog pojedinca postanu nanovo „uzrok javnih nesreća”. Ipak, to saopštavanje mora da bude uokvireno i da služi istini i javnom interesu, jer u suprotnom ono može postati opasno oružje u rukama onih koji žele upravo da unište slobodno izražavanje, gazeći svojim cokulama interes zajednice, slobode pojedinca i prava građana.

Sloboda medija jeste nešto što je prijeko potrebno i bez čega se ne može zamisliti demokratsko društvo. Međutim, sloboda medija ne smije da bude ujedno i sloboda uništavanja nečijeg života, podsticanje napada na nekoga ili srozavanje ugleda određenog lica putem plasiranja neistina. Mediji koji se služe pisanjem laži radi nečijih interesa, postaju suprotnost od „psa čuvara javnog interesa”. Uništavajući ugled i podstičući mržnju prema licima na koje se njihovi tekstovi odnose, oni su opasno sredstvo koje se može iskoristiti protiv bilo koga ko iskače iz šablona poslušnog i vazalnog građanina.

Društvo koje to dopušta je ono društvo u kome je jednoumlje vrlina, napadi na ugled onih koji misle drugačije pozitivna stvar, a ponašanje suprotno tome, ono koje treba istrijebiti.

Sloboda izražavanja – uvijek; Sloboda medija – uvijek; Sloboda nekažnjenog pisanja proskripcija i narušavanje ugleda kroz laži i neistinite optužbe – nikad.

Dejan Lučka / 6yka.com

The post NOVINARI KAO GLINENI GOLUBOVI: Slučaj Vladimira Kovačevića first appeared on Gerila.info.

Raspravljajući o cenzuri u vrijeme krize izazvane epidemijom koronavirusa, njemački novinar Majkl Hanfeld u dnevnom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung citira komesarku Savjeta Evrope za ljudska prava Dunju Mijatović koja kaže da posebno u kriznim vremenima moramo da štitimo svoje dragocijene slobode i prava. Mijatovićeva se u svojoj žalbi, koju je objavila juče, posebno fokusirala na slobodu štampe i slobodu izražavanja, zato što se njihovo suzbijanje takođe širi poput virusa. Dok se istina bori da izađe na svjetlo dana, novinari nastoje da javnosti predstave pravu sliku stvari a ne ono što im vlasti serviraju.

Lista zemalja u kojima je sloboda medija ugrožena bila je dugačka i prije epidemije koronavirusa. Danas je još duža. Egipat, Jermenija, Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Honduras, Iran, Mađarska, Rusija, Sirija, Turska, Venecuela, Kina, sve su to zemlje, prema Hanfeldu, u kojima su sloboda medija i izražavanja ugroženi. Autoritarni režimi koji vjeruju da navodeći teške slučajeve u Italiji, Španiji, Sjedinjenim Državama i ostalim zemljama Zapada, otkrivaju navodne slabosti zapadnih demokratija, u stvari pokazuju koliko su oni sami slabi i da je njihova pretpostavljena snaga zasnovana na upotrebi nasilja.

U Turskoj novinari, koji su godinama progonjeni od strane Erdoganovog režima, sada se privode zbog izvještavanja o koronavirusu. Vlada Turkmenistana je, kako navodi organizacija “Reporteri bez granica”, čak zabranila riječ koronavirus. Medijima pod državnim nadzorom nije dozvoljeno da koriste tu riječ, ona je izbrisana iz službenih brošura, a građanima koji nose zaštitne maske ili razgovaraju o pandemiji preti opasnost od hapšenja, kako pišu “Reporteri bez granica”.

Ni u afričkim zemljama situacija nije bolja. Virus korone se raširio u svih 55 zemalja Afričke unije a sa njim se širi i suzbijanje slobode izražavanja i medija. U Kongu su policajci oborili novinara sa motocikla, u Senegalu su pretukli televizijsku ekipu, u Ugandi su napali i opljačkali jednu radio stanicu, u Nigeriji su specijalci napali vjernike u crkvi, dok iz Etiopije stižu izveštaji o kampanji širenja klevete protiv stranih novinara. Pored toga, prema “Reporterima bez granica” cenzura je primjetna u Liberiji, Nigeriji i Obali Slonovače.

„Reporteri bez granica“ bilježe sve više primjera širenja laži, cenzure i suzbijanja istine od strane vlada širom svijeta. Ne treba zaboraviti da je cenzura posebno izražena tamo gdje je virus korone i nastao – u Kini, odnosno u provinciji Hubei, gdje rođaci preminulih od koronavirusa u mnogo većem broju sakupljaju posmrtne ostatke svojih bližnjih nego što službene statistike navode da su ti ljudi preminuli od virusa korone. Takođe, nisu rijetki ni slučajevi da novinari koji nisu vjerovali vladinim izvještajima jednostavno nestanu.

Sloboda štampe ne smije postati sljedeća žrtva ove pandemije, naglašava Kristijan Mir, generalni direktor “Reportera bez granica” u Njemačkoj. Što se tiče ove pandemije, nažalost, mora se konstatovati da se to već dogodilo, zaključuje se na kraju teksta.

[pdf-embedder url=”http://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/04/Frankfurter_Allgemeine_Zeitung_-_04_04_2020.pdf”]

The post Državna cenzura i borba za slobodu izražavanja u vrijeme epidemije koronavirusa first appeared on Gerila.info.

Ove sedmice bili smo svjedoci dvije “tendencije” s ciljem poboljšanja slobode izražavanja u Bosni i Hercegovini. Jedna je došla od strane zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damira Arnauta koji je uputio Inicijativu kojom od nadležnih tijela entiteta i Brčko Distrikta BiH traži da u zakone o zaštiti od klevete ugrade različite standarde prihvatljivosti, tolerancije i dokazivanja kada su u pitanju navodne klevete protiv javnih ličnosti u odnosu na privatne osobe, dok je druga došla od ambasadora EU u Bosni i Hercegovini Larsa Gunara Vigemarka koji je izjavio da se zbog neformiranja vlasti ne može raditi na vladavini prava, slobodi medija i slobodi izražavanja.

Kada je riječ o izjavi Larsa Gunara Vigemarka, šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini je naglasio da su pitanja kao što su sloboda medija, sloboda izražavanja, odnosno da li u Bosni i Hercegovini postoji vladavina prava, nezavisnost pravosuđa koje će biti potpuno slobodno od svih političkih pritisaka, ona pitanja koja su jako bitna, a na njima se ne može raditi dok se ne formira vlast.

Što se inicijative Damira Arnauta tiče, on navodi da je u demokratskim zemljama ustaljena praksa da javne ličnosti, a političari i osobe na javnim položajima pogotovo, podliježu višem standardu kod tužbi za klevetu u odnosu na privatne osobe, što je i praksa Evropskog suda za ljudska prava još od 1986. godine.

Iako postojeći entitetski i zakon Brčko Distrikta nalažu da se tumače na način koji osigurava princip slobode izražavanja, odnosno u skladu sa Evropskom konvencijom, Arnaut navodi da ove opšte odredbe nisu dovoljne jer domaći sudovi rijetko i sporadično primjenjuju praksu Evropskog suda. Arnaut stoga predlaže da se u tim zakonima eksplicitno propiše viši nivo tolerancije kada je u pitanju kritika javnih ličnosti, posebno političara, u odnosu na privatne osobe.

Podsjeća da je Vrhovni sud SAD-a još 1964. u predmetu New York Times v. Sullivan uspostavio standard da kada osobe na javnim položajima tuže za klevetu, one trebaju dokazati ne samo da je objavljena informacija neistinita i štetna, već i da je novinar djelovao sa “stvarnom zlobom”, odnosno da je znao da je informacija neistinita ili da je bezobzirno zanemario istinu.

Arnaut navodi da je različit pristup opravdan s obzirom da se javne ličnosti, a politički zvaničnici pogotovo, svjesno izlažu svjetlu javnosti, sa svim prednostima i manama koje to nosi, te da mogu razumno očekivati povećan stepen interesovanja za svoj rad, poteze, izjave i stavove.

Štaviše, javne ličnosti imaju znatno lakši pristup sredstvima javnog informisanja s ciljem odbrane od kritika nego što je to slučaj sa privatnim osobama, te zaštitu svoje reputacije mogu tražiti i kroz takve javne kanale, a ne isključivo sudskim putem.

Konačno, tužbe za klevetu od strane javnih ličnosti predstavljaju najveći dio takvih tužbi u Bosni i Hercegovini, te predstavljaju stvarni finansijski pritisak na medije, a što medije značajno sputava da kritički izvještavaju o pitanjima od javnog interesa i što predstavlja nedopustiva ograničenja na slobodu izražavanja.

Da je inicijativa Damira Arnauta neophodna, potvrđuju i pokušaji vlasti u Republici Srpskoj, o čemu se pričalo početkom ove godine, da vrati klevetu u Krivični zakon čime bi ugrozila djelovanje svima onima koji drugačije razmišljaju, kritikuju institucije i ukazuju na sistemsko uništavanje svih temelja ovog društva od strane rukovodstva RS.

Podsjećamo, u javnosti se pojavila priča o mogućnosti vraćanja klevete u Krivični zakon RS čime bi se omogućilo sistemu da se legalno obračuna sa svima onima koji ne žele da se povinuju vlastima. Mediji, aktivisti, „neposlušni“ građani svi oni bi se veoma brzo po uvođenju klevete našli na optuženičkim klupama po tužbama institucija iz sistema za klevetu, o čijoj krivici bi odlučivali sudovi podređeni sistemu.

Tom prilikom je premijer RS Radovan Višković ovu ideju ocijenio kao dobru, dok je podrobniju analizu bitnosti uvođenja klevete u Krivični zakonik predstavio generalni sekretar Vlade RS i predsjednik odbora za zaštitu Ustavnog poretka Siniša Karan.

S obzirom na to da nije obuhvaćeno zakonom, krivično djelo kleveta u BiH nije predmet gonjenja po služenoj dužnosti. Jedini mehanizam borbe je privatna tužba, ali ona nema mnogo efekta. I onda najčešće i naši političari, iz nekog podignutog praga tolerancije i ne preduzimaju mjere gonjenja prema takvima, naravno bilo je primjera gdje su oni tužili, po privatnoj tužbi, vidjeli smo bilo je presuda i gdje su dobili, ali to je više u simboličnom smislu.

Da je vlast ozbiljno razmišljala da sprovede u djelo svoje naume o prebacivanju klevete u Krivični zakonik pokazala je i izjava ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača. On je rekao da nije dobro što klevete nema u krivičnom zakonu, ali da je na to uticala međunarodna zajednica.

To je 1999. godine pod uticajem stranaca ukinuto, taj član ima i Srbija i Hrvatska i evropske zemlje i mislim da je to nešto što treba da se vrati. Ne možete samo privatnom tužbom da riješite klevetu na račun funkcionera koje je narod birao.

Kritičari su odmah reagovali navodeći da je mogućnost vraćanja klevete u domen krivičnog gonjenja ljudi za izražavanje mišljenja nerazumna, te da bi se na taj način poništile sve prednosti i pogodnosti koje je demokratija i ljudi koji su težili za slobodnom građana donijeli.

Moglo bi se desiti da za ovim zakonom potegne svaki političar ili neko iz zvaničnih institucija kad god mu se ne sviđa nešto što neki novinar napiše i da iza njega stane sistem. Ovo bi bio ogroman udar na slobodu. Ovdje govorimo o temeljima demokratije i demokratiji kao načinu života koji bi bili poljuljani. To je veliki korak nazad i građani, mediji, nevladine organizacije svi bi bili na udaru. Bilo koja kritika, pod čime se ne podrazumijeva neargumentovano vrijeđanje, već suštinska kritika koja se zasniva na argumentima, bila bi sputana baš zbog toga što bi se nosiocima vlasti pružala mogućnost da potegnu taj zakon za bilo koju izrečenu riječ.

Dario Sandić, advokat iz Banjaluke tom prilikom je rekao da je vraćanje klevete u Krivični zakonik novi udar na slobodu i demokratske tekovine, te još jedan od načina da se pojača represija nad onima koji se usude kritikovati vlast.

Vraćanjem klevete u krivični zakonik vratili bi se u vrijeme prije donošenja Zakona o zaštiti klevete koji je donosen sa obrazloženjem da se na taj način približavamo Evropi i da poštojemo tekovine demokratske države i EU koja je proklamovala punu slobodu mišljenja, izražavanja, pisanja i ostalih sloboda koje su propisane Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Na ovaj način mogla bi se pojačati represija nad građanima, posebno nad novinarskom strukom, jer su oni najviše pogođeni ovom klevetom. Problem je što bi sa istog izvora išla i prijava za klevetu i utvrđenje iste kao izricanje sankcije za istu.

Sandić je dodao da je vraćanje klevete u krivično zakonodavstvo udar na demokratiju u našoj oskrnavljenoj zemlji u svim segmentima djelovanja. “Ovo bi samo unazadilo slobodu govora i ugušilo bilo kakvo demokratsko i drugačije mišljenje kakvo imamo do sada”, navodi Sandić.

Tešku situaciju u vezi sa slobodom medija i slobodom izražavanja u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini prepoznali su i svjetski mediji. Magazin Foreign Policy je u martu ove godine objavio tekst, o čemu je Gerila pisala, u kome se navodi se da u BiH postoji respektabilan medijski sektor, ali oni koji odbijaju da postanu portparoli vlasti sve više odlaze u egzil ili su pod policijskom zaštitom.

Tom prilikom je navedeno da, iako Bosna i Hercegovina nije najstrašnije mjesto na Balkanu za novinarsku profesiju (Reporteri bez granica u svom Svjetskom indeksu slobode medija 2018. rangirali su BiH na 62. mjesto na globalnom nivou, iza Slovenije na 32. i Rumunije na 44. mjestu), iz godine u godinu primjeri zastrašivanja novinara su u porastu zahvaljujući nedostatku transparentnosti vlasništva nad medijima, bliskim odnosima između političara i kriminalaca, neefikasnom pravosuđu i duboko polarizovanoj političkoj klimi zbog etničkih i teritorijalnih podjela u zemlji.

U posljednjih šest godina, Udruženje BH novinari dokumentovalo je 121 slučaj nasilja, 44 fizička napada, 21 prijetnju smrću i 48 ozbiljnih slučajeva uznemiravanja ili verbalnog pritiska. Samo mali broj ovih slučajeva je presuđen u korist novinara.

U podijeljenoj zemlji kakva je BiH, skoro svako izražavanje je povezano sa političkim strankama ili etničkim grupama. “Naša tragedija je da se mediji koriste za širenje straha i paranoje kako bi se stvorila atmosfera stalnog konflikta, atmosfera koja pomaže političarima da zadrže svoju moć”, izjavio je tada Srđan Puhalo.

Kao i u mnogim drugim zemljama, internet ostaje slobodna zona s nekoliko manjih portala koji nude mogućnosti za pošteno i beskompromisno izvještavanje. Ali u zemlji u kojoj 66% stanovništva dobija većinu dnevnih političkih vijesti putem televizije, a gotovo 40% ljudi nema pristup internetu, njihova publika je ograničena. Tradicionalni mediji još uvijek dominiraju, posebno u ruralnim područjima.

Suočavajući se s izborom da li će se prilagoditi i cenzurisati ili živjeti u strahu od napada, samo nekoliko njih nastavilo je sa radom kao nezavisni novinari – a većina ih je skupo platila za to.

Foreign Policy je tada naglasio da se za politizovano i sve opasnije medijsko okruženje u BiH mogu okriviti mnogi različiti akteri – uključujući političare koji koriste medije kako bi pobijedili na izborima, publiku koja ima niska očekivanja što se istinitosti informacija tiče kao i same novinare. Ali, prema nekim kritičarima, početnu grešku počinili su oni koji su uspostavili medijsko tržište u BiH nakon rata: zapadne vlade.

“Zapadni igrači su ulagali mnogo novca kako bi ohrabrili medije da budu slobodni i nezavisni, ali zapravo su ih koristili u svoje svrhe i imali malo predstave o lokalnim okolnostima”, rekao je Srećko Latal, bivši dopisnik Associated Press-a. U BiH, dodao je, u srži svakog problema postoji greška stranaca ili neuspjeli eksperiment.

“Zapad se može kriviti za mnogo stvari”, priznao je jedan zapadni diplomata blizak situaciji u BiH, “ali, samo zamislite kako bi mediji izgledali bez Zapada”.

Kako bi izgledali? To možemo naslutiti na osnovu svakodnevnih primjera manipulacije, spinovanja i propagande koja, uprkos razvoju i napretku slobode izražavanja i medija, dolazi od strane javnog servisa i njemu bliskih medija. Nisu rijetke situacije u kojima se javni servis otvoreno stavlja na jednu političku stranu, napadajući sve koji ne razmišljaju na isti način kao predstavnici vlasti u Republici Srpskoj.

Posebna priča su “izdajnici i patriote”. Mediji bliski vlastima u Republici Srpskoj su usvojili zvaničan diskurs najjače partije u RS SNSD-a i njenog lidera Milorada Dodika koji istrajno etiketiraju sve slobodnomisleće ljude kao izdajnike. Dok se “patriote” zalažu za Republiku Srpsku, uprkos kriminalu, korupciji, širenju straha i mržnje, što nije važno, važno je samo da je srpsko, kakvo god da je, “izdajnici” se bore protiv takve Republike Srpske koja obiluje mržnjom i širenjem straha. Bore se protiv kriminala i korupcije, zalažu se za pravedno društvo, jednako za sve građane, a ne samo za one koji “sline” na vlast.

U takvom sistemu vrijednosti bilo kakva kritika upućena vlastima tretira se kao napad na Republiku Srpsku, narod, tradiciju… Ugrožavanje slobode izražavanja ne dolazi samo od strane zvaničnika, nego i od strane “običnih” građana koji smatraju da novinari zaslužuju da budu vrijeđani i napadani. Napadi na novinare i građane koji drugačije razmišljaju potvrda je da u Republici Srpskoj postoji atmosfera linča i da novinari koji časno rade svoj posao imaju mete na čelu. Tu metu su im na čelo postavili najviši funkcioneri Republike Srpske u posljednjih deset godina nazivajući novinare izdajnicima Republike Srpske. Ako dovoljno dugo nekome stavljate etiketu izdajnika, ne treba da čudi što se stvara percepcija da je sve što vlast kaže ili uradi ispravno, dok se svaka kritika proglašava izdajom.

Ovim se vraćamo na početak i izjavu Larsa Gunara Vigemarka koji je rekao da se zbog neformiranja vlasti ne može raditi na vladavini prava, slobodi medija i slobodi izražavanja, što je svakako tačno. Međutim, čak i da se vlast formira, bilo bi naivno pomisliti da bi političari u RS i BiH odustali od prakse širenja straha i mržnje kad im takva politika već četvrt vijeka donosi rezultate i uspjeh na izborima. Takođe, teško je zamislivo da se sistem vrijednosti u kome dominira diskriminacija, isključivost, mržnja, netolerancija, može preko noći promijeniti. Svakako da treba težiti demokratizaciji društva, napretku ljudskih prava i svim slobodama, ali bez promjene svijesti građana nikakve izjave visokih međunarodnih predstavnika ili inicijative političara ne mogu značajnije doprinijeti stvaranju boljeg društva. Sloboda se ne dobija. Za slobodu se treba izboriti.

The post Sloboda izražavanja po glavi stanovnika first appeared on Gerila.info.

Policija Republike Srpske ponovo hapsi građane zbog okupljanja na Trgu Krajine. Juče oko 18 časova i 30 minuta, o čemu je Gerila već pisala, policija je lišila slobode najmanje dva lica.

Na Trgu Krajine se okupilo dvadesetak građana nakon što je završeno okupljanje grupe Pravda za Davida u porti Sabornog hrama Hrista Spasitelja gdje su građani palili svijeće za ubijenog Davida Dragičevića.

MUP RS je izdao saopštenje u kome se navodi da su policijski službenici Policijske uprave Banja Luka, 21.01.2019. godine lišili slobode dva lica zbog činjenja prekršaja po Zakonu o javnom redu i miru. Naime, lica J.T. i Z.Š., oba iz Banjaluke, lišeni su slobode na prostoru Trga Кrajine u Banjaluci, zbog činjenja prekršaja iz člana 24. Zakona o javnom redu i miru.

Član 24. Zakona o javnom redu i miru kaže da ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, privrednih društava i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije, ili ko ne postupi na licu mjesta po zakonitom zahtjevu ili naređenju njihovog službenog lica, kazniće se novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM ili kaznom zatvora do 60 dana.

Prilikom intervencije policije građani su pitali policajce zašto ih tjeraju sa trga koji je javno mjesto ali nisu dobili nikakav odgovor, osim da je tako naređeno.

Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač rekao je još u decembru na vanrednoj konferenciji za novinare u Banjaluci koju je održao zajedno sa direktorom Policije RS Darkom Ćulumom, da je donesena odluka o zabrani održavanja protesta na Trgu Krajine u Banjaluci.

„Na Trgu Krajine sve je bilo mirno dok se nisu pojavili opozicioni političari koji su krenuli napadati na zvaničnike Republike Srpske i policiju“, podsjetio je Lukač. Prema tumačenju ministra Lukača, potom su uslijedili i pozivi od članova grupe „Pravda za Davida“ na izvršenje krivičnih djela, upućivane su prijetnje i optužbe na račun najviših zvaničnika RS da su saučesnici u ubistvu Davida Dragičevića.

To MUP nije mogao više da toleriše, to su protivzakonite radnje i donesena je odluka o zabrani okupljanja na Trgu. Ostaje i dalje zabrana bilo kakvog javnog okupljanja ove grupe i izražavanja njihovih namjera na način na koji su to radili jer to ima obilježja i prekršaja i krivičnog djela.

Lukač je naveo da nikome neće biti zabranjeno pravo mišljenja i iznošenja javne riječi, ali ona mora biti u skladu sa zakonom, ne vrijeđajući i klevećući drugog i ne prijeteći i ne ugrožavajući bilo čiji život bez obzira da li se to odnosi na pojedince, institucije ili funkcionere.

Prema njegovim riječima, ako bude doneseno rješenje za održavanje skupa on može da bude održan u skladu sa zakonom. „Ako bez toga pokušaju da održe skup on će biti protivzakonit, neće biti dozvoljen i na taj način će svjesno ući u sukob sa policijom, ponovo je izazvati i napasti. Svi koji napadnu policiju biće sankcionisani po zakonu“, naglasio je Lukač.

Policija juče nije bila napadnuta, ali je ipak privodila građane. Po kratkom postupku.

Američki psiholog Abraham Maslov u knjizi „Psihologija nauke“ ističe da je primamljivo, ako je čekić jedini alat koji imate, da se prema svemu odnosite kao da je ekser. Vlast Republike Srpske odavno sve probleme tretira kao ekser. Udara čekićem po glavama svojih građana. Posebno onih koji se usude da misle drugačije nego vlast.

Ustav Republike Srpske u članu 30. navodi da građani imaju pravo na mirno okupljanje i javni protest. Takođe, navodi i da se sloboda okupljanja može zakonom ograničiti samo radi zaštite bezbjednosti ljudi i imovine. Teško je pretpostaviti da je onih dvadesetak građana koji su se juče okupili na Trgu Krajine moglo ugroziti bezbjednost ljudi i imovine, uzevši u obzir da su samo stajali na trgu.

U stavu 1. člana 30. Zakona o javnom okupljanju, koji reguliše druge javne skupove, stoji da su drugi javni skupovi okupljanja građana čija je svrha ostvarivanje državnih, vjerskih, humanitarnih, kulturno-umjetničkih, sportskih i drugih interesa, koja nemaju za cilj ostvarivanje prihoda i ti skupovi se ne prijavljuju. U stavu 2. stoji da je, izuzetno od stava 1. ovog člana, organizator dužan da prijavi i druge javne skupove ako karakter ili očekivani broj učesnika javnog skupa nalaže preduzimanje vanrednih mjera obezbjeđenja van redovnog vršenja policijskih poslova.

Dakle, ono što je važno jeste da se drugi javni skupovi, pod čim možemo podrazumijevati okupljanje dvadesetak građana na Trgu Krajine, ne prijavljuju. Takođe, karakter ili očekivani broj učesnika javnog skupa nije nalagao preduzimanje vanrednih mjera obezbjeđenja van redovnog vršenja policijskih poslova, tako da ni to nije bio razlog da se skup prijavljuje. Očigledno je da je forma pobijedila suštinu. Izgleda da je odluka važnija od prava građana.

Iako je dosta vode prošlo svjetskim rijekama i morima od tada, postavlja se pitanje kako bi rodonačelnici demokratije reagovali na javne skupove na trgovima. Kako bi antički Grci reagovali da se na agori traži istina i pravda? Kako bi uopšte reagovali na okupljanje građana? Jer trg, agora, forum, upravo tome i služe – okupljanju građana, a ne da građani samo prolaze preko trga, da se ne zadržavaju i da ne daj bože kažu neku ružnu riječ protiv vlasti.

Naravno da ne možemo porediti savremeni kontekst predstavničke demokratije i antički kontekst u kome su se slobodni građani grčkih polisa okupljali na trgovima, raspravljali, razmjenjivali političke ideje, odlučivali o najznačajnjim pitanjima, tražili pravdu, sudili. Ali suština je ista. A suština je da je agora, trg mjesto na kome se izražava slobodna volja građana. Mirno. Dostojanstveno. Ali i glasno, bar u očima i ušima onih kojima su zamjerke upućene. A zamjerke bole. Boli i istina. A kada istina zaboli, uzmete čekić u ruke i udarate po ekserima.

The post Zabrana okupljanja na Trgu Krajine i hapšenja građana – sumrak demokratije first appeared on Gerila.info.