Danas će se ponavljati poznate rečenice. Mediji su važni. Novinari rade odgovoran posao. Slobodna riječ je temelj demokratije. Sve je to tačno. Problem je samo što će već sutra isti ti ljudi nastaviti da izbjegavaju pitanja, vrijeđaju novinare, kriju informacije i dijele medije na podobne i nepodobne.

Kod nas je novinar uglavnom slobodan dok ne počne raditi svoj posao. Može da pita, ali neka pazi koga pita. Može da istražuje, ali neka pazi čije poslove dira. Može da objavi tekst, ali neka bude spreman na uvrede, pritiske, tužbe i javno etiketiranje.

Vladajući posebno vole izraz “odgovorni mediji”. To su, po njima, mediji koji znaju kada treba ćutati, koji ne postavljaju nezgodna pitanja, koji ne kvare svečane događaje, koji ne pitaju ko je dobio javni novac, ko je zaposlen preko veze, ko stoji iza nekog posla i zašto institucije ćute. Takvi mediji su uvijek poželjni. Ne smetaju nikome ko ima moć.

Pritisak na medije danas ne mora izgledati kao zabrana. Dovoljno je da novinar zna da će umjesto odgovora dobiti uvredu, da institucije mjesecima ne odgovoraju na upite, da se poslije svakog nezgodnog teksta pokrene priča o tome ko stoji iza novinara. Dovoljno je da ga javno proglase neprijateljem, plaćenikom ili izdajnikom. Tako se ljudi uče da ćute. Tako se stvara strah, a onda sloboda ostaje samo na papiru.

Najlakše je napasti novinara. Mnogo je teže pokazati dokumente. Još je teže objasniti zašto institucije ne rade svoj posao. Zato se kod nas često ne raspravlja o onome što je otkriveno, nego o tome “ko vas plaća”. Kao da je to važnije pitanje od toga ko plaća propagandu, partijske portale, izborne kampanje i poslove dogovorene iza zatvorenih vrata.

Bosna i Hercegovina je, inače, prema Indeksu slobode medija Reportera bez granica za 2026. godinu, pala na 90. mjesto. To je najlošiji plasman BiH u posljednjih 25 godina. Još je zanimljivije što se pad ne dešava odjednom. BiH je sa 64. mjesta 2023. pala na 81. mjesto 2024, zatim na 86. mjesto 2025, a sada na 90. mjesto.

Ipak, nezavisni mediji i dalje opstaju i rade. Ne zato što im je lako, nego zato što javnost ima pravo da zna. Građani imaju pravo da znaju kako se troši njihov novac, ko donosi odluke u njihovo ime, zašto se neki poslovi stalno daju istima i zašto se neka pitanja uporno izbjegavaju.

Zato Dan slobode medija nije samo dan za čestitke. To je dan za podsjećanje da slobodni mediji nisu problem društva. Problem su oni koji se slobodnih medija boje.

Mladen Bubonjić

The post Srećan Dan slobode medija… samo bez nezgodnih pitanja first appeared on Gerila.info.

Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT upozorila je da se ove sedmice navršavaju pune četiri godine od početka sudskih postupaka koje je firma Buk d.o.o. pokrenula protiv dvije aktivistkinje, zbog njihovog javnog istupanja protiv izgradnje mini hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci. Predmeti su zvanično otvoreni 24. januara 2022. godine, ali do danas nijedan nije dobio sudski epilog.

U predmetu protiv Sare Tuševljak održano je samo pripremno ročište. U slučaju Sunčice Kovačević započeto je i glavno ročište, ali ono od decembra 2024. godine nije dovršeno. Razlog – vještačenja koja, prema navodima Centra za vještačenje i procjenjivanje „Zenit d.o.o.“ iz Banjaluke, spadaju u „izrazito složena, stručna i komplikovana“, zahtijevaju izlazak na teren i visok nivo specijalizovanog znanja.

Problem je, međutim, u tome što nalaz vještaka sud do danas nikada nije zaprimio. Iako je postupajući sudija u proteklih 14 mjeseci više puta slala urgencije i dopise, rokovi su probijani iznova. Iz ACT-a s pravom pitaju: da li vještak uopšte ima kapacitete za ovakvu vrstu postupka – ili je nekome u interesu da se predmeti razvlače unedogled?

Ove tužbe su u međuvremenu prepoznate kao klasičan primjer SLAPP postupaka – strateških tužbi protiv javnog interesa – od strane UN-ovih specijalnih izvjestitelja, kao i organizacija Amnesty International, Front Line Defenders i Coalition Against SLAPPs in Europe. Njihova svrha nije dokazivanje štete, već zastrašivanje, iscrpljivanje i ušutkavanje onih koji javno govore o zloupotrebama.

Dok sud ćuti, investitor djeluje.

Samo nekoliko mjeseci nakon što je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS u oktobru prošle godine poništilo ekološke dozvole za MHE „Samar“ i „Slapi“, firma Buk ponovo je podnijela zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu – ovaj put za MHE „Slapi“, snage 0,925 megavata. Riječ je o istom projektu koji je već jednom proglašen nezakonitim, ali sada se vraća kroz novu administrativnu proceduru.

Lokacija dodatno pojačava zabrinutost. Prema upozorenjima ACT-a, vodozahvat planirane elektrane bio bi smješten u samom srcu planiranog zaštićenog područja „Kanjon Kasindolske rijeke“, dok bi se mašinska zgrada nalazila tik iznad Bolnice „Srbija“ u Kasindolu. Uprkos tome, Ministarstvo je pozvalo javnost da u roku od 15 dana dostavi primjedbe, što su aktivisti iskoristili da ponovo mobilišu građane.

Neformalna grupa STOP izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci poručila je da neće odustati. Podsjećaju da je gotovo 3.000 građana potpisalo peticiju za zabranu gradnje, da je Grad Istočno Sarajevo potpisnik Deklaracije „Gradovi/Opštine bez brana“, te da konačna pobjeda može biti samo proglašenje zaštićenog područja i raskid koncesionih ugovora koji važe do 2044. godine.

Sudski postupci protiv Sare Tuševljak i Sunčice Kovačević time prestaju biti samo lična pravna bitka. Oni postaju dio šire slike građanskog otpora u Bosni i Hercegovini, u kojoj ulogu zaštitnika javnog interesa često preuzimaju upravo građani i aktivisti – onda kada to izostane od strane institucija. Njihovi napori se, međutim, nerijetko pokušavaju neutralisati dugotrajnim i iscrpljujućim sudskim postupcima, dok se istovremeno isti sporni projekti vraćaju „na mala vrata“, uz institucionalnu podršku.

Kasindolska rijeka je, stoga, danas ogledalo odnosa institucija prema javnom interesu i lakmus-papir spremnosti države da zaštiti one koji brane prirodu, umjesto da ih izlaže pritiscima, tužbama i zamoru.

Četiri godine bez presude i novi zahtjev za dozvolu jasno pokazuju da ova borba još nije završena – i da cijena njenog ishoda daleko nadilazi obale jedne rijeke.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sudski procesi bez kraja, rijeka bez mira: Kasindolska rijeka ponovo pod pritiskom investitora first appeared on Gerila.info.

Gerila: Možete li detaljnije opisati kako je došlo do vašeg hapšenja 28. juna, na velikom protestu “Vidimo se na Vidovdan” u Beogradu i kako komentarišete postupanje policije prema vama i ostalim učesnicima protesta?

Poslije protesta smo, u većoj grupi u kojoj su bili naši saborci iz svih krajeva Srbije, krenuli prema raskrsnici ispred zgrade Vlade RS. Odatle smo vidjeli da iz pravca Pionirskog parka narod bježi prema nama, a nešto kasnije i da ih juri žandarmerija. Došli su do nas, pa smo se povukli u Nemanjinu ulicu i tu smo Zlatko i ja legli na kolovoz, a oko nas je stajalo dosta ljudi. Kordon se zaustavio na početku ulice i građani su im dobacivali, a neki momci sa povezima na licu i goli do pojasa su ih gađali nečim, ne znam tačno čime, ali mislim da su to bile plastične flaše.

Poslije nekih dvadesetak minuta kordon je krenuo da nas potiskuje prema parku Manjež i kad su došli do nas, njihov komandant nam je izdao naređenje da ustanemo, zatim uputio posljednje upozorenje i na kraju samo rekao „hapsi“. Sve to nije trajalo duže od tri sekunde, a oni su nas podigli, stavili nam lisice i „maricom“ odvezli u PS u Savskoj ulici. Tamo smo proveli oko tri sata i nakon detaljnih provjera su nas pustili i rekli da ćemo dobiti prekršajne prijave. Moram da naglasim da nismo pružali otpor, nismo ih vrijeđali, nismo im se čak ni obratili, pa nisu ni mogli da nas optuže za neko krivično djelo, ali moram priznati da sam u jednom trenutku pomislio da će nas lažno optužiti jer sam svjestan gdje živim i vidim šta se sve dešava ljudima.

Gerila: Kako vidite trenutnu političku atmosferu u Srbiji, naročito imajući u vidu pojačan pritisak na građanske pokrete i aktiviste?

Politička situacija u Srbiji je već godinama, najblaže rečeno, katastrofalna. Sistematski se radi na urušavanju svih vrijednosti, a promoviše se nasilje i primitivizam. Predvodnik te kampanje je aktuelna vlast na čelu sa predsjednikom države koji je vulgarizovao apsolutno sve. Svako ko nije sa njima „na liniji“ se targetira, istražuje mu se porijeklo do devetog koljena, a kad nema ništa kompromitujuće – izmišljaju se gnusne laži. Opozicija je satanizovana do te mjere da im se zamjera šta god da urade, pa čak i kad ne rade ništa. Plasira se teza da su svi isti i ona čuvena „sjaši Kurta, da uzjaše Murta“, koju je Kurta i smislio da bi uvijek bio u sedlu. Dijelimo se na lijeve i desne, evropejce i rusofile, širi se nacionalna mržnja, dok nam se država raspada, a vladajuća bratija nepristojno bogati. Svako nov, iz naroda, ko se malo istakne u borbi protiv režima, biva optužen da je izdajnik, strani plaćenik, neprijatelj države, a od strane nekih „saboraca“ i kao saradnik službe. Društvo je podijeljeno do te mjere da brat sa bratom ne govori zbog politike i ova situacija nas može odvesti samo u još veće sukobe koji režimu mogu dati opravdanje da upotrebi i oružje protiv naroda.

Gerila: Kako doživljavate studentske proteste i da li u njima prepoznajete novu snagu otpora?

Studentski protesti su krenuli zbog nasilja nad njihovim kolegama i oni su podnijeli najveću žrtvu u ovoj borbi. Naravno da je to nova energija i nova snaga, jer smo svi mislili da su oni nezainteresovani i da samo žele da završe fakultete i da odu iz zemlje, da se ovdje zaposle u stranim kompanijama ili da se učlane u vladajuću stranku da bi mogli da se uhlebe na državne jasle. To je jednostavno realnost, to su im trenutno opcije, ali na sreću nismo bili u pravu jer su nam pokazali da imaju kapacitet da se usprotive nepravdi i da se bore za bolje društvo. Prepešačili su cijelu Srbiju, uzduž i poprijeko, došli u skoro svako selo i mnogim ljudima otvorili oči. Mislim da ih mi, odrasli, nismo dovoljno podržali, nismo ispoštovali njihove žuljeve, stotine kilometara pješačenja, neprospavane noći na ulicama i fakultetima, skoro sigurno izgubljenu godinu školovanja, a mi nismo spremni da izađemo iz zone komfora i da stanemo rame uz rame sa njima zbog straha od osvete, otkaza ili čega god. Kad kažem „mi“, ne mislim na sebe jer sam već godinama u borbi, već na većinu ljudi koji su deklarativno protiv vlasti, ali ostaju anonimni jer nisu spremni da naprave iskorak i to pokažu na djelu.

Gerila: Kako ocjenjujete ulogu institucija u Srbiji kada je riječ o zaštiti građanskih prava, slobode govora i prava na protest?

Institucije u Srbiji isključivo služe da održavaju režim na vlasti i da sprovode politiku rasprodaje i pljačke resursa. Neću reći da nema izuzetaka, ali oni su malobrojni. Većina izvršava naređenja „odozgo“ i za to dobija beneficije ili novčane nadoknade. Korupcija je na visokom nivou pa djeluje da je država privatizovana i da vlasnik, ili više njih, namjerno donosi štetne odluke da bi je odveo u stečaj. Zapošljavaju se nestručni, ali poslušni kadrovi koji su zahvalni i grčevito čuvaju radno mjesto. Zakoni se mijenjaju prema potrebama režima i korporacija, često su protivustavni i neprimjenjivi. Prava građana se ne poštuju – zato smo na ulicama već skoro pet godina. Naše krivične prijave se odbacuju ili se razvlače do zastare, dok se protiv nas postupci vode ubrzano. Ako slučajevi završe pred sudom, često ipak dobijamo, jer neke sudije ne žele da učestvuju u tim montažama. Što se tiče slobode govora – ovdje svako svakoga može da nazove bilo čim bez posljedica. Režimski mediji nas razvlače, presude dobijamo tek poslije godina, a šteta je već načinjena. A naši demantiji ne mogu da dođu do naroda jer nemamo pristup televizijama s nacionalnom frekvencijom.

Gerila:  Šta se trenutno dešava u dolini Jadra? Da li Rio Tinto ili njemu bliske firme i dalje imaju aktivnosti na terenu?

Rio Tinto već godinama ne radi ništa na terenu osim održavanja bušotina i dvorišta kuća koje su kupili. Nedavno smo imali problem s bušotinom koja je curila – sreli smo ih na njivi kako je saniraju bez stručnog nadzora. Pozvali smo policiju, ali su oni sutradan završili posao i otišli.

Imali smo i susret sa radnicima kompanije Milenijum tim koja protivzakonito radi gasovod Beograd–Valjevo–Loznica, jer grad Loznica nema prostorni plan u koji je on unesen. Sprečili smo radove, a tokom noći je neko zapalio buldožer. Skoro svi koji smo tada bili prisutni pozvani smo da damo izjave, a četvorici saboraca je uzet DNK. Mi nikada nismo napadali ničiju imovinu, pa ni imovinu Rio Tinta.

Gerila: Kako komentarišete činjenicu da je Evropska komisija projekat „Jadar“ uvrstila na listu strateških investicija EU?

Ta odluka nema pravnu snagu za Srbiju, ali jeste politički signal. Razočaravajuće je što EU ignoriše stav lokalne zajednice i vjeruje da ova korumpirana vlast može da upravlja takvim projektom. Neshvatljivo je da ni danas ne znamo ko je u ime Srbije dao saglasnost da Rio Tinto aplicira. Još je bizarnije što EK svoju odluku nije ni obrazložila, što je u suprotnosti sa pravilima EU.

Gerila: Koji su naredni koraci udruženja „Ne damo Jadar“? Kako planirate da nastavite borbu i kakvu podršku očekujete?

Pratimo dešavanja i spremni smo da reagujemo na svaku prijetnju. Aktivno učestvujemo i u studentskim protestima. Bićemo uz narod u svakom trenutku.

razgovarao Dejan Rakita / GERILA.info

The post Vidovdan, Vučić i lisice: Aktivista Nebojša Petković za GERILU o hapšenju, studentskom ustanku i borbi za Jadar first appeared on Gerila.info.

Glavna i odgovorna urednica portala SPIN Info Sanja Vasković pozvana je juče u popodnevnim časovima da dođe danas u Policijsku stanicu (PS) Istočna Ilidža kako bi je policija ispitala u svojstvu osumnjičene za krivično djelo kleveta. Na pozivu nije navedeno o kom se konkretno predmetu radi te na šta se kleveta odnosi. 

The post Novi pritisci na redakciju SPIN Info: Prijava policiji za klevetu vlasnika “Mraza” first appeared on Gerila.info.

“Šest godina nakon svega i dalje ne znamo ko stoji iza napada. Makar ne zvanično. Jasno je da tužilastvu nije cilj da se otkriju nalogodavci već da su se zadovoljili presudama protiv izvršilaca”, rekao je Kovačević za Gerilu.

Onje u više navrata ponovio kako je nadležnom tužiocu banjalučkog Okružnog tužilaštva rekao u koga sumnja i više puta postavio pitanje zbog čega tužilaštvo po tim saznanjima nije učinilo ništa.

Iz tužilštva su odlučili da povjeruju presuđenim napadačima koji su tvrdili da napada niko, navodno, nije narućio.

Ipak, činjenica je da  tužilaštvo nije saslušalo lice za koje je sam Kovačević rekao da sumnja u njega.

U danima poslije napada Milorad Dodik i tadašnji ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač su na konferenciji za medije rekli da iza napada na Kovačevića ne stoji politika iako tu tvrdnju nikada nisu objasnili a ni tužilaštvo ih, iako je moralo, nikad nije ispitalo zbog ovih tvrdnji da objasne odakle im ta saznanja.

Marko Čolić i Nedeljko Dukić su Kovačevića sačekali kasno naveče 26.avgusta 2018.godine u zasjedi ispred njegove zgrade i napali su ga metalnim palicama. On je zadobio više teških povreda glave. Napadači su uhapšeni jer je Čolić napravio dvije kardinalne greške. Ispala mu je metalna palica prilikom bijega sa mjesta događaja. Po palicu je došao sutradan ujutro kada su ga vidjeli stanari a vidjeli su i registarske tablice kombija u koji je ušao. Policija nakon toga nije imala većih problema da identifikuje vlasnika kombija a kasnije i Marka Čolića kao jednog od napadača.

Suđenja Čoliću i Dukiću vođena su odvojeno jer je Dukić jedno vrijeme bio u bjekstvu. On je nakon predaje priznao krivično djelo.

Inače, banjalučka Alternativna televizija i RTRS su dok je Kovačević bio u bolnici na svojim portalima objavili tekst tabloida Informer iz Beograda u kojem je, između ostalog, napisano da je napadnuti novinar pripremao “puzajući državni udar” kao i da je od USAID za to dobio 80 000 dolara. Kovačević je zbog klevete tužio RTRS i ATV. Postupak protiv RTRS je okončan pravosnažno u njegovu korist dok je apelacija na presudu u korist ATV Ustavni sud BiH odbacio. Da stvar bude u potpunosti nevjerovatna – Ustavni sud BiH je najprije odbio apelaciju RTRS-a protiv presude u Kovačevićevu korist, a potom njegovu apelaciju protiv presude u korist ATV-a!

Apsurdno, Sud je obrazložio ovu odluku činjenicom da je povodom istog spornog članka Kovačević već dobio naknadu protiv drugog medija (RTRS). S obzirom na to da su ATV i RTRS „samo prenijeli“ tuđi članak, Ustavni sud BiH je smatrao da nema posebnih razloga da i ATV, pored RTRS-a, bude odgovoran.

GERILA info

The post Od napada na novinara Vladimira Kovačevića prošlo je šest godina. Nalogodavci i dalje nepoznati, institucije nijeme. first appeared on Gerila.info.

Piše: detektor.ba

Izmjenama Krivičnog zakonika Republike Srpske, kojima je ponovo u ovom entitetu kriminalizovana kleveta, predviđena je novčana ili zatvorska kazna za objavljivanje ili prikazivanje fotografije ili videozapisa bez pristanka osobe sa snimka u slučaju kada je objavljivanje imalo ili je moglo imati štetu po lični život.

Advokatica Jovana Kisin Zagajac objašnjava da je ovaj član preširok, ali da zakonodavac nije od krivičnog gonjenja izuzeo snimke sačinjene na javnom mjestu.

“Snimanje na javnom mjestu nije propisano kao element koji isključuje krivično gonjenje pa samim tim iako se, po standardima Evropskog suda, u svjetlu tumačenja prava na slobodu izražavanja podrazumijeva sloboda snimanja na javnim površinama (uz određene kriterijume). Valja istaći da ovaj kriterij nije jasno definisan u našim nacionalnim zakonima”, kaže Kisin Zagajac.

Ona navodi i da je to mnogo bolje definisano u Zakonu o javnom informisanju i medijima Republike Srbije, gdje je jasno propisano u kojim situacijama nije potreban pristanak za objavljivanje ličnog spisa. Između ostalog, pristanak nije potreban, po tom zakonu susjedne Srbije, ako je lice svojim javnim izjavama, odnosno ponašanjem u privatnom, porodičnom ili profesionalnom životu privuklo pažnju javnosti i na taj način dalo povoda za objavljivanje informacije, odnosno zapisa.

“Kako Republika Srpska nema ovakve odredbe u svojim zakonima a kako bismo utvrdili da li u konkretnom slučaju postoje elementi krivičnog djela neovlaštenog objavljivanja, mi se moramo voditi opštim smjernicama i standardima Evropskog suda za ljudska prava kada je u pitanju sloboda javnog izražavanja (a na šta nas upućuje i Ustav Republike Srpske), a prije svega trebamo utvrditi da li je objavljeni snimak ličnog karaktera”, objašnjava Kisin Zagajac.

Pomoć treba tražiti i u Zakonu o zaštiti ličnih podataka. Osnova za krivično gonjenje moglo bi biti, objašnjava Kisin, ukoliko se procijeni da se u prvobitnom objavljenom video-zapisu radi o zapisu ličnog karaktera. Ukoliko se snimak ne bude smatrao zapisom ličnog karaktera, nema osnova za krivično gonjenje, smatra Kisin Zagajac. Ključno pitanje je, objašnjava ova banjalučka advokatica, da li je prvobitnim snimkom omogućen uvid u identitet snimljenog lica ili je identitet otkriven naknadno na drugi način.

Iz banjalučke Policijske uprave nisu odgovorili na pitanja u vezi sa načinom na koji je otkriven identitet žene, kao i da li su u otkrivanju identiteta ulogu imali policijski službenici.

Banjalučki novinari strahuju da će tragedija u kojoj je jedan život izgubljen biti zloupotrijebljena za dalje ograničavanje medijskih sloboda. Dejan Rakita, novinar iz Banjaluke, podsjeća da u ovom slučaju niko ne postavlja pitanje odgovornosti institucija “koje nisu uradile ništa da tragedija bude spriječena”, već će se kola slomiti na autoru snimka.

On smatra i da je dio javnosti u ovom slučaju licemjeran jer se prvo “hranila” snimkom i djelila ga na mrežama, da bi, poslije tragedije, “svi postali generali nakon bitke”. Rakita vjeruje da će vlast u Republici Srpskoj ovu nesreću iskoristiti za dodatno ograničavanje medijskih sloboda, kao što je zloupotrijebljena tragedija sa smrtnim ishodom u Laktašima nakon “online” nasilja i objavljenog ponižavajućeg snimka.

“A poenta cijele priče jeste, koliko se meni čini, da se pošalje poruka, opet novinarima, da ne smiju objavljivati snimke prvenstveno političara ukoliko oni nisu svjesni da se snimaju. Odnosno, ako bismo sada, na primjer, imali situaciju da se ponovi tajno snimanje u aferi ‘Potkivanje’, onaj ko je snimio neku osobu kako uzima mito i time dokazao i raskrinkao kriminal, može krivično da odgovara, što je apsurd”, kaže za BIRN BiH novinar Dejan Rakita.

Ljiljana Smiljanić iz banjalučkog Kluba novinara napominje da jeste važno prekinuti tradiciju linča po društvenim mrežama. Navodi da se društvenim mrežama svakodnevno dijele različiti snimci, ali da je teško dokazati nečiju namjeru da snimak postane “viralan”.

“U ovom konkretnom slučaju, treba imati u vidu da je snimak nastao na javnom mjestu, gdje nema zabrane snimanja, i osoba na snimku jeste napravila prekršaj, što je i policija potvrdila. Da li to znači da niko ne smije da snimi kršenje zakona ako će taj snimak dospjeti u javnost? Za to vrijeme, mi ostajemo društvo u kojem od malih nogu ismijavate druge ili neko ismijava vas. U medijima čitamo i slušamo neprimjerena obraćanja političara, iznošenje prljavog veša, gledamo novo moralno dno u rijalitijima. Uvijek se bavimo posljedicama, a moguće uzroke ni ne primećujemo”, kaže Smiljanić.

Psiholog Srđan Puhalo kaže da su bizarnosti postale glavna vijest na društvenim mrežama.

“Nekada ljudi nisu imali društvene mreže i takve informacije su imale ograničen domet što se tiče prostora, vremena i uticaja. Danas se takve informacije munjevito šire društvenim mrežama i niko ih ne može zaustaviti. I tu su klasični mediji, čak i portali nemoćni”, smatra Puhalo.

On je siguran i da najveći broj ljudi koji mrežama dijeli nečiji privatni kompromitujući sadržaj ne radi to iz krajnje najgore namjere.

“Više mi se čini da je cilj kritika takvog ponašanja, koja vrlo lako se pretvara u otovoreni linč pojedinca. Naravno, posljedice po osobu koja je snimana mogu biti različite, a to zavisi najviše od njene sposobnosti da se odupre tom javnom pritisku. Neki to uspiju, a kod drugih to izazove autodestruktivnost, psihičke probleme, pa i smrt. Jednostavno, niko od nas ne razmišlja mnogo o posljedicama koje naše ponašanje na društvenim mrežama izaziva kod drugih. U realnom životu, o tome se i te kako vodi računa”, objašnjava Puhalo.

The post Tragična smrt Banjalučanke i neodgovorena pitanja o snimku i ismijavanju first appeared on Gerila.info.

Sloboda udruživanja zajamčena je svim međunarodnim konvencijama kao jedno od temeljnih ljudskih prava. S obzirom na pravna stajališta evropskih sudova, predloženi Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija se može tumačiti kao nedostatno preciznim i predvidivim da bi se smatrao zakonom u kvalitativnom smislu riječi, a predviđena ograničenja slobode udruživanja isključivo po kriteriju dobijanja inostrane pomoći, čak i u nekom simboličnom iznosu, ne mogu se smatrati “neophodnima u demokratskom društvu“.

Prema predloženom Nacrtu zakona pojmovi „političkog djelovanja“ i „političke aktivnosti“ formulisani su na način da obuhvaćaju svaku aktivnost od nekog javnog interesa, a kako je neprofitnim organizacijama koje se finansiraju iz inostranih izvora zabranjeno baviti se „političkim djelovanjem“ i „političkom aktivnošću“ u smislu Nacrta zakona, to praktično znači da je tim neprofitnim organizacijama onemogućen bilo kakav rad u vezi s temama od javnog interesa.

Udruženja Umbrella upozorava da bi obvezivanje neprofitnih organizacija da na svojim materijalima objavljuju bilo kakvu oznaku koja objektivno predstavlja stigmatiziranje otežala/onemogućila saradnju tih organizacija s drugim subjektima u zemlji, dok se istovremeno sa ovakvom obvezom ne postiže ni jedan od ciljeva koji se smatraju legitimnim razlogom mogućeg ograničenja slobode udruživanja.

Posebno je diskriminirajuća i neopravdana odredba Nacrta zakona da se nad neprofitnim organizacijama koje se finansiraju iz inostranstva sprovodi nadzor drugačiji od onoga koji se vrši nad drugim organizacijama civilnog društva.

Ono što najviše zabrinjava jesu razlozi, prema predloženom Nacrtu zakona, za zabranu rada neprofitne organizacije koji su neprecizno formulisani, tako da se gotovo svakoj organizaciji može zabraniti rad ako neki nadležni organ odluči inicirati zabranu, što će se posebno reflektovati na organizacije koje kritikuju rad vlasti.

Udruženje Umbrella još jednom upozorava da će ovaj Nacrt zakona, ukoliko bude usvojen u predloženom tekstu, definitivno predstavljati udar na slobodu udruživanja u Republici Srpskoj, te će imati nesagledive posledice za civilno društvo, ali i slobodu medija u Republici Srpskoj.

The post SAOPŠTENJE UDRUŽENJA UMBRELLA: Povucite Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija iz skupštinske procedure first appeared on Gerila.info.

Ono što je počelo  kao tvit Milorada Dodika nekoliko mjeseci kasnije pretvorilo se u najcrnju moru onog dijela novinara u Srpskoj ali i BiH koji se bave istraživačkim novinarstvom. Taj broj novinara i do sada je bio mizeran u odnosu na sav kriminal i korupciju koja se svakodnevno dešava u našoj okolini a od danas će i taj broj svakim danom neminovno opadati.

Podsjećamo, predsjednik RS Milorad Dodik je prije osam dana potpisao Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS i na taj način je kleveta postala krivično djelo.

Navedeni zakon predstavlja mogućnost da svako bude osumnjičen ili pod istragom ukoliko neko bude smatrao da je oštećen potencijalnim klevetničkim izražavanjem a to bi se moglo koristiti za gušenje slobodnog izražavanja i koristiti za političke zakulisne igre.

Evropska unija izrazila je “žaljenje zbog stupanja na snagu kriminalizacije klevete u Srpskoj ocjenjujući takav potez korakom nazad za integracije BiH prema EU i udarcem za civilno društvo i nezavisne medije”.

Portparol Evropske komisije za vanjske poslove Peter Stano je rekao da će na ovaj način vlasti u RS “nametnuti nepotrebna i nesraymjerna ograničenja nezavisnim medijima i civilnom društvu”.

“Novi zakon ozbiljno utiče na ambijent u kojem djeluje civilno društvo i ograničava slobodu izražavanja i medija u Republici Srpskoj. Ovo je potez za žaljenje i nesumnjivo predstavlja krupan korak unazad u zaštiti temeljnih prava”, ocijenio je Stano i dodao da je ovakvo zakonsko rješenje suprotno očekivanjima izraženim prilikom dodjeljivanja statusa kandidata za članstvo u EU.

Iz Eu su pozvali sve vlasti u BiH “da djeluju konstruktivno na realizaciji ključnih prioriteta iz mišljenja Europske komisije koji su neophodni kako bi dala preporuku za otvaranje pregovora s Bosnom i Hercegovinom o pristupanju EU a to podrazumijeva i osiguranje slobode izražavanja i medija, te zaštitu novinara”.

Ono što je posebno apsurdno je da je upravo Dodik, neformalni inicijator ovog zakona, iznio klevetničke tvrdnje svega par dana prije nego što će ovaj zakon stupiti na snagu.

Predsjednik Srpske i najmoćniji čovjek u državi prije svega dvije sedmice je na pres konferenciji održanoj povodom podizanja krivične prijave Tužilaštva BiH protiv njega nekoliko medija optužio da rade za strane ambasade za rušenje RS.

Opštužnica Tužilaštva je, podsjećamo, podignuta zbog neobjavljivanja odluka Visokog predstavnika (kojeg ne priznaje Republika Srpska) u Službenom glasniku RS.

Dodik je novinare portala Kapital, Buka kao i televizije N1 i BN optužio da rade za strane ambasade i da su primili donacije od četiri miliona funti da ruše Republiku Srpsku.

Sekretar Kluba novinara Banjaluka i novinarka Al Jazeer-e Balkan Ljiljana Smiljanić kaže da ne zna ko se od kolega može osjećati bezbjedno poslije ovakvih riječi predsjednika.

“Ovo naročito ako uzmemo u obzir aktivnosti vlasti u posljednjih gotovo godinu dana, od kriminalizacije klevete do najava još restriktivnih zakona. Očigledno je da rad određenih novinara i medija “mrsi račune” i zbog toga su na meti. Iz ranijih sličnih obraćanja predsjednika znamo da je to i “zeleno svjetlo” za pristalice vlasti da se isto ponašaju, što je neprihvatljivo“, rekla je Smiljanićka za Kapital.

Transparency International u BiH (TI BiH) saopštio je kako je usvajanjem izmjena Krivičnog zakona vlast u RS ušla u fazu otvorene represije nad građanima i svrstala se u red najgorih autoritarnih režima u ovom dijelu svijeta.

Brajan Egler, šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, izjavio je da je razočaran potezom vlasti RS-a da kriminalizuju klevetu, zanemarujući preporuke međunarodnih organizacija i krećući se “suprotno od međunarodnih standarda zaštite ljudskih prava”.

Za klevetu su propisane novčane kazne do 6.000 KM što je mnogo manje od prvobitne cifre koja je bila u nacrtu zakona, koje su ipak izmjenjeni na sjednici Narodne skupštine RS održane 20. jula ove godine.

Određeni ustupak, ako se tako može nazvati, je što je u konačnoj verziji Zakona izmijenjena kvalifikacija uvrede koja ostaje prekršaj i neće se tretirati kao krivično djelo.

Zabrinjavajuće je ostavljanje odredbe koja se odnosi na “neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka” je ostala i za nju je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine.

To može da znači da sutra novinar neće moći da objavi lažni dokument, lažnu diplomu ili imovinu nekog od moćnika zbog ove odredbe, iako je objavljivanje ovakvih informacija nesumnjivo u interesu javnosti.

Klevetom se naziva iznošenje zlonamjernih ili neistinitih tvrdnji o nekoj osobi, a veće kazne su predviđene ukoliko je iznesena u medijima, uključujući društvene mreže, ili na javnom skupu.

Novčane kazne su predviđene za javno izrugivanje zbog pripadnosti određenoj rasi, boji kože, vjeri, nacionalnosti ili zbog etničkog porijekla, seksualnog opredjeljenja ili rodnog identiteta.

Iako se navedeni Zakon barem u široj javnosti percipira da će uticati samo na stanovnike Republike Srpske, on se zapravo odnosi i na ostale građane BiH ili i druge države ukoliko “kleveću” i nađu se na teritoriji Republike Srpske

Banjalučka advokatica Jovana Kisin Zagajac rekla je za Radio Slobodna Evropa da “se tokom istrage može donijeti zabrana o napuštanju zemlje, mjera pritvora ili zadržavanje u policijskoj stanici”.

“To povlači i evidenciju da se protiv osobe vodi krivični postupak, što može dovesti do suspenzije ili mogućnosti konkurisanja na neko radno mjesto. Najteže će proći oni koji će se naći na udaru prvi, dok će političari koji uživaju imunitet proći bez sankcija”, istakla je Kisin Zagajac.

Poseban problem, ističe ona, jeste pogrešno prezentovanje javnosti od strane vlasti u Srpskoj da građani nisu imali pravu zaštitu od klevete i da je kleveta nešto što treba da se sankcioniše”

“Mi imamo već 20 godina vrlo efikasno pravnu zaštitu od klevete u građanskom postupku. I svako je, već 20 godina, od kako je donesen Zakon o zaštiti od klevete imao mogućnost da se zaštiti, traži naknadu štete. Usvajanjem izmjena i dopuna Krivičnog zakonika kleveta postaje krivično djelo, što znači da će sada Okružno javno tužilaštvo preuzimati prijedlog, odnosno po krivičnoj prijavi će, goniti, saslušavati osumnjičena lica, prikupljati dokaze, provoditi istragu, podizati optužnicu… To znači da sada će svako osumnjičen za klevetu biti subjekt krivičnog progona”, ističe Jovana Kisin Zagajac.

I tako se upravo u vikendu kada se održava 58. Kočićev zbor u čast narodnog tribuna i najpoznatijeg borca za slobodu sa ove strane Drine nanosi nesumnjiv udarac na slobodu govora i medijske slobode.

Paradoksalno, baš kao i sami Zakon koji će, pod krinkom brige za građane, iste te građane “dovoditi u red”.

Kako sudanija nekad, tako i danas.

GERILA

The post KLEVETA OD DANAS KRIMINALIZOVANA Udar na nezavisne medije ali i sve građane first appeared on Gerila.info.

“Jasmin Mulahusić, državljanin Luksemburga porijeklom iz BiH, u svojoj posljednjoj objavi na Facooboku ponovo je etiketirao i targetirao novinare Slađana Tomića i Danijala Hadžovića, iskazujući uvjerenje kako je ‘samo pitanje vremena’ kada će neko ‘sresti Slađana i Danijala i fino popričati s njima’.  Takođe, Mulahusić je iznio niz neistina i huškačkih manipulacija o povezanosti porodice novinara Tomića sa Vojskom Republike Srpske i najtežim zločinima počinjenim tokom opsade Sarajeva”, saopšteno je iz Udruženja BiH novinari.

Upravni odbor BH novinara podsjeća kako Jasmin Mulahusić već godinama verbalno zlostavlja, prijeti i izlaže bezbjednosnim rizicima Slađana Tomića i druge novinare u BiH, a da Tužilaštvo BiH, policija i pravosudne instance uopšte nisu našle adekvatan pravni i institucionalni odgovor za sankcionisanje Mulahusića i njegovih “FB ratnika”, niti su poduzeli adekvatne mjere zaštite prava i bezbjednosti novinara.

“Za Upravni odbor BH novinara je nedopustivo i indikativno da se istraga protiv Jasmina Mulahusića vodi više od tri godine bez rezultata, iako su BH novinari, mnogi mediji i novinari dostavili desetine krivičnih prijava sa dokazima o prijetnjama, pozivanju na nasilje, uvredama na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, govoru mržnje i drugim krivičnim djelima opasnim po život i profesionalnu bezbjednost medijskih radnika. Mi u BH novinarima nemamo ni jedan razuman i pravno utemeljen odgovor na evidentnu neefikasnost bh.pravosuđa u ovom slučaju, osim da Jasmina Mulahusića od podizanja optužnice i suđenja u BiH štite politički moćnici i njihovi reprezenti u pravosudnim institucijama”, navedeno je u saopštenju.

Zbog svega navedenog, Upravni odbor BH novinara još jednom javno zahtijeva od Tužilaštva BiH da se urgentno posveti rješavanju “predmeta Mulahusić” i javnost obavijesti o svom radu.

“Naglašavamo još jednom kako je riječ o osobi koju je Tužilaštvo BiH ranije dovodilo u vezi sa terorističkim aktivnostima, koja ima veliki broj pratilaca na društvenim mrežama, što dodatno doprinosi širenju mrzilačkih sadržaja nevjerovarnom brzinom”, dodaju iz Udruženja.

Istovremeno, BH novinari pozivaju i nadležne policijske organe da poduzmu adekvatne mjere zaštite kolega Slađana Tomića i Danijala Hadžoviću radi prevencije novih bezbjednosnih prijetnji.

The post BH novinari: Zaustaviti nasilje prema Slađanu Tomiću i Danijalu Hadžoviću first appeared on Gerila.info.

Zakon, predložen u izvornom obliku, može dovesti do ograničavanja slobode izražavanja i kršenja ljudskih prava, a imajući u vidu činjenicu da predviđene visoke kazne za „širenje lažnih vijesti“ mogu ići i do 15.000 za pravna lica i 2.100 KM za odgovorna lica ovaj čin predstavlja ništa drugo do institucionalni pokušaj zastrašivanja medija, jer se izlažu riziku od pokretanja brojnih prekršajnih postupaka, što u konačnici može dovesti do cenzure i autocenzure.

Proširivanje definicije javnog mjesta na internet i društvene mreže, kao i uvođenje kazni za širenje „lažnih vijesti“ i „omalovažavnje državnih organa“, te otvaranje mogućnosti za proizvoljno tumačenje ovih pojmova jasno vodi ka ograničavanju slobode izražavanja, javne riječi, te sužavanje prostora za djelovanje građana, medija, civilnog sektora i kritičko analiziranje rada javnog sektora. Zabrana javnog istupanja u periodu od šest mjeseci, koju previđa ovaj Zakon, direktno ugrožava osnovna ljudska prava koja su Ustavom BiH zagrantovana, kao i raznim konvencijama i deklaracijama, uključujući i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

Posebno zabrinjavaju odredbe Zakona koji previđaju kazne za one koji širenjem lažnih vijesti „ometaju sprovođenje odluka i mjera nadležnih organa i institucija koje vrše javna ovlaštenja“, kao i odredbe koje se odnose na „omalovažavanja državnih organa“, što bi u konačnici moglo da podrazumijeva i bilo koji oblik kritike i negativnog izvještavanja o radu javnog sektora.

Evidentno je da i ovaj Zakon, kao i Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske i Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija Republike Srpske, još jedan od pokušaja vlasti Bosne i Hercegovine da ograniče slobodu izražavanja i udruživanja, a posebno da ućutkaju slobodne glasove koji konstantno ukazuju na korupciju i druge neregularnosti koje nagrizaju bh. društvo.

Novinarska i medijska zajednica okupljena oko Udruženja Umbrella je jedinstvena u svome zahtijevu da ovaj Zakon treba vratiti na doradu i uključiti zainteresovanu i stručnu javnost, kako bi se spriječio svaki oblik državne i privatne cenzure, ali i ograničavanje slobode izražavanja i ugrožavanje osnovnih ljudskih prava.

The post “Nacrt zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ugrožava slobodu govora i osnovna ljudska prava” first appeared on Gerila.info.