Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT upozorila je da se ove sedmice navršavaju pune četiri godine od početka sudskih postupaka koje je firma Buk d.o.o. pokrenula protiv dvije aktivistkinje, zbog njihovog javnog istupanja protiv izgradnje mini hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci. Predmeti su zvanično otvoreni 24. januara 2022. godine, ali do danas nijedan nije dobio sudski epilog.

U predmetu protiv Sare Tuševljak održano je samo pripremno ročište. U slučaju Sunčice Kovačević započeto je i glavno ročište, ali ono od decembra 2024. godine nije dovršeno. Razlog – vještačenja koja, prema navodima Centra za vještačenje i procjenjivanje „Zenit d.o.o.“ iz Banjaluke, spadaju u „izrazito složena, stručna i komplikovana“, zahtijevaju izlazak na teren i visok nivo specijalizovanog znanja.

Problem je, međutim, u tome što nalaz vještaka sud do danas nikada nije zaprimio. Iako je postupajući sudija u proteklih 14 mjeseci više puta slala urgencije i dopise, rokovi su probijani iznova. Iz ACT-a s pravom pitaju: da li vještak uopšte ima kapacitete za ovakvu vrstu postupka – ili je nekome u interesu da se predmeti razvlače unedogled?

Ove tužbe su u međuvremenu prepoznate kao klasičan primjer SLAPP postupaka – strateških tužbi protiv javnog interesa – od strane UN-ovih specijalnih izvjestitelja, kao i organizacija Amnesty International, Front Line Defenders i Coalition Against SLAPPs in Europe. Njihova svrha nije dokazivanje štete, već zastrašivanje, iscrpljivanje i ušutkavanje onih koji javno govore o zloupotrebama.

Dok sud ćuti, investitor djeluje.

Samo nekoliko mjeseci nakon što je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS u oktobru prošle godine poništilo ekološke dozvole za MHE „Samar“ i „Slapi“, firma Buk ponovo je podnijela zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu – ovaj put za MHE „Slapi“, snage 0,925 megavata. Riječ je o istom projektu koji je već jednom proglašen nezakonitim, ali sada se vraća kroz novu administrativnu proceduru.

Lokacija dodatno pojačava zabrinutost. Prema upozorenjima ACT-a, vodozahvat planirane elektrane bio bi smješten u samom srcu planiranog zaštićenog područja „Kanjon Kasindolske rijeke“, dok bi se mašinska zgrada nalazila tik iznad Bolnice „Srbija“ u Kasindolu. Uprkos tome, Ministarstvo je pozvalo javnost da u roku od 15 dana dostavi primjedbe, što su aktivisti iskoristili da ponovo mobilišu građane.

Neformalna grupa STOP izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci poručila je da neće odustati. Podsjećaju da je gotovo 3.000 građana potpisalo peticiju za zabranu gradnje, da je Grad Istočno Sarajevo potpisnik Deklaracije „Gradovi/Opštine bez brana“, te da konačna pobjeda može biti samo proglašenje zaštićenog područja i raskid koncesionih ugovora koji važe do 2044. godine.

Sudski postupci protiv Sare Tuševljak i Sunčice Kovačević time prestaju biti samo lična pravna bitka. Oni postaju dio šire slike građanskog otpora u Bosni i Hercegovini, u kojoj ulogu zaštitnika javnog interesa često preuzimaju upravo građani i aktivisti – onda kada to izostane od strane institucija. Njihovi napori se, međutim, nerijetko pokušavaju neutralisati dugotrajnim i iscrpljujućim sudskim postupcima, dok se istovremeno isti sporni projekti vraćaju „na mala vrata“, uz institucionalnu podršku.

Kasindolska rijeka je, stoga, danas ogledalo odnosa institucija prema javnom interesu i lakmus-papir spremnosti države da zaštiti one koji brane prirodu, umjesto da ih izlaže pritiscima, tužbama i zamoru.

Četiri godine bez presude i novi zahtjev za dozvolu jasno pokazuju da ova borba još nije završena – i da cijena njenog ishoda daleko nadilazi obale jedne rijeke.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sudski procesi bez kraja, rijeka bez mira: Kasindolska rijeka ponovo pod pritiskom investitora first appeared on Gerila.info.

“Zoran je platio visoku cijenu. Navodno je otpušten sa radnog mjesta inženjera u znak odmazde zbog njegove uloge u pokretu. Pratiću suđenje i vjerujem da bi trebao biti vraćen na posao”, izjavila je Meri Laulor, ističući da ga vidi kao simbol otpora i ljudske hrabrosti.

Slučaj Poljaševića uvršten je u preliminarni izvještaj UN-a koji će biti predstavljen Savjetu za ljudska prava u martu 2026. godine. U dokumentu se Ozren navodi kao primjer ujedinjenog građanskog otpora iz Republike Srpske i Federacije BiH, gdje zajednički interes za očuvanjem ekosistema prevazilazi entitetske i političke podjele.

Cijena borbe za Ozren

Zoran Poljašević, dugogodišnji inženjer i aktivista, se sa još nemalim brojem aktivista posvetio borbi za očuvanje Ozrena. Pokret koji je pomogao organizovati spriječio je više pokušaja otvaranja rudnika koji bi, prema mišljenju stručnjaka, nepovratno devastirali jedno od biološki i kulturno najvrijednijih područja u ovom dijelu BiH.

Međutim, ta borba ga je, tvrdi, koštala radnog mjesta. Njegova tužba za nezakonit prekid radnog odnosa uskoro stiže na ročište, a činjenica da će slučaj pratiti zvaničnica UN-a dodatno ga pozicionira kao prelomnu tačku u borbi za prava ekoloških aktivista.

“Inspirisala me je priča u kojoj su se ljudi iz različitih dijelova BiH udružili kako bi zaštitili nešto što je zajedničko – prirodu, kulturu i istoriju”, poručila je Meri Laulor.

Planina Ozren – mnogo više od geografije

Planina Ozren posljednjih godina prerasta u žarište sukoba između interesa rudarskih korporacija, političkih struktura i građana koji zahtijevaju održiv razvoj i poštovanje okolišnih standarda. Lokacija je označena kao potencijalni izvor „kritičnih minerala“, što je izazvalo pojačane pritiske, sumnjive koncesije i protivljenje lokalnog stanovništva.

Pokret za Ozren, okupljen oko građanskih inicijativa i lokalnih udruženja, već je godinama suočen s brojnim oblicima represije: od diskreditacija i SLAPP tužbi, do, kako se navodi u UN izvještaju, direktnih otkaza, prijetnji i pokušaja ušutkivanja.

U tom kontekstu, Zoranov slučaj više nije samo pitanje radnog odnosa, već simbolički front za pravo na otpor i slobodu izražavanja.

UN upozorava na represiju na eko aktiviste u Republici Srpskoj

Meri Laulor je tokom svoje posjete BiH razgovarala s desetinama branitelja ljudskih prava, institucija i organizacija, i konstatovala da je situacija posebno alarmantna u entitetu Republika Srpska, gdje se – kako je navela – vlasti koriste zakonodavstvom i političkim diskursom za obračun s kritičkim glasovima.

“Visoki zvaničnici Republike Srpske, uključujući i predsjednika entiteta, često portretiraju aktiviste, novinare i NVO kao neprijatelje. Takva stigmatizacija, u kombinaciji sa zakonima poput kriminalizacije klevete i pokušaja uvođenja „zakona o stranim agentima“, stvara atmosferu straha i autocenzure”, upozorila je Laulor.

Dodala je da su aktivisti koji brane životnu sredinu u posebno ranjivom položaju, jer njihov rad direktno zadire u ekonomske interese moćnih struktura. „Zakon o geološkim istraživanjima“ i dozvole za rudarenje često se, prema njenim riječima, donose bez adekvatnih konsultacija s lokalnim zajednicama.

Međunarodna podrška – unutrašnji izazovi

Podrška UN-a Zoranu Poljaševiću i Pokretu za Ozren dolazi u trenutku kada domaće, i na lokalnom i na entitetskom ali i državnom nivou, vlasti sve češće ignorišu ili obeshrabruju građanski aktivizam. Umjesto dijaloga, aktivistima se nudi šutnja institucija, sudski procesi i društvena stigmatizacija.

Uprkos svemu, Pokret za Ozren i dalje traje – okuplja, informiše, odupire se. Međunarodno priznanje Meri Lajor dodatno legitimira ovu borbu i otvara prostor da Zoran, ali i svi drugi koji se bore za javno dobro, ne ostanu sami.

“Branitelji ljudskih prava nisu neprijatelji, već graditelji pravednijeg društva. Zoranova priča to najbolje pokazuje”, zaključila je specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za položaj branitelja ljudskih prava.

Upravo je i redakcija portal Gerila snimila kratki igrani dokumentarni film o borbi lokalnog stanovništva i eko aktivista za očuvanje planine Ozren.

Podsjećamo, portal Gerila kontinuirano izvještava o višegodišnjem otporu lokalnih ekoloških udruženja i građana protiv rudarenja na Ozrenu, posebno nakon što su izdane koncesije za geološka istraživanja nikla i kobalta .

O pritiscima na eko aktiviste, posebno sa Ozrena među prvima je pisao i portal Gerila. Naime, nakon Javne rasprave o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o geološkim istraživanjima održane krajem januara 2024.godine u Administrativnom centru Vlade RS, na kojoj su brojni građani, mahom upravo sa Ozrena, izrazili svoje nezadovoljstvo najavljenim izmjenama, upravo je Poljašević ostao bez posla. 

Važno je napomenuti da, iako lokalne vlasti u gradu Doboju godinama nisu blagonaklono gledali na građanski aktivizam za očuvanje planine Ozren, nedavno, početkom maja ove godine, Skupština Grada Doboja jednoglasno je donijela odluku o proglašenju planine Ozren za zaštićeno područje sa održivim korišćenjem prirodnih resursa. Definitivan pomak u odnosu lokalnih vlasti ne znači i konačnu odbranu Ozrena jer je u pitanju šesti, odnosno najniži, nivo kategorisanja zaštićenih područja na osnovu kategorizacije Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) na čijim principima su bazirani entitetski zakoni o zaštiti prirode.

Ekološka udruženja, poput Ekološkog udruženja “Ozrenski studenac” iz Petrova, Centra za životnu sredinu, Čuvara Ozrena, UG Fojničani iz Maglaja, u saradnji s Mrežom za zaštitu prirode u BiH, doprinijela su ovom uspjehu kroz promociju, istraživanja i značajna otkrića.

Ozren je prepoznat i po bogatom biodiverzitetu a što je prezentovano na sedmoj Konferenciji Mreže za zaštitu prirode u BiH, o čemu je Gerila takođe izvještavala. Tada je istaknuto da bološke raznolikosti planine Ozren, koji je po Prostornom planu Republike Srpske planirana za zaštitu u rangu nacionalnog parka, treba napokon i da joj omoguće status koji joj i po pravu i po prirodnim vrijednostima pripadaju.

Dejan Rakita / GERILA

The post UN stavlja Ozren na mapu borbe za ljudska prava: Slučaj Zorana Poljaševića pod međunarodnim nadzorom! first appeared on Gerila.info.