Informaciju je prvo objavio portal Kapital, navodeći da su „Autoputevi Republike Srpske“, na čijem je čelu donedavni premijer Radovan Višković, dodijelili ugovor za medijsko predstavljanje izgrađenih i započetih dionica vrijedan 1,1 milion maraka, sa uračunatim porezom, grupi ponuđača koju čine banjalučke firme „DCM media“ i „QDEVS“. Njihova ponuda je jedina pristigla na javnom pozivu i ocijenjena kao prihvatljiva.

Paradoksalno, ovaj posao dolazi u trenutku kada je nedavno predsjednik Vlade Savo Minić, 4. februara 2026. godine, javno govorio o potrebi preispitivanja ugovora o oglašavanju i promociji javnih preduzeća. Minić je tada naveo da će takvi ugovori biti ispitani i da se slaže da monopolistička preduzeća, poput ERS-a i zavisnih preduzeća, uopšte nemaju potrebu da se oglašavaju, pogotovo u toj mjeri.

Uprkos tim najavama, praksa se nastavlja.

Prema zvaničnim podacima, vlasnik i direktor „DCM media“ je Vanja Stevandić, dok je prethodni vlasnik bio Dragan Kos, pomoćnik direktora Republičke uprave civilne zaštite. Firma „QDEVS“, čiji je vlasnik Danijel Bilić, registrovana je za računarsko programiranje. Za obe firme ovo je najvredniji ugovor do sada, iako su i ranije dobijale poslove od institucija i javnih preduzeća.

Posebnu pažnju izaziva profil djelatnosti „DCM media“. Prema javno dostupnim podacima, osnovna djelatnost kompanije je reklama i propaganda. Ipak, ista firma se nalazi i na spisku akreditovanih organizacija BHMAC-a za „humanitarno deminiranje“, sa metodama manuelnog deminiranja i mehaničkog čišćenja tla.

Upravo u tom kontekstu „DCM media“ se pominje u tekstu portala Valter, koji je u julu 2025. objavio da SIPA istražuje poslovanje Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC), sa posebnim fokusom na banjalučku kancelariju i njenog dugogodišnjeg šefa Bojana Klepića. U tekstu se navodi da se istražuju sumnjivi poslovi i ugovori, uključujući angažovanje podizvođača na poslovima deminiranja.

Valter je naveo da su, prema izvorima bliskim istrazi, „po pravilu prihvatane ponude firme DCM media iz Banjaluke“. Iz Tužilaštva BiH tada je potvrđeno da se predmet nalazi u fazi predistražnih radnji, uz napomenu da se „ovom objavom ne prejudicira ishod kaznenog postupka i ne narušava princip presumpcije nevinosti“.

Na ove navode reagovali su iz „DCM media“, tvrdeći da nemaju nijedan ugovor sa BHMAC-om, niti su ikada bili podizvođač, te da BHMAC ne dodjeljuje ugovore za deminiranje. U odgovoru Valtera pojašnjeno je da BHMAC vrši nadzor, dok ugovore formalno dodjeljuju druge institucije, ali da to „ne mijenja na suštini i činjenici da se vaša firma DCM Media bavi deminiranjem i da dobija poslove u saradnji sa BH MAC-om“.

Dakle, firma registrovana za reklamu i propagandu, sa svega nekoliko zaposlenih i godišnjim prihodima koji su, prema dostupnim podacima, u 2024. godini iznosili nešto manje od 400.000 KM, istovremeno se pojavljuje i u poslovima deminiranja i u milionskom ugovoru za promociju autoputeva!

Zanimljivo je i da se adresa navedene agencije (prema svim specijalizovanim web portalima koji se bave javnim objavama privrednih subjekata u BiH) nalazi na lokaciji jednog kafića u Banjaluci, u neposrednoj blizini Okružnog suda i prekoputa Policijske stanice Centar, a na samom objektu nema ni traga od agencije DCM media.

Podsjetimo, „Autoputevi RS“, iako nemaju konkurenciju i uživaju zakonski monopol, redovno izdvajaju milionske iznose za oglašavanje i medijsku promociju.

I to nije kraj.

Portal Kapital nedavno je objavio da je Olimpijski centar „Jahorina“ potpisao ugovor o medijskoj eksponiranosti vrijedan gotovo 180.000 KM sa firmom „Logos“ iz Istočne Ilidže, osnovanom svega nekoliko dana prije raspisivanja obavještenja o nabavci. Preduzeće je osnovano 19. decembra 2025, dok je obavještenje o nabavci objavljeno 31. decembra. Na tender je stigla samo jedna ponuda – i bila je prihvatljiva.

Vlasnik firme „Logos“ je Zoran Crkvenjaš, ujedno vlasnik firme „Princip media“, koja izdaje portal Princip.news. Ovaj portal nema transparentno istaknut impresum, ali to nije spriječilo brojna javna preduzeća i institucije – od Zavoda za zapošljavanje i opština Istočno Novo Sarajevo, Pale, Rogatica, Višegrad i Kalinovik, do ERS-a, Elektrodistribucije Pale, Bolnice „Srbija“ i OC Jahorina – da se oglašavaju upravo na tom portalu.

Narodni poslanik Nebojša Vukanović u više je navrata dovodio u vezu portal Princip.news sa Aleksandrom Crkvenjašem, novinarom i urednikom na RTRS-u.

„Logos“ je već nakon par dana od osnivanja dobio tri, istina manja, ugovora od Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, a manje od mjesec dana kasnije i ugovor od Ministarstva prosvjete i kulture RS. Ugovor sa Olimpijskim centrom prvi je veći posao ove firme.

Ovakvi slučajevi nisu izuzetak, već kontinuitet. Gerila je ranije pisala kako HE na Drini izdvajaju 250.000 KM za marketing, kako „Željeznice RS“ u vrijeme finansijskih problema daju desetine hiljada maraka za promociju, te kako je „Megavision“ dobijao višestruke stotine hiljada maraka vrijedne poslove od elektroenergetskih preduzeća.

U jednom od tekstova pisali smo i o tome što, uprkos najavama revizije milionskih ugovora ERS-a za oglašavanje, konkretne promjene izostaju.

Sve to otvara suštinsko pitanje: zašto monopolistička javna preduzeća, finansirana novcem građana, troše milione na promociju, često kroz tendere sa samo jednim ponuđačem? I ko zapravo ima koristi od takvih ugovora?

Najave nadležnih o „preispitivanju“ postoje. Ugovori se, međutim, potpisuju bez zastoja.

Dejan Rakita / GERILA

The post Od Autoputeva do Jahorine: Kako javna preduzeća RS nastavljaju da dijele milione za oglašavanje first appeared on Gerila.info.

Gotovo punih 12 mjeseci institucije i policijske agencije u Bosni i Hercegovini, MUP RS, Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA), Okružno javno tužilaštvo (OJT) Banja Luka, Tužilaštvo BiH, na kraju Uprava za indirektno oporezivanje BiH (državne carine), nisu učinili doslovno ništa da makar po službenoj dužnosti provjere ozbiljne optužbe i pisane izjave o umiješanosti visokopozicioniranih službenika i funkcionera UIO u organizirani kriminal i korupciju na Graničnom prijelazu (GP) Gradiška.

Naime, u januaru 2026. nastupiće tačno godina otkako je Dragoslav Stjepanović, tadašnji vođa smjene na GP Gradiška, dao pisanu izjavu u Policijskoj stranici (PS) Gradiška, u kojoj je naveo imena te opisao načine uzimanja i davanja mita, otkrio kako su ga i na koji način pretpostavljeni pokušali primorati da učestvuje u organiziranoj korupciji, ali i metode šverca preko GP i CI Gradiška.

Prema Stjepanovićevom svjedočenju i pisanoj izjavi, koju je dao i kasnije proslijedio svim nabrojanim institucijama, šef referata GP Gradiška Miroslav Radanović ga je pokušao primorati da na kraju svake smjene za njega izdvaja 200 do 300 eura, a za Gorana Marinkovića, šefa Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka (inače desne ruke i po određenim svjedočenjima kuma Zorana Tegeltije, direktora UIO BiH), 500 eura. Sve je navedeno u dokumentima koje na više mjesta u tekstu ekskluzivno objavljujemo. 

No, umjesto ozbiljne akcije pravne države, ili barem postupanja po službenoj dužnosti institucija koje postoje i primaju sredstva iz budžeta upravo da bi se borile protiv organiziranog i svakog drugog kriminala, Stjepanović je u međuvremenu disciplinski gonjen, mobingovan, i na kraju uhapšen.

Ovo nije priča o karakternim osobinama Dragoslava Stjepanovića ili onome što je radio ili nije radio tokom dvije i po decenije u UIO (iako ćemo tokom istraživanja priče čuti da nije imao niti jednu prijavu niti prekršaj za 25 godina staža), ovo je priča o državi koja postoji samo na papiru i pojedincima koje proguta mrak i duboka država ukoliko se usude suprotstaviti organiziranom kriminalu i korupciji kojima svjedoče.

MALTRETIRANJE POČELO NAKON ODBIJANJA DA SKUPLJA I PREDAJE MITO

Prema obimnoj dokumentaciji u posjedu Valtera, maltretiranje i progon Dragoslava Stjepanovića počelo je u januaru ove godine nakon što je odbio da prikuplja i predaje mito svojim nadređenim s kojima je potom došao u sukob. Neugodni svjedok kasnije je pomjeren sa GP Gradiška, a na incijativu Gorana Marinkovića protiv Stjepanovića su pokrenuta dva disciplinska postupka.

Stjepanović je u više navrata sve ovo prijavljivao pismeno kabinetu direktora Tegeltije, a u maju ove godine Odsjeku za profesionalne standarde UIO BiH, međutim ništa nije poduzeto. Jednako kao što iz kabineta direktora, odnosno UIO, nije odgovoreno na pitanja Valtera koja smo im uputili 30. novembra.

Koliko su u ovoj državi vrijednosti prava i pravde devalvirane svjedoči i to što je Stjepanović u januaru u PS Gradiška zapravo ispitan u svojstvu okrivljenog jer je u lokalnom kafiću Upitnik „verbalno prijetio Radanoviću, Marinkoviću i Radovanu Đuriću (šef Carinske ispostave Gradiška, op.a.)“, nakon čega su se oni osjetili „ugroženim“. Policiju, naime, nije previše uzbunilo ni zanimalo to što je Stjepanović u svojstvu „okrivljenog“, dajući izjavu, do u detalje pojasio šta se zbilo i na koji je način od njega traženo da učestvuje u sistemskoj korupciji unutar državnih carina.

Iz zapisnika, koji je u posjedu Valtera, izdvajamo (izvorno) najzanimljiviji dio:

„Dana 28.1.20205., oko 09.00 časova pio sam kafu u kafiću ‘Upitnik’ gdje sam došao svojim privatnim vozilom i isti parkirao desno pored kafića. Oko 09.45 u kafić dolazi vođa referata GP Gradiška, Radanović Miroslav, sjeda pored mene, naručuje piće i zamoljava me da sjednemo u separe koji se nalazi pored toaleta. U tom momentu sam pitao u čemu je problem, na šta sam istom odgovorio da ne vidim problem u sebi, već u njima, misleći na radnje koje obavljaju na GP Gradiška, a koje nisam htio da prihvatam na njegov nagovor. Radanović Miroslav mi saopštava da svaku smjenu moram da dam 200 do 300 eura njemu i 500 eura šefu regionalnog centra Banja Luka, Marinković Goranu. Ja sam mu tada objasnio da ja nisam iz te priče, da nikada od mene to neće dobiti, niti ja želim da se bavim takvim poslovima, a ovaj posao radim po pozitivnim carinskim propisima“, napisao je, između ostalog, Stjepanović u službenoj izjavi policiji u Gradišci, navodeći da je „čista laž da je Radanoviću ili bilo kome drugom prijetio ubistvom“, posebno naglašavajući da se „za 25 godina radnog staža nije načinio nikakav prekršaj, niti bilo kada davao izjavu policijskim agencijama u svojstvu osumnjičenog“.

No, policija u Gradišci, MUP RS, SIPA, tužilaštva na entitetskom i državom nivou, a posebno direktor UIO Tegeltija te unutrašnja kontrola državnih carina gdje Stjepanović, Radanović i Marinković rade, nisu smatrali za shodno da – makar po službenoj dužnosti – provjere ove ozbiljne navode i optužbe o organiziranom kriminalu i organiziranoj korupciji na GP Gradiška, inače najfrekfentnijem graničnom prijelazu u BiH gdje se već godinama dešavaju ozbiljne kriminalne radnje, a o čemu je prije godinu i po Valter uradio veliku istraživačku priču.

TEGELTIJA NE ŽELI DA REMETI RUTINU KORUPCIJE NA GP GRADIŠKA

Nakon ovih događaja Stjepanović je, kao „neugodni svjedok“, skonjen sa GP Gradiška, mobingovan i faktički degradiran, a protiv njega su rješenjima direktora Zorana Tegeltije u martu i aprilu ove godine pokrenuta dva disciplinska postupka jer je „prijetio“ nadređenim koji su ga pokušali uvući u mito, po svim dokumentima koje posjedujemo – očito dobro organiziranom, pokrivenom i premreženom dubokom državom.

U maju ove godine Stjepanović se obratio pismeno direktno u kabinet direktora Tegeltije, navodeći u svom „zahtjevu za razmatranje cijele situacije“ pojedine uistinu frapantne informacije, uključujući imena carinika koji učestvuju u organiziranoj korupciji i kriminalu i metode šverca robe na GP i CI Gradiška. U uvodu pojašnjava da su od nekih njegovih kolega iznuđene izjave kako bi protiv njega bio pokrenut disciplinski postupak, te odmah potom navodi.

„Moram navesti i naglasiti da nisam remetio rad vozača i putnika, niti sam slikao i snimao bilo šta i bilo koga na GP Gradiška, što se može utvrditi i vještačenjem telefona. Sav spor je nastao zbog narušenih radnih odnosa neradom i nezakonitim aktivnostima radnika Zrilić Dragana, Praštala Aleksandra (nedavno uhapšen u akciji SIPA-e koja je kod njega pronašla 130.000 KM, op.a.) i pokušajem reketiranja mene od strane šefa prelaza Radanović Miroslava. Došlo je do sukoba nakon što mi je Radanović Miroslav, dok sam sjedio u kafiću, prišao i rekao da ću morati na kraju svake smjene u kojoj radim obezbijediti i donijeti 200 do 300 eura za njega lično, i još 500 eura za Marinković Gorana“, navodi Stjepanović u pismu Tegeltiji te naglašava da mu je, nakon što nije pristao na to i rekao da će sve prijaviti nadležnim organima ukoliko se nastave pritisci na njega, Radanović ljutito odgovorio da će biti smijenjen i premješten na druge poslove.

„Ostali carinski službenici i vođe smjene Praštalo Aleksandar i Zrilić Dragan po nalozima i zahtjevima Radanović Miroslava nalažu svojim carinicima u smjeni kojom rukovode da u svakoj smjeni za dogovorenu novčanu naknadu puste barem po dva kamiona rabljene i polovne robe u carinsko područje BiH bez carinskog nadzora i kontrole (tekstil, bijelu tehniku, milka čokolade, nutelu i drugu raznu robu), čime se izbjegava plaćanje uvoznih dadžbina i omogućava krijumčarenje robe, za novčanu naknadu prijavljuju uvezena auta iz unutrašnjosti koja nisu prijavljena za carinjenje prilikom ulaska u carinsko područje BiH, za naknadu sačinjavaju lažne uvozne fakture, razdužuju fiktivno i lažno robu na izlazu iz BiH iako je roba ostala u BiH“, iznosi dalje Stjepanović frapantne podatke o organiziranom kriminalu, korupciji i činjenu velike štete državnom budžetu.

Čitajući ove izvještaje i svjedočenja čini se da je samo strašnije od svih navoda o kriminalu činjenica da direktor Tegeltija apsolutno ništa nije poduzeo da provjeri svjedočenje šefa smjene sa GP Gradiška, kao što kasnije nisu ništa poduzele niti jedna policijska agencija ili pravosudna institucija.

STJEPANOVIĆA TEŠKO PRETUKLI MARINKOVIĆ I SINOVI

Nakon mjeseci agonije Stjepanović je, prema vlastitom svjedočenju, 9. avgusta ove godine pokušao razgovarati sa Marinkovićem ispred njegove kuće (banjalučko naselje Budžak, op.a.), „kako bi pokušali razgovorom da riješe nepotrebnu i nezdravu situaciju“. Šta se potom dešavalo – možda bolje od bilo kakvih izjava mogu da posvjedoče fotografije koje ekskluzivno objavljujemo, kao i ljekarski nalazi. Na njima je vidljivo i uočljivo da je Stjepanović tu teško pretučen, dakle suprotno od onoga kako su izvijestili mediji. Kako je i na koji način tu nastupio Stjepanović – teško je pretpostaviti jer nije bilo svjedoka, no logična pretpostavka jeste da bi samo neuračunljiva osoba došla sama pred kuću svom pretpostavljenom i fizički krenula da se obračuna s njim i dva duplo mlađa muškarca (njegovim sinovima).

Čak da se, hipotetički, tako nešto i desilo, logično pitanje je kako je uopće moguće da je zbog tog događaja policija iz Budžaka (banjalučko naselje, op.a.) privela samo Stjepanovića, a nije Marinkovića i sinove, koji su Stjepanoviću nanijeli teške tjelesne povrede, već su tek pozvani na informativni razgovor – i pušteni? Uz slike teško pretučenog Stjepanovića koje objavljujemo, pretpostavljamo da je ovo pitanje za unutrašnju kontrolu MUP-a RS.

Zbog svega se teško pretučeni Stjepanović i treći puta obratio Samostalnom sindikatu UIO za pomoć, opisujući šta se sve dešavalo na javnoj površini nedaleko od Marinkovićeve kuće (opis istog događaja poslao je i svim nabrojanim policijskim i tužilačkim institucijama).

„U subotu 09.08.2025. oko 17:30 časova sam se pokušao obratiti Goranu Marinkoviću ispred njegove porodične kuće i da razgovorom riješimo ovu nezdravu i nepotrebnu situaciju, te da razjasnimo zašto to radi i zašto želi da me ostavi bez posla, njegov odgovor je bio dok sam razgovarao s njegovim sinom Srđanom i radnim kolegom iz CI Gradiška da je iz svog dvorišta izletio samo u šorcu na Ulicu Marka Lipovca koja je javna površina, udario me desnom nogom u predjelu slabina i lijevog bubrega bez bilo kakvog upozorenja, što je bio povod i za dvojicu njegovih sinova Srđana i Stefana koji su imali neke improvizovane boksere na desnoj ruci“, opisuje Stjepanović u obraćanju Samostalnom sindikatu UIO (čiji je član) te navodi da su ga Marinkovićevi sinovi također odmah počeli udarati.

„Odmah su me napali i počeli udarati zatvorenim šakama u glavu, oborili su me na zemlju i na zemlji me je i dalje nastavio šutirati i udarati Goran Marinković, ali i njegov sin Srđan koji radi kao carinski inspektor u CI Gradiška i drugi sin Stefan. Udarali su me, nazivali narkomanom i alkoholičarom, dok nisam izgubio svijest i nanijeli su mi nekoliko posjekotina i poderotina na glavi, potiljačni dio (udarac nekim tupim predmetom), na nosu posjekotina od udarca bokserom, polomili su mi jagodičnu kost ispod oka, polomili su mi jedan zub, imam masnice i podlive po tijelu, ekstremitetima i glavi. Nakon toga neko je pozvao policiju koja je došla vrlo brzo i Goran Marinković me je sa svojim sinovima lažno pred policijom optužio da sam ja njih fizički napao, da sam narkoman i da se drogiram, kao i da sam pijan. Što je sve provjereno testiranjem u policiji i vađenjem krvi i nalazi su bili negativni na bilo kakve narkotike i alkohol u krvi. Nijedan od njih trojice koji su me tukli i udarali nema nikakvih povreda, što je utvrdila i policija“, navodi Stjepanović, dalje opisujući da je odvezen u Klinički centar nakon toga te da je primijetio tokom provođenja postupka da je policija bila pristrasna i da je Gorana Marinkovića kao glavnog inspiratora uopće izostavila iz zapisnika.

IZ SINDIKATA UIO BIH POTVRĐENI STJEPANOVIĆEVI NAVODI

Valter se, uz ostale, obratio i Samostalnom sindikatu UIO, odakle su nam potvrđeni Stjepanovićevi navodi.

„Carinski službenik Stjepanović Dragoslav tri puta se pismeno obraćao Sindikalnoj organizaciji kao njen član, prvi puta 02.04.2025., drugi put 19.05.2025., kada iznosi ozbiljne optužbe na račun nekih rukovodilaca i zaposlenih Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka sa obilježjima krivičnog djela te je Sindikalna organizacija sačinila obavještenje od 20.05.2025. i podnesene zahtjeve dostavila Odsjeku za unutrašnju kontrolu i Odsjeku za profesionalne standarde na nadležno postupanje. Treći puta se obratio 15.08.2025., i iznio uznemirujuće i ozbiljne optužbe na račun šefa Odsjeka za carinske poslove Gorana Marinkovića i njegovih sinova Srđana i Stefana, koji su ga brutalno pretukli i nanijeli mu teške tjelesne povrede“, piše u odgovoru Samostalnog sindikata UIO BiH Valteru, te se naglašava:

„Nakon svih dešavanja, pismenih zahtjeva carinskog službenika Stjepanovića Dragoslava Kabinetu direktora i Sindikatu, odsjecima za unutrašnju kontrolu i profesionalne standarde u UIO, u kojima su izneseni navodi sa elementima krivičnih djela, koruptivnim radnjama sa elementima organizovane i udružene grupe, gotovo je nevjerovatno da niko, počev od PS Gradiška, Kabineta direktora UIO, Odsjeka za unutrašnju kontrolu, Odsjeka za profesionalne standarde, disciplinske komisije UIO, te Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci gdje je Stjepanović 21.08.2025. protiv Gorana Marinkovića i dvojice njegovih sinova podnio vrlo ozbiljnu krivičnu prijavu sa obimnom dokumentacijom i dokazima, do danas niko po službenoj dužnosti osim Sindikata nije preduzeo ni pokrenuo bilo kakvu ozbiljnu aktivnost u skladu sa zakonskim propisima i nadležnostima na provjeri i ispitivanju navoda iz pismenih zahtjeva i prijava podnesenih od strane Stjepanovića, a koji je u međuvremenu po prijavi Gorana Marinkovića od 25.11.2025. da mu Stjepanović ‘navodno prijeti i ugrožava bezbjednost’ priveden i pritvoren od strane policije RS, te mu je određena mjera pritvora u trajanju od 30 dana na prijedlog postupajućeg tužioca OJT Banja Luka. Iz svega navedenog očigledno je da su mjere preduzimane samo protiv Stjepanović Dragoslava koji za 24 godine radnog staža, po informacijama iz njegovog radnog dosijea, nikad nije disciplinski odgovarao za bilo kakve povrede radnih i službenih dužnosti“, navodi u odgovoru Valteru predsjednik Samostalnog sindikara UIO Predraga Jelača.

Interesantna je i indikativna i korespondencija između Valtera i OJT Banja Luka. Prva pitanja koja smo ovom tužilaštvu uputili odnosila su se na dešavanja na GP Gradiška, ozbiljne navode o organiziranom kriminalu i krivičnu prijavu koju je, kako je potvrdio i Sindikat UIO, u međuvremenu Stjepanović podnio protiv Marinkovića upravo OJT Banjaluka 21. avgusta ove godine.

Nakon što nam je odgovoreno da se „za sve informacije obratimo Tužilaštvu BiH“, pitali smo da nam odgovore da li to znači da su krivična prijava i eventualni formirani predmet poslani Tužilaštvu BiH na daljnje postupanje – i po čijoj je to odluci ili zahtjevu? Na na ovo pitanje smo dobili iznenađujući odgovor, koji je glasio:

„Okružno javno tužilaštvo Banja Luka nikada nije imalo predmet na koji se odnosi vaš upit.“

Dalja komunikacija je tekla ovako:

„Postovana kolegice Đaković, da se vratimo na moja uvodna pitanja kada sam vas zamolio da se očitujete na pitanja o krivičnoj prijavi za pokušaj mita (korupcije) i organizovanog kiminala, a onda ste me vi uputili na Tužilaštvo BiH. Kako bih vam pomogao da se prisjetite, u prilogu vam šaljem krivičnu prijavu koja je podnesena vašem tužilaštvu 21. avgusta ove godine, sa pitanjem:

„Šta je OJT Banjaluka uradilo po ovoj prijavi koja visokog državnog službenika i jednog od šefova UIO BiH teško tereti za korupciju i organizovani kriminal, kao i za fizički napad?“

Dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani,

u vezi sa preciziranim zahtjevom i prilogom koji ste elektronskim putem dostavili dana 02.12.2025.godine, obavještavamo da ja ovo tužilaštvo dana 21.08.2025. godine, zaprimilo prijavu podnosioca S.D. protiv G.M. S.M. i S.M. zbog krivičnog djela Tjelesna povreda iz člana 131. krivičnog djela Teška tjelesna povreda iz člana 132. stav 1. KZ RS krivičnog djela Učestvovanje u tuči iz člana 135. stav 1. KZ RS krivičnog djela Lažno prijavljivanje krivičnog djela iz člana 334. KZ RS i krivičnog djela Davanje lažnog iskaza iz člana 335. KZ RS. Predmet se nalazi u radu kod postupajućeg tužioca i u istom će nakon potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja biti donešena tužilačka odluka.“

Dakle, drugim riječima, OJT Banja Luka se bazira na tuču i fizički obračun Marinkovića sa Stjepanovićem, no kao pravosudnu tužilačku instituciju ni njih ne zanimaju spisi i ozbiljni navodi i tvrdnje dokumentovane uz krivičnu prijavu o organiziranim kriminalu i korupciji na GP Gradiška, odnosno metode uzimanja i sticanja mita, uz navođenje imena umiješanih.

MONTY PYHTONOVSKI ODGOVORI IZ TUŽILAŠTVA BIH I SIPA-e

Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje treba da bude prva adresa za provjeru i istragu ozbiljnih navoda o organiziranom kriminalu i korupciji na GP Gradiška,

uputili smo gotovo identična pitanja. Nakon nekoliko dana čekanja potvrdili su nam u uobičajenom maniru:

„Poštovani,

u Tužilaštvu BiH formirana su dva predmeta koji se odnose na osobu koju navodite u upitu (Gorana Marinkovića, op.a.), oba predmeta se nalaze u fazi provjere navoda iz prijave. S obzirom da su predmeti u fazi prethodnog krivičnog postupka (faza prijave ili istrage), nismo u mogućnosti davati više informacija ili detalja.

U prevedenom značenju, u Tužilaštvu BiH, kao i uvijek kad su veliki i složeni predmeti ili navodi o ozbiljnom kriminalu u pitanju, „provjeravaju navode“, što obično potraje mjesecima – i na tome obično i ostane. „Predmeti u fazi preethodnog podstupka – u fazi prijave ili istrage“, ako sebi dopustimo novinarsku slobodu da prevedemo javnosti, znači isto što i „možda bude, možda ne bude, a možda će jednog dana biti ako bude“.

Uz niz drugih policijskih i pravosudnih agencija i institucija Valter se pitanjima obratio i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Iz ove policijske agencije smo dobili odgovor koji nas je uvjerio da je SIPA dolaskom Ćuluma na njeno čelo postala netransparentna i za javnost zatvorena institucija te sebi dala za pravo da se u odnosima s javnošću ponaša poput obavještajne (a ne policijske) agencije, što proizilazi iz njihovog odgovora Valteru.

„Poštovani, u vezi upita veze od 04.12.2025. godine obavještavamo vas da Državna agencija za istrage i zaštitu eventualno postojanje ili nepostojanje operativno-istražnih podataka ne može dostavljati izvan Agencije, osim nadležnim organima“, stoji u odgovoru iz SIPA. Zbog kratkoće vremena nismo bili u mogućnosti da se obratimo po Zakonu o slobodi pristupa informacijama, koji predviđa mogućnost 15 dana za dostavljanje odgovora, no ne sumnjamo da bismo dobili isti odgovor.

S obzirom da su Stjepanović, ali i svi čija imena iznosi u kontekstu teških optužbi o organiziranom kriminalu, uzimanju i davanju mita, uposlenici državnih carina (UIO BiH), prva adresa je ova institucija (čiji je direktor, po zvaničnoj verziji, pao s Quada i liječi se u UKC Banja Luka, s prema nezvaničnoj, imao je ozbiljnu „posjetu“ s težim posljedicama), koju inače posljednjih godina potresaju velike kriminalne afere, od kojih je nekolicinu otkrio i Valter (jedna jer bila inicijalna kapisla za akciju pravne države i hapšenje carinika, istina zakašnjelu).

Sjedištu UIO BiH 30. novembra obratili smo se pitanjima:

• Da li je sjedište UIO BiH u prvoj polovini ove godine stigao dopis/obavještenje, u kojem su Goran Marinković, šef Odsjeka za carinske poslove, i Miroslav Radanović, šef GP Gradiška, optuženi od strane uposlenika za ozbiljna djela organizovanog kriminala i korupcije?
• Da li se to obavještenje/dopis tiču obaveza uposlenika sa CI Gradiška da na kraju smjena izdvajaju određene sume novca koje moraju davati Radanoviću i Marinkoviću?
• Da li je po tim ozbiljnim prijava išta poduzimano, s ozbirom da i jedan i drugi i dalje rade na svojim pozicijama?
• Ukoliko nije ništa poduzimano – zašto nije, s obzirom da postoje pismene izjave date policije koje ukazuju na organizovani kriminal i mito?
• Ukoliko nije ništa poduzimano, da li su svi u lancu odgovornosti u sjedištu UIO BiH svjesni da su prikrivanje korupcije, ili nečinjene po ozbiljnim indicijama za korupciju, također krivična djela?

Nekoliko dana kasnije, 3. decembra, od šefa Odjela komunikacije Ratka Kovačevića, dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani, odmah po zaprimanju proslijedili smo Vaša pitanja nadležnoj organizacionoj jedinici na pripremu odgovora. Čim dobijemo odgovore biće Vam proslijeđeni.“

Međutim, ni 19 dana nakon Kovačevićevog maila, a 22 nakon naših upućenih pitanja, nikakvih odgovora iz ove institucije, rekli bismo očekivano – nema.

Istražujući više mjeseci ovu aferu nailazili smo na mnoge šokantne informacije koje, u ovom trenutku, ne želimo da iznosimo jer za njih još nemamo sve dokaze i nepobitne činjenice. No, ono u što smo sigurni jeste da bi, ukoliko bi uslijedila velika i ozbiljna akcija pravne države, mnogo veća nego akcija Pandora iz 2014. u kojoj je uprkos gomili drugih dokaza na kraju uhapšen i procesuiran samo nekadašnji direktor UIO Kemal Čaušević (a među nakratko uhapšenim bio, interesantno, i Goran Marinković), mnoge strukture u UIO bi popadale poput kule od karata, a mnogi na rukovodećim i drugim pozicijama, ne samo u carinama već i u politici, bi ostali bez slobode.

Dok se to ne desi, ako se ikada desi, ostaje nam ozbiljno pravno, moralno i svako drugo pitanje odgovornosti policijskih i tužilačkih institucija koje nečinjenjem, a neke moguće i prikrivanjem korupcije u ovom slučaju, i same čine ozbiljna krivična djela, istovremeno dok teško pretučeni prijavitelj korupcije leži u zatvoru na osnovu spornog iskaza nepouzdanih (blago rečeno) svjedoka, istih onih koji i dalje žive i rade kao slobodni ljudi i uzorni građani iako pod hipotekom teških optužbi za organizirani kriminal, korupciju, uzimanja i davanje mita.

valter portal

The post VELIKA AFERA U UIO: Godinu šutnje institucija o organiziranom kriminalu na GP Gradiška, prijavitelj pretučen pa završio u zatvoru first appeared on Gerila.info.

Tužilaštvo BiH formiralo je predmet protiv Borjane Krišto, predsjedavajuće Savjeta ministara BiH i Darka Ćuluma, direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a osnovu krivične prijave koju su podnijeli državni parlamentarci Šemsudin Mehmedović i Jasmin Emrić, saznaje Raport.

Krivična prijava je podnesena 21.jula Tužilaštvu BiH, tačnije glavnom državnom tužiocu Milanku Kajganiću. Nedugo zatim, kako saznajemo, predmet je formiran u CMS i dodijeljen na provjeru postupajućem tužiocu. Zanimljivo je, međutim, da Tužilaštvo BiH nije odgovorilo na upit Raporta još od 28.jula.

Kada je u pitanju Borjana Krišto, predsjedavajuća Savjeta ministara BiH, prijava je podnesena navodeći da se ona tereti za zloupotrebu službenog položaja jer, iako je bila upoznata s ostavkom i nezakonitim djelovanjem Darka Ćuluma, nije pokrenula postupak njegovog razrješenja s pozicije direktora SIPA-e.

U krivičnoj prijavi protiv Ćuluma, direktora SIPA-e, navodi se da postoji osnovana sumnja da je počinio više teških krivičnih djela, uključujući udruživanje radi činjenja krivičnih djela protiv integriteta BiH, napad na ustavni poredak, oružanu pobunu, neizvršenje odluka najviših sudskih institucija i zloupotrebu službenog položaja…

Prijava je također podnesena i zbog postojanja osnovane sumnje da je Ćulum postupio po zahtjevu tada osumnjičenog, a danas presuđenog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je zatražio od uposlenih u SIPA-i da napuste institucije te državne agencije.

Ćulum je takođe, tvrdi se u prijavima, izvršio i krivično djelo iz člana 156. Krivičnog zakona BiH “napad na ustavni poredak BiH” kao i krivično djelo “ugrožavanje teritorijalne cjeline” kao i krivično djelo “oružane pobune”.

Raport

The post Afera “SIPA”: Tužilaštvo BiH formiralo predmet protiv Borjane Krišto i Darka Ćuluma first appeared on Gerila.info.

Ponedjeljak: Odbornici SPS-a u SO Gacko Siniša Mandić i Srđan Vujović napustili su ovu stranku i prešli u DNS. Predsjednik DNS-a Nenad Nešić pozdravio je ovu odluku gatačkih odbornika, dok je potpredsjednik SPS-a Maksim Skoko rekao kako ne prihvata samovolju neodgovornih pojedinaca i kafanske dogovore. Nešić je prethodno razbucao DNS „kao peder Playboy“, dok je Skoko isključen iz SP-a nakon dizanja bune protiv prvog socijalističkog dahije Petra Đokića. Obojica su nagrađeni za dobro obavljene poslove: Nešić foteljom u Savjetu ministara, Skoko direktorskom platom u RiTE Gacko.

Utorak: Darko Ćulum je opozvao ostavku i vratio se na mjesto direktora Agencije za istrage i zaštitu BiH. Ćulum je ostavku podnio prije skoro tri mjeseca, a novu platu pronašao je u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srpske kao savjetnik direktora Policije Republike Srpske Siniše Kostreševića. Ćulum je ostavku podnio nakon što je Milorad Dodik, gonjen i od Tužilaštva i od Suda BiH, pozvao sve Srbe da se povuku iz SIPE i nakon što je NSRS usvojila zakone kojima se zabranjuje djelovanje ove agencije na prostoru Republike Srpske. Zakoni nikada nisu ni važili, a Srbi se konačno vraćaju u Sarajevo.

Srijeda: Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić izjavio je da se bez zalaganja Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH ne bi završilo političko-pravno nasilje prema rukovodstvu Republike Srpske. Špirić smatra da je direktor OBA Almir DŽuvo pokazao državničko ponašanje kada je nedavno odvezao predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u Tužilaštvo BiH. Daj Bože, dodao je vispreni Špirić, da su i drugi bili na nivou takvog ponašanja. Još malo, pa će i Šmit valjati.

Četvrtak: Dragan Bursać ne zna kome sada da šalje tekst, kolumnu, urlik sredine i vapaj za istinom nakon što je ugašena AlJazeera Balkans. On će i dalje, piše bez trunka patetike Dobitnik priznanja Bundestaga, nositi tu istinu u torbi, u džepu (kako se istina nosi u džepu zna samo dragi Allah dž.š.), bez štita, bez plate, bez osiguranja. Kao i do sada, naravno.

Petak: Limeni paneli kojim je obložena fasada banjalučkog Okružnog javnog tužilaštva koji mjesecima unazad otpadaju sa zidova postali su opasnost za prolaznike. Zbog toga je zgrada u centru Banje Luke opasana trakom i to u znak upozorenja prolaznicima da se ne primiču ovoj pravosudnoj instituciji. Ne bi trebali ni inače, a sada pogotovo. Više šanse građani imaju ako ne daj bože nalete na Velju Nevolju u mraku nego ako zaglave sa poštenim i hrabrim tužiocima Republike Srpske.

Subota: Predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra „Jahorina“ Nedeljko Elek potvrdio je pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci da glavni i odgovorni urednik portala CAPITAL Siniša Vukelić nikada od njega nije tražio famoznih 6.000 KM da se prestane pisati o problematičnom poslovanju ovog javnog preduzeća. Ne samo da Elek uporno ponavlja ovu laž, nego je i na dan suđenja ponovio kako ide na ročište sa prvim „reketom“ Republike Srpske. Oni koji znaju Eleka kažu da se on mnogo ne sikira zbog ovoga, jer će izgubljenu parnicu vjerovatno pokriti jedna njegova dnevnica.

Nedjelja: Direktor „Šuma Republike Srpske“ Blaško Kaurin rekao je kako radnici ovog javnog preduzeća „sudskim putem vrše potraživanja za svoje plate i time ugrožavaju poslovanje kompletnog javnog preduzeća“. Kaurinu nakon ove izjave nije oduzeta radna sposobnost, ali će, kako stvari stoje, Republici Srpskoj biti oduzete „Šume“. Usput je, kako pišu pojedini mediji, pokrenuta inicijativa da se Nenad Nešić ponovo imenuje za ministra bezbjednosti BiH. Državi takođe nije oduzeta radna sposobnost.

To vam je, što bi rekla majka moga prijatelja, što vam je. Stavite ih na rever kao što oni stavljaju značku Republike Srpske dok je istovremeno pljačkaju, ponižavaju i uništavaju. Oni bar znaju zbog čega se kite – puni su im magacini, puno im je i na zemlji i pod zemljom – a znate li vi zašto im tako srčano aplaudirate i zašto ih tako strasno branite? Naravno da ne znate. U tome je, na koncu, njihova snaga.

Goran Dakić, GERILA info

The post Pregled srpske sedmice first appeared on Gerila.info.

Predmet je, između ostalog, formiran protiv načelnika Policijske uprave Istočno Sarajevo Branimira Šehovca i šefa obezbjeđenja Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, Miše Partala.

Predmet je formiran na osnovu krivične prijave koju je podnijela Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).

SIPA je hapšenje Milorada Dodika pokušala u Lukavici kada je predsjednik Republike SRpske boravio u administrativnom centru Vlade Republike SRpske. Inspektori SIPA tada nisu uspjeli da “dođu” do Dodika. Prema krivičnoj prijavi koju je podnijela SIPA u spriječavanju inspektora SIPA da obave svoju dužnost učestvovalo je dvadeset lica.

Inače, Policijska uprava Istočno Sarajevo je protiv inspektora SIPA Republičkom javnom tužilaštvu Republike Srpske podnijela krivičnu prijavu.

Iz ovog tužilaštva su, za Gerila info, potvrdili da im je podnesena krivična prijava.

“Obavještavamo Vas da je prijava koju je podnio MUP Republike Srpske protiv pripadnika Agencije za istrage i zaštitu BiH, zaprimljena u Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske, te će se dalje preduzeti odgovarajuće mjere iz nadležnosti ovog tužilaštva“, odgovorili su iz Republičkog javnog tužilaštva.

Tužilaštvo Republike Srpske ne može formirati predmet protiv inspektora SIPA, tvrdili su za BIRN BiH, prije nekoliko dana, pravni stručnjaci.

“U subordinaciji zakona u pravnom poretku jasno se zna koji zakoni se odnose na šta i na koju teritoriju i koga obavezuju. U slučaju da se to ne poštuje može doći do različitih tumačenja i podnošenja prijava ali za to su nadležni tužioci i oni treba da raspetljaju tu situaciju“, rekao je, za BIRN BIH, advokat Vlado Adamović.

On je naveo da su toga vrlo dobro svjesni i tužioci u Republičkom tužilaštvu Republike Srpske.

Podnošenje krivičnih prijava SIPA protiv pripadnika MUP RS i obrnuto može biti i bezbjednosni problem, rekao je za BIRN BiH Armin Kržalić, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i bezbjednosne studije u Sarajevu.

“To predstavlja ozbiljan izazov za vladavinu prava, sigurnost te političku stabilnost zemlje“, rekao je Kržalić.

GERILA info

The post Tužilaštvo BiH podnijelo izvještaj protiv šefa Dodikovog obezbjeđenja i načelnika PU Istočno Sarajevo first appeared on Gerila.info.

piše Vladimir Kovačević, BIRN BiH

U Policijskoj upravi Istočno Sarajevo nisu raspoloženi govoriti o krivičnoj prijavi koju su protiv državnih inspektora podnijeli prošle sedmice. Oni nisu odgovorili na upit Detektora o detaljima prijave protiv sedam inspektora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) koji su ranije pokušali privesti Milorada Dodika dok je bio u administrativnoj zgradi u Istočnom Sarajevu.

Pravnici s kojima je razgovarao Detektor nemaju dilema da entitetsko pravosuđe ne može ispitivati nadležnosti državnih institucija, ali napominju da su entitetski tužioci prijavom stavljeni pod dodatni pritisak.

Podnošenje krivičnih prijava protiv inspektora SIPA-e je institucionalni manevar koji odražava duboku političku polarizaciju i nastavak osporavanja autoriteta državnih institucija, smatra profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Armin Kržalić.

“Iako nije formalno od političkog vrha, ovaj potez se jasno uklapa u širi obrazac strategije vlasti u RS-u da oslabi djelovanje pravosudnih i sigurnosnih struktura države”, kaže on i dodaje da slučaj vodi dalje stvaranju pravne nesigurnosti za pripadnike pravosudnih i sigurnosnih institucija BiH.

“To je ono čemu se Dodik i nadao i što je bio dio njegove strategije. Zbog toga je napravljena greška što se nije postupalo profesionalno i osumnjičeni privedeni, shodno zakonu, pred pravosudne institucije. Dobro bi bilo postaviti pitanje odgovornosti za ovakve propuste”, kaže Kržalić.

Iz Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, kojem je podnesena prijava protiv pripadnika SIPA-e, nisu odgovorili na pitanja Detektora da li će na osnovu nje biti formiran predmet.

Nezvanično, više izvora bliskih Tužilaštvu i policiji Republike Srpske za Detektor je potvrdilo da u Republičkom tužilaštvu nisu srećni zbog prijave koja im je dostavljena.

Jedini pravni ishod koji vide jeste donošenje naredbe o nesprovođenju istrage, što bi izazvalo dalje političke reakcije na račun Tužilaštva. Objašnjavaju da se u ovom slučaju mnogo više radi o politici nego o pravu.

Napeta situacija proistekla je nakon presude protiv Milorada Dodika i naloga za njegovo privođenje, kao i privođenje Radovana Viškovića i Nenada Stevandića. Vrhunac je za sada doživjela krivičnim prijavama protiv pripadnika SIPA-e, ali i formiranjem predmeta protiv pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske koji su spriječili pripadnike SIPA-e da nedavno u Istočnom Sarajevu privedu Milorada Dodika.

Nakon što je objavljeno da su iz Policijske uprave Istočno Sarajevo podnijeli krivične prijave protiv sedam pripadnika SIPA-e Republičkom javnom tužilaštvu, o tome nije bilo naknadnih informacija. Prijava protiv pripadnika SIPA-e podnesena je 6. maja. Iz Policijske uprave Istočno Sarajevo saopštili su da se pripadnici SIPA-e krivičnom prijavom terete za krivično djelo “protivpravno lišenje slobode – pokušaj i zloupotreba službenog položaja”.

Iz ove policijske uprave nisu odgovorili na zahtjev Detektora za dodatnim objašnjenjem razloga za krivičnu prijavu.

Pripadnici državne Agencije za istrage i zaštitu su 23. aprila pokušali da Miloradu Dodiku u Istočnom Sarajevu uruče nalog za privođenje, ali su u tome onemogućeni od naoružanih pripadnika MUP-a Republike Srpske i članova obezbjeđenja Milorada Dodika. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine saopštilo je da je, zbog onemogućavanja pripadnike SIPA-e u izvršavanju naredbe Suda BiH, formiralo predmet protiv više pripadnika MUP-a RS-a.

Advokat Vlado Adamović navodi da su iz pravnog ugla stvari prilično jednostavne.

“U subordinaciji zakona u pravnom poretku jasno se zna koji zakoni se odnose na šta i na koju teritoriju i koga obavezuju. U slučaju da se to ne poštuje, može doći do različitih tumačenja i podnošenja prijava, ali za to su nadležni tužioci i oni trebaju da raspetljaju tu situaciju”, kaže Adamović.

Čitava situacija postala je i bezbjednosni problem, kaže Kržalić.

“To predstavlja ozbiljan izazov za vladavinu prava, sigurnost, te političku stabilnost zemlje”, kaže on.

Dodik nije priveden, uprkos postojanju potjernice Suda BiH i određivanja jednomjesečnog pritvora, napominje on.

“Ako institucije zadužene za sprovođenje zakona, poput SIPA-e ili tužilaštva, ne postupaju po ovoj potjernici, to može ukazivati na ozbiljne slabosti u sistemu, poput političkog uticaja na pravdu i sigurnost. Dalje, politička instrumentalizacija sigurnosnog sistema, koja je sve prisutnija, može se smatrati ozbiljnom prijetnjom za stabilnost vladavine prava u BiH”, smatra Kržalić.

On objašnjava da takva situacija vodi dodatnoj polarizaciji stanovništva i sigurnosnim posljedicama.

“Nesprovođenje naloga za hapšenje stvara osjećaj nesigurnosti u društvu. Građani mogu početi gubiti povjerenje u sposobnost institucija da provode zakon jednako za sve, što može povećati socijalne napetosti. Osim toga, nesprovođenje naloga može postaviti loš presedan, jer bi to moglo ohrabriti druge osobe, posebno politički moćne, da izbjegavaju odgovornost”, dodaje Kržalić.

Advokat iz Banjaluke Aleksandar Jokić kaže da se slučaj ne može objasniti iz ugla prava i pravne države, jer taj ugao više ne postoji.

“Institucije su već uveliko srozane na puke formalnosti i primjenu sile prema slabim i neuticajnim slojevima stanovništva. Krivične prijave su već uveliko postale ceremonijalne aktivnosti u svrhu fokusiranja pažnje javnosti na određeni problem, bez istinske želje ili nade da rezultuju istragama. Tako ih i tužilaštva počinju da doživljavaju. To za rezultat ima samo činjenicu da niko ovdje više ne vjeruje u institucije i da smo se vratili nekoliko vijekova unazad u društvo u kome imamo nemamo institucije, a propisi postoje samo za ‘raju’. Dakle, ništa ovdje nije normalno, pa tako ne treba tražiti ni objašnjenja iz ugla ‘normalnog’. Pravo je mrtvo, pravna država je abortirana prije nego što je i rođena”, kaže Jokić.

Ovakva situacija će najviše pogoditi lica zaposlena u bezbjednosnim agencijama, SIPA-i i MUP-u Republike Srpske, jer će oni biti pod dodatnim pritiskom, ali i mogućim disciplinskim i krivičnim postupcima.

“S druge strane, Dodik će pokušavati svojim vezama da održava status quo i da čeka povoljniji politički vjetar u leđa, osim ukoliko ne dođe do formiranja nove strukture vlasti na nivou Bosne i Hercegovine”, kaže Kržalić.

MUP RS-a se prilikom podnošenja krivičnih prijava protiv pripadnika SIPA-e poziva na Zakon o zabrani djelovanja SIPA-e na teritoriji RS-a. Zakon je usvojen u aprilu u Narodnoj skupštini, ali je nedugo nakon toga – privremenom odlukom Ustavnog suda BiH, zajedno sa ostalim usvojenim zakonima koji zabranjuju rad državnim institucijama na teritoriji entiteta – stavljen van snage. Vlast u RS-u navodi da ne priznaje odluke Ustavnog suda, ali je SIPA nakon donošenja spornog zakona o zabrani njenog rada imala nekoliko akcija na području entiteta, čak i u saradnji s policijom.

Za Adamovića Republičko tužilaštvo u Banjaluci ne bi trebalo da ima težak posao u donošenju tužilačke odluke po krivičnoj prijavi protiv inspektora SIPA-e.

“Republičko tužilaštvo zna, kao i svako tužilaštvo, šta je subordinacija zakona i šta se desi kad SIPA izađe i neko spriječi SIPA-u, a šta kad MUP izađe i neko ga spriječi. To je sve propisano. To je sve propisano zakonom. MUP RS, proizilazi iz dostupnih informacija, nije dozvolio pripadnicima SIPA-e da uđu prostorije Vlade i taj događaj je prijavljen tužilaštvu. S druge strane, ovi su prijavili nelegalno djelovanje SIPA-e na području RS-a. Ubilo se za tužioca da razjasni tu situaciju”, navodi Adamović.

Uporedo s krivičnim prijavama protiv inspektora SIPA-e, Državna agencija za istrage i zaštitu je Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj protiv više pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a koji su spriječili pripadnike SIPA-e da postupe po naređenju Suda BiH.

Iz SIPA-e su saopštili da su izvještaj podnijeli zbog osnova sumnje da su počinjena krivična djela “sprečavanje službene osobe u vršenju službene dužnosti” i “pomoć učiniocu nakon počinjenog krivičnog djela”. U SIPA-i navode da oni nisu zvanično upoznati o postojanju krivičnih prijava protiv njihovih inspektora.

“Ukoliko je to tačno, možemo konstatovati da podnosioci takvog izvještaja, osim krivičnih djela navedenih u izvještaju SIPA-e, čine i nova krivična djela ‘lažno prijavljivanje’ i ‘neizvršavanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine’. U svakom slučaju, SIPA će zaštititi svoje službenike i pružiti im svu potrebnu pomoć u zakonskom postupanju”, saopštili su iz Agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine.

Advokat Asim Crnalić kaže da je teško davati racionalna objašnjenja u situaciji kada institucije ili pojedinci ustrajavaju u nerazumnom ponašanju.

“Radi se o tome da oni podnose krivične prijave na osnovu zakona koji su stavljeni van snage. Oni propisi koji su stavljeni van snage ne mogu se primjenjivati. Ne mogu ih primjenjivati ni sudovi ni tužilaštva u Republici Srpskoj. To je uzaludan posao i potpuno nepotreban”, kaže Crnalić.

Pravna zavrzlama počela je donošenjem Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani rada pojedinih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske, čime su van snage stavljeni i svi zakonski propisi koji se odnose na osnivanje i rad Suda BiH, Tužilaštva BiH, Visokog sudskog i tužilačkog savjeta i SIPA-e, podsjeća advokatica Jovana Kisin Zagajac.

“Sve i da su ovi zakoni ostali na snazi (a nisu odlukom o privremenoj mjeri Ustavnog suda BiH), i dalje ne bi bilo elemenata krivičnih djela opisanih u krivičnoj prijavi, već bi moglo biti riječi o eventualnom kršenju Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja pojedinih institucija BiH na području Republike Srpske, a koje kršenje opet može imati krivičnu posljedicu samo za službena lica iz Republike Srpske, dopunama Krivičnog zakonika RS-a”, objašnjava ona.

Republika Srpska i dalje zvanično i formalno iskazuje poštovanje Ustavu BiH. Kako je Ustavni sud BiH dio Ustava BiH, samim tim i pored donesenog Zakona o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH, Republika Srpska je formalno obavezana na poštovanje ove institucije kroz Ustav BiH kao akt veće pravne snage, dodaje ova advokatica.

“Dakle, možemo zaključiti da podnesena krivična prijava protiv službenika SIPA-e nema osnova, prvenstveno jer iza postupaka SIPA-e stoji naredba Suda BiH, i takvo postupanje – bilo ono priznato ili ne na teritoriji Republike Srpske – nema i ne može imati elemente pomenutih krivičnih djela jer u samom (iako osporenom) zakonu o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja pojedinih institucija BiH na području Republike Srpske ovakve radnje nisu propisane kao krivično djelo, osim za službenike u institucijama BiH koji su iz Republike Srpske, ali i to ne po osnovu navedenom u krivičnoj prijavi”, objašnjava Kisin Zagajac.

Ona navodi i da cjelokupna konfliktna situacija može imati bezbjednosne posljedice po cijelu državu.

“Ustvari je i dobra opomena Narodnoj Skupštini Republike Srpske da zakonodavni organi nisu igrališta za političke obračune već institucija u kojoj se donose najviši pravni akti koje izvršni organi, a među kojima i policijske snage, u obavezi su da ih poštuju, te ukoliko parlament svjesno i namjerno usvaja propise koji će sutra uperiti oružje MUP-a Republike Srpske u SIPA-i, to je zahvaljujući takvom radu parlamenta kojem je odavno bilo vrijeme da osvijesti razmjere odgovornosti i posljedica odluka koje se donose preko noći”, kaže ova advokatica iz Banjaluke.

Dok još uvijek nije izvjesno na koji način će da reaguju pravosudne institucije i na koji način će se dalje razvijati aktuelna situacija, ono što jeste izvjesno, smatra novinarka iz Banjaluke Tijana Grujić, jeste to da građani BiH mjesecima žive u atmosferi neizvjesnosti i napetosti.

“Sve je podređeno uzavreloj političkoj situaciji u BiH, čijem rješenju se ne nazire kraj. U svemu tome građani su zbunjeni i ne znaju šta da očekuju. Dok se svakodnevno bombarduju zbunjujućim sadržajem iz medija, život je sve skuplji, životni standard postaje sve lošiji. Time se niko ne bavi. Sam ministar turizma Republike Srpske je javno rekao da se hotelijeri žale jer gosti otkazuju rezervacije. Neophodno je da se tenzije što prije smire”, kaže Grujić.

Tužilaštvo BiH je nalog za hapšenje Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića izdalo u martu ove godine. Njihovo privođenje bi trebalo da izvrši bilo koja policijska agencija u zemlji. Dodik, Stevandić i Višković od naloga za hapšenje imaju pojačanu bezbjednost i pratnju pripadnika MUP-a RS-a.

The post Može li RS krivično procesuirati državne inspektore SIPA-e za pokušaj hapšenja Dodika? first appeared on Gerila.info.

Policijska uprava Istočno Sarajevo, koja djeluje u sastavu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, podnijela je krivičnu prijavu protiv sedam pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), optužujući ih za pokušaj protivpravnog lišenja slobode i zloupotrebu službenog položaja zbog pokušaja hapšenja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Incident koji je doveo do ove krivične prijave dogodio se 23. aprila ispred Administrativnog centra Vlade RS u Istočnom Sarajevu. Pripadnici SIPA-e, postupajući prema naredbi Suda BiH i Tužilaštva BiH, pokušali su da liše slobode Dodika, koji se tereti za rušenje ustavnog poretka države. Međutim, u toj namjeri ih je fizički spriječio MUP RS, koji je tada jasno poručio da neće dozvoliti hapšenje entitetskog predsjednika.

Nakon što je SIPA podnijela izvještaj Tužilaštvu BiH zbog “sprečavanja službene osobe u vršenju službene radnje” i “pomoći učiniocu nakon počinjenog krivičnog djela”, MUP RS je uzvratio podnošenjem prijave protiv službenika SIPA-e. Imena policajaca pod istragom nisu u potpunosti objavljena, ali se zna da je riječ o sedam agenata ove državne policijske agencije.

SIPA je u svom saopštenju navela da zvanično nije obaviještena o prijavi MUP-a RS, ali je upozorila da, ako je takva prijava zaista podnesena, to samo potvrđuje postojanje dodatnih krivičnih djela, poput lažnog prijavljivanja i neizvršavanja odluka državnih sudova. SIPA je poručila da će u svakom slučaju pružiti zaštitu i podršku svojim službenicima u zakonitom postupanju.

Ono što ovu situaciju čini posebno opasnom nije samo pravna zavrzlama između dvije policijske agencije, već mogućnost fizičkog sukoba. U atmosferi u kojoj je načelnik PU Istočno Sarajevo Branimir Šehovac, kako tvrde pojedini novinari, pod stalnom zaštitom žandarmerije RS, a za Dodikom, Viškovićem i Stevandićem raspisana potjernica i određen pritvor, opasnost od incidenta na terenu raste iz dana u dan.

Politički i bezbjednosni analitičari upozoravaju da se BiH nalazi u vrlo delikatnom trenutku, jer se pitanje vladavine prava i poštivanja institucija pretvara u pitanje sile, i to ne samo simboličke, već i oružane. Ako jedni drugima počnu izdavati naredbe za hapšenje, a istovremeno ih odbijaju izvršavati, BiH de facto ulazi u stanje institucionalne paralize.

Sukob između SIPA-e i MUP-a RS nije tek pravni spor, već znak ozbiljnog urušavanja povjerenja u državne institucije i prijetnja opstanku BiH kao funkcionalne države. Mnogi smatraju da Milorad Dodik upravo tim putem nastoji izazvati institucionalni kolaps koji bi otvorio vrata faktičkom otcjepljenju Republike Srpske.

Gerila.info

The post Bezbjednosna konfuzija u BiH: MUP RS i SIPA međusobno se prijavljuju tužilaštvima zbog pokušaja hapšenja Dodika first appeared on Gerila.info.

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske spriječili su inspektore SIPA da uhapse Milorada Dodika. Dodik je boravio u zgradi Vlade Republike Srpske u Istočnom Sarajevu. Iz Državne agencije za istrage i zaštitu potvrdili su da su večeras pokušali hapšenje Milorada Dodika po nalogu Suda Bosne i Hercegovine. U SIPI su, prenosi Klix, rekli kako je njihovim inspektorima prijećeno u Istočnom Sarajevu.

Izvori Gerila.info tvrde da je akcija SIPA, iako neuspješna, ispala onako kako je zamišljena, jer je ovim pokazano da SIPA ne može uhapsiti Milorada Dodika jer predsjednik Republike Srpske ima zaštitu pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Naši izvori tvrde da je ovim potezom SIPA obezbijeđena podrška EUFORA za hapšenje Milorada Dodika.

Gerila.info

The post SIPA pokušala pa nije uspjela! Da li je u hapšenju Milorada Dodika sljedeći EUFOR? first appeared on Gerila.info.

Akcija dolazi u trenutku povećanih političkih tenzija i otvorenog osporavanja državnog suvereniteta od strane vlasti RS, predvođenih Miloradom Dodikom. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Siniša Karan okarakterisao je operaciju SIPA-e kao “svjesnu provokaciju i pokušaj izazivanja sukoba između dvije policije”. Međutim, iz same SIPA-e poručuju drugačije – da su sve aktivnosti sprovedene u skladu s nadležnostima, uz odobrenje Suda i Tužilaštva BiH, te da je MUP RS-a bio obaviješten.

Portparol SIPA-e Jelena Miovčić jasno je stavila do znanja da agencija djeluje na cijeloj teritoriji BiH.

“Kad provodimo određene akcije, ne najavljujemo se, ali nekad tražimo asistenciju, saradnju sa drugim policijskim tijelima u BiH. To nekad bude MUP RS, FUP, nekad nam je potrebna saradnja i drugih policijskih tijela. Sigurno da je ovaj put obaviješten MUP RS jer je zatražena određena saradnja”, rekla je Miovčić.

Inače, politički vrh Republike Srpske, od trenutka kada je NSRS izglasala zakone protiv pravosudnih insittucije BiH, pokušava osporiti legitimitet državnih organa, uključujući i SIPA-u, nazivajući ih “vanustavnim” i pokušavajući ih administrativno izbaciti s teritorije RS. Međutim, Ustavni sud BiH je ekspresno stavio van snage zakon kojim je NSRS pokušala zabraniti rad državnih institucija.

Ova pravno-bezbjednosna “zavrzlama” dodatno dobija na težini jer se protiv Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića vodi istraga zbog rušenja ustavnog poretka BiH. Oni se, uprkos pozivima Suda BiH, nisu pojavili na saslušanjima, a za njima su raspisane potjernice.

Akcije SIPA-e predstavljaju rijedak primjer institucionalne odlučnosti u trenutku kada se državni autoritet dovodi u pitanje. Dok zvaničnici iz Republike Srpske pokušavaju kriminalizovati njen rad, javnost u BiH, suočena sa stvarnim problemima korupcije, organizovanog kriminala i političke opstrukcije, sve više u SIPA-i vidi posljednju liniju otpora protiv razgradnje pravnog poretka.

Ostaje pitanje može li država opstati ako joj entitet otvoreno osporava instrumente pravde? Ili je ova odlučna intervencija početak nove faze u borbi za vladavinu prava u BiH? Akcija “Šljunkara 2” pokazuje da institucije ipak još dišu. Pitanje je samo dokle će moći bez političke podrške.

Gerila.info

The post Zakon ili sabotaža: SIPA protiv kriminala, Republika Srpska protiv SIPA-e first appeared on Gerila.info.

Zakon o zabrani rada SIPA na teritoriji Republike Srpske usvojen je 27. februara. Za zakon je glasala vladajuća većina u Republici Srpskoj. Tada je usvojeno još nekoliko zakona. Nedugo nakon usvajanja zakone je privremeno van snage stavio Ustavni sud Bosne i Hercegovine ali su predstavnici vlasti u Republici Srpskoj izjavili da ih takva odluka Ustavnog suda ne dotiče kao i da neće uticati na usvojene zakone.

Međutim, 25. marta je Državna agencija za istrage i zaštitu u Banjaluci imala akciju hapšenja pojedinaca zbog osnova sumnje u krivično djelo pranje novca. SIPI je u akciji aistirala Policija Republike Srpske. Ono što nije jasno jeste kako je SIPA imala akciju u Banjaluci, pogotovo uz podršku Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske ukoliko je Zakon o zabrani rada SIPA na teritoriji Republike Srpske na snazi.

Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Siniša Karan, koji je danas prisustvovao vježbi policije povodom Dana Policije Republike Srpske, nije želio da odgovori na pitanja u vezi usvojenog zakona i akcije SIPA u Banjaluci. Nije poznato hoće li zbog kršenja zakona, ukoliko je na snazi, iko da odgovara i da li će biti podnesena krivična prijava protiv onih koji su ga prekršili.

“Ili je kompletan narod pogrešno shvatio usvojeni zakon o zabrani rada SIPA i Tužilaštva BiH na teritoriji Republike Srpske ili su u tom zakonu napisana i neka sitna, običnom oku, nevidljiva slova kojima je precizirano ko se smije hapsiti a ko ne na teritoriji Republike Srpske. Svjedoci smo da Nenada Stevandića, predsjednika NSRS a posebno Radovana Viškovića predsjednika Vlade Republike Srpske čuvaju specijalci. Ovo je odlična taktika, ako se uzme u obzir da će Sudska policija Susa BiH i SIPA sada uvijek imati opravdanje za svoj nerad u smislu ugrožene bezbjednosti svojih službenika“, rekao je za Gerila info novinar Nikola Morača.

Nakon akcije SIPA u Banjaluci predstavnici vlasti u Republici Srpskoj nisu komentarisali tu akciju i kršenje nedavno usvojenog zakona. Jedino je predsjednik NSRS Nenad Stevandić pokušao da opravda tu akciju, tvrdeći da zbog novog zakona “kriminalci ne smiju biti bezbjedni”.

Akciju SIPA u Banjaluci nije željela da komentariše ni potpredsjednica Narodne skupštine Anja Ljubojević.

The post Karan ne želi o kršenju Zakona o zabrani rada SIPA na području Republike Srpske first appeared on Gerila.info.