Zanimljivo, iako se o ovom problemu mjesecima piše u medijima, tek sada je neko od političara napokon obratio pažnju na ovo pitanje.

U središtu spora je koncesija koju je Vlada ZDK 2021. godine dodijelila firmi „Seven Plus“ d.o.o. Sarajevo, danas preregistrovanoj u „Vareški minerali“ d.o.o. Vareš, sa sjedištem upravo u ovom planinskom gradu. Riječ je o istraživanju i potencijalnoj eksploataciji rude hroma na području Duboštica–Tribija, iznad doline Krivaje, rijeke koja odavno nije samo vodotok, nego identitet čitave regije.

Na press konferenciji u Varešu, ekološki aktivisti, univerzitetski profesori i stanovnici doline Krivaje uputili su dramatičan apel javnosti širom Bosne i Hercegovine. Govorili su o, kako tvrde, grubom kršenju koncesionog ugovora, ignorisanju odluka Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika, potpunoj netransparentnosti kantonalnih institucija, ali i o pritiscima na lokalne aktiviste i mještane. Iznad svega, upozorili su na ono što smatraju najvećom prijetnjom: opasnost da sliv Krivaje bude trajno zatrovan heksavalentnim hromom – jednim od najtoksičnijih i najkancerogenijih oblika teških metala.

„Organizacije civilnog društva iz Bosne i Hercegovine, zajedno s mjesnim zajednicama u slivu rijeke Krivaje – njih ukupno 49 – i službeno su uputile premijeru i Vladi Zeničko-dobojskog kantona zahtjev za hitan raskid koncesionog ugovora sa firmom Seven Plus, odnosno Vareški minerali, kako se odnedavno zove“, rekao je eko aktivista Davor Šupuković iz Udruženja građana Fojničani.

„Mi tražimo raskid koncesionog ugovora zbog grubog kršenja ugovornih obaveza, zato što je koncesionar bio dužan da započne radove do kraja 2022. godine, ali to se nije dogodilo. Koncesionar je čak sam javno objavio da je započeo radove u ljeto ove godine, čime je prekršen jedan od temeljnih elemenata ugovora“, dodao je Šupuković.

Dok javnost još nema uvid u sam koncesioni ugovor – Ministarstvo privrede ZDK odbija da ga objavi, pozivajući se na „komercijalne interese“ investitora – rokovi iz pratećih odluka Vlade govore dovoljno: najprije 12 mjeseci za početak istražnih radova, pa dodatnih 8 mjeseci aneksom. Sve je isteklo krajem 2022. godine, a šuma u Duboštici počela je da se sječe tek sredinom 2025.

„Vidi se iz samog izvještaja o koncesijama Vlade ZDK za 2022. godinu da ovaj rok nije ispoštovan i to je, samo po sebi, bio dovoljan razlog da Vlada ZDK započne proceduru raskida koncesionog ugovora“, upozorava Šupuković.

Ali lokalna zajednica ne problematizuje samo rokove i papire. U pitanju je i ono što bi se, prema tvrdnjama aktivista i stručnjaka, dešavalo ispod i iznad zemlje ako rudnik hroma zaživi.

Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dopisni član Akademije nauka BiH, podsjeća da se sve dešava usred jedne od najvrednijih šumskih cjelina u BiH.

„Ta šuma nije nikakva ‘šikara’, to su naše najproizvodnije šume i to zbog bogatstva minerala tog tla gdje se nalaze. Kad nestane tih minerala u tlu, tu više nikad neće biti takve šume“, ističe Ballian.

„Šumu možemo uništiti za jednu minutu, a za obnovu je potrebno 200–300 godina. Mi, zahvaljujući koncesijama, imamo tih ‘rekultivisanih’ područja, a to su tzv. industrijske pustinje, oko 100 hiljada hektara. Sada je koncesija za rudnik hroma data na 3.200 hektara površine – 32 kvadratna kilometra – od sadašnjeg rudnika Rupice do budućeg rudnika hroma u Duboštici. Izgradnjom ovog rudnika, stanje u rijeci Krivaji će biti takvo da u njoj ne da neće biti riba i rakova, nego neće biti ni bakterija“, upozorava Ballian.

U igri nije samo šuma. Hidrolog Muriz Spahić, jedan od najeminentnijih stručnjaka za riječna korita i podzemne vode u BiH, već ranije je upozorio da hrom u obliku u kojem bi se mogao pojavljivati kao nusprodukt rudarenja – heksavalentni hrom – predstavlja direktnu prijetnju zdravlju ljudi, ekosistemima i izvorima pitke vode. Hrom VI se akumulira u sedimentima, prolazi kroz pukotine u karbonatnim masivima, stiže do izvorišta i ulazi u lanac ishrane.

„Jednom kontaminirana, voda može dugo ostati opasna za sve – prirodu, poljoprivredu, ljude“, naglasio je Spahić u ranijim upozorenjima, zbog čega i ne čudi što se otpor u dolini Krivaje širi iz sela u selo, iz grada u grad.

Za Azida Kaknjaševića, stanovnika Olova i inženjera rudarstva, paradoks je dodatni razlog za pobunu.

„Apsurdno, ja sam inženjer rudarstva, a u prilici sam da govorim protiv ovih programa vezano za rudarenje. Kada govorimo o planiranom rudniku hroma, u pitanju je ekološka bomba iz različitih aspekata zagađivanja prirode. Ovdje su prekršeni mnogi zakoni, kao i odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika, a najbitnije je da su ovdje ugrožena osnovna ljudska prava. Iz Olova i doline rijeke Krivaje poručujemo da se narod koji tu živi mora ujediniti kako bi se ova koncesija raskinula”, kaže Kaknjašević.

Kada aktivisti govore o „bombi“, ne misle samo na metaforu. Ballian procjenjuje da bi u slučaju otvaranja rudnika i separacije hroma toksična prašina mogla zagađivati krug od 120 kilometara oko Duboštice–Tribije.

„U krugu od 120 kilometara stalno će biti zagađenje koje ulazi u pluća, kožu, hranu, vodu… To znači da će biti ugroženi Sarajevo, Zenica, Doboj, praktično do Tuzle“, posebno upozorava profesor.

U pozadini svega je čovjek čije se ime već godinama vezuje za najkontroverznije rudarske projekte u BiH – Miloš Bošnjaković.

Kao vlasnik firme Seven Plus, danas Vareški minerali, u javnosti je poznat po projektu Rupice, kasnije prodatom stranoj kompaniji za više od milijardu dolara, bez ijedne marke koja je kao direktna korist završila u kasi Vareša.

U Republici Srpskoj, u opštini Petrovo, isti vlasnik je ostao bez istražnih prava nakon što su inspekcije i institucije konstatovale niz nepravilnosti.

„To nam jasno govori kakav je to partner. Neko ko gubi istražna prava u jednoj opštini zbog neregularnosti, a ovdje dobija koncesiju na državnom zemljištu, bez javne rasprave, bez učešća lokalne zajednice“, upozorava Šupuković. Podsjeća i na prijavljene slučajeve zastrašivanja aktivista i mještana u oba entiteta: nezakonita geološka istraživanja iz zraka, prijetnje, ucjene, pokušaji zastrašivanja onih koji se protive „investiciji“.

Za Miroslava Pejčinovića, stanovnika Vareša i predsjednika inicijativnog odbora novoosnovanog udruženja „Opstanak“, obrazac je već viđen: prvo se simboličnim iznosima finansiraju sportski klubovi, kulturna društva, „donacije“, a potom dolaze bageri, kopovi i devastacija.

„Koncesionar koji se pojavio za taj rudnik hroma je isti kao i prvobitni za rudnik u Rupicama i on je vrlo izverziran, jer prvo uđe u sve pore društva i finansira neka sportska društva, kulturna udruženja, pridobije na svoju stranu dio lokalne zajednice time što im ‘zamaže oči’, a u suštini oni dijele naš novac“, kaže Pejčinović.

„Pozivamo vas sve zajedno da se borimo jer Bosnu žele da pretvore u jedan veliki rudnik, a tu ostanka i opstanka onda neće biti.“

U cijeloj priči možda je najglasnije odsustvo – onih institucija koje bi morale da štite javni interes.

Ministarstvo privrede ZDK odbija da objavi koncesioni ugovor, iako je Aarhus centar, u ime više organizacija, tražio uvid pozivajući se na pravo na pristup informacijama. Odgovor je bio da investitor nije dao saglasnost zbog „komercijalnih razloga“ i „reputacijskih rizika“.

„Ja pitam vlasti u Opštini Vareš i u ZDK – zašto se krije koncesioni ugovor?“, poručio je Šupuković na skupu u Varešu.

„Ono što znamo je da je 1,5 KM koncesiona naknada po toni rude, 150 KM po hektaru zemljišta, a to nam govori da je prodavanje prirodnih resursa ove države u bescjenje. To su resursi svih građana BiH, a ne resursi vlade ili opštinskih vlasti”, ističe on.

Jedan od stanovnika Vareša, koji je želio ostati anoniman, brutalno je sažeo ono o čemu mnogi šapuću: „Naše lokalne i kantonalne vlasti ćute, ignorišu sve. Svi su oni uzeli svoj dio da sramno ćute. Ovo treba dići na nacionalni nivo jer se tiče svih građana ove zemlje, a bojim se da mnogi toga još nisu svjesni.“

Dimenzija priče koja ovu koncesiju dodatno izdvaja od drugih je namjena rude. Prema informacijama kojima raspolažu aktivisti, hrom iz Duboštice–Tribije bio bi korišten u vojnoj industriji. „Da li Bosna i Hercegovina, nakon godina krvavog rata, smije i treba da učestvuje u proizvodnji oružja koje će sutra ubijati u Ukrajini, Palestini ili negdje drugdje?“, pita Šupuković.

Potpisnice inicijative podsjećaju da je BiH zemlja sa svježim traumama ratnih stradanja, masovnih zločina i razaranja, te da njeni resursi ne smiju služiti proizvodnji oružja, već miru, razvoju i dobrobiti ljudi.

Upravo zato, inicijativa 49 organizacija i mjesnih zajednica nije ostala samo na saopštenju i press konferenciji.

Upravo danas, na 46. sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, predsjednik Kluba zastupnika SDP BiH Damir Memić pokrenuo je Inicijativu za raskid koncesionog ugovora o istraživanju i eksploataciji rude hroma na području Duboštica–Tribija, naglasivši da će planirani rudnik najviše pogoditi upravo područja u slivu rijeke Krivaje.

Time je borba mještana i organizacija iz doline Krivaje izašla iz šumskih puteva i mjesnih zajednica na kantonalnu političku scenu. Vlada ZDK više ne odgovara samo aktivistima i lokalnim ljudima, već i zastupnicima u Skupštini – a preko njih i javnosti koja će ovu priču pratiti mnogo pažljivije nego kada su šumske parcele i državna imovina dijeljene tiho, u vrijeme pandemije i pravnog vakuuma.

Redakcija portala Gerila poslala je pitanja kompaniji Vareški minerali, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili; ukoliko ga dobijemo, objavićemo ga u cijelosti.

Hoće li se koncesioni ugovor raskinuti, ili će Duboštica–Tribija postati još jedno „industrijsko pustinjasto polje“ u nizu, zavisi od odluke iste one vlasti koja je šume nazvala „šikarom“, a državnu zemlju tretirala kao privatno dvorište.

Ali ovog puta, ljudi iz Vareša, Olova, Maglaja i čitave doline Krivaje poručuju da neće ćutati.

Dejan Rakita / GERILA

The post Rudnik hroma prijeti Varešu: Inicijativa protiv projekta Miloša Bošnjakovića stiže pred Vladu ZDK first appeared on Gerila.info.

Nermin Nikšić predsjednik SDP i premijer Federacije Bosne i Hercegovine rekao je kako je trenutno u BiH najvažnije zadržati smirenost i smanjiti tenzije. Isto tako, kaže Nikšić, važno je naglasiti da je pokušan državni udar. Potpredsjednik SDP Vojin Mijatović rekao je kako poslanici te stranke neće podržati novi Ustav Republike Srpske. Rekao je i da SNSD gura Bosnu i Hercegovinu u rat. Na poslanike u NSRS je apelovao da razmisle o krivičnoj odgovornosti.

“Pozivam Tužilaštvo BiH i institucije Bosne i Hercegovine da procesuiraju sve one koji ruše ustavno pravni poredak države“, rekao je Mijatović.

Nermin Nikšić je rekao da je njemu kao predsjedniku Vlade Federacije stigao akt Predsjednika Republike Srpske kojim se poziva na sastanak.

“Entiteti u BiH ne mogu razgovarati o višem nivou vlasti. To mora biti u okviru državnih institucija, u okviru države BiH. I neravno ne možemo razgovarati o temama koje su po nama svojevrstan državni udar“, rekao je Nikšić.

U SDP-u tvrde da njihove predstavnike niko nije zvao na konsultacije koje su prošle sedmice održane u NSRS. Konsultacije je sa predstavnicima parlamentarnih stranaka u Srpskoj održao predsjednik NSRS Nenad Stevandić. Na te konsultacije, osim predsjednika PDP Draška Stanivukovića, nije se odazvao niko od predstavnika opozicije u Republici Srpskoj.

Politička analitičarka Tanja Topić kaže za Gerila info da je ključ dvotrećinske podrške novom Ustavu u rukama PDP odnosno Draška Stanivukovića, predsjednika te stranke, a s obzirom da su Lista za pravdu i red, SDS i Narodni Front jasno stavili do znanja da neće podržati donošenje Ustava na ovakav način.

Kolegijum na kojem će biti zakazana nova posebna sjednica NSRS zakazan je za sutra. Sjednica NSRS na kojoj treba da se raspravlja o novom Ustavu Republike Srpske vjerovatno će biti održana u srijedu ili u četvrtak.

GERILA info

The post SDP neće podržati Dodikov novi Ustav. Nikšić odbija sastanke sa Dodikom! first appeared on Gerila.info.

Partija koja je nastala kao nasljednik nekadašnjeg Saveza komunista od završetka građanskog rata u BiH pokušavala se predstaviti kao alternativa nacionalnim političkim partijama (SDA, SDS i HDZ) koje su, što u ratu, što u prvim poslijeratnim godinama, uživale ubjedljivu podršku birača u žestoko podijeljenoj zemlji.

Međutim, skoro tri decenije kasnije djeluje da je SDP nikad dalje od šanse da na teritoriji oba entiteta bude doživljavana kao multinacionalna stranka. Takvu percepciju, doduše, SDP nikad nije ni imala među ogromnom većinom Srba u Republici Srpskoj, ali slika SDP kao izrazite bošnjačke političke stranke sve je utvrđenija i u javnom mnjenju Federacije BiH.

Štaviše, prema ocjenama brojnih analitičara i hroničara ovdašnjih političkih zbivanja, sve je tanja granica u stavovima, potezima i izjavama najviših funkcionera navodno ljevičarskog SDP, te SDA, stranke koja pripada desnom spektru bošnjačke političke scene. U prilog tome ide i nedavna poruka potpredsjednika SDP-a Vojina Mijatovića, objavljena na društvenim mrežama, a koju je naslovio kao Obavještenje za zelene medije i “socijaldemokrate”.

“Pošto se mjesecima raspreda i stavlja moje ime u kontekst kandidature za novog predsjednika SDP BiH, želim olakšati mnogima, ja neću biti kandidat za predsjednika SDP BiH u ovakvom ambijentu. Razlog je vrlo jednostavan: SDP BiH ni blizu nije spreman da predsjednik bude Srbin iz Republike Srpske”, naveo je Mijatović.

Zašto SDP BiH, kako je nastavio, nije spreman da predsjednik bude neko ko nije Bošnjak, to je, smatra on, stvar za “unutrašnju diskusiju i analizu”.

“Isto tako napominjem da eventualni izbor pojedinaca u SDP BiH koji vode isključivo bošnjačku politiku koja se ni po čemu ne razlikuje od politike SDA, će značiti najdublju krizu u istoriji SDP BiH. Sada pojedini zeleni, mediji i “socijaldemokrate”, mogu odahnuti, ali sa zadovoljstvom očekujem i unutarstranačke izbore i Kongres i izbor predsjednika da se prebrojimo”, istakao je Mijatović.

Inače, prema nezvaničnim informacijama koje su prenijeli pojedini mediji, aktuelni bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović najveći je favorit da preuzme funkciju predsjednika SDP-a od aktuelnog stranačkog šefa, Nermina Nikšića. Što se tiče Bećirovića, mnogi smatraju da je upravo on na čelu “zelene” frakcije u stranci, koju u svojoj objavi pominje Mijatović i koja je, prema istim tvrdnjama, najzaslužnija za to što “još nije došlo vrijeme da Srbin iz Republike Srpske dođe na čelo SDP-a”.

Naime, otkako je nakon prošlih opštih izbora 2022. preuzeo funkciju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović uspio je da svojom agresivnom retorikom i samovoljnim potezima prevaziđe brojne prethodnike na toj funkciji, pa čak i Željka Komšića, Bakira Izetbegovića ili Šefika Džaferovića, koji su, inače, važili za „jastrebove“ bošnjačke politike u toj instituciji. Uvredljive kvalifikacije na račun Republike Srpske, neprestani verbalni obračuni s funkcionerima Srpske u Banjaluci i Sarajevu, kao i potpuno samovoljno vođenje spoljne politike kojom zastupa isključivo bošnjačke interese, za kratko vrijeme „pogurali“ su Bećirovića na vrh liste bošnjačkih političara s kojima ni vlast ni opozicija u Srpskoj ne žele da imaju bilo kakvog posla.

U uži krug kandidata za novog predsjednika SDP-a, navodno, spada i kontroverzni ministar odbrane BiH, Zukan Helez, čija se politika skoro u potpunosti podudara s Bećirevićevom. Nisu rijetke ocjene da su upravo Bećirović i Helez, zajedno s još nekim predstavnicima “zelenog talasa” u SDP, poput Irfana Čengića, najodgovorniji za ponovno oživljavanje SDA i loše rezultate koje je SDP ostvarila na proteklim lokalnim izborima.

“Nažalost, izgleda da u SDP-u sada ime više “zelenih” nego “crvenih”, pa ta stranka više liči na SDA nego na onu partiju kako je bila zamišljena i kakva bi trebalo da bude. Ti “zeleni” su zauzeli važne funkcije i sada SDP-u prijeti realna opasnost da postane nešto slično Demokratskoj fronti Željka Komšića, koja nije ništa drugo nego privjesak SDA”, kaže za Gerilu politički analitičar Ivana Marić.

Dodaje da bi za budućnost SDP-a, prema njenom mišljenju, bilo od presudne važnosti to da Nermin Nikšić nakon predstojećeg stranačkog Kongresa ostane na čelu partije.

“Mislim da bi za BiH u cjelini bilo pogubno da “poklekne” stranka kao što je SDP. Što se tiče tvrdnji da SDP nije spremna za Srbina na čelu stranke, one nisu tačne, već nije spremna za nekog kao što je Vojin Mijatović”, smatra Marićeva.

Univerzitetski profesor Enver Kazaz ocjenjuje da je moralno posrnuće SDP-a počelo onda kada je ta stranka, svojevremeno, sabotirala izbor Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva.

“Bogić Bogićević je veliko ime na ovdašnjoj političkoj sceni, a SDP ga je na izborima za gradonačelnika Sarajeva prije nešto više od tri godine prevarila”, podsjeća Kazaz.

To je, ističe on, pokazalo da Srbi nisu poželjni na najvišim političkim funkcijama u Federaciji BiH.

“Srbi mogu dobiti neke važne pozicije, ali one najviše – ne. Tek onda kada Srbin bude izabran na čelo SDP-a možemo govoriti o multietničnosti te političke partije”, zaključuje Kazaz za Gerilu.

Ognjen Tešić

The post Kako je “pao” SDP: Od proklamovane multietničnosti do “zelenog klona” SDA first appeared on Gerila.info.

Toliko je potrošeno na četiri segmenta kampanje što uključuje oglašavanje na bilbordima, medijima i na društvenim mrežama kompanije Meta kao i troškove predizbornih skupova. Najveće iznose potrošio je SNSD (1,6 miliona KM) zatim slijede SDA (1,1 miliona KM), SDP BiH (1 milion KM), PDP (713 hiljada KM) i HDZ  (643 hiljade KM) .

Ovi iznosi nisu konačni, jer nisu uključeni troškovi oglašavanja i predizbornih skupova u finišu izborne kampanje, kao ni drugi oblici oglašavanja koje nije moguće procijeniti zbog nedostupnih izvora poput Google oglasa. Ipak, već sada može se reći da se radi o jednoj od najskupljih izbornih kampanja u BiH za lokalne izbore jer po podacima CIK-a stranke nikada nisu prijavile veće iznose.

Na vanjsko oglašavanje potrošeno oko 6,2 miliona KM

Kao i prethodnih godina oglašavanje na bilbordima bilo je ubjedljivo najskuplji oblik kampanje a posmatrači TI BiH na terenu su zabilježili oko 3.800 reklama na bilbordima, čija tržišna vrijednost iznosi oko 6.2 miliona KM. TI BiH je na online mapi objavio sve lokacije bilborda na kojima je evidentirano stranačko oglašavanje, a najveći broj postavila je SDA (520), čija tržišna vrijednost iznosi preko 800 hiljada KM.

Na ovaj oblik oglašavanja najviše novca nakon SDA potrošili su SNSD, SDP, HDZ, Demokratska fronta i NIP. Treba napomenuti da su troškovi vanjskog oglašavanja računati na osnovu javno dostupnih cijena komercijalnog oglašavanja, iako pojedini oglašivači ističu da se politički marketing plaća dodatnih 20%.

Oglašavanje u medijima

U prve tri sedmice izborne kampanje političke partije na oglašavanje u medijima prema procjeni media monitoring agencije koju je angažovao TI BIH potrošile su oko 1,6 miliona KM. U toku perioda monitoringa zabilježeno je 2.400 reklamnih objava, za šta je utrošeno (oglašavanje i produkcija) 1,6 miliona KM. Treba naglasiti da u ovaj zbir nisu uključene objave koje nisu bile označene kao plaćeno oglašavanje, ali su imale karakter plaćene promocije. Najčešće se radilo o TV emisijama i intervjuima u štampanim medijima a vrijednost takvih objava se procjenjuje na 1,3 miliona KM.

Podaci su prikupljeni putem praćenja medijskog sadržaja koje je za potrebe TI BIH provela agencija za monitoring medija i obuhvataju troškove oglašavanja na 10 vodećih TV stanica u BiH i 28 dnevnih i sedmičnih listova.

Više novca u ovom dijelu kampanje kao i prethodnih godina trošile su stranke sa sjedištem u Republici Srpskoj a po dosadašnjim podacima koji ne uključuju posljednju sedmicu kampanje, najviše su potrošile SNSD, SDS, Narodni front, Ujedinjena Srpska i PDP. Treba naglasiti da  monitoringom nije obuhvaćen veliki broj lokalnih i kantonalnih TV stanica u FBiH. Iznosi su procijenjeni po zvaničnim cjenovnicima medija i komercijalnim cijenama, a uključuju i troškove izrade predizbornih spotova i materijala.

Meta oglasi koštali preko 250.000 KM

Zvanični podaci kompanije Meta pokazuju da je u BiH do sada plaćeno 6.489 političkih oglasa, čija vrijednost iznosi oko 254 hiljade KM. Ovo uključuje emitovanje oglasa na Facebooku, Instagramu i Whatsapp-u a troškovi su na nivou prošlogodišnjih i ne uključuju posljednju sedmicu kampanje.

Na ovu vrstu reklamiranja do sada je najviše potrošila Naša Stranka jer su na nalozima ove stranke i njenih kandidata objavljena 944 oglasa, čija vrijednost po procjeni Mete iznosi oko 39 hiljada KM. Nakon toga slijede SDP (34.000 KM) i SDA (26.000 KM) a prate ih PDP, SPS i SNSD.

Ovaj iznos dodatno bi se trebao povećati jer se podaci Meta ne ažuriraju u realnom vremenu i uključuju potrošnju koja je objavljena do ponedjeljka a ovi troškovi se takođe odnose samo na oglase koje je ova platforma označila kao političke po svojoj sadržini.

Treba napomenuti da je troškove online oglašavanja i dalje nemoguće adekvatno procijeniti jer podaci o Google oglasima koji se odnose na reklamiranje po web portalima i platformi YouTube nisu dostupni za tržište BiH. TI BiH podsjeća da bi stranke u izvještajima koje su do danas bile dužne dostaviti CIK-u u koloni online oglašavanje trebale prijaviti tačne iznose troškova na sve oblike online oglašavanja.

Predizborni skupovi

Značajni troškovi izborne kampanje kao i prethodnih godina nastali su na predizbornim skupovima a posmatrači TI BiH zabilježili su od početka kampanje 757 predizbornih skupova. Prema procjeni TI BiH, zasnovanoj na veličini skupova i pratećim sadržajima, oni su do sada koštali oko 2,6 miliona KM i na tu cijenu najviše su uticali troškovi zakupa prostora, zatim hrane, piće, muzike, iznajmljivanje opreme, ozvučenja, rasvjete i ostalih sadržaja koji su korišteni na skupovima.

Očekuje se da ovaj iznos bude dodatno povećan u zadnjoj sedmici kampanje kada većina  partija organizuju centralne predizborne skupove. Treba napomenuti da je ova brojka vjerovatno i veća jer TI BiH nije imao kapaciteta da obuhvati veliki broj manjih skupova političkih partija po lokalnim naseljima.

Kao i prethodnih godina na ovaj oblik kampanje ubjedljivo najviše novca potroši SNSD a vrijednost preko 130 zabilježenih predizbornih skupova ove partije iznosi oko 790.000 KM i veliki broj njih uključuje zakup šatora, restorana, hranu, piće i druge sadržaje koji utiču na procijenjenu vrijednost. Nakon SNSD-a naviše troškova predizbornih skupova imali su SDA, PDP, HDZ i SDP.

Kad se sve sabere, političke stranke su na tri oblika plaćenog oglašavanja i predizborne skupove do sada potrošile oko 10,9 milion KM. Političke stranke za lokalne izbore do sada nikada nisu prijavile više od 7 miliona maraka troškova dok je najveći prijavljeni iznos kampanje bio za protekle Opšte izbore i iznosio je 11,3 miliona KM.

TI BIH je tada upozorio da je osam partija prikrilo najmanje 1,5 miliona KM jer su ukupno prijavljeni troškovi tih stranaka bili daleko manji od onih koje je TI BiH zabilježio na samo četiri segmenta kampanje.

Dodatno treba napomenuti da problem kontrole finansiranja političkih partija već dugo postoji u BiH i da stranke nemaju legalne izvore finansiranja kojima mogu opravdati ovolike troškove kampanje. Većina partija ne prijavljuje donacije velikih kompanija koje posluju sa državom i dobijaju javni novac jer je to zabranjeno Zakonom o finansiraju političkih stranaka.

(transparentno.ba)

The post TI BiH: Stranke na četiri segmenta kampanje potrošile preko 10,8 miliona KM, najviše SNSD, SDA, SDP, PDP i HDZ first appeared on Gerila.info.

Najviše zabranjenih priloga primila je Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH) koja je prijavila oko 83.000 KM donacija privatnih preduzeća u postizbornom izvještaju za posljednje opšte izbore, a među donatorima našlo se i 14 privatnih kompanija koje su sklapale poslove sa državom. To je zabranjeno Zakonom o finansiranju političkih partija, a zanimljivo je da je većina zabranjenih donatora poslovala sa organima u kojima SDP čini dio vlasti.

Tako je “DINALSA” d.o.o. Sarajevo koja je finansirala SDP sklopila u prošloj godini dva ugovora o izvođenju javnih radova sa Gradskom upravom Grada Sarajeva vrijedna preko 113 hiljada KM, zatim dva ugovora sa Općinom Centar Sarajevo preko 400.000 KM, četiri ugovora sa Općinom Ilidža vrijedna preko 550.000 KM, a tu su i brojni drugi ugovori sa ostalim institucijama čija vrijednost daleko premašuje dozvoljeni zakonski prag od 10.000 KM zbog čega ovo preduzeće nikako nije smjelo biti donator političke partije. Donator SDP-a Dinamico d.o.o. iz Kalesije takođe je prošle godine dobio  ugovore od  grada Tuzla, Vlade Tuzlanskog kantona i drugih organa izvršne vlasti, što je zabranjeno zakonom. Među donatorima SDP-a je i JATA Group koja je samo od Grada Srebrenika dobila desetine ugovora vrijednih ukupno preko 3,1 milion KM. Preduzeće Behic Sanny boy d.o.o. Bihać dobijalo je, između ostalog, i poslove od Grada Bihaća, a osim SDP-a finansiralo je i Pokret za modernu i aktivnu Krajinu gradonačelnika Bihaća Šuhreta Fazlića. Isti slučaj je i sa firmama Babilon i Terakop koje su dobijale ugovore o javnim nabavkama od organa izvršne vlasti a donirale su i SDP i SDA. Takođe, firma Amitea dobijala je značajne ugovore od Grada Mostara i drugih javnih organa, a pojavljuje se među donatorima SDP-a i Stranke za Bosnu i Hercegovinu.

Stranka demokratske akcije (SDA) prikazala je pojedinačno najviše donacija privatnih preduzeća – 137.800 KM, a među donatorima ove stranke nalazi se i šest kompanija koje su poslovale sa organima izvršne vlasti. Pored pomenuta dva, među zabranjenim donatorima SDA je i preduzeće AGI iz Konjica koje je samo od gradske uprave Grada Konjica u kojoj SDA ima gradonačelnika dobilo šest ugovora vrijednih preko 650.000 KM. Takođe, donator SDA je i Širbegović inžinjering iz Gračanice koji je poslovao sa lokalnim zajednicama u cijeloj BiH.

Stranke ne prijavljuju donacije

Ostale stranke prijavile su samo manje donacije, a brojne velike partije ni ove godine nisu prikazivale donacije privatnih preduzeća. Tako SNSD, koji je po procjeni TI BiH na kampanju potrošio preko 2 miliona KM, u izvještajima nije prikazao ni jednu marku donacija privatnih preduzeća.

HDZ BiH prikazao je svega 6.000 KM donacija privatnih kompanija, a među donatorima ove partije je i Vodoprivreda Posavina koja je od općine Odžak i Ministarstva poljoprivrede Posavskog kantona gdje HDZ BiH ima vlast, dobila ugovore vrijedne preko 84.000 KM. Narod i pravda (NIP) u izvještaju ima prijavljeno nekoliko manjih donacija, a sporna je firma Conram koja je tokom prošle godina sklopila više ugovora o javnim nabavkama sa lokalnim zajednicama.

Poseban problem je slučaj Tehničkog remonta Bratunac koji je sa 12.000 KM finansirao Republičku stranku Srpske, čiji je predsjednik Slaven Risitić ujedno i direktor ovog preduzeća. Ova donacija sporna je po dva osnova jer Republika Srpska i dalje ima značajan manjinski udio u vlasništva Tehničkog remonta Bratunac koji na svom sajtu navodi da RS “time pruža podršku prilikom sklapanja komercijalnih ugovora“. Pored toga sporno je i to što Tehnički remont godinama dobija vrijedne poslove od MUP-a RS, a samo prošle godine dobio je ugovor od 49.000 KM i nije se smio naći među donatorima stranaka.

Takođe, manje donacije od privatnih kompanija koje su poslovale sa organima izvršne vlasti primali su Hrvatska republikanska stranka i Socijaldemokrate BiH, a i u ovim slučajevima TI BiH je prijave proslijedio CIK-u. Nažalost, zakon zabranjuje strankama da primaju donacije samo od onih preduzeća koja su poslovala sa organima izvršne vlasti, dok su brojni stranački donatori poslovali i sa javnim ustanovama i javnim preduzećima gdje političke stranke imaju kontrolu nad svim procesima donošenja odluka, što zakon ne tretira.

Iako su ove godine stranke prijavile 552.510 KM donacija privatnih preduzeća, što je znatno više nego ranijih godina, brojne velike političke stranke koje dugo učestvuju u vlasti godinama ne prijavljuju donacije privatnih kompanija. Tako pored SNSD-a treba istaći da, na primjer, Ujedinjena Srpska i Socijalistička Partija nisu prijavile ni jednu marku ovih donacija. Sa druge strane, političke partije teško mogu opravdati ogromne troškove izborne kampanje, jer su po podacima TI BiH SNSD, Ujedinjena Srpska i još šest političkih partija prikrili najmanje 1,5 miliona KM troškova protekle izborne kampanje. TI BIH već dugo ukazuje da zbog lošeg Zakona o finansiranju političkih partija stranke uspijevaju sakriti svoje stvarne finansijere i iznose prihoda sa kojima raspolažu, a posebno rashoda koje ni sama CIK ne može utvrditi.

Transparentno.ba

The post TI BIH prijavio devet stranaka zbog primanja donacija od preduzeća koja su dobijala tendere od države first appeared on Gerila.info.

Prema tržišnoj vrijednosti oglašavanja, najviše su potrošile Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD (preko 2 miliona KM), Stranka demokratske akcije – SDA (1,74 miliona KM), Partija demokratskog progresa – PDP (943 hiljade KM) i Socijaldemokratska partija – SDP (840 hiljada KM).

Više od 51% ukupnih troškova kampanje ili 5,9 miliona iznosi tržišna vrijednost vanjskog oglašavanja, a posmatrači TI BiH širom BiH evidentirali su oko 3550 reklama na bilbordima, koje su objavljeni na online mapi, dok je vrijednost drugih oblika vanjskog oglašavanja zbog nedostupnosti podataka teško procijeniti. Troškovi vanjskog oglašavanja izračunati su na osnovu javno dostupnih cijena komercijalnog oglašavanja na bilbordima, iako pojedini oglašivači ističu da se politički marketing plaća dodatnih 20%.

Pored ovoga, stranke su na oko 600 skupova koje su pratili posmatrači, potrošile prema okvirnoj procjeni TI BIH oko 2,59 miliona KM ili 22,4% ukupno praćenih troškova. Ovaj iznos izračunat je na osnovu tržišne vrijednosti zakupa prostora gdje su održavani skupovi, zatim zakupa opreme, hrane, pića a u poslednjoj sedmici kampanje angažovani su i brojni estradni izvođači na završnim skupovima partija.

Troškovi oglašavanja stranaka u medijima iznose oko 2,52 miliona ili 21,8%, a procjena je urađena na osnovu praćenja medijskih sadržaja na 19 najznačajnijih TV stanica i osam dnevnih i sedmičnih listova, koje je za potrebe TI BiH provela agencija za monitoring medija. Pored toga, vrijednost političkog oglašavanja stranaka i kandidata na Facebooku, po javno dostupnim podacima, iznosi oko 491 hiljadu KM ili 4,2 odsto ukupnih troškova kampanje koje je zabilježio TI BIH.

Kad se sve sabere evidentno je da se radi o jednoj od najskupljih izbornih kampanja, jer su stranke na tri oblika oglašavanja i predizborne skupove potrošile oko 11,59 milion KM, što je više nego što su po podacima CIK-a sve stranke u BiH bilo kada prijavile u svojim finansijskim izvještajima. TI BIH već dugo upozorava da stranke ne prijavljuju realno troškove kampanje kao ni prihode sa kojima raspolažu što predstavlja jedan od sistemskih nedostataka Zakona o finansiranju političkih partija.

Zloupotrebe javnih resursa u kampanji: TI BIH zabilježio preko 1.137 predizbornih radova, građanima pred izbore podijeljeno 313 miliona KM

Tokom praćenja predizbornih aktivnosti od 1. jula do 1. oktobra posmatrači TI BiH zabilježili su preko 2.215 slučajeva zloupotrebe javnih resursa u svrhu promocije stranaka i kandidata. Najčešći trend kao i prethodnih godina bilo je povećanje javne potrošnje pred izbore, a posmatrači TI BiH zabilježili su 1.137 slučajeva intenziviranja javnih radova pred izbore koji su objavljeni na online mapi.

Vrijednost radova koji su završeni i otvoreni pred izbore iznosi oko 284 miliona KM. Takođe, vrijednost radova koji su započeli pred izbore iznosi preko 1,2 milijarde i u najvećoj mjeri se odnosi na dvije dionice auto puta čiji je početak svečano obilježen u predizbornom periodu.

Pored javnih radova zabilježena su i 364 slučaja davanja jednokratne pomoći građanima pred izbore, a brojne stranke i kandidati upravo su na ovim davanjima gradili vlastitu promociju i time indirektno javnim sredstvima kupovali predizbornu podršku. Vrijednost ovih jednokratnih davanja od različitih nivoa vlasti iznosi čak 313 miliona KM, a TI BiH je na online mapi objavio i bazu svih zabilježenih davanja.

Nažalost u BiH nije zabranjeno povećanje javne potrošnje pred izbore, a na ovaj način već godinama se indirektno kupuje podrška birača.

Pored novčanih davanja TIBIH je u posmatranom periodu zabilježio i 84 slučaja omogućavanja posebnih pogodnosti građanima pred izbore, a najčešće se radilo o besplatnim pregledima u javnim zdravstvenim ustanovama, besplatnim izletima u organizaciji javnih institucija, a brojne javne usluge u ovom periodu davane su građanima besplatno, pri čemu se ovi primjeri koriste za promociju stranaka ili predstavljaju kao donacija stranke ili kandidata. Takođe nastavljen je i trend zloupotrebe događaja koje finansiraju i organizuju javne institucije, ustanove i preduzeća za promociju stranaka i kandidata, a posmatrači TI BiH ispratili su preko 543 javnih događaja, od kojih su na 76% odsto prisutni bili kandidati na Opštim izborima.

TI BiH uputio prijave za preko stotinu potencijalnih nepravilnosti i zloupotreba

Izmjenama Izbornog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik uvedene su kazne samo za samo jedan dio zloupotreba javnih resursa, a ključni problem povećanja javne potrošnje pred izbore i dalje je neregulisan i sveprisutan.

Centralna izborna komisija najčešće je kažnjavala kandidate koji su zloupotrijebili javne događaje ili javnu funkciju za stranačku promociju, a TI BIH je po ovim odredbama CIK-u prijavio 19 slučajeva zloupotrebe javnih resursa. Za sada su izrečene dvije novčane sankcije: Gradonačelniku Zenice Fuadu Kasumoviću koji je zloupotrijebio javni događaj otvaranja autobuske linije za vođenje kampanje i kandidatu SNSD-a, Draženu Vrhovcu koji je koristio funkciju direktora IRB RS za vođenje kampanje. U oba slučaja izrečene su sankcije od po 3.000 KM za stranke i 5.000 za kandidate.

Pored 19 prijava za zloupotrebu javnih resursa, TI BIH je upućivao i prijave po drugim osnovama, od kojih se najveći broj odnosi na preuranjenu kampanju i kršenje izborne tišine, a pored toga prijavljivana je i trgovina mjestima u biračkim odborima, neregularnosti u biračkim spiskovima, zabranjeno plakatiranje, govor mržnje, povreda tajnosti glasanja, nepravilno brojanje glasova, itd..

Iako još uvijek nije odlučeno po svim prijavama koje su dostavljene nadležnim tijelima, CIK je do sada po prijavama TI BiH izrekao kazne u iznosu od 62.100 KM po raznim osnovama, uklonjeni su nedozvoljeni plakati na nekoliko lokacija, te su dvije prijave proslijeđene nadležnim tužilaštvima.

transparentno.ba

The post IMA SE, MOŽE SE: Stranke na izbornu kampanju potrošile 11,5 miliona KM first appeared on Gerila.info.

Svi znamo šta se dogodilo na sjednici GO SDP u Sarajevu. Možemo li Vas pitati šta Vas je iniciralo da dođete na sjednicu GO budući da niste član GO?

Razlog je 10 sati razglabanja o nečemu što je u samom početku trebalo da bude jasno, tim više što se prethodno dogovorilo sa BH blokom da se neće ići u koaliciju sa SDA. Šta se zapravo desilo – kantonalni odbor Tuzlanskog kantona je predstavio jedan izvještaj u kome stoji da su oni za to da se ide sa SDA u koaliciju i mi smo htjeli da vidimo da se razmotri ta opcija eventualnog ulaska u vlast sa SDA. Znači ne da budemo neka zakrpa ili nekolicina ljudi koji će dobiti fotelje i tendere, već šta od toga može dobiti SDP i građanski blok. Ja sam došao pred kraj, zakasnio sam jedno 10 sati, i vidio da GO Tuzla nije za tu inicijativu i da izvještaj kantonalnog odbora nije onakav kakav je prezentovan na GO. Gradski odbor Tuzla ne želi da ide sa SDA i to jednoglasno, a kantonalni odbor nam je sakrio tu činjenicu. Tada je došlo do jedne čudne scene, pa je prvo izašao Bećirović koji je isto rekao da ne želi sa SDA ako oni ne pokažu dobru volju i promijene svoju politiku i malo više krenu prema politici centra, da nije toliko desničarska i neofašistička kao što je u posljednje vrijeme postala. Ja sam to oduševljeno pozdravio jer je neko napokon spomenuo antifašizam kao temelj socijaldemokratije, da bi nakon toga počele nemile scene. Meni su se unijeli u lice, jedan je meni nešto opsovao, pa sam ja njega maršnuo i onda su skočili ovi ostali iz Tuzle. Ja to nazivam „ruralna Tuzla“, odnosno „ruralni“ dio SDP-a, a tako ih i sami Tuzlaci nazivaju. I tu se tačno vidjelo ko iz kojih interesa nešto radi, i da su ti ljudi htjeli sa SDA isključivo iz interesa, zbog fotelja, kredita, tendera i to je bilo i ranije jasno, samo nije nikako moglo da dođe na vidjelo i preko toga se prelazilo. Ja sam stoga otišao na GO da im prenesem kako se baza osjeća, da će im se raspasti partija i da više nećemo imati nijednog glasa. Jednostavno, ako ćemo tako, možemo ključ u bravu i uhljebiti njih nekoliko iz tog ruralnog bloka SDP-a Tuzla.

Mislite li da je Vaša burna reakcija ns sjednici izazvala reakciju kod članova GO ili bar imala određeni uticaj da se ipak ne glasa za ulazak u vlast sa SDA?

Nakon moje reakcije banjalučki odbor SDP-a je izašao i vratio se u Banjaluku i rekli su da su bili prevareni i to je odmah poljuljalo nešto. Pazite, ne radi se samo tu o „ruralnom“ SDP-u iz Tuzle več i o jednoj loži iz Sarajeva, od bivšeg rukovodstva, koji su cijelo vrijeme bili na telefonu i cijelo vrijeme lobirali za SDA da naprave jedan puč i sruše mlade u Kantonu Sarajevo i da nas sve skinu, da dođu opet oni na čelo i naprave svoju strahovladu i frakciju koja zapravo radi direktno za SDA interese. Ta frakcija je u međuvremenu bila rastjerana i nekako smo ih pobijedili i evo oni se opet vraćaju, valjda su napravili neke nagodbe sa sudstvom, sa SDA, pošto to drže ove totalitarne partije. Nije ovo bitka za SDP, ovo je bitka za ljevicu u BiH. Oni kad rasture SDP, sljedeća stvar je da se uzmu prostori koji pripadaju stranci da više nema gdje neki socijalista da održi ni sastanak, znači da nas totalno zbrišu iz Sarajeva. Ja sam i ranije govorio da moramo istjerati agente iz SDP-a, pa da možemo normalno pričati. Jer sve što smo pričali išlo je direktno na Faktor, na Stav, na te njihove online biltene i sve je išlo direktno u eter. Paralelno je zasjedao i GO SDA i tamo je išao raport non-stop od pojedinih njihovih ljudi u SDP-u. Tako partija ne može preživjeti i to je jedno strano tijelo, jedno veslo koje vesla unazad i ide prema etno-nacionalistima, sa neoliberalima, ide sa jednom političkom elitom koja pljačka ovu državu. Znamo kako to ide u ovom totalitarizmu, imaju ih trojica. U Republici Srpskoj ima jedan, ovdje u Sarajevu ima jedan i jedan u zapadnom Mostaru i oni tu šibicare i lopticu jedan drugom proslijeđuju. I mi smo stvarno mislili da stanemo tome u kraj, da imamo jedan lijevi građanski blok, pošto radničkog više nema (smijeh).

Možda smo po prvi put vidjeli individualnu reakciju jednog političara u BiH koji se zauzeo za svoje stavove ali i načelne stavove stranke kojoj pripada. Koliko Bosni i Hercegovini nedostaju političari koji, poput Vas, pripadaju stranci ali imaju hrabrosti da se usprotive sitnim političkim interesima, a nauštrb glasača stranke kojoj pripadaju?

Ja nisam došao na ovu poziciju u kantonaloj skupštini radi toga što sam bio prvi, drugi ili treći na listi kandidata SDP-a na lokalnim izborima pa me je partija pogurala, već sam prebacio cenzus od 20% što je bilo skoro nemoguće i to znači da su mnogi ljudi glasali za mene a ne za partiju. Znači da sam ja donio svoje glasačko tijelo i pridodao ga SDP-u. Zahvaljujući tome je SDP dobio četiri umjesto tri poslanička mandata i da dobije tri umjesto dva resora. I to je i sam Miro Lazović potvrdio, prije nego što smo se sad posvađali. Ja nemam namjeru da nekom iz Sarajeva, bio to Lagumdžija, Lazović, Pejanović ili ko god, da unovči tih mojih 4-5 hiljada glasova. Nemam namjeru da iko iz tog ruralnog dijela SDP-a Tuzlanskog kantona to unovči. Ja da sam htio da izdam svoje glasače lijepo bih uzeo 300, 400 ili 500 hiljada maraka od SDA i sjeo u prvi red kraj Čampare. E pošto sam se držao nekih principa, a mogao sam dići kredit pa vozati bijesna kola, putovati po svijetu, ići na Sjeverni pol, ali nisam to uradio. I neću da dozvolim da mi neko preko Glavnog odbora savije kičmu i savije ruku i da uradi to da ja izdam svoje birače a on da naplati. Ako sam htio izdati onda bi bar naplatio pa bio mrcina i otišao živjeti negdje kao car za pola miliona. E o tome se radi i razumijeće me materijalisti, ako ne i idealisti. Tolika budala i magarac neću da budem i radi toga sam otišao tamo i psovao im sve po spisku zbog toga što su prodane duše, izdajice i kvislinzi.

Da li je nedostatak hrabrosti u politici upravo jedan od razloga zašto je trenutno stanje u BiH takvo kakvo je?

Vi u politici nemate lidere. U politici imate pravnike, mrsomude i palamude koji „znaju“ sve. Sve o nekim procedurama i administraciji, a ništa o demokratiji. Nismo legislativa. Ja na primjer donosim zakon ali prvo napravim političku volju među ljudima za tim zakonom. Najbolji primjer je Džon Ford koji nije rekao da li ti treba jedno auto, nego te prvo ubijedi da ti treba jedno auto. Prvo trebaš ubijediti građanstvo da im nešto treba i oni kažu u redu i imaš mandat, diži ruku i donosi taj zakon. Ali ovi naši su taj model predstavili kao konzervativan, a da je onaj koji oni promovišu moderan. Tu kao ima zakon i tome se treba povinovati. E pa ne mora! Ti si pravnik a narod je arhitekta. Narod nacrta a ti napraviš. Ne možeš ti reći  da ne može to i to, ako to narod traži. To je legislativa i to je demokratija i ti da bi u demokratiji prokrčio pogotovo korupciju i sve ostalo i taj konzervativizam moraš da budeš lider i da vjeruješ u nešto. Hapsi me, platiću kaznu ali ja u to vjerujem i ja tu političku slobodu imam i ne smiješ mi je zabraniti. Pa neće ruralni dio govoriti gradu i urbanom dijelu šta da radi, već 30 godina, i tako je u čitavoj regiji. Ne govorim ja samo o Sarajevu i Tuzli. U čitavoj regiji je smjena stanovništva, jedan progon građana, koji odlaze iz Beograda, iz Banjaluke, iz Tuzle, iz Sarajeva. Ne može više tako. Mora se napraviti jedna politička opcija koja će reći dosta. Ne možete vi doći u univerzitetski grad i profesorima govoriti šta da misle: prvo ti dođi i sjedi u klupu i uči. Kao što sam i ja učio. Pa oni će nama kroz 5-10 godina izglasati na političkom polju da je Zemlja ravna i mi ćemo to morati da učimo, radi toga što je to njihova politička odluka. Ako oni mogu tako, onda i ljevica može ovako. Mora ljevica imati nekog lidera koji će da gori i da znamo gdje smo, a ne da šapatom sve radimo. Evo sad sam i persona non grata u Tuzlanskom kantonu, borci su se oglasili, a to sve SDA montira kao i u Sarajevu. Podignu sindikate i borce protiv nas i sad to isto rade i u Tuzli. I tačno se vidi da tom dijelu SDP-a čitav PR radi SDA.

Izgovorili ste u afketu neke grube riječi i na račun pojedinih predstavnika sedme sile. Kakav je Vaš stav prema trenutnoj medijskoj sceni u BiH i slobodi medija?

Mi smo po međunardnim mjerilima spali na listu zemalja sa manjim medijskim slobodama. Ja kad sam rekao za neke novinare da su lešinari, rekao sam i OK, ljudi rade svoj posao. I ja sam jedan od njih, i ja sam lešinar. Živim i dalje od tog lešinarenja. Ja živim za to da se nahranim lešinom fašizma u Bosni i Heregovini i napišem tomove knjiga i snimim filmove o tome. Međutim, na žalost, fašizam je ovdje i dalje živahan. Tako da se zna, ja sam se ispričao svima koji su u redu i koji rade svoj posao. Ali postavljam pitanje zašto niko od medija nije reagovao kada su linčovali Peđu Kojovića prije neki dan, kada portal koji je objavio tekst o njemu nije htio skinuti komentar da ga „noć treba pojesti, koliko večeras“. Zašto mediji i medijske organizacije ne reaguju kada pojedini mediji objavljuju naše komentare na facebook i drugim društvenim mrežama koji su privatni i ne znam otkud su oni za objavu kada nisu autorizovani, nisu dozvoljeni za objavu na medijima. Gdje je tu odgovornost kada se piše na primjer o povratnicima. Evo ja sam povratnik u Sarajevo, ali i mnogi drugi povratnici, naročito Srbi, doživljavaju neprijatna pisanja, piše se da su četnici, da su ovo, da su ono. Postavljam pitanje gdje je tu ta sedma sila. U sarajevu postoje dva do tri medija koji su ultradesničarski koji prave lov, tačnije atmosferu linča protiv mene i još nekoliko ljudi u Sarajevu. Protjerali su sve ljude što su imali malo drugačije mišljenje, koje nije ni po čemu ekstremno. I niko se ne digne da te ljude osudi i te medije. Neki od tih medija su do sada morali biti zatvoreni. I onda ako si nezavisan medij odmah ti zalijepe etiketu da si soroševac, plaća te američka, britanska ambasada i slično. A njega što direktno plaća Erdogan, on nije strani plaćenik? Ovdje se radi o jednom geopolitičkom napadu protiv demokratije koliko god to smiješno zvučalo, a strašno je što smiješno zvuči, jer ljudi su kao ginuli u borbi da skinu komuniste, odnosno totalitarni režim, u borbi za demokratiju.

Veliki broj građana ove zemlje odlazi u inostranstvo iz dana u dan. Vrijedi li se boriti za bolji život u BiH, odnosno vidite li naznake dobrog života u ovoj zemlji, prvenstveno kao čovjek i roditelj, a zatim i kao polički aktivista?

Vjeruj mi da ne znam. Sve manje vidim naznaka dobrog života u BiH. Međutim i tamo, gdje naši sugrađani idu, i tamo će se nešto zakuvati. I tamo će na vlasti biti neka desnica. Niko ne garantuje da će i tamo ostati stvari kakve jesu. Sa druge strane ja imam mnogo prijatelja koji već priželjkuju da se vrate u BiH i Sarajevo da ostare u svojoj zemlji. Ali ako ne bude moglo, najlakše se ispaliti odavde. Moja nova ideja koju ću da guram je moto „Dogodine u Sarajevu“, da  počnemo tako govoriti kao Jevreji dvije hiljade godina „Dogodine u Jerusalimu“, da pokušamo da vratimo Sarajevo u stanje od prije rata, da se vrati taj narod. Ionako se pozivaju na popis iz 1991. godine, pa hajde onda da budemo ustavni. Da ne bude da se samo onako pozivamo na neki popis kao neki totem iz davnina. Mi moramo poslati neki pozitivan signal. Da u Sarajevu više nema ulice Mustafe Busuladžića u Sarajevu, ali da ima jedna spomen soba, eko ne i muzej, posvećen holokaustu Jevreja u Sarajevu. Bitno je da Sarajevo bude jedan grad koji gleda svoju prošlost, koji je svjestan sebe, koji ima svoju istoriju. Imam ja još tih ideja koje udaraju na damar etnonacionalista, kriptofašista, kleptofašista, klerofašista kojima to smeta. Onda oni jedino što znaju je da spinuju, da ti izvuku riječi iz konteksta i prave napade na tebe. Ali ja ću pokušati da dam sve od sebe i mislim da se treba i vrijedi boriti za ovu zemlju.

Dejan Rakita/Gerila.info

The post Damir Nikšić za Gerilu: Nije ovo bitka za SDP, ovo je bitka za ljevicu u BiH! first appeared on Gerila.info.