U Bosni i Hercegovini samohrane majke često ne vode samo jednu borbu. One istovremeno rade, brinu o djeci, rješavaju prevoz, račune, vrtiće, školu, bolest, alimentaciju i svakodnevne probleme koje bi uređen sistem morao barem djelimično da preuzme. Umjesto toga, mnoge ostaju same pred institucijama, bivšim partnerima i finansijskom nesigurnošću.

Taj problem Gerila.info je prikazala u kratkom dokumentarcu „Život bez pauze: Samohrana majka u BiH“, koji prati svakodnevicu Dijane Popović, majke dva dječaka iz Stanova kod Doboja. Dijana radi u bolnici „Sveti apostol Luka“, brine o djeci, oslanja se na pomoć roditelja i pokušava da održi porodicu stabilnom uprkos problemima koji uključuju i neplaćanje alimentacije. Dokumentarac pokazuje kako izgleda život kada porodica preuzima ono što bi trebalo da bude i obaveza sistema.

U novoj epizodi Gerila podkasta, snimljenoj u prostorijama Austrijskog saveza sindikata u Beču, razgovaramo sa Dorotijom Kikinger o tome kako Austrija štiti samohrane roditelje. Ona objašnjava model alimentacionog fonda, u kojem država isplaćuje alimentaciju ako roditelj ne izvršava svoju obavezu, a zatim sama potražuje novac od dužnika. U razgovoru se govori i o vrtićima, jaslicama, zaštiti od nasilja, bolje plaćenim poslovima sa skraćenim radnim vremenom i podršci koja samohranim roditeljima omogućava da ne budu prepušteni sami sebi.

Suština podkasta nije da Austriju prikaže kao idealan primjer, nego da pokaže šta se iz uređenijih sistema može naučiti. Ako je samohranim majkama teško i u Austriji, jasno je koliko je taj teret veći u BiH, gdje se mnoge same bore sa alimentacijom, troškovima, institucijama i brigom o djeci. Zato ovaj razgovor, nakon dokumentarca o Dijani Popović, otvara pitanje mogućih rješenja, kao što su alimentacioni fond, bolje naplate alimentacije, dostupniji vrtići, zaštita od nasilja i sistem koji samohranog roditelja ne ostavlja samog.

The post Samohrane majke u BiH su prepuštene same sebi: Šta možemo naučiti od Austrije? (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

U kratkom dokumentarnom filmu u produkciji Gerile Dijana govori o izazovima života bez sistemske podrške, ali i o ličnoj borbi koju je prošla. Dijana je preboljela leukemiju, nakon čega se vratila poslu i nastavila brinuti o porodici.

U tome joj značajnu podršku pružaju roditelji, koji pomažu oko djece i svakodnevnih obaveza. Ipak, problemi poput neplaćanja alimentacije, organizacije prevoza i finansijske stabilnosti ostaju dio njene realnosti.

Film prati njenu svakodnevicu i donosi uvid u život samohrane majke u Bosni i Hercegovini, bez dodatnih komentara i naracije. Priča je ispričana kroz njene riječi i iskustvo.

GERILA

The post Kako izgleda život samohrane majke u BiH: Priča Dijane Popović (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Štrajk banjalučkih vrtića koji je bio na snazi samo jedan dan u većini vrtića izazvao je mnogo bure.

Radnici Centra zahtijevaju povećanje od 50 KM koje im je obećano za avgustovsku platu, zaključivanje kolektivnog ugovora kojim bi im plate bile dodatno povećane, kao i da svako povećanje primanja zaposlenih u Gradskoj upravi prati isto povećanje za radnike ovog centra.

Ipak, nekoliko posebno osjetljivih grupa je ostalo u sjenci jučerašnjih dešavanja, a to su roditelji djece sa posebnim potrebama, kao i samohrani roditelji. Čini se da o njima apsolutno niko nije razmišljao, a upravo se GERILI obratila samohrana majka koja brine o djetetu sa poteškoćama u razvoju u namjeri da se čuje glas ove nedvosmisleno društveno marginalizovane i obespravljene grupe.

“Zanima li nekoga šta će samohrani roditelji ako stanu vrtići? Zanima li direktoricu Centra za predškolsko, zanima li vaspitače, zanima li Gradsku upravu i službe nadležne za to, zanima li Ministarstvo, zanima li predstavnika Sindikata prosvjete i kulture Gnjatića, zanima li Predsjednika Srpske, zanima li GO SNSD BL građani Banja Luke, zanima li ostatak naroda kako će im proći sugrađani?”, postavila je pitanja u izjavi za GERILU Ivona Š. majka djeteta sa poteškoćama  koja je juče ujutro pokušala da ostavi djete u vrtić, a poslije jučerašnjeg i prekjučerašnjeg ratom saopštenjima od strane predstavnika sindikata, Gradske uprave ali i Skupštine grada Banjaluka, Centra za predškolsko vaspitanje, gdje roditelji nisu znali kome i šta da vjeruju, a sve vezano za rad vrtića u Banjaluci i generalnog štrajka u koji su ušli.

“Ovo je stvarno prešlo sve crvene linije i bezobrazluk se ne može mjeriti sa bilo koje strane. Juče sam pokušala da ostavim djete u vrtićkoj grupi djece sa poteškoćama u vrtiću “Marija Mažar “, te sam već tad u 9h primjetila da ima dosta auta na parkingu, misleći da jedan bar dio vrtića radi, ali se ispostavilo da to nije tako. Radnici, njih par, krijući iza zida su gledali ko to od roditelja zvoni kako bi vaspitači i osoblje vrtića preuzelo brigu oko djeteta i to je sve. Prošli su par puta ispred vrata, da se vidi valjda da eto neko ima, ali da otvore ili objasne da ne žele da prime djecu, to niko nije uradio”, priča u izjavi za naš portal Ivona.

Ona je, kako navodi, zvala i Gradsku upravu, Službu za društvene djelatnosti, ali su joj odgovorili kako ništa ne mogu da urade, ali da će se razgovori sa sindikatom vaspitača nastaviti.

– Odmah poslije toga sam se zaputila kod direktorice Centra za predškolsko Jelene Kurtinović, te me ista nije primila navodno jer nema vremena, ali je jasno bilo da i nju puno ne zanima što je haos i ludilo nastalo zbog inata i jednih i drugih, te me je primila pomoćnik direktora i objasnila da su oni juče zvali sve svoje koordinatore tj glavne vaspitače u svakom vrtiću i rekli im da, iako je generalni štrajk, da moraju po zakonu omogućiti minimalni rad i da se prime djeca koju nema ko da čuva, jer su roditelji u totalnoj nemogućnosti da se organizuju – kaže Ivona.

Ističe i da su, po njenom mišlenju, vaspitači i koordinatori u vrtićima odlučili drugačije, te su “ciljano i smišljeno sve ovo uradili kako bi ne samo izgurali svoja prava, već napravili ciljanu štetu kolektivu i građanima, misleći da će tako doći do svojih uvećanja plate, koju trebaju da dobiju, ali ne na štetu kolektiva”.

– Na žalost, danas vidimo da ti isti vaspitači, kao i sindikati koji ih podržavaju, ispadaju čak i gori od političara koji se prepucavaju oko uvećanja i rebalansa budžeta Grada Banjaluka, te svjesno ti isti vaspitači ostale svoje sugrađane guraju u dubiozu i mogući otkaz, jer ako ne dođete na posao 3 dana bez opravdanja, slijedi vam otkaz. Ovim činom su se vaspitači stavili u rang istih onih koji zloupotrebljavaju sistem kako njima odgovara, a sve na štetu građana tj. kolektiva. Moje lično mišljenje, a mislim da će biti i većine je sljedeći, da te iste vaspitače republička inspekcijska popiše, ko nije došao na posao i da se predloži, kao što ću i ja lično dopisom nadležnim institucijama predložiti, da dobiju otkaz zbog teže povrede radnog odnosa i štete koju su nanijeli kolektivu, zbog ugrožavanja opšteg interesa i osnovnih prava sve djece, jer je očito da i tim vaspitačima ni djeca nisu sveta – ogorčena priča Ivana za naš portal.

Ona postavlja i pitanje šta ako sutra 3000 radnika najvećeg kolektiva UKC RS koji godinama ne dobijaju topli obrok i regres od par stotina maraka, prestane sa radom i uđe u štrajk, da stane Urgentni centar, da stanu operacije i hitne intervencije.

– Ljudi bi umirali ne bi se moglo prebrojati, onda se tu postavi i jedno logično pitanje, ko to onda tako bešćutan i bez emocija, meni i ostalim građanima čuva djete u vrtiću, ako su spremni da radi njihovih 50 KM povećanja, ostave djecu na ulici, šta tek onda rade sa tom djecom u vrtiću? Čuvaju li ih uopšte i šta su sve prećutali? – pita Ivona.

Ivona naglašava da u ovoj priči nema jednog krivca, kao i da su u ovom slučaju krivi svi radi bahatog i drskog ponašanja, silom gurajući svoje zahtjeve, a da se niko nije okrenuo i pitao šta građani žele i šta njima treba, već se ovde radi o inatu pojedinaca kao i to da se politika uplela i u vrtiće, tamo gdje ne bi trebala i gdje su nam sva ta nova pokoljenja i nasljednici.

GERILA.info

The post U SVJETLU ŠTRAJKA VRTIĆA: Šta sa samohranim roditeljima? Šta sa djecom sa poteškoćama u razvoju? first appeared on Gerila.info.

Naime, Porodični zakon za samohrane roditelje priznaje samo one roditelje koji samostalno vrše roditeljsko pravo nad djetetom, čiji je drugi roditelj umro ili nije poznat. U svim ostalim situacijima radi se o starateljima, odnosno roditeljima kojima je, nakon razvoda ili neke druge situacije u kojoj su roditelji rastavljeni, pripalo dijete. Upravo ta terminološka odrednica otežava ostvarivanje prava, smatraju članovi Udruženja samohranih roditelja „Ponos“.

Naglašavaju da su pokušavali da inicijativom iznivelišu te termine i da uvedu nove termine kako bi imali roditelje koji su zaista samohrani jer njihov bivši supružnik ne plaća alimentaciju. Takođe, inicijativom su tražili i osnivanje alimentacionog fonda koji bi bio svojevrsni garant da će alimentacija doći do djece, jer bi država preuzela na sebe isplaćivanje alimentacije a onda bi ona od roditelja potraživala sredstva.

„Posljednji put smo se 2018. godine dogovorili sa nekoliko narodnih poslanika iz vladajuće stranke (SNSD) koji su zaista imali veliku volju da učestvuju u tome. Ocijenili su dobrim te amandmane i od njih je krenulo prema višim instancama. Osnovana je i radna grupa. Ali mislim da premijer nije bio siguran da bi taj alimentacioni fond mogao da se održava u finansijskom smislu i zato on nije bio za to“, ističe Adriana Basara iz Udruženja „Ponos“.

I u redovima opozicije su svjesni nedostataka Porodičnog zakona. Narodni poslanik Davor Šešić (SDS) ističe da je tema alimentacije kompleksna tema i da je potrebno uraditi nekoliko segmenata da bi se o njoj moglo govoriti.

„Plaćanje alimentacije se ne smije dovoditi u pitanje, ali se isto tako ne može posmatrati po principu “crno-bijelo”, kako se u javnosti prikazuje. Potrebna je ozbiljna analiza zašto se alimentacija ne plaća u određenom procentu. Potrebno je urediti i usaglasiti nadležnosti institucija, kao sto su centar za socijalni rad, sud, MUP i druge. Trenutno postoje zakonske “rupe” koje u procesu razvoda koriste obe strane, a o tome se malo govori“, ističe Šešić.

Te zakonske „rupe“, kako navodi Šešić, navela je i većina roditelja koji su učestvovali u istraživanju koje je portal Gerila obavio u aprilu, a koje se ticalo problema s kojima se susreću staratelji i samohrani roditelji. Redom su svi navodili da im je alimentacija, odnosno neisplaćivanje iste, jedan od najvećih problema. Posebno su istakli jedan aspekt u vezi s ovim problemom.

Naime, Porodični zakon u članu 253, stav (3), koji se tiče određivanja izdržavanja, navodi da će sud prilikom utvrđivanja mogućnosti lica koje je dužno da daje izdržavanje uzeti u obzir sva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu. Problem je, kako ističe Adriana Basara, što sud prilično proizvoljno donosi odluku o alimentaciji.

„Kod nas se sudski proces provlači po dvije-tri godine tako da je to katastrofa bez obzira na naplatu, maltene zastari mnogo toga. Takođe, roditelji sa sebe prepisuju sve nekretnine tako da je i to problem. Potrebno je cijeli sistem izgraditi. Vi ne možete u jednoj Njemačkoj da se dogovorite sa poslodavcem da vam plaća minimalac a ostalo na ruke. Cijeli sistem mora ispočetka da se izgradi“, ističe Basara.

Da roditelji, najčešće očevi, ne prezaju ni od čega kako bi „zaobišli“ zakon, dokazuju primjeri koje navodi Dijana Miljatović iz Udruženja „Ponos“.

„Imamo čovjeka koji ima firmu, on je vlasnik firme. On sebi isplaćuje minimalac. Žena je mislila da ima normalan brak, a onda je muž jedno jutro samo ustao i napustio ih. Ne plaća alimentaciju. Ne viđa djecu uopšte i sebi isplaćuje minimalac od 400 maraka.“

„Zanimljiv“ je bio slučaj u kome je Osnovni sud u Banjaluci po tužbi majke kao staratelja i troje maloljetne djece za plaćanje alimentacije donio presudu po kojoj otac, koji godinama ne živi sa djecom, ima obavezu da mjesečno na osnovu alimentacije plaća 1.200 maraka, odnosno 400 maraka po djetetu.

Osnovni sud je takvu presudu donio nakon zahtjeva djece i staratelja da bude povećan iznos alimentacije koji je prema ranijoj presudi iznosio ukupno 750 maraka. Zanimljivo je da je predmetni sudija Osnovnog suda donijela odluku o visini alimentacije od 1.200 maraka zanemarujući upustva iz Porodičnog zakona Republike Srpske koji je precizirao da iznos alimentacije po jednom djetetu ne može biti manji od 15 odsto očevih (u ovom slučaju) primanja.

U žalbi jedne advokatske kancelarije iz Banjaluke koja je pravni zastupnik maloljetne djece navedeno je da je sud u potpunosti zanemario da su mjesečna primanja oca 35.565 maraka (kao samostalnog privrednika 420.000 maraka na godišnjem nivou) i da je alimentacija, da je Sud pratio odredbe zakona, trebala biti 16.004 KM mjesečno jer zakon precizira da davalac izdržavanja mora djeci obezbijediti iste uslove i isti standard koji on posjeduje. Tužbom, ipak, nije tražen taj iznos već iznos od 2.000 maraka mjesečno ali je sud i taj umanjeni zahtjev dodatno umanjio donoseći presudu na 1.200 maraka što je po djetetu tek 1,1 odsto mjesečnih primanja davaoca izdržavanja. Iako Zakon precizira da ne može biti ispod 15 odsto.

Većina majki s kojima smo pričali navela je iste ili slične probleme u vezi s neplaćanjem alimentacije.

“Otac plaća samo 100 KM alimentacije, prijavljen je kod poslodavca na minimalac ali bavi se još privatnim poslovima tako da zarađuje mnogo više”, ističe Sanja, jedna od učesnica u istraživanju. Međutim, sud je prihvatio samo iznos koji je on naveo ne uzevši u obzir sva primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu, kako stoji u zakonu.

„U praksi je teško, skoro nemoguće, utvrditi stvarna primanja i stvarne mogućnosti lica da stiče povećanu zaradu, jer se utvrđivanje njegovih primanja vrši na osnovu potvrde o ličnom dohotku ili potvrde o primanjima koja ostvaruje ličnim radom“, naglašava prof. dr Ivanka Marković sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci.

Ističe da je čest slučaj u praksi da su takva lica zaposlena kod privatnih poslodavaca i da imaju prijavljenu minimalnu platu, a ostatak dogovorene plate primaju u gotovini, da bi se izbjeglo plaćanje poreza i doprinosa, što je poseban problem. Dešava se da nisu ni prijavljenja, dodaje, tako da je nemoguće dobiti podatke o njihovom primanju, jer se vode kao nezaposlena lica ili imaju neke dodatne izvore prihoda kao što je npr. prodaja stoke, prodaja meda, obavljanje neke zanatske djelatnosti i  slično, a prihodi iz tih izvora nigde nisu prijavljeni.

„Sud se uglavnom ne bavi utvrđivanjem takvih izvora prihoda već uglavnom prihvata izjave lica koje je dužno da daje izdržavanje.“

Dodatni problem u vezi sa određivanjem iznosa alimentacije predstavlja kada su primanja lica koja su dužna da daju izdržavanje za dijete ostvarena u inostranstvu. Dijana Miljatović navodi da je otac njenog djeteta u jednom trenutku imao 10.000 maraka platu ali nije plaćao alimentaciju više od 10 godina.

„Imam sudsku presudu i on djetetu duguje dobrih 60-70 hiljada maraka. Ne živi ovdje tako da mu ne možemo ništa. Imam sudsku presudu, imam sve, ali sistem ne funkcioniše“, ističe Miljatović.

Nataša, jedna od učesnica u istraživanju, navodi da je otac njenog djeteta, iako radi u Austriji gdje ima primanja oko 5000 maraka, u Republici Srpskoj prijavljen na Birou za zapošljavanje. „Faktički njemu treba još dati neku pomoć“, kaže Nataša, dodajući da ne može dokazati njegova primanja u Austriji.

„Nemam papira da je prijavljen, radi sezonski. Ja od njegovih 5000 maraka, što ih tamo zaradi mjesečno, ja to ništa ne mogu dokazati i nemam nikakve vajde što on tamo radi, što zarađuje tolike pare. On meni plaća 100 maraka mjesečno što po zakonu mora“, ističe Nataša.

Jedna od majki s kojima smo razgovarali, Biljana R, ističe da otac njenog djeteta nije zaposlen ovdje i nema zvanično primanje koje može da se utvrdi i provjeri. Kaže da bi kroz tužbu za alimentaciju mogla najvjerovatnije da dobije 30% od najniže prosječne plate, što bi bilo oko 120 maraka, a i to bi bilo umanjeno zato što on ima više djece.

„Otac moga djeteta ima određena druga materijalna primanja koja ja ovdje ne mogu da dokažem. Zvanično ima status da ne radi, ali to nije realno. Mogla bih reći da je njegov finansijski status daleko bolji nego moj, ali zvanično prema zakonskim regulativama naše države, ja bih mogla da dobijem samo taj minimalac. Mogla bih da kažem da je prema roditeljima koji su zaposleni u našoj državi napravljena diskriminacija, jer oni moraju da daju 30% svojih primanja, iako su njihova primanja možda i manja nego što su primanja očeva koji ne rade ovdje u državi“, naglašava Biljana.

Slično iskustvo je imala i njena imenjakinja, Biljana K. Prilikom određivanja visine alimentacije sudija je njenog bivšeg muža pitala da li je on zvanično igdje zaposlen, na šta je on odgovorio da nije, u tom trenutku je radio na brodu.

„Ona je rekla da nju to ne interesuje. Interesuje je da li on ima redovna primanja. On je išao povremeno raditi na brod i u inostranstvo. Iako su to bili ugovori zvanično potpisani u trajanju od tri-četiri mjeseca, nju je samo zanimalo da li on ovdje kod nas ima zvanična primanja. Rekao je da nema. Ona je donijela odluku da se 30% od najnižeg ličnog dohotka daje na ruke majci. Na samom procesu, dakle, sudija nije tražila ništa, vjerovala je na njegovu riječ, nije bilo nikakve provjere da li je on na birou ili nije, gdje je prijavljen. Odmah na prvom ročištu u razgovoru sa sudijom sve je riješeno“, navodi Biljana.

Profesorka Marković ističe da sud, nažalost, ne kontroliše sporovođenje presude, te ukoliko se desi da lice ne uplaćuje izdržavanje u tom slučaju je neophodno da se podnese krivična prijava za krivično djelo Izbjegavanje davanja izdržavanja, kojim je predviđena krivična sankcija za onog ko ne daje izdržavanje.

„Oštećeni može u krivičnom postupku postaviti imovinsko pravni zahtjev kojim može tražiti naknadu svih neisplaćenih alimentacija. Međutim, sudovi u tim situacijama najčešće oštećenog upućuju na parnicu, čime se oštećeni opet dovodi u nepovoljan položaj“, naglašava profesorka Marković.

Da dodatna suđenja mogu predstavljati problem potvrđuje i Biljana K. koja kaže da svaka promjena odluke zahtjeva novu proceduru.

„Meni je ulaženje u te procedure glavna kočnica jer svi mi želimo da naše dijete ima dobar odnos sa ocem, da ga voli i da su u bliskim odnosima. A vi čim stupite u takav odnos, da vi njega tužite, da idete na sud, tu je uvijek konflikt između vas i te druge osobe koji će se sigurno odraziti na dijete. Onda je to dupla kočnica, da i zbog djeteta ne ulazimo u tu jednu vrlo vjerovatno mučnu i neprijatnu proceduru“, ističe Biljana K.

Biljana R. kaže da bi u slučaju pokretanja procesa utvrđivanja obaveze bivšeg partnera morala podići tužbu protiv njega u ime svog djeteta, ali nije sigurna da joj se to isplati.

„Majkama koje se staraju o djetetu je apsolutno mrcvarenje i nelagoda da zakonom, sudom tjeraju oca da ima obavezu. Ima dijete, ima i obavezu prema tom djetetu. To još dodatno bude ponižavajuće, možda i kao kočnica, da se upustimo u taj proces. Da taj proces daje neku ozbiljniju sumu novca koji bi kvalitetnije uticao na život djeteta, svi bi se upustili u to. Neprijatno je, ali završićemo. Ovako, kada je to nekih 100 maraka, ja se ne mogu odlučiti na to“, naglašava Biljana R.

Naše sagovornice su se pitale zašto je, prije svega, suđenje uopšte i potrebno, uzevši u obzir da je prilično mučno. Naglašavaju da samo traže ono što njihovom djetetu pripada po zakonu.

„Po zakonu djetetu pripada alimentacija. Zašto se sada sudi roditelju kod koga je dijete? Nije važno da li ja imam ili nemam pare. U pitanju je alimentacija koja je po zakonu ali to se pretvorilo u hajku protiv roditelja kod koga je dijete. Sistem je čudan“, naglašava Dijana Miljatović.

Da je sistem „čudan“ i da je neophodno mijenjati zakon ističe i profesorka Marković koja kaže da je potrebno da se u postupku utvrđivanja primanja i stvarnih mogućnosti za zaradu lica koje je dužno da plaća alimentaciju uspostavi obaveza za sud da koristeći sva raspoloživa sredstva utvrdi stvarno stanje stvari, a ne da svoju odluku temelji na potvrdama koje dostavi lice koje je dužno da daje izdržavanje.

„Pored toga, mora se obezbijediti efikasna naplata izdržavanja koje je utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom. Jedan od načina jeste da se zakonom predvidi nemogućnost dobijanja određenih dokumenata ukoliko nisu isplaćene sve dospjele alimentacije. Ako imamo rješenje prema kojem ne možemo registrovati auto ako nismo platiti kaznu za pogrešno parkiranje, onda je moguće i opravdano da imamo isto rješenje i u slučaju neplaćenih alimentacija“, iznosi na kraju zanimljiv prijedlog profesorka Marković.

Gerila.info

The post Problem ostvarivanja alimentacije: Forma zadovoljena, suština zanemarena first appeared on Gerila.info.

Portal Gerila radi istraživanje o izazovima samohranog roditeljstva. Htjeli bismo čuti priče samohranih roditelja koji su voljni podijeliti svoja iskustva s nama kako bi nam pomogli u istraživanju. Cilj istraživanja je da iz ugla samohranih roditelja predstavimo izazove s kojima se susreću, od problema u institucijama, preko finansijskih problema, do predrasuda i nerazumijevanja u društvu.

Upitnik, koji je pred vama, predstavlja prvi korak u istraživanju. Nakon upitnika slijediće obimnije istraživanje u koje će biti uključeni roditelji, ali i ostali akteri koji mogu uticati na poboljšanje položaja samohranih roditelja i njihove djece.

Kako možete pomoći? Tako što ćete popuniti upitnik i našem timu istraživača ispričati svoja iskustva, s konačnim ciljem što adekvatnijeg predstavljanja u javnosti. Sve što navedete može nam pomoći kako bi istraživanje obavili na što bolji način. Ako imate bilo kakvih nedoumica, ili ako vam je potrebna pomoć pri popunjavanju upitnika, slobodno nas kontaktirajte direktno na e-mail redakcija@gerila.info.

The post Podijelite svoje iskustvo: Problemi samohranih roditelja first appeared on Gerila.info.