Ovom tužbom Dodik, njegov sin Igor i još devet tužilaca od američkog suda traže mnogo više od potvrde činjenice da su prošle godine skinuti sa američke crne liste – žele da sud njihove nekadašnje sankcije proglasi nezakonitim, izbriše trag o njima iz službenih i komercijalnih baza i spriječi da na osnovu istih činjenica ponovo završe na OFAC listi.

Izmijenjena tužba podnesena je 25. avgusta pred Okružnim sudom SAD za Južni distrikt Floride, a uz Milorada i Igora Dodika tužioci su Radmila Bojanić, Pavle Ćorović, Danijel Dragičević, Marko Gujaničić, Dijana Milanković, Dalibor Panić, Goran Raković, Nemanja Reljin i kiparska kompanija SEE Media Research Ltd.

Već na početku dokumenta Dodikovi advokati tvrde da su sankcije proizvele posljedice koje nisu nestale njihovim formalnim ukidanjem.

“Ove sankcije prouzrokovale su ozbiljnu, konkretnu i trajnu finansijsku štetu svakom od tužilaca, uključujući obavezno blokiranje imovine unutar Sjedinjenih Država, prekid bankarskih odnosa od velikih američkih i međunarodnih finansijskih institucija i nastavak isključenosti iz globalnog finansijskog sistema čak i nakon formalnog skidanja sa liste“, navodi se u izmijenjenoj tužbi.

Iako ih je OFAC u oktobru 2025. uklonio sa liste sankcionisanih osoba, Dodik i ostali sada tvrde da samo skidanje sa liste nije bilo dovoljno, jer su posljedice američkih sankcija ostale – banke ih, prema navodima tužbe, i dalje odbijaju kao klijente, međunarodne finansijske veze nisu u potpunosti obnovljene, a privatne baze koje koriste banke i druge finansijske institucije i dalje ih prepoznaju kao osobe koje su bile pod američkim sankcijama.

„Velike komercijalne baze podataka za provjeru sankcija nastavljaju da označavaju tužioce kao ranije sankcionisane osobe. Velike američke i međunarodne finansijske institucije i dalje odbijaju da obnove bankarske odnose. Imovina koja je bila blokirana tokom perioda sankcija nije u potpunosti vraćena“, tvrde Dodik i ostali tužioci.

U nastavku tužbe, u koju je Gerila imala uvid, navodi se da banke i nakon ukidanja sankcija odbijaju da im ponovo otvore račune.Gerila imala uvid,

„Velike američke finansijske institucije odbijaju da ponovo otvore račune tužiocima ili da nastave obrađivati bankovne transfere u njihovo ime. Ove institucije pozivaju se na raniji status tužilaca na SDN listi i kontinuirani rizik usklađenosti kao osnov za nastavak odbijanja, uprkos formalnom skidanju sa liste”, navodi se u tužbi.

Zbog toga Dodik i ostali od američkog pravosuđa traže da ode nekoliko koraka dalje od odluke koju je OFAC već donio i da njihove nekadašnje sankcije pravno poništi.

Od suda zahtijevaju da utvrdi da su odluke o njihovom stavljanju na SDN listu bile nezakonite, da poništi te odluke i naloži brisanje evidencija iz OFAC-ovih baza, ali i da američko Ministarstvo finansija obavijesti kompanije koje vode komercijalne baze za provjeru sankcionisanih osoba da su odluke poništene i zatraži uklanjanje podataka o njihovom nekadašnjem statusu.

Advokati u tužbi tvrde da samo sudsko poništavanje sankcija može potpuno ukloniti štetu koju njihovi klijenti, prema njihovim navodima, i dalje trpe.

„Jedini efikasan način da se otkloni ova trajna šteta jeste poništavanje i brisanje osnovnih odluka o sankcijama, zajedno sa obavještavanjem operatera baza podataka za provjeru sankcija. Takvo brisanje evidencija i obavještavanje nije moguće postići samim skidanjem sa liste i može ga narediti jedino ovaj sud“, navodi se u dokumentu.

Iako se kroz gotovo 50 stranica izmijenjene tužbe govori o ozbiljnoj finansijskoj, poslovnoj, profesionalnoj i reputacionoj šteti koju su sankcije navodno napravile, Dodik i ostali od američke države u ovom postupku ne traže milionsku odštetu.

Finansijski zahtjev je, zapravo, simboličan – za svakog pojedinačnog tužioca traži se po “jedan dolar” nominalne odštete zbog navodne povrede ustavnih prava, ali se istovremeno traži i plaćanje razumnih advokatskih i drugih troškova postupka.

Mnogo značajniji od jednog dolara je zahtjev kojim Dodik i ostali žele ograničiti mogućnost da ih američke vlasti ponovo sankcionišu.

U završnom dijelu tužbe traže trajnu sudsku zabranu kojom bi se zahtijevalo formalno povlačenje Izvršne uredbe 14140 i američkim institucijama zabranilo da tužioce ponovo stave na SDN listu „na osnovu istih činjeničnih osnova na kojima su počivale poništene odluke o sankcijama“.

Da opasnost od povratka na listu smatraju stvarnom, Dodikovi advokati pokušavaju dokazati pozivajući se upravo na način na koji je OFAC prethodnih godina širio sankcije.

„Ovo nije hipotetička ili spekulativna šteta. OFAC je više puta sankcionisao i ponovo sankcionisao tužioce i osobe iz Dodikove mreže“, piše u izmijenjenoj tužbi, nakon čega se nabrajaju američke odluke iz 2023, 2024. i 2025. godine.

Od nemam imovinu do blokirana mi je imovina i interesi u SAD

U izmijenjenoj tužbi posebno se tvrdi da su sankcije Miloradu Dodiku dovele do blokiranja njegove imovine koja je bila pod američkom jurisdikcijom. „Nakon stavljanja na listu, sva imovina Milorada Dodika i njegovi imovinski interesi koji su se nalazili u Sjedinjenim Državama ili u posjedu ili pod kontrolom američkih lica odmah su blokirani po sili zakona. Blokada je obuhvatala imovinu, novčana sredstva i druge finansijske interese koji podliježu jurisdikciji SAD“, navodi se u tužbi.

Gotovo identičnu tvrdnju tužioci iznose i za Igora Dodika: „Nakon stavljanja na listu, sva imovina Igora Dodika i njegovi imovinski interesi u Sjedinjenim Državama ili u posjedu ili pod kontrolom američkih lica odmah su blokirani po sili zakona, dok su finansijske transakcije koje su bile u toku i bankarski odnosi prekinuti ili odbijeni.“

Upravo je obrazloženje štete jedan od zanimljivijih dijelova tužbe, posebno kada se uporedi sa načinom na koji je Dodik godinama pred domaćom javnošću govorio o američkim sankcijama.

Nakon prvih američkih sankcija 2017. godine Dodik je tvrdio da mu Amerikanci praktično nemaju šta blokirati.

„Ja nemam nikakvu imovinu u SAD-u. Nemam ni imovinu, niti bilo kakav račun. U tom pogledu, deplasirano je zabranjivati nešto kad ono ne postoji“, rekao je tada Dodik.

Gotovo identičnu poruku ponovio je nakon novih američkih sankcija u januaru 2022. godine.

„Ja nikad ništa nisam imao u Americi, nisam imao račun u Americi, nikakve poslove nisam imao u Americi“, govorio je Dodik, nazivajući farsom zabranu raspolaganja imovinom za koju je tvrdio da je nema.

Četiri godine kasnije, pred američkim sudom pojavljuje se bitno drugačija formulacija.

Pokušavajući dokazati da individualni tužioci imaju dovoljno veze sa Sjedinjenim Državama da bi se mogli pozvati na zaštitu prava garantovanih Petim amandmanom američkog Ustava, u izmijenjenoj tužbi se navodi: „Individualni tužioci imali su dovoljno kontakata sa Sjedinjenim Državama da se mogu pozvati na zaštitu pravičnog postupka. Imali su imovinu pod jurisdikcijom SAD, obavljali redovne finansijske transakcije sa američkim fizičkim i pravnim licima i bili podvrgnuti prinudnoj regulatornoj vlasti Sjedinjenih Država kroz proces sankcionisanja.“

Na šta se tačno odnose ta imovina i transakcije i da li se tvrdnja konkretno odnosi i na Milorada Dodika, u tužbi nije objašnjeno.

Tužitelji u dokumentu navode i koliko su, prema njihovom viđenju, posljedice ulaska na SDN listu široke.

“Stavljanje na SDN listu lišilo je tužioce značajnih sloboda, uključujući isključenje iz globalnog finansijskog sistema, nemogućnost obavljanja uobičajenih poslovnih transakcija, primanja plate ili naknade i bavljenja uobičajenim komercijalnim aktivnostima“, tvrdi se u tužbi.

Navode čak i probleme sa putovanjima, tvrdeći da aviokompanije, hoteli i pružaoci turističkih usluga provjeravaju klijente prema SDN listi i mogu odbiti uslugu sankcionisanim osobama.

Bidenov potpis jedan od Dodikovih aduta

Jedan od najneobičnijih pokušaja rušenja ranijih sankcija zasniva se na potpisu bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena i korištenju takozvanog „autopena“.

Izvršna uredba 14140 donesena je 8. januara 2025, svega 12 dana prije kraja Bidenovog mandata, i njome su proširena ovlašćenja američke administracije za sankcionisanje osoba povezanih sa Zapadnim Balkanom.

Samo devet dana kasnije, 17. januara, OFAC je sankcionisao grupu osoba i kompanija povezanih sa Dodikom.

Dodikovi advokati sada pokušavaju osporiti samu osnovu tih odluka.

„Postoje ozbiljna pitanja u vezi s tim da li je predsjednik Biden lično pregledao i odobrio Izvršnu uredbu 14140. Izvršna uredba 14140 nosi obilježja izvršenja autopenom. Donesena je u periodu kada je više izvršnih uredbi i predsjedničkih akata proizvedeno u brzom slijedu i tokom perioda u kojem je lično učešće tadašnjeg predsjednika u upravljanju bilo predmet zabrinutosti obje političke strane“,piše u tužbi.

A onda dolazi pravna posljedica koju Dodikov tim želi izvući iz te tvrdnje:

„Ako je Izvršna uredba 14140 donesena putem autopena bez ličnog odobrenja predsjednika, ona je ustavno ništavna od samog početka, a sve radnje preduzete na osnovu nje, uključujući sankcionisanje devet tužilaca 17. januara 2025, nemaju pravno dejstvo“, a u tužbi insistiraju da se ne radi o običnoj proceduralnoj grešci.

Bez upozorenja, dokaza i saslušanja

Drugi veliki pravni pravac tužbe odnosi se na tvrdnju da je OFAC prekršio prava tužilaca iz Petog amandmana američkog Ustava.

Dodik i ostali tvrde da nisu dobili priliku da se brane prije nego što su sankcije proizvele svoje posljedice.

„Sankcije su uvedene bez bilo kakvog prethodnog saslušanja ili mogućnosti da budu saslušani. OFAC tužiocima nije dostavio obavještenje o predloženim sankcijama, pristup dokazima na kojima su sankcije zasnovane niti mogućnost da ih ospore prije nego što su stupile na snagu“, navodi se u dokumentu.

Nezadovoljni su i mogućnošću da nakon sankcionisanja traže preispitivanje odluke od samog OFAC-a.

„Sankcije su nametnute kao svršen čin, sa trenutnim i razornim finansijskim posljedicama, dok je jedini raspoloživi ‘pravni lijek’ bila nekontradiktorna peticija upravo onoj agenciji koja je odlučila da sankcije uvede“, tvrde tužioci.

Amerikance tuže novcem iz budžeta RS

Iza pravne bitke nalazi se još jedan detalj važan za građane Republike Srpske – advokata koji zastupa Dodika, njegovog sina i ostale tužioce nije prvobitno angažovao Dodik kao privatno lice, nego Republika Srpska.

Svih deset fizičkih lica i kompaniju SEE Media Research pred američkim sudom zastupa Robert David Garson iz advokatske firme GS2 Law PLLC, a dokumentacija američkog registra stranih agenata FARA pokazuje da je strani principal te firme Republika Srpska.

Ugovor je vezan za Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS, odnosno ministra Zlatana Klokića, a pismo o angažovanju datirano je 30. jula 2025. godine.

Posao koji je Republika Srpska naručila od američke firme opisan je kao „Representation in Litigation Strategy and OFAC Sanctions Challenge“, odnosno zastupanje u strategiji parničenja i osporavanju OFAC sankcija.

Prema FARA dokumentaciji, GS2 Law angažovan je za pravne savjete i zastupanje Republike Srpske i/ili određenih identifikovanih pojedinaca pred OFAC-om i američkim federalnim sudovima, a među osobama na koje se angažman odnosi posebno je naveden Milorad Dodik.

Za početni angažman ugovorena je “fiksna naknada od 100.000 dolara za dva mjeseca rada”, a usluge se finansiraju iz budžeta Republike Srpske.

Garsonova redovna tarifa navedena u ugovoru iznosi 1.000 dolara po satu, drugi advokati naplaćuju između 350 i 650 dolara, dok je sat rada pripravnika 225 dolara, s tim da je za početni posao dogovorena fiksna cijena.

Ugovor je ostavio mogućnost dodatnog angažmana, kao i angažovanja drugih stručnjaka i pravnih savjetnika, čije troškove, uz prethodno odobrenje, takođe snosi klijent – Republika Srpska.

Đorđe Vujatović

The post Dodikov pravni tim dopunio tužbu protiv SAD: Pogledajte šta traže od američkih vlasti first appeared on Gerila.info.

Lobističke kampanje koje lobiraju za secesiju određenih teritorija nisu zabranjene u Sjedinjenim Američkim Državama ali lica koja plaćaju lobiranje ne smiju biti pod sankcijama. Dodiku i ekipi sankcije su skinute prošle godine. Ugovor o lobiranju sa pomenutom izraelsko-kanadskom kompanijom potpisan je u septembru 2025. godine. Prošle godine je Narodna skupština Republike Srpske rebalansom budžeta povećala izdvajanja iz budžeta za lobiranje na gotovo 55 miliona maraka.

Radio Slobodna Evropa navodi da nisu uspjeli dobiti odgovore od Ari Ben-Menashea bivšeg izraelskog vojnog obavještajca i osnivača ove lobističke kompanije na pitanje da li je ključni cilj plaćenog lobiranja obezbjeđivanje nezavisnosti Republike Srpske.

Ben-Meanshea je novinarima Slobodne Evrope rekao kako ne može otkrivati detalje ugovora. Međutim ovaj medij je objavio dio lobističkog ugovora u kojem piše da je nezavisnost Republike Srpske je jedan od glavnih ciljeva lobiranja koje je plaćeno iz budžeta Republike Srpske.

Vlada Republike Srpske je, inače, u posljednjih desetak godina angažovala i platila petnaest lobističkih i advokatskih kuća u SAD-u. Za usluge lobiranja je do kraja 2025. godine plaćeno nešto više od 8 miliona dolara.

Radio Slobodna Evropa piše da je osnivač Dickens and Madsona-a 2002. godine saslušavan u Zimbabveu o optužbama o eliminaciji tadašnjeg višedecenijskog autoritarnog vođe Roberta Mugabea. Pišu i da je lobirao za Sudansko vojno vijeće 2019. godine nakon vojnog udara kojim je svrgnut diktator Omar al- Bašir a 2021. godine za mijanmarsku vojnu huntu.

Jedanaest poslanika parlamenta Federacije BiH je početkom 2026. godine podnijelo krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv šefa Predstavništva Republike Srpske u Austriji preko kojeg je plaćen ugovor sa izraelsko-kanadskom lobističkom kompanijom Mladena Filipovića. Krivična prijava je odbačena.

The post Vlasti Srpske dale 4 miliona dolara iz budžeta lobistima u Americi da lobiraju za nezavisnost! first appeared on Gerila.info.

Bosna i Hercegovina gotovo sav gas uvozi iz Rusije. On preko Turskog toka, Bugarske i Srbije ulazi u zemlju kod Zvornika. To je jedini ulaz u gasni sistem BiH, pa svaki kvar ili prekid na toj trasi može ugroziti snabdijevanje.

Južna gasna interkonekcija trebalo bi da omogući uvoz iz drugog pravca. Planirani gasovod povezao bi BiH sa hrvatskom mrežom i terminalom za tečni prirodni gas na Krku. Trasa bi išla od Zagvozda u Hrvatskoj, preko Posušja, prema Mostaru i srednjoj Bosni.

Plutajući terminal na Krku radi od 2021. godine. Preko njega u Hrvatsku i okolne zemlje stiže LNG iz različitih dijelova svijeta, uključujući Sjedinjene Američke Države. Vašington sada želi da preko tog terminala otvori veće tržište za američki gas na Zapadnom Balkanu.

Predsjedavajuća Savjeta ministara BiH Borjana Krišto i hrvatski premijer Andrej Plenković potpisali su 28. aprila 2026. godine u Dubrovniku sporazum o izgradnji Južne interkonekcije. Potpisivanju je prisustvovao i američki ministar energetike Kris Rajt.

Rajtje na samitu Inicijative tri mora predstavio program nazvan „Trump Peace Pipelines Framework“. Američko Ministarstvo energetike navodi da je cilj programa gradnja novih gasovoda i povećanje uvoza američkog LNG-a u srednju i istočnu Evropu.

Sama ideja o povezivanju BiH sa Hrvatskom nije nova. Projekat je pripreman godinama, a njegov nosilac trebalo je da bude javno preduzeće BH-Gas. Evropska unija, EBRD i SAD učestvovali su u pripremi dokumentacije i finansijskog modela.

Projekat je dugo bio blokiran zbog spora između SDA i stranaka Trojke, s jedne, i HDZ-a BiH, s druge strane. HDZ nije prihvatao da BH-Gas upravlja gasovodom i tražio je osnivanje novog preduzeća sa sjedištem u Mostaru.

Rješenje je pronađeno ulaskom američke kompanije AAFS Infrastructure and Energy. Parlament Federacije BiH je u aprilu 2026. izmijenio zakon i AAFS-u dodijelio ulogu investitora i nosioca projekta. BH-Gas je time ostao bez poslova koji su mu bili povjereni prethodnim zakonom.

AAFS je osnovan krajem 2025. godine. Kompanija nema iskustvo u izgradnji velikih infrastrukturnih projekata. Njeni američki predstavnici Džesi Binal i Džo Flin povezani su sa političkim krugom Donalda Trampa. Binal je bio jedan od Trampovih advokata, dok je Džo Flin brat bivšeg Trampovog savjetnika za nacionalnu bezbjednost Majkla Flina.

Američka kompanija nije izabrana na javnom tenderu. Njeno ime uneseno je direktno u zakon koji je usvojio Parlament Federacije BiH. Kritičari upozoravaju da bi zbog toga federalne vlasti trebalo da objave uslove pod kojima AAFS ulazi u projekat, trajanje koncesije i način na koji će kompanija vraćati uloženi novac.

Promijenila se i vrijednost cijelog posla. Prema podacima Investicionog okvira za Zapadni Balkan, ranija verzija Južne interkonekcije bila je procijenjena na približno 100 miliona evra. Za izgradnju je bio planiran kredit EBRD-a od oko 66 miliona evra, uz međunarodne grantove i domaće učešće.

AAFS sada najavljuje ulaganje od oko 1,5 milijardi evra. Taj iznos ne odnosi se samo na gasovod. Američki investitori planiraju i gasne elektrane u Mostaru, Kaknju i Tuzli.

Predstavnici AAFS-a priznali su da se ulaganje u gasovod, zbog male potrošnje gasa u BiH, teško može isplatiti bez novih elektrana. Prema njihovom planu, elektrane bi stvorile veću potražnju i omogućile povrat uloženog novca. To je, međutim, znatno veći i skuplji posao od gasovoda koji je prvobitno planiran.

Organizacija CEE Bankwatch upozorava da bi kapacitet Južne interkonekcije mogao biti višestruko veći od sadašnje potrošnje gasa u BiH. Kao upozorenje navode gasovod Zenica-Travnik, koji je izgrađen prije više od deset godina, ali nikada nije stavljen u redovnu upotrebu.

Evropska unija ranije je podržavala izgradnju Južne interkonekcije jer bi BiH dobila još jedan pravac snabdijevanja. Novi američki plan otvara pitanje da li se BiH, u vrijeme kada EU traži smanjenje upotrebe fosilnih goriva, dugoročno veže za velike količine uvoznog gasa.

Dok Federacija BiH priprema gasovod prema Hrvatskoj, vlasti Republike Srpske razvijaju vlastiti projekat. Vlada RS odobrila je više od milijardu maraka za gasovod od Šepka prema Banjoj Luci i Novom Gradu. Taj gasovod koristio bi postojeći priključak kod Zvornika, kojim trenutno stiže ruski gas.

Tako se u BiH istovremeno grade dvije odvojene gasne politike. Projekat u Federaciji oslanja se na terminal na Krku, američki LNG i američki kapital. Projekat u Republici Srpskoj ostaje vezan za Srbiju i ruski gas.

SAD slične poslove dogovaraju i u drugim državama regiona. U Albaniji je u aprilu potpisan dvadesetogodišnji ugovor vrijedan šest milijardi dolara. Isporuke američkog LNG-a trebalo bi da počnu 2030. godine, a Albanija bi trebalo da postane još jedno mjesto za distribuciju gasa prema okolnim zemljama.

Britanski časopis Ekonomist ističe da se američka politika prema Balkanu sve više vodi kroz poslove sa gasom. Vašington zavisnost regiona od Rusije koristi kao argument za gradnju novih gasovoda, terminala i elektrana. Istovremeno otvara tržište za američki LNG i kompanije povezane sa tim poslovima.

Takva politika sve se više razlikuje od zelene agende Evropske unije. Dok Brisel od zemalja kandidata traži smanjenje upotrebe fosilnih goriva, SAD podstiču dugoročna ulaganja u gasnu infrastrukturu, a BiH se nalazi usred tog sudara interesa.

The post Američka politika na Balkanu sve se više vrti oko gasa first appeared on Gerila.info.

Britanski Gardijan piše da se Brisel time prvi put direktno suprotstavlja poslovnom projektu koji se dovodi u vezu s ljudima bliskim predsjedniku SAD Donaldu Trampu. Riječ je o projektu gasovoda koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s Hrvatskom i LNG terminalom na Krku. Time bi se otvorila mogućnost da BiH dobija gas iz drugih izvora, uključujući američki tečni prirodni gas, umjesto sadašnje potpune zavisnosti od ruskog gasa.

Međutim, problem nije samo u samom projektu, nego u načinu na koji se pokušava odrediti ko će njime upravljati.

Gardijan navodi da su vlasti u BiH, pod višemjesečnim pritiskom američkih zvaničnika, požurile da ugovor dodijele ranije malo poznatoj kompaniji iz američke savezne države Vajoming. Riječ je o kompaniji AAFS Infrastructure and Energy, osnovanoj u novembru prošle godine, koja nije javno objavila vlasničku strukturu. Kompaniju predstavljaju Džesi Binal, Trampov advokat, i Džo Flin, brat bivšeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost SAD Majkla Flina.

Oba doma Parlamenta Federacije BiH usvojila su izmjene zakona kojima se AAFS određuje kao glavni investitor i nosilac projekta Južne interkonekcije. Ukupna vrijednost planiranih ulaganja AAFS-a u BiH iznosila bi oko 1,5 milijardi dolara, od čega se najveći dio odnosi na gasovod, dok bi oko 300 miliona dolara bilo namijenjeno modernizaciji aerodroma u Sarajevu i Mostaru.

Upozorenje iz Brisela

Šef Delegacije EU u BiH Luiđi Soreka upozorio je domaće vlasti da se zakoni iz energetskog sektora moraju usklađivati s obavezama koje BiH ima prema Evropskoj uniji. Soreka je poručio kako je ključno da nacrti zakona budu temeljno koordinisani s EU kako BiH ne bi ugrozila evropski put i finansijske mogućnosti koje iz njega proizlaze.

Radio Slobodna Evropa objavio je da bi sporni zakon mogao dovesti u pitanje pristup BiH evropskom energetskom tržištu, ali i oko milijardu evra namijenjenih za infrastrukturne i energetske projekte u okviru Plana rasta EU za Zapadni Balkan.

Drugim riječima, Brisel ne osporava potrebu da BiH dobije alternativni pravac snabdijevanja gasom. Sporno je to što se strateški energetski projekat pokušava vezati za jednog privatnog investitora, bez transparentne procedure, konkurencije i jasnih garancija da će projekat biti usklađen s pravilima evropskog energetskog tržišta.

Na iste probleme upozorio je i Transparency International u BiH. TI BiH je naveo da izmjene Zakona o Južnoj interkonekciji, kojima se direktno određuje investitor, predstavljaju opasan presedan jer isključuju konkurenciju i otvaraju sumnju da je riječ o zakonu pisanom za unaprijed poznatog investitora.

TI BiH upozorava da takav model može dovesti do regulatornog zarobljavanja, odnosno stavljanja javnog interesa u drugi plan u korist privatnih, komercijalnih ili političkih interesa. Posebno je problematično što je riječ o projektu od strateškog značaja za energetsku nezavisnost BiH.

Energetika i politika

Projekat Južne interkonekcije više nije samo pitanje energetike. To više nije samo priča o tome odakle će BiH dobijati gas. Ovaj projekat sve više postaje moguće političko pitanje i nova tačka neslaganja između Evropske unije i administracije Donalda Trampa.

Džesi Binal je za Gardijan rekao da je ovaj projekat važan za Trampovu administraciju. On je naveo da je kompanija AAFS posvećena energetskoj sigurnosti i ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, predstavnici ove kompanije tvrde da njihov ulazak u projekat treba da pomogne BiH da dobije sigurnije snabdijevanje gasom i veće investicije.

Sa druge strane, Brisel na to gleda oprezno. Za Evropsku uniju nije sporno to što BiH želi novi pravac snabdijevanja gasom. Problem je u tome što bi važan energetski projekat mogao doći pod kontrolu kompanije koja nema jasno vidljivo ranije iskustvo u poslovima ovakve veličine. Dodatni problem je to što se ta kompanija povezuje s ljudima bliskim američkom predsjedniku Donaldu Trampu.

Gardijan podsjeća da se oko Bosne i Hercegovine u posljednje vrijeme pojavljuje više ljudi iz Trampovog političkog i poslovnog kruga. Majkl Flin, bivši američki savjetnik za nacionalnu bezbjednost, navodno je lobirao za Milorada Dodika. Gardijan podsjeća i da je Donald Tramp Junior nedavno bio u Banjaluci. Ipak, list naglašava da ni Donald Tramp Junior ni Majkl Flin nisu direktno povezani s projektom gasovoda. Milorad Dodik je, međutim, podržao ovaj projekat.

Južna interkonekcija može biti važan projekat za Bosnu i Hercegovinu. Ona bi BiH otvorila novi pravac za snabdijevanje gasom. To bi značilo da zemlja ne zavisi samo od ruskog gasa, kao što je sada slučaj. Takav projekat mogao bi imati veliki značaj za energetsku sigurnost države.

Međutim, način na koji se projekat pokušava provesti postavlja mnogo veća pitanja. Ko bira investitora? Zašto se to radi bez tendera? Ko garantuje da će javni interes biti zaštićen? Da li je Bosna i Hercegovina spremna da zbog jednog posla dovede u pitanje evropske fondove i usklađivanje s pravilima Evropske unije? I ko, u stvari, odlučuje o energetskoj politici zemlje: institucije BiH, Evropska unija, Vašington ili privatni interesi povezani s velikom politikom?

The post EU upozorava BiH zbog gasovoda koji se povezuje s ljudima bliskim Trampu first appeared on Gerila.info.

Vršilac dužnosti predsjednika Republike Srpske Ana Trišić Babić razgovarala je juče u Istočnom Sarajevu sa delegacijom Globalnog tima za energetsku industriju Američke agencije za trgovinu i razvoj (USTDA), koju je predvodio glavni pravni savjetnik Sem Kvon, te sa delegacijom američke kompanije “Bechtel”, predvođenom Džastinom Siberelom, uz prisustvo otpravnika poslova Ambasade SAD u BiH Džona Ginkela. Razgovarali su o mogućnostima saradnje u energetici i strateškim infrastrukturnim projektima, uz poruku da je “Bechtel” spreman za realizaciju zajedničkih projekata s Vladom RS.

USTDA je, inače, američka vladina agencija koja pruža finansijsku i tehničku podršku za ranu fazu velikih infrastrukturnih projekata u inostranstvu. To uključuje studije izvodljivosti, tehničku pomoć i povezivanje lokalnih vlasti s američkim izvođačima i dobavljačima. Fokus agencije je na pripremi projekata u drugim zemljama i otvaranju tržišta za američke kompanije.

“Bechtel” je kompanija poznata po velikim projektima u oblasti saobraćajne i energetske infrastrukture širom svijeta. Na Balkanu su već radili na autoputevima u Albaniji, Srbiji i na Kosovu, a regionalni mediji su ranije izvještavali i o kontroverzama u vezi sa modelom ugovaranja i transparentnošću tih aranžmana.

Zanimljivo je da Džastin Siberel ima višedecenijsku karijeru u američkoj diplomatiji, uključujući poziciju ambasadora SAD u Bahreinu i poslove u oblastima bezbjednosti i kontraterorizma. Njegovo prisustvo na sastanku ukazuje na ozbiljnost, jer “Bechtel” u projekte obično ulazi tamo gdje postoji visok nivo političke podrške i garancija.

Preuzimanje incijative

Nekoliko dana prije sastanka u Istočnom Sarajevu, u BiH je boravila delegacija američke firme “AAFS Infrastructure and Energy LLC”, koju je predstavljao Džesi Binal, bivši advokat Donalda Trampa, poznat po pokušajima osporavanja rezultata američkih izbora 2020. godine. S njim je bio i predsjednik firme Džozef Flin. Njih dvojica imaju direktne veze sa Trampovom administracijom i njegovom političkom mrežom. O njihovoj posjeti je pisao i Guardian. AAFS se, inače, spominje kao akter koji bi mogao igrati ključnu ulogu ne samo u gradnji nego i u upravljanju gasovodom “Južna interkonekcija”.

Vlada Federacije BiH donijela je juče zaključke kojima želi ubrzati realizaciju projekta gasovoda Južna interkonekcija, naglašavajući da je riječ o projektu koji treba izaći iz faze političkih blokada i ući u fazu konkretne realizacije. U tom cilju data je podrška intenziviranju aktivnosti, uključujući nastavak postupka zaključivanja međudržavnog sporazuma BiH i Hrvatske, uz prijedlog da se što hitnije formira delegacija svih relevantnih institucija, a premijer FBiH zadužen je da o tome informiše Savjet ministara BiH.

Mediji navode da sve intenzivniji sastanci otvaraju niz pitanja, od toga ko će graditi i upravljati gasovodom, zatim kakav će biti model koncesije, šta će biti sa BH-Gasom, sve do cijene gasa. Ulazak SAD u priču, kako ističu, važan je jer može otkočiti projekat i ubrzati realizaciju, ali ostaju nejasne stvari u vezi sa mogućom koncesijom i činjenicom da se ne govori samo o izgradnji, već i o dugoročnom upravljanju infrastrukturom, što podrazumijeva dispečerski centar, ugovore s hrvatskim transporterima i jasne garancije države za investitora koji ulaže stotine miliona.

Predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović tvrdi da će se projekat Južne gasne interkonekcije realizovati bez učešća domaćih kompanija, te da bi kompletan posao, od koncesije do operatera sistema, distribucije i dobavljanja gasa, trebali preuzeti američki partneri. Cvitanović tvrdi da je na sastancima s američkim zvaničnicima rečeno vrlo jasno da u toj varijanti nema BH-Gasa niti domaćih operatera, i da da će sve biti američko.

Sve navedeno upućuje na zaključak da više nema prostora za političko igranje i odugovlačenje, Amerikanci sada preuzimaju inicijativu i guraju energetske projekte u fazu konkretnih odluka. Kontakti s domaćim liderima se intenziviraju, u priču ulaze američke agencije i velike kompanije, a sve otvorenije se govori i o tome da Amerikanci neće imati samo ulogu izvođača, već i ključnu riječ u organizaciji i upravljanju sistemom.

Gerila.info / Mladen Bubonjić

The post SAD pojačava prisustvo u BiH: Energetski projekti u centru pažnje first appeared on Gerila.info.

U objavi na društvenoj mreži X predsjednik SNSD-a pozdravlja odluku predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trumpa da se povuče iz, kako kaže, međunarodnih kvaziinstitucija, koje su navodno zloupotrebljavane kao lobističke i grupe za pritisak, te tvrdi da Trump vraća suverenost državama i narodima.

“Dugo su pod plaštom lažnog multilateralizma, određene strukture širom svijeta podrivale suverenitet država i, što je još opasnije, demokratsku volju naroda. Gdje god su građani demokratski birali drugačiji put, aktivirani su mehanizmi demonizacije, etiketiranja i uskraćivanja osnovnih prava čitavim narodima”, navodi Dodik u svojoj objavi.

Поздрављам одлуку предсједника Доналда Трампа @realDonaldTrump и Сједињених Америчких Држава да се повуку из низа међународних квазиинституција које су годинама злоупотребљаване као лобистичке и групе за притисак сада већ поражених неолибералних пројеката.
Ова одлука показује…

— Милорад Додик (@MiloradDodik) January 8, 2026

Međutim, u Dodikovom tumačenju gotovo da nema ni riječi o onome što ta odluka znači za mehanizme koji su decenijama nakon Drugog svjetskog rata građeni upravo kao brana novim sukobima, od kontrole naoružanja do mirovnih procesa i međunarodne pravde.

Bijela kuća je juče objavila predsjednički memorandum kojim se američkim institucijama nalaže da što prije provedu povlačenje iz organizacija nabrojanih u dokumentu.

Pored raznih agencija i fondova, Sjedinjene Države će se povući i iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične tribunale u Hagu, pravnog nasljednika Haškog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.

Ono što je važno, u istom paketu organizacija iz kojih se SAD povlače nalaze se i dijelovi međunarodne arhitekture čija je suština da se konflikti spriječe.

Dok se ovaj potez Sjedinjenih Država može posmatrati kao dalji zaokret SAD-a od globalne saradnje, kritičari upozoravaju da takvo povlačenje slabi kapacitete međunarodnih mehanizama u rješavanju globalnih kriza i bezbjednosnih izazova.

Dodik u svojoj objavi insistira na tezi da su međunarodne strukture podrivale suverenitet država i demokratsku volju naroda, tvrdeći da je Republika Srpska to najbolje osjetila kroz pokušaje da se mimo izbora utiče na političke procese. Međutim, upravo je problem u tome što Dodik, dok slavi slabljenje multilateralnih mehanizama, prećutkuje da se povlačenje Sjedinjenih Država odnosi i na institucije koje su nastale kao odgovor na ratove i zločine, te na alate koji povećavaju međunarodnu kontrolu u situacijama kada prijeti izbijanje sukoba.

Dok Dodik, dodvoravajući se Trampu, odluku SAD o povlačenju iz međunarodnih organizacija nastoji prikazati kao jačanje država i vraćanje politike narodu, zanemaruje činjenicu da takav potez može dovesti do nestanka standarda i mehanizama koji sprečavaju izbijanje sukoba.

Gerila.info

The post Dodik podržao povlačenje SAD-a iz međunarodnih organizacija: Dodvoravanje ugrožavanju globalne bezbjednosti first appeared on Gerila.info.

“Te bi akcije trebale poboljšati stabilnost BiH i omogućiti partnerstvo sa SAD-om, bazirano na zajedničkim interesima, ekonomskom potencijalu i zajedničkom prosperitetu,” navodi se u pisanom odgovoru portparola State Departmenta.

Ukupno je ukinuto 48 sankcija, i to i za više od 25 preduzeća povezanih s porodicom Dodik, koja su od 2022. bila na listi zbog “koruptivnih aktivnosti i prijetnji teritorijalnoj cjelovitosti BiH”.

Američka administracija pojašnjava da je riječ o odlukama u okviru redovne revizije Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) pri Ministarstvu finansija SAD, čiji je cilj “unapređenje američkih ekonomskih, nacionalnih, bezbjednosnih i spoljnopolitičkih ciljeva”.

Potez zvaničnog Vašingtona uslijedio je nakon što je NSRS sredinom oktobra, po hitnom postupku, usvojila set akata kojim prestaje važenje više spornih zakona ranije oborenih pred Ustavnim sudom BiH – od zakona o nepokretnoj imovini i neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, do akata o VSTS-u RS i izmjena Krivičnog zakonika. Time je formalno povučen kurs koji je međunarodna zajednica označavala kao antiustavan, i na koji su bile vezane američke restrikcije uvedene od 2022. godine.

Istovremeno, politički kontekst ostaje napet jer je “u igri” i dalje mnogo nepoznatih u komplikovanoj bosanskohercegovačkoj političkoj, ali i društvenoj realnosti.

Sud BiH je Dodika pravosnažno osudio na godinu dana zatvora uz šestogodišnju zabranu obavljanja javne funkcije zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita, nakon čega mu je kazna zatvora zamijenjena novčanom. Centralna izborna komisija BiH proglasila je prestanak njegovog mandata predsjednika RS, a za vršiteljicu dužnosti imenovana je Ana Trišić-Babić. Prijevremeni izbori za predsjednika RS zakazani su za 23. novembar.

Reakcije su podijeljene. Vlasti u Srpskoj poteze američke administracije tumače kao “pobjeda nad pritiscima”, dok opozicija u RS, kao i najveći broj političara u Federaciji BiH upozoravaju na “političku trgovinu” i promjenu američke taktike prema Dodiku.

Iz Stejt Departmenta, pak, poručuju da će “nastaviti blisko sarađivati sa političkim akterima širom BiH kako bi se unaprijedili zajednički prioriteti i očuvala stabilnost zemlje”.

U praksi, ukidanje sankcija briše ograničenja za međunarodne finansijske transakcije i poslovanje subjekata koji su godinama bili pod OFAC mjerama, ali i testira koliko će potezi NSRS-a zaista značiti povratak na ustavni okvir i poštivanje presuda najviših sudova i odluka međunarodnih institucija.

Ishod ćemo možda moći naslutiti iz predizborne kampanje Siniše Karana, Dodikovog favorita, a posebno od narednih odluka Vlade RS i aktivnosti koje će se dešavati u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Kad smo kod skupštine, naredna sjednica je zakazana već za naredni utorak, 4.novembra, a na dnevnom redu je, između ostalog, i Prijedlog zakona o predmetima od dragocjenih metala u Republici Srpskoj.

Slučajnost?

GERILA

The post Amerika ukinula sankcije Dodiku: Nagrada za “konstruktivne odluke”, političke ili neke druge vrste trgovine? first appeared on Gerila.info.

Izvori Gerila info iz diplomatskih i bezbjednosnih krugova tvrde, međutim, da se iza Konferencije krije stvarni razlog Dodikovog odlaska u Minsk. To je hitan zahtjev ruskog ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova upućen Dodiku, podsrestvom Duška Perovića šefa Predstavništva Republike Srpske u Moskvi, za lični sastanak sa Dodikom. Sastanak će biti održan danas u 10 časova. Sa Dodikom su u Bjelorusiju otputovali Nedeljko Elek počasni konzul Bjelorusije u BiH i Željko Budimir ministar unutrašnjih poslova RS.

“Predmet sastanka je objašnjenje Dodikovih tajnih kontakata i ustupaka američkoj administraciji, koje je preduzeo iza leđa Moskve, s ciljem ukidanja ličnih i porodičnih sankcija. Time je Dodik faktički stavio sopstveni interes iznad strateškog partnerstva Republike Srpske sa Ruskom Federacijom“, navodi jedan od naših izvora.

Milorad Dodik je tokom svoje posljednje posjete Moskvi uspio da sa Rusijom dogovori kredit za Republiku Srpsku u iznosu od 500 miliona evra. Geria info saznaje da su ta sredstva već usmjerena na poseban račun na Bahreinu ali je proces transfera finansija zaustavljen nakon što su ruske službe registrovale Dodikovu paralelnu komunikaciju sa ašingtonom. I to bez ikakve komunikacije sa Moskvom, navode izvori Geria info.

“Dodik je pokušao izvesti klasičnu političko-finansijsku manipulaciju — iskoristiti ruska sredstva prije nego što Moskva sazna za njegove pregovore sa Amerikancima. Međutim, plan je razotkriven a budućnost kredita i političke posljedice su trenutno neizvjesne. Lavrov zahtijeva detaljno i lično objašnjenje svih koraka koje je Dodik preduzeo prema Vashingtonu, uključujući obećane ustupke i eventualne političke obaveze koje je preuzeo“, navodi odlično upućen izvor Gerila info.

U posljednjih mjesec dana vidno je primjetna promjena politike Milorada Dodika i vlasti u Republici Srpskoj. Obećani referendum nije se desio. Dodik je zvanično odstupio sa mjesta predsjednika Republike iako ga njegovi mediji i ministri u Vladi Republike Srpske i dalje oslovljavaju sa “Predsjedniče”. V.D. predsjednika Republike Srpske je, nakon odluke skupštine (iako to Ustav RS ne prepoznaje), Ana Trišić Babić koja važi za čovjeka izuzetno bliskog NATO integracijama. Željka Cvijanović član Predsjedništva BiH pozvala je američke posmatrače da kontrolišu prijevremene izore za predsjednika Republike. State department pohvalio je, prije nekoliko dana, sve poteze vlasti u Republici Srpskoj.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Dodik u Minsku sa Lavrovom. Lavrov traži objašnjenja za posljednje poteze vlasti u Srpskoj! first appeared on Gerila.info.

“Jel Dodik predsjednik? Jesam izabrani predsjednik u skladu sa Ustavom a nisam predsjednik u skladu sa odlukom suda koja je bila vanustavna koja je bila na bazi zakona koji ne postoji, procesa koji još nije završen jer se vodi na Ustavnom sudu i Sudu za ljudska prava u Strazburu. Eto, to je to. Ko hoće da uzme šta neka uzme, to je ta priča. Da li potpisujem akte ne potpisujem. Iz praktičnog razloga zato što bi to poslužilo sudu i takvim sudijama i ljudima, tim prokletnicima u Sarajevu koji bi rekli evo ovaj ne poštuje odluku suda, sad ga sudimo tri godine a onda bi išla međunarodna potjernica i sve ispočetka“, rekao je prije dva dana Milorad Dodik.

Generalno, jasno je da dobar dio javnosti, naročito one naklonjene politici vladajuće koalicije u Republici Srpskoj Dodika doživljava kao predsjednika bez obzira na oduzimanje mandata i imenovanje Ane Trišić Babić. To što, Milorad Dodik zvanično više u Republici Srpskoj ne obavlja ni jednu javnu funkciju, nije prepreka tome da on i dalje koristi resurse koje treba da koristi predsjednik Republike Srpske, vozila, obezbjeđenje, protokol.

Prije dva dana Milorad Dodik je došao na otvaranje nove laboratorije u Zavodu za transfuziju u Banjaluci. On je stigao pod punom pratnjom a ministri u Vladi Republike Srpske su čekali njegov dolazak kako bi započeli ceremoniju otvaranja laboratorije. Sve vrijeme ministri i premijer Savo Minić Dodika su oslovljavali sa predsjedniče.

“Dogovor koji je Milorad Dodik postigao sa Amerikanima odnosno dogovor koji je neko u njegovo ime postigao sa Amerikancima očigledno podrazumijeva da on u javnom prostoru može da priča šta hoće i da govori za sebe da je predsjednik vasione ako to želi ali na papiru on to više nije. Dakle, postoji nešto što je izglasala Narodna skupština mada je i to više upitnog i legitimiteta i legaliteta jer Narodna skupština iz zasjedanja u zasjedanje sebe poništava i pravi bruku od najvažnije institucije. Nema nikakve sumnje da će Dodik nastaviti da koristi resurse predsjednika Republike Srpske do zadnjeg trenutka, dok god mu to ne bude onemogućeno. To znači da će koristiti zaštitu, automobile, dnevnice, budžet. Do kada će to tako trajati to sam gospod bog zna. Imamo, dakle, njega kao samozvanog predsjednika, Anu Trišić Babić kao v.d., Dalibora Pranjića kao ovlaštenog predsjednika. Bože me oprosti u ovoj državi jedino Ivan Begić nije predsjednik“, kaže novinar Goran Dakić.

Raport piše da je, nakon što je Ana Trišić Babić zvanično preuzela funkciju plan SAD da se u “fazi smirivanja” dozvoli privremeno skidanje sankcija Miloradu Dodiku i članovima njegove porodice.

U opciji je, nezvanično, i neodržavanje prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske. Ukoliko se to desi Milorad Dodik može se smatrati najvećim pobjednikom političkih procesa u BiH i regionu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Dodik zvanično nije predsjednik: Odluka objavljena u Službenom glasniku. Nagrada skidanje sankcija? first appeared on Gerila.info.

Jednu od glavnih uloga u kampanji, kako se navodi u tekstu, imao je Rudolf Đulijani, bivši gradonačelnik Njujorka i dugogodišnji Trampov saveznik. U februaru je, simbolično, na mitingu u Banjaluci nosio kačket sa natpisom „Make Srpska Great Again“, pokazujući otvorenu podršku Dodiku. Taj gest bio je samo vrh ledenog brijega višemjesečnog lobiranja čiji je cilj bio predstavljanje Milorada Dodika kao „balkanskog Trampa“ – žrtve političkog progona, borca protiv „duboke države“ i saveznika američke konzervativne agende.

Kampanja je uključivala niz lobista i advokata sa direktnim vezama u Trampovom okruženju. U podnescima Ministarstvu pravde SAD navodi se da su angažovani ljudi poput Marka Zela (konzervativnog advokata iz Izraela), Roberta Garsona (bivšeg Trampovog zastupnika), kao i firmi poput „Taktik Global“ koju vode Trampovi operativci.

Zelov ugovor, vrijedan milion dolara godišnje, uključivao je i „naknadu za uspjeh“ u slučaju ukidanja sankcija. Prvi rezultat stigao je ubrzo: upravo po zahtjevu State Departmenta, Ministarstvo finansija je najprije ublažilo sankcije Danijelu Dragičeviću, Dodikovom šefu kabineta i ključnom čovjeku u organizaciji kampanje uticaja.

Iza zatvorenih vrata, prema izvorima Tajmsa, vođeni su razgovori u kojima je Republika Srpska bila spremna da ustupi eksploataciju litijuma američkim kompanijama, u zamjenu za političku podršku, povlačenje sankcija i redefinisanje američkog odnosa prema visokom predstavniku u BiH.

U tom kontekstu, sankcionisani Dodikov zamjenik sastajao se s Trampovim ljudima poput Ričarda Grenela, dok su paralelni kanali uspostavljeni preko bivšeg demokratskog guvernera Roda Blagojevića, koji je Dodika javno branio na društvenim mrežama, upoređujući ga sa sobom, Trampom i Đulijanijem – sve „žrtvama političkog progona“, kako tvrdi.

Trampova administracija, zvanično, nije priznala direktnu vezu s ukidanjem sankcija, ali izvještaj Tajmsa jasno ukazuje na djelovanje paralelnih, neformalnih kanala. Time se ukidanje sankcija ne može sagledati samo kao tehnička ili pravna odluka, već kao proizvod uticaja, lobiranja i potencijalne trgovine geopolitičkim interesima.

Takva praksa, gdje strane vlasti i lideri zaobilaze zvanične diplomatske mehanizme i direktno ciljaju političke figure bliske predsjedniku SAD-a, predstavlja novi model „Trampovske diplomatije“. U ovom slučaju, koristi od tog modela već se vide na terenu, ne samo kroz ukidanje sankcija, već i kroz održavanje Dodikovog političkog uticaja i potencijalnu tranziciju vlasti unutar njegove lojalističke strukture.

Ako ova kampanja uticaja dosegne svoj konačni cilj – potpuno ukidanje sankcija Dodiku i njegovim najbližim saradnicima – biće to još jedan dokaz da moć novca i veza može da oblikuje međunarodnu politiku velikih sila, čak i kada su u pitanju lideri optuženi za potkopavanje mira i vladavine prava.

Gerila.info

The post Zašto su povučene sankcije Dodikovim saradnicima – lobiranje, dogovor ili nešto treće? first appeared on Gerila.info.