U središtu svega nalazi se kompanija AAFS Infrastructure and Energy, firma bez široko poznatih referenci u regiji, ali s izravnim putem do jednog od najvažnijih energetskih projekata u zemlji.

Od Washingtona, preko X-a na Moskvu, pa u FBiH: Wilkins, teorije i politički krugovi

Cijela priča dobiva neobičan javni okvir kroz istupe američke političke komentatorice i country pjevačice Alexis Wilkins, koja je na društvenim mrežama iznijela tvrdnje o međunarodnim utjecajima, mreži stvorenoj za rušenje Donalda Trumpa i MAGA pokreta koje uključuju i ime putinovog ideologa Alexandera Dugina, kao i dodikovog lobista, generala Michaela Flynna.

Wilkins je uz to javnosti poznata i kao djevojka Kasha Patela, direktora FBI-a, s kojim je u vezi od 2023. godine. Njihov odnos privukao je značajnu pažnju američkih medija, osobito nakon što je Patel preuzeo čelnu poziciju u FBI-ju, a Wilkins se počela pojavljivati u javnosti uz njega, uključujući i ceremoniju njegova imenovanja.

Zbog njihove veze Wilkins je bila predmet javnih polemika i sigurnosnih procjena, pa joj je u jednom trenutku dodijeljena i zaštita FBI-a, što je dodatno otvorilo pitanja o preplitanju privatnog i institucionalnog u vrhu američkog sigurnosnog aparata.

Njezine objave dodatno su dobile na vidljivosti nakon što ih je podijelio Yair Netanyahu, sin izraelskog premijera Benjamina, dok ih je komentirala i poznata američka komentatorica s desnog spektra Candace Owens, koja je cijeli narativ nazvala “objektivno smiješnim” i pozvala javnost da ga “pažljivo pročita kao primjer apsurda”.

Owens je pritom sarkastično sažela Wilkinsinu teoriju, navodeći kako ona tvrdi da ruski ideolog Alexander Dugin vodi operaciju rušenja Donalda Trumpa preko generala Michaela Flynna, Joea Kenta i Katoličku crkvu.

Zaključujući svoju objavu, Owens je poručila kako je riječ o “potpuno neozbiljnoj i sramotnoj priči na svjetskoj razini”.

Iako same tvrdnje ostaju u sferi političkog spektakla, imena koja se pojavljuju u toj komunikaciji vode prema stvarnim akterima – prije svega prema braći Flynn, koja se u posljednje vrijeme pojavljuju kao bitni akteri u BiH.

Ko su braća Flynn i zašto su važni

U središtu američkog dijela priče nalazi se Michael Flynn, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Donalda Trumpa i nekadašnji direktor DIA-e.

Flynn je 2017. priznao krivnju za davanje lažnih izjava FBI-u u kontekstu istrage o kontaktima s ruskim dužnosnicima, no kasnije ga je pomilovao Donald Trump. No njegov angažman nije završio u sigurnosnom sektoru.

Prema dostupnim podacima iz američkog registra stranih agenata (FARA), Flynn je bio uključen u aktivnosti povezane s lobiranjem za interese Republike Srpske, uključujući pitanja ukidanja sankcija Miloradu Dodiku.

Nedavno je boravio u Banjoj Luci na poziv vlasti RS-a. Danas, zajedno s bivšim guvernerom Rodom Blagojevichem, koji je također pomilovan nakon presude za korupciju, ima status jednog od ključnih lobista Republike Srpske u Washingtonu.

Tijekom boravka u Banjoj Luci Flynn je iznosio niz kontroverznih geopolitičkih stavova o Iranu, Europi i islamu, kritizirajući Europsku uniju, Daytonski sporazum i međunarodne institucije te zagovarajući redefiniranje globalnog poretka pod vodstvom velikih sila.

Njegov brat, Joseph Flynn, djeluje u poslovnom sektoru i povezuje se s infrastrukturnim i energetskim projektima. Upravo kroz njega otvara se poslovni krak priče koji vodi prema drugom entitetu u Bosni i Hercegovini, konkretno Federaciji BiH.

Posebno zanimljiv sloj cijele priče otvara činjenica da se braća Flynn pojavljuju na suprotnim stranama istog geopolitičkog pitanja u maloj i kompleksnoj balkanskoj državi.

Dok se Michael Flynn dovodi u vezu s lobiranjem za interese Republike Srpske, koja tradicionalno ima bliske odnose s Rusijom, njegov brat Joseph sudjeluje u poslovnom projektu Južne interkonekcije, čiji je cilj upravo smanjenje ovisnosti o ruskom plinu.

Dodatnu dimenziju daje činjenica da je Alexis Wilkins u svojim javnim istupima Michaela Flynna povezivala s ruskim utjecajem, čime se otvara paradoks u kojem se unutar iste obitelji isprepliću suprotni geopolitički i energetski interesi.

AAFS: Firma bez javnog traga, ali s velikim ambicijama

Svježe osnovana kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC pojavljuje se kao zainteresirani investitor za ključne infrastrukturne projekte u Federaciji BiH. O njoj je portal Hercegovina.info pisao i ranije.

Prema informacijama koje je Hercegovina.info pokušala provjeriti s Vladom FBiH, ova kompanija poslala je pismo namjere koje, osim Južne interkonekcije, potencijalno obuhvaća i druge projekte, uključujući infrastrukturu zračnih luka u Sarajevu i Mostaru.

Dodatnu dimenziju daje činjenica da se AAFS u Bosni i Hercegovini pojavljuje kroz lokalnu firmu registriranu dosta ranije u Sarajevu, čime dobiva operativnu prisutnost na domaćem tržištu.

U Bosni i Hercegovini AAFS djeluje kroz sarajevsku firmu AAFS d.o.o., čiji je zastupnik i direktor Amer Bekan, bivši političar i osnivač opskurne Prve stranke, koji se posljednjih godina profilirao u području investicija i povezivanja stranog kapitala s domaćim projektima.

Jedan od predstavnika te kompanije uz Jospeha Flynna je Jesse Binnall, američki odvjetnik poznat po bliskosti s političkim krugovima Donalda Trumpa.

Binnall je sudjelovao u nizu pravnih postupaka kojima su osporavani rezultati američkih izbora 2020. u pojedinim saveznim državama, zastupajući stavove o nepravilnostima u izbornom procesu. Iako ti pokušaji nisu rezultirali promjenom ishoda izbora, njegovo ime ostalo je vezano uz širi politički i pravni krug oko Trumpove administracije.

Uz to, Binnall se povezuje s političko-savjetničkim i lobističkim aktivnostima, a njegovo pojavljivanje u kontekstu AAFS-a dodatno ukazuje na to da projekt Južne interkonekcije ima i izraženu političku dimenziju, a ne isključivo investicijsku.

Američka ambasada u BiH javno je podržala izmjene zakona kojima se otvara prostor za ulazak kompanije AAFS u projekt Južne interkonekcije, ocijenivši ih “velikim korakom ka diverzifikaciji energije i jačanju odnosa sa SAD-om”.

Zakon koji bira investitora

Ključni moment cijele priče nalazi se u prijedlogu izmjena Zakona o Južnoj interkonekciji.

U dokumentu Vlade Federacije BiH jasno se navodi:

“Za nositelja investicije projekta izgradnje gasovoda ‘Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska’ određuje se kompanija AAFS Infrastructure and Energy d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu.”

Time se praktično unaprijed određuje investitor, izostavlja javni natječaj te eliminira konkurencija.

AAFS bi, prema istom dokumentu, imao ulogu u izgradnji ključnih dionica plinovoda kroz Federaciju BiH, uključujući pravce prema Mostaru, Travniku i Tuzli, kao i niz regionalnih odvojaka.

Glavna trasa predviđena je na pravcu od granice s Republikom Hrvatskom preko Posušja i Tomislavgrada prema središnjoj Bosni, s nastavkom prema Travniku, čime bi se osigurala povezanost s postojećim i planiranim energetskim čvorištima. Paralelno s tim, planiran je i krak koji ide prema zapadnoj Hercegovini i Mostaru, čime bi se plinska infrastruktura po prvi put ozbiljnije spustila i u Hercegovinu.

Uz glavne pravce, projekt uključuje i niz regionalnih odvojaka prema gradovima poput Livna, Uskoplja, Jajca, Čapljine i Tuzle, čime bi se stvorila šira distribucijska mreža s ciljem povećanja potrošnje plina i širenja tržišta.

Takva konfiguracija mreže pokazuje da projekt nije zamišljen samo kao tranzitni plinovod, već kao temelj za razvoj unutarnjeg plinskog sustava Federacije BiH, s potencijalnim dugoročnim utjecajem na industriju, energetiku i lokalne zajednice.

Dok zakon precizno definira investitora i trasu plinovoda, izostaje odgovor na ključno pitanje – tko će i kako trošiti plin koji bi trebao opravdati investiciju vrijednu stotine milijuna eura.

Energetika i(li) geopolitika

Južna interkonekcija zamišljena je kao strateški energetski projekt kojim bi Bosna i Hercegovina dobila alternativni pravac opskrbe prirodnim plinom, neovisan o postojećem sustavu koji u velikoj mjeri ovisi o ruskom plinu i ulaznoj točki preko Srbije.

Projekt predviđa povezivanje plinskog sustava Federacije BiH s plinskom mrežom Republike Hrvatske, čime bi se omogućio pristup europskom tržištu plina, uključujući i ukapljeni prirodni plin (LNG) koji u Europu dolazi putem LNG terminala na otoku Krku.

Time bi Bosna i Hercegovina dobila mogućnost diverzifikacije izvora opskrbe, što je jedan od ključnih energetskih prioriteta Europske unije, posebno nakon poremećaja na tržištu plina izazvanih ratom u Ukrajini i smanjenjem isporuka iz Rusije.

Osim sigurnosnog aspekta, projekt ima i ekonomsku dimenziju jer bi omogućio stabilniju i konkurentniju opskrbu plinom za industriju i kućanstva, kao i potencijalno širenje plinske mreže na područja koja trenutno nisu obuhvaćena postojećom infrastrukturom.

U širem geopolitičkom kontekstu, Južna interkonekcija predstavlja dio nastojanja zapadnih partnera da se energetski sustavi zemalja zapadnog Balkana integriraju u europsko tržište i smanji utjecaj ruskih energetskih tokova u regiji.

No pitanje koje se nameće jest tko zapravo kontrolira taj projekt i pod kojim uvjetima.

U trenutku kada se u priči pojavljuju bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, lobiranje povezano s Republikom Srpskom, privatna kompanija bez jasnih referenci, te dosad neviđen zakon koji direktno imenuje investitora, energetski projekt prestaje biti samo infrastrukturno pitanje i postaje tema političkog i sigurnosnog značaja.

Hercegovina.info uputila je službeni upit Vladi Federacije BiH, tražeći pojašnjenja o pismu namjere AAFS-a, vlasničkoj strukturi kompanije, provjeri povezanih osoba, planovima dodjele koncesije i eventualnim sastancima s predstavnicima vlasti, a odgovori još nisu dostavljeni.

U trenutku kada zakon već definira investitora, a javnost nema uvid u kriterije po kojima je odabran, ostaje otvoreno pitanje radi li se o strateškom energetskom projektu ili o unaprijed složenoj konstrukciji u kojoj se politika, kapital i međunarodni utjecaj preklapaju daleko od očiju javnosti.

Ključno pitanje koje zasad ostaje bez odgovora jest postoji li uopće javno dostupna studija ekonomske opravdanosti projekta u njegovom aktualnom obliku, koji uz plinovod uključuje i izgradnju plinskih elektrana bez kojih sam projekt teško može biti financijski održiv.

hercegovina info

The post Priča o Južnoj interkonekciji koja spaja Washington, Moskvu, brata Dodikovog lobista, Vladu FBiH i djevojku šefa FBI-ja first appeared on Gerila.info.

Filmovi su dolazili gotovo isključivo iz produkcije ruskog državnog medija Russia Today, teme su bile fokusirane na rat u Ukrajini.

Par mjeseci kasnije, tačnije 19. novembra 2025. Festival je održan i u Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo. Program je trajao nekoliko dana, u periodu od 19. do 23. novembra 2025., dijelom i u Drvengradu

Ono što je veoma značajno, na oba festivala učestvovali su najviši predstavnici vlasti Republike Srpske.

Predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić prisustvovao je otvaranju festivala u Istočnom Sarajevu i obratio se publici.

On je tom prilikom izjavio da je „dobro što će gledaoci moći da vide dokumentarne filmove u kojima se vidi ruski ugao gledanja“.

S druge strane, na prvom održanom festivalu prisustvovao je i Željko Budimir, tadašnji ministar za Nauku i visoko obrazovanje, a predstavljen je i kao savjetnik predsjednika Republike Srpske za međunarodnu politiku.

Oganj, iskra i nišani međunarodne politike

On je tom prilikom govorio o okolnostima rata u bivšoj SFRJ, raspadu bivše SSSR, vezama između srpskog i ruskog naroda, te nazvao Rusiju žrtvom liberalnog globalizma.

“Oni su klesali, stvarali i pripremali Rusiju za ono što će doći 2022.godine, tačnije za ono što će doći 2014.godine revolucijom koja je počela na Majdanu u Ukrajini. Filozof Oleg Soldat je rekao Srbi su iskra, a Rusi su oganj. Ako pogledamo savremenu istoriju vidjećete da je to tačno. Rusi su završavali stvari, a mi smo počinjali”, izjavio je Budimir, navodeći da su se Srbi uvijek suprotstavljali zlu bez obzira na plaćenu cijenu.

Prema njegovim riječima, riječ je o stradalnim narodima, posebno u okolnostima Drugog svjetskog rata.

“Ja Rusima svaki put govorim kad sam u Moskvi govorim da panslavenizam i slavenofilstvo nije dovoljno. U ovom vremenu smo vidjeli da to bukvalno ništa ne znači. Znači samo pravoslavlje. Mi smo zadnji bedem pravoslavne civilizacije koji se prostire od Vladivostoka do Une. Zbog toga smo mete i danas, zbog toga nas proganjaju i iznad nas je podignut mač”, naveo je tom prilikom Budimir.

Profesor na Fakultetu političkih nauka Aleksandar Savanović je u razgovoru za Gerilu izjavio da je zbog politike koje vode vlasti u Republici Srpskoj prema Rusiji i igranje na tu kartu veoma ozbiljno izložilo na “nišan” SAD-a.

“Mi ne moramo svaki put kada bude neko preslagivanje svjetskih snaga, da mi prvi poletimo na barikade”, kratko je rekao Savanović.

Prema njegovim riječima, bilo je jasno da će se naš javni prostor i kampanja voditi proruskom mitologijom koja će izazvati ozbiljnu štetu.

“Cijena tog prijateljstva je isuviše skupa i mi ni u kom slučaju ne bi smo smjeli dovesti sebe da budemo vojna Krajina neke azijske daleke wannabe imperije. Mene su ljudi ovdje ubijeđivali sulude stvari- da će Putin da dođe do Dunava, a vidimo da ne može da dođe ni do Dnjepra”, navodi Savanović.

Putujući Festival obišao i nekoliko NATO zemalja

Festival, koji organizuje RT Documentary, dio je šireg projekta ruske medijske mreže koja već godinama pokušava proširiti svoj uticaj izvan granica Rusije, a do sada je, prema riječima ove medijske kuće, organizovan i u nekoliko NATO zemalja.

Međutim, Balkan, a posebno Srbija i Republika Srpska, pokazali su se kao pogodno tlo za takve inicijative — zbog istorijskih veza, političkih odnosa i medijskog prostora u kojem ovakvi sadržaji relativno lako pronalaze publiku.

Filmovi koji ne skrivaju perspektivu

Već na samom početku festivala postalo je jasno da selekcija filmova nije neutralna. Publika je mogla gledati dokumentarce poput „Donbas. Djeca“, „Selidovo. Zločin bez zastarjelosti“ ili „Dejtonski sporazum. Mir na vagi“.

Svi oni imaju zajedničku nit — prikazuju ratne događaje iz perspektive koja je bliska zvaničnoj ruskoj politici. Putem snimljene video poruke publici se obratila portparol ruskog Mnistarstva spoljnih poslova Marija Zaharova, a uživvo I ambassador Ruske federacije u BiH.

U pojedinim medijskim izvještajima, ovi filmovi su opisivani kao „najistinitiji prikazi događaja sa fronta“, bez ikakvog odmaka ili pokušaja da se ponudi drugačiji pogled.

Takav način izvještavanja dodatno je učvrstio narativ koji festival želi prenijeti — da publika prisustvuje nečemu što je više od filma, nečemu što pretenduje da bude „istina“, bez obzira što dokumentarni film, kao forma, tradicionalno nosi težinu vjerodostojnosti.

Producentkinja RT-a Katarina Jakovljeva tokom festivala u Banjaluci izjavila je da je cilj događaja „da se na Balkanu pokaže ono što se zaista dešava, jer ljudi ovdje razumiju šta je istina i mogu da prepoznaju laž“.

U nastavku je dodala da festival ima „prosvjetnu ulogu“, naglašavajući da filmovi služe da „objasne razloge i tok specijalne vojne operacije“.

Još direktnija bila je autorka jednog od filmova Olga Kirij, koja je pred publikom govorila bez diplomatskog uvijanja: „Mi donosimo filmove direktno sa fronta, filmove koje su snimali ljudi koji su tamo živjeli i radili. Najvažnije je da ljudi razumiju zašto se ovo dešava. Ovdje, među Srbima, mi osjećamo da postoji razumijevanje. Srbi nikada neće izdati Rusiju i to se vidi po reakcijama publike.“

Kusturica jedan od domaćina festivala

Posebnu dimenziju festival dobija kroz ulogu Emira Kusturice, koji je bio domaćin događaja u Drvengradu. Njegovo prisustvo i podrška daju projektu kulturnu težinu koja daleko nadilazi samu filmsku selekciju.

Govoreći o ruskim dokumentarcima, Kusturica je izjavio: „Ovi filmovi su do sada živjeli u televizijskom prostoru, a sada će dobiti novi život u bioskopima. To znači da će ih ljudi gledati pažljivije, da će ih razumjeti dublje i da će imati veći uticaj nego ranije.“

Istovremeno, odbacio je optužbe da je riječ o propagandi.

„Zapadni mediji već decenijama rade propagandu i to niko ne dovodi u pitanje. Kada se pojavi nešto drugo, onda se odmah govori o propagandi. Rodoljublje nije propaganda“, zaključio je Kusturica.

Medijska perspektiva festivala- bez kritičkog osvrta

Ruski državni mediji, prije svega RT Balkan i Sputnik Srbija, posljednjih godina djeluju kao važan faktor u oblikovanju političkog i kulturnog diskursa u Srbiji i Republici Srpskoj, što potvrđuju i međunarodne analize koje ih identifikuju kao kanale propagande i strateške komunikacije Kremlja .

Istraživačica Kosovskog centra za bezbjednosne studije Jeta Ljošaj precizno opisuje njihov način djelovanja kada kaže da „ovi ruski mediji deluju kao kreatori agende u trenucima političke osetljivosti, poput izbora, tako što događaje prikazuju kroz prizmu žrtvovanja srpske zajednice i neprijateljstva Zapada“ .

Slično smatra i njemački novinar i analitičar Tomas Braj dodatno upozorava da se ruski narativ ne širi izolovano, nego kroz lokalne strukture, ističući da su „glavni i najaktivniji promoteri Kremlja upravo osobe iz najbližeg okruženja vlasti u Srbiji i mediji koji su pod njihovom kontrolom“ .

U tom kontekstu, pokretanje RT Balkan 2022. godine označilo je institucionalizaciju tog uticaja, a glavna urednica RT-a Margarita Simonjan otvoreno je poručila: „Pokrenuli smo RT na Balkanu… ‘Braćo, gledajte RT’“, jasno targetirajući srpsku publiku kao ključnu .

Analize medijskog sadržaja pokazuju da ovi kanali sistematski grade sliku Zapada kao prijetnje, dok Rusiju predstavljaju kao zaštitnika, što je vidljivo i u primjerima gdje se politički događaji interpretiraju kroz narativ ugroženosti Srba i neprijateljstva EU i NATO-a .

Prema ocjenama organizacije Reporteri bez granica otišla je korak dalje, ocjenjujući djelovanje RT-a na Balkanu kao dio šire strategije dezinformisanja, dok su iz same redakcije RT-a na pitanje o ciljevima odgovorili ironično: „Osnovali smo RT Balkan isključivo da nerviramo Reportere bez granica“, izbjegavajući transparentno objašnjenje svoje misije.

Đorđe Vujatović

The post “Vrijeme naših heroja”- ruska ratna perspektiva za publiku van granica Rusije first appeared on Gerila.info.

Za 1. novembar studenti su u Novom Sadu najavili veliki komemorativni skup. Na taj datum prošle godine u novom Sadu obrušila se nadstrešnica rekonstruisane Željezničke stanice. Smrtno je stradalo 16 ljudi. Za njihovu smrt još niko nije odgovarao. Prije nekoliko dana Više javno tužilaštvo u Novom Sadu podiglo je optužnicu protiv 13 lica, među kojima je i bivši ministar građevinarstva Srbije i jedan od najbližih saradnika Aleksandra Vučića Goran Vesić.

“Ima još mesec i po dana do 1. novembra, a Rusi se već javljaju da nas obaveste o detaljima protesta, o kojem ni mi još nemamo detalje. Ne znam odakle im ideja da bi bilo ko tog dana izazivao nemire, ali jasno je da su ovo objavili u sprezi sa našim vlastima, kojima nasilje nije strano, što se do sada pokazalo više puta. Čim su se u Evropskom parlamentu oglasili povodom protesta studenata, Rusi su se uplašili da ne izgube kontrolu nad Srbijom i sad će sve uraditi da se ne priklonimo Evropi. Nas svi hoće da nadgledaju i rade u svom interesu”, prenosi riječi jednog od studenata “Vreme”.

Ruska služba, istovremeno, najavljuje srpski “Majdan” poredeći borbu studenata i građana Srbije protiv kriminala i korupcije sa sukobima u Ukrajini kada je svrgnuta proruska vlast.

Studenti vać najavljuju veliki skup u Novom Sadu ali demantuju da spremaju bilo kakvo nasilje.

„Planirano je da naše kolege iz Beograda, ali i cele zemlje, dođu u Novi Sad, ali još se dogovaramo oko detalja. Ono što je sigurno je da nikome od nas ne bi palo na pamet da tog dana izaziva bilo kakve nemire, incidente, provokacije. Ljudi će tada biti ophrvani tugom i to je dan za sećanje na žrtve, a ne za napad na državu i sukobe, kako su naveli ti ruski obaveštajci, koji očigledno nisu baš dobro obavešteni. Iako ima besnih građana, niko tog dana neće misliti o sukobima. U Novom Sadu je policija uvek najnasilnija i brine me samo da ne bude ubačenih elemenata koji će izazvati incidente, pa će za to optužiti studente. Siguran sam da će biti ogroman broj ljudi koji će neutralisati i sprečiti bilo kakve nasilne situacije, jer svi su svesni kog karaktera će biti taj skup. Mislim takođe da je ovo više medijski narativ, da bi se ljudi zastrašili, da ne dođu u Novi Sad, ali neće nas uplašiti “, navode studenti a prenosi “Vreme”.

U cijeloj Srbiji gorovo godinu dana traju veliki narodni protesti. Vlast predvođena Aleksandrom Vučićem mjesecima pokušava, na različite načine, da obesmisli i obezvrijedi zahtjeve građana. U posljednjih mjesec dana SNS vlast je organizovala kontraproteste i okupljanja protiv blokada.

GERILA info

The post Vučić i Spoljnja obavještajna služba Rusije najavljuju nasilje 1. novembra! first appeared on Gerila.info.

Iako razlozi zabrane nisu javno objavljeni jer je dokument označen kao povjerljiv, potpredsjednik vlade Matej Arčon naveo je da je riječ o „opsežnom i ozbiljnom obrazloženju“. Neslužbeni izvori iz Dela ukazuju da je odluka bila dugo očekivana unutar slovenačkih bezbjednosno-obavještajnih krugova, a povezivana je s Dodikovim vezama sa ruskim bezbjednosnim strukturama, posebno sa Nikolajem Patruševim, savjetnikom Vladimira Putina.

Prema tim informacijama, Slovenija, članica NATO-a i EU, ne može sebi dopustiti da na svom tlu često viđa osobu pod međunarodnim sankcijama, koja se sastaje s ruskim bezbjednjacima, a koju SAD, Velika Britanija, Njemačka i Austrija već godinama targetiraju zbog destabilizacije Bosne i Hercegovine.

U medijima i bezbjednosnim izvorima, već neko vrijeme kruže tvrdnje da su Dodik i njemu bliski saradnici iz Republike Srpske uspostavili „razgranatu mrežu“ u Sloveniji, uključujući kupovine nekretnina i poslovnih prostora. Pominje se i podatak da je u Ljubljani kupljeno oko 200.000 m² poslovnog prostora, dok je vila u Portorožu, vrijedna oko 1,2 miliona evra, registrovana na osobu blisku Igoru Dodiku. Vila je, kako navodi portal Necenzurirano.si, kupljena bez kredita, što je dodatno pojačalo sumnje u porijeklo novca.

Zijad Bećirović iz ljubljanskog instituta IFIMES upozorava da bi Slovenija, ako želi dosljedno djelovati, trebalo da zamrzne imovinu povezanu s Dodikom i njegovim ljudima, a ne da se zadrži na simboličkom potezu zabrane ulaska.

Posebno je zanimljiv podatak da su, prema nezvaničnim izvorima portala Necenzurirano.si, iz Sjedinjenih Država stizale poruke slovenačkoj vladi da ne uvodi sankcije protiv Dodika, barem ne odmah. Navodno su te poruke dostavljene neformalnim kanalima, i to u trenutku kada je Dodik već pravosnažno osuđen u BiH i suočen s gubitkom mandata. Spekulacije idu i u smjeru mogućih dogovora na međunarodnom nivou o njegovom povlačenju s političke scene.

Ovakav potez SAD-a, ukazuje Bećirović, možda sugeriše da sankcije EU i SAD ne idu uvijek sinhronizovano, te da postoje šire igre u pozadini.

Kao odgovor na sankcije, Vlada Republike Srpske je uvela zabranu ulaska slovenskoj predsjednici Nataši Pirc Musar i ministarki spoljnih poslova Tanji Fajon. Dodik je javno poručio da „nije međunarodni kriminalac“ i da je Slovenija „donijela neodgovornu odluku“. Tvrdi i da „nema nikakvu imovinu u Sloveniji“ te da mu je sve podmetnuto od strane, kako kaže, „lažnih portala“.

Ipak, u svojim izjavama Dodik je zadržao ton političkog inata. Najavio je da će jednog dana otići u Sloveniju, pozvao Srbe da glasaju za Janeza Janšu, i naveo da „Slovenci i dalje mogu raditi u Srpskoj, ali njihova vlada nije dostojna te saradnje“.

Srpska zajednica u Sloveniji je izrazila podršku Dodiku, dok kritike stižu od marginalnih desničarskih političara poput Zmaga Jelinčiča, koji tvrdi da je riječ o „idiotizmu i mržnji prema Srbima“. Jedna od “zanimljivijih” reakcija je stigla od Biciklističkog saveza Republike Srpske iz kojeg su najavili da će biciklisti iz Slovenije moći nastupati u Srpskoj, ali bez korištenja nacionalnih simbola poput zastave ili himne.

Iako zabrana ulaska Dodiku u Sloveniju dolazi kao jasan signal, ipak je u kontrastu s neformalnim američkim porukama da se s mjerom pričeka, uprkos tome što američke sankcije Dodiku i dalje važe. Ovakvi zbunjujući signali sa Zapada otvaraju prostor za spekulacije i manipulaciju.

Gerila.info

The post Slovenačke sankcije Dodiku: Odluka obavještajaca ili geopolitički signal? first appeared on Gerila.info.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovo je uzdrmao političku javnost izjavama u intervjuu za ruski list Izvestija, u kojem tvrdi da je Bosna i Hercegovina „propala zemlja“, da je Evropska unija „istrošen koncept“ i da je budućnost regiona moguća samo kroz nove globalne saveze, s Rusijom i potencijalno SAD-om pod Donaldom Trumpom.

Iako Dodik ovakvu retoriku plasira godinama, trenutak u kojem ona dolazi i njen sve žešći ton govore mnogo više nego ranije: riječ je o sistemskoj kampanji osporavanja evropskog puta BiH i legalnog poretka koji ga omogućava.

„BiH više ne može sama sebi da pomogne, ona se u suštini raspala“, rekao je Dodik, izjavljujući da „ni Dejton više nije stvaran“ i da su svi zapadni mirovni i bezbjednosni dokumenti – od Minskih sporazuma do Rezolucije 1244 – „zasnovani na laži“. Ovakav narativ direktno podriva ne samo državni okvir BiH, nego i evropske i međunarodne garancije koje taj okvir održavaju. Uporedo s tvrdnjama da EU više ne inspiriše, Dodik afirmiše „stabilnost“ Republike Srpske, sugerišući da je entitet spreman za odvajanje.

U suprotnosti s njegovim tvrdnjama, Evropska unija je u martu 2024. otvorila pristupne pregovore sa BiH, a Evropska komisija priprema okvir za početak formalnog screeninga. Podrška građana članstvu ostaje visoka – blizu 70% – a međunarodne misije, poput EUFOR-a, i dalje su prisutne kao garancija stabilnosti. Evropski zvaničnici već su najavili mogućnost uvođenja sankcija liderima koji aktivno opstruišu reformski kurs. Francusko-njemačka inicijativa iz maja 2025. predlaže zamrzavanje infrastrukturnih sredstava za RS, a sve je češći govor o direktnoj pomoći lokalnim zajednicama zaobilazeći entitetski nivo vlasti.

Dodikova strategija secesionističke retorike, izolacionizma i anti-EU sentimenta ne može se odvojiti od unutrašnje političke dinamike. U trenutku kada se protiv njega vodi krivični postupak pred Sudom BiH, a ekonomski pokazatelji RS stagniraju ispod državnog i regionalnog prosjeka, osporavanje državnih i međunarodnih institucija služi kao paravan za gubitak kontrole. Osim toga, Dodik računa na desno-populističke saveze kao šansu za reset međunarodnih odnosa u kojima bi Republika Srpska imala više prostora za političko razdvajanje od BiH.

U isto vrijeme dok Evropska komisija priprema detaljan plan rasta za Zapadni Balkan, uključujući i BiH, Dodik tvrdi da „Evropa više nije koncept koji vodi naprijed“. Time pokušava preokrenuti politički narativ u RS: umjesto evropskih fondova, nudi biračima „stabilnost“, „suverenost“ i savez sa državama koje negiraju postratni poredak u regionu. Međutim, stvarnost je drugačija. Evropski put BiH, iako spor i podložan krizama, napreduje. Njegov tempo ne diktira Dodik, već zajednički dogovor svih nivoa vlasti i partnerstvo sa međunarodnom zajednicom. Ako RS nastavi put konfrontacije, EU neće zaustaviti integracije – ali će zaobići one koji ih koče.

Dodikove izjave nisu slučajna provokacija, već dio šire i smišljene strategije. Njihov cilj nije samo osporavanje BiH, već i redefinisanje uloge Republike Srpske u geopolitičkom poretku. Međutim, pitanje koje ostaje jeste da li će Dodik zaista uspjeti da odvuče cijeli entitet sa sobom u izolaciju, ili će građani Republike Srpske, suočeni s ekonomskim padom i međunarodnim sankcijama, izabrati evropski put?

Gerila.info

The post Retorika Moskve u srcu Evrope: Dodikova uloga u hibridnom sukobu first appeared on Gerila.info.

Dodikova tvrdnja kombinuje dvije različite metodologije rangiranja koje koristi Svjetska banka – jednu koja mjeri veličinu ekonomije po tržišnim cijenama (tzv. nominalni BDP), i drugu koja koristi standardizovanu kupovnu moć (tzv. BDP prema paritetu kupovne moći – PPP).

Prema podacima iz 2023. godine, Rusija se po nominalnom BDP-u nalazila na 11. mjestu u svijetu, što je pokazatelj njene stvarne vrijednosti na globalnom tržištu u američkim dolarima. Ova mjera je ključna kada govorimo o međunarodnoj trgovini, zaduživanju, investicijama i finansijskoj moći.

Međutim, po PPP metodologiji, koja koriguje cijene prema unutrašnjem standardu i koristi se više za mjerenje životnog standarda nego međunarodne snage, Rusija jeste rangirana kao četvrta ekonomija svijeta – odmah iza Kine, SAD-a i Indije. Dodik je ovu informaciju uzeo kao dokaz „uspona“, ignorišući da se tu ne radi o dramatičnom napretku, već o statističkom standardu koji ne mjeri globalnu dominaciju, već lokalnu kupovnu moć.

Takvo selektivno pozivanje na podatke nije novo u političkom diskursu, ali postaje posebno problematično kada dolazi od najviših političkih predstavnika koji bi trebali jasno razlikovati ekonomske pokazatelje. Nominalni BDP se koristi kao međunarodna valuta poređenja zato što bolje odražava realnu finansijsku snagu zemlje u spoljnom svijetu. Po toj ljestvici, Rusija je ostala na gotovo istoj poziciji tokom posljednje decenije.

S druge strane, Dodik prećutkuje da je upravo PPP metodologija ona koja se često koristi i za prikazivanje ekonomskog „rasta“ Sjeverne Koreje, Irana i sličnih izolovanih sistema – upravo zato što ne mjeri slobodnu tržišnu snagu, već samo unutrašnju relativnu vrijednost novca.

Cilj ove vrste retorike nije informisanje javnosti, već jačanje narativa o ruskoj otpornosti i superiornosti, što se savršeno uklapa u Dodikovu sve otvoreniju antizapadnu i prorusku političku platformu. Preuveličavanjem ruskih ekonomskih rezultata, on pokušava dodatno legitimisati svoju spoljnopolitičku orijentaciju.

U stvarnosti, Rusija i dalje zavisi od izvoza energenata, trpi strukturne gubitke u industriji i investicijama, a broj stranih kompanija koje su napustile rusko tržište ili to planiraju učiniti premašuje 1.000.

Podaci Svjetske banke nisu ni lažni ni netačni, ali jesu pogrešno interpretirani kada se koriste za političku propagandu. Izjave poput Dodikove funkcionišu u javnosti upravo zato što se oslanjaju na površno razumijevanje ekonomskih pojmova i na jednostavne narative o „usponu prijateljskih sila“.

Međutim, kada se podaci analiziraju na adekvatan način, otkrivaju jednu mnogo složeniju sliku – Rusija nije postala „četvrta ekonomija svijeta“, već se dugo nalazi među vodećima po jednom pokazatelju, dok po drugom stagnira ili čak zaostaje.

Gerila.info

The post Dodik, Rusija i Svjetska banka: Selektivna statistika po mjeri politike first appeared on Gerila.info.

Tema skupa bila je uloga Rusije i Sovjetskog Saveza u istoriji Balkana, ali i pravni i politički status Bosne i Hercegovine, posebno u kontekstu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Konferencija je, međutim, bila mnogo više od naučne debate. Ona je ujedno predstavljala i primjer sve intenzivnijeg djelovanja Fonda Gorčakov u regionu, a posebno u Republici Srpskoj.

Tokom posebnog tematskog bloka posvećenog 30. godišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma, panelisti su zajednički ocijenili da je pravni okvir kojim je okončan rat u BiH “uzdrman do neprepoznatljivosti”. Beogradski advokat Goran Petronijević poručio je da su aneksi 4 i 10 Dejtona suštinski izmijenjeni, te da je “upravljanje BiH bez presedana u savremenom međunarodnom pravu”.

Sličan ton imala je i politička analitičarka Jekaterina Entina, koja je BiH opisala kao “kolonijalni protektorat”, dok je direktor Fonda Gorčakov Leonid Dračevski poručio da je Balkan “negativan primjer” međunarodnih eksperimenata i geopolitičkih sudara.

Upravo ova retorika, zasnovana na delegitimizaciji međunarodnog prava i institucija koje ga sprovode u BiH, predstavlja osnovni ideološki okvir u kojem Fond Gorčakov gradi svoje aktivnosti.

Fond “A.M. Gorčakov”, osnovan 2010. godine na inicijativu tadašnjeg predsjednika Rusije Dmitrija Medvedeva, predstavlja jedan od najvidljivijih alata tzv. meke moći Kremlja. Kroz organizaciju foruma, izdavaštvo, kulturne događaje i stipendiranje mladih iz inostranstva, ovaj fond širi ruski narativ i povezuje proruske aktere u regionima od posebnog interesa.

Republika Srpska zauzima ključno mjesto u toj strategiji. Samo u prvoj polovini 2025. godine, Fond je realizovao četiri velika događaja u ovom entitetu, uključujući manifestaciju „Srpsko-ruska priča“ u Šamcu, niz gostovanja ruskih profesora i analitičara u Banjaluci, te učešće u medijskim i edukativnim inicijativama širom RS.

Jedan od najvažnijih alata Fonda jeste ulaganje u obrazovanje. Studentima iz Republike Srpske se nude stipendije za studije na ruskim univerzitetima, a univerziteti u RS sve češće organizuju zajedničke seminare sa ruskim institucijama.

Međutim, kritičari upozoravaju da se iza koncepta “javne diplomatije” krije dobro koordinisana strategija uticaja. Kroz selektivnu interpretaciju istorije, osporavanje evropskog puta BiH i otvoreno favorizovanje multipolarnog (čitaj: proruskog) svjetskog poretka, ovi programi služe kao inkubatori za novu generaciju proruskih intelektualaca i medijskih radnika.

Pored akademskog sektora, Fond Gorčakov ulaže u obuke i seminare za novinare, naročito one sa portala i televizija bliskih vlastima u RS. Takođe, finansira se štampa i distribucija publikacija koje promovišu rusku geopolitičku viziju, često u suprotnosti sa evroatlantskim vrijednostima i standardima.

Na konferenciji u Trebinju bilo je jasno da se BiH, a posebno njena zapadna podrška, prikazuje kao proizvod nepravednog međunarodnog poretka. NATO se kritikuje kao agresivni savez, dok se OHR tretira kao sredstvo “pravne okupacije”. U svemu tome, Rusija se pozicionira kao branilac “pravnog dogovora” i suvereniteta, uprkos tome što sama krši međunarodne norme u Ukrajini i drugim regijama.

Kroz sve ove aktivnosti, jasno se nazire da je Republika Srpska za Fond Gorčakov više od partnera, ona je odskočna daska za širi prodor ruskog uticaja na Zapadni Balkan. Kroz političku lojalnost, institucionalnu otvorenost i kontrolisane medijske pejzaže, RS se pokazuje kao savršeno plodno tlo za operacije meke moći.

Konferencija “Balkanski dijalog 2025” pokazala je da Fond Gorčakov nije samo kulturna institucija, već instrument geopolitičkog pozicioniranja Rusije na Balkanu. Pod izgovorom akademske i istorijske razmjene, ruski narativi o BiH, NATO-u i međunarodnom pravu sve više pronalaze institucionalnu podršku i publiku u Republici Srpskoj.

Gerila.info

The post Od nauke do propagande: Balkanska ofanziva Fonda Gorčakov first appeared on Gerila.info.

Kompanija NIS sankcionisana je zbog takozvanog “sekundarnog rizika” odnosno zbog povezanosti sa ruskim Gasprom njeftom. NIS je, inače, jedina kompanija u Srbiji koja se bavi istraživanjem, proizvodnjom i preradom nafte i proizvodnjom prirodnog gasa.

Uticaj sankcija na tržište

NIS posluje u BiH putem svojih podružnica, uključujući NIS Petrol Banjaluka, G-Petrol Sarajevo i Jadran-Naftagas Banjaluka. Među njima, G-Petrol se ističe kao ključni igrač, ostvarivši prihod od 645,4 miliona konvertibilnih maraka u 2023. godini, iako je zabilježio gubitak od 765.965 KM. S druge strane, NIS Petrol ostvario je dobit od skoro tri miliona KM u istom periodu.

Ipak, uvođenje sankcija moglo bi poremetiti ove operacije. Stručnjaci upozoravaju da će efekte najviše osjetiti finansijski sektor.

„Efekti sankcija zavisiće od njihove prirode i reakcije domaćih aktera, posebno banaka,“ istakao je ekonomista Igor Gavran za Bloomberg Adria. „Dosadašnja iskustva pokazuju da banke u stranom vlasništvu često slijede strane mjere, što dodatno otežava poslovanje sankcionisanih kompanija.“

Politički kontekst i reakcije

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, već je u decembru upozorio na mogućnost uvođenja sankcija NIS-u. Njegova prognoza sada se obistinila, a izazovi za kompaniju mogli bi imati dalekosežne posljedice.

“Kompanija će moći da redovno posluje, ali sa planom vlasničke transformacije mora da se krene odmah i on mora da bude odobren od strane OFAC-a i američke vlade”, rekao je Vučić.

“Za sve operacije imaćemo samo 45 dana, dakle, zaključno sa 25. februarom. Do tada moramo ne samo da završimo ‘signing’, to jest potpisivanje bilo kakvog ugovora sa ruskom stranom, već da završimo i ono što se zove ‘closing’, sve mora da bude gotovo. Istekom ovog perioda za kontrolisani izlazak svih ruskih povezanih lica iz NIS-a od 45 dana, nastupaju sankcije u potpunosti. Jedino će biti moguće da se izvrši preostalo plaćanje eventualne kupoprodajne cijene bilo kog udjela, finansijska transkacija može da bude produžena još 15 dana, do 12. marta, ali i tu finansijsku transakciju mora da odobri OFAC”, rekao je predsjednik Srbije.

„Ovo je ozbiljan udarac za NIS, ali i za energetsko tržište BiH,“ komentarisao je Gavran, dodajući da će biti ključno pratiti poteze banaka i regulatornih tijela u narednim mjesecima.

Reagovao je i zvanični Zagreb. Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je da je Vlada Hrvatske upoznata da sa američkim sankcijama NIS-u, kao i da žele ekonomsku i energetsku stabilnost Srbije.

“Nama je važno da ovaj paket sankcija, prije svega u aspektu koji se odnosi na Hrvatsku, a to je NIS, koji je u suvlasništvu Gaspromnjefta, ostavlja 45 dana vremena vlastima Srbije da riješe pitanje vlasništva”, rekao je Plenković.

Plenković je naglasio da 95 posto transporta nafte prema Srbiji ide kroz hrvatski Janaf te da je itekako važan za srpsku energetsku, ali i ekonomsku sigurnost same Hrvatske.

“Interes je Hrvatske da se ovih 45 dana iskoristi kako bi se riješilo pitanje vlasništva. Mi želimo da Janaf i dalje opskrbljuje Srbiju naftom putem Omišlja našim cijevima, jer želimo i ekonomsku i energetsku stabilnost hrvatskog susjeda, i to srpske vlasti znaju. Istodobno, mi itekako vodimo o računa o poslovanju Janafa, iskomunicirali smo eventualne sekundarne posljedice ovog režima sankcija i na Janaf, i s te strane ćemo osigurati da poslovanje Janafa ne bude nimalo ugroženo”, zaključio je Plenković.

“Sankcije Sjedinjenih Američkih Država prema NIS-u su usmjerene prema Rusiji, a ne prema Srbiji”, izjavio je danas Ričard Verma, zamjenik američkog državnog sekretara za upravljanje i resurse u Beogradu nakon sastanka sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Verna je dodao da neće biti nikakvih ekonomskih posledica po Srbiju ako bude uklonjeno rusko vlasništvo iz kompanije NIS.

“Rusija ne ulaže u budućnost Srbije, jer profite koje vadi iz NIS ne ulaže u Srbiju. Promjena vlasničke strukture doprinjeće da u regionu bude više mira”, naglasio je zamjenik američkog državnog sekretara i dodao da je NIS jedna od 2.000 kompanija u ruskom vlasništvu kojima su SAD uvele sankcije.

Skok cijena goriva u najavi a posljedice sankcija NIS-u tek možemo očekivati

Pored direktnih finansijskih pritisaka, sankcije bi mogle ugroziti snabdijevanje naftnih derivata i dovesti do većih cijena na pumpama. Situacija dodatno komplikuje geopolitički kontekst jer su Gazprom i NIS već pod pritiskom zbog ruskog vlasništva.

Ruske državne kompanije Gasprom njeft i njena krovna kompanija Gasprom od 2008. godine imaju većinsko vlasništvo u NIS-u od 56,15 odsto, dok je 29,87 odsto u vlasništvu Srbije.

Povećanje cijene goriva već se očekuje, nezavisno od dešavanja oko NIS-a.

Đorđe Savić, predsjedavajući Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Privredne komore RS, u razgovoru za Nezavisne novine je rekao da su “cijene goriva na svjetskim berzama porastu”.

“Taj trend rasta odraziće se i na naše prostore, pa se tako u narednim danima očekuju veće cijene naftnih derivata za preko 10 feninga po litri”, istakao je za Savić.

Dok analitičari procjenjuju dugoročne posljedice, jedno je jasno – sankcije SAD-a na NIS mogle bi značajno uticati na stabilnost energetskog sektora u BiH. Sve oči sada su uprte u reakcije domaćih i međunarodnih aktera.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sankcije SAD-a na NIS: Kakve posljedice mogu očekivati građani i povezane firme u BiH? first appeared on Gerila.info.

Dok se u Srbiji zakon, prema riječima predlagača, zasniva na američkom modelu FARA iz 1938. godine, kao što su tvrdili i u Republici Srpskoj, kritičari ukazuju na snažnu sličnost sa ruskim zakonodavstvom koje se koristi za represiju civilnog društva. Iako je Republika Srpska povukla sličan zakon iz procedure u maju ove godine, pitanje ostaje otvoreno: da li će se zakonodavna inicijativa iz Srbije odraziti i na političke odluke u Banjaluci?

Sličnosti sa ruskim modelom

Prijedlog zakona u Srbiji predviđa da se nevladine organizacije koje primaju sredstva iz inostranstva registruju kao “agenti stranog uticaja”. One bi morale jasno označiti svoje aktivnosti kao takve i dostavljati redovne izvještaje Ministarstvu pravde. Sankcije za nepridržavanje uključuju novčane kazne, zabranu rada, čak i krivične prijave. Ovaj pristup, kako navode kritičari, gotovo preslikava ruski zakon o stranim agentima, čija je primjena izazvala gašenje brojnih organizacija, marginalizaciju nezavisnih glasova i suzbijanje slobode medija.

U Republici Srpskoj, prijedlog sličnog zakona našao se na dnevnom redu Narodne skupštine još u septembru 2023. godine, ali je povučen iz procedure nakon snažnog pritiska međunarodne zajednice i kritika domaće javnosti. Međutim, kako svedoče brojni izvori, povlačenje je više taktičke prirode nego znak odustajanja od represivnih politika. Zakonska regulativa u Republici Srpskoj već je krenula putem ograničavanja sloboda, uključujući kriminalizaciju klevete, što ukazuje na širi trend jačanja autoritarizma.

Legitimacija kroz američki zakon?

I u Srbiji i u Republici Srpskoj vlasti insistiraju na tome da njihovi zakoni imitiraju američki Zakon o registraciji stranih agenata (FARA). Međutim, ova tvrdnja je duboko problematična. FARA se odnosi isključivo na subjekte koji rade direktno u ime stranih vlada ili političkih entiteta i ne ograničava rad nevladinih organizacija. Američki zakon je osmišljen da osigura transparentnost, a ne da ograniči aktivnosti civilnog društva, za razliku od ruskog zakona, koji uvodi stigmatizaciju i represiju.

Ivana Korajlić iz Transparency International BiH je prilikom pokretanja inicijative u Republici Srpskoj rekla da je pozivanje na FARA zakon potpuno neutemeljeno. Američki zakon ne stigmatizuje niti etiketira organizacije kao “strane agente” na način na koji to čine zakoni u Rusiji i potencijalno u našim zemljama. Naglasila je da su ovi zakoni jasno usmjereni na gušenje kritičkih glasova.

Republika Srpska kao poligon za autoritarne eksperimente

U Republici Srpskoj zakon o stranim agentima dio je šireg napora vlasti da suzi prostor za djelovanje civilnog društva i nezavisnih medija. Povezanost vlasti sa Rusijom, posebno kroz lične kontakte Milorada Dodika i Aleksandra Vulina sa Kremljom, samo dodatno produbljuje strahove da je region postao poligon za uvođenje politika koje direktno ugrožavaju demokratske norme.

Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava navodi da ova zakonodavna rješenja jasno targetiraju one koji pružaju otpor autoritarnom režimu. Radi se o strategiji zastrašivanja i smanjivanja prostora za slobodno izražavanje.

Evropska komisija je u više navrata isticala da zakoni poput ovog narušavaju osnovne slobode i pravo na udruživanje. Izvještaj za 2022. godinu već je bio kritičan prema nedostatku napretka u stvaranju povoljnog okruženja za civilno društvo u Bosni i Hercegovini. Nastavak represivnih praksi mogao bi dodatno narušiti odnose između EU i vlasti u Republici Srpskoj.

Etiketiranje kao sredstvo kontrole i zastrašivanja

Jedan od najproblematičnijih aspekata prijedloga zakona o stranim agentima, kako u Republici Srpskoj, tako i u Srbiji, jeste mehanizam stigmatizacije organizacija i pojedinaca koje država označi kao “agente stranog uticaja”. Ova oznaka ne samo da otežava rad nevladinih organizacija već predstavlja direktnu prijetnju njihovom opstanku, kredibilitetu i bezbjednosti članova. Etiketiranje organizacija ovim terminom potencijalno izaziva niz negativnih društvenih i političkih posljedica, od gubitka povjerenja javnosti do fizičkih napada na aktiviste i njihove prostorije.

Uvođenje zakona koji organizacije civilnog društva tretira kao agente stranih interesa pojačava ionako prisutnu atmosferu nepovjerenja prema nevladinom sektoru. Politički narativi, često plasirani kroz režimske medije, već godinama targetiraju nevladine organizacije nazivajući ih “stranim plaćenicima”, “izdajnicima” i “neprijateljima naroda”. Stigma “agenta stranog uticaja” formalizuje ove optužbe, dajući im zakonsku osnovu i dodatno ohrabrujući društveno osuđivanje.

Aktivisti i pravnici upozoravaju da je ovakvo etiketiranje oblik institucionalnog zastrašivanja. Organizacije koje nose ovu etiketu mogle bi se suočiti sa značajnim izazovima u sprovođenju svojih aktivnosti, uključujući nemogućnost pristupa državnim institucijama, bojkot od strane lokalnih partnera i otežan pristup međunarodnim fondovima.

Atmosfera koju ovakvi zakoni stvaraju može imati opasne posljedice po bezbjednost pojedinaca. Stigmatizacija organizacija i njihovih članova povećava rizik od verbalnih i fizičkih napada. U Republici Srpskoj su već zabilježeni slučajevi prijetnji i napada na novinare i aktiviste koje vlasti optužuju za “podrivanje sistema”. Ako zakon formalizuje ovakve optužbe, članovi nevladinih organizacija bi mogli postati još ranjiviji na ciljane napade, bilo od strane radikalnih pojedinaca, bilo kroz institucionalne pritiske poput selektivnih inspekcija, finansijskih kazni ili zabrane rada.

Stigmatizacija kroz zakon o stranim agentima ima i šire društvene posljedice. Organizacije koje rade na pitanjima ljudskih prava, demokratizacije, vladavine prava i borbe protiv korupcije već su često bili meta napada vladajućih struktura. Uvođenjem zakonske obaveze za registraciju kao “strani agenti”, njihov prostor za djelovanje se dodatno sužava, a mogućnost za dijalog između civilnog društva i vlasti praktično nestaje.

Tanja Topić, naučna saradnica Fondacije Friedrich-Ebert, prilikom pokretanja inicijative u Republici Srpskoj rekla je da se ovim zakonom pojačava stigma protiv ljudi koji misle drugačije, a nevladin sektor targetira kao subverzivan i nepouzdan. Kako objašnjava, ovakve zakonske mjere dodatno poliraju autoritarnu sliku vlasti, dok se civilno društvo marginalizuje i isključuje iz javne sfere.

Šta dalje?

Iako je zakon u Republici Srpskoj privremeno povučen, pitanje je da li će inicijativa iz Srbije ponovo podstaći donošenje sličnih propisa u ovom entitetu. Ukoliko se to dogodi, posljedice po civilno društvo biće ozbiljne, a prostor za kritiku vlasti dodatno će se smanjiti.

Na kraju, ostaje ključno pitanje: da li su ove zemlje spremne da plate cijenu izolacije i stagnacije u zamjenu za jačanje autoritarnih modela vlasti? Ako je suditi po dosadašnjim potezima, odgovor se već nazire.

Gerila.info

The post Zakon o stranim agentima u Srbiji: Prijeti li povratak sličnog zakona u Republici Srpskoj? first appeared on Gerila.info.

U kontekstu posjeta visokih zvaničnika Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a Bosni i Hercegovini, kao i američkih sankcija protiv zvaničnika u Republici Srpskoj, pitanje “novog svjetskog poretka” postaje sve relevantnije u diskursu političkog vodstva Republike Srpske, posebno predsjednika Milorada Dodika.

Posjeta direktora CIA-e i diplomatske poruke

Posjeta direktora CIA-e Vilijama Bernsa Bosni i Hercegovini i Srbiji izazvala je snažne reakcije i spekulacije u regionu. Ova iznenadna diplomatska misija, s obzirom na visoku funkciju i osjetljivost trenutka, nagovijestila je da su na stolu ozbiljna pitanja koja se tiču stabilnosti Balkana, ali i šireg globalnog konteksta.

Jedan od ključnih razloga posjete Bernsa, prema mišljenju diplomata i političkih analitičara, bilo je “disciplinovanje” Milorada Dodika, odnosno pritisak koji američka administracija vrši na Dodika u pokušaju da ga odvrati od politike koja izaziva tenzije i destabilizaciju BiH. Dodik je već dugo na meti međunarodnih kritika zbog svoje tvrdokorne retorike i poteza koji podrivaju institucije Bosne i Hercegovine. Njegovo kontinuirano zalaganje za secesiju Republike Srpske i povezivanje sa proruskim krugovima izaziva zabrinutost u Vašingtonu i Briselu, posebno u svjetlu trenutne geopolitičke situacije u Evropi, gdje se ruski uticaj sve više doživljava kao prijetnja stabilnosti.

Bernsova posjeta nije samo simbolična gesta. Ona je dio šire strategije Sjedinjenih Država koja ima za cilj jačanje uticaja u regionu i suzbijanje ruskog i kineskog upliva. S obzirom na to da su se odnosi između Zapada i Rusije pogoršali zbog rata u Ukrajini, Dodikova bliskost sa Moskvom, kao i njegovo otvoreno osporavanje zapadnih politika, došli su u središte pažnje američke obavještajne zajednice. CIA, kao ključna agencija za prikupljanje informacija i procjenu prijetnji po nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država, očigledno ima zadatak da procijeni situaciju na terenu i predloži strategije za sprječavanje eventualnih konflikata ili destabilizacija.

Pored toga, Bernsova posjeta može se tumačiti i kao pokušaj reafirmacije američkog liderstva u regionu, u trenutku kada se čini da Dodik traži alternative u svojim spoljnopolitičkim vezama. S obzirom na Dodikove pokušaje da Republiku Srpsku poveže s novim globalnim blokovima poput BRIKS-a, SAD želi jasno staviti do znanja da je njihova prisutnost i dalje snažna, te da neće tolerisati poteze koji bi mogli dovesti do destabilizacije Balkana.

Takođe, posjeta direktora CIA-e dolazi u trenutku kada su Sjedinjene Države pooštrile sankcije protiv zvaničnika u Republici Srpskoj. Ove sankcije usmjerene su prema pojedincima i entitetima koji podržavaju ili sprovode politike koje destabilizuju BiH, uključujući Dodika i njegove najbliže saradnike. Pored zamrzavanja imovine i zabrane putovanja, sankcije šalju jasnu poruku da će svaki pokušaj podrivanja teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i dalje biti strogo kažnjavan.

Bernsova misija se, prema nekim izvorima, fokusirala i na pokušaj uspostavljanja kanala za komunikaciju s Dodikom koji bi omogućili smirivanje tenzija i iznalaženje kompromisa u okviru postojećeg političkog okvira BiH. Zanimljivo je da je Dodik samo dan nakon Bernsove posjete izjavio da secesija nikada nije bila politika vlasti Republike Srpske, iako je u ranijem periodu pozivao na “mirno razdruživanje” od BiH.

Poruke NATO saveza i pozicija Republike Srpske

Posjeta pomoćnika generalnog sekretara NATO-a za politička pitanja i bezbjednosnu politiku Havijera Kolomina Bosni i Hercegovini, odigrala je ključnu ulogu u osvjetljavanju trenutnog stava NATO-a prema situaciji u regionu, a posebno prema politici Republike Srpske i njenog lidera Milorada Dodika. Ova posjeta nije samo rutinska diplomatska aktivnost, već jasan signal NATO-a da pažljivo prati razvoj situacije u Bosni i Hercegovini i da neće tolerisati bilo kakve poteze koji bi mogli dovesti do destabilizacije regiona.

Jasne poruke koje su tokom posjete upućene vlastima u Bosni i Hercegovini, a posebno Republici Srpskoj, fokusirale su se na teritorijalni integritet i suverenitet zemlje. NATO je stavio do znanja da svaka retorika koja se odnosi na razdruživanje, secesiju ili podrivanje dejtonskog poretka nije prihvatljiva i da će izazvati odlučan odgovor međunarodne zajednice. Ove poruke su od posebnog značaja u kontekstu sve češće retorike iz Banje Luke koja koketira s idejom secesije i potencijalnog razdruživanja Republike Srpske od ostatka Bosne i Hercegovine.

Milorad Dodik je godinama koristio ovu retoriku kao sredstvo pritiska i političke manipulacije, podstičući nacionalističke strasti i stvarajući iluziju o mogućnosti stvaranja nezavisne Republike Srpske. Međutim, ovakva retorika postala je izuzetno opasna u svjetlu globalnih geopolitičkih napetosti, posebno nakon početka rata u Ukrajini i pojačanih napetosti između Zapada i Rusije. NATO je izuzetno osjetljiv na bilo kakve signale koji bi mogli ukazivati na mogućnost destabilizacije Balkana, a Republika Srpska, zbog svoje geopolitičke pozicije i bliskih veza sa Rusijom, nalazi se u središtu tih briga.

Havijer Kolomina je tokom posjete jasno stavio do znanja da NATO neće tolerisati pokušaje promjene granica na Balkanu, niti bilo kakve aktivnosti koje bi mogle ugroziti mir i stabilnost u regionu. NATO-ova poruka je bila da BiH ostaje ključni faktor stabilnosti na Balkanu, te da će svaki pokušaj podrivanja te stabilnosti naići na odlučan odgovor. Ova poruka je bila usmjerena direktno na vlasti u Republici Srpskoj, a posebno na Milorada Dodika, koji je tokom proteklih godina postao simbol otpora prema zapadnim integracijama i promoter ideja o secesiji.

Dodiku, koji je kontinuirano odbijao saradnju sa NATO-om i promovisao veze sa Rusijom i drugim državama izvan zapadnog bloka, ove poruke predstavljaju ozbiljno upozorenje. NATO jasno stavlja do znanja da ne postoji prostor za političke igre koje bi mogle ugroziti stabilnost i mir u regionu. Dodikova strategija balansiranja između Istoka i Zapada, posebno njegova bliskost sa Moskvom, sada dolazi pod sve veći pritisak, jer Zapad ne želi dopustiti daljnje širenje ruskog uticaja u regionu.

Pored toga, NATO je tokom ove posjete naglasio važnost pridržavanja Dejtonskog sporazuma, koji je osnova za postojanje i funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao suverene države. Ovaj sporazum, potpisan 1995. godine, ne samo da je okončao rat u BiH, već je uspostavio okvir za politički i teritorijalni poredak u zemlji. Svaka promjena tog poretka, bilo putem secesije ili redefinisanja granica, bila bi smatrana direktnim napadom na mir i stabilnost u regionu, što NATO ni u kom slučaju ne bi dozvolio.

Uz sve navedeno, NATO je takođe poslao poruku da će nastaviti podržavati reformske procese u BiH, posebno u oblasti bezbjednosti i odbrane, te da očekuje aktivnu saradnju svih nivoa vlasti, uključujući i Republiku Srpsku, u implementaciji tih reformi. Ova poruka ima za cilj da osigura da BiH ostane na putu evroatlantskih integracija, uprkos otporima koji dolaze iz Banje Luke.

Posjeta Havijera Kolomine i NATO-ove poruke koje su upućene tokom te posjete, jasno su stavile do znanja da međunarodna zajednica, a posebno NATO, ne namjerava tolerisati destabilizirajuće poteze i retoriku iz Republike Srpske. Ovo je ključan trenutak za Milorada Dodika i vlasti u Republici Srpskoj, jer je jasno da su pod lupom međunarodne zajednice i da će svaki pokušaj podrivanja Dejtonskog poretka i teritorijalnog integriteta BiH naići na snažan i odlučan odgovor.

Dolazak novog svjetskog poretka i Dodikova vizija

U političkom diskursu Milorada Dodika u posljednje vrijeme sve više se ističe koncept “novog svjetskog poretka”, koji se koristi kao okvir za njegovo viđenje budućnosti Republike Srpske i srpskog naroda u globalnom kontekstu. Ovaj narativ je postao centralna tačka Dodikove političke strategije, koja se sve više udaljava od zapadnih integracija i okreće alternativnim globalnim savezima, poput BRIKS-a.

Dodikova vizija novog svjetskog poretka počiva na pretpostavci da je trenutni međunarodni poredak, zasnovan na dominaciji Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, na ivici propasti. On tvrdi da su globalne promjene neizbježne i da će novi, multipolarni svijet omogućiti manjim narodima, kao što su Srbi, da definišu svoj status i interese bez pritisaka koji dolaze iz zapadnih centara moći. Ova retorika se posebno oslanja na ideju da će novi svjetski poredak ponuditi mogućnosti za redefinisanje međunarodnih odnosa, uključujući promjene granica i političkih aranžmana koji su trenutno utemeljeni na zapadnim principima.

Dodik je u nekoliko navrata istakao da Republika Srpska mora biti spremna za te promjene i da mora zauzeti stratešku poziciju koja će joj omogućiti da iskoristi prilike koje će donijeti novi globalni poredak. On je naglasio da trenutni poredak, predvođen Sjedinjenim Državama i Evropskom unijom, polako propada, posebno u kontekstu ekonomskih i političkih izazova s kojima se suočavaju zapadne zemlje. Dodikova teza je da se svijet nalazi u fazi tranzicije, gdje će nova središta moći, poput BRIKS-a, igrati ključnu ulogu u oblikovanju budućih međunarodnih odnosa.

U tom smislu, Dodik sve više zagovara uspostavljanje bližih veza sa državama koje su članice BRIKS-a. On vidi ovaj savez kao alternativu Evropskoj uniji, koja je, prema njegovim riječima, izgubila kredibilitet i sposobnost da odgovori na potrebe i interese manjih naroda. Dodik često ističe Rusiju kao ključnog saveznika Republike Srpske, kako u političkom, tako i u ekonomskom smislu. Bliske veze sa Moskvom, koje se ogledaju u čestim susretima sa ruskim zvaničnicima i koordinisanim stavovima po pitanju međunarodnih odnosa, predstavljaju temelj Dodikove strategije u kontekstu “novog svjetskog poretka”.

Dodikova vizija “novog svjetskog poretka” takođe uključuje odupiranje pritiscima Zapada, posebno kada je riječ o politici sankcija. On često ističe da će se Republika Srpska odupirati pritiscima i da neće pristati na politiku koja bi je pretvorila u “pijuna” u rukama zapadnih sila. Ovakav stav Dodik koristi kako bi izgradio imidž lidera koji se bori za suverenitet i interese srpskog naroda, uprkos pritiscima koji dolaze sa Zapada.

Ova retorika, međutim, nije bez rizika. Dok Dodik vidi BRIKS kao alternativu EU i NATO-u, realnost je da su ekonomske i političke veze Republike Srpske s ovim globalnim savezom i dalje ograničene. EU ostaje najveći trgovinski partner Bosne i Hercegovine, a većina stranih investicija u RS dolazi upravo iz zapadnih zemalja. Dodikova retorika može dodatno izolovati Republiku Srpsku, što bi moglo imati ozbiljne posljedice po njen ekonomski i politički status. Takođe, oslanjanje na Rusiju i druge članice BRIKS-a, koje se same suočavaju s ozbiljnim izazovima, može predstavljati opasan kockarski potez.

Dalje, Dodikova vizija “novog svjetskog poretka” i njegovo zalaganje za redefinisanje statusa Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine, uz podršku spoljnih saveznika, mogli bi dodatno pogoršati već napete odnose unutar zemlje. Takva politika mogla bi ojačati snage koje se zalažu za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, te izazvati dodatne tenzije između entiteta.

Iako Dodikova retorika o “novom svjetskom poretku” može privući pažnju određenih političkih krugova i nacionalistički nastrojenih birača, njena implementacija u stvarnom svijetu ostaje upitna. Njegova strategija se u velikoj mjeri oslanja na spoljne faktore na koje Republika Srpska ima malo ili nimalo uticaja, što ovu viziju čini ne samo rizičnom, već i potencijalno destabilizirajućom za cijelu regiju. Iako Dodik vidi promjene u globalnom poretku kao priliku, one bi se mogle pokazati kao izazov za stabilnost i budućnost Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine i šireg balkanskog konteksta.

Šta slijedi?

U svjetlu sve izraženijih političkih tenzija i međunarodnih pritisaka, budućnost Republike Srpske i njene političke orijentacije ostaje neizvjesna i podložna promjenama.

Jedno od ključnih pitanja koje se nameće jeste kako će Dodikova strategija preživjeti u okruženju gdje su Zapad, a posebno Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, jasno stavili do znanja da neće tolerisati bilo kakve poteze koji bi mogli dovesti do destabilizacije Bosne i Hercegovine. Američke sankcije, koje su usmjerene protiv Dodika i njegovih najbližih saradnika, predstavljaju samo jedan od alata kojima se Zapad koristi kako bi izvršio pritisak na vodstvo Republike Srpske da odustane od svojih secesionističkih planova.

S obzirom na trenutni razvoj događaja, moguće je nekoliko scenarija za budućnost Republike Srpske.

Povećani međunarodni pritisak i izolacija

Ako Milorad Dodik nastavi sa svojom tvrdolinijaškom politikom, može se očekivati dodatno pooštravanje sankcija, kako od strane Sjedinjenih Američkih Država, tako i Evropske unije. Ove sankcije mogle bi uključivati širu ekonomsku blokadu, zamrzavanje sredstava i zabranjivanje poslovanja sa entitetima i kompanijama povezanim sa Republikom Srpskom. Takve mjere bi mogle dovesti do ozbiljne ekonomske krize u RS-u, smanjenja investicija i povećanja nezadovoljstva među stanovništvom, što bi moglo oslabiti Dodikovu političku poziciju.

Unutrašnje političke promjene

Pritisak izvana mogao bi stvoriti pukotine unutar samog političkog establišmenta u Republici Srpskoj. Unutar SNSD moglo bi doći do unutarstranačkih borbi za moć, što se već dešavalo, posebno ako ekonomska situacija postane neodrživa. U takvom scenariju, moguće je da bi se neki od Dodikovih saradnika mogli početi distancirati od njegove politike, tražeći kompromise s međunarodnom zajednicom kako bi izbjegli daljnje pogoršanje situacije. Ovo bi moglo dovesti do unutrašnje reorganizacije političke scene u Republici Srpskoj i pojave novih lidera s drugačijim pristupom.

Preorijentacija prema BRIKS-u i alternativnim savezima

Dodikova strategija oslanjanja na Rusiju i BRIKS kao alternativu zapadnim savezima nosi značajne rizike. Iako BRIKS države, posebno Rusija i Kina, mogu pružiti određenu političku podršku, njihova sposobnost da ekonomski i politički podrže Republiku Srpsku u slučaju potpunog okretanja od Zapada je upitna. Rusija je suočena sa vlastitim ekonomskim problemima i sankcijama, dok Kina ima svoje interese i često je oprezna u zalaganju za otvoreni sukob sa Zapadom u regijama poput Balkana. Oslanjanje na ove zemlje moglo bi dodatno izolovati RS i smanjiti njenu sposobnost da vodi nezavisnu politiku.

Povlačenje Dodika iz vlasti

Postoje spekulacije da Milorad Dodik pregovara sa predstavnicima zapadnih zemalja o mogućnostima da mu se pruži neka vrsta zaštite i amnestije, a da se on do kraja godine povuče iz vlasti, nakon čega bi čak napustio BiH. Navodni pregovori s predstavnicima Zapada o amnestiji sugerišu da Dodik pokušava osigurati izlaznu strategiju koja bi mu omogućila da se povuče iz političkog života bez suočavanja s krivičnim gonjenjem. Ako bi ovakvi pregovori uspjeli, to bi mu moglo omogućiti relativno siguran odlazak iz zemlje, uz minimalne pravne posljedice. Međutim, Dodikov bijeg bi nesumnjivo ostavio značajan politički vakuum u Republici Srpskoj. Kao dugogodišnji lider s čvrstom kontrolom nad političkim aparatom u ovom entitetu, njegov odlazak bi mogao dovesti do unutrašnjih borbi za moć unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata i šire. Pojava novih lidera ili frakcija unutar stranke mogla bi destabilizirati političku scenu u RS i otvoriti prostor za nove političke snage.

Scenario smirivanja tenzija i kompromisa

Iako se trenutno čini malo vjerovatnim, postoji mogućnost da Dodik, suočen s rastućim pritiskom i prijetnjom daljnje izolacije, odluči da promijeni kurs. Ovakav potez mogao bi uključivati povlačenje iz najradikalnijih političkih zahtjeva, smanjenje retorike o secesiji i povratak za pregovarački sto sa predstavnicima međunarodne zajednice i centralne vlasti u Sarajevu. Ovaj scenario bi mogao uključivati i određene ustupke s obe strane, što bi dovelo do stabilizacije situacije i otvaranja prostora za dugoročne reformske procese unutar BiH.

Jačanje unutrašnjih tenzija i mogućnost konflikta

Najgori mogući scenario uključuje eskalaciju tenzija unutar BiH, koja bi mogla dovesti do otvorenog sukoba. Iako se međunarodna zajednica energično zalaže za očuvanje mira, postoji realna opasnost da bi nekontrolisana eskalacija političkih sukoba mogla dovesti do nasilja, što bi imalo katastrofalne posljedice po cijelu regiju. U takvom scenariju, NATO bi vjerovatno morao intervenisati kako bi spriječio širenje sukoba, što bi značilo daljnju militarizaciju Balkana i produbljivanje podjela unutar BiH.

Budućnost Republike Srpske i Milorada Dodika zavisi od mnogo faktora, uključujući reakcije međunarodne zajednice, unutrašnje političke dinamike i globalne geopolitičke promjene. Dok Dodik nastoji predstaviti Republiku Srpsku kao entitet koji će iskoristiti prilike u novom svjetskom poretku, realnost je da su rizici njegove politike izuzetno visoki. Republika Srpska se nalazi na raskrsnici – može nastaviti putem konfrontacije, što nosi opasnost od ekonomske i političke izolacije, ili može odabrati put kompromisa, koji bi mogao osigurati stabilnost i napredak, ali po cijenu određenih ustupaka i prilagođavanja međunarodnim očekivanjima. Bez obzira na put koji će biti odabran, jasno je da će odluke koje se sada donose imati dugoročne posljedice po budućnost Republike Srpske i cijelog Balkana.

Mladen Bubonjić / Gerila.info

The post “Čekači raspleta”: Republika Srpska i dolazak novog svjetskog poretka first appeared on Gerila.info.