Zanimljivo, iako se o ovom problemu mjesecima piše u medijima, tek sada je neko od političara napokon obratio pažnju na ovo pitanje.

U središtu spora je koncesija koju je Vlada ZDK 2021. godine dodijelila firmi „Seven Plus“ d.o.o. Sarajevo, danas preregistrovanoj u „Vareški minerali“ d.o.o. Vareš, sa sjedištem upravo u ovom planinskom gradu. Riječ je o istraživanju i potencijalnoj eksploataciji rude hroma na području Duboštica–Tribija, iznad doline Krivaje, rijeke koja odavno nije samo vodotok, nego identitet čitave regije.

Na press konferenciji u Varešu, ekološki aktivisti, univerzitetski profesori i stanovnici doline Krivaje uputili su dramatičan apel javnosti širom Bosne i Hercegovine. Govorili su o, kako tvrde, grubom kršenju koncesionog ugovora, ignorisanju odluka Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika, potpunoj netransparentnosti kantonalnih institucija, ali i o pritiscima na lokalne aktiviste i mještane. Iznad svega, upozorili su na ono što smatraju najvećom prijetnjom: opasnost da sliv Krivaje bude trajno zatrovan heksavalentnim hromom – jednim od najtoksičnijih i najkancerogenijih oblika teških metala.

„Organizacije civilnog društva iz Bosne i Hercegovine, zajedno s mjesnim zajednicama u slivu rijeke Krivaje – njih ukupno 49 – i službeno su uputile premijeru i Vladi Zeničko-dobojskog kantona zahtjev za hitan raskid koncesionog ugovora sa firmom Seven Plus, odnosno Vareški minerali, kako se odnedavno zove“, rekao je eko aktivista Davor Šupuković iz Udruženja građana Fojničani.

„Mi tražimo raskid koncesionog ugovora zbog grubog kršenja ugovornih obaveza, zato što je koncesionar bio dužan da započne radove do kraja 2022. godine, ali to se nije dogodilo. Koncesionar je čak sam javno objavio da je započeo radove u ljeto ove godine, čime je prekršen jedan od temeljnih elemenata ugovora“, dodao je Šupuković.

Dok javnost još nema uvid u sam koncesioni ugovor – Ministarstvo privrede ZDK odbija da ga objavi, pozivajući se na „komercijalne interese“ investitora – rokovi iz pratećih odluka Vlade govore dovoljno: najprije 12 mjeseci za početak istražnih radova, pa dodatnih 8 mjeseci aneksom. Sve je isteklo krajem 2022. godine, a šuma u Duboštici počela je da se sječe tek sredinom 2025.

„Vidi se iz samog izvještaja o koncesijama Vlade ZDK za 2022. godinu da ovaj rok nije ispoštovan i to je, samo po sebi, bio dovoljan razlog da Vlada ZDK započne proceduru raskida koncesionog ugovora“, upozorava Šupuković.

Ali lokalna zajednica ne problematizuje samo rokove i papire. U pitanju je i ono što bi se, prema tvrdnjama aktivista i stručnjaka, dešavalo ispod i iznad zemlje ako rudnik hroma zaživi.

Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dopisni član Akademije nauka BiH, podsjeća da se sve dešava usred jedne od najvrednijih šumskih cjelina u BiH.

„Ta šuma nije nikakva ‘šikara’, to su naše najproizvodnije šume i to zbog bogatstva minerala tog tla gdje se nalaze. Kad nestane tih minerala u tlu, tu više nikad neće biti takve šume“, ističe Ballian.

„Šumu možemo uništiti za jednu minutu, a za obnovu je potrebno 200–300 godina. Mi, zahvaljujući koncesijama, imamo tih ‘rekultivisanih’ područja, a to su tzv. industrijske pustinje, oko 100 hiljada hektara. Sada je koncesija za rudnik hroma data na 3.200 hektara površine – 32 kvadratna kilometra – od sadašnjeg rudnika Rupice do budućeg rudnika hroma u Duboštici. Izgradnjom ovog rudnika, stanje u rijeci Krivaji će biti takvo da u njoj ne da neće biti riba i rakova, nego neće biti ni bakterija“, upozorava Ballian.

U igri nije samo šuma. Hidrolog Muriz Spahić, jedan od najeminentnijih stručnjaka za riječna korita i podzemne vode u BiH, već ranije je upozorio da hrom u obliku u kojem bi se mogao pojavljivati kao nusprodukt rudarenja – heksavalentni hrom – predstavlja direktnu prijetnju zdravlju ljudi, ekosistemima i izvorima pitke vode. Hrom VI se akumulira u sedimentima, prolazi kroz pukotine u karbonatnim masivima, stiže do izvorišta i ulazi u lanac ishrane.

„Jednom kontaminirana, voda može dugo ostati opasna za sve – prirodu, poljoprivredu, ljude“, naglasio je Spahić u ranijim upozorenjima, zbog čega i ne čudi što se otpor u dolini Krivaje širi iz sela u selo, iz grada u grad.

Za Azida Kaknjaševića, stanovnika Olova i inženjera rudarstva, paradoks je dodatni razlog za pobunu.

„Apsurdno, ja sam inženjer rudarstva, a u prilici sam da govorim protiv ovih programa vezano za rudarenje. Kada govorimo o planiranom rudniku hroma, u pitanju je ekološka bomba iz različitih aspekata zagađivanja prirode. Ovdje su prekršeni mnogi zakoni, kao i odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika, a najbitnije je da su ovdje ugrožena osnovna ljudska prava. Iz Olova i doline rijeke Krivaje poručujemo da se narod koji tu živi mora ujediniti kako bi se ova koncesija raskinula”, kaže Kaknjašević.

Kada aktivisti govore o „bombi“, ne misle samo na metaforu. Ballian procjenjuje da bi u slučaju otvaranja rudnika i separacije hroma toksična prašina mogla zagađivati krug od 120 kilometara oko Duboštice–Tribije.

„U krugu od 120 kilometara stalno će biti zagađenje koje ulazi u pluća, kožu, hranu, vodu… To znači da će biti ugroženi Sarajevo, Zenica, Doboj, praktično do Tuzle“, posebno upozorava profesor.

U pozadini svega je čovjek čije se ime već godinama vezuje za najkontroverznije rudarske projekte u BiH – Miloš Bošnjaković.

Kao vlasnik firme Seven Plus, danas Vareški minerali, u javnosti je poznat po projektu Rupice, kasnije prodatom stranoj kompaniji za više od milijardu dolara, bez ijedne marke koja je kao direktna korist završila u kasi Vareša.

U Republici Srpskoj, u opštini Petrovo, isti vlasnik je ostao bez istražnih prava nakon što su inspekcije i institucije konstatovale niz nepravilnosti.

„To nam jasno govori kakav je to partner. Neko ko gubi istražna prava u jednoj opštini zbog neregularnosti, a ovdje dobija koncesiju na državnom zemljištu, bez javne rasprave, bez učešća lokalne zajednice“, upozorava Šupuković. Podsjeća i na prijavljene slučajeve zastrašivanja aktivista i mještana u oba entiteta: nezakonita geološka istraživanja iz zraka, prijetnje, ucjene, pokušaji zastrašivanja onih koji se protive „investiciji“.

Za Miroslava Pejčinovića, stanovnika Vareša i predsjednika inicijativnog odbora novoosnovanog udruženja „Opstanak“, obrazac je već viđen: prvo se simboličnim iznosima finansiraju sportski klubovi, kulturna društva, „donacije“, a potom dolaze bageri, kopovi i devastacija.

„Koncesionar koji se pojavio za taj rudnik hroma je isti kao i prvobitni za rudnik u Rupicama i on je vrlo izverziran, jer prvo uđe u sve pore društva i finansira neka sportska društva, kulturna udruženja, pridobije na svoju stranu dio lokalne zajednice time što im ‘zamaže oči’, a u suštini oni dijele naš novac“, kaže Pejčinović.

„Pozivamo vas sve zajedno da se borimo jer Bosnu žele da pretvore u jedan veliki rudnik, a tu ostanka i opstanka onda neće biti.“

U cijeloj priči možda je najglasnije odsustvo – onih institucija koje bi morale da štite javni interes.

Ministarstvo privrede ZDK odbija da objavi koncesioni ugovor, iako je Aarhus centar, u ime više organizacija, tražio uvid pozivajući se na pravo na pristup informacijama. Odgovor je bio da investitor nije dao saglasnost zbog „komercijalnih razloga“ i „reputacijskih rizika“.

„Ja pitam vlasti u Opštini Vareš i u ZDK – zašto se krije koncesioni ugovor?“, poručio je Šupuković na skupu u Varešu.

„Ono što znamo je da je 1,5 KM koncesiona naknada po toni rude, 150 KM po hektaru zemljišta, a to nam govori da je prodavanje prirodnih resursa ove države u bescjenje. To su resursi svih građana BiH, a ne resursi vlade ili opštinskih vlasti”, ističe on.

Jedan od stanovnika Vareša, koji je želio ostati anoniman, brutalno je sažeo ono o čemu mnogi šapuću: „Naše lokalne i kantonalne vlasti ćute, ignorišu sve. Svi su oni uzeli svoj dio da sramno ćute. Ovo treba dići na nacionalni nivo jer se tiče svih građana ove zemlje, a bojim se da mnogi toga još nisu svjesni.“

Dimenzija priče koja ovu koncesiju dodatno izdvaja od drugih je namjena rude. Prema informacijama kojima raspolažu aktivisti, hrom iz Duboštice–Tribije bio bi korišten u vojnoj industriji. „Da li Bosna i Hercegovina, nakon godina krvavog rata, smije i treba da učestvuje u proizvodnji oružja koje će sutra ubijati u Ukrajini, Palestini ili negdje drugdje?“, pita Šupuković.

Potpisnice inicijative podsjećaju da je BiH zemlja sa svježim traumama ratnih stradanja, masovnih zločina i razaranja, te da njeni resursi ne smiju služiti proizvodnji oružja, već miru, razvoju i dobrobiti ljudi.

Upravo zato, inicijativa 49 organizacija i mjesnih zajednica nije ostala samo na saopštenju i press konferenciji.

Upravo danas, na 46. sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, predsjednik Kluba zastupnika SDP BiH Damir Memić pokrenuo je Inicijativu za raskid koncesionog ugovora o istraživanju i eksploataciji rude hroma na području Duboštica–Tribija, naglasivši da će planirani rudnik najviše pogoditi upravo područja u slivu rijeke Krivaje.

Time je borba mještana i organizacija iz doline Krivaje izašla iz šumskih puteva i mjesnih zajednica na kantonalnu političku scenu. Vlada ZDK više ne odgovara samo aktivistima i lokalnim ljudima, već i zastupnicima u Skupštini – a preko njih i javnosti koja će ovu priču pratiti mnogo pažljivije nego kada su šumske parcele i državna imovina dijeljene tiho, u vrijeme pandemije i pravnog vakuuma.

Redakcija portala Gerila poslala je pitanja kompaniji Vareški minerali, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili; ukoliko ga dobijemo, objavićemo ga u cijelosti.

Hoće li se koncesioni ugovor raskinuti, ili će Duboštica–Tribija postati još jedno „industrijsko pustinjasto polje“ u nizu, zavisi od odluke iste one vlasti koja je šume nazvala „šikarom“, a državnu zemlju tretirala kao privatno dvorište.

Ali ovog puta, ljudi iz Vareša, Olova, Maglaja i čitave doline Krivaje poručuju da neće ćutati.

Dejan Rakita / GERILA

The post Rudnik hroma prijeti Varešu: Inicijativa protiv projekta Miloša Bošnjakovića stiže pred Vladu ZDK first appeared on Gerila.info.

Presuda dolazi nakon višegodišnje pravne bitke koju je pokrenulo Javno komunalno preduzeće Vodokom iz Kaknja, upozoravajući na potencijalni uticaj rudnika na vodozahvat rijeke Bukovice, glavnog izvora vode za ovaj grad.

Odluka Kantonalnog suda u Mostaru je pravosnažna i protiv nje nije moguće uložiti žalbu, saznaje CIN BiH. Rješenje o eksploataciji je poništeno i predmet je vraćen na ponovnu odluku Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije.

Ipak, danas su iz Adriatic Metalsa reagovali i poručili da im je Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije (FMERI) izdalo novo rješenje kojim se potvrđuje valjanost dozvole za eksploataciju.

Ističu da “ovo rješenje uključuje dodatna objašnjenja, potkrijepljena nalazima, stručnim analizama, vještačenjima, monitoring izvještajima i kartografskim prikazima, koji jasno pokazuju da rad rudnika ne ugrožava vodoopskrbu Kaknja te da su granice eksploatacijskog polja precizno definisane u odnosu na koncesijsko polje”.

Ipak, zanimljivo je da je ova informacija, bitna za opšte poslovanje firme, nije objavljena na zvaničnoj web stranici, kao ni da mediji koji su prvi objavili ovu informaciju nisu uz sam tekst priložili i odluku ministarstva. Inače, posljednja vijest objavljena na bh. sajtu Adriatic Metals je iz 27. juna prošle godine?!

Sudska odluka: Nedovoljno istražen uticaj na životnu okolinu

Prema obrazloženju Suda, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije nije temeljno ispitalo moguće posljedice rudarskih aktivnosti na životnu sredinu. Posebno su izdvojeni nedostaci u studiji Rudarskog instituta iz Tuzle, na osnovu koje je kompaniji Adriatic Metals BH izdata dozvola 2021. godine.

Stručni nalaz inženjera geologije Mirze Bašagića, koji je objavio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) 2023. godine, osporio je tvrdnje iz studije. Bašagić je tada istakao da je “bjelodano poznato da se vodozahvat Bukovica nalazi nizvodno i na znatno nižoj nadmorskoj visini u odnosu na područje eksploatacije”.

Ovi navodi stavili su pod sumnju tvrdnje kompanije da rad rudnika neće ugroziti vodoopskrbu Kaknja.

Ekološka aktivistica Hajrija Čobo u izjavi za GERILU kaže da svi stanovnici ovog kraja presudu pozdravljaju sa radošću.

“Sud je utvrdio da se rudnik Rupice nalazi u drugoj i trećoj vodozaštitnoj zoni, te da njegov utjecaj na sliv rijeke Bukovice nije temeljito istražen. Sud je takođe utvrdio da Studija na osnovu koje je izdano osporavano rješenje sadrži netačne i neistinite podatke u smislu položaja vodozahvata pitke vode za Kakanj koji se nalazi nizvodno u odnosu na rudnik koji je uzvodno, dok studija tvrdi obrnuto. Dakle, prvobitno rješenje je izdano na osnovu faličnih, netačnih i neistinitih podataka u Studiji utjecaja koju je radio Rudarski institut iz Tuzle“, kaže za naš portal Čobo.

Ona dodaje da bi logičan slijed bio da se uradi nova studija i da se detaljno sve ispita.

“Ako je investitor uspio to uraditi od 30.12. kada je donesena presuda do danas, onda ja to pozdravljam. Međutim, koliko sam upoznata za takve studije je potrebno više vremena. Takođe, nisam nigdje zapazila poziv na javnu raspravu o toj novoj studiji. Bilo bi lijepo da se sve to ispita, pa da svi mirno spavamo. U protivnom, pojavljuje se pitanje krivične odgovornosti svih koji potencijalno ugrožavaju zdravlje stanovništva svojim štetnim odlukama, svih koji ne poštuju i ne provode odluke Ustavnog Suda BiH po pitanju državne imovine i svih koji u pitanje dovode temeljno ljudsko pravo na vodu koje nam garantuje i Ustav ali i međunarodne konvencije”, kaže za GERILU Hajrija Čobo.

Adriatic Metals: Eksploatacija se nastavlja

U reakciji na sudsku odluku, kompanija Adriatic Metals BH navela je da im je Federalno ministarstvo izdalo novo rješenje, koje uključuje “dopune tehničke i formalne prirode”. Navodi se da novo rješenje potvrđuje valjanost dozvole i omogućava nesmetano nastavljanje operacija.

“Odluka suda, donesena u vezi s upravnim postupkom pokrenutim tužbom JKP Vodokom Kakanj protiv rješenja FMERI-ja iz 2021. godine, predstavlja standardnu pravnu praksu. Sud je tada vratio predmet na ponovni postupak radi dodatne analize i dopune obrazloženja, ali nije ukinuo dozvolu za eksploataciju. Prema uputama Suda, FMERI je u zadanom roku izvršio potrebne dopune i izdao novo rješenje kojim potvrđuje valjanost dozvole za eksploataciju Adriatic Metalsa”, naveli su iz kompanije, ističući svoju posvećenost održivom poslovanju i saradnji sa lokalnim zajednicama.

Ipak, neobično je da uz ovu informaciju, koja se pojavila na par čitanih medija u BiH, nema izvora ovog teksta, da li je u pitanju izjava ili saopštenje, kao ni prateća dokumentacija u vidu skeniranog dokumenta nove dozvole.

Pitanje odgovornosti i budućnosti Bukovice

Iako je odluka Suda u Mostaru formalno pobjeda za eko aktiviste, ostaje pitanje da li će novo rješenje Ministarstva značiti povratak na staro. Kompanija Adriatic Metals BH, po saopštenju koje su izdali, nastavlja svoje operacije, tvrdeći da je eksploatacija u skladu sa svim zakonima, dok lokalna zajednica i dalje izražava izrazitu zabrinutost zbog dugoročnih posljedica na životnu sredinu.

Ovaj slučaj otvara šira pitanja o transparentnosti u izdavanju dozvola za eksploataciju prirodnih resursa, kao i o ravnoteži između ekonomske dobiti i očuvanja životne sredine. Rijeka Bukovica, simbol prirodnog bogatstva Bosne i Hercegovine, sada je u središtu jedne od najvažnijih ekoloških borbi u zemlji.

Dejan Rakita/GERILA

The post Sudska odluka protiv eksploatacije Adriatic Metals: Pobjeda za zaštitu životne sredine ili formalna zavrzlama? first appeared on Gerila.info.

Zanimljivo je izvještavanje medija sa dvije strane bosanskohercegovačke međuentitetske linije o temi velikih projekata u rudarstvo. Dok se za iskopavanje i najavu otvaranja rudnika u Loparama interesuju najvećim dijelom mainstream mediji iz Federacije BiH zbog navodne bojazni za moguće ekološke posljedice, za rudnik u Varešu, paradoksalno, više se “interesuju” mediji iz Republike Srpske i to oni bliski vlastima.

Sprega medija, domaćih političara i međunarodnih zvaničnika

Urednik portala Objavi.ba Adis Nadarević slaže se da je izvještavanje medija o ovoj temi jako zanimljivo. Prema njemu, inače izrazito polarizirana mainstream medijska i politička scena u Bosni i Hercegovini obično nema puno tema oko kojih može postići jedinstvo, ali se čini kako su nekako svi udruženi u podršci velikim rudarskim projektima.

„Veći mediji i političke stranke koje su u vlasti ili ozbiljno ciljaju da budu u vlasti dosljedno ignorišu ovu temu. Očito je da je u pitanju ili interes ili strah od zamjeranja međunarodnim interesnim grupama od kojih ovise, svaki na svoje načine“, kaže Nadarević.

On kao najočitiji primjer sprege političara, medija i međunarodnih zvaničnika navodi promotivnu vožnju voza za Vareš kao školski primjer PR poteza kompanije Adriatic Metals. Na osnovu medijskih izvještavanja o „vozu koji vraća život u Vareš“ javnost bi zaključila kako je riječ o putničkom vozu koji počinje saobraćati po prvi put nakon rata, iako će tom prugom saobraćati jedino teretne kompozicije sa rudom za izvoz.

„To je klasičan primjer korporativnog medijskog spina i izvještavanja u potpunosti prilagođenog interesu ’naručioca’. Spisak putnika tog famoznog voza je svojevrsna who-is-who lista sprege politike, medija i međunarodnih brokera u ovom projektu“, ističe Nadarević.

Dva lica državne imovine

Sve su glasnije kritike aktivista da je aktuelna politička priča o državnoj imovini samo krinka iza koje se krije namjera političara da se dočepaju bogatstava koje skriva zemljište u FBiH i Republici Srpskoj, te da su to i stvarne namjere predstavnika međunarodne zajednice, popularno rečeno „stranaca“. Ako je to istina, u cijeloj priči svoju ulogu svesrdno igraju i domaći političari.

Upravo je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske početkom ove godine podržao borbu mještana protiv rudnika u Varešu.

“Da li je to fer prema ljudima koji žive u Federaciji? To neće u Srpskoj niko dobiti dok se ne vidi interes Srpske koji je dominantan. Kakva naknada? Zbog toga je neko smislio da se imovina prebaci na nivo BiH, pa će naći nekoga da po usvojenoj koncesiji koja je beznačajna, da ta prava”, rekao je tom prilikom medijima Dodik.

Nije nužno da je predsjednik RS u krivu kada govori o Varešu i namjeri britanskog investitora da otvori rudnik u ovom gradiću. Protiv ekoloških istraživanja u tom mjestu bune se ekološki aktivisti iz Federacije. Zanimljivo je, međutim, kako Dodik ne vidi iste stvari u “svom dvorištu”. Prema logici koju on demonstrira, očigledno je da su istraživanja i rudarenje u Federaciji pokušaj “prebacivanja imovine na BiH” dok su u Republici Srpskoj “dominantan interes Srpske”.

Nakon Dodikove odbrane interesa “ljudi koji žive u Federaciji” oglasila se i banjalučka Alternativna televizija tekstom “Britanci namirisali zlato, Bošnjaci daju dozvole”. Međutim, ova je televizija prošle godine u svojim prilozima optužila pojedince iz prijedorskog sela Bistrica koji su se protivili otvaranju rudnika uglja lignita u tom selu da stoje na putu razvoja Republike Srpske. Za pobunu protiv otvaranja rudnika optužili su nevladine organizacije “koje dolaze iz drugog entiteta”.

Sa druge strane, na nedavnoj sjednici održanoj 23. maja 2024., Narodna skupština Republike Srpske nije usvojila Prijedlog deklaracije o protivljenju otvaranju rudnika litijuma, bora, natrijuma, stroncijuma, kalijuma i prateće asocijacije elemenata na teritoriji opštine Lopare. Od 64 prisutna narodna poslanika, samo je 21 glasao za Prijedlog rezolucije, dok se ostali nisu uopšte ni izjasnili. Dakle, 43 narodna poslanika nisu glasala ni “za” ni “protiv” iako su bili prisutni i to dovoljno govori o svijesti vladajuće koalicije na temu uvažavanja glasa naroda. Slično je bilo i sa rudnicima u Bukovoj kosi, Mednoj, Bistrici…

Situacija ništa bolja nije ni u Federaciji kada govorimo o političarima, a ulogu federalnog premijera Nermina Nikšića u priči oko rudnika u Varešu smo objasnili na početku. Nikšić je nedavno izazvao ogorčenje aktivista za očuvanje okoliša kada je, komentarišući onu spornu odluku o prenamjeni šumskog zemljišta visoko vrijedne šume oko Vareša nazvao „šikarama“.

Upravo zbog toga su aktivisti iz Udruženja građana „Fojničani“ iz Maglaja svoju nedavnu konferenciju posvećenu zaštiti šuma i održivom upravljanju njima nazvali „Kako šuma postaje šikara?“. Ali čini se kako Nikšić ne čuje poruke aktivista koje se tiču njegovog vokabulara jer je istu riječ upotrijebio i u komentaru nakon što je Ustavni sud BiH 31. maja navedenu odluku o prenamjeni zemljišta stavio van snage.

„Neki očito misle da je bolje da ostane besperspektivna šikara koja će se zvati državna, nego perspektivna investicija na zemljištu koje je također državno“, izjavio je ovom prilikom Nikšić.

Postoji li granica?

Nesporno je da se progres ne treba zaustavljati niti usporavati, pogotovo u siromašnoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina. Investicije su neophodne jer ćemo bez njih ostati bez stanovništva, što pogotovo važi za male sredine poput Vareša ili Lopara. Ipak, stvarni vlasnik ove zemlje, njene prirode i rijeka, pa i njenih rudnih bogatstava, jeste narod ove zemlje.

Ipak, postavlja se logično pitanje – koje su granice moći rudarskih kompanija, kao i granice osionosti i samovolje domaćih političara ukoliko se zarad eksploatacije rudnih bogatstava krše ljudska prava, ukoliko se narušava javno zdravlje, ukratko ako sve to ima preveliku cijenu?

“Granica postoji” bio je slogan upravo vlasti u Republici Srpskoj predvođenih Miloradom Dodikom u jednom od njegovih brojnih performanasa i “obračuna” sa “političkim Sarajevom” i Christianom Schmidtom.

U slučaju rudarskih projekata u BiH upravo bi taj slogan bio bi adekvatna poruka i političarima i stranim investitorima. Razlika je jedino u tome što ovdje ne bi bio u pitanju politički performans, već stvarna poruka.

Granica zaista postoji!

Dejan Rakita / Objavi.ba

The post RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (IV) first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Dejan Rakita

Aktivisticu Hajriju Čobo je kompanija Adriatic Metals krajem prošle godine tužila zbog “narušavanja ugleda”, a neporedno prije toga je stigla odluka Sekretarijata Bernske konvencije da se obustave radovi na eksploataciji u Varešu. Kao razlog je navedena upravo potreba da se ispitaju navodi aktivista.

“Radi se o klasičnoj SLAPP tužbi da se ućutka građane koji se bune za bilo šta, konkretno moji sugrađani i ja se bunimo protiv zagađenja vode. Za to zagađenje postoje brojni dokazi, ne samo snimci sa terena, gdje su bageri u koritu rijeke koja nama dolazi u vodozahvat, nego se radi i o zvaničnim laboratorijskim nalazima koji pokazuju povećanje kadmija u pitkoj vodi“, kaže kakanjska aktivistica.

Sekretarijat Bernske konvencije je izrazio žaljenje zbog izostanka zvaničnog odgovora vlasti Bosne i Hercegovine, države koja je potpisala ovu konvenciju kao ključni sporazum za zaštitu prirodnih vrsta i njihovih staništa. Posebno je naglašena zabrinutost zbog problema koje je tužitelj iznio o rudarskim aktivnostima Adriatic Metalsa koje mogu rezultirati gubitkom vrsta, degradacijom staništa i zagađenjem zraka, vode i tla, te štetnim posljedicama za ekosistem. Nadalje, naglašeno je i da je nedopustiv izostanak učešća lokalnog stanovništva u procesu donošenja odluka koje se tiču rudnika i zaštite životne sredine.

Aktivisti ne odustaju, opštinske vlasti zabrinute

Ipak, rudarska kompanija Adriatic Metals BH nedavno je povukla je tužbu protiv Hajrije Čobo, braniteljice prava na zdravu životnu sredinu iz Kaknja i predstavnicu NGG „Park prirode Trstionica i Boriva“, neformalne grupe lokalnih aktivista iz Kaknja koji se zalažu za zaštitu svojih šuma i rijeka.

Hajriju to nije pokolebalo da nastavi sa svojom borbom.

„Nisam pristala da na taj način se završi ovaj slučaj, te  sam odmah, idući dan 10.05.2024. godine obavijestila Sud da ne pristajem na povlačenje tužbe“, izjavila je za portal Antikorupcija.

U tužbi protiv nje tužitelj zahtijeva naknadu od 2,000 KM za nematerijalnu štetu. U odgovoru na ovu tužbu Hajrija Čobo je navela kako se sa svojom grupom aktivista zalaže za zaštitu šuma i riječnih korita od maja 2022. godine kada je saznala da je u mjestu Mehorić u blizini rudnika a izvan koncesionog polja nelegalno izgrađena betonara.

“Po pritužbi nadležnima, izvršen je inspekcijski nadzor kojim je utvrđeno da je objekt izgrađen bez potrebnih dozvola, a lokalna kooperantska firma Trgošped kažnjena je novčano. Zgrada je ubrzo nakon toga srušena i iako je uprava Adriatic Metalsa obećala da će to područje obnoviti, nije bilo poboljšanja u radovima na restauraciji. Naprotiv, ugovorna kompanija je nastavila da siječe drveće i odlaže otpad na obale rijeka Boriva i Trstionica, sužavajući tok vodotoka, kao i da ga zagađuje“, stoji u odgovoru na tužbu aktivistkinje.

Iako su iz Opštine Kakanj tražili pismenu garanciju od Adriatic Metalsa da neće dolaziti do zagađenja vode, to se nije desilo. Zauzvrat su ponudili alternativno rješenje za pijaću vodu.

“Zašto nam nude novo rješenje, ako rudnik ne zagađuje vodu. Naša zabrinutost je i za sam kvantitet, količinu vode, koju imamo u tim izvorima. Nama ne treba novi izvor vode, želimo samo da se postojeći zaštiti”, naglašava načelnik opštine Mirnes Bajtarević.

Pored mogućeg uticaja na vodu i zdravlje ljudi, stručnjaci upozoravaju da bi rudnik mogao uticati i na obližnju šumu Trstionica.

Šta će biti sa prašumom Trstionicom?

Redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu Dalibor Ballian ističe da se rudnik nalazi u neposrednoj blizini prašume Trstionice, a da je njegovo širenje planirano prema planini Tajan. Prema njegovim riječima, koncesije se daju na velike šumske površine koje se krče, a koncesiono polje graniči sa ovom prašumom koju aktivisti i stručnjaci pokušavaju sačuvati.

„Onog trenutka kada rudnik dođe s radovima do samog ruba prašume, nje više neće biti. Sve će se srušiti kao kula od karata, jer da bi ova prašuma funkcionisala, ona mora imati sloj šume od oko 800 metara“, zabrinut je profesor Ballian.

Na protestima protiv otvaranja rudnika u blizini opštine Jezero i rijeke Plive bila je i Čobo koja je pred prisutnim građanima i aktivistima održala inspirativan govor.

“Ne dajte. Ne da ni Ozren. Ne da ni Jezero. Ne da ni Srbija. Ne da ni Makedonija. Ni Crna Gora. Ne da bogami ni Britanija. U sebe ne kopaju. Što u sebe ne kopaju? Što ne kopaju po Australiji? Što nama? Mala je ova zemlja za tolike rudnike. Premala. Ako su nas ratom gonili odavde, pa nas gone nemaštinom, onda je jasno da nas sada gone mašinama. Zašto? Hoće baterije. Elektrane su u nas, pa će staviti hidroelektrane, pa će staviti rudnike, a sebi će napraviti električna vozila od naše sirovine. A nama ništa nema. I sebi će imati zelenu energiju. A kakva nama energija da bude? Od raka. Ko dobije rak nema energije“, poručila je okupljenima Hajrija Čobo.

Robert Oroz, koordinator Koalicije za zaštitu rijeka, kaže kako je u Bosni i Hercegovini opljačkano sve što se moglo, te kako je kroz razne malverzacije prodata gotovo cijela društvena imovina. Sad je, ističe, došlo vrijeme za pustošenje naših prirodnih resursa, a sumnja i u profil ljudi koji traže koncesije i u ozbiljnost njihovih namjera.

“Veliko je pitanje koliko će BiH imati koristi od tog iskopavanja. Da li smo mi ovdje nekakav protektorat, jer vidim da u posljednje vrijeme dolazi do pobuna u Africi. Konkretno mislim u Niger gdje zabranjuju eksploataciju svojih prirodnih resursa, a znamo da sve nuklearke u Francuskoj rade na uranij koji se iskopava u Nigeru. Samo se bojim da Bosna i Hercegovina ne bude neki novi Niger”, kaže Oroz.

[kraj prvog nastavka]

The post RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (III dio) first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Dejan Rakita

Počelo je, kao i svaki veliki projekt u maloj sredini, sa nadom u bolje sutra. Ta nada je pratila dolazak kompanije Eastern Mining kada je 2013. godine ona preuzela MM Project d.o.o. iz Kreševa, preduzeće koje je godinu dana ranije dobilo koncesiona prava na istraživanje i eksploataciju metalnih ruda barita, cinka i olova na području opštine Vareš.

U oktobru 2013. godine osnovnom koncesionom ugovoru dodan je i prvi aneks u kojem je izvršena izmjena naziva i sjedišta dosadašnjeg koncesionara MM Project d.o.o. u novog titulara – Eastern Mining. Do tada pozitivna slika o rudniku u javnosti se počinje mijenjati sa objavama u medijima da je Eastern Miningu koncesiona naknada sa 10.000 KM po hektaru spuštena na 150 KM!

Jednokratna koncesiona naknada je u 2013.godini iznosila 10.000 KM po hektaru, ali se to mijenja 2018. godine, kada tadašnji odlazeći premijer kantona Miralem Galijašević u Odluci o dodjeli koncesije za istraživanje i eksploataciju mineralne sirovine – olova, cinka i barita na proširenom ležištu „Rupice-Borovica“ i „Veovača-Orti-Selište-Mekuše“ u opštini Vareš obračunava naknadu po nekadašnjoj cijeni od 0,15 KM/m2.

Ukupna površina novog koncesionog prostora koji je dobila kompanija Eastern Mining iznosi cca. 585 hektara, za koji su uplatili iznos 876.489,15 KM za stavku jednokratne koncesione naknade. Prema tada važećoj odluci, oni su bili dužni uplatiti oko 5,85 miliona KM. Tako je tadašnja Vlada ZDK na čelu sa premijerom Galijaševićem oštetila vlastiti budžet za oko pet miliona KM.

Zlato i srebro kao „prateće rude“

Zanimljivo je da je Galijaševićev nasljednik na mjestu premijera ZDK Mirza Ganić 23. januara 2020. godine donio spornu odluku kojom na novim ležištima u općini Vareš dodjeljuje koncesiju „i za eksploataciju zlata, srebra i bakra kao pratećih minerala ruda olova, cinka i barita, čije je prisustvo utvrđeno u osnovnom istražno-eksploatacionom polju Rješenjem o potvrđivanju geoloških rezervi broj: 06-18-405/18 od 24.08.2018. godine i Rješenjem o potvrđivanju geoloških rezervi broj: 06-18-182/19 od 29.03.2019. godine izdatih od Federalnog ministarstva energije, industrije i rudarstva za ležišta Veovača I, Veovača II i Rupice-Juraševac, Brestić u opštini Vareš.“

Time su zlato i srebro postali “prateće rude” olova, cinka i barita a nepoznatom formulom je propisano da je koncesionar bio dužan da plati 780.000 KM mada se u odluci uopšte ne navodi koju površinu zauzimaju koncesiona polja zlata i srebra.

Iako je visina kontinuirane koncesione naknade blago podignuta na 3,90 KM po rovnoj toni rude, to se i dalje smatra za izuzetno mali iznos. Zanimljivo je da je koncesiona naknada za cink i srebro ista, iako je cijena tone srebra oko 700.000 eura čime je skoro 300 puta skuplja od tone cinka!

I sam generalni direktor kompanije Adriatic Metals Paul Cronin priznao je medijima da su koncesije preniske. “Moja kompanija i svaka druga rudarska kompanija u BiH, državna ili privatna, ne plaćaju dovoljno. I to je krivica vlade“, rekao je Cronin u intervjuu za portal Naratorium.

Uloga Miloša Bošnjakovića

Ime koje se najčešće dovodilo u vezu sa Eastern Miningom je Miloš Bošnjaković, koji je jedan od osnivača ove firme i koji je na čelu firme bio do početka 2020. godine kada se povukao iz kompanije i osnovao novu firmu ” Seven Plus d.o.o. Sarajevo”.

Za Bošnjakovića se kaže da je tvorac “zlatne groznice” u BiH, a o njemu se ne zna mnogo osim da je iz Tuzle i da je sa završetkom rata otišao u Australiju odakle se vratio 2012. godine kada je pokrenuo Eastern Mining, čija je sestrinska kompanija Adriatic Metals osnovana u Velikoj Britaniji i izlistana je na londonskoj berzi.

Nakon otkrića zlata u Varešu osnovao je još dva preduzeća u Bijeljini i to Medeni brijeg d.o.o., kompaniju koja je ishodovala saglasnosti za rudna istraživanja u ozrenskoj opštini Petrovo a koja su u međuvremenu propala nakon pobune lokalnog stanovništva, te SNK Metali d.o.o. sa kojom želi da istraže područje Sinjakova kod Mrkonjić Grada.

Šta je sa ekologijom i zaštitom životne sredine?

Hajrija Čobo stanovnica je obližnjeg Kaknja i aktivistica koja tvrdi da je kompanija Adriatic Metals devastirala prirodu i ugrozila pitku vodu u tom području.

“Provlače nama nekakvu zelenu energiju, hoće da gase naše termoelektrane jer njima zagađuje vazduh, a istovremeno nam donose rudnike teških metala i to preko svojih ambasadora koji to podržavaju, pa evo i preko Christiana Schmidta. Nekakva zelena energija, a mi vidimo samo zagađenje“, kaže Hajrija Čobo.

Slučajno ili ne, javna rasprava za ocjenu Studije o procjeni uticaja na okolinu podzemne eksploatacije rudnika Eastern Mininga (kasnije Adriatic Metalsa, op. ur.) koju je organizovalo Federalno ministarstvo okoliša i turizma održana je 31. avgusta 2020. godine u udaljenom selu Borovica, i to u jeku pandemije virusa korona.

Iako se rudnik nalazi tek nekoliko stotina metara od rijeke Bukovice iz koje se Kakanj napaja vodom, predstavnici lokalne zajednice nisu pozvani na javnu raspravu.

“U skladu sa odredbama člana 61. i 62. Zakona o zaštiti okoliša blagovremeno smo obavijestilo i pozvali sve zainteresirane subjekte na javnu raspravu za ocjenu Studije o procjeni uticaja na okoliš za podzemnu eksploataciju kompleksne rude olova, cinka, barita i pratećih mineralnih komponenti na lokalitetu „Rupice“, opština Vareš investitora „Eastern Mining“ d.o.o. Sarajevo (danas Adriatic Metals op.a.)“, navodi se u dopisu Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

A upravo je u susjednom Kaknju zabilježeno povišeno prisustvo teškog metala kadmija u rijeci Bukovici iz koje se ova opština snabdijeva pitkom vodom. Cronin kaže da je upoznat sa problemom kadmija u vodi i tlu, ali tvrdi da uzrok toga nije rudnik nego industrija koja je ranije postojala, kao i ilegalna sječa šume.

Enormno povećanje prisustva kadmija u vodi

“Rudnik Rupice ima suhu jamu i ne može da uzrokuju zagađenje Bukovice“, kaže direktor Adriatic Metalsa. On dodaje da je njegova kompanija tri mjeseca puštala obojenu tečnost u podzemne stijene ali da se ta tečnost nije probila podzemnim kanalima do rijeke.

Načelnik Kaknja Mirnes Bajtarević (SDA) nije ubijeđen u ove tvrdnje.

“Sumnjamo da određeni podaci koji su obrađeni prilikom ishodovanja tih dozvola nisu onakvi kakvo je stanje na terenu i iz tog razloga su vijećnici donijeli odluku da se zaduži preduzeće Vodokom da pratiti situaciju. Javno preduzeće Vodokom je pred sudom u Mostaru uputilo upravni spor na rješenje jer smo smatrali da podaci u njihovim elaboratima nisu adekvatni“, izjavio je Bajtarević  u izjavi za portal Naratorium.

Granična vrijednost kadmija u vodi je 5 µg/l prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, a 13. aprila prošle godine u vodi koju piju stanovnici Kaknja je zabilježeno 5.5 µg/l. Prema podacima kakanjskog Javnog preduzeća Vodokom, samo dvije godine ranije, u aprilu 2021. godine, vrijednost ovog teškog metala je bila manja od 0,001 µg/l.

“Kakanj sa svojom gradskom vodovodnom mrežom (kojom upravlja javno preduzeće), prije ’slučaja Vareš’, nije imao naročitih problema sa pitkom vodom, kao što, prema posljednjim analizama, ni trenutno nema. Mišljenja smo da bi dalje određene aktivnosti (eksploatacija, izgradnja pogona, krčenje šuma itd.), mogle dodatno dovesti u opasnost normalno funkcionisanje postrojenja za preradu vode“, navode iz Vodokoma.

Konstatacija JP Vodokom Kakanj o povećanom prisustvu kadmija u vodiIako iz Ministarstva okoliša i turizma FBiH tvrde da aktivnosti na lokaciji rudnika Rupice ne mogu uticati na kvalitet rijeke Bukovice na kojoj se nalazi vodozahvat za opskrbu vodom grada Kaknja, jer lokacija nije u slivu rijeke Bukovice, aktivisti i građani Kaknja su sumnjičavi jer im nije jasno kako voda nije bila zagađena prije radova na rudniku.

Aktivistica Hajrija Čobo tvrdnje Adriatic Metalsa kako je voda bila zagađena i prije njihovog djelovanja odbacuje kao sramotne. Ona kaže kako se aktivisti pozivaju upravo na analize vode same kompanije koje dobijaju sa njihove internetske stranice i od njihovih uposlenika.

“Uzimamo njihovu analizu i vidimo rezultate. Dakle, od nulte tačke 2021. do sada neke vrijednosti drastično su porasle i o tome govorimo. One su ispod granice, da, za sada. Ali koliko dugo? Da sačekamo da se poveća do neke crvene tačke da reagujemo!? Ne! Vrijeme je da reagujemo, vrijeme je da to zaustavimo, što možemo odmah, prije nego što bude prekasno“, kaže Hajrija Čobo, ekološka aktivistica.

[kraj drugog nastavka]

Piše: Dejan Rakita / Objavi.ba

The post RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (II dio) first appeared on Gerila.info.

Grad je nakon rata polagano zamirao, stanovništvo je odlazilo, a onda se sve promijenilo. Rudarenje je opet aktivirano nakon tridesetogodišnje pauze zahvaljujući britanskoj kompaniji Adriatic Metals, čiji će fokus, barem po procjenama, narednih 18 godina biti na iskopavanju srebra i cinka.

Početak rada rudnika Rupice dogodio se 5. marta 2023.godine i označen je kao najveća poslijeratna investicija u BiH. Adriatic Metals je u BiH došao 2017.godine i od tada je prošao faze istraživanja, ishodovanja dozvola, osiguranja finansiranja i izgradnje rudnika.

Većina iskopanog koncentrata cinka, olova i srebra iz Vareša namijenjena je evropskim topionicama, i to partnerima Boliden, Glencore, Trafigura i Transamine.

Planirano je da se iz ovog rudnika u koji je do sada investirano više od 400 miliona KM, ruda prevozi sve do izvozne luke u Pločama. Kalkulacije kažu da u ovom rudniku samo olova i cinka ima u vrijednosti pet milijardi eura. Planirano je zapošljavanje do 400 radnika, a trenutna brojka zaposlenih radnika je upola manja. Iz britanske kompanije tvrde da rudnik posluje s najvišim ESG standardima, odnosno standardima koji se brinu da korporativne politike budu u skladu sa konceptima održivog razvoja i zaštitom životne sredine.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, kao i Ministarstvo energetike, rudarstva i industrije Federacije BiH, dodijelili su ovoj investiciji status “projekta od značaja za BiH ” i “projekta od značaja za FBiH.”

Međutim, da nije sve idealno u projektu Vareš pokazao je slučaj kada je kompanija Adriatic Metals, a za potrebe otvaranja rudnika, “slučajno” posjekla, po vlastitom priznanju, oko 3.000 metara kvadratnih državne šume i to više od 100 odraslih stabala jele, smrče, bukve i javora.

Kantonalna uprava za šumarstvo Zeničko-dobojskog kantona je početkom oktobra prošle godine podnijela dvije krivične prijave protiv ove firme i njenih direktora.

Ipak, iz Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona su za portal Žurnal odgovorili da nisu dobili prijavu Kantonalne uprave za šumarstvo protiv kompanije Adriatic Metals zbog sječe šume. Zanimljivo je da nijedna druga institucija niti pojedinac nisu podnijeli prijavu za ovo krivično djelo protiv britanske kompanije.

Umjesto kazne uslijedila je, paradoksalno, nagrada i to u vidu dozvole za krčenje 7,2 hektara državne šume od Vlade Federacije za Adriatic Metals i to samo dva mjeseca nakon prvobitne nelegalne sječe?!

Iz Adriatic Metalsa kažu da su pribavili rješenje za privremeno korištenje parcele od 7,2 hektara u državnom vlasništvu koja je većim dijelom pokrivena šumom a koja se nalazi unutar odobrenog eksploatacionog polja za izgradnju rudnika.

“Obzirom da se radi o jako velikoj parceli – u mjesecu augustu 2023.godine, prilikom čitanja koordinata iz elaborata za sječu na ovoj lokaciji a radi izgradnje pomoćnih rudničkih objekata, došlo je do sječe šume u površini koja čini cca 0,3 hektara, ali i dalje unutar ekploatacionog polja i odobrenja za izgradnju rudnika, iz čega proizilazi da nije došlo do sječe na nedozvoljenom području ili na parceli za koju nisu ispunjeni zakonski  uvjeti. Također, naknada za sječu i ustupanje šumske građe je u cjelosti plaćena u korist budžetskih organizacija FBiH i ZDK”, naveli su iz ove kompanije.

Da pored domaćih vlasti podršku Adriatic Metals ima i u stranim diplomatama pokazalo je i prisustvo Juliana Reillyja, britanskog ambasadora u BiH, na otvaranju rudnika Rupice početkom marta ove godine.

”Čak 25 % ukupnih direktnih stranih investicija predstavlja ovaj projekat. To je ogroman novac, ponosan sam na ovu kompaniju. 2,5% doprinosa BDP će biti u ovoj zemlji tokom rada rudnika”, rekao je britanski ambasador.

”Ovaj svečani dan predstavlja i puno više od početka prerade minerala. On predstavlja i puno više od povećanja BDP, od povratka naše zemlje na mapu svjetske rudarske industrije. Ovaj projekat je ponovno rađanje naše industrijske baštine”, kazala je na otvaranju rudnika Sanela Karić iz Adriatic Metals BiH.

”To su rude koje sadrže uglavnom srebro i cink, kao i antimon i bakar. Što se tiče naših prihoda, u 2024. očekujemo malo profita ili nikako, ali 2025. očekujemo profit. Međutim, u ovakvim poslovima mora se i reinvestirati profit. Ulažemo 600 dolara po metru kvadratnom za tunele i ostalo”, naglasio je Paul Cronin, generalni direktor Adriatic Metals.

Državna imovina, Nermin Nikšić i uloga Christiana Schmidta

Koliki utjecaj zapravo ovaj projekat ima i u političkom smislu pokazala je odluka Vlade Federacije BiH sredinom novembra 2023.godine kojom će, suprotno Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, omogućiti britanskoj kompaniji Adriatic Metals promjenu namjene šumskog zemljišta na području Vareša.

Šumsko zemljište, piše u odluci, može se, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to: u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora.

Time je Vlada Federacije BiH isključila državne institucije prilikom donošenja odluka o raspolaganju držvnom imovinom.

“U Odluci o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenog korištenja šumskog zemljiušta u druge namjene, u tačkin VII, stav 4 brišu se riječi “i saglasnost Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”, navodi u odluci koju je polovinom decembra prošle godine, i to bez obavještavanja javnosti, usvojila Vlada FBiH Nermina Nikšića koji je, inače, takođe prisustvovao svečanom otvaranju rudnika Rupice.

Bitno za napomenuti je da je tadašnji član uprave i izvršni direktor kompanije Adriatic Metals BiH bio Alem Logo, kadar Naroda i Pravde, stranke koja je dio “Trojke” i upravo sa Nikšićevim SDP-om i Našom strankom dio vladajuće koalicije na federalnom i državnom nivou.

Zanimljivo je da je u jeku žestokih političkih sukoba na relaciji Milorad Dodik – Christian Schmidt oko državne imovine, upravo Visoki predstavnik u BiH dao saglasnost za isključivanje Pravobranilaštva BIH iz procesa odlučlivanja o davanju državnog zemljišta na raspolaganje, odnosno o promjeni namjene državnog zemljišta.

Ipak, Pravobranilaštvo BiH je polovinom marta ove godine pokrenulo spor protiv rješenja kojima se dozvoljava korištenje šumskog zemljišta, a koje je dato na raspolaganje Adriatic Metalsu. Prošlog petka (31. maj 2024.) je Ustavni sud BiH usvojio zahtjev zastupnika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Kemala Ademovića za donošenje privremene mjere u predmetu kojim je zatražio ocjenu ustavnosti Odluke o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene Vlade Federacije BiH.

[kraj prvog nastavka]

Piše: Dejan Rakita / Objavi.ba

The post RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (I dio) first appeared on Gerila.info.