„Mi pušemo na hladno, ne očekujemo ništa. I dalje pratimo situaciju i koliko možemo sa naše strane se borimo“, kaže za Gerila info Marko Rebrina iz građanske inicijative „Mladi za Kupres“.

Kompanija “BH Magnesium I minerali” koja je planirala izgradnju postrojenja za proizvodnju magnezijuma odustala je, barem za sada, od lokacije Osmanlije. Investitor je povukao zahtjev za studiju uticaja na okoliš koji se nalazio pred Federalnim ministarstvom okoliša i turizma nakon što je Opštinsko vijeće Kupres u martu ove godine usvojilo odluke kojima su definisane zone sanitarne zaštite kupreških izvorišta.

Planirana lokacija našla se u prostoru obuhvaćenom zaštitom voda. Prema informacijama koje su prikupili aktivisti, izvor Bašinac nalazi se svega stotinjak metara od planiranog postrojenja, a lokacija je u drugoj vodozaštitnoj zoni.

Povlačenjem zahtjeva, međutim, nije odgovoreno na jedno od ključnih pitanja, da li je investitor odustao samo od Osmanlija ili od namjere da postrojenje gradi na teritoriji Kupresa uopšte.

Upravo zbog toga aktivisti koji su se u protekle dvije godine protivili projektu ne smatraju da je njihov posao završen.

Više od 4.000 potpisa nije bilo dovoljno

„Mladi za Kupres“ su 13. juna 2025. godine predali peticiju kojom su tražili da se spriječi izgradnja postrojenja za proizvodnju magnezijuma na području opštine. Prikupili su više od 4.000 potpisa. To, međutim, nije bilo dovoljno da inicijativa dobije potrebnu podršku Opštinskog vijeća.

„Nažalost, ne mogu reći da smo previše zadovoljni. Imali smo građansku inicijativu, skupljali smo potpise u svrhu zaustavljanja ovog projekta. Preko 4.000 građana je potpisalo, ali inicijativa je odbijena suzdržanim glasovima na Općinskom vijeću“, kaže Marko Rebrina.

Otpor projektu objašnjava prije svega njegovim razmjerama i mogućim uticajem na Kuprešku visoravan.

„Smatrali smo da je ovaj projekt prevelik za Kupres. Koncesijsko područje koje je sa 3,5 hektara naraslo na oko devet značajno je devastiralo planinu Plazenicu. Prema svemu o čemu smo se mogli informirati iz investitorove literature, to bi značajno doprinijelo zagađenju i to više ne bi bio isti Kupres“, tvrdi Rebrina.

Slučaj fabrike magnezijuma u međuvremenu je postao i dio komplikovanih političkih odnosa u ovoj maloj opštini. Načelnik Kupresa Danko Jurič iz HDZ-a BiH protivio se projektu, ali njegova politička opcija nema većinu u Opšinskom vijeću. Većinu čine vijećnici stranaka okupljenih oko “Pomaka”, regionalne političke opcije nastale nakon razlaza dijela nekadašnjih članova HDZ-a BiH sa tom strankom. Pomak je na vlasti i na kantonalnom nivou, a premijer Hercegbosanskog kantona Ivan Vukadin dolazi iz te stranke. Upravo je kantonalna vlast jedna od ključnih adresa u priči o kupreškoj koncesiji.

Na pitanja Gerila info o projektu, namjerama investitora, koncesiji i kantonalnom Zakonu o koncesijama Vlada Hercegbosanskog kantona nije odgovorila. Odgovore nismo dobili ni od Opšinskog vijeća Kupres ali ni kantonalnog ministarstva gospodarstva.

Načelnik Kupresa Danko Jurič izrazio je spremnost da govori za Gerila info, ali je nam je porukom saopštio da to trenutno nije u mogućnosti zbog poslovnih obaveza.

Koncesija stara gotovo dvije decenije

Priča o magnezijumu nije počela najavom izgradnje fabrike za preradu I proizvodnju magnezijuma. Koncesija za eksploataciju dolomita na Kupresu prvobitno je dodijeljena kompaniji Dolomit 2007. godine. Nakon promjene vlasništva nad kompanijom priča dobija novu dimenziju.

Prema dokumentaciji i podacima koje smo prikupili, aneksom ugovora o koncesiji iz 2020. godine koncesiono područje povećano je sa približno 3,5 na 9,5 hektara, a koncesija traje do 2035. godine.

Upravo sadržaj tog aneksa danas je jedno od najspornijih pitanja. Kantonalne institucije ne omogućavaju uvid u dokument kojim je koncesiono područje značajno prošireno. Iz kantonlanog ministarstva gospodarstva nisu odgovorili na zahtjev Gerila info za uvidom u aneks koncesionog ugovora. Zbog odbijanja dostavljanja koncesionog ugovora Mladi za Kupres su kantonalno resorno ministarstvo tužili sudu u Livnu.

“Riječ je o ugovoru o korištenju prirodnog resursa, čije posljedice mogu trpjeti voda, zrak, zemljište i ljudi koji žive na Kupresu. Takav ugovor ne bi trebao biti dogovaran iza zatvorenih vrata, međutim i na zahtjeve Ministarstvo nije dalo pozitivan odgovor. Ministarstvo nije utvrdilo da ugovor predstavlja tajnu, nije navelo zakonski izuzetak niti je obrazložilo kakva bi šteta nastala njegovim objavljivanjem. Umjesto toga, pristup je formalno odobren, ali suštinski ograničen, jer je ponuđen samo lični uvid u prostorijama Ministarstva u Livnu, iako su izričito tražene kopije dokumenata. Takvim postupanjem, organ kojem je zakonska dužnost transparentnost i služba građanima pokazao je upravo suprotno. Zakon ne daje organu uprave pravo da izabere način pristupa koji je građanima najnepraktičniji i koji im ne omogućava da dokumente analiziraju, dostave stručnjacima i predstave javnosti. Ako su tražene kopije, organ ih mora dostaviti ili jasno obrazložiti zakonski razlog odbijanja. Ako je zaštićen samo dio dokumenta, taj dio se može izdvojiti, a ostatak učiniti dostupnim”, rekla je, za Gerila info, advokatica Jovana Kisin Zagajac.

Problem je utoliko značajniji jer se ugovorom o koncesiji ne uređuje samo odnos dvije privatne strane. Predmet koncesije je korištenje prirodnog resursa.

Analiza pravnog okvira za rudarenje u Bosni i Hercegovini upozorava upravo na specifičnu prirodu koncesionih ugovora. Jedna ugovorna strana je organ vlasti, druga pravno lice, dok je predmet ugovora raspolaganje javnim dobrima. Istovremeno, autori anaize upozoravaju na nedostatke pravnih mehanizama za osporavanje takvih ugovora u Federaciji BiH.

Sedamnaest godina pravne nesigurnosti

Slučaj Kupresa dodatno komplikuje dugogodišnji problem kantonalnog zakonodavstva o koncesijama.

Hercegbosanski kanton svoj Zakon o koncesijama donio je 2003. godine. Nakon apelacije tadašnjeg načelnika Bosanskog Grahova, Ustavni sud Federacije BiH 2008. godine osporio je odredbe koje su se odnosile na lokalne zajednice i naložio njihovo usklađivanje. Lokalne zajednice u kantonu, naročito one sa srpskom povratničkom većinom, Glamoč I Grahovo, nisu bile zadovoljne iznosima koje su te opštine dobijale na osnovu koncesionih naknada I eksploatacije prirodnih resursa sa područja tih opština.

Pitanje koncesija, međutim, nakon toga godinama nije riješeno na način koji bi otklonio pravne dileme nastale nakon odluke Ustavnog suda. Uprkos tome, koncesije su dodjeljivane i mijenjane. Među njima je i aneks ugovora za eksploataciju dolomita na Kupresu iz 2020. godine.

Kanton je tek u februaru ove godine donio novi Zakon o koncesijama. Posebno je značajno što novi propis sadrži poglavlje koje uređuje status koncesija dodijeljenih tokom prethodnog perioda. Neke od lokalnih zajednica u Kantonu su i zbog novog zakona podnijele apelacije Ustavnom sudu Federacije a zbog povrede prava lokalnih zajednica. Uskoro se očekuje odluka Ustavnog suda.

Advokatica Jovana Kisin Zagajac napominje da je vrlo problematična I sporost institucija kada je u pitanju riješavanje spora po tužbi aktivista a zbog nemogućnosti pristupa koncesionom ugovoru.

“Tužba protiv takvog postupanja podnesena je Kantonalnom sudu u Livnu 5. januara 2026. godine. Više od sedam mjeseci kasnije, sudske odluke još nema i smatramo netransparentnost uprave i pasivnost pravosuđa vrlo štetnom praksom. Dok sud ne odluči, eksploatacija se nastavlja, dokumenti ostaju nedostupni, a građani su isključeni iz informacija potrebnih za odluke o budućnosti svog kraja. Borba za životnu sredinu počinje pravom građana da znaju ko je, pod kojim uslovima, za koju naknadu i na kojoj površini dobio pravo da koristi zajednički prirodni resurs a ovakvi slučajevi upravo pokazuju čije interese institucije zastupaju i štite”, kaže advokatica Kisin Zagajac.

Širi problem koncesione politike nije karakterističan samo za Kupres. Analiza pravnog okvira za rudarenje navodi da je Dokument o politici dodjele koncesija FBiH usvojen još 2005. i posljednji put ažuriran 2011. Autori upozoravaju da bi prije odluka o eksploataciji trebalo strateški utvrditi koje prirodne resurse treba koristiti, a koje sačuvati, uz uključivanje lokalnih zajednica od najranije faze.

Ko zapravo stoji iza „njemačke investicije“?

Kupreški aktivisti su od početka problematizovali i način na koji je projekat predstavljen javnosti.

Kompanija “BH Magnezijum” osnovana je 2020. godine, približno u vrijeme kada je u Njemačkoj osnovan i “MG for Europe”. Investicija je predstavljana kroz mogućnost proizvodnje magnezijuma, otvaranja novih radnih mjesta i razvoja lokalne zajednice.

Aktivisti, međutim, dovode u pitanje reference i kapacitete kompanija koje stoje iza projekta.

Prema podacima koje su prikupljali, MG for Europe u vrijeme pokretanja projekta nije imao značajnije poslovne reference ni zaposlene koji bi odgovarali razmjerama najavljene investicije, dok se kao adresa kompanije u Frankfurtu navodila adresa u stambenom objektu.

Direktor “Dolomita” Jan Wever istovremeno je povezan sa MG for Europe. Iz te kompanije nisu odgovorila na pitanja Gerila info.

Aktivisti zbog toga sumnjaju da kompanija nema kapacitet za investiciju kakva je najavljivana i otvoreno postavljaju pitanje da li bi cilj mogao biti povećavanje vrijednosti projekta i koncesije radi privlačenja investitora ili njihove kasnije prodaje. Za takvu tvrdnju, međutim, za sada nema dokaza.

Matea Rebrina iz „Mladih za Kupres“ kaže da su pratili nastupe predstavnika kompanije na međunarodnim skupovima na kojima su tražili ulagače.

„Radili su na traženju ulagača, hodali po kongresima, Kanadi i Londonu i predstavljali mnogo ljepšu sliku što se tiče dozvola“, tvrdi Rebrina.

Voda zaustavlja postupak

U cijeloj priči posebno mjesto ima voda. Postupak određivanja zona zaštite kupreških izvorišta nije pokrenut zbog fabrike magnezijuma. Počeo je ranije, a elaborat zaštite voda izrađivan je prije nego što je spor oko projekta dostigao vrhunac. Još 2023. godine investitor se obratio Agenciji za vodno područje Jadranskog mora.

Prema dokumentaciji na koju se pozivaju aktivisti, Agencija ga je obavijestila da je u toku izrada elaborata zaštitnih zona i da zbog toga ne može izdati traženu saglasnost. Prema informacijama kojima raspolažemo, investitor nikada nije dobio prethodnu vodnu saglasnost za planirano postrojenje.

U martu 2026. Opštinsko vijeće Kupres usvojilo je odluke o vodozaštitnim zonama. Nova situacija direktno se odrazila na upravni postupak koji se vodio pred Federalnim ministarstvom okoliša i turizma. Nasiha Pozder, federalna ministrica okoliša i turizma,o “projektu Kupres” govorila je za Gerila info dok je zahtjev investitora još bio u proceduri, odnosno prije nego što ga je kompanija povukla.

Pozder je u junu ove godine rekla da je predmet već dvije godine pred Ministarstvom, ali da je postupak u tom trenutku praktično zaustavljen zbog odluke o zaštiti voda koju je donijela lokalna zajednica.

„Ono što je činjenica jeste da se vodi upravni postupak i u ovom trenutku loptica je na terenu lokalne zajednice. Čekamo da nam se dostave odgovori na pitanja koja smo uputili Općini Kupres, a koja se tiču njihove posljednje odluke koja je donesena prije mjesec ili nešto, ali tiče se vodozaštitne zone“, rekla je Pozder.

Ministarstvo je, dakle, prije nastavka postupka tražilo pojašnjenje posljedica nove odluke opšine Kupres.

„Postupak miruje, čekamo odgovore kako bismo znali u kom pravcu dalje nastaviti. Ministarstvo okoliša i turizma sluša i javnost i građane i struku. Istovremeno ne možemo biti kočničari razvoja, možemo zahtijevati da razvoj bude odgovoran, da bude u skladu sa pravilima struke, u skladu sa pravilima i zakonima koji vladaju u našoj zemlji i da insistiramo na očuvanju onoga što nam je ostavljeno u amanet“, rekla je Pozder.

Konačna odluka Ministarstva o toj Studiji, međutim, nije donesena.

Nakon izjave ministrice i dok je postupak još mirovao, investitor je sam povukao zahtjev. Time je postupak završen bez konačne odluke Federalnog ministarstva o prihvatljivosti Studije koju je investitor dostavio. To je važna razlika i za aktiviste. Marko Rebrina naglašava da Studija nije konačno odbijena.

„Sa Federalnim ministarstvom ne mogu reći jer Studija nije konačno odbijena, već je investitor povukao. Ali mi smo uvjereni da bi Federalno ministarstvo odbilo ovu studiju da je ostala u procesu“, kaže Rebrina.

To je uvjerenje aktivista. Da li bi Ministarstvo zaista odbilo Studiju nije moguće znati jer do konačne odluke nije došlo.

Zašto je većina prvo odbila građane, a onda zaštitila vodu?

Upravo hronologija odluka Opštinskog vijeća otvorila je dodatna politička pitanja. Vijećnička većina prethodno nije prihvatila građansku inicijativu kojom se tražilo da se spriječi izgradnja postrojenja za proizvodnju magnezijuma na teritoriji cijele opštine. Potom je u martu usvojila odluke o vodozaštitnim zonama koje su dovele u pitanje upravo lokaciju na kojoj je postrojenje trebalo biti izgrađeno.

Aktivisti vjeruju da je veliki pritisak građana uticao na takav razvoj događaja i sumnjaju da je zaštita voda političkim strukturama koje su ranije podržavale projekat ponudila izlaz iz situacije. Za takav motiv, međutim, nema dokaza. Činjenica je, međutim, da je nakon uspostavljanja vodozaštitnih zona Federalno ministarstvo zaustavilo dalji postupak i zatražilo dodatna pojašnjenja, a da je investitor potom, prije konačne odluke Ministarstva, povukao zahtjev.

Adi Selman iz “Karton revolucije” epilog pripisuje upravo pritisku građana i aktivista.

„Investitor je odustao od projekta isključivo iz razloga što su lokalni aktivisti, uz pomoć svih nas, zahtijevali poštivanje zakonskih procedura“, smatra Selman.

On kritikuje i netransparentnost lokalne i kantonalne vlasti, tvrdeći da građani na početku procesa nisu imali dovoljno informacija o tome šta se zapravo planira. Selman istovremeno smatra da odustajanje od lokacije u Osmanlijama ne znači da je investitor konačno odustao od projekta. Za sada, međutim, nema potvrde da kompanija planira novu lokaciju na području Kupresa.

Nije pitanje samo lokacije u Osmanlijama

Za profesora Muriza Spahića, jednog od autora Analize pravnog okvira za rudarenje u BiH, dilema oko proizvodnje magnezijuma daleko prevazilazi pitanje nekoliko hektara zemljišta.

„Nije pitanje samo lokacije u Osmanlijama. Projekat proizvodnje magnezija nije opravdan ni sa aspekta odabrane tehnologije“, kaže Spahić za Gerilu.

Spahić upozorava da alumotermički proces zahtijeva velike količine vode i električne energije i istovremeno otvara pitanja emisija, industrijskog otpada i drugih uticaja na okoliš.

„Posebno zabrinjava činjenica da nemamo dovoljno dostupnih i provjerljivih podataka iz uporedivih postrojenja koji bi omogućili pouzdanu procjenu svih mogućih dugoročnih posljedica ovakve proizvodnje“, kaže Spahić.

Za njega je posebno problematičan prostor na kojem bi se takva industrija razvijala. Kupreška visoravan je, inače, osjetljivo kraško područje i vododjelnica padavinskih voda između jadranskog i crnomorskog sliva.

„U takvom prostoru svaki industrijski zahvat koji može imati uticaj na podzemne i površinske vode zahtijeva najviši nivo opreza, posebno kada se planira u blizini izvorišta pitke vode“, upozorava Spahić.

Spahić ukazuje i na druge razvojne potencijale Kupreške visoravni turizam, poljoprivredu i druge održive djelatnosti.

„Pravo pitanje je da li je ovakav industrijski projekat, sa ovakvom tehnologijom i mogućim dugoročnim uticajima, uopće kompatibilan sa prirodnim karakteristikama prostora i razvojnim interesima Kupresa“, kaže Spahić, navodeći da princip predostrožnosti mora imati prednost dok se ne utvrde rizici i dokaže njihova prihvatljivost. Slično upozoravaju i iz Ateljea za društvene promjene, ACT.

Azra Berbić iz ove organizacije kaže da se u ovom trenutku ne može zaključiti da je investitor definitivno odustao.

„Imajući u vidu dosadašnji tok projekta, način na koji je vođena komunikacija s lokalnom zajednicom, sredstva koja su već uložena u pripremu projekta, kao i aktivnosti koje su provođene prethodnih godina, smatramo da ovu odluku treba posmatrati s dozom opreza“, kaže Berbić za naš portal.

ACT posebno problematizuje uticaj na podzemne vode karakteristične za kraški teren Kupresa. Prema njihovim navodima, stručnjaci smatraju da nisu provedena savremena hidrogeološka istraživanja niti je dovoljno procijenjen rizik eventualne kontaminacije izvorišta u slučaju havarija ili curenja. Iz ACT-a navode i nedovoljno jasne podatke u Studiji o ukupnim emisijama u zrak, potrošnji vode, upravljanju otpadom, mogućim emisijama drugih zagađujućih materija, dugoročnom monitoringu i odgovornosti u slučaju prekoračenja dozvoljenih vrijednosti.

Putevi i šuma izvan koncesije?

„Mladi za Kupres“ otvaraju još jedno pitanje koje nije dobilo institucionalni odgovor. Matea Rebrina tvrdi da su tokom geoloških istraživanja na Plazenici sječene značajne količine šume i probijani putevi, uključujući prostor izvan postojećeg koncesionog područja.

Prema njenim riječima, rješenjem kojim su dozvoljena geološka istraživanja bila je propisana obaveza vraćanja terena u prvobitno stanje.

„Sasjekli su dosta šume i probijeni su putevi koji su van koncesijskog područja, a ništa nije vraćeno u prvobitno stanje, niti se to može vratiti u prvobitno stanje“, tvrdi Rebrina.

Aktivisti navode i da su istraživanja obuhvatala prostor od oko 46 hektara, što povezuju sa mogućim budućim proširenjem eksploatacije.

Prema Rebrini, nakon istraživanja trebalo je izraditi elaborat na osnovu kojeg bi nadležno ministarstvo dalje odlučivalo o opravdanosti eventualne eksploatacije na istraženom prostoru. Ona tvrdi da takav elaborat nije predat. Iz kantonalne Vlade nisu odgovorili na pitanja u vezi dodatnih geoloških istraživanja I (ne)vraćanja istražnog polja u prvobitno stanje.

Pitanje sanacije posebno je zanimljivo u svjetlu šireg rudarskog zakonodavstva. Analiza pravnog okvira za rudarenje upozorava da Zakon o rudarstvu FBiH ne uspostavlja sistem finansijskih garancija za sanaciju i rekultivaciju kakav postoji u evropskom zakonodavstvu za određene rudarske aktivnosti.

Sukob aktivista i njemačke ambasade

Dodatne tenzije izazvao je odnos ambasade Njemačke u BiH prema projektu koji je predstavljan kao njemačka investicija. Ana Rebrina kaže da su „Mladi za Kupres“ reagovali nakon javnog nastupa predstavnika Ambasade u kojem su njemačke investicije u Kantonu predstavljene pozitivno.

Aktivisti su Ambasadi poslali pitanja i dokumentaciju o problemima koje vide u projektu.

„Mi smo ih pitali otkud im ideja da je to sve tako sjajno,da li znaju da nemaju još okolišnu, da su se radile neke upitne stvari u slučaju lokacije koja je u vodozaštitnoj zoni“, kaže Rebrina.

Rebrina tvrdi da je ambasador nakon toga stao na stranu investitora i da su „Mladi za Kupres“ zbog toga odbili njegov poziv na sastanak u Sarajevu.

„Ne smatramo da imamo o čemu razgovarati. To bi bila jednosmjerna komunikacija ako je on zauzeo stav i odbija sagledati pitanja i dokaze koje smo mi dostavili“, kaže Rebrina.

Njemačka ambasada u odgovoru  za Gerila info daje znatno suzdržanije objašnjenje. Potvrdili su da je ambasador odgovorio na pismo „Mladih za Kupres“, ali tvrde da nisu ulazili u polemiku s aktivistima.

„Njemačka podržava njemačke investitore u BiH, pri čemu od njih zahtijeva poštivanje evropskih standarda“, naveli su iz Ambasade.

Dodali su da njemačke investicije stvaraju radna mjesta i doprinose modernizaciji Bosne i Hercegovine, dok su nas za konkretna pitanja o projektu uputili na kompaniju. Iz koje nema odgovora.

Fabrike na Osmanlijama nema. Koncesija ostaje

Povlačenjem zahtjeva za okolišnu dozvolu jedna faza borbe na Kupresu je završena. Postrojenje na planiranoj lokaciji u Osmanlijama, prema sadašnjem stanju, neće biti izgrađeno. Međutim, gotovo nijedno od pitanja otvorenih tokom protivljenja projektu nije nestalo zajedno s tom lokacijom. Koncesija za dolomit ostaje. Na snazi I dalje ostaje i aneks ugovora koji javnost ne može vidjeti. Ostaje pitanje njegovog pravnog statusa i načina na koji je koncesiono područje povećano. Ostaje kamenolom. Ostaju tvrdnje o intervencijama izvan koncesionog područja. Ostaje i pitanje da li je koncesiona naknada primjerena vrijednosti resursa koji se eksploatiše.

I, konačno, ostaje nepoznanica hoće li kompanija pokušati projekat proizvodnje magnezijuma realizovati na nekoj drugoj lokaciji na području Kupresa.

„Mi pušemo na hladno“, kaže Marko Rebrina iz “Mladih za Kupres”.

Aktivisti zbog toga povlačenje zahtjeva ne posmatraju kao kraj priče. Za njih pitanje više nije samo gdje će biti fabrika. Pitanje je ko odlučuje šta će se desiti sa prirodnim resursima Kupresa, pod kojim uslovima, na osnovu kojih ugovora i koliko o tim odlukama smiju znati ljudi koji tamo žive.

Vladimir Kovačević, Gerila info

Ovaj tekst je nastao u okviru nagradnog konkursa za novinare i novinarke, koji je sprovela Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT u junu 2026. godine

The post Bitka za Kupres first appeared on Gerila.info.

Okružni sud u Banjaluci je po treći put poništio ekološku dozvolu koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo preduzeću Drvoexport iz Teslića za rudnik Bistrica u istoimenom selu između Banjaluke i Prijedora. Sud je posljednju presudu kojom poništava dozvolu donio u junu ove godine. Ministarstvu na čijem čelu je Bojan Vipotnik trebalo je mjesec dana da Drvoexportu izda novu, četvrtu po redu, ekološku dozvolu.

Dosadašnje ekološke dozvole Okružni sud u Banjaluci je poništavao na osnovu tužbe mještana Bistrice i Centra za životnu sredinu iz Banjaluke. Posljednjom presudom iz juna ove godine sud je utvrdio, isto kao i u prethodna dva puta,  da resorno ministarstvo nije pravilno utvrdilo činjenice niti postupilo po ranijim sudskim uputstvima, čime je nastavljen pravni apsurd koji traje godinama. Presuda od 2. juna 2026. godine potvrđuje da je dozvola izdata uz ozbiljne proceduralne nedostatke, uprkos tome što je sud već dva puta ukazivao na iste probleme.

U najnovijoj ekološkoj dozvoli, koja je u posjedu Gerila info, piše da je preduzeće Drvoexport dužno da ispuni osnovne obaveze zaštite životne sredine, u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine tokom rada i prestanka rada postrojenja. Apsurdima nema kraja jer Drvoexport više ne kopa u Bistrici, tamo je posao završen a preduzeće nije teritoriju na kojoj je kopalo vratilo u prvobitno stanje.

Navodi se niz mjera koje se trebaju poštovati. Mještani već godinu dana upozoravaju da na kopu nije bilo nikakve kontrole a da nije vođeno računa o zaštiti životne sredine. Inače ovaj rudnik je poznat i po tome što su radovi na iskopavanju uglja počeli prije izdavanja koncesije.

Slučaj Bistrice već je postao jedan od najupečatljivijih primjera načina na koji institucije Republike Srpske upravljaju projektima eksploatacije prirodnih resursa. Prvu ekološku dozvolu sud je poništio 2024. godine jer nije bilo adekvatno utvrđeno takozvano „nulto stanje“ životne sredine, odnosno stanje prostora prije početka rudarskih radova. Istovremeno, utvrđeno je da investitor nije dostavio projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta.

Sud je tada prihvatio argumente Centra za životnu sredinu i mještana Bistrice da su radovi započeli prije nego što su pribavljene potrebne dozvole i prije nego što je dodijeljena koncesija. Time je, praktično, bilo onemogućeno da se naknadno utvrdi stvarno stanje životne sredine koje je trebalo biti predmet zaštite.

Nakon toga Ministarstvo je investitoru izdalo novu dozvolu, ali je i ona prošle godine poništena. Sud je tada zaključio da dokumentacija na osnovu koje je dozvola izdata ne odražava stvarno stanje na terenu, posebno imajući u vidu tvrdnje o proširenju eksploatacionih granica i činjenicu da su pojedini izvještaji izrađivani tek nakon što su radovi već bili izvedeni.

Nakon toga, ne obazirući se na obavezujuće preporuke suda, ministarstvo izdaje još dvije ekološke dozvole.

Posebno je problematično što su institucije raspolagale informacijama da su rezerve uglja već iscrpljene i da je investitoru naloženo pribavljanje dokumentacije za zatvaranje rudnika, dok pitanje eventualnog nezakonitog proširenja eksploatacije nikada nije do kraja razjašnjeno.

„Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti“, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, u junu ove godine.

Tokom prethodnih mjeseci mještani su upozoravali na zamućenje rijeke Crljenjače, naslage jalovine uz vodotok i moguće posljedice po lokalni vodovodni sistem.

Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa grupu mještana, smatra da je problem dodatno produbljen činjenicom da sud ni nakon trećeg poništenja nije sam riješio upravnu stvar, iako je, prema njenom tumačenju, za to imao zakonski osnov.

“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, navela je Stanković nakon trećeg poništenja ekološke dozvole od strane Okružnog suda, u junu ove godine.

Inače, preduzeće Drvoexport u vlasništvu je Srđana Klječanina Rufija odbornika SNSD-a iz Teslića, makar zvanično. On se dovodi u vezu sa pojedincima iz najbližeg okruženja Aleksandra Vučića a ugalj iz Bistrice, Bukove Kose kao i još nekih ležišta u Republici Srpskoj izvozi se u Srbiju.

Iz kabineta Aleksandra Vučića, koji ovih dana slavodobitno obilazi zapadne dijelove Republike Srpske, nikada nisu odgovorili na naša pitanja o tvrdnjama da su u izvoz uglja i kopanja po Republici Srpskoj mimo zakona umiješani pojedinci iz njegovog okruženja.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Monti Pajton: Vlada po četvrti put izdala ekološku dozvolu za rudnik Bistrica! first appeared on Gerila.info.

Sve se dešava nakon što je Vrhovni sud Republike Srpske početkom jula, o čemu je Gerila info već pisala, poništio ranije dodjeljenu koncesiju za ovaj rudnik. Sud je tada utvrdio da je Vlada Republike Srpske koncesiju za istraživanje uglja dodijelila bez obrazloženja i mimo osnovnih načela transparentnosti. Mještani Bukove Kose tvrde da je pravda stigla kasno, jer rudnik radi preko dvije godine, a selo ostaje bez vode, čistog vazduha i dijela privatne imovine uz mnoga kršenja elementarnih ljudskih prava.

Gerila info je među prvima pisala o čitavom procesu dodjeljivanja koncesije, početka kopanja bez potrebnih dozvola i uništavanju sela.

Vrhovni sud Republike Srpske jasno je povezao nezakonitosti u dodjeli koncesije sa pravom građana da štite svoju životnu sredinu i osporavaju odluke koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i imovinu.

Još važnije, sud je utvrdio da je Vlada RS koncesiju dodijelila bez obrazloženja, čime je prekršila osnovna pravila upravnog postupka i načelo transparentnosti.

U presudi se navodi da zainteresovana javnost zbog toga nije mogla na valjan način osporavati odluku o dodjeli koncesije, dok građani imaju pravo da osporavaju svaku odluku koja njihovu životnu sredinu stavlja u rizik. Sud zaključuje da su upravo zbog toga povrijeđena procesna prava javnosti i da su mještani imali legitiman pravni interes da pokrenu spor.

Iz kompanije Drvoexpert nikada nisu odgovorili na pitanja Gerila info o njihovim poslovima u Bukovoj Kosi i Bistrici. Gerila info je pisala o vezama pojedinaca koji su bliski Aleksandru Vučiću i njegovom režimu u Beogradu sa Klječaninom i rudnicima u ova dva prijedorska sela. Na pitanja o političkim vezama Beograda i Banjaluke kada je izvoz uglja u Srbiju u pitanju nikada nisu odgovorili iz kabineta Aleksandra Vučića ali ni Milorada Dodika dok je bio predsjednik Republike Srpske.

Paradoks ove priče, slično kao i u slučaju drugog prijedorskog rudnika (sa istim akterima) u selu Bistrica, je što presuda dolazi u trenutku kada rudnik već odavno radi, dok je za bistrički slučaj presuda o trećem ukidanju ekološke dozvole došla čak i nakon zatvaranja rudnika.

Dok su institucije godinama vodile sudske postupke, na Bukovoj Kosi su završena geološka istraživanja, otvoren je površinski kop, prošireno jalovište, a mještani tvrde da svakodnevno trpe posljedice eksploatacije.

Vrhovni sud Republike Srpske poništio je odluku Vlade Republike Srpske kojom je kompaniji „Drvo-export“ dodijeljena koncesija za istraživanje uglja na lokalitetu Bukova kosa kod Prijedora, jer iz objavljenog rješenja nije bilo moguće utvrditi na osnovu kojih kriterijuma je koncesija dodijeljena. Sud je zaključio da je Vlada akt donijela bez obrazloženja, čime je prekršila Zakon o opštem upravnom postupku, ali i jedno od osnovnih načela postupka dodjele koncesija – načelo transparentnosti.

Naknadno rješenje kojim je Vlada pokušala dodati obrazloženje nije objavljeno u „Službenom glasniku Republike Srpske“, zbog čega, prema stavu Vrhovnog suda, nije moglo otkloniti prvobitni propust. Sud je zato konstatovao da se odluka o dodjeli koncesije mora smatrati donesenom i objavljenom bez obrazloženja.

Objavljivanjem takvog, nepotpunog akta, zainteresovanoj javnosti i građanima bilo je onemogućeno da na valjan način osporavaju zakonitost odluke. Vrhovni sud posebno naglašava da geološka istraživanja nose rizike po životnu sredinu, zbog čega građani imaju pravo da osporavaju odluku kojom njihovo životno okruženje postaje predmet koncesione djelatnosti.

U saopštenju nakon jučerašnje sjednice Vlade ne pominje se odluka o novoj koncesiji. Na više brojeva danas se nisu javili u Vladinom birou za informisanje, ministarstvu energetike i rudarstva. Na poziv nije odgovorio ni ministar Petar Đokić.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Vlada RS protiv Vrhovnog suda RS. Nova koncesija za Bukovu Kosu! first appeared on Gerila.info.

Odluku o dodjeli koncesije za istraživanje uglja na ležištu Devetaci donijela je Vlada Republike Srpske u februaru ove godine nakon samoinicijativne ponude kompanije Kubik Trans Niskogradnja iz Laktaša.

Odbornici novogradske lokalne skupštine jednoglsano su van snage stavili odluku o dodjeli koncesije. Koncesija je prvobitno dodjeljena na godinu dana uz nadoknadu od nešto više od 6000 maraka. Skupština ove opštine je prvobitno dala saglasnost na odluku o dodjeljivanju koncesije.

Odbornicu su saglasnost koju su dali 4. jula 2024 godine stavili van snage 30. aprila ove godine.

16. marta ove godine Okružnom sudu u Banjaluci podnesena je tužba protiv Vlade Republike Srpske zbog dodjeljivanja koncesije kompaniji iz Laktaša. Tužbom se traži poništavanje rješenja o davanju koncesije.

U tužbi se navodi da nije jasno na osnovu čega Vlada Republike Srpske crpi pravni osnov za dodjelu koncesije za istraživanje uglja na lokalitetu Devetaci. Navodi se da u “Dokumentu o politici” iz 2006. godine za teritoriju opštine Novi Grad uopšte nije predviđena mogućnost dodjeljivanja koncesija za istraživanje uglja.

“Dakle evidentno je da ni u postojećem Dokumentu o politici, na teritoriji opštine Novi Grad, nije predviđeno dodjeljivanje koncesije za istraživanje uglja, a što se omogućava pobijanim aktom (koncesijom) Tužene. Ukoliko bi pobijani akt ostao na snazi, time se između Tužene i Zainteresovanog lica (Kubik Trans Niskogradnja) de facto stvaraju pravne pretpostavke za ostvarivanje de iure neutemeljenog koncesiono-pravnog odnosa. Takav koncesiono-pravni odnos bio bi jednako neutemeljen u važećem pravnom okviru, koliko i štetan po javne resurse, ali potencijalno štetan i po javna sredstva-budžet Republike Srpske, koji je takođe u vlasništvu svih građana. Naime, ovo iz razloga što pokretanjem postupka dodjele koncesije i očekivanog objavljivanja javnog poziva za dostavljenje ponuda za dodjelu predmetne koncesije, Tužena kod Zainteresovanog lica utiče na stvaranje zablude o pravnoj valjanosti, odnosno konkretno ispunjavanja svih pretpostavki za zaključivanje valjanog Ugovora o koncesiji, usljed čije neiskrivljene nemogućnosti realizovanja Zainteresovano lice bi imalo pravo na znatnu odštetu na uštrb javnih sredstava“, navodi se u tužbi u koju je Gerila info imala uvid.

U tužbi se navodi i da saglasnost koju je ranije dala skupština ove opštine (a koja je sada povučena) ne može služiti kao pravni ekvivalent učešča javnosti. Navodi se i da prema dostupnim informacijama u opštini Novi Grad nikada nisu održane javne konsultacije u vezi sa namjerom davanja koncesije za istraživanje uglja na područjuove opštine.

Na području prijedorske regije na sceni je svojevrsna pomama za otvaranjem rudnika uglja. Javnost u Republici Srpskoj upoznata je sa načinom na koji su “otvoreni” rudnici u Bistrici i Bukovoj Kosi kod Prijedora akoji su lokalnom stanovništvu napravili pakao od života. Javnost je upoznata i da su kopanja koje je vršila kompanika Drvoexport iz Teslića počela prije dodjeljivanja koncesije. Kada je rudnik Bukova Kosa u pitanju odbornici prijedorske skupštine su prvobitno bili protiv rudnika ali su “nakon poziva” iz Banjaluke promijenili mišljenje.

Nije isključeno da se isto može desiti i u Novom Gradu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Ipak bez geoloških istraživanja u Novom Gradu? Mogu li za razliku od Prijedora odbornici iz Novog Grada ostati pri svojoj odluci? first appeared on Gerila.info.

Broj ljudi kod kojih je pronađeno olovo u krvi na području opštine Vareš sada se popeo na više od tri stotine. Testiranje djece traže i roditelji 250 djece koji pohađaju osnovnu školu u ovom gradiću. Za sada nema reakcija nadležnih institucija, prije svega Federalnog i kantonalnog ministarstva zdravlja. Inače priča sa rudarenjem u ovoj opštini seže duboko u političko interesne veze u Federaciji BiH.

 

Gerila info je u februaru pisala da su rezultati testiranja na prisustvo olova u krvi kod više od 100 stanovnika Vareša pokazali da se zdravstvena kriza izazvana teškim metalima širi izvan naselja uz jalovište rudnika kompanije DPM Metali. Prema navodima građana i saopštenju Udruženja građana Fojničani–Maglaj, olovo je tada utvrđeno ne samo kod stanovnika Pržića i Daštanskog, već i kod građana koji žive u samom centru Vareša.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo, prilikom testiranja, pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Vareš je gradić u srcu Bosne i Hercegovine. Nalazi se na oko pedeset kilomatara od Sarajeva i Zenice a Doboj i Tuzla udaljeni su stotinjak kilometara. Vareš je oduvijek poznat kao rudarsko mjesto ali sada je pred novim, znatno rizičnijim rudarskim projektom. Ekolozi, stručnjaci i dio mještana upozoravaju da bi otvaranje rudnika hroma koje je u planu moglo postati presedan. Ne samo ekološki, već i pravni i politički, s dugoročnim posljedicama po regiju.

U toku su geološka istraživanja. Istraživanja vrši “sarajevska” firma “Vareški minerali” koja se do prije nekoliko mjeseci zvala “Seven plus”. Iza projekta je Miloš Bošnjaković poznat, između ostalog, kao neko ko je geološka istraživanja doveo na Ozren i Jezero. Stoji i iza kontroverznog rudnika u Rupicama u Varešu, koji je nedavno prodat kanadskoj kompaniji Dundee Precious Metal od strane Adriatic Metalsa za nevjerovatnih 1,25 milijarde američkih dolara. Dok Vareš od te prodaje nije uprihodio nijednu marku, planovi za novi rudnik hroma izazivaju strah i zabrinutost građana.

Inače, kada su u pitanju geološki istražni radove na lokalitetu Duboštica-Tribija u novembru i decembru ove godine kao izvođač radova za potrebe ove kompanije pojavljuje se firma GeoAVAS d.o.o. Sarajevo.

Ono što je sporno jeste to što se vlasnik GeoAVAS-a Semir Ahmetspahić i zamjenik direktora te fime Admir Bajrić pojavljuju i na zvaničnoj listi eksperata Vlade ZDK, koja treba da kroz rad u određenim komisijama određuje količinu mineralne sirovine koja je eksploatisana, prodata ili utrošena u korist koncesionara, a na osnovu koncesionih ugovora za kopanje rude u ovom kantonu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post U Varešu alarmantno stanje već dugo! Pitanje je šta dalje! first appeared on Gerila.info.

Testiranja traže roditelji učenika Onovne škole Vreš. Zahtjev su poslali sredinom marta. Federalni ministar zdravlja Nedeljko Rimac je testiranje učenika najavio još prije dva mjeseca ali to se za sada nije desilo.

„Mislim da je krajnje vrijeme da institucije pokažu volju i uključe se u rješavanje ovog problema. Prvi korak treba biti masovno testiranje kako bismo razumjeli stepen izloženosti naših građana“, izjavio je Ilhan Klančević, organizator testiranja.

Većinu dosadašnjih testiranja finansirala je kompanija DPM Metali a i te analize su pokazale izrazito zabrinjavajuće podatke.

Gerila je u februaru pisala da su rezultati testiranja na prisustvo olova u krvi kod više od 100 stanovnika Vareša pokazali da se zdravstvena kriza izazvana teškim metalima širi izvan naselja uz jalovište rudnika kompanije DPM Metali. Prema navodima građana i saopštenju Udruženja građana Fojničani–Maglaj, olovo je tada utvrđeno ne samo kod stanovnika Pržića i Daštanskog, već i kod građana koji žive u samom centru Vareša.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo, prilikom testiranja, pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uslove, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva i konstatovanje “nultog” stanja.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, rekao je Mirčić, za Gerila info, u februaru ove godine.

Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Roditelji 250 djece u Varešu zahtjevaju testiranje djece na teške metale first appeared on Gerila.info.

Pod sloganom “Pliva za život – ne za profit!”, nekoliko stotina građana okupilo se kako bi još jednom jasno poručili da ne pristaju na geološka istraživanja i mogući rudnik u neposrednoj blizini Jezera. Među okupljenima su bili mještani Jezera, Šipova, Mrkonjić Grada i Jajca, ali i aktivisti iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine, od Ozrena, preko Fojnice do Bistrice kod Prijedora. Zajednička poruka bila je jednostavna i glasna: otpor nije završen, tek počinje.

Protest je organizovala Koalicija za Plivu, formirana sredinom marta ove godine, kada su se udruženja i neformalne grupe građana iz sliva Plive, zajedno sa Centrom za životnu sredinu, udružili sa ciljem zaštite rijeke od štetnih projekata – prije svega rudarskih i hidroenergetskih. Današnji skup bio je njihova prva velika zajednička akcija, ali po svemu sudeći ne i posljednja.

Jedan od prvih koji se obratio okupljenima bio je Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu, koji je upozorio da se ljudi širom BiH već godinama suočavaju sa sličnim scenarijima – od Ozrena i Majevice do Jezera – te da je najveća opasnost upravo navikavanje na prijetnju.

“Ljudi se vremenom umaraju, navikavaju se na određene prijetnje i planove nekih ljudi, ali isto tako vidimo da se oslobađaju straha”, rekao je Dakić. Poručio je da se više ne smije ćutati dok se ključne informacije kriju od javnosti, podsjećajući da ni nakon višegodišnje pravne borbe građani i aktivisti nisu dobili potpune podatke o tome šta se tačno istražuje na ovom području.

On je ukazao i na ono što sve češće postaje politička i ekonomska matrica u BiH – predstavljanje eksploatacije kao investicije.

“Bosnu i Hercegovinu vide kao rudarsku zemlju. Kažu da je to investicija, a u suštini radi se o eksploataciji. Žele da izvuku dobit za sebe”, rekao je Dakić, dodajući da će mnogi takođe braniti ovu zemlju – bilo da je riječ o Jezeru, Ozrenu ili Majevici.

Njegova poruka bila je i poziv na izlazak iz pasivnosti – da se otpor ne vodi po kafanama, slavama i društvenim mrežama, nego na terenu, zajednički i javno, prije nego što, kako je rekao, “sutra bude kasno”.

Suzana Rajković iz udruženja Dolina Plive, je okupljenim građanima rekla je da je odrasla ispod Sinjakova i da se ovdje ne radi samo o problemu Jezera, nego o pitanju opstanka čitavog sliva Plive i Vrbasa.

“Naša Pliva je žila kucavica ovog kraja. Ona nas povezuje i okuplja. Naš glavni zadatak je da našoj djeci, našim unucima i potomcima ostavimo ovu prirodu onakvu kakvu su nama ostavili naši preci”, poručila je Rajković.

Upozorila je da eventualni rudnik ne bi ugrozio samo uski prostor Jezera, nego mnogo šire područje – od Mrkonjić Grada i Šipova do Jajca, Banjaluke i Laktaša. Posebno je naglasila da se ne govori o nekoliko stotina ljudi, nego o desetinama i stotinama hiljada onih koji zavise od vode iz ovog sliva.

“Ne dajmo Plivu, ne dajmo Otomalj, ne dajmo Đol, Plivska jezera, Plivski vodopad, Sinjakovo, Vrbas”, rekla je, pozivajući okupljene da šire priču i razbijaju strah.

Jedna od najsnažnijih poruka protesta stigla je od Radice Milanović, aktivistkinje i odbornice iz Jezera, koja je podsjetila da otpor ne traje od juče, nego godinama. Prema njenim riječima, problem nisu samo geološka istraživanja, nego način na koji se ona provode – “pod velikim velom tajne”, bez jasnih i potpunih informacija za stanovništvo.

“Nažalost, oni su već u završnoj fazi, a sutra nas može očekivati otvaranje rudnika teških metala. Svi dobro znamo šta to znači za stanovništvo Jezera i rijeku Plivu”, rekla je Milanović. Upozorila je i na licemjerje priče o turizmu, dok se istovremeno otvara prostor za projekte koji prijete da trajno unište prirodni ambijent.

“Oči nam mažu turizmom. Ko će doći da gleda jalovinu ili zagađenu Plivu? Ovo nije problem samo Jezera. Ovo je problem i Mrkonjić Grada, i Šipova, i Jajca, i Banjaluke”, rekla je ona.

Njena završna poruka bila je najglasnije dočekana među okupljenima: “Bez obzira na pritiske i razne ucjene, mi nećemo stati. Borba je tek počela. Neće kopati.”

Da posljedice mogućeg rudnika ne bi stale na administrativnim granicama opštine Jezero, podsjetio je i Velid Hrnjić, ekološki aktivista i planinar iz Jajca. On je naglasio da Pliva ne poznaje etničke i političke podjele, te da voda iz Jezera za kratko vrijeme stiže nizvodno do Jajca.

“Možete praviti granice i dijeliti ljude, ali kako ćete zaustaviti rijeku? Dokle je ona srpska, hrvatska ili bošnjačka?”, upitao je Hrnjić, podsjećajući da su rijeke trajale i prije država i granica i da su ih ljudi nekada koristili onoliko koliko im je za život trebalo.

U svom govoru otvorio je pitanje o političkoj odgovornosti, tvrdeći da su prirodna bogatstva doline Plive postala predmet trgovine. Podsjetio je i na sporazum koji su prije desetak godina potpisali načelnici iz sliva Plive, o očuvanju rijeke i njenog turističkog potencijala, pitajući šta je od toga ostalo kada se danas, umjesto zaštite, ponovo govori o centralama, istraživanjima i rudnicima.

Zoran Poljašević iz Ozrenskog studenca, koji je došao da podrži Jezero čak sa Ozrena, kaže da je došao da upozori da ista kompanija koja istražuje ovdje radi i naOzrenu.

“Ovo je biser Bosne i Hercegovine. Ovo je bajka. Mi kad se rodimo negdje, mislimo da je normalno da vam kraj kuće teče rijeka koju možete piti. Nema to svako”, rekao je Poljašević. Posebno je naglasio da je Pliva “nadnacionalna”, da su je ljudi zatekli i da su dužni da je takvu ostave.

“Nismo se bojali metka, nemojmo se bojati ni kamere, ni načelnice, ni političke bagre”, poručio je Poljašević.

Okupljenima je prenio i primjer opštine Petrovo, gdje su, kako je rekao, kompletno rukovodstvo opštine i svi odbornici glasali protiv geoloških istraživanja, iako je načelnik iz SNSD-a. Time je, bez uvijanja, poslao poruku i lokalnoj vlasti u Jezeru.

Važnu opomenu okupljenima uputio je i Zoran Ninić iz Bistrice kod Prijedora, čovjek iz sredine koja je već prošla kroz rudarski scenario i ostala sa devastiranim prostorom, zamućenom vodom i gorčinom da su institucije zakazale na svakom koraku. Njegovo obraćanje bilo je možda i najpotresnije, upravo zato što nije govorilo o onome što bi moglo biti, nego o onome što se već dogodilo.

“Mi iz Bistrice nismo uspjeli, zato smo danas ovdje da vama pomognemo da uspijete”, rekao je Ninić.

Govorio je o “udruženom zločinačkom poduhvatu” kompanije, lokalne i republičke vlasti, o obećanjima koja su ostala mrtvo slovo na papiru, o inspekcijama koje “nisu nadležne”, i o kraju u kojem je, nakon povlačenja mašina, ostao haos.

Njegova poruka građanima Jezera bila je jasna: ne smiju biti naivni, ne smiju čekati da problem dođe pred njihovu kuću, niti vjerovati da će ih sistem zaštititi sam od sebe.

“Najviše što možete da izgubite je život. A ako nemamo časti i dostojanstva, kakav je to život?”, rekao je Ninić.

Na kraju se okupljenima obratio i Jovan Todorović iz Šipova, iz neformalne grupe Čuvari Plive, koji je ukazao na možda i najveći problem – ćutnju onih kojih se sve ovo takođe tiče, ali ne dolaze na skupove i ne uključuju se dok prijetnja ne zakuca na njihova vrata.

“Veći problem od investitora, kojima se ne zna ni ime ni prezime, jesu ljudi koji ćute i neće da dođu”, rekao je Todorović. Poručio je da se borba neće završiti na Instagramu i komentarima, nego na terenu i kroz masovniji otpor. Posebno je upozorio na kontradikciju da se istovremeno govori o turizmu i ekologiji, a izostaje podrška skupovima koji upravo to brane.

“Ne možemo voditi ljude po rudnicima, jalovini i prljavim izvorima, a hvaliti se da smo Eldorado”, rekao je Todorović, dodajući da ovaj kraj može opstati samo kroz turizam, čiste rijeke i zdrav život.

Iza današnjeg protesta, međutim, ne stoji samo trenutni strah, nego višegodišnja priča o netransparentnosti, sudskim sporovima, pritiscima na aktiviste i sve jasnijem osjećaju građana da se odluke donose mimo njih. U Jezeru je otpor rudarskim planovima već mjesecima, pa i godinama, u direktnom sukobu sa politikom lokalne vlasti predvođene načelnicom Snežanom Ružičić. Aktivisti tvrde da su suočeni s pritiscima, pozivima, komunalnim taksama za transparente poput poruke “Yugo Metals go home”, te pokušajima da se svaki javni otpor predstavi kao incident ili politička kampanja.

U središtu cijele priče su dva istražna polja – Sinjakovo i Jezero. Situaciju dodatno komplikuje to što se dio terena preklapa, pa javnost teško može da razazna gdje se radi na osnovu važećih dozvola, a gdje ne. Istražno polje Jezero trenutno nema pravosnažno važeću dozvolu, jer su ranija rješenja Ministarstva poništena na sudu, dok za polje Sinjakovo postoji važeće rješenje iz decembra 2024. godine.

Na terenu to, međutim, izgleda mnogo jednostavnije i mnogo opasnije jer se bušotine se nalaze u neposrednoj blizini Plive, svega stotinjak metara od same rijeke i samog Jezera. Bušotina na Otomalju koja je trenutno aktuelna je dio istražnog polja Sinjakovo.

Dio šire zabrinutosti izaziva i način na koji se vodi cijeli projekat. Kompanija SNK Metali, koja je nosilac istražnih prava, povezuje se sa nekadašnjom grupacijom Lykos Metals, danas preimenovanom u Yugo Metals, rudarskom grupom oslonjenom na australijsko tržište kapitala i model tzv. junior mining sektora, u kojem vrijednost kompanija u velikoj mjeri zavisi od očekivanja investitora i rezultata istraživanja. Građani i aktivisti upozoravaju da se na terenu već dugo vodi jedna priča, a u papirima i saopštenjima druga.

Posebno uznemirujuća ostala su svjedočenja o korištenju vode iz rijeke Jošavke za potrebe bušenja na lokalitetu Kovačevac, kao i sumnje da otpadne vode nisu adekvatno tretirane. Mještani tvrde da su tokom radova primijetili zamućenje rijeke, dok su odgovori nadležnih ostali šturi i neuvjerljivi. U tome vide još jedan dokaz da se građanima ne govori puna istina.

Zbog svega toga današnji protest u Jezeru nije bio samo reakcija na jednu bušotinu, jedno rješenje ili jednu firmu već pokušaj da se zaustavi čitav obrazac po kojem se mala mjesta tretiraju kao prazni prostori za eksploataciju, a ljudi koji tu žive kao smetnja ili statistika na “putu prosperiteta”.

Na kraju skupa još jednom je pročitana i zajednička poruka protesta: zahtjev za hitnu i potpunu transparentnost svih rješenja, dozvola i rudarskih projekata vezanih za geološka istraživanja na području Plive, zahtjev za zaustavljanje svih hidroenergetskih projekata na ovoj rijeci, te poziv lokalnim vlastima da se jasno opredijele – za očuvanje prirodnih resursa i održivi razvoj ili za eksploataciju kroz rudarske i hidroenergetske projekte.

Ako je suditi po atmosferi iz Jezera, ljudi koji su danas došli svoj izbor su već napravili.

Otomalj nije samo lokacija za rudnik, a Pliva za njih nije resurs na papiru. Ona je voda, opstanak, pamćenje i budućnost. Zato je poruka sa protesta bila kratka, ali dovoljno jaka da odjekne i van ove male opštine – nećete kopati!

Dejan Rakita / GERILA

The post Građani sa protesta u Jezeru protiv rudnika i institucija koje ćute: Pliva nije na prodaju! first appeared on Gerila.info.

Okupljeni su jednoglasno podržali inicijativu da se o ovom pitanju ide na referendum, kako bi građani direktno odlučili o eventualnom otvaranju rudnika i nastavku istraživanja. Jasno je poručeno da Ozren neće biti prepušten odlukama koje se donose mimo lokalne zajednice.

“Neće o nama odlučivati Banjaluka i to iza zatvorenih vrata, krijući od nas, koji smo krvarili za ovaj Ozren”, poruka je mještana Ozrena.

„Situacija je krajnje ozbiljna i alarmantna. O našoj sudbini neko misli da odlučuje bez nas. To je krajnje drsko, bezobrazno i nedopustivo“, poručeno je iz Udruženja.

Zoran Poljašević iz Ozrenskog studenca je upozorio da priča o „samo geološkim istraživanjima“ ne može biti odvojena od planova za konačno otvaranje rudnika.

Poljašević je jasno stavio do znanja da kompanije koje na berzi predstavljaju projekte ne prikupljaju novac zbog istraživanja, već zbog eksploatacije. Kako je rekao, ono što se danas predstavlja kao istražni projekat, u suštini je najava rudnika.

„Ozren nije samo prostor na karti, nego mjesto gdje ljudi žive i od kojeg žive. Ako ovdje dođe do eksploatacije nikla i drugih metala, posljedice neće osjetiti samo Ozren, nego i svi gradovi koji zavise od njegovih voda i prirodnih resursa”, rekao je za Gerilu Poljašević, dodajući da kompanija već sada svjetskoj javnosti predstavlja resurse Sočkovca kao budući rudnik.

U emotivnom dijelu obraćanja, podsjetio je i na ratnu prošlost ovog kraja, poručivši da Ozrenci ono što su branili krvlju neće prepustiti interesima koji dolaze izvan zajednice. Naglasio je i da su stručne analize, poput onih koje je ranije iznijela Srpska akademija nauka i umjetnosti, upozoravale na ozbiljne posljedice eksploatacije nikla, uključujući devastaciju prostora i ugrožavanje voda.

„Ne možemo pristati na to da informacije o našoj zemlji saznajemo sa stranih berzi, dok naše institucije ćute. To je ponižavajuće za svakog čovjeka koji ovdje živi”, dodao je Poljašević za Gerilu.

Sličan ton imao je i Zoran Vasić, mještanin Sočkovca i ratni vojni invalid, čija je poruka bila jednostavna i direktna – protivljenje ovakvim projektima ne dolazi od juče.

On je podsjetio da je lokalno stanovništvo i ranije ustajalo protiv geoloških istraživanja i da se stav nije promijenio. Za njega je Ozren mnogo više od potencijalnog rudnika – riječ je o prostoru života, prirode i budućnosti.

Vasić ističe da Ozren ima alternativu rudnicima – turizam, prirodne resurse, poljoprivredu i banjske potencijale, poput Termi Ozren. „Ovdje ima mnogo toga što se može razvijati, osim rudnika. A ovo ne dolazi uopšte u obzir“, poručio je Vasić.

Podršku građanima dao je i načelnik opštine Petrovo Ozren Petković, koji je najavio raspisivanje referenduma, čime je lokalna vlast, barem deklarativno, stala uz stav mještana.

Skup u Sočkovcu pokazao je jedinstvo zajednice i spremnost da se aktivno uključi u donošenje odluka koje direktno utiču na njihov život. Međutim, ono što je prethodilo ovom okupljanju dodatno objašnjava zašto je reakcija građana bila ovako snažna.

Redakcija Gerile je upite sa konkretnim pitanjima još 27. marta uputila Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske, Opštini Petrovo, kao i kompaniji Yugo Metals, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta odgovori nisu dostavljeni.

Alarm je, naime, upaljen krajem marta, kada je kompanija Yugo Metals LTD, registrovana u Pertu, objavila na australijskoj berzi da joj je Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske dodijelilo prava na projekat geoloških istraživanja metala na području Sočkovca, u opštini Petrovo.

Za mještane Ozrena, paradoksalno, to je bio prvi put da su uopšte čuli za takvu odluku. I to sa sajta australijske berze.

Uslijedile su reakcije ekoloških aktivista i lokalnih vlasti, koji su odmah uputili zahtjeve Ministarstvu energetike i rudarstva RS da potvrdi ili demantuje ove navode. Sastanak u opštini Petrovo održan je 24. marta, a istog dana i opština je zatražila zvanično pojašnjenje.

Odgovor, međutim, nije stigao.

Dodatnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da je Ministarstvo još 2022. godine poništilo ranije odobrenje za geološka istraživanja na Ozrenu, nakon snažnog otpora javnosti. Upravo zbog toga, povratak iste priče – sada kroz kompaniju koja je, kako tvrde aktivisti, povezana sa ranijim investitorima – kod građana budi sumnju da se projekat pokušava vratiti pod drugim imenom.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić nije odgovorio na upite mještana Ozrena i Opštine petrovo, ali je nedavno na održanom SET-u u Trebinju izjavio je da Vlada RS daje podršku svim istraživačkim projektima u oblasti geologije, uključujući i projekat geoloških istraživanja u Petrovu. On je istakao da su geološka istraživanja važna i da ih treba podržati na bilo kom lokalitetu, jer, kako tvrdi, ne predstavljaju nikakve probleme.

„A da li će se poslije toga ići u projekat razvoja tih ležišta, drugo je pitanje“, rekao je Đokić novinarima u Trebinju, odgovarajući na pitanje da li je data saglasnost kompaniji Yugo Metals za geološka istraživanja u Sočkovcu.

„Ne ministre Petre Đokiću, to nije drugo pitanje, to je isto pitanje. I ključno pitanje“, poručio je Zoran Poljašević sa skupa na Ozrenu, komentarišući Đokićeve riječi.

Kako upozorava Nataša Mazalica iz Centra za životnu sredinu, ovakvi slučajevi ukazuju na širi obrazac u kojem se lokalne zajednice sistematski isključuju iz odlučivanja o sopstvenim resursima.

„Donosioci odluka sistematski rade na tome da se lokalne zajednice u potpunosti isključe iz svih nivoa učešća u donošenju odluka“, navodi Mazalica.

Upravo zbog toga, skup u Sočkovcu nije bio samo reakcija na jednu informaciju, već izraz dugotrajnog nepovjerenja prema institucijama i straha da se odluke donose bez znanja i saglasnosti onih kojih se najviše tiču.

Za sada, odgovora na pitanja Ozrenaca iz Ministarstva nema, ali je odgovor sa Ozrena – jasan.

Dejan Rakita / GERILA

The post Ozrenci jednoglasni: „Ne damo Ozren“ (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Poručeno je ovo iz Ministarstva energetike i rudarstva RS nakon što je CAPITAL jutros otkrio da je prokurista kompanije „Comsar Energy RS“ Aleksandar Lozo, koji je na tu funkciju imenovan po nalogu Vlade Republike Srpske, nezakonito potpisao ugovor o prenosu koncesije sa „Comsara“ na RiTE Ugljevik. On za to nije imao saglasnost Skupštine i Nadzornog odbora ovog preduzeća na čijem čelu je još uvijek ruski oligarh Rašid Serdarov.

Serdarov je zbog toga uputio pismo Vladi Srpske i Ministarstvu energetike i rudarstva u kojem traži poništavanje potpisanog ugovora i podnošenje krivične prijave protiv prokuriste. U ministarstvu tvrde da je ugovor o prenosu koncesionih prava na ležištu „Ugljevik istok 2“ potpisan od strane ovlaštenih lica upisanih u sudski registar, a na osnovu akata donesenih od strane nadležnih organa privrednog društva „Comsar Energy Republika Srpska“.

„Aleksandar Lozo imenovan je za prokuristu na osnivačkoj skupštini održanoj 26. decembra 2025. godine, čime je stekao zakonsko pravo da, u okviru svojih ovlaštenja, potpisuje relevantna akta. Ministarstvo raspolaže kompletnom dokumentacijom koja to potvrđuje“, saopšteno je iz Ministarstva.

Premijer Savo Minić kazao je danas da do njega „ništa nije došlo“ i da ne može da komentariše navode s kojima nije upoznat. Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže kako bi volio da Serdarov dobije i ovaj spor, pa da Republika Srpska baci 180 miliona maraka u vjetar.

„Za Božić je bilo nešto malo grijanja. Nakopali su uglja toliko da upale grijanje. Čitav se sistem raspada, ali je Siniša Karan dobio preko 70 odsto glasova na ponovljenim prijevremenim izborima u Ugljeviku. Čim se sistem raspada, SNSD pobjeđuje. Dok je bilo kakvog-takvog grijanja, oni su gubili. Čudno je da Lozo predstavlja Comsar. Perović bi trebao da odgovori kako je to moguće“, kazao je Vukanović.

Šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak kaže da se iz aviona vidi da je došlo do „nevolja u raju“. On kaže da se podijelilo previše desetina miliona maraka i sada je došlo do problema između aktera te igre visokih uloga.

„Neka Vlada Srpske kaže da li Lozo ima odgovarajuću punomoć. Neka oni odgovore na sva pitanja. Ako Vlada Republike Srpske potpiše ugovor sa nekom međunarodnom firmom, a da se onda pojavi informacija da onaj koji je taj ugovor potpisao nije imao na to pravo, to pali sve alarme u normalnoj državi. Ako smo normalni“, istakao je Crnadak.

Ugovor o prenosu prava na koncesiju za eksploataciju uglja na ležištu „Ugljevik – Istok 2“ sa „Comsara“ na RiTE Ugljevik potpisali su 31. januara ministar energetike i rudarstva Petar Đokić, prokurista „Comsara“ Aleksandar Lozo koji je savjetnik predsjednika Vlade RS i direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković.

Rašid Serdarov je i dalje predsjednik Nadzornog odbora „Comsar Energy RS“, iako je ostao vlasnik svega 24 odsto akcija, nakon što mu je javno preduzeće „Gas RES“ isplatilo 181 milion maraka za 74,4 odsto firme. Serdarov je zadržao četvrtinu vlasništva u „Comsaru“ kao zalog dok mu u potpunosti ne bude isplaćena kupoprodajna cijena od 240 miliona KM.

Direktor Gas RES-a Nikica Vranješ potvrdio je prije mjesec dana za CAPITAL da je Serdarov još uvijek na čelu NO „Comsara“, precizirajući da bi do kraja januara trebala da bude održana Skupština akcionara Gas-RES-a na kojoj bi trebao da bude imenovan novi Nadzorni odbor.

„Održane su dvije skupštine akcionara od kojih je na prvoj okončana procedura upisa i Gas RES postao vlasnik 74,4 odsto akcija „Comsara“, a na drugoj skupštini je Aleksandar Lozo imenovan za prokuristu „Comsara. Serdarov do kraja januara treba biti smijenjen sa čela Nadzornog odbora, ali će ostati njegov član dok mu ne bude isplaćen i preostali iznos od oko 60 miliona maraka“,  rekao je Vranješ tada.

G. Dakić / GERILA

The post Đokić pokušava da “smiri” Serdarova i Comsar sa dodatnih 60 miliona KM first appeared on Gerila.info.

Presuda je donesena na osnovu tužbe Centra za životnu sredinu. Razloge poništavanja dozvole sud je vidio u nepoštovanju procesnih radnji, uočavanju nedostataka prilikom vođenja ovog postupka i potrebne dokumentacije u tom procesu.

Pravni savjetnik Centra za životnu sredinu Redžib Skomorac navodi da je dozvola poništena radi nedostatka vodopravnih akata, i da će se te povrede lako otkloniti.

“Nažalost, izostalo je prepoznavanje suštinskih povreda koje se tiču ‘faznog’ odobravanja projekta i nepotpunog činjeničnog stanja, a na što smo iscrpno ukazivali. Zbog toga izostaje ‘stvarno’ odlučivanje organa, imajući u vidu kumulativni štetni uticaj i načelo prevencije. Ovo ohrabruje praksu ozakonjenja koncesija koje se realizuju suprotno standardima zaštite životne sredine – zbog čega ćemo pravnu zaštitu tražiti putem viših instanci i drugih mehanizama”, naglašava Skomorac.

Iz Centra za životnu sredinu ističu da je poništena ekološka dozvola za rudnik uglja Bukova Kosa potvrda da nadležno Ministarstvo, bez obzira o kojem se predmetu radi, u postupku odobravanja olako cijeni sve okolonosti i predočene dokaze, pa je iz tog razloga ovo još jedna ekološka dozvola koja je donešena suprotnu zakonima.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je, podsjećamo, izdalo ekološku dozvolu preduzeću Drvoexport iz Teslića za eksploataciju mrkog uglja na ležištu „Bukova kosa – Prijedor“ u maju ove godine.

Mještani Bukove Kose, inače, od početka iskopavanja imaju problema zbog eksploatacije rude. Zbog sagorijevanja lignita bilo je ugroženo zdravlje ljudi čije su kuće udaljene samo nekoliko metara od rudnika.

Nadležne vlasti su često ignorisale probleme mještana, pozivajući se na pravne tehnikalije i procedure, iza kojih se, prema sumnjama opozicije, krije duboka političko-ekonomska sprega s koncesionarima. Ugalj je, uprkos potrebama domaćeg tržišta, transportovan u Srbiju.

Ekipa portala Gerila.info, podsjećamo, snimila je kratki dokumentarni film o otvaranju ovog rudnika i protivljenju građana.

The post Poništena prva ekološka dozvola za rudnik uglja Bukova Kosa first appeared on Gerila.info.