Odluku o dodjeli koncesije za istraživanje uglja na ležištu Devetaci donijela je Vlada Republike Srpske u februaru ove godine nakon samoinicijativne ponude kompanije Kubik Trans Niskogradnja iz Laktaša.

Odbornici novogradske lokalne skupštine jednoglsano su van snage stavili odluku o dodjeli koncesije. Koncesija je prvobitno dodjeljena na godinu dana uz nadoknadu od nešto više od 6000 maraka. Skupština ove opštine je prvobitno dala saglasnost na odluku o dodjeljivanju koncesije.

Odbornicu su saglasnost koju su dali 4. jula 2024 godine stavili van snage 30. aprila ove godine.

16. marta ove godine Okružnom sudu u Banjaluci podnesena je tužba protiv Vlade Republike Srpske zbog dodjeljivanja koncesije kompaniji iz Laktaša. Tužbom se traži poništavanje rješenja o davanju koncesije.

U tužbi se navodi da nije jasno na osnovu čega Vlada Republike Srpske crpi pravni osnov za dodjelu koncesije za istraživanje uglja na lokalitetu Devetaci. Navodi se da u “Dokumentu o politici” iz 2006. godine za teritoriju opštine Novi Grad uopšte nije predviđena mogućnost dodjeljivanja koncesija za istraživanje uglja.

“Dakle evidentno je da ni u postojećem Dokumentu o politici, na teritoriji opštine Novi Grad, nije predviđeno dodjeljivanje koncesije za istraživanje uglja, a što se omogućava pobijanim aktom (koncesijom) Tužene. Ukoliko bi pobijani akt ostao na snazi, time se između Tužene i Zainteresovanog lica (Kubik Trans Niskogradnja) de facto stvaraju pravne pretpostavke za ostvarivanje de iure neutemeljenog koncesiono-pravnog odnosa. Takav koncesiono-pravni odnos bio bi jednako neutemeljen u važećem pravnom okviru, koliko i štetan po javne resurse, ali potencijalno štetan i po javna sredstva-budžet Republike Srpske, koji je takođe u vlasništvu svih građana. Naime, ovo iz razloga što pokretanjem postupka dodjele koncesije i očekivanog objavljivanja javnog poziva za dostavljenje ponuda za dodjelu predmetne koncesije, Tužena kod Zainteresovanog lica utiče na stvaranje zablude o pravnoj valjanosti, odnosno konkretno ispunjavanja svih pretpostavki za zaključivanje valjanog Ugovora o koncesiji, usljed čije neiskrivljene nemogućnosti realizovanja Zainteresovano lice bi imalo pravo na znatnu odštetu na uštrb javnih sredstava“, navodi se u tužbi u koju je Gerila info imala uvid.

U tužbi se navodi i da saglasnost koju je ranije dala skupština ove opštine (a koja je sada povučena) ne može služiti kao pravni ekvivalent učešča javnosti. Navodi se i da prema dostupnim informacijama u opštini Novi Grad nikada nisu održane javne konsultacije u vezi sa namjerom davanja koncesije za istraživanje uglja na područjuove opštine.

Na području prijedorske regije na sceni je svojevrsna pomama za otvaranjem rudnika uglja. Javnost u Republici Srpskoj upoznata je sa načinom na koji su “otvoreni” rudnici u Bistrici i Bukovoj Kosi kod Prijedora akoji su lokalnom stanovništvu napravili pakao od života. Javnost je upoznata i da su kopanja koje je vršila kompanika Drvoexport iz Teslića počela prije dodjeljivanja koncesije. Kada je rudnik Bukova Kosa u pitanju odbornici prijedorske skupštine su prvobitno bili protiv rudnika ali su “nakon poziva” iz Banjaluke promijenili mišljenje.

Nije isključeno da se isto može desiti i u Novom Gradu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Ipak bez geoloških istraživanja u Novom Gradu? Mogu li za razliku od Prijedora odbornici iz Novog Grada ostati pri svojoj odluci? first appeared on Gerila.info.

Broj ljudi kod kojih je pronađeno olovo u krvi na području opštine Vareš sada se popeo na više od tri stotine. Testiranje djece traže i roditelji 250 djece koji pohađaju osnovnu školu u ovom gradiću. Za sada nema reakcija nadležnih institucija, prije svega Federalnog i kantonalnog ministarstva zdravlja. Inače priča sa rudarenjem u ovoj opštini seže duboko u političko interesne veze u Federaciji BiH.

 

Gerila info je u februaru pisala da su rezultati testiranja na prisustvo olova u krvi kod više od 100 stanovnika Vareša pokazali da se zdravstvena kriza izazvana teškim metalima širi izvan naselja uz jalovište rudnika kompanije DPM Metali. Prema navodima građana i saopštenju Udruženja građana Fojničani–Maglaj, olovo je tada utvrđeno ne samo kod stanovnika Pržića i Daštanskog, već i kod građana koji žive u samom centru Vareša.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo, prilikom testiranja, pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Vareš je gradić u srcu Bosne i Hercegovine. Nalazi se na oko pedeset kilomatara od Sarajeva i Zenice a Doboj i Tuzla udaljeni su stotinjak kilometara. Vareš je oduvijek poznat kao rudarsko mjesto ali sada je pred novim, znatno rizičnijim rudarskim projektom. Ekolozi, stručnjaci i dio mještana upozoravaju da bi otvaranje rudnika hroma koje je u planu moglo postati presedan. Ne samo ekološki, već i pravni i politički, s dugoročnim posljedicama po regiju.

U toku su geološka istraživanja. Istraživanja vrši “sarajevska” firma “Vareški minerali” koja se do prije nekoliko mjeseci zvala “Seven plus”. Iza projekta je Miloš Bošnjaković poznat, između ostalog, kao neko ko je geološka istraživanja doveo na Ozren i Jezero. Stoji i iza kontroverznog rudnika u Rupicama u Varešu, koji je nedavno prodat kanadskoj kompaniji Dundee Precious Metal od strane Adriatic Metalsa za nevjerovatnih 1,25 milijarde američkih dolara. Dok Vareš od te prodaje nije uprihodio nijednu marku, planovi za novi rudnik hroma izazivaju strah i zabrinutost građana.

Inače, kada su u pitanju geološki istražni radove na lokalitetu Duboštica-Tribija u novembru i decembru ove godine kao izvođač radova za potrebe ove kompanije pojavljuje se firma GeoAVAS d.o.o. Sarajevo.

Ono što je sporno jeste to što se vlasnik GeoAVAS-a Semir Ahmetspahić i zamjenik direktora te fime Admir Bajrić pojavljuju i na zvaničnoj listi eksperata Vlade ZDK, koja treba da kroz rad u određenim komisijama određuje količinu mineralne sirovine koja je eksploatisana, prodata ili utrošena u korist koncesionara, a na osnovu koncesionih ugovora za kopanje rude u ovom kantonu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post U Varešu alarmantno stanje već dugo! Pitanje je šta dalje! first appeared on Gerila.info.

Testiranja traže roditelji učenika Onovne škole Vreš. Zahtjev su poslali sredinom marta. Federalni ministar zdravlja Nedeljko Rimac je testiranje učenika najavio još prije dva mjeseca ali to se za sada nije desilo.

„Mislim da je krajnje vrijeme da institucije pokažu volju i uključe se u rješavanje ovog problema. Prvi korak treba biti masovno testiranje kako bismo razumjeli stepen izloženosti naših građana“, izjavio je Ilhan Klančević, organizator testiranja.

Većinu dosadašnjih testiranja finansirala je kompanija DPM Metali a i te analize su pokazale izrazito zabrinjavajuće podatke.

Gerila je u februaru pisala da su rezultati testiranja na prisustvo olova u krvi kod više od 100 stanovnika Vareša pokazali da se zdravstvena kriza izazvana teškim metalima širi izvan naselja uz jalovište rudnika kompanije DPM Metali. Prema navodima građana i saopštenju Udruženja građana Fojničani–Maglaj, olovo je tada utvrđeno ne samo kod stanovnika Pržića i Daštanskog, već i kod građana koji žive u samom centru Vareša.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo, prilikom testiranja, pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uslove, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva i konstatovanje “nultog” stanja.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, rekao je Mirčić, za Gerila info, u februaru ove godine.

Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Roditelji 250 djece u Varešu zahtjevaju testiranje djece na teške metale first appeared on Gerila.info.

Pod sloganom “Pliva za život – ne za profit!”, nekoliko stotina građana okupilo se kako bi još jednom jasno poručili da ne pristaju na geološka istraživanja i mogući rudnik u neposrednoj blizini Jezera. Među okupljenima su bili mještani Jezera, Šipova, Mrkonjić Grada i Jajca, ali i aktivisti iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine, od Ozrena, preko Fojnice do Bistrice kod Prijedora. Zajednička poruka bila je jednostavna i glasna: otpor nije završen, tek počinje.

Protest je organizovala Koalicija za Plivu, formirana sredinom marta ove godine, kada su se udruženja i neformalne grupe građana iz sliva Plive, zajedno sa Centrom za životnu sredinu, udružili sa ciljem zaštite rijeke od štetnih projekata – prije svega rudarskih i hidroenergetskih. Današnji skup bio je njihova prva velika zajednička akcija, ali po svemu sudeći ne i posljednja.

Jedan od prvih koji se obratio okupljenima bio je Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu, koji je upozorio da se ljudi širom BiH već godinama suočavaju sa sličnim scenarijima – od Ozrena i Majevice do Jezera – te da je najveća opasnost upravo navikavanje na prijetnju.

“Ljudi se vremenom umaraju, navikavaju se na određene prijetnje i planove nekih ljudi, ali isto tako vidimo da se oslobađaju straha”, rekao je Dakić. Poručio je da se više ne smije ćutati dok se ključne informacije kriju od javnosti, podsjećajući da ni nakon višegodišnje pravne borbe građani i aktivisti nisu dobili potpune podatke o tome šta se tačno istražuje na ovom području.

On je ukazao i na ono što sve češće postaje politička i ekonomska matrica u BiH – predstavljanje eksploatacije kao investicije.

“Bosnu i Hercegovinu vide kao rudarsku zemlju. Kažu da je to investicija, a u suštini radi se o eksploataciji. Žele da izvuku dobit za sebe”, rekao je Dakić, dodajući da će mnogi takođe braniti ovu zemlju – bilo da je riječ o Jezeru, Ozrenu ili Majevici.

Njegova poruka bila je i poziv na izlazak iz pasivnosti – da se otpor ne vodi po kafanama, slavama i društvenim mrežama, nego na terenu, zajednički i javno, prije nego što, kako je rekao, “sutra bude kasno”.

Suzana Rajković iz udruženja Dolina Plive, je okupljenim građanima rekla je da je odrasla ispod Sinjakova i da se ovdje ne radi samo o problemu Jezera, nego o pitanju opstanka čitavog sliva Plive i Vrbasa.

“Naša Pliva je žila kucavica ovog kraja. Ona nas povezuje i okuplja. Naš glavni zadatak je da našoj djeci, našim unucima i potomcima ostavimo ovu prirodu onakvu kakvu su nama ostavili naši preci”, poručila je Rajković.

Upozorila je da eventualni rudnik ne bi ugrozio samo uski prostor Jezera, nego mnogo šire područje – od Mrkonjić Grada i Šipova do Jajca, Banjaluke i Laktaša. Posebno je naglasila da se ne govori o nekoliko stotina ljudi, nego o desetinama i stotinama hiljada onih koji zavise od vode iz ovog sliva.

“Ne dajmo Plivu, ne dajmo Otomalj, ne dajmo Đol, Plivska jezera, Plivski vodopad, Sinjakovo, Vrbas”, rekla je, pozivajući okupljene da šire priču i razbijaju strah.

Jedna od najsnažnijih poruka protesta stigla je od Radice Milanović, aktivistkinje i odbornice iz Jezera, koja je podsjetila da otpor ne traje od juče, nego godinama. Prema njenim riječima, problem nisu samo geološka istraživanja, nego način na koji se ona provode – “pod velikim velom tajne”, bez jasnih i potpunih informacija za stanovništvo.

“Nažalost, oni su već u završnoj fazi, a sutra nas može očekivati otvaranje rudnika teških metala. Svi dobro znamo šta to znači za stanovništvo Jezera i rijeku Plivu”, rekla je Milanović. Upozorila je i na licemjerje priče o turizmu, dok se istovremeno otvara prostor za projekte koji prijete da trajno unište prirodni ambijent.

“Oči nam mažu turizmom. Ko će doći da gleda jalovinu ili zagađenu Plivu? Ovo nije problem samo Jezera. Ovo je problem i Mrkonjić Grada, i Šipova, i Jajca, i Banjaluke”, rekla je ona.

Njena završna poruka bila je najglasnije dočekana među okupljenima: “Bez obzira na pritiske i razne ucjene, mi nećemo stati. Borba je tek počela. Neće kopati.”

Da posljedice mogućeg rudnika ne bi stale na administrativnim granicama opštine Jezero, podsjetio je i Velid Hrnjić, ekološki aktivista i planinar iz Jajca. On je naglasio da Pliva ne poznaje etničke i političke podjele, te da voda iz Jezera za kratko vrijeme stiže nizvodno do Jajca.

“Možete praviti granice i dijeliti ljude, ali kako ćete zaustaviti rijeku? Dokle je ona srpska, hrvatska ili bošnjačka?”, upitao je Hrnjić, podsjećajući da su rijeke trajale i prije država i granica i da su ih ljudi nekada koristili onoliko koliko im je za život trebalo.

U svom govoru otvorio je pitanje o političkoj odgovornosti, tvrdeći da su prirodna bogatstva doline Plive postala predmet trgovine. Podsjetio je i na sporazum koji su prije desetak godina potpisali načelnici iz sliva Plive, o očuvanju rijeke i njenog turističkog potencijala, pitajući šta je od toga ostalo kada se danas, umjesto zaštite, ponovo govori o centralama, istraživanjima i rudnicima.

Zoran Poljašević iz Ozrenskog studenca, koji je došao da podrži Jezero čak sa Ozrena, kaže da je došao da upozori da ista kompanija koja istražuje ovdje radi i naOzrenu.

“Ovo je biser Bosne i Hercegovine. Ovo je bajka. Mi kad se rodimo negdje, mislimo da je normalno da vam kraj kuće teče rijeka koju možete piti. Nema to svako”, rekao je Poljašević. Posebno je naglasio da je Pliva “nadnacionalna”, da su je ljudi zatekli i da su dužni da je takvu ostave.

“Nismo se bojali metka, nemojmo se bojati ni kamere, ni načelnice, ni političke bagre”, poručio je Poljašević.

Okupljenima je prenio i primjer opštine Petrovo, gdje su, kako je rekao, kompletno rukovodstvo opštine i svi odbornici glasali protiv geoloških istraživanja, iako je načelnik iz SNSD-a. Time je, bez uvijanja, poslao poruku i lokalnoj vlasti u Jezeru.

Važnu opomenu okupljenima uputio je i Zoran Ninić iz Bistrice kod Prijedora, čovjek iz sredine koja je već prošla kroz rudarski scenario i ostala sa devastiranim prostorom, zamućenom vodom i gorčinom da su institucije zakazale na svakom koraku. Njegovo obraćanje bilo je možda i najpotresnije, upravo zato što nije govorilo o onome što bi moglo biti, nego o onome što se već dogodilo.

“Mi iz Bistrice nismo uspjeli, zato smo danas ovdje da vama pomognemo da uspijete”, rekao je Ninić.

Govorio je o “udruženom zločinačkom poduhvatu” kompanije, lokalne i republičke vlasti, o obećanjima koja su ostala mrtvo slovo na papiru, o inspekcijama koje “nisu nadležne”, i o kraju u kojem je, nakon povlačenja mašina, ostao haos.

Njegova poruka građanima Jezera bila je jasna: ne smiju biti naivni, ne smiju čekati da problem dođe pred njihovu kuću, niti vjerovati da će ih sistem zaštititi sam od sebe.

“Najviše što možete da izgubite je život. A ako nemamo časti i dostojanstva, kakav je to život?”, rekao je Ninić.

Na kraju se okupljenima obratio i Jovan Todorović iz Šipova, iz neformalne grupe Čuvari Plive, koji je ukazao na možda i najveći problem – ćutnju onih kojih se sve ovo takođe tiče, ali ne dolaze na skupove i ne uključuju se dok prijetnja ne zakuca na njihova vrata.

“Veći problem od investitora, kojima se ne zna ni ime ni prezime, jesu ljudi koji ćute i neće da dođu”, rekao je Todorović. Poručio je da se borba neće završiti na Instagramu i komentarima, nego na terenu i kroz masovniji otpor. Posebno je upozorio na kontradikciju da se istovremeno govori o turizmu i ekologiji, a izostaje podrška skupovima koji upravo to brane.

“Ne možemo voditi ljude po rudnicima, jalovini i prljavim izvorima, a hvaliti se da smo Eldorado”, rekao je Todorović, dodajući da ovaj kraj može opstati samo kroz turizam, čiste rijeke i zdrav život.

Iza današnjeg protesta, međutim, ne stoji samo trenutni strah, nego višegodišnja priča o netransparentnosti, sudskim sporovima, pritiscima na aktiviste i sve jasnijem osjećaju građana da se odluke donose mimo njih. U Jezeru je otpor rudarskim planovima već mjesecima, pa i godinama, u direktnom sukobu sa politikom lokalne vlasti predvođene načelnicom Snežanom Ružičić. Aktivisti tvrde da su suočeni s pritiscima, pozivima, komunalnim taksama za transparente poput poruke “Yugo Metals go home”, te pokušajima da se svaki javni otpor predstavi kao incident ili politička kampanja.

U središtu cijele priče su dva istražna polja – Sinjakovo i Jezero. Situaciju dodatno komplikuje to što se dio terena preklapa, pa javnost teško može da razazna gdje se radi na osnovu važećih dozvola, a gdje ne. Istražno polje Jezero trenutno nema pravosnažno važeću dozvolu, jer su ranija rješenja Ministarstva poništena na sudu, dok za polje Sinjakovo postoji važeće rješenje iz decembra 2024. godine.

Na terenu to, međutim, izgleda mnogo jednostavnije i mnogo opasnije jer se bušotine se nalaze u neposrednoj blizini Plive, svega stotinjak metara od same rijeke i samog Jezera. Bušotina na Otomalju koja je trenutno aktuelna je dio istražnog polja Sinjakovo.

Dio šire zabrinutosti izaziva i način na koji se vodi cijeli projekat. Kompanija SNK Metali, koja je nosilac istražnih prava, povezuje se sa nekadašnjom grupacijom Lykos Metals, danas preimenovanom u Yugo Metals, rudarskom grupom oslonjenom na australijsko tržište kapitala i model tzv. junior mining sektora, u kojem vrijednost kompanija u velikoj mjeri zavisi od očekivanja investitora i rezultata istraživanja. Građani i aktivisti upozoravaju da se na terenu već dugo vodi jedna priča, a u papirima i saopštenjima druga.

Posebno uznemirujuća ostala su svjedočenja o korištenju vode iz rijeke Jošavke za potrebe bušenja na lokalitetu Kovačevac, kao i sumnje da otpadne vode nisu adekvatno tretirane. Mještani tvrde da su tokom radova primijetili zamućenje rijeke, dok su odgovori nadležnih ostali šturi i neuvjerljivi. U tome vide još jedan dokaz da se građanima ne govori puna istina.

Zbog svega toga današnji protest u Jezeru nije bio samo reakcija na jednu bušotinu, jedno rješenje ili jednu firmu već pokušaj da se zaustavi čitav obrazac po kojem se mala mjesta tretiraju kao prazni prostori za eksploataciju, a ljudi koji tu žive kao smetnja ili statistika na “putu prosperiteta”.

Na kraju skupa još jednom je pročitana i zajednička poruka protesta: zahtjev za hitnu i potpunu transparentnost svih rješenja, dozvola i rudarskih projekata vezanih za geološka istraživanja na području Plive, zahtjev za zaustavljanje svih hidroenergetskih projekata na ovoj rijeci, te poziv lokalnim vlastima da se jasno opredijele – za očuvanje prirodnih resursa i održivi razvoj ili za eksploataciju kroz rudarske i hidroenergetske projekte.

Ako je suditi po atmosferi iz Jezera, ljudi koji su danas došli svoj izbor su već napravili.

Otomalj nije samo lokacija za rudnik, a Pliva za njih nije resurs na papiru. Ona je voda, opstanak, pamćenje i budućnost. Zato je poruka sa protesta bila kratka, ali dovoljno jaka da odjekne i van ove male opštine – nećete kopati!

Dejan Rakita / GERILA

The post Građani sa protesta u Jezeru protiv rudnika i institucija koje ćute: Pliva nije na prodaju! first appeared on Gerila.info.

Okupljeni su jednoglasno podržali inicijativu da se o ovom pitanju ide na referendum, kako bi građani direktno odlučili o eventualnom otvaranju rudnika i nastavku istraživanja. Jasno je poručeno da Ozren neće biti prepušten odlukama koje se donose mimo lokalne zajednice.

“Neće o nama odlučivati Banjaluka i to iza zatvorenih vrata, krijući od nas, koji smo krvarili za ovaj Ozren”, poruka je mještana Ozrena.

„Situacija je krajnje ozbiljna i alarmantna. O našoj sudbini neko misli da odlučuje bez nas. To je krajnje drsko, bezobrazno i nedopustivo“, poručeno je iz Udruženja.

Zoran Poljašević iz Ozrenskog studenca je upozorio da priča o „samo geološkim istraživanjima“ ne može biti odvojena od planova za konačno otvaranje rudnika.

Poljašević je jasno stavio do znanja da kompanije koje na berzi predstavljaju projekte ne prikupljaju novac zbog istraživanja, već zbog eksploatacije. Kako je rekao, ono što se danas predstavlja kao istražni projekat, u suštini je najava rudnika.

„Ozren nije samo prostor na karti, nego mjesto gdje ljudi žive i od kojeg žive. Ako ovdje dođe do eksploatacije nikla i drugih metala, posljedice neće osjetiti samo Ozren, nego i svi gradovi koji zavise od njegovih voda i prirodnih resursa”, rekao je za Gerilu Poljašević, dodajući da kompanija već sada svjetskoj javnosti predstavlja resurse Sočkovca kao budući rudnik.

U emotivnom dijelu obraćanja, podsjetio je i na ratnu prošlost ovog kraja, poručivši da Ozrenci ono što su branili krvlju neće prepustiti interesima koji dolaze izvan zajednice. Naglasio je i da su stručne analize, poput onih koje je ranije iznijela Srpska akademija nauka i umjetnosti, upozoravale na ozbiljne posljedice eksploatacije nikla, uključujući devastaciju prostora i ugrožavanje voda.

„Ne možemo pristati na to da informacije o našoj zemlji saznajemo sa stranih berzi, dok naše institucije ćute. To je ponižavajuće za svakog čovjeka koji ovdje živi”, dodao je Poljašević za Gerilu.

Sličan ton imao je i Zoran Vasić, mještanin Sočkovca i ratni vojni invalid, čija je poruka bila jednostavna i direktna – protivljenje ovakvim projektima ne dolazi od juče.

On je podsjetio da je lokalno stanovništvo i ranije ustajalo protiv geoloških istraživanja i da se stav nije promijenio. Za njega je Ozren mnogo više od potencijalnog rudnika – riječ je o prostoru života, prirode i budućnosti.

Vasić ističe da Ozren ima alternativu rudnicima – turizam, prirodne resurse, poljoprivredu i banjske potencijale, poput Termi Ozren. „Ovdje ima mnogo toga što se može razvijati, osim rudnika. A ovo ne dolazi uopšte u obzir“, poručio je Vasić.

Podršku građanima dao je i načelnik opštine Petrovo Ozren Petković, koji je najavio raspisivanje referenduma, čime je lokalna vlast, barem deklarativno, stala uz stav mještana.

Skup u Sočkovcu pokazao je jedinstvo zajednice i spremnost da se aktivno uključi u donošenje odluka koje direktno utiču na njihov život. Međutim, ono što je prethodilo ovom okupljanju dodatno objašnjava zašto je reakcija građana bila ovako snažna.

Redakcija Gerile je upite sa konkretnim pitanjima još 27. marta uputila Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske, Opštini Petrovo, kao i kompaniji Yugo Metals, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta odgovori nisu dostavljeni.

Alarm je, naime, upaljen krajem marta, kada je kompanija Yugo Metals LTD, registrovana u Pertu, objavila na australijskoj berzi da joj je Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske dodijelilo prava na projekat geoloških istraživanja metala na području Sočkovca, u opštini Petrovo.

Za mještane Ozrena, paradoksalno, to je bio prvi put da su uopšte čuli za takvu odluku. I to sa sajta australijske berze.

Uslijedile su reakcije ekoloških aktivista i lokalnih vlasti, koji su odmah uputili zahtjeve Ministarstvu energetike i rudarstva RS da potvrdi ili demantuje ove navode. Sastanak u opštini Petrovo održan je 24. marta, a istog dana i opština je zatražila zvanično pojašnjenje.

Odgovor, međutim, nije stigao.

Dodatnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da je Ministarstvo još 2022. godine poništilo ranije odobrenje za geološka istraživanja na Ozrenu, nakon snažnog otpora javnosti. Upravo zbog toga, povratak iste priče – sada kroz kompaniju koja je, kako tvrde aktivisti, povezana sa ranijim investitorima – kod građana budi sumnju da se projekat pokušava vratiti pod drugim imenom.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić nije odgovorio na upite mještana Ozrena i Opštine petrovo, ali je nedavno na održanom SET-u u Trebinju izjavio je da Vlada RS daje podršku svim istraživačkim projektima u oblasti geologije, uključujući i projekat geoloških istraživanja u Petrovu. On je istakao da su geološka istraživanja važna i da ih treba podržati na bilo kom lokalitetu, jer, kako tvrdi, ne predstavljaju nikakve probleme.

„A da li će se poslije toga ići u projekat razvoja tih ležišta, drugo je pitanje“, rekao je Đokić novinarima u Trebinju, odgovarajući na pitanje da li je data saglasnost kompaniji Yugo Metals za geološka istraživanja u Sočkovcu.

„Ne ministre Petre Đokiću, to nije drugo pitanje, to je isto pitanje. I ključno pitanje“, poručio je Zoran Poljašević sa skupa na Ozrenu, komentarišući Đokićeve riječi.

Kako upozorava Nataša Mazalica iz Centra za životnu sredinu, ovakvi slučajevi ukazuju na širi obrazac u kojem se lokalne zajednice sistematski isključuju iz odlučivanja o sopstvenim resursima.

„Donosioci odluka sistematski rade na tome da se lokalne zajednice u potpunosti isključe iz svih nivoa učešća u donošenju odluka“, navodi Mazalica.

Upravo zbog toga, skup u Sočkovcu nije bio samo reakcija na jednu informaciju, već izraz dugotrajnog nepovjerenja prema institucijama i straha da se odluke donose bez znanja i saglasnosti onih kojih se najviše tiču.

Za sada, odgovora na pitanja Ozrenaca iz Ministarstva nema, ali je odgovor sa Ozrena – jasan.

Dejan Rakita / GERILA

The post Ozrenci jednoglasni: „Ne damo Ozren“ (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Poručeno je ovo iz Ministarstva energetike i rudarstva RS nakon što je CAPITAL jutros otkrio da je prokurista kompanije „Comsar Energy RS“ Aleksandar Lozo, koji je na tu funkciju imenovan po nalogu Vlade Republike Srpske, nezakonito potpisao ugovor o prenosu koncesije sa „Comsara“ na RiTE Ugljevik. On za to nije imao saglasnost Skupštine i Nadzornog odbora ovog preduzeća na čijem čelu je još uvijek ruski oligarh Rašid Serdarov.

Serdarov je zbog toga uputio pismo Vladi Srpske i Ministarstvu energetike i rudarstva u kojem traži poništavanje potpisanog ugovora i podnošenje krivične prijave protiv prokuriste. U ministarstvu tvrde da je ugovor o prenosu koncesionih prava na ležištu „Ugljevik istok 2“ potpisan od strane ovlaštenih lica upisanih u sudski registar, a na osnovu akata donesenih od strane nadležnih organa privrednog društva „Comsar Energy Republika Srpska“.

„Aleksandar Lozo imenovan je za prokuristu na osnivačkoj skupštini održanoj 26. decembra 2025. godine, čime je stekao zakonsko pravo da, u okviru svojih ovlaštenja, potpisuje relevantna akta. Ministarstvo raspolaže kompletnom dokumentacijom koja to potvrđuje“, saopšteno je iz Ministarstva.

Premijer Savo Minić kazao je danas da do njega „ništa nije došlo“ i da ne može da komentariše navode s kojima nije upoznat. Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže kako bi volio da Serdarov dobije i ovaj spor, pa da Republika Srpska baci 180 miliona maraka u vjetar.

„Za Božić je bilo nešto malo grijanja. Nakopali su uglja toliko da upale grijanje. Čitav se sistem raspada, ali je Siniša Karan dobio preko 70 odsto glasova na ponovljenim prijevremenim izborima u Ugljeviku. Čim se sistem raspada, SNSD pobjeđuje. Dok je bilo kakvog-takvog grijanja, oni su gubili. Čudno je da Lozo predstavlja Comsar. Perović bi trebao da odgovori kako je to moguće“, kazao je Vukanović.

Šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak kaže da se iz aviona vidi da je došlo do „nevolja u raju“. On kaže da se podijelilo previše desetina miliona maraka i sada je došlo do problema između aktera te igre visokih uloga.

„Neka Vlada Srpske kaže da li Lozo ima odgovarajuću punomoć. Neka oni odgovore na sva pitanja. Ako Vlada Republike Srpske potpiše ugovor sa nekom međunarodnom firmom, a da se onda pojavi informacija da onaj koji je taj ugovor potpisao nije imao na to pravo, to pali sve alarme u normalnoj državi. Ako smo normalni“, istakao je Crnadak.

Ugovor o prenosu prava na koncesiju za eksploataciju uglja na ležištu „Ugljevik – Istok 2“ sa „Comsara“ na RiTE Ugljevik potpisali su 31. januara ministar energetike i rudarstva Petar Đokić, prokurista „Comsara“ Aleksandar Lozo koji je savjetnik predsjednika Vlade RS i direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković.

Rašid Serdarov je i dalje predsjednik Nadzornog odbora „Comsar Energy RS“, iako je ostao vlasnik svega 24 odsto akcija, nakon što mu je javno preduzeće „Gas RES“ isplatilo 181 milion maraka za 74,4 odsto firme. Serdarov je zadržao četvrtinu vlasništva u „Comsaru“ kao zalog dok mu u potpunosti ne bude isplaćena kupoprodajna cijena od 240 miliona KM.

Direktor Gas RES-a Nikica Vranješ potvrdio je prije mjesec dana za CAPITAL da je Serdarov još uvijek na čelu NO „Comsara“, precizirajući da bi do kraja januara trebala da bude održana Skupština akcionara Gas-RES-a na kojoj bi trebao da bude imenovan novi Nadzorni odbor.

„Održane su dvije skupštine akcionara od kojih je na prvoj okončana procedura upisa i Gas RES postao vlasnik 74,4 odsto akcija „Comsara“, a na drugoj skupštini je Aleksandar Lozo imenovan za prokuristu „Comsara. Serdarov do kraja januara treba biti smijenjen sa čela Nadzornog odbora, ali će ostati njegov član dok mu ne bude isplaćen i preostali iznos od oko 60 miliona maraka“,  rekao je Vranješ tada.

G. Dakić / GERILA

The post Đokić pokušava da “smiri” Serdarova i Comsar sa dodatnih 60 miliona KM first appeared on Gerila.info.

Presuda je donesena na osnovu tužbe Centra za životnu sredinu. Razloge poništavanja dozvole sud je vidio u nepoštovanju procesnih radnji, uočavanju nedostataka prilikom vođenja ovog postupka i potrebne dokumentacije u tom procesu.

Pravni savjetnik Centra za životnu sredinu Redžib Skomorac navodi da je dozvola poništena radi nedostatka vodopravnih akata, i da će se te povrede lako otkloniti.

“Nažalost, izostalo je prepoznavanje suštinskih povreda koje se tiču ‘faznog’ odobravanja projekta i nepotpunog činjeničnog stanja, a na što smo iscrpno ukazivali. Zbog toga izostaje ‘stvarno’ odlučivanje organa, imajući u vidu kumulativni štetni uticaj i načelo prevencije. Ovo ohrabruje praksu ozakonjenja koncesija koje se realizuju suprotno standardima zaštite životne sredine – zbog čega ćemo pravnu zaštitu tražiti putem viših instanci i drugih mehanizama”, naglašava Skomorac.

Iz Centra za životnu sredinu ističu da je poništena ekološka dozvola za rudnik uglja Bukova Kosa potvrda da nadležno Ministarstvo, bez obzira o kojem se predmetu radi, u postupku odobravanja olako cijeni sve okolonosti i predočene dokaze, pa je iz tog razloga ovo još jedna ekološka dozvola koja je donešena suprotnu zakonima.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je, podsjećamo, izdalo ekološku dozvolu preduzeću Drvoexport iz Teslića za eksploataciju mrkog uglja na ležištu „Bukova kosa – Prijedor“ u maju ove godine.

Mještani Bukove Kose, inače, od početka iskopavanja imaju problema zbog eksploatacije rude. Zbog sagorijevanja lignita bilo je ugroženo zdravlje ljudi čije su kuće udaljene samo nekoliko metara od rudnika.

Nadležne vlasti su često ignorisale probleme mještana, pozivajući se na pravne tehnikalije i procedure, iza kojih se, prema sumnjama opozicije, krije duboka političko-ekonomska sprega s koncesionarima. Ugalj je, uprkos potrebama domaćeg tržišta, transportovan u Srbiju.

Ekipa portala Gerila.info, podsjećamo, snimila je kratki dokumentarni film o otvaranju ovog rudnika i protivljenju građana.

The post Poništena prva ekološka dozvola za rudnik uglja Bukova Kosa first appeared on Gerila.info.

Iako su nalazi su alarmantni i ne ostavljaju prostor za relativizaciju, kako ističu mještani ovih sela, iz Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH, još uvijek, nije saopštena nijedna mjera, nijedno upozorenje javnosti, niti je proglašena vanredna zdravstvena situacija.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

Direktor Doma zdravlja Vareš Ahmed Memić potvrđuje da je postupio u skladu s profesionalnim i zakonskim obavezama. Nakon što su rezultati stigli, obaviješteni su ispitanici i sazvan interni sastanak, a zatim su upućene urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

„Tražio sam hitno propisivanje mjera za upravljanje ovom situacijom. Na lokalnom nivou mi na to ne možemo sami odgovoriti“, kaže Memić. Do danas su stigla tek dva odgovora, bez konkretnih koraka koji bi odgovarali ozbiljnosti nalaza.

Prema njegovom mišljenju, prvi i neodložni korak mora biti testiranje cjelokupnog stanovništva šireg ugroženog područja, zatim uzorkovanje tla i identifikacija puteva intoksikacije. Bez toga, upozorava, izloženost se nastavlja.

Dosadašnje analize obuhvatile su uglavnom stanovnike sela Pržići i Daštansko, koji žive u neposrednoj blizini deponije jalovine rudnika DPM Metali. Testiranje je provedeno u dogovoru s investitorom koji je prije nekoliko mjeseci preuzeo rudnik i kompaniju Adriatic Metals, u transakciji procijenjenoj na oko 1,3 milijarde američkih dolara.

Od tog višemilijardnog posla, lokalna zajednica u Varešu, Zeničko-dobojski kanton, Federacija BiH i država BiH nisu uprihodili ništa. Umjesto koristi, stanovnici danas imaju nalaze koji ukazuju na ozbiljnu prijetnju zdravlju.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uvjete, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, kaže Mirčić.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, zasad jedina institucija koja je reagovala konkretnim potezom, analizirao je vodu s dva glavna izvorišta za područje Pržića i Daštanskog.

U vodi nije utvrđena prisutnost olova, što dodatno sužava krug mogućih izvora zagađenja i usmjerava sumnje na lebdeće čestice u zraku i prašinu nastalu kamionskim transportom rude i jalovine, a na šta stanovnici ovih sela upozoravaju već duže vrijeme.

Pokušaji da se odgovornost prebaci na prijeratni rudnik ne stoje jer dio testiranih osoba nije bio ni rođen u vrijeme njegovog zatvaranja.

Na području opštine Vareš planira se i novi rudarski projekat – eksploatacija hroma na lokalitetima Duboštica–Tribija. Više od 50 organizacija civilnog društva i mjesnih zajednica iz sliva rijeke Krivaje već je zatražilo raskid koncesije, upozoravajući na zdravstvene i okolišne rizike, kao i na kršenje odluka Ustavnog suda BiH i zakona o državnoj imovini.

Ni na te zahtjeve nije bilo odgovora.

Redakcija portala Gerila.info kontaktirala je kancelariju kompanije DPM Metali u Varešu. Iz kompanije su potvrdili da su upoznati s informacijama o nalazima prisutnosti olova u krvi stanovnika, ali nisu željeli da ih komentarišu putem telefonskog razgovora, uputivši nas da pitanja dostavimo elektronskom poštom. Na pitanje da li imaju pripremljeno zvanično obavještenje ili plan obraćanja javnosti, s obzirom na alarmantnu zdravstvenu situaciju, predstavnik kompanije s kojim smo razgovarali nije želio da komentariše. Odgovori kompanije biće objavljeni na portalu Gerila.info čim budu dostavljeni.

U Varešu se danas više ne govori o potencijalnim rizicima, već o potvrđenom trovanju. Institucije ćute na trovanje olovom, kao što ćute i na pitanja građana šte se dešava u selima Duboštica i Tribija gdje firma Miloša Bošnjakovića krči državnu šumu a na šta mu je konceiju dala Vlada ZDK koja je ugovor o tome krila mjesecima, da bi tek nakon odluke suda javnosti postao dostupan, ali sa mnogo više sakrivenih, nego javnih informacija.

Do kad će ta tišina trajati, zasad se ne zna. Zasad znamo samo da njenu cijenu plaćaju stanovnici Vareša.

Dejan Rakita / GERILA

The post Alarm u Varešu: Trovanje olovom u krvi mještana uz jalovište rudnika koji je nedavno prodan za dvije milijarde maraka! first appeared on Gerila.info.

Mještani ovog sela koji se više od dvije godine bore protiv iskopavanja uglja na 300 metara udaljenog od njihovih kuća, kažu da je stanje nakon odlaska mehanizacije katastrofalno, jer su se već nakon prvih kiša pokrenula klizišta i stvorilo veliko blato.

Nekadašnje njive i šume raskopane za potrebe eksploatacije uglja pokrivene su zemljom, ali ona nije riješila ništa, jer je obližnji potok već počeo da je odnosi.

U video materijalima koji su snimljeni iznad nekadašnjeg rudnika u ovom selu vidi se sva šteta nanesena eksploatacijom uglja.

Blato do koljena

Mještanin Zoran Ninić, jedan od najglasnijih boraca protiv otvaranja rudnika u nekada nedirnutoj prirodi na Kozari, kaže da je u pokušaju da napravi snimke trenutnog stanja u ovom selu ostao bez čizama koje mu je progutalo blato.

“To najbolje ilustruje stanje u našem selu. Dok smo pokušavali da snimimo, upao sam u blato i nisam mogao drugačije da izađem nego da ostavim čizme. Stanje je katastrofalno. Tačno je, nema više kopanja u rudniku, a navukli su sloj zemlje da ga pokriju. Nije to ni blizu rekultivacije, ali jesu nešto poravnali“, priča Ninić.

Kaže da je kopanje okončano i da više u selu nema nijedne mašine niti vage za ugalj. Dignut je šljunak tamo gdje je bio pristupni put za mehanizaciju, a nasuta je zemlja.

“Povađene su i cijevi koje su postavili za potok. Gore iznad potoka, ima neka njiva, tu su i dalje ostale velike hrpe zemlje. Vjerovatno će tako i ostati. Ovo što su sad poravnali i navukli zemlju već se osipa, kreću klizišta i nose puno zemlje kroz potok“, priča Ninić.

Klječanin: Mnogo je ljepše nego što je izgledalo

Kraj rudnika koji je otvoren samo na dvije godine potvrdio je za CAPITAL predstavnik ove kompanije Srđan Klječanin Rufi, koji je rekao da su tamo iskopali šta su imali. Međutim, on tvrdi da je zemljište vraćeno u prvobitno stanje.

“Mi smo sa rudnikom Bistrica sve završili i zemljište je vraćeno u prvobitno stanje. Mnogo je ljepše nego što je izgledalo. Tako je već duže vrijeme. Mi smo to završili i mislim da smo čak i dobili od Ministarstva energetike i rudarstva rješenje da je zatvoren rudnik“, rekao je Klječanin.

Objašnjava da je zahtjev za zatvaranje rudnika odavno predat, da su izlazile komisije na teren i da je ostalo možda samo da se zatvori papirologija.

Inače, “Drvo-export” je u maju 2023. godine podnio Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu za projekat eksploatacije uglja lignita na ležištu Bistrica na 9,5 hektara površine na kojoj je već osam mjeseci izvodio radove.

Nema nulte situacije

Takozvana nulta situacija, stanje prije početka kopanja nikada nije utvrđeno, jer je kopanje počelo mnogo ranije nego što je najavljeno i prije dobijanja koncesije, ali su vlasti i inspekcije ignorisale sve pozive, proteste i tužbe mještana, pa i odluku Skupštine grada Prijedora da se obustavi kopanje.

Inspekcije tako nisu primjećivale ogromne hrpe uglja i jalovine na lokalitetu Bistrica, a policija je obezbjeđivala prolaz kamionima natovarenim ugljem i sklanjala građane koji su mjesecima protestovali.

U oktobru 2024. godine Okružni sud u Banjaluci poništio je tu ekološku dozvolu po tužbi Centra za životnu sredinu i oko 30 mještana. Pred sudom je dokazano da ekološka dozvola Ministarstva za građevinarstvo, prostorno uređenje i ekologiju Republike Srpske izdata u januaru te godine nikako nije mogla da bude zakonita, zato što je potpisana punih osam mjeseci nakon što je počela eksploatacija.

Sud je prihvatio službeni navod da se sa radovima i eksploatacijom počelo prije nego što je podnesen zahtjev za izdavanje ekološke dozvole i prije nego što je data koncesija.

Ovaj ugovor zaključen je u septembru 2023. godine, osam mjeseci nakon što je počela eksploatacija uglja. Ministarstvo energetike i rudarstvo odobrilo je tada upotrebu rudarskog objekta na ležištu “Bistrica” da eksploatišu ugalj u komercijalne svrhe i da uplaćuju koncesionu naknadu za eksploataciju u visini od 2,6 KM po toni eksploatisanog uglja.

U Bukovoj Kosi iskopavanje još nije gotovo

Ništa bolja situacija nije ni u Bukovoj Kosi, udaljenoj nekoliko kilometara od Bistrice, na kojoj iskopavanja još uvijek traju, ali je razmjera katastrofe gotovo ista. Aktivista Miroslav Stakić kaže da je na lokalitetu Veliko Palančište sve razvaljeno i u haosu, a nedavne kiše su pokrenule klizišta.

“Pokušali su da saniraju pokrenuto klizište, umili su to i malo zatrpali neravnine nastale od klizanja zemlje. Međutim, nije pomoglo. Mogu sa sigurnošću da kažem da će posljedica i problema biti u narednih 20 godina. Što se tiče samog rudnika na Bukovoj Kosi, mislim da im je iskopavanje na minimumu, ali je fokus na utovaru u kamione koji idu prema Obrenovcu. Depoe koje su napravili ne mogu isprazniti ni za tri četiri mjeseca“, kaže Stakić.

capital.ba

The post Zatvoren rudnik u Bistrici, iza bagera ostale razorene njive i šume first appeared on Gerila.info.

Mještani ističu da investitor Rudnik Antimona d.o.o. Kreševo do danas nije uspostavio nikakvu komunikaciju sa lokalnim stanovništvom, niti je javno objavio studiju o uticaju na životnu sredinu. Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da rudarska okna, otvorena prije petnaestak dana, i dalje stoje nezaštićena i bez ikakvih upozorenja, svega stotinjak metara od prvih kuća.

Stanovnici Fojnice i okolnih sela posebno strahuju zbog mogućih posljedica po vodni sistem, ali i zbog pitanja kako bi hiljade tona rude bile transportovane kroz naseljena područja.

Posebno ističu i činjenicu da se planirani rudnik nalazi svega dva kilometra zračne linije od Liječilišta Reumal, koji je u cijelom svijetu prepoznat kao vazdušna banja i centar za rehabilitaciju.

Za Fojnicu, Reumal predstavlja žilu kucavicu i okosnicu lokalne ekonomije, te bi svaki negativan uticaj na njegovu reputaciju i rad imao dalekosežne posljedice za cijeli grad, napominju mještani koji su se okupili na protestu.

„Ne želimo da se našoj zajednici nameću rizični projekti bez našeg znanja i saglasnosti. Naš stav je jasan – mi nismo saglasni sa rudnikom“, poručeno je sa skupa.

Mještani su uputili apel nadležnim institucijama i inspekcijskim organima da hitno reaguju i, na transparentan način, zaštite ljude i prirodu.

The post Protest zbog rudnika antimona! first appeared on Gerila.info.