Događaj su organizovali Evropski fond za Balkan, Savjetodavna grupa za politiku Balkana u Evropi i Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT. Okupio je istraživače, predstavnike institucija i aktiviste, koji su ukazali da se pitanje rudarenja više ne može posmatrati samo kroz ekonomsku prizmu, već i kroz posljedice koje ovakvi projekti ostavljaju na ljude, prirodu i lokalne zajednice.

U fokusu je bila analiza „Rudarstvo na Zapadnom Balkanu: Kako se suprotstaviti autoritarnom ekstraktivizmu“, koju su predstavili Vedran Džihić, viši istraživač Austrijskog instituta za međunarodne odnose, i Marko Kmezić, predavač i viši istraživač Centra za studije Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu.

Govoreći o posljedicama rudarskih aktivnosti, Kmezić je upozorio da insistiranje na ubrzanom ekonomskom razvoju često potiskuje mnogo važnija pitanja, prije svega zaštitu životne sredine i zdravlja ljudi. Kao primjer naveo je posljednji slučaj u Varešu, ističući da je upravo forsiranje onoga što autori nazivaju „autoritarni ekstraktivizam“ dovelo do ozbiljnog ugrožavanja ljudskih života.

Njegov kolega Vedran Džihić poručio je da je rudarenje danas jedan od najvećih testova demokratičnosti institucija u zemljama regiona. Prema njegovim riječima, ključno pitanje nije samo da li se rudarski projekti realizuju, već u kakvim političkim i pravnim okvirima se to dešava, postoje li demokratske procedure, koliko se poštuju ekološki standardi, da li se čuje glas građana i koliki je uticaj korupcije na čitav proces.

Zaključak do kojeg su autori došli, kako je istaknuto na skupu, jeste da se u Srbiji i Bosni i Hercegovini rudarenje ne odvija u dovoljno transparentnim i demokratskim okolnostima. Naprotiv, upozoreno je da su korupcija, slaba institucionalna kontrola i marginalizacija javnosti obrasci koji obilježavaju ovaj sektor.

Posebno mjesto u raspravi zauzela je Majevica, koja je posljednjih mjeseci postala jedan od simbola otpora lokalnih zajednica protiv rudarskih projekata. Ukazano je da borba za Majevicu prevazilazi lokalni okvir i prerasta u šire pitanje prava građana da odlučuju o prostoru u kojem žive.

O tome je govorila i Snežana Jagodić Vujić iz Udruženja „Eko put“ iz Bijeljine, naglašavajući da su se u ovoj borbi ujedinili građani, aktivisti, ali i lokalne vlasti Lopara i Bijeljine, sa ciljem da zaštite Majevicu i širi region od mogućeg zagađenja. Prema njenim riječima, riječ je o prostoru koji obuhvata osam opština i gradova, kao i Brčko distrikt, zbog čega posljedice eventualnih štetnih projekata ne bi bile ograničene samo na jednu lokalnu zajednicu.

Ona je istakla da su građani tokom ove borbe postali svjesni da imaju i pravo i obavezu da učestvuju u odlučivanju o održivom razvoju svog kraja, posebno kada je riječ o projektima koji mogu imati dugoročne negativne posljedice po prirodu i životnu sredinu.

Na skupu je predstavljena i „Analiza pravnog okvira za rudarenje u Bosni i Hercegovini“, koju je objavila Fondacija ACT. Ova analiza ukazuje na ozbiljne nedostatke zakonodavstva koje reguliše geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina u BiH, te nudi preporuke za njegovo unapređenje.

O značaju tog dokumenta govorila je Azra Berbić, aktivistica i zamjenica direktorice Fondacije ACT, navodeći da pravni okvir u oba entiteta ne obezbjeđuje dovoljno snažne mehanizme za zaštitu životne sredine, javnog interesa, ali ni ekonomskih interesa države, iako se vlasti upravo na njih često pozivaju kada promovišu rudarske projekte.

Berbić je upozorila da su među ključnim problemima odsustvo finansijskih garancija, koncesioni sistem koji pogoduje investitorima, kao i nepostojanje šireg strateškog okvira za upravljanje prirodnim resursima. Takav pristup, ocijenjeno je, pokazuje neozbiljnost vlasti u upravljanju zajedničkim prirodnim dobrima.

Učesnici skupa ukazali su i da postojeći zakonski okvir u Bosni i Hercegovini značajno odstupa od evropskih praksi i međunarodnih standarda, posebno od principa prevencije i odgovornosti zagađivača. Umjesto da natjera investitore na strogo poštovanje pravila, sadašnji sistem, kako je rečeno, ostavlja previše prostora za njihovo zaobilaženje, što je već vidljivo u praksi.

Iz Sarajeva je zato poslata jasna i jedinstvena regionalna poruka: domaće vlasti moraju hitno osigurati da zaštita javnog interesa, zdravlja stanovništva i životne sredine bude ispred interesa rudarskih kompanija i kratkoročnih ekonomskih kalkulacija.

The post Jedinstvena regionalna poruka sa skupa o rudarenju: Vlasti moraju zaštititi javni interes i zdravlje građana pred naletom rudarskih projekata first appeared on Gerila.info.

Bosna i Hercegovina, bogata prirodnim resursima, paradoksalno nije u stanju da snabdijeva jednu od svojih najvećih termoelektrana, što je dovelo do nezapamćenog zastoja u proizvodnji energije. Dnevni gubitak? Ogromnih 550.000 KM, dok je šteta od prekida rada, koji traje od 30. novembra, već premašila dva miliona KM. Razlog: nedostatak uglja.

Dok se zvaničnici utrkuju da ponude objašnjenja, upućeni u ovu industriju ukazuju na sistemsku neefikasnost i odlaganja modernizacije kao ključne uzroke problema. Problem leži u kašnjenju eksproprijacije zemljišta i nedostatku adekvatne rudarske opreme, objašnjava Boban Benović, predsjednik Sindikata RiTE Ugljevik. Uprkos naporima da se kriza riješi, postrojenje i dalje miruje, a skupi proces ponovnog pokretanja tek predstoji.

Ali ovo nije samo priča o operativnim problemima. Ovo je upečatljiva optužnica protiv eksploatacionih politika BiH i alarmantna ilustracija kombinacije korupcije, ekološke devastacije i političke neodgovornosti.

Izvoz bogatstva, uvoz kriza

Izvoz uglja iz BiH cvjeta. Samo 2023. godine, zemlja je izvezla ugalj u vrijednosti od 1,5 milijardi KM, uglavnom u susjednu Srbiju. Ipak, termoelektrana Ugljevik, koja snabdijeva značajan dio energetskog sistema Republike Srpske, ostala je bez sirovina.

Apsurdnost situacije osvjetljava dublje strukturne probleme. Kritičari tvrde da se prirodni resursi BiH koriste za bogaćenje politički povezanih pojedinaca i kompanija, dok se domaća energetska infrastruktura zanemaruje. Posljedice su dalekosežne: rast cijena energije, sve veći ekološki troškovi i rastuće nezadovoljstvo javnosti.

Nedostatak uglja u Ugljeviku baca dugu sjenku na rudarsku industriju BiH, osvjetljavajući kontroverzne slučajeve sela Bistrica i Bukova Kosa u regionu Prijedora. U ovim selima, pohlepa za eksploatacijom resursa sudara se sa ekološkim brigama i lokalnim otporom.

Bistrica i Bukova Kosa: Opomene za budućnost

U Bistrici su rudarske operacije kompanije Drvo-export započele pod velom nepravilnosti. Ekološka dozvola, koju je izdalo Ministarstvo za prostorno uređenje i ekologiju RS, poništena je od strane Okružnog suda u Banjaluci zbog nepoštovanja ekoloških standarda. Ipak, uprkos sudskoj presudi, radovi se nastavljaju. Mještani su dokumentovali uništavanje obradivih površina, zagađenje rijeke Crljenjice i devastaciju ekosistema.

Daniel Lazić, stanovnik Bistrice i jedan od tužilaca u trenutnim pravnim sporovima, poredi situaciju sa „operacijom koja je uspjela, ali je pacijent preminuo.“ Iako su pravne pobjede značajne, zajednica se suočava s nepopravljivom štetom. Godinama su upozoravali na rizike, naglašava Lazić, ali njihovi apeli su ignorisani.

U međuvremenu, u Bukovoj Kosi, još jednom selu pod prijetnjom, geološka istraživanja već su izazvala klizišta i oštetila izvore vode. Stanovnici strahuju da će njihova sudbina ličiti na sudbinu Bistrice: neplodna zemljišta, zagađena voda i egzodus porodica koje više ne mogu opstati.

Institucije su mahom ostale neodgovorne, dok veze kompanije Drvo-export sa visokim političkim funkcionerima Republike Srpske izazivaju sumnju u korupciju. Te sumnje dodatno produbljuje činjenica da ugalj završava u Srbiji, gdje firme povezane sa kontroverznim licima poput Zvonka Veselinovića i Milana Radoičića – obojica pod sankcijama SAD – profitiraju od resursa iz BiH.

Dok mještani protestuju, a sudovi reaguju, vlasti u BiH djeluju nemoćno. Zvaničnici poput ministra Bojana Vipotnika nude neodređena obećanja, ali konkretne akcije izostaju. „Poštovaćemo sudske odluke“, izjavio je Vipotnik, što se ne slaže s nastavkom radova u Bistrici.

Kritičari smatraju da problemi Ugljevika i ekološke krize u Prijedoru oslikavaju širu krizu upravljanja. Rudarska industrija BiH funkcioniše uz minimalan nadzor, a javni resursi se često eksploatišu u privatnu korist. Čak i simbolični prihodi od koncesija, poput 2,6 KM po toni, rijetko stižu do pogođenih zajednica.

Za mještane Bistrice i Bukove Kose, cijena ove eksploatacije je lična. Ističu da su im zemljišta postala pustoš. Na mjestima gdje su nekada rasli usjevi sada se nalaze pukotine i rupe. U Bukovoj Kosi mještani upozoravaju da bi rudarske operacije mogle izazvati humanitarnu krizu.

Šta slijedi?

Kako zima dolazi, zastoj u Ugljeviku najavljuje sezonu nezadovoljstva. Za Bosnu i Hercegovinu, ulog je mnogo veći od samih energetskih problema. Način na koji se upravlja prirodnim resursima, ekološka cijena takvih politika i gubitak povjerenja u institucije ukazuju na potrebu za hitnim odgovorima.

Paradoks uglja u BiH – obilni resursi, ali stalne krize – zahtijeva hitne promjene. Može li zemlja prekinuti začarani krug eksploatacije i lošeg upravljanja, ili će njena prirodna bogatstva nastaviti da pune džepove privilegovanih na račun većine? Za sada, tišina turbina u Ugljeviku govori glasnije od riječi.

Gerila.info

The post Energetski paradoks Bosne i Hercegovine: Termoelektrana bez uglja u zemlji koja ga izvozi first appeared on Gerila.info.