Jedan je to od ključnih zaključaka VII konferencije Mreže za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini, održane od 11. do 13. septembra u Međugorju. Predstavnici organizacija civilnog društva, naučne zajednice i institucija razgovarali su o zaštiti Bune, Bunice i Bunskih kanala, posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja, uključivanju mladih naučnika u terenski rad te budućim prioritetima Mreže.

Konferencija je počela simbolično u 11.55, „pet do dvanaest“, a završena je upozorenjem da za brojne rijeke, šume i druga vrijedna područja vrijeme za reagovanje ubrzano ističe.

Posebna pažnja posvećena je području Bune, Bunice i Bunskih kanala, za koje je pokrenuta inicijativa za uspostavljanje zaštite. Iako je riječ o jednom od najprepoznatljivijih prirodnih područja Hercegovine, učesnici konferencije upozorili su da je ono izloženo sve snažnijim i međusobno povezanim pritiscima.

Među njima su neplanska urbanizacija i širenje turističkih i ugostiteljskih sadržaja, izgradnja Koridora Vc i pripadajućih pristupnih saobraćajnica, zahvati u riječnim koritima, ali i moguće posljedice projekta „Gornji horizonti“.

Trasa Koridora Vc presijeca prostor predložen za zaštitu, zbog čega će buduće granice i režime zaštite biti potrebno uskladiti sa već planiranom infrastrukturom. Učesnici su ipak naglasili da stručno obrazloženje ne smije biti unaprijed napisan dokument kojim se samo potvrđuje politička odluka. Ono mora predstavljati nezavisnu procjenu vrijednosti područja, njegovog trenutnog stanja, ugroženosti i stvarne opravdanosti zaštite.

Najozbiljnije upozorenje iznio je hidrolog i osnivač Udruženja geografa BiH, nekadašnji dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, prof. dr Muriz Spahić. On je otvorio pitanje mogućih posljedica hidroelektrane Dabar i preusmjeravanja voda iz jednog sliva u drugi.

„Jesmo li kao društvo svjesni šta će se dogoditi kada proradi hidroelektrana Dabar i kada nestane Bune i Bunice?“, pitao je Spahić.

Podsjetio je da su Buna, Bunica i Bunski kanali još 1963. godine bili evidentirani kao zaštićeno područje, ali da registar kasnije nije obnovljen nakon prestanka rada nekadašnjeg Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa BiH.

„To kod mene izaziva nervozu, što je neusklađeno ono što nazivamo propisima sa onim što je na terenu, i onda nam sve propada. ‘Gornji horizonti’ predviđaju prevođenje voda iz Nevesinjskog prema Dabarskom polju, pa Fatničkom i Bilećkom polju. Sve ove vode preusmjeravaju se prema Trebišnjici, odnosno prema drugom slivu, i toga treba da budemo napokon svjesni“, rekao je Spahić.

On smatra da je o mogućim posljedicama trebalo mnogo ranije razgovarati na nivou vlada Federacije BiH i Republike Srpske.

„Teško je pričati o nekakvim zaštićenim područjima ako sutra te rijeke budu suva korita“, upozorio je Spahić.

Građani jesu zaustavljali štetne projekte

Predstavnici Mreže smatraju da zaštita nekog područja može uspjeti samo ako ima podršku ljudi koji u njemu žive. Zbog toga je dogovoreno da se, prilikom izbora budućih prioriteta, prednost daje područjima u kojima postoji jasna podrška lokalnog stanovništva.

Adnan Đuliman iz Omladinskog kluba „Novi Val“ iz Blagaja smatra da se u javnosti godinama stvara osjećaj kako građani ne mogu uticati na odluke o projektima koji neposredno mijenjaju njihov životni prostor.

„Mislim da ovdje u BiH postoji jedan projekat da se javnost ubijedi da građani apsolutno ništa ne mogu promijeniti na terenu. Gdje god su građani ustali protiv neke aktivnosti, mi smo pobijedili, poput priče o kamenolomu kod Blagaja ili zaštite Bunskih kanala“, rekao je Đuliman.

Problem, međutim, nije završen kada investitor jednom odustane ili privremeno obustavi radove. Đuliman upozorava da nosioci štetnih projekata često čekaju da pažnja javnosti oslabi, a otpor lokalnog stanovništva se umori.

„Ti takozvani investitori mnogih štetnih projekata u BiH sada čekaju da se bunt stanovnika smiri, čak i po nekoliko godina, pa ponovo aktiviraju te projekte. Iako su građani ove zemlje donedavno bili pasivni, ipak smo na kraju uvidjeli da ostajemo bez šume, pitke vode i hrane. Moramo biti svjesni šta se dešava, ne samo kod nas nego svugdje u svijetu“, kazao je Đuliman.

Na potrebu uključivanja stanovništva ukazala je i Sanela Popović, stručna savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma. Ona je podsjetila da formalno proglašenje zaštite nije kraj, nego tek početak procesa.

„Za vrijeme mandata našeg Ministarstva pokušalo se povećati površinu pod zaštićenim područjima. Međutim, zaštita područja i prostora ne znači samo konzerviranje, nego kompletnu strukturu upravljanja i zaštite, kao i finansijsku konstrukciju. Prije svega nam treba podizanje svijesti stanovništva o značaju očuvanja šumskih područja“, rekla je Popović.

Na konferenciji je upozoreno da se šume i vode više ne mogu posmatrati odvojeno. Profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Dalibor Ballian podsjetio je da je samo do 24. avgusta ove godine u BiH opožareno više od 39.000 hektara šumskih površina.

„Bez šume nemamo rijeka ni vode, jer je šuma filter, a šume gubimo“, rekao je Ballian, upozoravajući da ljudi troše više prirodnih resursa nego što ih priroda može obnoviti.

Rudarenje bez podataka o početnom stanju

Drugi veliki dio konferencije bio je posvećen posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja po životnu sredinu, zdravlje ljudi i odnose unutar lokalnih zajednica.

Učesnici su upozorili da rudarski projekti ne mijenjaju samo prostor, kvalitet vode i vazduha. Oni često dijele lokalno stanovništvo na one koji u rudniku vide radna mjesta i razvoj i one koji strahuju za zdravlje, imovinu i budućnost prostora u kojem žive. Kao jedan od primjera navedena je dolina Jadra u Srbiji, gdje je planirani rudnik doveo do duboke polarizacije lokalne zajednice.

Slična pitanja sve češće se otvaraju i u Bosni i Hercegovini. Tokom prvog dana konferencije posebno je pomenuta Krivaja, jedna od rijetkih većih rijeka bez betonskih prepreka i brana. Njene pritoke Duboštica i Tribija prolaze kroz područje na kojem kompanija „Vareški minerali“, ranije „Seven Plus“, istražuje hrom i prateće minerale.

Sekretar Udruženja građana „Fojničani“ Davor Šupuković upozorio je da bi mogući rudnik hroma predstavljao novu prijetnju slivu Krivaje. Radovi su već otvorili pitanja krčenja šume, izgradnje pristupnih puteva, bušotina izvedenih bez prethodno pribavljenih vodnih akata, pristupa koncesionom ugovoru i mogućeg uticaja teških metala na površinske i podzemne vode.

Zaključak konferencije je da se prije odobravanja rudarskih i drugih projekata sa značajnim mogućim uticajem mora utvrditi vjerodostojno „nulto stanje“ životne sredine i zdravlja stanovništva. Bez takvih podataka naknadno je gotovo nemoguće pouzdano utvrditi šta se promijenilo, kada je zagađenje nastalo i ko je za njega odgovoran.

Javno dostupni podaci o kvalitetu vazduha u Varešu iz januara 2026. godine, zaključeno je, zahtijevaju detaljniju stručnu analizu izvora i nivoa zagađenja, kao i mogućih posljedica dugotrajne izloženosti stanovništva. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti izloženosti olovu, s obzirom na poznate rizike ovog teškog metala za zdravlje, uključujući kardiovaskularni sistem.

Istovremeno, stručnjaci upozoravaju da se mora jasno razlikovati prisustvo metala koje potiče iz prirodnog geološkog sastava tla od zagađenja izazvanog rudarenjem, preradom rude ili drugim ljudskim aktivnostima. To je moguće samo dugoročnim, stručnim i nezavisnim mjerenjima.

Upravo je nezavisnost monitoringa izdvojena kao jedan od najvećih problema. Ključna mjerenja kvaliteta vode, tla i vazduha, kao ni istraživanja zdravstvenog stanja ljudi, ne bi smjela finansijski zavisiti isključivo od investitora ili kompanije koja može biti izvor zagađenja.

Članstvo u Evropskoj uniji samo po sebi nije garancija zaštite. Primjeri iz Hrvatske, uključujući nezakonito odlaganje opasnog otpada, pokazali su da razvijeniji propisi ne znače mnogo ako nema efikasnog nadzora i njihove primjene.

U Bosni i Hercegovini, uprkos dugoj istoriji rudarenja i metalurške industrije, još ne postoje sistematska i kontinuirana istraživanja izloženosti stanovništva teškim metalima. Umjesto prevencije i stalnog stručnog praćenja, institucije najčešće reaguju tek nakon incidenta, pojedinačnim i privremenim mjerama.

Korupcijski rizici, nedovoljna transparentnost i mogući sukobi interesa dodatno slabe zaštitu životne sredine. Zbog toga su učesnici konferencije zatražili dostupnije podatke, snažniji nezavisni nadzor i stvarno uključivanje stručne i zainteresovane javnosti u postupke donošenja odluka.

Šator, Sutjeska i nova generacija istraživača

Na sastanku Mreže dogovoreno je pokretanje inicijative za zaštitu planine Šator, Šatorskog jezera i šireg područja, sa ciljem uspostavljanja nacionalnog parka.

Mreža će pripremiti i zajedničku reakciju povodom najavljene gradnje smještajnih kapaciteta na Prijevoru u Nacionalnom parku Sutjeska. UNDP-u i Globalnom fondu za životnu sredinu biće upućen zahtjev za informacije o izgradnji rezervoara za vodu na istom lokalitetu, njegovoj opravdanosti i mogućim posljedicama po zaštićeno područje.

Najavljen je i stručni razgovor o granicama postojećih zaštićenih područja. Kao primjer je navedeno Prokoško jezero, gdje su pojedini dijelovi prostora zbog trajnih promjena izgubili vrijednosti zbog kojih su nekada zaštićeni. Cilj, kako je zaključeno, nije slabljenje zaštite, nego utvrđivanje odgovarajućeg pravnog mehanizma kojim bi granice odgovarale stvarnom stanju na terenu.

Konferencija je otvorila i pitanje budućnosti mladih naučnika. Nedostatak terenskog rada tokom fakultetskog obrazovanja prepoznat je kao ozbiljan problem, dok istovremeno opada interesovanje mladih za prirodne nauke. Organizacije civilnog društva zato bi trebalo snažnije da sarađuju sa fakultetima i studentima te ih uključuju u konkretna terenska i interdisciplinarna istraživanja.

Nakon izbora i formiranja novih vlada Federacije BiH i Republike Srpske, Mreža planira zatražiti sastanke sa resornim ministarstvima. Namjera je da institucijama predstavi prioritetna područja za zaštitu i zatraži konkretnu saradnju na povećanju obuhvata zaštićenih područja u BiH.

Zaključci iz Međugorja pokazuju, međutim, da problem više nije samo u tome koliko je teritorije formalno zaštićeno. Suštinsko pitanje je šta će od tih područja zaista ostati ako propisi i institucije nastave zaostajati za projektima koji mijenjaju tokove rijeka, otvaraju planine i šume za eksploataciju te ostavljaju građanima da posljedice dokazuju tek kada šteta već postane vidljiva.

Dejan Rakita / GERILA

The post Mreža za zaštitu prirode BiH: Buna i Bunica pred nestankom, rudarenje se širi bez nezavisnog nadzora first appeared on Gerila.info.