U saopštenju navode da “neće učestvovati u kreiranju, uređivanju niti realizaciji informativnog programa” dok ne bude smijenjena, te podsjećaju da godinama trpe posljedice američkih sankcija uvedenih ovoj televiziji. Saopštenje je stiglo samo tri i po sedmice nakon što je ATV zvanično objavio da je Jaglica postala glavni i odgovorni urednik informativnog programa. 

“Nećemo raditi ovako”

Novinari tvrde da su, od trenutka imenovanja, izloženi “kontinuiranim pritiscima, mobingu i opstrukcijama”, te da “ne pristaju na tretman koji poništava profesionalne standarde”. U javnost je dospio i detalj da redakcija “ne prihvata odgovornost za sadržaj emitovan nakon 4. avgusta”, datuma kad je ATV i zvanično predstavio novu urednicu. Ovaj kolektivni istup — rijedak u domaćim medijima — uslijedio je pošto je menadžment zaobišao dio uobičajenih unutrašnjih procedura i ignorisao prigovore iz same redakcije, navodi se u izvještajima medija koji su prenijeli saopštenje. 

Uloga ATV-a u Dodikovoj mreži

ATV već tri i po godine radi pod američkim sankcijama. Ministarstvo finansija SAD je 5. januara 2022. stavilo ATV na listu sankcionisanih subjekata u okviru režima EO 14033, eksplicitno navodeći da je riječ o mediju koji je “u suštinski bliskom odnosu s Miloradom Dodikom”. U istom paketu obuhvaćena je i kompanija K-2 d.o.o., čije je vlasništvo prešlo na ATV kada su sankcije uvedene i osnivaču K-2 iz Dodikovog užeg kruga, što dodatno ilustruje spregu medijskog, političkog i poslovnog interesa. 

Regionalni i domaći mediji, uključujući i Gerilu, mjesecima su bilježili operativne posljedice tih mjera — od blokiranih računa i izbjegavanja transakcija do prepakivanja oglašivačkih budžeta u satelite i povezane firme kako bi se zadržale politički korisne poruke.

Andrea Jaglica je poznata i po upravljanjem agencijom Re:Publika d.o.o. koja je potpisivala ugovore sa Službom predsjednika RS za organizaciju centralne proslave „Dana Republike“ (2017–2019) u vrijednosti oko 500.000 KM godišnje, bez provođenja klasične tenderske procedure, odnosno pregovarački postupak je vođen bez objave. Ti ugovori obuhvatali su kompletan scenski i protokolarni aranžman svečanosti 9. januara – od scenografije i tehničke produkcije do logistike i pratećeg programa.

Šta zapravo znači ova obustava

Kada informativni pogon jedne televizije stane, to je više od sukoba urednika i novinara. Na ATV-u — koji je već godinama jedan od stubova političke propagande u Republici Srpskoj — riječ je o udaru na srž mašine koja proizvodi narative vlasti. Novi raskol skreće pažnju na dvije dimenzije: prvo, na uredničku autonomiju i radne uslove novinara u sistemu gdje su odluke često politički motivisane; drugo, na činjenicu da je ATV i dalje pod sankcijama i da svaki pokušaj “normalizacije” nosi reputacioni i poslovni rizik.

Zbog toga današnji bojkot izlazi iz okvira običnog redakcijskog spora: on je indikator šire krize upravljanja medijima pod partijskim patronatom — krize u kojoj su profesionalni standardi i elementarna sigurnost zaposlenih potisnuti pred zahtjevima lojalnosti.

Menadžment ATV-a sada ima tri neugodna izbora: da popusti i smijeni urednicu, da slomi otpor represijom i zamjenama ili da pokušava “izdržati” uz skraćeni program, reprize i vanredne produkcije. Svaka od tih opcija skupa je i politički i finansijski, naročito pod sankcijama i sve tanjim tržištem oglašavanja.

U međuvremenu, odgovornost prema javnosti nalaže transparentne poteze: da se iznesu kriterijumi kadrovskih odluka, razjasni vlasnička i finansijska struktura i prekine praksa netransparentnog upliva politike u uređivačku politiku.

To je minimum koji, nekada najbolja informativna redakcija u Republici Srpskoj, a vjerovatno i u cijeloj BiH, duguje novinarskim standardima, ali i gledaocima.

GERILA

The post Informativna redakcija ATV-a obustavila rad zbog nove glavne urednice Andree Jaglice first appeared on Gerila.info.

Benedi Đukanović osuđen je na 40 godina zatvora, Rodoljub Gajić na 20 dok je Emilio Baldo, koji je prvom presudom bio oslobođen, dobio 25 godina zatvora.

Slaviša Krunić vlasnik firme Sector Security iz Banjaluke ubijen je u aprilu 2019. godine oko 22:30 na svom imanju u Jablanu u Trnu kod Banjaluke. Ubijen je i Krunićev pratilac Žarko Pavlović dok je vozač teško ranjen. Na Krunića i njegovu pratnju pucalo je jedno ili više lica iz neposredne blizine a jedan od napadača je takođe ubijen u pucnjavi.

Slaviša Krunić godinama je bio vlasnik najpoznatije i najveće  zaštitarske firme u Republici Srpskoj jedine koja nije bila u vlasništvu ljudi koji su bliski režimu SNSD-a. Godinama je trpio pritiske a godinama se nije kretao bez zaštite. Krunićev Sector je pod oružjem imao oko 900 zaštitara. U Republici Srpskoj i dalje niko ne postavlja pitanje ko su nalogodavci ubistva Slaviše Krunića.

GERILA info

The post Na ponovljenom suđenju za ubistvo Slaviše Krunića ukupna kazna 85 godina zatvora first appeared on Gerila.info.

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a, sazvao je sastanak s liderima parlamentarnih stranaka sa državnog nivoa, pozivajući se na poruke iz Savjeta bezbjednosti UN-a o nužnosti dijaloga domaćih aktera. Međutim, pozivu se nisu odazvali ni partneri iz Federacije BiH, ni opozicija iz RS. Umjesto dijaloga desio se monolog.

Konferencijaska sala je bila uredno pripremljena, sa stolicama, logotipima stranaka i deklaracijom spremnom za raspravu. Međutim, politički “gosti” nisu došli. Sastanku su prisustvovali tek lideri stranaka koje bezrezervno podržavaju Dodika – Nenad Stevandić (US), Duško Milunović (SP), Boran Bosančić (DEMOS), te već poznata SNSD ekipa: Staša Košarac, Radovan Višković i drugi.

Ostatak političke scene odbio je da pruži legitimitet onome što su mnogi unaprijed ocijenili kao politički teatar. SDP je jasno poručio da neće prisustvovati, HDZ je naveo da poziv nije ni primio, a opozicija iz Republike Srpske, uključujući SDS i PDP, smatrala je da sastanak nema ozbiljnu političku vrijednost.

Na konferenciji za medije održanoj nakon sastanka, Dodik je u svom stilu izvrijeđao sve koji se nisu odazvali, poručujući da njihovo odsustvo pokazuje “kratkovidost” i “nelojalnost prema dijalogu”. Iako su izostali svi ključni akteri, Dodik je tvrdio da je “cilj ostvaren” jer je, kako je rekao, pokazano ko je za dijalog, a ko za diktat.

U istom dahu, optužio je bošnjačku političku elitu za “unitarizaciju BiH”, majorizaciju Srba i Hrvata, te ponovno osporio legitimitet visokog predstavnika Kristijana Šmita. Posebno se obrušio na medije koji kritički izvještavaju o njemau. Tako je, npr. novinara portala Klix nazvao “lažovom” i sarkastično ponudio donaciju jer “dobro rade na razbijanju BiH”.

Pored verbalnog napada na novinara Klixa, Dodik je ponovo koristio svoj omiljeni narativ o “muslimanskoj dominaciji” unutar institucija BiH, tvrdeći čak da su u SIPA zaposleni gotovo isključivo Bošnjaci. Takve izjave dodatno su produbile sumnje da poziv na “dijalog” nije bio ništa više od platforme za iznošenje starih optužbi, širenje straha i delegitimizaciju institucija BiH.

Dvije verzije događaja

“Zanimljive” su bile interpretacije sastanka u medijima iz Republike Srpske i Federacije BiH. U medijima bliskim vlastima Republike Srpske, prije svega na RTRS-u, sastanak je predstavljen kao pokušaj odgovorne politike iz Republike Srpske da se pokrene dijalog, na koji “druga strana nije imala hrabrosti da odgovori”. Izostanak stranaka iz Federacije i opozicije iz RS interpretiran je kao dokaz “da ne žele dogovor” i kao “dokaz neprijateljstva prema RS”.

S druge strane, mediji iz Federacije, cijeli događaj su ispratili na ironičan način. Izvještavali su o praznim stolicama, o tome kako je Dodik “ostao kratkih rukava”, te o pojačanim bezbjednosnim mjerama oko hotela u kojem nije bilo gostiju. Izostanak gotovo svih političkih lidera, osim stranaka lojalnih Dodiku, nazvali su porazom pokušaja da se “izigrava domaći dijalog”, dok se istovremeno podgrijavaju tenzije i širi antiinstitucionalna retorika.

Na kraju, propali sastanak u Doboju ne svjedoči neuspjehu dijaloga, jer dijaloga nije ni bilo. Umjesto dijaloga, javnost je još jednom svjedočila monologu optužbi, etiketiranju i vrijeđanju.

Gerila.info

The post Propali Dodikov “dijalog”: Sastanak u Doboju pretvoren u monolog optužbi, etiketiranja i frustracija first appeared on Gerila.info.

Glavni kamen spoticanja ponovo je pitanje izmjena Izbornog zakona BiH, tačnije – izbor hrvatskog člana Predsjedništva. HDZ insistira na tzv. legitimnom predstavljanju, dok Trojka, naročito SDP, odbacuje prijedloge koji bi, kako tvrde, vodili ka dodatnoj etničkoj fragmentaciji. U tom kontekstu, sastanci između HDZ-a i Trojke su ključni – jer bez njihovog dogovora, nema ni otvaranja vrata za ulazak opozicije iz Republike Srpske u vlast.

Iako su SDS, PDP i Lista za pravdu i red pokazali spremnost da preuzmu odgovornost i učestvuju u državnoj vlasti, lider SDS-a Milan Miličević upozorava da neće pristati na bilo kakve ucjene.

“Ako dođemo do dogovora da budemo partneri u vlasti, bićemo. Ako ne, idemo dalje. Prijedlog SDS-a na oba sastanka je da ovi procesi i zahtjevi i sve što planiramo idu paralelno, da jedno drugo ne uslovljava u smislu ‘uradite vi nama ovo, mi ćemo vama ovo’ itd. Mislimo na Izmjene izbornog zakona, evropske zakone – prije svega Sud BiH i VSTV, i deblokadu institucija – Vijeća ministara i Doma naroda. Potrebno je imenovanje ministra sigurnosti pa smjene i nova imenovanja. Ako mogu teći paralelno, onda znači da postoji povjerenje partnera u njihove dogovore. Ako ne postoji i nema partnerskog odnosa. Nećemo trpiti nikakva uslovljavanja, pogotovo kada je u pitanju interes RS”, kaže Miličević.

Međutim, osim volje, potrebna je i realna politička moć, a ona se i dalje prelama kroz savezništva između HDZ-a i SNSD-a.

Iako HDZ nije uspio sa SNSD-om realizovati izmjene Izbornog zakona u svoju korist, njihovo partnerstvo opstaje – makar kao rezerva. Spekulacije da HDZ pokušava da “uvede” opoziciju iz RS u vlast, a da pri tom ne raskine savez sa Dodikom, dodatno opterećuju pregovore. Miličević upozorava da opozicija iz Republike Srpske nije “naivna” i da će djelovati samo ako postoji istinsko partnerstvo.

U međuvremenu, SNSD koristi Dom naroda kao polugu za blokadu svih suštinskih reformi. Ta institucija je postala svojevrsni štit za zaštitu interesa pojedinaca. Milorad Dodik i Nikola Špirić se, prema riječima političkih protivnika, štite iza proceduralnih opstrukcija, dok istovremeno paralizuju državu. Na taj način, vlast u Republici Srpskoj institucionalnu moć koristi kao mehanizam lične političke odbrane, a ne u interesu građana.

S druge strane, politička retorika ne jenjava. SNSD sve glasnije optužuje opoziciju za izdaju. Milorad Dodik tvrdi da su SDS i PDP primili instrukcije “s jednog mjesta” da ne podrže kandidaturu Nebojše Vukanovića za ministra bezbjednosti. Ipak, i SDS i PDP to oštro negiraju, tvrdeći da će podržati Vukanovića jer je zajednički kandidat opozicije – što pokazuje da Dodik gubi kontrolu nad narativom, barem u ovom segmentu.

Ono što bi moglo biti ključno jeste – hoće li građani prepoznati napore opozicije kao iskrene ili kao dio šireg političkog manevra. Vlast u Republici Srpskoj već koristi narativ o izdaji kako bi stigmatizovala svaki pokušaj opozicionog djelovanja na državnom nivou. Međutim, opozicija tvrdi da patriotizam ne podrazumijeva vjernost režimu, već konkretan rad za dobrobit građana.

Ako opozicija zaista uđe u vlast i, kako navode, doprinese izmjeni PDV politike, deblokadi evropskih fondova i boljoj raspodjeli budžetskih sredstava – mogla bi promijeniti percepciju birača. U suprotnom, njihova odluka da se približe državnoj vlasti može im se obiti o glavu na izborima 2026. godine.

U svemu ovome, jedna stvar ostaje nepromijenjena: politička realnost BiH i dalje je talac kalkulacija, straha od gubitka moći i sistemske blokade. Koalicija je moguća – ali samo ako svi učesnici pokažu spremnost na kompromis i poštovanje dogovora. Bez toga, država će i dalje tavoriti u stanju produžene krize.

Gerila.info

The post Koalicija ili kalkulacija: BiH vlast između interesa i blokada first appeared on Gerila.info.

Poruke koje su poslate sa sjednice Narodne skupštine Republike Srpske jasno ukazuju na to da se planira institucionalna eliminacija BiH s prostora RS, ali i direktno zastrašivanje građana.

Na sjednici NSRS na kojoj se raspravlja o zakonima koji bi de facto ukinuli nadležnost državnih institucija na teritoriji Republike Srpske, predsjednik RS Milorad Dodik poslao je poruku da oni koji ostanu raditi u institucijama BiH, moraće se odseliti iz Republike Srpske. Ovakva izjava nije samo politički manevar, već otvorena prijetnja zaposlenima u pravosuđu, bezbjednosnim agencijama, poreskoj upravi i brojnim drugim državnim organima.

У Приједлогу закона о допуни Кривичног законика Републике Српске, кога ће данас, на 18. посебној сједници разматрати Народна скупштина, додаје се нови члан 278а „Непоштовање или неизвршавање одлука институција или органа Републике Српске“. pic.twitter.com/GW0AsiWRKC

— НАРОДНА СКУПШТИНА РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ (@ParlamentSrpska) February 27, 2025

Pritisak na državne službenike nije novost, ali ovoga puta vlasti Republike Srpske prelaze iz sfere političke retorike u konkretne prijetnje i pravne inicijative. Kako navode pojedini poslanici opozicije, predloženi zakoni imaju cilj ne samo da razvlaste BiH, već i da uvedu represivne mjere protiv onih koji se ne povinuju politici entitetskih vlasti.

Poslanik SDS-a Ognjen Bodiroga je upozorio da je na djelu rušenje Ustava BiH i da nadležnosti ne mogu biti jednostrano vraćene. Prema njegovim riječima, ovo je još jedan korak ka pravnom haosu i pravnoj nesigurnosti za hiljade građana Republike Srpske koji rade u institucijama BiH.

Sjednice NSRS sve češće liče na jednoumnu podršku željama jednog čovjeka – Milorada Dodika. Prema opoziciji, kompletan zakonodavni aparat Republike Srpske trenutno služi kao mehanizam za realizaciju njegovih političkih ambicija, bez obzira na pravne posljedice. Kako se ističe, zakonodavne odluke se donose bez ozbiljne analize i pravnih ekspertiza, čime se RS dodatno udaljava od pravne države.

Прочитајте шта пише у Приједлогу закона о непримјењивању закона и забрани дјеловања вануставних институција БиХ, кога је Влада Републике Српске упутила Народној скупштини на разматрање по хитном поступку: pic.twitter.com/NWz08EgtEE

— НАРОДНА СКУПШТИНА РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ (@ParlamentSrpska) February 27, 2025

Pored pravne nesigurnosti, zaposlenima u institucijama BiH prijeti i ekonomska katastrofa. Pojedini analitičari upozoravaju da će eventualna zabrana rada institucijama BiH u Republici Srpskoj dovesti do gubitka radnih mjesta, pravne konfuzije i potencijalnog smanjenja budžetskih prihoda u RS.

Uz to, prijetnja o “iseljenju” onih koji ostanu raditi na državnom nivou otvara ozbiljna pitanja ljudskih prava i slobode kretanja. Ujedno, jasno je da bi sprovođenje ovakvih prijetnji moglo izazvati sudske postupke pred domaćim i međunarodnim sudovima, čime bi se Republika Srpska izložila dodatnim sankcijama i međunarodnoj osudi.

Odluke NSRS i retorika vlasti u Republici Srpskoj predstavljaju opasnu eskalaciju političke krize u BiH. Otvorene prijetnje upućene građanima koji rade u institucijama BiH ukazuju na ozbiljan demokratski deficit i trend ka autokratskoj vladavini. Ukoliko se ovakve odluke realizuju, Bosna i Hercegovina bi mogla ući u fazu duboke institucionalne paralize, s dugoročnim posljedicama po sve građane, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Gerila.info

The post Prijetnje zaposlenima: Republika Srpska zaoštrava odnos prema institucijama Bosne i Hercegovine first appeared on Gerila.info.

Prije nego što je Piter Maroko izabran da demontira čitav sektor američke strane pomoći u ime predsjednika Donalda Trampa, bio je zvaničnik Stejt departmenta na diplomatskoj misiji, navodi američki sajt ProPublica.

Tokom prvog Trampovog mandata, 2018. godine, Maroko je bio visoki politički zvaničnik zadužen za promociju stabilnosti u područjima zahvaćenim oružanim sukobima. Tog ljeta, otišao je na dvonedeljno putovanje po Balkanu, posjećujući nekoliko istočnoevropskih zemalja u okviru onoga što je predstavljeno kao napor da se „suprotstavi nasilnom ekstremizmu“ i „ojača međureligijski dijalog“.

U to vrijeme, SAD su pokušavale da održe krhki mirovni sporazum koji je postignut dvije decenije ranije. Kako se navodi, Balkan i dalje živi u sjenci rata u BiH koji je doveo do smrti oko 100.000 ljudi, uključujući hiljade muslimanskih civila koje su masakrirale srpske snage.

Kako bi se izbjeglo ugrožavanje tako delikatnih međunarodnih odnosa, američki diplomatski rad je pažljivo propisan, uključujući i to s kim se zvaničnici SAD sastaju — i koga bi trebalo da izbjegavaju, poput političara pod sankcijama Ministarstva finansija zbog korupcije ili ratnih zločina.

Tokom posjete Balkanu 2018. godine, Maroko se tajno sastao sa zvaničnicima za koje je američka vlada odredila da su zabranjeni za kontakte bez najvišeg nivoa odobrenja: etnonacionalističkim liderima Srba u BiH. Ti političari su, kako se navodi, godinama radili na osporavanju ustava BiH i podrivanju mirovnog sporazuma podržanog od strane SAD, u pokušaju da promovišu hrišćansku državu bosanskih Srba. ProPublica je rekonstruisala ovaj događaj na osnovu intervjua sa sedam sadašnjih i bivših američkih zvaničnika.

Među prisutnima je bio i Milorad Dodik, prema riječima jednog od zvaničnika. Dodik je u to vrijeme bio pod sankcijama SAD-a koje je uvela Trampova administracija zbog aktivnog opstruisanja američkih napora da spriječi novo krvoproliće. (Zvaničnici koji su dali izjave zatražili su anonimnost iz straha od odmazde administracije.)

Dodik se od tada pozicionirao kao „proruski, antizapadni i antiamerički“ političar, a tokom sastanka sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom obećao je da će radije raspustiti BiH nego dozvoliti Sjedinjenim Državama da je ujedine.

Morin Kormak, tadašnja američka ambasadorka u Bosni i Hercegovini, saznala je da je sastanak održan i suočila se s Marokom u ambasadi na kraju njegove posjete. Kako je rekao jedan zvaničnik, Maroko je isprva izbjegavao odgovor, da bi na kraju priznao da je do sastanka došlo. Kormak je bila bijesna i izdala oštru opomenu, naveo je zvaničnik.

Maroko je ubrzo nakon toga napustio zemlju. Godinu dana kasnije, više nije radio u Stejt departmentu.

Nije jasno o čemu je tačno razgovarao sa Dodikom. Međutim, sam sastanak je dao legitimitet desničarskim političarima koji se zalažu za hrišćansku državu i potkopao američku spoljnu politiku, rekli su stručnjaci i zvaničnici, prenosi ProPublica.

Nakon odlaska iz Stejt departmenta, Trampova administracija je Maroka poslala na visoku poziciju u Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAID), gdje je pokušao da odloži ili obustavi desetine programa — uključujući one koji su koristili vlastima Bosne i Hercegovine — i da reorganizuje agenciju kako bi je uskladio sa svojom verzijom američke spoljne politike. Ta agenda, prema riječima njegovih bivših kolega za ProPublica, bila je otvoreno militaristička i hrišćansko-nacionalistička. Prigovori na Marokovo djelovanje toliko su uzbunili rukovodstvo agencije da su mu značajno ograničili ovlašćenja u posljednjim mjesecima administracije.

Maroko je sada direktor za stranu pomoć u Stejt departmentu i ima ovlašćenja zamjenika administratora USAID-a — pomažući u vođenju dvije agencije koje su ga prethodno odbacile. Za razliku od prošlog puta, Maroko sada nema stroga ograničenja i odgovara malom broju ljudi u izvršnoj vlasti, osim samom Trampu.

Odmah nakon inauguracije prošlog mjeseca, Maroko je sastavio naredbu o gašenju svih programa USAID-a i zamrzavanju strane pomoći. On je predvodio napore da gotovo cjelokupno osoblje agencije stavi na administrativno odsustvo, iako su sudovi privremeno ukinuli mnoge od tih mjera. Prema izjavama desetina zaposlenih u vladi i nevladinim organizacijama, veći dio rada USAID-a još uvijek nije nastavljen, uprkos tvrdnjama Stejt departmenta da izuzeća omogućavaju nastavak poslova koji uključuju „osnovne medicinske tretmane za spašavanje života, medicinske usluge, hranu, sklonište i pomoć u snabdijevanju osnovnim sredstvima“.

„To je repriza onoga što je ranije radio, samo u većem obimu“, rekao je bivši visoki zvaničnik USAID-a koji je radio zajedno s Marokom tokom njegovog prethodnog mandata u vladi. „Nije imao nikakav problem da zaustavi stranu pomoć. … Došao je i rekao: ‘Zaustavićemo sve programe, sve što se dešava na terenu’“.

U tekstu se navodi da Maroko i Stejt department nisu odgovorili na detaljan spisak pitanja o sastanku ili njegovim stavovima. Ni Dodik nije odgovorio.

Marokov sastanak nije bio jedini diplomatski propust u njegovoj burnoj karijeri, ističe se u tekstu.

Tokom putovanja u Srbiju, Maroko je, na sopstvenu inicijativu, pozvao predsjednika Aleksandra Vučića da posjeti Srebrenicu, gde je tokom genocida ubijeno više od 8.000 muslimana, prema riječima dvojice zvaničnika upoznatih sa incidentom. Smatralo se da je poziv krajnje neprimjeren — s obzirom na to da su srpske snage masakrirale ljude tamo — a nije ga odobrio američki ambasador.

Trampova administracija je 2020. imenovala Maroka na funkciju u USAID-u. Kao pomoćnik administratora zadužen za Biro za prevenciju konflikata i stabilizaciju, zbunjivao je osoblje pokušavajući da rad agencije u potpunosti usmjeri prema svojoj interpretaciji američkih nacionalnih bezbjednosnih interesa, prema intervjuima sa njegovim bivšim podređenima i nadređenima, kao i zvaničnoj žalbi, poznatoj kao „dissent cable“, podnijetoj protiv njega u roku od tri mjeseca nakon što je preuzeo funkciju. Neki su tvrdili da je često favorizovao programe koji su koristili hrišćanskim manjinama u inostranstvu.

Maroko je svojim podređenima rekao da se ne slaže s tradicionalnim pristupom USAID-a zasnovanim na „mekoj moći“ u diplomatiji i naložio široke, ali nejasne revizije programa agencije, insistirajući da lično odobrava sve troškove veće od 10.000 dolara, rekli su zvaničnici.

Zvaničnici koji su s njim radili u različitim dijelovima vlade bili su posebno uznemireni njegovim privatnim komentarima o američkoj spoljnoj politici. Ti zvaničnici su za ProPublica izjavili da je Maroko dovodio u pitanje da li USAID uopšte treba da finansira programe za borbu protiv rasističkog nacionalizma i govora mržnje u inostranstvu.

Dok je bio u agenciji, često je izražavao želju da ukine programe koji mu se nisu dopadali ili koje nije razumio, rekli su njegove bivše kolege. U unutrašnjoj žalbi podnijetoj rukovodstvu agencije, optužili su ga da je pokušao da zadrži kongresno odobrena sredstva namijenjena većini programa koji podržavaju demokratiju i fer izbore u Bosni i Hercegovini i da ta sredstva preusmjeri na borbu protiv islamskog ekstremizma.

U toj žalbi se upozorava da su „operativni kapacitet i strateška efikasnost brzo narušeni i da se taj trend nastavlja“ zbog Maroka, te da su programi u riziku od nepovratne štete „uz značajan finansijski trošak za američke poreske obveznike“.

Diplomate su navele da su njegovi napori potkopali strateške interese SAD u regionu i da su, favorizovanjem jedne religije nad drugom, vjerovatno prekršili klauzulu o vjerskim slobodama iz Ustava, prema sadržaju žalbe. Izrazili su zabrinutost da njegove akcije „rizikuju pogoršanje napetih sektaških odnosa u BiH, potvrđujući narativ jedne strane dok stigmatizuju drugu“, napisali su u žalbi.

Marokov kratki mandat u USAID-u bio je posljednji u nizu od četiri posla u četiri različite agencije, uključujući Pentagon i Ministarstvo trgovine.

Prema snimcima koje je prikupila i analizirala jedna onlajn grupa, Maroko je sledeći put viđen unutar zgrade američkog Kapitola tokom pobune 6. januara 2021. godine. Nije optužen za krivično djelo i nije odgovorio na više zahtjeva za komentar o svojoj ulozi tog dana, iako je optužbe nazvao „sitnim klevetničkim taktikama i očajničkim ličnim napadima političara bez rješenja“.

Stručnjaci unutar i izvan vlade sada smatraju da Maroko u velikoj mjeri sam orkestrira politiku strane pomoći nove Trampove administracije. Njegova zvanična pozicija je direktor za stranu pomoć u Stejt departmentu, a takođe su mu dodijeljena ovlašćenja zamjenika administratora USAID-a.

„Trenutno je on najvažnija osoba u Stejt departmentu“, primijetio je jedan zvaničnik. Marokov munjeviti napad na USAID posljednjih dana našao se pod pravnom lupom nakon što su desetine zaposlenih i organizacija podnijeli tužbe, tražeći poništavanje njegovih najvažnijih odluka. Sudije su barem privremeno ograničile široku upotrebu administrativnog odsustva za hiljade zaposlenih širom agencije i naložile vraćanje programa koji su bili finansirani i odobreni prije Trampove inauguracije.

Maroko je branio svoje radikalne promjene kao neophodnu mjeru za iskorijenjivanje rasipanja državnih resursa i podršku Trampovoj agendi za bezbjedniju i prosperitetniju Ameriku.

„Njegovo razmišljanje bilo je da ljudi u vladi ne slijede ispravnu teoriju,“ rekao je drugi zvaničnik za ProPublica. „Sada znamo dokle je spreman da ide.“

The post ProPublica: Trampov zvaničnik koji uništava USAID tajno se sastao sa Miloradom Dodikom first appeared on Gerila.info.

Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH Dragoljub Reljić najavio je kako novi Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH propisuje viši nivo zaštite i trebao bi krajem novembra da bude u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Reljić je za Srnu naglasio da je novi zakon o zaštiti ličnih podataka veoma bitan, samim tim što BiH nema potpisan sporazum sa „Evrodžastom“ (agencijom EU koja se bavi pravosudnom saradnjom u krivičnim stvarima između agencija država članica) koji traži da u zemlji postoji isti nivo zaštite kao u EU.

Međutim, kao i sve u BiH, i ova tema ima političke konotacije s primjesama prenosa nadležnosti sa Republike Srpske na nivo BiH. Naime, na nivou BiH već postoji Zakon o zaštiti ličnih podataka koji je propisao da se primjenjuje na teritoriji čitave BiH, dakle i na teritoriji entiteta.

Zbog toga se ne može usvojiti zakon o zaštiti ličnih podataka Republike Srpske, iako je u članu 23. stav 1. Ustava Republike Srpske zagarantovana zaštita tajnosti podataka o ličnosti, a propisano je da se prikupljanje, obrada i svrha korišćenja ličnih podataka uređuje zakonom. Napominjemo da ovaj član Ustava RS nikada nije doveden u pitanje od Ustavnog suda BiH.

Dakle, šteta je ranije već učinjena, ali ipak postoji šansa da se ispravi prilikom donošenja novog zakona na nivou BiH i to pod uslovom da vlastodršci u Srpskoj zaista to žele umjesto što pričaju.

“Ovo treba iskoristiti da se vrati dio nadležnosti na Republiku Srpsku i to tako što će srpski predstavnici u zajedničkim institucijama zahtijevati da se naziv zakona promjeni u Zakon o zaštiti ličnih podataka na nivou institucija BiH, čime se ostavlja mogućnost da se na nivou RS, u skladu sa Ustavom RS, usvoji naš zakon o zaštiti ličnih podataka koji će se primjenjivati na teritoriji Republike Srpske i na osnovu kojeg bi se formirala Agencija za zaštiti ličnih podataka RS”, kaže naš izvor odlično upućen u ovu problematiku.

Kao primjer navodi novi Zakon o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija BiH koji propisuje zaštitu slobode pristupa informacijama samo na nivou institucija BiH, ali ne entiteta, i time ostavlja mogućnost da Republika Srpska ima svoj zakon u ovoj oblasti.

“Smatram da srpski (uglavnom SNSD) predstavnici u Savjetu ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH ne treba da dozvole da bude usvojen pomenuti zakon sve dok ne budu ispunjeni zahtjevi Republike Srpske”, tvrdi naš izvor.

Kako saznajemo, ovakve informacije su iz Banjaluke već otišle prema srpskim kadrovima u Sarajevu, ali je pitanje da li će ih iko poslušati, naročito kadrovi iz SNSD, odakle dolazi i aktuelni direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH Dragoljub Reljić.

Naime, umjesto tradicionalnog pokazivanja mišića, sve je očiglednije popuštanje lidera SNSD Milorada Dodika na sastancima sa koalicionim partnerima – strankama sarajevske „trojke“.

Iznenada, Dodik je popustio u nabavci helikoptera za Oružane snage BiH, iako je ne tako davno zagovarao njihovo ukidanje. Istina, i „trojka“ je progurala knedlu nabacujući nedostajući novac za kupovinu zgrade UIO BiH u Banjaluci, gotovo izvjesno od „Grand trejda“ Mileta Radišića. Ali, tu nije kraj “koopretivnom” Dodiku.

“Na sastanku partnera u vlasti na nivou BiH u Istočnom Sarajevu na dnevnom redu imali smo usaglašavanje tri pitanja – Zakon o graničnoj službi, gdje je sve dogovoreno, Zakon o ličnim podacima – usaglasili smo četiri tačke, ostala još samo jedna, i Zakon o Sudu ostaje neriješen zbog poznatih razloga i nismo ga ni razmatrali”, objavio je Dodik na društvenoj mreži Iks.

Upravo u ovim zakonima, kako tvrde naši izvori, krije se novo popuštanje Republike Srpske, plus aktuelni pregovori BiH sa EU odnosno Agencijom za evropsku graničnu i obalnu stražu (Fronteks).

“Čak postoje naznake da će na međunarodnim graničnim prelazima BiH na teritoriji RS biti uklonjene table „Dobrodošli u Republiku Srpsku“ koje su odavno trn u oku bošnjačkim političarima. Takođe, u MUP Srpske imaju brojne zamjerke na sporazum sa Fronteksom, ali niko ne smije da ih iznese Dodiku. Pitanje je samo da li je Dodik omekšao zbog sudskog procesa koji se vodi protiv njega pred Sudom BiH ili zbog nečeg drugog”, pitaju se naši sagovornici.

Goran Dakić

The post Poslanici SNSD-a spremaju još jedan prenos nadležnosti first appeared on Gerila.info.

Tako, na primjer, Ujedinjena Srpska i DEMOS imaju po 1.000 glasova manje od PDP-a, ali imaju po 30 odbornika više nego stranka na čijem se čelu nalazi Branislav Borenović.

To čudo se u „izbornoj nauci“ zove – disperzija glasova. Ako birači koji podržavaju stavove kandidata A i B podijele svoje glasove između njih dvoje, to može rezultirati time da nijedan od njih ne dobije dovoljnu većinu. Na primjer, kandidat A dobija 30 odsto glasova, kandidat B 30 odsto, a kandidat C 40%. Kandidat C pobjeđuje zbog disperzije glasova između kandidata A i B.

Disperzija glasova na ovogodišnjim lokalnim izborima nije uočena samo u trouglu US-DEMOS-PDP. Narodni demokratski pokret Dragana Banjca osvojio je 16.000 glasova manje od PDP-a, ali je dobio četiri odbornika više. DNS ima 13.000 glasova manje od PDP-a, a 24 odbornika više. Čini se da je PDP nezaobilazan faktor ove disperzivne jednačine.

“PDP je napravio dobar rezultat u Banjoj Luci i to je to. Van Banje Luke PDP je osvojio samo 18.000 glasova. U 38 opština ova stranka nije prešla cenzus. To je pola Republike Srpske. I onda je sasvim prirodno da je rezultat takav kakav jeste”, govori naš sagovornik koji odlično poznaje ovu „materiju“.

Demokratski narodni savez ima samo 3.000 glasova više od stranke Dragana Banjca, ali zato ima 20 odbornika više. To je zbog toga, dodaje naš sagovornik, što Banjčeva stranka „postoji“ samo u Visokoj Krajini i u nekoliko semberskih opština. DNS je, sa druge strane, u velikom broju opština prešao cenzus.

“Disperzija glasova je najčešće nuspojava relativne većine. Disperzija se može desiti kada postoji nekoliko sličnih kandidata koji podijele glasove i time omoguće nekom drugom, nerijetko ekstremnom ili polarizirajućem kandidatu, da pobijedi. U izborima 2016. godine za predsjedničkog kandidata ispred Republikanske stranke u Americi pobijedio je Donald Tramp sa 44 odsto glasova, jer su tri druga glavna kandidata podijelili glasove i ponaosob ih osvojili manje od njega”, navodi primjer naš sagovornik.

Međutim, ankete govore da bi republikanski glasači bili srećniji sa bilo kojim od ta tri kandidata umjesto Trampa. Ali sistem relativne većine nema mogućnost da od glasača prikupi takvu vrstu dublje i kompletnije preferencije.

Naš sagovornik ističe da je, uprkos mnogobrojnim postizbornim analizama, stanje između vladajućih stranaka i opozicije identično kao prije četiri godine i to uprkos manjem broju birača koji su izašli na izbore.

“Niti je SNSD rastao na teret opozicije, niti je opozicija uspjela da otrgne nešto SNSD-u. SNSD je rastao na račun koalicionih partnera. Otimao je glasove od svih, osim od Socijalističke partije koja je na ovim izborima narasla hiljadu glasova”, kazao je naš sagovornik.

Gerila.info

The post Disperzija glasova: Ko osvoji manje, dobije više! first appeared on Gerila.info.

Među njima, “Prointer” je samostalno osvojio tendere vrijedne preko 280 miliona, dok je “Kaldera” zaradila 180 miliona, a “Sirius 2010” dobio poslove u vrijednosti od 50 miliona maraka, uključujući ugovor za digitalizaciju TV signala iz januara ove godine.

Tri od ukupno sedam kompanija sa nove liste sankcija Sjedinjenih Američkih Država zbog povezanosti s porodicom Milorada Dodika, ukupno su od svog osnivanja dobile poslove vrijedne preko 512 miliona maraka, pokazuju podaci Portala javnih nabavki koje je analizirao Detektor.

Ove tri kompanije dobile su više od 1.400 tendera, uglavnom od institucija u Republici Srpskoj, kao što su Poreska uprava Republike Srpske, entitetska “Elektroprivreda” i državna kompanija “Elektroprenos”.

Američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija u svom saopštenju navodi da ove kompanije predstavljaju glavne izvore prihoda za predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i njegovu porodicu. OFAC tvrdi da je Dodik iskoristio svoj položaj za lično bogaćenje putem kompanija povezanih sa njim i njegovim sinom Igorom.

Kao primjer, OFAC ističe manipulaciju državnim budžetom BiH kako bi se ugovor mogao dodijeliti kompaniji “Prointer ITSS” bez konkurentskog postupka. Prema zvaničnim podacima Portala javnih nabavki, “Prointer ITSS” je u 2024. godini sklopio najmanje četiri ugovora s državnim kompanijama ili institucijama.

Kancelarija za veterinarstvo BiH dodijelila je u februaru ugovor za kupovinu računara i monitora vrijedan 34.000 maraka kroz konkurentski zahtjev.

“Elektroprenos” je u aprilu “Prointeru” dao ugovor od 250.000 maraka za SAP podršku, uprkos ranijem gubitku SAP licence zbog sankcija.

Regulatorna agencija za komunikacije BiH dodijelila je u februaru ugovor za održavanje mreže vrijedan gotovo 30.000 maraka “Prointer ITSS-u”.

Najveći posao, vrijedan preko pola miliona maraka, “Prointer ITSS” je dobio u januaru od Nezavisnog operatora sistema za novi data centar.

Za tri od sedam sankcionisanih kompanija nema zvaničnih podataka da su dobijale tendere, dok je jedna kompanija dobila samo jedan tender. Međutim, “Prointer ITSS”, “Sirius 2010” i “Kaldera” zajednički su osvojile više od 1.400 tendera ukupne vrijednosti preko pola milijarde maraka, prema zvaničnim podacima.

OFAC navodi da je Dodik iskoristio svoj položaj za usmjeravanje ugovora ka mreži privatnih kompanija koje on i njegov sin Igor nadziru. Igor Dodik kontroliše mnoge kompanije u ovoj mreži, oslanjajući se na različite nominalne vlasnike i direktore, uključujući “Infinity International Group”, holding kompaniju koja direktno ili indirektno posjeduje još najmanje pet kompanija u BiH.

Pored “Prointera” i “Kaldere”, OFAC posebno ističe firmu “Sirius 2010” iz Banjaluke zbog unosnih ugovora s vladom. Ova firma je od osnivanja pobijedila na skoro 200 tendera vrijednih više od 50 miliona maraka. Polovinu ovog iznosa čini ugovor za digitalizaciju TV signala potpisan sa državnim ministrom saobraćaja i komunikacija Edinom Fortom.

Druge najvrijednije nabavke za “Sirius 2010” dodijelile su Poreska uprava Republike Srpske, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Univerzitetski klinički centar Republike Srpske, gdje je direktor Vlado Đajić, visoki funkcioner SNSD-a.

OFAC takođe opisuje kako je Igor Dodik često iz sjenke uključen u poslovanje sankcionisanih kompanija. U aprilu 2024. godine, Igor je, prema OFAC-u, bio odgovoran za zapošljavanje novog direktora “Siriusa” nakon ostavke prethodnog direktora. Igor je takođe učestvovao u organizaciji sastanaka na kojima je razgovarao o novim ugovorima.

“Prointer”, “Kaldera” i “Sirius 2010” trenutno su uključeni u procese nabavki i očekuju potpisivanje ugovora vrijednih oko 1,5 miliona maraka.

The post Sankcionisane firme zbog veza sa Dodikom zaradile 500 miliona maraka na tenderima first appeared on Gerila.info.

U novembru ove godine u Sjedinjenim Američkim Državama će se održati predsjednički izbori. Situacija se “zakuhava” oko kandidature bivšeg predsjednika Donalda Trampa. U Evropskoj uniji će na ljeto biti izbori za Evropski parlament. Uzevši u obzir da su Sjedinjene Države i Evropska unija u značajnoj mjeri involvirani u društveno-političke procese u Bosni i Hercegovini, postavlja se pitanje da li izbori u SAD i EU mogu i na koji način uticati na situaciju u BiH?

Odavno kruže mišljenja da pažnja međunarodne zajednice za BiH popušta tokom određenih događaja, kao što su izbori u njihovim matičnim zemljama. S tim u vezi, postoje spekulacije da, ukoliko se SAD i EU “zabave o svom jadu”, odnosno posvete unutrašnjim političkim problemima, kao što su predstojeći izbori u SAD i EU, u toj mjeri da zanemare situaciju u “problematičnim državama”, kao što je BiH, može doći do eventualnog pogoršanja situacije i dovesti do toga da, npr. vlast u Republici Srpskoj povuče drastičnije poteze, kao što su rigorozniji zakoni, hipotetički referendum i secesija.

Politička analitičarka Ivana Marić smatra da ne postoji šansa za to, prije svega zato što u Bosni i Hercegovini postoji visoki predstavnik “čiji jedini zadatak jeste da prati situaciju u BiH”.

“Imamo situaciju u SAD da je Tramp bio predsjednik i svjedočili smo koliko se Dodik ponadao tome da će se politika Amerike promijeniti prema BiH, konkretnije da će postati tolerantnija na njegove ispade. Međutim, to se nije desilo, tako da neće to djelovati. Isto tako i sa EU, već smo imali izbore. Ipak su to demokratske države. Bez obzira šta da se desi, neće se desiti neka značajnija promjena koja bi mogla uticati na situaciju u BiH”, ističe Ivana Marić i naglašava da se to posebno odnosi na izvjesne radikalne poteze političkih aktera u BiH, kao što je već pomenuta hipotetička secesija Republike Srpske.

S tim u vezi, Senad Pećanin, advokat, bivši novinar i osnivač magazina Dani, smatra da “ukoliko u Vašingtonu ili evropskom prijestolnicama ima neko ko vjeruje Miloradu Dodiku da je moguća secesija Republike Srpske bez rata onda je i moguće da Bosna i Hercegovina bude poligon na kojem će Srbija konačno moći upotrijebiti oružje za koje je Aleksandar Vučić potrošio milijarde eura u posljednjih nekoliko godina.”

Milorad Dodik je, inače, u decembru prošle godine izjavio da ja planirao proglasiti nezavisnost Republike Srpske dok je Donald Tramp bio predsjednik SAD i da bi sada to uradio ukoliko bi Tramp ponovo pobijedio na izborima. Međutim, postavlja se pitanje da li bi imao podršku istog tog Trampa, bez obzira koliko veliča njega, ili njemu bliske političare i ideologe. O ostatku međunarodne zajednice da ne govorimo.

Što se odnosa međunarodne zajednice prema BiH tiče, Ivana Marić ističe da je BiH dugo bila van interesa međunarodne zajednice, čak od 2006. godine, nakon Aprilskog paketa, pa sve do unazad koju godinu, do agresije Rusije na Ukrajinu.

“Ni to ništa nije pomoglo Dodiku da otcijepi Republiku Srpsku, ako to uopšte i jeste njegov cilj, a ne samo priča za zamajavanje javnosti. Ne mogu se oni toliko zabaviti svojim problemima da puste da se nešto desi što bi ugrozilo mir, ne samo u BiH, neminovno bi se to odrazilo i na Evropu. Naravno da će se više posvetiti izbornim kampanjama, ali ne na uštrb sigurnosti i mira u BiH”, zaključuje Marićeva.

Profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci Miloš Šolaja za Gerilu kaže da su izbori uglavnom unutrašnja stvar.

“Svi izbori se vode oko nekih unutrašnjih problema, a ne toliko u spoljnoj politici osim u nekim drastičnim slučajevima velikih kriza. Sada malo raste ta krizna situacija u svijetu. Ali, u principu, mislim da je Bosna i Hercegovina nebitno pitanje kada su u pitanju izbori u Americi ili u EU. Možda da se neke birokratije donekle bave BiH ako na tom pitanju mogu da „uštinu“ po neki glas, ali sama situacija u BiH nije na visokoj listi prioriteta ni jedne od velikih sila. Ne treba egocentrično posmatrati stvar”, navodi profesor Šolaja.

Naglašava da bi interesovanje za BiH prestalo u slučaju intenziviranja krize u ostatku svijeta i ako bi se situacija na Balkanu smatrala relativno mirnom.

“U tom slučaju može doći do radikalizacije odnosa, ali pod uslovom da strane u BiH obezbijede i političku i ekonomsku, kao i logističku pozadinu, što je u ovom slučaju teško vjerovati jer će za mnoge aktere BiH zaista biti nisko, a mnogi drugi problemi u svijetu jako visoko na listi njihovih ciljeva”, ističe profesor Šolaja.

Naučna saradnica Fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung Tanja Topić, kao i ostali sagovornici Gerile, smatra da Bosna i Hercegovina već godinama nije prioritet ili da postaje prioritetom u politici SAD i EU “samo kad se situacija zaoštri i zazvecka referendumima i oružjem”.

“Ove godine su predsjednički izbori u SAD koji se s posebnom pažnjom prate u BiH, a sve nade iz Republike Srpske se polažu u pobjedu Trampa. I u EU su izbori za Evropski parlament pa su nade usmjerene ka populističkim snagama čiji trend jačanja je prisutan u mnogim evropskim zemljama. I SAD i EU su definitivno zaokupljeni mnogim drugim problemima, izborima i važnijim geopolitičkim dešavanjima što daje nadu i prostor ekstremnim političkim opcijama u BiH da pokušaju realizovati sopstvene prijetnje i planove”, navodi Tanja Topić.

Topićeva naglašava da pažnja međunarodnih aktera nije toliko usmjerena na BiH koliko na neka druga područja u svijetu.

“Međutim, mislim da su SAD poslale jasnu poruku da neće dopustiti bilo kakve političke avanture i rušenje dejtonskog poretka, tako da ta opomena djeluje prilično ozbiljno. Naravno, to ne znači da neće biti pokušaja korišćenja “prilike” i nedostatka fokusa na BiH”, ističe Tanja Topić.

Uloga Međunarodne zajednice u BiH

Inače, kada je riječ o ulozi međunarodne zajednice u BiH tiče, Ivana Marić, smatra da je problem ljudi u BiH što glasaju za određene političare a onda očekujuju od međunarodne zajednice da ih smjenjuje kao i da radi njihov posao.

“Građani Republike Srpske su izabrali Dodika, i ako im se ne sviđaju zakoni koje on usvaja onda trebaju da gledaju kako će ga smijeniti na narednim izborima, a ne da nasjedaju na njegove trikove o navodnoj zaštiti Republike Srpske. To ne bi bilo tako da sa druge dvije strane nemamo istu situaciju, i kod Hrvata i kod Bošnjaka najviše glasova dobijaju nacionalne stranke, bez ikakvih rezultata, koje samo šire mržnju, slično kao i Dodik. Jednostavno, do građana je. Ne možemo očekivati da međunarodna zajednica decenijama ispravlja našu izbornu volju. To nije smjena Dodika, to je oduzimanje izborne volje birača. Ako je građanima u RS dobro, ako su zadovoljni svojim životom, onda je to u redu. A isto se odnosi i na Federaciju i ostale dijelove BiH”, navodi Marićeva

Naglašava da građani moraju naučiti da snose odgovornost za svoju izbornu volju, kako EU i Amerika ne bi morale da djeluju.

“Da ne nasjedamo na nacionalističku retoriku i zakuhavanje, već da gledamo ko je šta konkretno uradio. Ne možemo glasati za njih, a onda očekivati da će Amerika doći i nametati zakone, ukidati zakone, i bilo šta raditi, jer to je ono što građani ove zemlje žele ili tolerišu a mogu smijeniti. Evo, već na narednim lokalnim izborima mogu pokazati da su protiv toga. Ne može niko mijenjati izbornu volju birača, jer ovo je ipak demokratija i građani trebaju da shvate da griješe”, ističe Ivana Marić na kraju.

Gerila.info

The post Uticaj izborne godine u SAD i EU na BiH: Od želja do realnosti first appeared on Gerila.info.