U dokumentarnom filmu „Romi u Zavidovićima: Život bez posla, pomoći i nade“, Gerila je prikazala život Roma u naselju u kojem su siromaštvo, nezaposlenost, loši uslovi stanovanja i izostanak institucionalne podrške svakodnevica, a ne izuzetak. Priče Avdije Huskića, Nusreta i Redže Seferovića pokazale su kako izgleda život ljudi koji se za sistem najčešće pojave tek pred izbore, kada njihovi glasovi postanu važniji od njihovih problema.

U nastavku ove priče, Gerila podkast iz Beča donosi razgovor sa romskom aktivistkinjom Usnijom Buligović, koja već dvije decenije radi na pitanjima integracije Roma u Austriji. Ona govori o tome kako austrijski sistem pristupa obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj zaštiti i stanovanju Roma, ali i upozorava da se svi problemi romske zajednice ne smiju svoditi samo na etničko pitanje. Nizak nivo obrazovanja, niskoplaćeni poslovi, siromaštvo i diskriminacija dio su šireg socijalnog kruga iz kojeg se teško izlazi bez sistemske podrške.

Suština ovakvog pristupa je da se problem najprije prikaže kroz ličnu priču iz BiH, a zatim kroz podkast otvori prostor za moguća rješenja iz uređenijih sistema. Cilj nije samo pokazati šta ne valja, nego otvoriti pitanje šta se može promijeniti i kako iskustva drugih mogu pomoći da se u BiH konačno počne razgovarati o rješenjima, a ne samo o posljedicama.

GERILA

The post Romi između siromaštva i sistema: Šta BiH može naučiti od Austrije? (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Više od pola vijeka kasnije, ovaj datum se i dalje obilježava, ali svakodnevni život Roma u Bosni i Hercegovini pokazuje da se suštinski malo toga promijenilo i da je u našoj zemlji, kao i u mnogo drugih oblasti, sve ostalo samo na papiru.

Iako su kroz godine uspostavljeni određeni zakonski i institucionalni okviri za uključivanje Roma, njihova svakodnevica i dalje je obilježena kršenjem osnovnih ljudskih prava – od pristupa radu i obrazovanju, do zdravstvene zaštite i dostojanstvenog života. Prema popisu iz 2013. godine, u BiH živi oko 13.000 Roma, ali procjene romskih organizacija govore da ih je zapravo oko 80.000.

Ta razlika između statistike i stvarnosti najbolje oslikava i odnos sistema prema ovoj zajednici.

Upravo o toj stvarnosti svjedoči i dokumentarni film portala Gerila.info koji je nedavno snimljen u Zavidovićima, koji kroz lične ispovijesti otvara pitanja koja godinama ostaju na margini.

„Kad imam – jedem, kad nemam – ne jedem“, kaže Avdija Huskić, jedan od sagovornika u filmu. Sa 190 maraka socijalne pomoći, nakon što plati osnovne račune, ostaje mu tek 20 ili 30 maraka. „Vreća brašna je 30 maraka. Šta ja mogu s tim?“, pita.

Njegova priča nije izuzetak već, kako kažu naši sagovornici, pravilo.

I Nusret Seferović, Avdinjin komšija, govori da je na evidenciji biroa za zapošljavanje i da ga za skoro četiri decenije niko nikada nije pozvao na posao.

„Ja sam na birou od 1987. i još me niko nikada nije zvao“, kaže, ogoljavajući apsurd sistema koji formalno postoji, ali u praksi ne funkcioniše.

Život „od danas do sutra“ nije metafora, već svakodnevica romske populacije u BiH.

„Mi živimo od danas do sutra. Danas imamo, sutra nemamo. Nikad niko iz Zavidovića bilo koji predstavnik institucija, ko je nadležan za ovu sirotinju, nije došao da nas obiđe. Da kaže – ajmo da obiđemo taj romski narod, pa bar te starije osobe koji ne mogu zaraditi za život, da vide šta nam treba u životu. Treba li nam brašna, drva, ulja. Nikad niko. Mi smo Romi, nama očito ne treba nikakva pomoć. I kažu sutra – Romi prose, pa moraju prositi. Prisiljen je da mora da prosi.“, kaže Avdija za Gerilu, opisujući ciklus siromaštva iz kojeg se teško izlazi bez sistemske podrške.

Problem nije samo u siromaštvu, već i u odnosu institucija koje često ostaju nijeme i nevidljive. Nusret Seferović, koji sa porodicom živi u kući koja se naslanja na objekat u ruševnom stanju, godinama upozorava lokalne vlasti na opasnost urušavanja kuće.

„Kažu – popravi sebi ako imaš para. Pa da imam para, ne bih vas pitao“, kaže Nusret.

Još drastičniji primjer dolazi iz oblasti zdravstvene zaštite.

Nusret svjedoči i da njegov sin nije mogao dobiti zdravstveno osiguranje na vrijeme za liječenje, iako je bolovao od karcinoma.

„Tek kad je umro, javili su da mu je odobreno zdravstveno osiguranje. Gdje to postoji?“, pita on.

Redžo Seferović, neformalni zastupnik prava Roma u Zavidovićima, koji godinama ukazuje na probleme ove zajednice, kaže da se o Romima najviše govori – kada je to politički opravdano.

„Znate kada se najviše vodi evidencija o Romima? U predizbornim kampanjama, kada se kupuju glasovi. Tada se sjete da postojimo. I na Svjetski dan roma i to je to“, kaže Redžo.

Podaci iz Zavidovića dodatno potvrđuju razmjere problema – od više od hiljadu Roma, zaposlen je tek jedan.

Uprkos svemu, romska djeca završavaju škole, uče zanate, pokušavaju da izađu iz začaranog kruga siromaštva. Ali prepreke ostaju iste.

„Završe školu, dođu na biro – i nikad ne dobiju posao. Zato što su Romi“, kaže Redžo za Gerilu..

Međunarodni dan Roma u Bosni i Hercegovini tako ostaje prije svega podsjetnik koliko je malo toga zapravo urađeno. Dok se govori o inkluziji i pravima, u stvarnosti mnogi Romi i dalje žive bez osnovnih uslova za dostojanstven život.

Bez konkretnih i sistemskih poteza institucija, bez volje i samog društva da nešto promijeni, teško je očekivati promjene, jer između onoga što formalno postoji i onoga što Romi žive i dalje stoji ista, duboka razlika.

Dejan Rakita / GERILA

The post Svjetski dan Roma: Prava možda jesu na papiru, ali su Romi i dalje na margini (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

„Kad imam – jedem, kad nemam – ne jedem. Od 190 maraka socijalne pomoći, nakon računa ostane mi 20–30 maraka. Šta mogu s tim?“, kaže Avdija Huskić, opisujući život na ivici egzistencije. Njegova priča nije izuzetak, već pravilo za mnoge u ovom naselju.

Slično govori i Nusret Seferović, koji sa porodicom živi u kući uz neuslovan i opasan objekat naslonjen na njegov dom. Upozoravao je opštinske vlasti da urušeni dio predstavlja prijetnju za bezbjednost njegove porodice, ali bez ikakvog odgovora: „Kažu – popravi sebi ako imaš para. Pa da imam para, ne bih vas pitao.“

Njegova porodica, kao i mnoge druge, živi bez sigurnog krova nad glavom i bez konkretne pomoći nadležnih.

Na sistemski problem ukazuje i Redžo Seferović, mještanin Zavidovića i neformalni zaštitnik romskih prava, koji ističe da su Romi među najmarginalizovanijim grupama u državi: „Znate kada se najviše vodi evidencija o Romima? U predizbornim kampanjama, kad se traži i kupuje glas. Tada se sjete da postojimo.“

Prema njegovim riječima, od više od hiljadu Roma u Zavidovićima zaposlen je tek jedan.

Film donosi i širu sliku – generacije koje završavaju škole, ali ne dobijaju posao, porodice bez zdravstvenog osiguranja i starije koji preživljavaju bez osnovnih uslova za život. U takvim okolnostima, borba za dostojanstvo postaje svakodnevna.

The post Romi u Zavidovićima – dokumentarni film: „Kad imaš jedeš, kad nemaš ne jedeš“ first appeared on Gerila.info.