U naselju Gomjenica, Nikola Mijaljica je po treći put dočekao vodu u kući. Kaže, od nadležnih ga niko nije ni pokušao obići.

“Niko nas od vlasti nije obišao, sve ove godine nas lažu. Naš gradonačelnik Slobodan Javor očito ima morsku bolest jer nije mogao da uđe u naselje od vode i obiđe nas koji smo pod vodom”, izjavio je za GERILU.

Mijaljica dodaje da je razočaran i bijesan: “Mislite da je njima u vlasti bitno što su ljudi na tavanu spavali? Njima je bitno da ih snima televizija, to je njima bitno, da na ovoj našoj muci njima raste rejting!”

On, u svojoj muci, ne štedi ni predsjednika Srpske: “Odakle Dodiku obraz da on nama govori da ne vjerujemo svojim očima jer su to, kao dezinformacije, a da vjerujemo njemu. Naše slušanje njega je dovelo do toga da ja treći put imam 80 cm vode u kući!”

Slične poruke dolaze i iz prijedorskog naselja Stari grad.

Simo Batez, kojemu je voda gotovo prodrla u kuću, ogorčeno komentariše: “Ovo nasip? Ja ne mogu vjerovati, 30 cm pijeska? Imam osjećaj da su namjerno napravili ovako nasip iz nekog razloga… Ovdje nikoga ne interesuje Stari grad. Zna se da su dobili novac da to urade, moglo se napraviti od 2014.godine da su svake godine barem po 10 cm zidali.”

Među onima koji su ustali kada su institucije zakazale je i 23-godišnji Adem Hadžialić, koji je evakuisao preko 20 ljudi.

“Nasip je probio u petak naveče, tražio sam dvadeset vreća da pokušamo zaustaviti vodu, ali niko nije reagovao – ni civilna zaštita ni opština.”

Iako je voda došla do prozora njegove kuće u kojoj živi sa ženom i šestomjesečnom bebom, prvo je evakuisao porodicu, a potom se vratio: “Evakuisao sam ženu, dijete i sestru u Kozarušu, a onda se vratio sa imamom i još dvojicom da spašavamo tepihe iz džamije dok je voda ulazila za nama.”

Adem i njegovi saborci nastavili su pomagati komšijama bez ičije institucionalne podrške: “Sami smo evakuisali 20-ak ljudi iz 6 do 7 kuća, niko nije dolazio pomoći, sve što dijelimo – hranu, vodu – sami smo kupili. Nisam tri dana i noći napuštao naselje, pomagao sam komšijama, veslao po poplavljenim ulicama i donosio potrepštine.”

Prije tačno četiri godine ovaj problem je trebao biti riješen jer su u martu 2021. predstavnici JP “Vode Srpske” i Dalibor Pavlović, tadašnji gradonačelnik, najavili su da početak realizacije mjera zaštite od poplava.

Navodno su tada već trebala biti obezbjeđena sredstva za saniranje rijeke Miloševice u vrijednosti od 3,1 miliona KM i regulacijom vodotoka rijeke Gomjenice u dužini od četiri kilometra u vrijednosti od 6,4 miliona KM, a po ubrzanom postupku su se trebali završiti i aktivnosti za finansiranje i drugih prioritetnih mjera zaštite od poplava u Prijedoru u ukupnoj vrijednosti od oko 11 miliona KM.

“Riječ je o rekonstrukciji obodnog kanala u Tukovima od 5.286 m, izgradnji pločastih propusta na željezničkom mostu na pruzi Prijedor – Ljubija, izgradnji nasipa na desnoj i lijevoj obali rijeke Sane u dužini od po 2.287 m, čišćenju korita rijeke Sane u granicama Prijedora i opštine Oštra Luka, kao i drugim aktivnostima”, navedeno je u zajednikom saopštenju iz kabineta tadašnjeg gradonačelnika Prijedora i rukovodstva “Voda Srpske”.

U sve se tada uključio i Milorad Dodik, u to vrijeme član Predsjedništva BiH, koji je najavio izdvajanje dodatnih 15 miliona KM za kompletan projekat odbrane Prijedora od mogućih poplava.

Iako je navedeni projekat trebao biti završen do kraja 2023.godine, odnosno prije više od dvije godine, to se, za sada nije desilo. Ali se zato desio mart 2025.godine i “najveće poplave u istoriji grada Prijedora”, kako je to okarakterisao aktuelni gradonačelnik, takođe član SNSD-a kao i njegov prethodnik, Slobodan Javor.

“Dakle, obećano im je još 15 miliona uz onih 11 što su obezbijedili i nije urađeno gotovo ništa. Jer da jeste, ne bi sada imali 800 poplavljenih domaćinstava. Umjesto da sa 25 miliona riješe sve probleme, sada će morati da od aktuelnih poplava namire štetu koja će iznositi daleko više od toga. Pitanje je gdje je uopšte obećani novac. Moji izvori iz Gradske uprave sumnjaju da nikada projekti nikada nisu ni upućeni ka nadležnim kako bi se zahtijevao novac za završetak posla. Gledao sam i plan kapitalnih investicija do 2026. pa redom po godinama. Evo u ovoj, ništa nisam mogao naći a da se odnosi na rješenje pitanja poplava. To je zaista tragično. I ponovo se bojim da će nakon svega ovoga sve ostati kako jeste. Što je najgore mislim da niko neće odgovarati, pogotovo što na svu sreću nije bilo ljudskih žrtava. Ali ako treba da se dese ljudske žrtve da bi se konačno reagovalo, kao u Doboju, onda smo zaista dotakli dno”, kaže za Gerilu Radoš Krstojević, novinar Nezavisnih novina.

Javor se medijima, osim onim prorežimskim koji ozbiljna pitanja odavno ne postavljaju, ne javlja već danima, tako da nije poznato šta je i da li je išta od projekata koji se tiču odbrane Prijedora od poplava realizivano ili u kojoj je fazi.

Novinar Radoš Krstojević, koji se i sam bavio istraživanjem situacije oko poplava, ne samo u Prijedoru, za naš portal kaže da nam “slike iz Prijedora, po ko zna koji put, pokazuju ne samo svu nesposobnost nadležnih na lokalnom, već i na republičkom nivou”.

“Samo se vrtimo u krug, problem se pojavi, pričini ogromnu štetu i prođe. Rukovodioci u institucijama dođu pred građane, obećaju pomoć, pa odu i oni. A ostaju samo ti ljudi koje je zadesila nesreća da se pokušaju izboriti sa posljedicama i nadati se da nova neće doći. A nažalost ona ponovo dođe. U prethodnih 11 godina, Prijedor je tri ili četiri puta stradao u poplavama. Nije urađeno gotovo ništa da se na bilo koji način spriječi da voda uđe u domaćinstva, iako su ljudi molili i zahtijevali”, kaže za Gerilu Krstojević.

I dok vlast tvrdi da je vanredno stanje ukinuto, za stanovnike Prijedora i drugih poplavljenih mjesta u Srpskoj ono traje sa svakom novom kišom i lošijom vremenskom prognozom.

U Kozarskoj Dubici, Kostajnici i Gradišci situacija je bila donekle pod kontrolom zahvaljujući blagovremenoj reakciji, ali štete su i tamo značajne.

Jedanaest godina nakon velikih poplava iz 2014. godine, u Prijedoru su stotine kuća opet pod vodom, a građani ponovo spašavaju svoje živote i imovinu bez ikakve sistemske pomoći. Svaka nova kiša budi stare strahove, a stari odgovori više ne zadovoljavaju.

Prijedorčani su se još jednom našli na istom mjestu, pred istom prijetnjom, sa istim pitanjem: kako je moguće da se ništa nije naučilo? U vremenu kada se milioni najavljuju lako, a odgovornost razvodnjava brže od kiše, ostaje im samo da spašavaju jedni druge. Obećanja više niko ne broji.

Samo štetu.

Dejan Rakita / GERILA

The post Poplave koje su mogle biti spriječene: Prijedor ponovo pod vodom, a milioni ponovo u magli (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Pravna borba protiv rudarskih istraživanja u Jezeru traje već godinama, a građani i aktivisti ističu da vlasti i investitori uporno uskraćuju javnosti ključne informacije.

„U slučaju Jezera smo i ranije tražili da nam se dostavi projektna dokumentacija kako bi javnost dobila uvid u to šta se istražuje. Sud je u četiri presude naložio Ministarstvu da nam dostavi dokumentaciju, ali je mi i dalje nemamo. Ako je riječ o društveno odgovornim kompanijama i transparentnim institucijama, postavlja se pitanje šta se zapravo krije“, izjavio je Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

Mirela Hajder iz UG „Dolina Plive“ upozorava da rudarska istraživanja često vode ka otvaranju rudnika, što je već primijećeno u Srbiji, gdje su stanovnici zbog toga morali napustiti svoje domove.

„Rudarska eksploatacija povećava rizik po zdravlje stanovništva, uključujući učestaliju pojavu malignih oboljenja. Takođe, potencijalno otvaranje rudnika uz rijeke Plivu i Jošavku moglo bi imati dalekosežne posljedice po životnu sredinu i kvalitet vode u širem području, od Jajca do Banje Luke“, ističe Hajder.

Pravne nejasnoće i izmjene zakona u korist investitora

Pored sumnje u blagovremenost zahtjeva za produženje istražnog roka, tužitelji osporavaju i način na koji je Ministarstvo utvrdilo ispunjenost uslova za produženje. Prema zakonu, investitor je morao ispuniti najmanje 75% planiranih istraživanja, ali iz rješenja Ministarstva nije jasno da li je taj uslov ispunjen.

Najspornija je činjenica to što je Ministarstvo propustilo da utvrdi da su bitno primijenjeni uslovi na osnovu kojih su istraživanja prvobitno odobrena, u odnosu na uslove pod kojima se ona produžavaju.

Tokom prošle godine, uprkos protivljenju suštinskim izmjenama i dopunama Zakona o geološkim istraživanjima, a “novi” zakon je na snazi od jula 2024. godine. Sada je zakonom dozvoljena količina mineralne sirovine za metalične mineralne sirovine, kao u konkretnom slučaju, za istraživanje povećana sa 200m³ na 2.000 tona po tehnološkom tipu.

Redžib Skomorac, pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, smatra da je to investitora stavilo u privilegovanu poziciju, a građane izložilo većim ekološkim rizicima.

„Ministarstvo je zanemarilo činjenicu suštinske izmjene zakona, čime investitora dovodi u povoljniji položaj, a interese građana u ozbiljnu opasnost“, naglasio je Skomorac.

Centar za životnu sredinu je kod Ustavnog suda Republike Srpske pokrenuo postupak ocjene ustavnosti ovog zakona. Sud je prihvatio prijedlog za prioritetno odlučivanje, pa se odluka uskoro očekuje.

“Kako bi za konkretni slučaj bilo cjelishodno konsultovati odluku Ustavnog suda, jer se tiče ustavnosti zakona na osnovu kojeg je Ministarstvo izdalo sporno rješenje, Centar je uz tužbu podnio i zahtjev za odlaganje izvršenja u roku do 60 dana, o kojem bi sud trebao da odluči u hitnom postupku”, dodao je Skomorac.

Gerila.info ranije istraživala problem geoloških istraživanja u Jezeru

Portal Gerila.info već je izvještavao o kontroverznim rudarskim istraživanjima u Jezeru a o ovu temu smo obradili i u kratkom dokumentarnom filmu.

Vrijedi podsjetiti da su odbornici lokalne skupštine još krajem 2023. jednoglasno odbili nastavak istraživanja, ali da to nije zaustavilo vlasti i investitore.

„Mi mještani nismo za rudarenje, nikako“, rekla je Mira Dereta iz Jezera za Gerila.info, dodajući da su mnogi građani protiv, ali se boje javno istupiti zbog prijetnji gubitkom posla.

Posebnu kontroverzu izazvao je novi zakon o geološkim istraživanjima, kojim je lokalnim zajednicama oduzeto pravo odlučivanja o koncesijama. Sada o svemu odlučuje Vlada Republike Srpske, dok su građani i njihove potrebe gurnuti u drugi plan.

Vlast i investitori brane istraživanja

Ministar energetike i rudarstva Petar Đokić ranije je izjavio da istraživanja “ne predstavljaju opasnost po građane i životnu sredinu”.

„Zašto bismo bježali od korištenja prirodnih resursa? Na rudarstvu su nastali Prijedor i Ugljevik, i cijeli taj kraj živi od toga“, rekao je Đokić.

S druge strane, Miloš Bošnjaković, direktor kompanije Likos Balkans, čije kćerke firme provode geološka istraživanja u Republici Srpskoj, uvjerava da nikakva opasnost ne postoji.

“Svaka država boga moli da dođu ljudi da vrše istraživanja i da pokažu šta to ima, nećemo pričati o eksploataciji. U Mrkonjiću smo otišli a onda smo otišli do Jezera gdje se pokazalo da ima zlata, znači odveli su nas tragovi”, rekao je prošle godine za Gerilu Bošnjaković

Nastavak pravne borbe

Aktivisti i građani Jezera ne odustaju od pravne borbe i zahtijevaju veću transparentnost, učešće javnosti i zaštitu životne sredine. Odluka Ustavnog suda o ustavnosti izmjena zakona mogla bi imati ključni uticaj na budućnost rudarskih istraživanja u Republici Srpskoj. Dok građani i pravnici čekaju sudski epilog, Jezero ostaje još jedno bojno polje između interesa krupnog kapitala i prava lokalnog stanovništva na zdravu životnu sredinu.

Dejan Rakita/GERILA

The post Rudarska istraživanja u Jezeru: Građani i aktivisti pred sudom protiv vlasti i investitora first appeared on Gerila.info.

Krivična prijava protiv Šišića podignuta je zbog sumnje na zloupotrebu položaja i ovlaštenja, na temelju odredbi čl. 291. stavka 1. Kaznenog zakona, a Šišić nije bio dostupan za komentar jer je na godišnjem odmoru kako je rečeno ovom mediju u Ispostavi Gračac, trenutno na godišnjem odmoru.

“Državni inspektorat zaprimio je nalaz upravnog nadzora Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije nad radom Upravnog odjela Zadarske županije u vezi sa zahvatom izgradnje male hidroelektrane “Una-mlin” u kojem je utvrđeno da nije proveden postupak prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, da nije zatraženo mišljenje o potrebi provedbe postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja navedenog zahvata na okoliš prije izmjene i dopune lokacijske dozvole, da su rješenja kojima se utvrđuju vodopravni uvjeti izdana na temelju nepotpune dokumentacije nositelja zahvata”, istakli su iz Državnog inspektorata Republike Hrvatske.

Iz Udruge Una Srb su pozdravili aktivnosti Državnog inspektorata ali upozoravaju javnost da odbrana rijeke Une tek predstoji u danima i sedmicama koje dolaze.

Inspekcija zaštite okoliša je utvrdila da prije ishođenja Izmjene i dopune lokacijske dozvole, nositelj zahvata nije od nadležnog Ministarstva zatražio mišljenje o potrebi provedbe postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja navedenog zahvata na okoliš.

The post Krivična prijava za bivšeg načelnika Gračaca zbog izdavanja dozvole za hidrocentralu na izvoru Une first appeared on Gerila.info.

Trenutno su fizički obustavljeni svi radovi na izgradnji HE na izvoru rijeke Une.

“Ministarstvo je informacije i potrebnu dokumentaciju dostavilo svim tijelima relevantnim za ovaj predmet, među ostalima i Državnom inspektoratu Republike Hrvatske koji provodi inspekcijski nadzor”, rečeno je iz ovog ministarstva televiziji N1.

Iz Udruge Una Srb upozoravaju da je definitivno obustavljanje izgradnje mini hidrocentrale daleko od realizacije.

“Radovi na izgradnji hidroelektrane nisu službeno zaustavljeni od strane nadležnih tijela. Iako su mještani i aktivisti fizički prisutni na terenu i blokiraju radove, to ne znači da su radovi službeno obustavljeni. Također, informacija o obustavi radova koja se odnosila na prošli ponedjeljak nije predstavljala službeno zaustavljanje već privremeni povlačenje investitora pred prisutnim mještanima. Ministarstvo zaštite okoliša je ranije iznijelo stavove, ali radovi se i dalje nastavljaju”, poručuju iz Udruge Una.

Oni poručuju da “konačnih rješenja još nema” i mole medije da isprave ili povuku netačne članke kako bi se izbjegla zabuna među javnošću.

Mještani Donje Suvaje, Srba, Nebljusa, Gračaca, kao i svih gradova koji se sa bosanskohercegovačke strane nalaze na ovoj jedinstvenoj rijeci protive se već sedmicama protiv, kako tvrde, nelegalne gradnje male hidroelektrane, koja bi uništila vrelo Une.

Mini hidrocentralu “Una-mlin” u mjestu Donja Suvaja kod Gračaca namjerava da napravi firma Pipra sa sjedištem u susjednom Srbu, dok je izvođač radova firma “Starac”, čije se sjedište nalazi u Kaštel Kambelovcu. Izvođač radova posjeduje građevinsku dozvolu, ali ne i dokument “Ocjena prihvatljivosti zahvata u Ekološkoj mreži Natura 2000”.

Samir Hamzić, predstavnik firme “Starac” odbio je da odgovori na pitanja novinara Gerile koji je izvještavao sa protesta od 2.avgusta kada je na izvoru Une koncert imao i Darko Rundek.

Ustanova “Natura Jadera” upravlja sa 12 zaštićenih dijelova prirode Zadarske županije i 83 područja evropske ekološke mreže Natura 2000 i radi se o dokumentu koji se odnosi na to koliki će negativni utjecaj imati izgradnja mini hidroelektrane u prirodi, odnosno Ekološkoj mreži.

Na  štetnost gradnje ove mini hidroelektrane upozoravlai su i predstavnici ekoloških udruženja iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a zbog njene gradnje je 25. jula održano je nekoliko protesta na u blizini izvora rijeke Une u Hrvatskoj a Darko Rundek je održao i koncert u znak podrške borbi mještana i aktivista koji se protive izgradnji mini hidrocentrale “Una-mlin”.

Gerila

The post Borba za odbranu izvora rijeke Une i dalje traje first appeared on Gerila.info.

Predstavnik Nature Jadera je rekao da će nadležni inspektor za zaštitu prirode doći u četvrtak, nakon gotovo mjesec dana devastacije ovog područja.

“Glavna poruka protesta danas u Donjoj Suvaji je hitan poziv za zaustavljanje izgradnje hidroelektrane na rijeci Uni kraj samog izvora. Lokalno stanovništvo i svi prisutni odlučno se protive ovom projektu, koji ugrožava našu neprocjenjivu prirodnu baštinu. Svaki oblik destrukcije u ovom zaštićenom području, koje je u susjednoj državi nacionalni park, je potpuno neprihvatljiv. Apeliramo na premijera Andreja Plenkovića da upotrijebi sve svoje ovlasti kako bi zaštitio rijeku Unu i osigurao očuvanje ovog dragocjenog ekosustava za buduće generacije”, poručuju iz Udruženja Una iz Srba.

Naglašavaju da se lokalno stanovništvo i svi prisutni odlučno protive ovom projektu, koji ugrožava neprocjenjivu prirodnu baštinu.

“Svaki oblik destrukcije u ovom zaštićenom području, koje je u susjednoj državi nacionalni park, je potpuno neprihvatljiv”, poručuju iz “Une Srb”.

Zastupnik u hrvatskom Saboru Marin Živković pozvao je danas nadležne u Vladi RH da ponište koncesijski ugovor.

“Vrijeme je da Državni inspektorat i Vlada preuzmu odgovornost i trajno zaustave devastaciju izvora Une, a upitno je i zašto Ministarstvo zaštite okoliša ne reaguje. Lokacija na kojoj su počeli radovi mora se vratiti u stanje prije početka devastacije”, izjavio je Živković Hini.

Protesti su ponovo, nakon “protestnog” koncerta sa kojeg je uživo izvještavala i Gerila, organizovali  udruženje “Spasimo Unu” i “Balkanrivers”.

Inspektorat je prije sedam dana utvrdio da su lokacijska dozvola, kao i izmjene i dopune te dozvole, za planiranu mini hidrocentralu izdane bez provedene Ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, što je u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti prirode.

Posebno je bitan podatak da Una većim dijelom svog korita protiče kroz susjednu BiH a najveći dio tih područja je proglašen nacionalnim parkovima, dok je samo Vrelo Une u Hrvatskoj zaštićeno kao hidrološki spomenik prirode od 1968. godine, a danas u sklopu mreže Natura 2000.

Mini hidrocentralu “Una-mlin” u mjestu Donja Suvaja kod Gračaca namjerava da napravi firma Pipra sa sjedištem u susjednom Srbu, dok je izvođač radova firma “Starac”, čije se sjedište nalazi u Kaštel Kambelovcu.

GERILA

The post Nastavlja se borba za spas izvora rijeke Une, mještani i aktivisti pozivaju hrvatskog premijera Plenkovića da zaštiti ovaj biser prirode! first appeared on Gerila.info.

Borbu golorukog naroda koji je prije par dana svojim tijelima branio Unu podržao je i Ulrich Eichelmamm, direktor međunarodne organizacije RiverWatch.

“Mislim da moramo pobijediti u ovoj borbi. Kad sam prvi put čuo šta se dešava, prva misao mi je bila da nikad ne bih ni pomislio da se neko usuđuje da pipne Unu. Iako je ovo zaštićeno područje, neko je sve to ignorisao i počeo radove. U tom trenutku sam prekinuo svoj odmor i pridružio se otporu lokalaca”, rekao je Eichelmamm.

Božica Keča, mještana sela Donja Suvaja, za Gerilu kaže da narod ovog kraja neće dozvoliti dalje uništavanje rijeke ali da je šteta već učinjena i da je korito rijeke Une teško vratiti u njeno prvobitno stanje.

“Devastira se ova prelijepa rijeka, a mi nismo bilo obavijesteni o tome, već smo samo jednog dana ostali bez vode, jer su nam presjekli lokalni vodovod. Mi ne želimo da se naša rijeka devastira, da se ubijaju ribe, rakovi i sve sto je rijetkost u današnje vrijeme”, kazala je Keča.

Maja Sever, predsjednica Evropskog udruženja novinara, je zajedno sa svojom djecom došla da pruži podršku u borbi protiv ovog projekta koji narušava prirodni unikat kakvo je Vrelo Une.

“Ne možemo i ne smijemo dozvoliti devastaciju naše prirode, izvora, rijeka, jer je to nešto najvažnije što pripada građanima i ovoj zemlji. Ukoliko dozvolimo da krene i ukoliko dozvolimo prvu ovakvu devastaciju bez potrebnih dozvola, bez poštivanja zaštitnog projekta i Nature 2000, kojoj pripada ovo područje, onda nema kraja. Ovo nam je ono najvrijednije što imamo i mi i vi, naši dragi susjedi u BiH i zato treba pokazati da ne damo”, istakla je Sever.

Darko Rundek koji je održao koncert na izvoru Une je poručio da bi ovo uništavanje rijeke dovelo do gradnje hidrocentrale koja bi proizvodila mjesečnu struju u vrijednosti od 1.000 evra.

“Nema baš nikakvog razloga za gradnju te hidrocentrale, osim nekih lokalnih mućki, koje bi trebalo što prije spriječiti”, kazao je Rundek. Ovo je jedan od rijetkih primjera u Hrvatskoj da se nešto gradi, ali mislim da je to trend kojem ćemo, nadam se, uskoro stati u kraj”, istakao je Rundek.

Među okupljenim građanima koji traže pravdu za Unu pojavio se i Samir Hamzić – predstavnik investitora koji grade mini hidrocentralu, ali je odbio da odgovori na pitanja novinara Gerile.

Nikola Kurija iz Centra za životnu sredinu, je izjavio da borba za Unu neće stati i da će i danas ali i svih narednih dana mještani, aktivisti kao i brojni drugi ljudi protestovati zbog izgradnje mini-hidroelektrane, čija je gradnja počela na samo nekoliko stotina metara od njenog izvora.

“Nalazimo se u Hrvatskoj gdje ova prelijepa rijeka izvire, a već nakon nekoliko kilometara ona ulazi u BiH i gradi jedan od najljepših nacionalnih parkova u Evropi. Okupili smo se ovdje da pomognemo u borbi mještana protiv izgranje male hidrocentrale i da spasimo ovaj dragulj prirode”, istakao je Kurija.

GERILA

The post Gerila u Donjoj Suvaji: Narod, aktivisti i Darko Rundek protiv mašina a za spas Une (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Zanimljivo je izvještavanje medija sa dvije strane bosanskohercegovačke međuentitetske linije o temi velikih projekata u rudarstvo. Dok se za iskopavanje i najavu otvaranja rudnika u Loparama interesuju najvećim dijelom mainstream mediji iz Federacije BiH zbog navodne bojazni za moguće ekološke posljedice, za rudnik u Varešu, paradoksalno, više se “interesuju” mediji iz Republike Srpske i to oni bliski vlastima.

Sprega medija, domaćih političara i međunarodnih zvaničnika

Urednik portala Objavi.ba Adis Nadarević slaže se da je izvještavanje medija o ovoj temi jako zanimljivo. Prema njemu, inače izrazito polarizirana mainstream medijska i politička scena u Bosni i Hercegovini obično nema puno tema oko kojih može postići jedinstvo, ali se čini kako su nekako svi udruženi u podršci velikim rudarskim projektima.

„Veći mediji i političke stranke koje su u vlasti ili ozbiljno ciljaju da budu u vlasti dosljedno ignorišu ovu temu. Očito je da je u pitanju ili interes ili strah od zamjeranja međunarodnim interesnim grupama od kojih ovise, svaki na svoje načine“, kaže Nadarević.

On kao najočitiji primjer sprege političara, medija i međunarodnih zvaničnika navodi promotivnu vožnju voza za Vareš kao školski primjer PR poteza kompanije Adriatic Metals. Na osnovu medijskih izvještavanja o „vozu koji vraća život u Vareš“ javnost bi zaključila kako je riječ o putničkom vozu koji počinje saobraćati po prvi put nakon rata, iako će tom prugom saobraćati jedino teretne kompozicije sa rudom za izvoz.

„To je klasičan primjer korporativnog medijskog spina i izvještavanja u potpunosti prilagođenog interesu ’naručioca’. Spisak putnika tog famoznog voza je svojevrsna who-is-who lista sprege politike, medija i međunarodnih brokera u ovom projektu“, ističe Nadarević.

Dva lica državne imovine

Sve su glasnije kritike aktivista da je aktuelna politička priča o državnoj imovini samo krinka iza koje se krije namjera političara da se dočepaju bogatstava koje skriva zemljište u FBiH i Republici Srpskoj, te da su to i stvarne namjere predstavnika međunarodne zajednice, popularno rečeno „stranaca“. Ako je to istina, u cijeloj priči svoju ulogu svesrdno igraju i domaći političari.

Upravo je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske početkom ove godine podržao borbu mještana protiv rudnika u Varešu.

“Da li je to fer prema ljudima koji žive u Federaciji? To neće u Srpskoj niko dobiti dok se ne vidi interes Srpske koji je dominantan. Kakva naknada? Zbog toga je neko smislio da se imovina prebaci na nivo BiH, pa će naći nekoga da po usvojenoj koncesiji koja je beznačajna, da ta prava”, rekao je tom prilikom medijima Dodik.

Nije nužno da je predsjednik RS u krivu kada govori o Varešu i namjeri britanskog investitora da otvori rudnik u ovom gradiću. Protiv ekoloških istraživanja u tom mjestu bune se ekološki aktivisti iz Federacije. Zanimljivo je, međutim, kako Dodik ne vidi iste stvari u “svom dvorištu”. Prema logici koju on demonstrira, očigledno je da su istraživanja i rudarenje u Federaciji pokušaj “prebacivanja imovine na BiH” dok su u Republici Srpskoj “dominantan interes Srpske”.

Nakon Dodikove odbrane interesa “ljudi koji žive u Federaciji” oglasila se i banjalučka Alternativna televizija tekstom “Britanci namirisali zlato, Bošnjaci daju dozvole”. Međutim, ova je televizija prošle godine u svojim prilozima optužila pojedince iz prijedorskog sela Bistrica koji su se protivili otvaranju rudnika uglja lignita u tom selu da stoje na putu razvoja Republike Srpske. Za pobunu protiv otvaranja rudnika optužili su nevladine organizacije “koje dolaze iz drugog entiteta”.

Sa druge strane, na nedavnoj sjednici održanoj 23. maja 2024., Narodna skupština Republike Srpske nije usvojila Prijedlog deklaracije o protivljenju otvaranju rudnika litijuma, bora, natrijuma, stroncijuma, kalijuma i prateće asocijacije elemenata na teritoriji opštine Lopare. Od 64 prisutna narodna poslanika, samo je 21 glasao za Prijedlog rezolucije, dok se ostali nisu uopšte ni izjasnili. Dakle, 43 narodna poslanika nisu glasala ni “za” ni “protiv” iako su bili prisutni i to dovoljno govori o svijesti vladajuće koalicije na temu uvažavanja glasa naroda. Slično je bilo i sa rudnicima u Bukovoj kosi, Mednoj, Bistrici…

Situacija ništa bolja nije ni u Federaciji kada govorimo o političarima, a ulogu federalnog premijera Nermina Nikšića u priči oko rudnika u Varešu smo objasnili na početku. Nikšić je nedavno izazvao ogorčenje aktivista za očuvanje okoliša kada je, komentarišući onu spornu odluku o prenamjeni šumskog zemljišta visoko vrijedne šume oko Vareša nazvao „šikarama“.

Upravo zbog toga su aktivisti iz Udruženja građana „Fojničani“ iz Maglaja svoju nedavnu konferenciju posvećenu zaštiti šuma i održivom upravljanju njima nazvali „Kako šuma postaje šikara?“. Ali čini se kako Nikšić ne čuje poruke aktivista koje se tiču njegovog vokabulara jer je istu riječ upotrijebio i u komentaru nakon što je Ustavni sud BiH 31. maja navedenu odluku o prenamjeni zemljišta stavio van snage.

„Neki očito misle da je bolje da ostane besperspektivna šikara koja će se zvati državna, nego perspektivna investicija na zemljištu koje je također državno“, izjavio je ovom prilikom Nikšić.

Postoji li granica?

Nesporno je da se progres ne treba zaustavljati niti usporavati, pogotovo u siromašnoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina. Investicije su neophodne jer ćemo bez njih ostati bez stanovništva, što pogotovo važi za male sredine poput Vareša ili Lopara. Ipak, stvarni vlasnik ove zemlje, njene prirode i rijeka, pa i njenih rudnih bogatstava, jeste narod ove zemlje.

Ipak, postavlja se logično pitanje – koje su granice moći rudarskih kompanija, kao i granice osionosti i samovolje domaćih političara ukoliko se zarad eksploatacije rudnih bogatstava krše ljudska prava, ukoliko se narušava javno zdravlje, ukratko ako sve to ima preveliku cijenu?

“Granica postoji” bio je slogan upravo vlasti u Republici Srpskoj predvođenih Miloradom Dodikom u jednom od njegovih brojnih performanasa i “obračuna” sa “političkim Sarajevom” i Christianom Schmidtom.

U slučaju rudarskih projekata u BiH upravo bi taj slogan bio bi adekvatna poruka i političarima i stranim investitorima. Razlika je jedino u tome što ovdje ne bi bio u pitanju politički performans, već stvarna poruka.

Granica zaista postoji!

Dejan Rakita / Objavi.ba

The post RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (IV) first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Dejan Rakita

Aktivisticu Hajriju Čobo je kompanija Adriatic Metals krajem prošle godine tužila zbog “narušavanja ugleda”, a neporedno prije toga je stigla odluka Sekretarijata Bernske konvencije da se obustave radovi na eksploataciji u Varešu. Kao razlog je navedena upravo potreba da se ispitaju navodi aktivista.

“Radi se o klasičnoj SLAPP tužbi da se ućutka građane koji se bune za bilo šta, konkretno moji sugrađani i ja se bunimo protiv zagađenja vode. Za to zagađenje postoje brojni dokazi, ne samo snimci sa terena, gdje su bageri u koritu rijeke koja nama dolazi u vodozahvat, nego se radi i o zvaničnim laboratorijskim nalazima koji pokazuju povećanje kadmija u pitkoj vodi“, kaže kakanjska aktivistica.

Sekretarijat Bernske konvencije je izrazio žaljenje zbog izostanka zvaničnog odgovora vlasti Bosne i Hercegovine, države koja je potpisala ovu konvenciju kao ključni sporazum za zaštitu prirodnih vrsta i njihovih staništa. Posebno je naglašena zabrinutost zbog problema koje je tužitelj iznio o rudarskim aktivnostima Adriatic Metalsa koje mogu rezultirati gubitkom vrsta, degradacijom staništa i zagađenjem zraka, vode i tla, te štetnim posljedicama za ekosistem. Nadalje, naglašeno je i da je nedopustiv izostanak učešća lokalnog stanovništva u procesu donošenja odluka koje se tiču rudnika i zaštite životne sredine.

Aktivisti ne odustaju, opštinske vlasti zabrinute

Ipak, rudarska kompanija Adriatic Metals BH nedavno je povukla je tužbu protiv Hajrije Čobo, braniteljice prava na zdravu životnu sredinu iz Kaknja i predstavnicu NGG „Park prirode Trstionica i Boriva“, neformalne grupe lokalnih aktivista iz Kaknja koji se zalažu za zaštitu svojih šuma i rijeka.

Hajriju to nije pokolebalo da nastavi sa svojom borbom.

„Nisam pristala da na taj način se završi ovaj slučaj, te  sam odmah, idući dan 10.05.2024. godine obavijestila Sud da ne pristajem na povlačenje tužbe“, izjavila je za portal Antikorupcija.

U tužbi protiv nje tužitelj zahtijeva naknadu od 2,000 KM za nematerijalnu štetu. U odgovoru na ovu tužbu Hajrija Čobo je navela kako se sa svojom grupom aktivista zalaže za zaštitu šuma i riječnih korita od maja 2022. godine kada je saznala da je u mjestu Mehorić u blizini rudnika a izvan koncesionog polja nelegalno izgrađena betonara.

“Po pritužbi nadležnima, izvršen je inspekcijski nadzor kojim je utvrđeno da je objekt izgrađen bez potrebnih dozvola, a lokalna kooperantska firma Trgošped kažnjena je novčano. Zgrada je ubrzo nakon toga srušena i iako je uprava Adriatic Metalsa obećala da će to područje obnoviti, nije bilo poboljšanja u radovima na restauraciji. Naprotiv, ugovorna kompanija je nastavila da siječe drveće i odlaže otpad na obale rijeka Boriva i Trstionica, sužavajući tok vodotoka, kao i da ga zagađuje“, stoji u odgovoru na tužbu aktivistkinje.

Iako su iz Opštine Kakanj tražili pismenu garanciju od Adriatic Metalsa da neće dolaziti do zagađenja vode, to se nije desilo. Zauzvrat su ponudili alternativno rješenje za pijaću vodu.

“Zašto nam nude novo rješenje, ako rudnik ne zagađuje vodu. Naša zabrinutost je i za sam kvantitet, količinu vode, koju imamo u tim izvorima. Nama ne treba novi izvor vode, želimo samo da se postojeći zaštiti”, naglašava načelnik opštine Mirnes Bajtarević.

Pored mogućeg uticaja na vodu i zdravlje ljudi, stručnjaci upozoravaju da bi rudnik mogao uticati i na obližnju šumu Trstionica.

Šta će biti sa prašumom Trstionicom?

Redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu Dalibor Ballian ističe da se rudnik nalazi u neposrednoj blizini prašume Trstionice, a da je njegovo širenje planirano prema planini Tajan. Prema njegovim riječima, koncesije se daju na velike šumske površine koje se krče, a koncesiono polje graniči sa ovom prašumom koju aktivisti i stručnjaci pokušavaju sačuvati.

„Onog trenutka kada rudnik dođe s radovima do samog ruba prašume, nje više neće biti. Sve će se srušiti kao kula od karata, jer da bi ova prašuma funkcionisala, ona mora imati sloj šume od oko 800 metara“, zabrinut je profesor Ballian.

Na protestima protiv otvaranja rudnika u blizini opštine Jezero i rijeke Plive bila je i Čobo koja je pred prisutnim građanima i aktivistima održala inspirativan govor.

“Ne dajte. Ne da ni Ozren. Ne da ni Jezero. Ne da ni Srbija. Ne da ni Makedonija. Ni Crna Gora. Ne da bogami ni Britanija. U sebe ne kopaju. Što u sebe ne kopaju? Što ne kopaju po Australiji? Što nama? Mala je ova zemlja za tolike rudnike. Premala. Ako su nas ratom gonili odavde, pa nas gone nemaštinom, onda je jasno da nas sada gone mašinama. Zašto? Hoće baterije. Elektrane su u nas, pa će staviti hidroelektrane, pa će staviti rudnike, a sebi će napraviti električna vozila od naše sirovine. A nama ništa nema. I sebi će imati zelenu energiju. A kakva nama energija da bude? Od raka. Ko dobije rak nema energije“, poručila je okupljenima Hajrija Čobo.

Robert Oroz, koordinator Koalicije za zaštitu rijeka, kaže kako je u Bosni i Hercegovini opljačkano sve što se moglo, te kako je kroz razne malverzacije prodata gotovo cijela društvena imovina. Sad je, ističe, došlo vrijeme za pustošenje naših prirodnih resursa, a sumnja i u profil ljudi koji traže koncesije i u ozbiljnost njihovih namjera.

“Veliko je pitanje koliko će BiH imati koristi od tog iskopavanja. Da li smo mi ovdje nekakav protektorat, jer vidim da u posljednje vrijeme dolazi do pobuna u Africi. Konkretno mislim u Niger gdje zabranjuju eksploataciju svojih prirodnih resursa, a znamo da sve nuklearke u Francuskoj rade na uranij koji se iskopava u Nigeru. Samo se bojim da Bosna i Hercegovina ne bude neki novi Niger”, kaže Oroz.

[kraj prvog nastavka]

The post RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (III dio) first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Dejan Rakita

Počelo je, kao i svaki veliki projekt u maloj sredini, sa nadom u bolje sutra. Ta nada je pratila dolazak kompanije Eastern Mining kada je 2013. godine ona preuzela MM Project d.o.o. iz Kreševa, preduzeće koje je godinu dana ranije dobilo koncesiona prava na istraživanje i eksploataciju metalnih ruda barita, cinka i olova na području opštine Vareš.

U oktobru 2013. godine osnovnom koncesionom ugovoru dodan je i prvi aneks u kojem je izvršena izmjena naziva i sjedišta dosadašnjeg koncesionara MM Project d.o.o. u novog titulara – Eastern Mining. Do tada pozitivna slika o rudniku u javnosti se počinje mijenjati sa objavama u medijima da je Eastern Miningu koncesiona naknada sa 10.000 KM po hektaru spuštena na 150 KM!

Jednokratna koncesiona naknada je u 2013.godini iznosila 10.000 KM po hektaru, ali se to mijenja 2018. godine, kada tadašnji odlazeći premijer kantona Miralem Galijašević u Odluci o dodjeli koncesije za istraživanje i eksploataciju mineralne sirovine – olova, cinka i barita na proširenom ležištu „Rupice-Borovica“ i „Veovača-Orti-Selište-Mekuše“ u opštini Vareš obračunava naknadu po nekadašnjoj cijeni od 0,15 KM/m2.

Ukupna površina novog koncesionog prostora koji je dobila kompanija Eastern Mining iznosi cca. 585 hektara, za koji su uplatili iznos 876.489,15 KM za stavku jednokratne koncesione naknade. Prema tada važećoj odluci, oni su bili dužni uplatiti oko 5,85 miliona KM. Tako je tadašnja Vlada ZDK na čelu sa premijerom Galijaševićem oštetila vlastiti budžet za oko pet miliona KM.

Zlato i srebro kao „prateće rude“

Zanimljivo je da je Galijaševićev nasljednik na mjestu premijera ZDK Mirza Ganić 23. januara 2020. godine donio spornu odluku kojom na novim ležištima u općini Vareš dodjeljuje koncesiju „i za eksploataciju zlata, srebra i bakra kao pratećih minerala ruda olova, cinka i barita, čije je prisustvo utvrđeno u osnovnom istražno-eksploatacionom polju Rješenjem o potvrđivanju geoloških rezervi broj: 06-18-405/18 od 24.08.2018. godine i Rješenjem o potvrđivanju geoloških rezervi broj: 06-18-182/19 od 29.03.2019. godine izdatih od Federalnog ministarstva energije, industrije i rudarstva za ležišta Veovača I, Veovača II i Rupice-Juraševac, Brestić u opštini Vareš.“

Time su zlato i srebro postali “prateće rude” olova, cinka i barita a nepoznatom formulom je propisano da je koncesionar bio dužan da plati 780.000 KM mada se u odluci uopšte ne navodi koju površinu zauzimaju koncesiona polja zlata i srebra.

Iako je visina kontinuirane koncesione naknade blago podignuta na 3,90 KM po rovnoj toni rude, to se i dalje smatra za izuzetno mali iznos. Zanimljivo je da je koncesiona naknada za cink i srebro ista, iako je cijena tone srebra oko 700.000 eura čime je skoro 300 puta skuplja od tone cinka!

I sam generalni direktor kompanije Adriatic Metals Paul Cronin priznao je medijima da su koncesije preniske. “Moja kompanija i svaka druga rudarska kompanija u BiH, državna ili privatna, ne plaćaju dovoljno. I to je krivica vlade“, rekao je Cronin u intervjuu za portal Naratorium.

Uloga Miloša Bošnjakovića

Ime koje se najčešće dovodilo u vezu sa Eastern Miningom je Miloš Bošnjaković, koji je jedan od osnivača ove firme i koji je na čelu firme bio do početka 2020. godine kada se povukao iz kompanije i osnovao novu firmu ” Seven Plus d.o.o. Sarajevo”.

Za Bošnjakovića se kaže da je tvorac “zlatne groznice” u BiH, a o njemu se ne zna mnogo osim da je iz Tuzle i da je sa završetkom rata otišao u Australiju odakle se vratio 2012. godine kada je pokrenuo Eastern Mining, čija je sestrinska kompanija Adriatic Metals osnovana u Velikoj Britaniji i izlistana je na londonskoj berzi.

Nakon otkrića zlata u Varešu osnovao je još dva preduzeća u Bijeljini i to Medeni brijeg d.o.o., kompaniju koja je ishodovala saglasnosti za rudna istraživanja u ozrenskoj opštini Petrovo a koja su u međuvremenu propala nakon pobune lokalnog stanovništva, te SNK Metali d.o.o. sa kojom želi da istraže područje Sinjakova kod Mrkonjić Grada.

Šta je sa ekologijom i zaštitom životne sredine?

Hajrija Čobo stanovnica je obližnjeg Kaknja i aktivistica koja tvrdi da je kompanija Adriatic Metals devastirala prirodu i ugrozila pitku vodu u tom području.

“Provlače nama nekakvu zelenu energiju, hoće da gase naše termoelektrane jer njima zagađuje vazduh, a istovremeno nam donose rudnike teških metala i to preko svojih ambasadora koji to podržavaju, pa evo i preko Christiana Schmidta. Nekakva zelena energija, a mi vidimo samo zagađenje“, kaže Hajrija Čobo.

Slučajno ili ne, javna rasprava za ocjenu Studije o procjeni uticaja na okolinu podzemne eksploatacije rudnika Eastern Mininga (kasnije Adriatic Metalsa, op. ur.) koju je organizovalo Federalno ministarstvo okoliša i turizma održana je 31. avgusta 2020. godine u udaljenom selu Borovica, i to u jeku pandemije virusa korona.

Iako se rudnik nalazi tek nekoliko stotina metara od rijeke Bukovice iz koje se Kakanj napaja vodom, predstavnici lokalne zajednice nisu pozvani na javnu raspravu.

“U skladu sa odredbama člana 61. i 62. Zakona o zaštiti okoliša blagovremeno smo obavijestilo i pozvali sve zainteresirane subjekte na javnu raspravu za ocjenu Studije o procjeni uticaja na okoliš za podzemnu eksploataciju kompleksne rude olova, cinka, barita i pratećih mineralnih komponenti na lokalitetu „Rupice“, opština Vareš investitora „Eastern Mining“ d.o.o. Sarajevo (danas Adriatic Metals op.a.)“, navodi se u dopisu Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

A upravo je u susjednom Kaknju zabilježeno povišeno prisustvo teškog metala kadmija u rijeci Bukovici iz koje se ova opština snabdijeva pitkom vodom. Cronin kaže da je upoznat sa problemom kadmija u vodi i tlu, ali tvrdi da uzrok toga nije rudnik nego industrija koja je ranije postojala, kao i ilegalna sječa šume.

Enormno povećanje prisustva kadmija u vodi

“Rudnik Rupice ima suhu jamu i ne može da uzrokuju zagađenje Bukovice“, kaže direktor Adriatic Metalsa. On dodaje da je njegova kompanija tri mjeseca puštala obojenu tečnost u podzemne stijene ali da se ta tečnost nije probila podzemnim kanalima do rijeke.

Načelnik Kaknja Mirnes Bajtarević (SDA) nije ubijeđen u ove tvrdnje.

“Sumnjamo da određeni podaci koji su obrađeni prilikom ishodovanja tih dozvola nisu onakvi kakvo je stanje na terenu i iz tog razloga su vijećnici donijeli odluku da se zaduži preduzeće Vodokom da pratiti situaciju. Javno preduzeće Vodokom je pred sudom u Mostaru uputilo upravni spor na rješenje jer smo smatrali da podaci u njihovim elaboratima nisu adekvatni“, izjavio je Bajtarević  u izjavi za portal Naratorium.

Granična vrijednost kadmija u vodi je 5 µg/l prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, a 13. aprila prošle godine u vodi koju piju stanovnici Kaknja je zabilježeno 5.5 µg/l. Prema podacima kakanjskog Javnog preduzeća Vodokom, samo dvije godine ranije, u aprilu 2021. godine, vrijednost ovog teškog metala je bila manja od 0,001 µg/l.

“Kakanj sa svojom gradskom vodovodnom mrežom (kojom upravlja javno preduzeće), prije ’slučaja Vareš’, nije imao naročitih problema sa pitkom vodom, kao što, prema posljednjim analizama, ni trenutno nema. Mišljenja smo da bi dalje određene aktivnosti (eksploatacija, izgradnja pogona, krčenje šuma itd.), mogle dodatno dovesti u opasnost normalno funkcionisanje postrojenja za preradu vode“, navode iz Vodokoma.

Konstatacija JP Vodokom Kakanj o povećanom prisustvu kadmija u vodiIako iz Ministarstva okoliša i turizma FBiH tvrde da aktivnosti na lokaciji rudnika Rupice ne mogu uticati na kvalitet rijeke Bukovice na kojoj se nalazi vodozahvat za opskrbu vodom grada Kaknja, jer lokacija nije u slivu rijeke Bukovice, aktivisti i građani Kaknja su sumnjičavi jer im nije jasno kako voda nije bila zagađena prije radova na rudniku.

Aktivistica Hajrija Čobo tvrdnje Adriatic Metalsa kako je voda bila zagađena i prije njihovog djelovanja odbacuje kao sramotne. Ona kaže kako se aktivisti pozivaju upravo na analize vode same kompanije koje dobijaju sa njihove internetske stranice i od njihovih uposlenika.

“Uzimamo njihovu analizu i vidimo rezultate. Dakle, od nulte tačke 2021. do sada neke vrijednosti drastično su porasle i o tome govorimo. One su ispod granice, da, za sada. Ali koliko dugo? Da sačekamo da se poveća do neke crvene tačke da reagujemo!? Ne! Vrijeme je da reagujemo, vrijeme je da to zaustavimo, što možemo odmah, prije nego što bude prekasno“, kaže Hajrija Čobo, ekološka aktivistica.

[kraj drugog nastavka]

Piše: Dejan Rakita / Objavi.ba

The post RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (II dio) first appeared on Gerila.info.

Grad je nakon rata polagano zamirao, stanovništvo je odlazilo, a onda se sve promijenilo. Rudarenje je opet aktivirano nakon tridesetogodišnje pauze zahvaljujući britanskoj kompaniji Adriatic Metals, čiji će fokus, barem po procjenama, narednih 18 godina biti na iskopavanju srebra i cinka.

Početak rada rudnika Rupice dogodio se 5. marta 2023.godine i označen je kao najveća poslijeratna investicija u BiH. Adriatic Metals je u BiH došao 2017.godine i od tada je prošao faze istraživanja, ishodovanja dozvola, osiguranja finansiranja i izgradnje rudnika.

Većina iskopanog koncentrata cinka, olova i srebra iz Vareša namijenjena je evropskim topionicama, i to partnerima Boliden, Glencore, Trafigura i Transamine.

Planirano je da se iz ovog rudnika u koji je do sada investirano više od 400 miliona KM, ruda prevozi sve do izvozne luke u Pločama. Kalkulacije kažu da u ovom rudniku samo olova i cinka ima u vrijednosti pet milijardi eura. Planirano je zapošljavanje do 400 radnika, a trenutna brojka zaposlenih radnika je upola manja. Iz britanske kompanije tvrde da rudnik posluje s najvišim ESG standardima, odnosno standardima koji se brinu da korporativne politike budu u skladu sa konceptima održivog razvoja i zaštitom životne sredine.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, kao i Ministarstvo energetike, rudarstva i industrije Federacije BiH, dodijelili su ovoj investiciji status “projekta od značaja za BiH ” i “projekta od značaja za FBiH.”

Međutim, da nije sve idealno u projektu Vareš pokazao je slučaj kada je kompanija Adriatic Metals, a za potrebe otvaranja rudnika, “slučajno” posjekla, po vlastitom priznanju, oko 3.000 metara kvadratnih državne šume i to više od 100 odraslih stabala jele, smrče, bukve i javora.

Kantonalna uprava za šumarstvo Zeničko-dobojskog kantona je početkom oktobra prošle godine podnijela dvije krivične prijave protiv ove firme i njenih direktora.

Ipak, iz Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona su za portal Žurnal odgovorili da nisu dobili prijavu Kantonalne uprave za šumarstvo protiv kompanije Adriatic Metals zbog sječe šume. Zanimljivo je da nijedna druga institucija niti pojedinac nisu podnijeli prijavu za ovo krivično djelo protiv britanske kompanije.

Umjesto kazne uslijedila je, paradoksalno, nagrada i to u vidu dozvole za krčenje 7,2 hektara državne šume od Vlade Federacije za Adriatic Metals i to samo dva mjeseca nakon prvobitne nelegalne sječe?!

Iz Adriatic Metalsa kažu da su pribavili rješenje za privremeno korištenje parcele od 7,2 hektara u državnom vlasništvu koja je većim dijelom pokrivena šumom a koja se nalazi unutar odobrenog eksploatacionog polja za izgradnju rudnika.

“Obzirom da se radi o jako velikoj parceli – u mjesecu augustu 2023.godine, prilikom čitanja koordinata iz elaborata za sječu na ovoj lokaciji a radi izgradnje pomoćnih rudničkih objekata, došlo je do sječe šume u površini koja čini cca 0,3 hektara, ali i dalje unutar ekploatacionog polja i odobrenja za izgradnju rudnika, iz čega proizilazi da nije došlo do sječe na nedozvoljenom području ili na parceli za koju nisu ispunjeni zakonski  uvjeti. Također, naknada za sječu i ustupanje šumske građe je u cjelosti plaćena u korist budžetskih organizacija FBiH i ZDK”, naveli su iz ove kompanije.

Da pored domaćih vlasti podršku Adriatic Metals ima i u stranim diplomatama pokazalo je i prisustvo Juliana Reillyja, britanskog ambasadora u BiH, na otvaranju rudnika Rupice početkom marta ove godine.

”Čak 25 % ukupnih direktnih stranih investicija predstavlja ovaj projekat. To je ogroman novac, ponosan sam na ovu kompaniju. 2,5% doprinosa BDP će biti u ovoj zemlji tokom rada rudnika”, rekao je britanski ambasador.

”Ovaj svečani dan predstavlja i puno više od početka prerade minerala. On predstavlja i puno više od povećanja BDP, od povratka naše zemlje na mapu svjetske rudarske industrije. Ovaj projekat je ponovno rađanje naše industrijske baštine”, kazala je na otvaranju rudnika Sanela Karić iz Adriatic Metals BiH.

”To su rude koje sadrže uglavnom srebro i cink, kao i antimon i bakar. Što se tiče naših prihoda, u 2024. očekujemo malo profita ili nikako, ali 2025. očekujemo profit. Međutim, u ovakvim poslovima mora se i reinvestirati profit. Ulažemo 600 dolara po metru kvadratnom za tunele i ostalo”, naglasio je Paul Cronin, generalni direktor Adriatic Metals.

Državna imovina, Nermin Nikšić i uloga Christiana Schmidta

Koliki utjecaj zapravo ovaj projekat ima i u političkom smislu pokazala je odluka Vlade Federacije BiH sredinom novembra 2023.godine kojom će, suprotno Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, omogućiti britanskoj kompaniji Adriatic Metals promjenu namjene šumskog zemljišta na području Vareša.

Šumsko zemljište, piše u odluci, može se, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to: u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora.

Time je Vlada Federacije BiH isključila državne institucije prilikom donošenja odluka o raspolaganju držvnom imovinom.

“U Odluci o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenog korištenja šumskog zemljiušta u druge namjene, u tačkin VII, stav 4 brišu se riječi “i saglasnost Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”, navodi u odluci koju je polovinom decembra prošle godine, i to bez obavještavanja javnosti, usvojila Vlada FBiH Nermina Nikšića koji je, inače, takođe prisustvovao svečanom otvaranju rudnika Rupice.

Bitno za napomenuti je da je tadašnji član uprave i izvršni direktor kompanije Adriatic Metals BiH bio Alem Logo, kadar Naroda i Pravde, stranke koja je dio “Trojke” i upravo sa Nikšićevim SDP-om i Našom strankom dio vladajuće koalicije na federalnom i državnom nivou.

Zanimljivo je da je u jeku žestokih političkih sukoba na relaciji Milorad Dodik – Christian Schmidt oko državne imovine, upravo Visoki predstavnik u BiH dao saglasnost za isključivanje Pravobranilaštva BIH iz procesa odlučlivanja o davanju državnog zemljišta na raspolaganje, odnosno o promjeni namjene državnog zemljišta.

Ipak, Pravobranilaštvo BiH je polovinom marta ove godine pokrenulo spor protiv rješenja kojima se dozvoljava korištenje šumskog zemljišta, a koje je dato na raspolaganje Adriatic Metalsu. Prošlog petka (31. maj 2024.) je Ustavni sud BiH usvojio zahtjev zastupnika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Kemala Ademovića za donošenje privremene mjere u predmetu kojim je zatražio ocjenu ustavnosti Odluke o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene Vlade Federacije BiH.

[kraj prvog nastavka]

Piše: Dejan Rakita / Objavi.ba

The post RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (I dio) first appeared on Gerila.info.