Riječ je o lokaciji Čerkezovac, bivšem vojnom kompleksu, gdje se planira skladištenje polovine nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, ali i radioaktivnog otpada iz hrvatskih bolnica i industrije, o čemu je Gerila više puta izvještavala. Iako vlasti u Zagrebu tvrde da će se sve odvijati uz “najviše sigurnosne standarde”, ključna pitanja ostaju bez odgovora: kako je moguće donositi lex specialis za jednu konkretnu lokaciju prije završetka studije uticaja na okoliš i bez učešća susjedne države koja je direktno izložena rizicima?

Trgovska gora se nalazi na seizmički aktivnom području, neposredno uz sliv rijeke Une – jedne od najčistijih rijeka u Evropi i izvora pitke vode za desetine lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Upozorenja o mogućoj kontaminaciji tla i podzemnih voda godinama dolaze iz stručnih i civilnih krugova, ali ih hrvatske institucije sistematski zanemaruju. Istovremeno, radovi na terenu su već započeti, dok se javnosti poručuje da razloga za brigu nema.

Ni rasprava u Saboru nije donijela suštinski zaokret. Opozicione stranke su poručile da podržavaju obavezu Hrvatske da zbrine otpad iz NE Krško, ali su upozoravale na upitnu sigurnost lokacije Čerkezovac. Vladajući HDZ, s druge strane, ostao je pri stavu da je riječ o tehnički sigurnom i zakonski nužnom projektu.

Za organizacije i lokalne zajednice s druge strane Une, takva objašnjenja nisu dovoljna.

Iz organizacije Green team iz Novog Grada poručuju da usvajanje zakona po hitnoj proceduri predstavlja jasan signal da je odluka o lokaciji donesena unaprijed, bez stvarne namjere da se proces vodi otvoreno i inkluzivno, u skladu s međunarodnim obavezama o prekograničnim uticajima na životnu sredinu.

„Ignorisana su formalna protivljenja institucija Bosne i Hercegovine, zaključci Savjeta ministara BiH, rezolucije entitetskih parlamenata, kao i brojni akti lokalnih zajednica u regiji Trgovske gore“, navode iz Green teama, podsjećajući da su gradovi i opštine poput Bihaća, Novog Grada, Prijedora, Bosanske Krupe, Kozarske Dubice i drugih godinama slali dopise Saboru i hrvatskim institucijama – bez ikakvog efekta.

Posebno zabrinjava činjenica da Bosni i Hercegovini nije omogućeno učešće u istraživanjima, niti su joj dostavljene ključne informacije o obimu i dugoročnim posljedicama projekta. Time su, kako upozoravaju ekološke organizacije, prekršena osnovna načela javnog učešća, transparentnosti i prava na zdravu životnu sredinu.

„Bosna i Hercegovina nije imala nikakve energetske ni ekonomske benefite od nuklearne energije, ali se sada dovodi u poziciju da snosi rizike tuđih benefita“, poručuju iz Green teama, ocjenjujući da je prebacivanje rizika na susjednu državu nekorektno i suprotno dobrosusjedskim odnosima.

Dok se u političkom Zagrebu govori o regulatornim okvirima i tehničkim standardima, s druge strane Une, među lokalnim stanovništvom, ostaje strah da bi cijenu političkih odluka mogli platiti upravo oni – mali ljudi, ali i voda i priroda. U regiji čije su prirodne ljepote vijekovima bile njen zaštitni znak, danas se sve dovodi u pitanje. Hoće li Una i dalje ostati jedna od najljepših rijeka Balkana, više nije samo retoričko pitanje, a vrijeme za reakciju Bosne i Hercegovine neumoljivo ističe.

Jedna od propuštenih prilika bila je i nedavna posjeta premijera Hrvatske Andreja Plenkovića Banjaluci, kada su se zvaničnici Republike Srpske utrkivali ko će napraviti više fotografija s hrvatskim premijerom, umjesto da se otvori suštinsko pitanje – kakva je budućnost rijeke Une i ljudi koji žive na njenim obalama.

Dejan Rakita / Gerila

The post Hrvatska gura nuklearni otpad na granicu s BiH: Sabor usvojio zakon za Trgovsku goru bez studije i bez dijaloga! first appeared on Gerila.info.

Nedavno rušenje osam objekata u kompleksu bivše kasarne u Čerkezovcu, o čemu je Gerila pisala, kojim je oslobođen prostor za buduće skladište srednje i nisko radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, ali i institucionalnog otpada nastalog na teritoriji cijele Hrvatske, izazvalo je novi talas zabrinutosti u pograničnim krajevima Bosne i Hercegovine.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOiT) potvrdilo je da nije dobilo nikakvu zvaničnu informaciju od hrvatskih institucija – ni preko Ministarstva vanjskih poslova BiH, ni bilo kojim drugim diplomatskim putem.

U saopštenju za javnost navodi se da Ministarstvo nema podatke ni o statusu Studije uticaja na životnu okolinu, niti o tome kako će ista biti dostupna javnosti u BiH. Iako hrvatske vlasti tvrde da se rušenje „ne može povezati s izgradnjom Centra za zbrinjavanje otpada“, činjenica da objekti nestaju prije nego što je objavljena ijedna analiza okolišnih rizika stvara opravdanu sumnju.

Ignorisanje međunarodnih obaveza

Pravni tim BiH koji prati slučaj upozorava da se Hrvatska ponaša suprotno obavezama koje proizlaze iz ESPOO konvencije o prekograničnim uticajima na životnu sredinu.

„Formalne konsultacije koje ne uzimaju u obzir primjedbe druge strane predstavljaju direktno kršenje međunarodnog prava“, navodi se u Strategiji pravne zaštite interesa BiH.

U praksi to znači da Hrvatska donosi ključne odluke o skladištenju radioaktivnog otpada bez učešća BiH stručnjaka i institucija.

„Sa žaljenjem konstatujemo da Hrvatska odbija da se u istraživanja lokacije Čerkezovac uključe eksperti iz BiH“, navodi FMOiT. „Na taj način onemogućava se zajedničko istraživanje šireg područja koje obuhvata i teritoriju BiH, a koje bi jedino moglo dati realnu procjenu rizika.“

Prema mišljenju domaćih eksperata, teren Trgovske gore spada u najkompleksnije geološke sisteme u regiji. Podzemne vode, klizišta i seizmička nestabilnost čine ga izuzetno osjetljivim, a bilo kakva odluka donesena bez zajedničkih istraživanja mogla bi imati dugoročne posljedice po ljude i ekosistem rijeke Une.

„Licemjerstvo evropske birokratije“

Ekološki aktivista iz Novog Grada, Mario Crnković, je i ranije upozoravao da je Trgovska gora „simbol licemjerstva evropske birokratije“.

„Institucije EU često nam drže lekcije o standardima, a onda gledamo kako članica EU gura svoj otpad na samu granicu sa siromašnijom zemljom“, kaže Crnković.

Po njemu, objašnjenja iz Hrvatske da „još ništa ne grade, već samo ruše zgrade“ djeluju tragikomično.

„Da to radi BiH, imali bismo sankcija više nego Rusija. Očigledno postoje dupli aršini“, dodaje.

Podsjeća i da BiH ima formalno-pravnu osnovu za tužbu protiv Hrvatske, ali da država kasni s ispunjavanjem obaveza prema francuskoj advokatskoj kancelariji angažovanoj na slučaju.

„Ti pravnici nisu dobili ni marku. Da sam ja na njihovom mjestu, prvo bih tužio BiH zbog nepoštivanja ugovora, a zatim i Hrvatsku“, ironično zaključuje Crnković.

Ekološka i društvena prijetnja

Ekološke organizacije u BiH upozoravaju da projekat Trgovska gora nije samo ekološki, nego i socijalni problem.

Planirano skladište, udaljeno tek nekoliko kilometara od granice i izvorišta Une, moglo bi izazvati pad vrijednosti zemljišta, odlazak stanovništva i udar na turizam.

Regija koja živi od čiste vode, rijeka, eko-turizma i poljoprivrede mogla bi se pretvoriti u prostor straha i ekonomske stagnacije.

„Ovo nije samo priča o otpadu na granici dvije zemlje. Ovo je globalni test – da li se radioaktivni i drugi opasni otpadi mogu gurati na granice siromašnijih država“, poručuje Crnković.

Milion maraka za istraživanja – i dalje bez zajedničkog terena

Bosanskohercegovačke institucije, uz podršku Fonda za zaštitu okoliša FBiH, do sada su izdvojile gotovo milion maraka za istraživanja i praćenje stanja na terenu.

Zavodi za hidrometeorologiju, geologiju, javno zdravstvo i agropedologiju provode mjerenja, ali bez pristupa hrvatskoj strani granice — što čini procjenu nepotpunom.

„Stav eksperata je jasan – Studija uticaja na okoliš ne može se izraditi bez zajedničkog rada istraživača s obje strane Une“, navodi se u saopštenju FMOiT.

Uprkos apelima, Hrvatska nije zatražila nijedan dokument iz BiH o zaštiti izvorišta pitke vode, planovima prostornog razvoja niti o minskim poljima koja se i dalje nalaze na području uz granicu.

Borba koja tek traje

Dok hrvatski zvaničnici smiruju javnost tvrdnjama da je riječ o „niskom i srednje radioaktivnom otpadu“ i da će sve biti „sigurno po najvišim standardima“, povjerenje stanovništva ne može se izgraditi bez transparentnosti.

U Dvoru na Uni lokalna vlast, svjesna političkih i finansijskih pritisaka, pokušava balansirati između straha građana i obećanih subvencija iz Zagreba. Općina i županija trebalo bi da dobijaju oko milion i po eura godišnje ako prihvate skladište.

No, kako kaže mještanka Dvora Verica Zuber u razgovoru za HRT, „to što drugi uzimaju novce, a sirotinju truju – to mi se ne sviđa“.

Trgovska gora nije samo tehničko pitanje zbrinjavanja otpada. Ona je ogledalo odnosa moći, politike i etike u regionu koji još traži osnovne standarde odgovornosti.

Dok Hrvatska ruši zgrade i ubrzava procedure, Bosna i Hercegovina i dalje čeka da je neko službeno obavijesti o planovima koji bi mogli decenijama, možda i vjekovima, oblikovati život uz rijeku Unu.

GERILA

The post Radioaktivna tišina: Hrvatska ruši skladišta, a BiH i dalje bez odgovora o projektu Trgovska gora first appeared on Gerila.info.

Jučerašnja vijest da su pojedini članovi Ekspertskog tima BiH zaduženog za Trgovsku goru isplaćeni po 7.000 KM honorara zaparala je uši mnogima, baš kao i raniji podatak da je Pravni tim rasformiran nakon što je posao preuzela advokatska kuća Laborde Lav iz Pariza.

Green Team, vjerovatno jedina organizacija koja se godinama uporno bavi ovom temom, upozorava da Hrvatska „radi punom parom“, dok BiH drema.

“Hrvatska kreće s rušenjem objekata na Trgovskoj gori kako bi oslobodila prostor za dugoročno skladište radioaktivnog otpada. Bosna i Hercegovina još nije reagovala ni na koji način, što je neprihvatljivo. U narednom periodu insistiraćemo na formalnom reagovanju ili ćemo nastupiti kao građani – načina ima”, poručuju iz Green Teama.

Aktivisti Green Teama u posljednjih su nekoliko mjeseci učestvovali ma sedam javnih tribina u sjeverozapadnoj BiH, ali upozoravaju da je u javnosti nemali broj performansa „koji su sami sebi svrha“. Hrvatska je, za to vrijeme, pojačala propagandni napad. Hrvatska je, za to vrijeme, pojačala propagandni napad.

„Kupovina“ javnog mnjenja s druge strane Une

Fond za finansiranje razgradnje NE Krško (Fond NEK) nedavno je donirao oko 200.000 eura za 98 projekata na području opštine Dvor: od kulture i sporta do „kupnje šljive čačanske rodne“ i „adaptacije zgrade za skladištenje“. U Green Teamu tvrde da je riječ o direktnom pokušaju da se lokalno stanovništvo privoli na projekat skladišta: „Novac je dobio svako ko je iole pismeno predao zahtjev.“

Naknade, advokati i (ne)vidljivi rezultati

Savjet ministara BiH je krajem maja usvojio izvještaj o radu Koordinacionog tijela i Ekspertskog tima, ali je istovremeno donešena odluka o prestanku važenja odluke o imenovanju Pravnog tima za izradu strategije pravne zaštite interesa BiH, nakon angažovanja međunarodne advokatske kancelarije Laborde Lav  iz Pariza, čije će usluge do kraja iduće godine koštati oko 300.000 eura.

“Za sada francuski advokati rade dobar posao, međutim često čujemo i neracionalan optimizam koji kaže da će oni sve riješiti. Ne, neće. Njihovo je da rade sa onim šta im dostavimo, a tu je itekako velika naša odgovornost pri pripremi argumentacije”, upozorava Mario Crnković iz Green Teama. „Prevelik je ulog da bismo čekali druge – dužni smo glasno braniti pravo na život.“

Green Team upozorava da su odgovorne institucije iz Zagreba „definitivno krenule“ u donošenje metodologije izbora lokacije – i „nije teško pogoditi“ koji će teren zadovoljiti te kriterije. Istovremeno, BiH nema jasnu međunarodnu podršku, a nijedna članica EU zvanično nije jasno i glasno iskazala stav po ovom pitanju. 

Ekspertski tim i honorari od 7.000 KM

Dio članova Ekspertskog tima dobiće naknade od po 7.000 KM za angažmane u proteklom periodu.

“Ne znamo imena, ali svakako će u jednom trenutku biti zanimljivo analizirati, ko je šta radio i koliko za to bio kompenzovan. Ima ljudi koji su stvarno svojski radili svoj posao, ali, postoje dvije strane medalje – nećemo trčati za zaključcima“, kažu u Green Teamu.

Dobro je što su određena istraživanja podržana, priznaju ekolozi, ali upozoravaju da postoji rizik: „Odgovornost za sve može pasti na akademsku zajednicu, dok se institucije povlače. Argumente za osporavanje Trgovske gore moramo graditi i drugim kanalima.“

Vrijeme curi, a ulog je ogroman

Bez odlučne strategije i međunarodne podrške Bosna i Hercegovina ulazi u trku s vremenom. Hrvatska već ruši stare objekte na lokalitetu stare vojne kasarne Čerkezovac, „kupuje“ lokalnu podršku i oblikuje kriterije koji vode ka jedinom ishodu – odlagalištu radioaktivnog otpada na samoj granici sa BiH.

Green Team, uz rijetke istinske saveznike u civilnom sektoru, poziva na hitno i glasno reagovanje.

“Ako se sada ne borimo, ostatak Evrope neće to uraditi umjesto nas. Trgovska gora nije samo lokalno pitanje – to je pitanje prava na život za cijelu BiH”, dodaju iz ovog udruženja.

Hoće li institucije BiH konačno preuzeti odgovornost ili će, kako kažu aktivisti, (p)ostati tihi saučesnici ovog ekološko-političkog (ne)djela i nezapamćenog presedana u međunarodnoj praksi?

Odgovor bi mogao stići ranije nego što mislimo.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrijeme curi, a ulog je ogroman: Šta se dešava sa Trgovskom gorom? first appeared on Gerila.info.

Program „Rijeka“ ima za cilj osnažiti mlade da kroz edukaciju, praktične akcije i regionalnu saradnju aktivno doprinesu održivim zajednicama. Pored toga, pruža podršku i mentorstvo, omogućavajući mladima da razvijaju inicijative koje ne samo da unapređuju njihov lokalni prostor već i jačaju njihovu svijest o globalnim ekološkim pitanjima.

Program „Rijeka“ u brojkama

Rezultati programa za 2024. godinu su impresivni:

•79 angažovanih volontera,

•269 volonterskih sati,

•590 direktnih korisnika,

•Blizu 9.000 KM obezbijeđeno za projekte mladih, uz dodatnih 3.700 KM podrške sugrađana.

„Ovi podaci ne govore samo o uspjehu programa, već i o energiji i predanosti mladih koji su spremni da preuzmu odgovornost za svoju zajednicu,“ izjavio je Mario Crnković, predsjednik Udruženja „Green Team“.

Simbolika petka 13.

Crnković je posebno istakao značaj održavanja konferencije na „nesrećni“ petak 13.

„Odabrali smo ovaj datum kako bismo poslali jasnu poruku – mi smo kreatori svoje sreće. Ono što činimo ili ne činimo određuje hoćemo li biti srećni. Danas sam srećan jer vidim mlade koji su spremni da rade na promjenama. Naša misija kroz program ‘Rijeka’ pokazala je da trud vrijedi,“ rekao je Crnković.

On je istakao značaj pilot-programa „Rijeka“, realizovanog uz podršku Fondacije Robert Boš. Kroz pet podržanih projekata mladi su pokazali kako zajednički rad može donijeti konkretne promjene.

„Iskustva koja smo mi, stariji, stekli tokom decenije volontiranja, pretočili smo u ovaj program. Sada možemo reći da je to bio pravi potez,“ dodao je Crnković.

Borba za Trgovsku goru: Ekologija kao pitanje opstanka

Jedna od ključnih tema konferencije bila je višegodišnja borba „Green Team-a“ protiv odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori.

„Za nas Trgovska gora nije ni projekat ni aktivnost – to je pitanje opstanka. Nećemo stati dok Hrvatska ne odustane od ideje da na samo kilometar od Une odlaže opasni otpad,“ poručio je Crnković.

Posebno je apelovao na institucije BiH da se aktivnije uključe.

„Diplomatsko-konzularna predstavništva moraju se snažnije zalagati za ovo pitanje. Akademska zajednica treba dati svoj doprinos kroz studije i analize koje će argumentovati ono što građani već godinama tvrde,“ istakao je Crnković.

Glas mladih: Heroji lokalnih zajednica

Mladi učesnici programa „Rijeka“ podijelili su svoja iskustva, naglašavajući značaj volontiranja za zajednicu i njihovu ličnu satisfakciju.

Boris Mišić, učenik devetog razreda iz Kozarske Dubice, govorio je o svom radu na projektu vanjske učionice.

„Ova učionica nije samo za nas đake – koristi je cijela zajednica. Radili smo na označavanju vrsta drveća u školskom dvorištu i farbali letvice s nazivima. Osjećam se korisno i ponosan sam što sam bio dio ovog projekta. Volontiranje mi je pomoglo da shvatim koliko je važno čuvati okolinu,“ rekao je Boris.

Jovana Filipović, učenica Srednje škole „Đuro Radmanović“ iz Novog Grada, istakla je značaj rada u ekološkoj sekciji.

„Pošumljavali smo i čistili obale rijeka, čuvajući našu prirodu. Rezultati koje vidimo su vrijedni svakog truda. Drago mi je što smo imali priliku učestvovati u projektu koji ima tako veliki značaj za našu zajednicu,“ rekla je Jovana.

Budućnost mladih u očuvanju prirode

Konferencija je zaključena porukom o značaju mladih u očuvanju životne sredine.

„Mladi nisu samo budućnost – oni su sadašnjost. Njihova energija i posvećenost su ključni za stvaranje održivih zajednica. Ponosan sam na sve njih i siguran da će svojim radom inspirisati još mnogo ljudi,“ rekao je Crnković.

Program „Rijeka“ postao je primjer kako osnaživanje mladih i ulaganje u lokalne inicijative mogu imati dalekosežan uticaj, čineći zajednice boljim mjestom za život i šaljući snažnu poruku o važnosti očuvanja prirode za buduće generacije.

Dejan Rakita/GERILA

The post Zaštita životne sredine u rukama mladih: Program “Rijeka” povezao zajednice i inspirisao promjene (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Crnković je nedavno, kao predstavnik Green Team-a, prisustvovao diskusiji u okviru Evropskog parlamenta, gdje je imao priliku da predstavi zabrinutost građana BiH u vezi sa ovim projektom.

„Naša borba nije samo lokalna, već međunarodna. Hrvatska planira da postavi radioaktivni otpad u blizini naše granice, a mi nemamo nikakve koristi od rada nuklearne elektrane. Naša jedina odgovornost jeste da zaštitimo naše građane i životnu sredinu,” izjavio je Crnković.

Prema njegovim rečima, jedan od glavnih izazova je to što Hrvatska nije voljna za saradnju i transparentnu razmenu informacija.

„Očekivati od Hrvatske da proaktivno sarađuje je iluzorno. Odluka o Trgovskoj gori je donijeta politički, još 1999. godine, i svi kasniji potezi usmjereni su ka opravdavanju te odluke. Sva obećanja iz Hrvatske o dobijanju podataka ostala su neispunjena”, dodaje Crnković. On je dodao da posjeta EU parlamentu jeste korisna ali daleko od toga da je dovoljna za konkretne promjene vezano za odluku Hrvatske o namjeni Trgovske gore.

“Nije realno očekivati da će iko pokucati nama na vrata i pitati nas, koji su naši problemi i ponuditi nam pomoć. Problem Trgovske gore mora biti nošen na prag onima koji uzrokuju ili mogu biti dio rješenja. Uloga Evropske unije je značajna u kontekstu ovog slučaja. Nije dovoljno povremeno informisati predstanike Evropske unije u BiH koji u prethodnom periodu nisu imali dovoljno sluha za ovaj problem. Moramo ići po širini, obezbjediti da imamo što bolju informisanost svih relevantnih aktera, a ne dovoditi se u neizvjesnost da li je veličinu i značaj problema shvaćen od strane nekog pojedinca. Sistematski pristupi, korištenjem argumenata su imperativ ukoliko želimo rezultate, a ako nam nije stalo do života građana ovog područja, onda ćemo mi koji živimo uz targetirano područje kofer u ruke i što dalje od Trgovske gore”, kaže za Gerilu Crnković.

Na naše pitanje da li hrvatska strana aktivno sarađuje sa bosanskohercegovačkom, Crnković ističe da je bilo iluzorno i očekivati tako nešto.

“Nakon što je političkom odlukom Trgovska gora odabrana kao lokacija gdje će se skladištiti radioaktivni otpad i kada su ovu lokaciju ucrtali u prostorni plan kao jedinu lokaciju za odlaganje tog otpada,  svi procesi koji su se nakon toga dešavali su zapravo usmjereni da dokazuju da je politička odluka opravdana. Iz tog razloga ni u narednom periodu, nije realno očekivati otvorenost, već poštovanje onog minimuma razmjene informacija, za koji ocijene da im ne može ugroziti realizaciju zamisli. Ekspertski tim je u više navrata dobijao obećanja da će dobiti rezultate istraživanja, da bi BiH mogla uskladiti svoja ispraživanja, međutim to je ostalo na obećanju koje nije ispunjeno, a ova obećanja nikad predstanici iz Hrvatske nisu htjeli uvrstiti u zapisnike ili na bilo koji način ispoštovati. Iz tog razloga nemamo informaciju ni kada će biti objavljena Studija uticaja na životnu sredinu, obzirom da je komunikacija između dvije zemlje poražavajuća. Iz medija znam da su planirali objaviti dokument krajem ove godine, a kada će se to desiti, ne možemo znati“, dodaje on.

A upravo je navedena Studija uticaja na životnu sredinu, koju priprema hrvatska strana, najvažniji dokument u čitavom procesu jer treba sagledati i negativne uticaje na ljude i životnu sredinu koje nosi ideja smještanja radioaktivnog i drugog opasnog otpada na Trgovsku goru.

“Obzirom na netransparentnosti koje prate slučaj Trgovska gora i ignorisanja realnog sagledavanja uticaja na teritoriju BiH, već sada možemo znati da će dokument sam po sebi biti u velikoj mjeri manjkav, jer nemoguće je napraviti studiju ukoliko se ne uzimaju u obzir svi relevantni podaci, za obe zemlje, a ne frizirani podaci koji će biti rezultat filtriranja kojekakvih konsultanata koji imaju za cilj uspjeh namjere da se na samu granicu smjeste radioaktivni i drugi opasni otpadi. Građani Novog Grada i drugih Krajiških opština nisu i neće snositi posljedice političkih odluka iz Hrvatske, niti to što je Hrvatska imala energetske i ekonomske benefite od rada Nuklearne elektrane Krško, koja je podsjećanja radi, dijelom jednim dijelom finansirana i sredstvima koje Jugoslavija dobijala kao odštetu za ratnu štetu tokom drugog svjetskog rata”, naglašava Crnković.

Osim prisustva u Evropskom parlamentu, Crnković je učestvovao na godišnjoj skupštini mreže Nuclear Transparency Watch, koja okuplja kvalifikovana tehnička lica, predstavnike akademske zajednice i organizacije koje se bave pitanjima vezanim za nuklearnu energiju. Transferi znanja sa ovih sastanaka, kako kaže, pomažu u pripremi za buduće pravne procese.

„Od velike je važnosti da se borba podigne na međunarodni nivo. Ovo nije samo problem Bosne i Hercegovine ili Hrvatske – slučaj Trgovska gora predstavlja presedan koji će uticati na međunarodnu praksu u upravljanju opasnim otpadom,” naglašava Crnković.

Crnković ističe da Ekspertski tim BH za pitanje Trgovske gore trenutno funkcioniše u nešto izmjenjenom formatu.

“Unutar Ekspertskog tima su podjeljene tematske oblasti, na kojima se u saradnji sa akademskom zajednicom radi na pripremi argumentacije. Rad Pravnog tima ne mogu karakterisati jer u ovom trenutku i nemaju preuzete specifične zadatke, ukoliko izuzmemo prethodni rad na izradi strategije pravne zaštite i angažmane koje su imali prilikom odabira međunarodne pravne kuće. Ovaj proces je završio odabirom pravne kuće iz Francuske od koje s razlogom imamo velika očekivanja. S druge strane, važno je da budemo svjesni da pravnici nisu mađioničari, tako da je važno da pripremimo argumentaciju da bi smo tokom sudskih procesa uspjeli odbraniti pravno na život svih nas na prostoru sjeverozapadnog dijela BiH”, dodaje on u razgovoru za naš portal.

Dejan Rakita/GERILA

The post SLUČAJ TRGOVSKA GORA: EU parlamentarci napokon upoznati o namjerama Hrvatske o odlaganju radioaktivnog otpada u blizini Novog Grada i rijeke Une first appeared on Gerila.info.

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske je juče nakon sastanka sa načelnicima opština Krupa na Uni, Novi Grad, Kostajnica i Kozarska Dubica rekao je da se neće dozvoliti da Hrvatska gradi skladište radioaktivnog otpada u neposrednoj blizini Novog Grada, na samoj granici sa BiH. Samo nije rekao na koji način iako je vrijeme neumitno prolazi a prije skoro mjesec dana iz Ekspertskog tima BiH je najavljena mogućnost angažovanja međunarodnog advokatskog tima u sporu sa Hrvatskom.

Tada je iz Ekspertskog tima rečeno da je “hrvatska strana zabranila članovima Ekspertskog i Pravnog tima za Trgovsku goru da prate realizaciju Studije o uticaju na okolinu, što navodi na sumnju da rezultati neće pokazati pravu opasnost po životnu sredinu i zdravlje stanovništva u Republici Srpskoj i Federaciji, koje gravitira lokalitetu gdje se planira odlaganje nuklearnog otpada”.

Podsjećamo, ako postoji iko u BiH ko oko ove teme nije upućen, Hrvatska namjerava da od 1. januara 2028. nisko i srednje radioaktivni otpad iz nuklearne elektrane Krško kao i institucionalni otpad nastao na teritoriji cijele države uskladišti na lokalitetu nekadašnje kasarne Čerkezovac, na Trgovskoj gori.

Nezvanično, hrvatska strana bila je spremna da dopusti stručnjacima iz BiH da prate rad na Studiji uticija na okolinu, ali pod uticajem britanske savjetničke agencije koju su angažavali, potpuno su isključili članove Ekspertskog i Pravnog tima za Trgovsku goru kao da se eventualno odlaganje radioaktivnog otpada ne tiče zdravlja i budućnosti više od 250.000 stanovnika oba entiteta uz granicu sa Hrvatskom.

“Obilježavanje Svjetskog dana zaštite životne sredine, naše aktivnosti u Novom Gradu mapirane su na mapi UN i naša poruka će se čuti. Pozivam i sve odgovorne u EU i sve međunarodne instance da nam se priključe u našoj borbi da na Čerkezovcu ne bude izgrađeno odlagalište radioaktivnog otpada”, poručio je Vipotnik.

Da BiH neće reagovati na novonastalu situaciju oko praćenja rada na Studiji uticija na okolinu, indirektno je juče potvrdio Vipotnik.

“Kada Hrvatska objavi studiju uticaja na životnu sredinu imaćemo zaokruženu argumentaciju da ih pobijedimo činjenicama”, kazao je Vipotnik.

Hrvatska, sa druge strane, koristi sva sredstva kako bi ublažila nezadovoljstvo građana Dvora na čijem području je planirana izgradnja skladišta nisko i srednje radioaktivnog otpada.

“Moj stav da se protivim tome, kao i stav vijećnika Dvora poznati su i potvrđeni nekoliko puta na sjednicama Opštinskog vijeća. Prije toga takav stav su 2015. godine potvrdili i građani na zborovima”, istakao je načelnik opštine Dvor Nikola Arbutina.

Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško sa sjedištem u Zagrebu donio je nedavno odluku o dodjeli 75.000 evra podrške za 22 projekta na području opštine Dvor, gdje je planirana izgradnja odlagališta radioaktivnog otpada.

Stanovnik Novog Grada i advokat Aleksandar Janković za Gerilu kaže da vremena za čekanje nema i da performansi poput sađenja drveća neće pomoći u rješavanju ovog problema koji je opasnost ne samo za Novi Grad i rijeku Unu već za kompletnu regiju.

“Nemjerljive štete su načinjene ovim kašnjenjem sa davanjem strateškog odgovora, kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom polju po ovom pitanju. Napominjemo da je Savjet ministara tek 23.02.2023. godine usvojio Strategiju zaštite pravnog interesa BiH u vezi sa pitanjem odlaganja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na lokaciji Trgovska gora u Hrvatskoj”, ističe Janković u izjavi za Gerilu.

Rješenje je, ističe Janković, angažovanje svjetski renomirane advokatske kuće koja će početi djelovati po ovom pitanju, a dodaje da je i Savjet ministara BiH početkom februara upoznat sa Informacijom o potrebi donošenja Odluke o odabiru međunarodne advokatske kancelarije za usluge pravnog savjetovanja u vezi s prekograničnim postupkom studije uticaja na okolinu povodom planiranog skladištenja radioaktivnog otpada na lokaciji Trgovske gore. Međutim, dodaje, još nema informacije da li je nešto urađeno po ovom pitanju, a za proces odabira međunarodnog advokatskog tima i utvrđivanja troškova njegovog angažovanja zaduženo je Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa koje vodi Staša Košarac.

“BiH je tu i dalje nevjerovatno spora i neaktivna, a ne bismo smjeli više izgubiti niti jedan dan vremena i akcija je potrebna odmah! Ne može se čekati da Hrvatska završi Studiju uticaja na okolinu, tada je već kasno jer će ta studija, bez sumnje, pokazati da izgradnjom odlagališta radioaktivnog otpada na lokaciji bivše kasarne Čerkezovac neće biti negativnih uticaja na okolinu.  Ispunjavanje forme kroz obilježavanje Svjetskog dana životne sredine i sadnja stabala ginka tu ne pomaže”,  ističe Janković.

Što se tiče trenutne situacije sa hrvatske strane, Fond za finasiranje razgradnje NE Krško je načinio i posljednje formalno-pravne korake ka izgradnji Centra za zbrinjavanje RAO na lokaciji bivše kasarne Čerkezovac.

Ugovor je potpisan 19.05.2022. godine i sa dobavljačima su ugovorene  usluge:

1. Izrada dokumentacije i provedba aktivnosti za ishođenje dozvola za izgradnju Centra za zbrinjavanje RAO
2. Usluge mjerenja radioaktivnosti za definiranje nultog stanja na lokaciji Centra za zbrinjavanje RAO i na područu općine Dvor sa procjenom doze za pojedinca i
3. Usluga izrade projektne dokumentacije sigurnosnih analiza i Studije utjecaja na okoliš za potrebe uspostave Centra za zbrinjavanje RAO.

Izabrani dobavljači su: EKOENERG d.o.o. Zagreb, JADROVA A VYRADOVACIA SPOLOČNOST A.S  Bratislava i ENCONET d.o.o. Zagreb. Vrijednost ugovora 7.000.000,00 HRK.

Jednostavnije rečeno, dodaje naš sagovornik, da bi radovi počeli hrvatskoj strani trebaju još samo Studija uticaja na okolinu i građevinska dozvola.

Gerila.info

The post Hrvatskoj za početak izgradnje skladišta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori nedostaju samo Studija uticaja na okolinu i građevinska dozvola! first appeared on Gerila.info.

Neko ko već godinama alarmira BiH javnost, tradicionalno uspavanu po pitanju mnogih pitanja a koja nisu dnevnopolitička, po ovom pitanju je Mario Crnković, eko aktivista Green tima iz Novog Grada.

Mario kaže da su u ovom slučaju, po pitanju alarmiranja javnosti pa i rada institucija BiH, pokretačka snaga ljudi, a ne političari.

“Da mi je neko 2015. godine rekao sa čim ću se sve susretati, teško da bih imao hrabrosti upustiti se u ovako nešto, gdje prljav novac i prljavi karakteri rade o glavama svih nas. Ali osam godina kasnije, stvari su itekako drugačije. Raduje me što su građani zemlje sa milion problema, zemlji poznatijoj po podjelama nego po ičemu drugom, uspjeli su se ujediniti oko jedne stvari, oko zajedničke borbe za život. Mi branimo pravo na život bez prijetnje nuklearnog objekta i tu nema nazad”, ističe Mario u izjavi za naš portal.

Priča oko Trgovske gore, odnosno lokacije Čerkezovac, gdje se nalazila stara kasarna JNA a kasnije i Hrvatske vojske, seže do 1988.godine kada je počeo proces izbora lokacija odlagališta za radioaktivni otpad (RAO). Hrvatska je 1993. utvrdila 7 potencijalnih područja za smještaj RAO: Petrova gora, Trgovska gora, Moslovačka gora, Bilogora, Papuk-Krndija, Psunj i Požeška gora.

Na kraju su, 1997. godine, ostale samo 4 i to Trgovska gora, Moslovačka gora, Psunj i Papuk. I tu na scenu stupa politika.

U intervjuu za naš portal, direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NuklearnNSe elektrane Krško (Fond NEK) Josip Lebenger kaže da je na kraju u usvojenom prostornom planu u Saboru 1999.godine završila samo jedna lokacija, Trgovska gora.

“Vlada RH je 2018. godine prihvatila taj nacionalni program zbrinjavanja radioaktivnog otpada koji je definisao i tu lokaciju Čerkezovac na Trgovskoj gori. Fond je lokaciju 2020. godine preuzeo na upravljanje. Ne mogu tvrditi da li je tu bilo političkih odabira, ali znam da za sve predložene lokacije nije bilo istražnih radnji ali je postojalo dovoljno podataka na osnovu kojih su se određivale te lokacije tada. Bilo koja da je od njih ušla u Prostorni plan ne bi se pogriješilo jer su sve bile prikladne. Ta lokacija je postala aktuelna 2019. godine kada se mi nismo uspjeli dogovoriti sa Slovencima oko zajedničkog skladištenja NSRAO”, ističe Lebegner.

Anka Mrak Taritaš, predsjednica GLAS-a i zastupnica u hrvatskom Saboru, ali i nekadašnja ministrica građevinarstva u Vladi Hrvatske, se u razgovoru za naš portal slaže da odabir lokacije Trgovkse gore nije dobro rješenje i da je tome doprinjela isključivo politika.

“Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema, da tako kažem, je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljenja. Iz perioda kad su birane lokacije, a tada su radili lobiji, ali su se danas stvari znatno promijenile pogotovo iz oblasti zaštite prirode i stoga mislim da sve lokacije treba preispitati”, ističe  Mrak Taritaš.

Danijel Prerad, novinar Večernjeg lista iz Siska, nekoliko puta je pisao o ovoj temi.

“Kada govorimo o lokacijama, Moslovačku goru je uspjela eliminisati Marijana Petir, koja tamo živi i koja je tada bila HSS-ov kadar u Vladi Hrvatske. Papuk, kao veliko lovište, je “izbio” Vlado Zec, tadašnji vlasnik koncerna Kamen Ingrad, i ekipa jakih HDZ-ovih saborskih zastupnika. Marijana Petir je jedina bila protiv i lokacije na Trgovskoj gori i ona je tu ostala principijelna. Međutim činjenica je da su sve tri te lokacije jednako vrijedne, nema nikakav minus ili plus jednog u ostalu na druge”, ističe Prerad u razgovoru sa nama.

On dodaje da je Trgovska gora izabrana jer je politika procijenila da je tamo u pitanju najmanja šteta, ona politička.

“Najmanje ljudi, tamo ima svega oko 10.000 stanovnika i to starijeg stanovništvtva i, jedna stvar oko koje je u Hrvatskoj nezgodno govoriti, naseljeno većinom Srbima. Apsurdno, cijelo to vrijeme u Saboru je SDSS, kao stranka Srba u Hrvatskoj, bio u vladajućoj koalicji i glasao za to. A SDSS Milorada Pupovca je imao ključ i u SDP-ovoj kao i u HDZ-ovoj Vladi, ali su jednostavno to pustili”, ističe Prerad.

Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a, kaže da u vrijeme kada se birala lokacija u Saboru, Srbi u Hrvatskoj nisu imali značajni politički uticaj, niti na državnom niti na lokalnom nivou.

“Ono što kao predstavnik Srba u Hrvatskoj mogu izraziti kao potencijalnu zabrinutost jeste da krajevi u kojima žive Srbi i gdje predstavljaju značajan dio stanovništva, uključujući i Dvor, ne bi smjeli biti krajevi prema kojima bi se primarno usmjeravati ovakva vrsta projekata jer bi to moglo biti protumačeno na način na koji ne bi trebalo biti protumačeno. Te bi krajeve trebalo usmjeriti na veća razvojna sredstva za druge ekonomske programe. Bitno je da tome pristupimo trezveno i da stvar bude sagledavana tako da nema prostora za vrstu tumačenja da se tamo nije imao ko pobuniti protiv takvog projekta. Stav je jasan, ono što donosi rizik po zdravlja ljudi i okolinu ne treba tamo da bude već da se skladišti tamo gdje nikoga neće ugrožavati, a neophodna je bolja komunikacija sa lokalnim stanovništvom i susjednom BiH”, kaže Pupovac.

Marijana Petir, nezavisna zastupnica u hrvatskom Saboru, se ovom temom bavi oko 20 godina i najglasniji je protivnik odlaganja nisko i srednje radiokativnog otpada (NSRAO) na Trgovskoj gori.

“Na početku je bilo više lokacija ali su one na kraju utvrđene u nekadašnjem Uredu agencije za posebni otpad, gdje su zaposleni u tom uredu, na osnovu nekih starih informacija a bez terenskih istraživanja, odabrali par potencijalnih lokacija za skladištenje NSRAO. Ja sam kao student tada pokrenula proteste da se te lokacije izbace iz programa prostornog uređenja Hrvatske i tu jeste bilo prihvatanja nekih argumenata. Primjetila sam veliku nezainteresovanost velikog dijela političkih elita koje samo gledaju da to na neki način zaključe”, ističe Petir.

Kako su propali pregovori sa Slovenijom oko zajedničkog skladištenja NSRAO u Vrbini kraj Krškog

NE Krško je sa radom počela 1984. godine u istoimenom mjestu, nedaleko od granice sa Hrvatskom. Vlasnici elektrane su obe države po 50%, a njen radni vijek je prije par godina produžen do 2043. godine. Slovenija je odavno za svoju lokaciju skladištenja predvidjela mjesto Vrbina u opštini Krško i ona je, do prije koju godinu, figurirala i kao lokacija u kojoj bi mogao biti smješten NSRAO koji će pripasti Hrvatskoj.

Ipak, 2019. godine pregovori Hrvatske sa Slovenijom su “pukli” i kao jedina opcija ostala je Trgovska gora.

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, kaže da je u pitanju je politička odluka zato jer nije stručna ni znanstvena, a posebno nije demokratska jer se gotovo cijeli narod toga kraja protivi izgradnji toga objekta.

“To je donijela Vlada Andreja Plenkovića. To što nije bilo adekvatnih istraživanja, kako navodite, potvrđuje da je to politička odluka i diktat politike. Sve drugo jednostavno nije bilo relevantno ni za što. Najvažnije faze projekta nosio je tadašnji ministar zaštite okoliša notorni Tomislav Ćorić – najgori ministar ičega ikada u Hrvatskoj”, kaže za naš portal Sinčić.

Apsurdno, a to nam je potvrđeno iz više izvora, razlog zašto su, makar formalno, propali pregovori sa Slovenijom nije otpad iz NE Krško, već institucinalni otpad.

“Razlog zašto su otpali pregovori sa Slovenijom dogodio se 2019. godine kada je slovenačka strana odbila, pod izgovorom da nemaju odobrenje svoje Vlade, da skladište institucionalni otpad iz Hrvatske kojeg mi u ovom trenutku imamo oko 11 kubnih metara. I zaista nije imalo smisla da Hrvatska ulaže svoj novac i resurse za izgradnju skladišta i da u njega ne možemo staviti i taj otpad, što je značilo da mi svejedno moramo graditi skladište za taj otpad. Zasada je u Vrbini predviđena izgradnja samo jednog silosa za potrebe Slovenije, tako da ne znam ima li on kapaciteta da primi i otpad koji pripada Hrvatskoj”, kaže direktor Fonda NEK Josip Lebegner.

Doktor fizičko-hemijskih nauka Milutin Jevremović i stručnjak iz oblasti odlaganja radioaktivnog otpada kaže, da po njegovom mišljenju, Hrvatska nije dobro uradila što je ostavila samo izbor na jednoj lokaciji jer to nije u skladu sa najboljom svjetskom praksom.

“Na neki način je upravo problem institucionalnog otpada iskorišten kao tas na vagi da Hrvatska pravi svoje skladište za institucionalni ali i nisko i srednje radioaktivni otpad iz NE Krško. To je sada razbacano po zemlji u raznim institucijama, a ponajviše na Institutu Ruđer Bošković. Institucionalnog otpada je u Hrvatskoj toliko da može stati u prostoriji 10x10x2 metara ali kad se bude tretirao moćiće stati u prostoriju otprilike 3x3x2 metra”, dodaje Jevremović.

Novinar Danijel Prerad smatra da je u pitanju razlog finansijske prirode.

“Taj rok za odluku o skladištenju NSRAO iz NE Krško je bio, ali kako to obično biva, a to je moguće i svjesno napravljeno, onda su ušli u škripac sa vremenom i samo su presjekli da će lokacija biti Trgovska gora jer više nemaju vremena. Morali su se sa Slovenijom dogovoriti za odlaganje otpada u Vrbini, ali mislim da su u Fondu NEK shvatili da je u pitanju veliki novac i da su razmislili zašto to davati Sloveniji kada to mogu praviti u Hrvatskoj. Fond NEK će sigurno uštediti dosta novca budući da već određenu infrastrukturu ima na Trgovskoj gori, i onda će taj novac odlaziti na neke PR aktivnosti i slično. A stručne firme koje će raditi podizvođačke radove su uglavnom privatne i nema ih mnogo u Hrvatskoj, i to je njima 50-100 godina sigurnog posla, i tu vjerovatno rade određeni lobiji”, dodaje Prerad.

Tvrdnje da su pregovori sa Slovenijom zapeli oko male količine institucionalnog otpada potvrđuje i saborska zastupnica Marijana Petir.

“Od predstavnika Vlade sam dobila odgovor da se nije postigao dogovor sa Slovenijom, odnosno da Slovenija neće da prihvati insititucionalni otpad nastao u Hrvatskoj. Neke procjene govore da će do kraja radnog vijeka NE Krško 2053. godine tog institucionalnog otpada u Hrvatskoj nastati oko 50 metara kubnih, znači ne neka velika količina. Obzirom da je sada produžen rad NE Krško, ali da je ostalo po starom odnosno do kraja ove 2023. godine, prema procjenama Hrvatska bi pored tih 50 metara kubnih institucionalnog otpada trebala preuzeti 18.000 metara kubnih NSRAO iz NE Krško, i zaista nema smisla zbog 50 metara kubnih graditi skladište za ukupno 18.050 metara kubnih“, naglašava Petir.

Mario Crnković također smatra da je neadekvatan izgovor o prekidu pregovora sa Slovenijom zbog institucionalnog otpada.

“Smiješne su tvrdnje da je Hrvatska od zajedničkog odlaganja NSRAO sa Slovenijom, odustala zbog toga što Slovenija ipak nije mogla prihvatiti nekoliko kubika postojećeg institucionalnog otpada iz Hrvatske. Pa svakako taj institucionalni otpad ne ide u isti silos/skladište sa NSRAO iz Krškog. Ko tu koga laže? Za taj otpad, Hrvatska planira iskoristiti dva postojeća skladišta na Trgovskoj gori – znači ne namjerava graditi nova, već bi novu izgradnju imali ukoliko bi deponovali taj radioaktivni otpad iz Krškog”, dodaje Crnković.

U kojoj fazi je sada projekat skladištenja NSRAO na Trgovskoj gori

Hrvatska je završila nekoliko procesa, dok je BiH tek na početku istraživanja koja su počela tek u oktobru ove godine, ponajviše zbog inertnosti domaćih političara.

Fond NEK je, sa druge strane završio Geološka, hidrogeološka, hidrološka i geofizička istraživanja (završeno početkom 2023.), određivanje radioaktivnosti nultog stanja područja (završeno 2022. godine), procjena seizmičkih opasnosti područja (završena 2022. godine),, studija pristupačnosti puteva (2022), deminiranje dijela ovog bivšeg vojnog lokaliteta (završeno početkom 2023.).

Direktor Fonda NEK Josip Lebegner kaže da radovi ipak ne idu tempom koji se očekivao.

“Nakon što smo u maju ove godine potpisali ugovor za izradu projektne dokumentacije, dosta se brzo radi ali ne onoliko koliko smo očekivali. Do sada su napravljeni istražni radovi, studija izvodljivosti, a ono što se sada radi je studija uticaja samog projekta na okolinu. Da bi ta studija mogla biti napravljena rade se i sigurnosne analize i paralelno se radi idejni projekat kako bi se dobila lokacijska dozvola. Procjenjujemo da je nekih 50% studije uticaja na okolinu urađeno a onda bi trebala biti završena u prvom dijelu sljedeće godine. Napravljen je i prvi draft sigurnosnih analiza i to je dokument koji je i glavna podloga za studiju uticaja na okolinu. Jedan od scenarija koji se istražuje je i, na primjer, i pad aviona na skladište.  Prvi rezultati su izuzetno pozitivni”, dodaje Lebegner.

On ističe da se u naredne četiri godine, odnosno do 2028. godine kada bi prema najavama, Centar za zbrinjavanje NSRAO trebao početi raditi, očekuje da se završe studija uticaja na okolinu.

“Studija bi trebala krenuti u javnu raspravu, a najkasnije bi 2025. bila predstavljena i BiH strani, i uslijediće nekoliko javnih rasprava na kojoj ćemo lokalnoj i široj ali i BH javnosti prezentovati detalje i zaključke studije i kako smo do njih došli. Nakon što se studija završi i donese rješenje, za koje se nadam da će biti pozitivno, očekuje se izdavanje lokacijske dozvole a paralaleno se radi idejni projekat i krećemo sa izradom glavnog projekta. Radi se nova revizija tih sigurnosnih analiza koja je podloga za dobijanje građevinske dozvole i kreće se sa izgradnjom. Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra, kako bismo dobili upotrebnu dozvolu za njegovo funkcionisanje”, ističe Lebegner.

Predviđena veličina samog objekta u kojem će biti smješten NSRAO na Trgovskoj gori je zgrada veličine fudbalskog igrališta, površine oko 6000 m2 tlocrtno, i ona je dizajnirana da može primiti 2450 tih betonskih blokova koji će se prethodno obrađivati i pakovati u Francuskoj. Blokovi u kojima će biti pakovan NSRAO su dimenzija 1,7×1,7×1,7 metara.

Gdje je u svemu ovome Međunarodna agencija za atomsku energiju

Iako smo mjesecima pokušavali doći do odgovora na pitanja upućenih Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) u Beču, pa čak i dobijali obećanja putem maila od njihove PR službe da ćemo dobiti odgovore, a nakon što su izbjegli mogućnost da na pitanja odgovaraju pred kamerom, do zaključivanja ovog teksta nismo dobili odgovore.

Kao jedna od glavnih misija IAEA je i nuklearna sigurnost, odnosno promicija visokih standarda na nuklearnu sigurnost.

Zanimljivo je da je ARTEMIS misija, nezavisni stručni međunarodni pregled nacionalnog programa upravljanja radioaktivnim otpadom i istrošenim gorivom, u organizaciji upravo IAEA, u junu ove godine boravila dvije sedmice u Hrvatskoj. Iako je tema misije isključivo upravljanje radioaktivnim otpadom i iako su se bavili pitanjem Trgovske gore, na samu lokaciju, ipak, nisu otišli.

“U pitanju je međunarodno tijelo sačinjeno od vrhunskih stručnjaka, boravili su u Hrvatskoj i oni nisu imali primjedbi na odabir lokacije niti bilo šta na ovaj proces. Nisu obišli Trgovsku goru. Išli su u NE Krško i bili su tamo nekih 2-3 sata. Nije bilo nijedne riječi da postupak koji mi vodimo vezano za Trgovsku goru da tu postoji nekakva greška napravljena ili da je nešto propušteno”, rekao nam je direktor Fonda NEK Josip Lebegner.

Kontaktirali smo Ameli de Hojos, voditeljicu ARTEMIS misije koja je boravila u Hrvatskoj, koja nam je kratko odgovorila da je potpisala ugovor o povjerljivosti te da se obratimo IAEA. Ipak, poslala nam je izvještaj ARTEMIS misije iz Hrvatske.

Zanimljivo, u samom izvještaju Bosna i Hercegovina se spominje svega dva puta, ali nijednom se ne navodi da se BiH protivi samoj lokaciji koja se nalazi u neposrednoj blizini granice, niti koje su eventualne opasnosti ili šteta koje mogu nastati po BiH stranu.

BH političari i stručnjaci i proglašavanje pobjede koja to nije

BH javnost donekle je umirila informacija koju je podijelio Andrej Plenković, premijer Hrvatske, kada je polovinom oktobra ove godine, nakon sastanka sa Borjanom Krišto, predsjedavajućom Savjeta ministara BiH, rekao da “najmanje do 2028. godine neće biti odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori”.

“Mi smo održali sastanak međudržavnog povjerenstva između Hrvatske i Slovenije i dogovorili smo da postojeći sustav ostane na snazi do 2028. godine čime na neki način relaksiramo ovu temu u bh. javnosti”, kazao je Plenković.

Prvi od političara iz Republike Srpske, pa i BiH, koji je reagovao bio je Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, koji je ovo proglasio za “prvu pobjedu”.

On je istakao da je “Hrvatska shvatila da je Trgovska gora uslov za relaksaciju odnosa dviju država značajan korak ka konačnoj pobjedi – potpunom odustajanju od Čerkezovca kao lokacije za odlaganje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva niske i srednje radioaktivnosti”.

Da to ipak nema nikakve veze sa naporima BH političara, potvrdio nam je direktor Fonda NEK.

“Premijer Hrvatske Andrej Plenković je samo prenio zaključak međudržavnog povjerenstva koji je održan 2. oktobra u Sloveniji i tamo je prezentovana neka stvarna situacija o mogućnostima preuzimanja otpada iz NE Krško gdje se pokazalo da niti Hrvatska, niti Slovenija imaju mogućnosti odnosno kapacitete da do kraja 2025. godine preuzmu NSRAO. Stoga je donesen zaključak da se do 2028. godine pomijera ta obaveza preuzimanja, što znači da bi do tada Hrvatska morala imati izgrađeno skladište na Trgovskoj gori, a Slovenija izgrađeno odlagalište u Vrbini”, rekao nam je Lebegner.

Da iza odluke da Hrvatska prolongira odlaganje NSRAO na nekoliko godina stoji nešto drugo, postavlja pitanje eko aktivista Toni Vidan.

“Posljednje što sam upratio oko Trgovske gore je ovaj Plenkovićev potez. On je na onoj zajedničkoj sjednici sa Vladom BiH objavio takozvano odgađanje spremanja otpada na Čerkezovac što mislim da mu je pametan potez prije “superizborne” godine u Hrvatskoj, odnosno izbora na čak tri nivoa vlasti, za Europarlament, za predsjednika i za Sabor. Ti izbori su HDZ-u natprosječno važni i mislim da je HDZ na vrijeme identifikovao par tema koje su im potencijalno štetne i onda te teme “staviš u frižider” i mislim da je to kontekst odgađanja odlaganja radoaktivnog otpada na Trgovsku goru. Ovim Plenković kupuje vrijeme da studiju uticaja na okolinu pomakne iza svih silnih izbora naredne godine”, ističe Vidan.

Eko aktivista iz Novog Grada Mario Crnković smatra da je BiH učinila mnoge greške po pitanju odnosa prema problematici odlaganja NSRAO na Trgovskoj gori.

“Jedna od najznačajnijih je to što mi konstantno u svom dvorištu pričamo o prijetnji Hrvatske da deponovuje kako radioaktivne otpade iz Slovenije, tako i opasne otpade sa čitave svoje teritorije uz našu Unu, uz samu granicu. To je nešto o čemu se trebalo i treba, pojedinačno razgovarati sa svim zemljama u Evropi i jasno im postaviti pitanje “Da li vi odobravate da se nuklearni objekti grade na granicama, bez pristanka susjedne zemlje?” Čemu komplikovanje i pametovanje? Dajmo priliku svima da skinu maske, a ne mi ovdje u BiH da jedni drugima govorimo kako smo hrabri i odlučni. Kukavice smo najgore vrste ako stvari držimo na nivou demagogije i nastavimo ovako mlako djelovati na međunarodnom nivou. Na kraju krajeva, većina građana Hrvatske ni ne zna kompletnu priču o slučaju, već zna ono što im serviraju kroz plaćene članke, koji objašnjavaju da je ekološki poduhvat gurnuti RAO na granicu sa BIH”, ističe Crnković.

Ipak, da se nešto pokrenulo i sa ove strane Une, nakon konačnog početka istraživanja u Novom Gradu, je i posjeta delegacije BiH Sekretarijatu ESPO konvencije i protokola SEA u Ženevi 15. novembra ove godine, gdje je predstavljen stav da “Trgovska gora ne ispunjava nijedan parametar za izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada”.

Toni Vidan ističe da Bosna i Hercegovina, za sada, “nigdje nije zakasnila kada se radi o problematici vezanom za Trgovsku goru”.

“Nije mi jasno ko daje tumačenja u javnosti da je BiH zakasnila po pitanju Trgovske gore. Studija uticaja na okolinu sa neophodnom prekograničnom javnom raspravom u okviru koje sve zainteresovane strane iz zemalja koje misle da ih može zahvatati neki od uticaja planiranog zahvata, se još nije desila i ta procedura tek treba da se desi. Svi imaju još puno vremena izraztiti svoju zabrinutost i interes i zahtjevati da budu uključeni u javnu raspravu Studije”, ističe Vidan.

On ipak ističe da Hrvatska čini proceduralni propust u cijeloj priči i da to može biti prilika za BiH da ospori ove namjere.

“Hrvatska strana radi procedurani propust da cijeli taj proces vodi Fond NEK koji nije neutralno i stručno tijelo. Fond u svom upravnom odboru ima predstavnike HEP-a, vlasnika elektrane, tako da je procedura koju FOND vodi u neskladu sa evropskom direktivom koja jasno propisuje da država mora imati nezavisno i stručno tijelo koje vodi upravi postupak za bilo kakav zahvat vezan za nuklearnu sigurnost“, dodaje Vidan.

Mario Crnković smatra da moramo biti iskreni prema sebi i progovoriti o rokovima za realizaciju istraživanja koja su započela.

“Ukoliko će Hrvatska imati studiju uticaja na životnu sredinu u drugom kvartalu naredne godine, šta mi tačno imamo od istraživanja koja će biti gotova 2025. godine? Kao drugo, od velike je važnosti argumentovati značajne negativne prekogranične uticaje koji se tiču socijalnih, ekonomskih i drugih uticaja. Mi od medijskih izjava, poziranja za kamere ili od radova koji nisu objavljeni u relevantnim naučnim časopisima, nemamo ništa, treba nam konkretizacija i kreiranje argumenata koje možemo koristiti za tužbe”, naglašava Crnković.

Da BiH nije zakasnila sa procesom osporavanja Trgovske gore kao lokacije za zbrinjavanje NSRAO saglasan je čak i Josip Lebegner, direktor Fonda NEK.

“Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže neku podršku sa susjednim zemljama i ja se slažem da BiH nigdje nije zakasnila. Zapravo, BiH je na neki način bila i privilegovana jer smo mi imali komunikaciju i prije onog službenog roka kada BiH strana treba biti pozvana da se uključi u izradu studije uticaja na okolinu. BiH strani je upućen poziv da se uključi i pošalje svoje primjedbe na studiju uticaja na okolinu, što su oni učinili u aprilu ove godine. Tako da vi nigdje niste zakasnili, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko vaši političari misle, tako da mislim da će biti vremena da se sve iskomunicira”, ističe Lebegner.

Emir Dizdarević, predsjedavajući Ekspertskog tima za Trgovsku goru, kaže da odgovore na primjedbe od hrvatske strane, do danas, nisu dobili.

“Nema odgovora na naše primjedbe od hrvatske strane. Ono što znamo je da do 2028. godine sve ostaje u NE Krško. Slovenija nije ništa počela sa radovima za Vrbinu i dalje nude Hrvatskoj dalje izgradnju silosa. BiH delegacija obilazi razne institucije, poput Sekreterijata ESPO konvencije u Ženevi, da se vidi da se nešto nije propustilo”, kaže Dizdarević.

Lebegner ipak tvrdi da stručnjaci iz BiH Ekspertskog tima “na znaju iščitati informaciju”.

“Ministarstvo privrede Hrvatske je 4. avgusta ove godine izdalo uputstvo o sadržaju studije uticaja zahvata na okolinu i u to uputstvo je dobila vaša, odnosno BiH strana. Ta mišljenja koje smo dobili od BiH strane su uzeta u obzir prilikom izrade Studije uticaja na okolinu i vi ćete kroz tu Studiju moći iščitati odgovore na ta pitanja. Ne znam odakle ta očekivanja da će dobiti neke odgovore, to ne piše u ovom dokumentu. Kad se napravi Studija primjerenije je očekivati i davati neka nova pitanja jer ćete tada imati više informacija. Ova pitanja koje je vaš Ekspertski tim su malo preuranjena i ishitrena ali nama pomažu da imamo manje nepoznanice u kasnijoj fazi projekta”, kaže Lebegner.

Koje su opasnosti, ukoliko do izgradnje Centra za NSRAO na Trgovskoj gori, ipak dođe

Ono što najviše zabrinjava stanovnike Novog Grada, Dvora, ali i svih okolnih opština i gradova jeste, šta će to zapravo doći na Trgovsku goru, ukoliko Hrvatska istraje u svojim namjerama.

Iz Fonda NEK ističu da će se na Trgovskoj gori graditi skladište, a ne odlagalište, a razlika je u tome što je, kako ističu radni vijek Centra za zbrinjavanje NSRAO na Trgovskoj gori planiran za period od 40 godina, počevši od 2028. godine. Nakon tog perioda NSRAO će biti prebačen na odlagalište, odnosno lokaciju gdje će biti trajno deponovan.

Strahovi aktivista, građana ali i stručnjaka su da će Trgovska gora biti i krajnje odredište za NSRAO.

Direktor Fonda NEK kaže da se za sada ne znaju moguće lokacije za odlagalište NSRAO.

“Vjerujem da će i Trgovska gora biti razmatrana kao jedna od opcija i opet će doći do nekoliko lokacija i opet će neko odlučiti, pretpostavljam Sabor, a ja bih želio da to budu makar dvije lokacije da imamo neki izbor. Znaćemo do kraja ove decenije koja će to lokacija biti. Mi bismo morali imati riješeno pitanje odlagališta oko 2053. godine zato što je kapacitet predviđenog skladišta na Trgovskoj gori dovoljan za prihvat samo otpada koji je nastao u NE Krško do kraja ove, 2023. godine. Sve iznad toga nema dovoljno mjesta tako da se mora naći lokacija gdje će se smjestiti i otpad koji će nastati od januara 2024. godine pa do razgradnje NE Krško 2053. godine i taj otpad će ići direktno u odlagalište, odnosno krajnje rješenje za NSRAO. Na Trgovskoj gori ima prostora za otpad koji će možda nastati u jednoj ili dvije godine poslije 2023. ali ne za više od toga i zato mislim da ova lokacija neće biti odgovarajuća za odlagalište. Pogotovo jer se sada razmatraju i neki planovi da se vijek NE Krško produži i do 2063. godine, što je još duplo više NSRAO nego što se sad planira na Trgovskoj gori”, kaže u intervjuu za naš portal Lebegner.

Edin Delić, profesor na Rudarsko-geološko građevinskom fakultetu u Tuzli, načelnik Opštine Lukavac i član Ekspertskog tima iz BiH za problem Trgovske gore, kaže da će šteta po BiH svakako biti ogromna.

“Ti objekti nigdje u svijetu nisu sigurni, bilježe se incidenti na različitim lokacijama, pogotovo kada se uzme u pitanje protok vremena, jer je nemoguće znati šta će se događati za 10, 20, 30 ili 40 godina. Hrvatska ima Fond NEK u kojem je skupljeno preko 300 miliona eura sredstava da bi se zbrinuo taj otpad kao i institucionalni. Oni su već dio sredstava, oko trećine, u neke rizične investicije i sad se to javlja kao problem finansijske prirode. Nedopustivo je da takav jedan objekat bude samo dva kilometra od izvorišta za Novi Grad. Ta lokacija nije adekvatna po nekoliko kriterijuma”, naglašava Delić.

Što se tiče vrste radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, Delić smatra, da se javnost BiH “kuha kao žaba u loncu”.

“Njima je samo cilj da se gore počne odlagati radioaktivni otpad, u smislu tu će biti radioaktivni gromobrani. Evo ja predlažem da im mi preuzmemo institucionalni otpad, evo nek bude u Tuzlanskog kantonu. Ovdje nije o tome priča, nego je cilj da se gore pripremi teren za odlaganje i visoko radioaktivnog otpada. Odnosno, da prevedem ko ne razumije, da se sačuva 300 miliona eura da ne ode u Sloveniju”, ističe Delić.

Eko aktivista Toni Vidan kaže da postoji velika vjerovatnoća da taj otpad trajno ostane na Trgovskoj gori.

“Cijela situacija sa opasnim otpadom u Hrvatskoj je čista katastrofa i ko god tvrdi da može garantovati da ova lokacija, zato što je na njoj NSRAO, da će biti nadzirana sa pažnjom, daje samo pusta obećanja. Vjerujem da jedino lokalna zajednica i nevladine organizacije mogu garantovati nezavisan monitoring da se u taj objekat ne skladišti i nešto drugo”, ističe Vidan koji dodaje da ipak misli da na Trgovskoj gori neće biti skladišten visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo (ING).

“Mislim da će to pitanje biti rješavano u nekim širim evropskim dogovorima i tu mislim da to neće biti lokacija za ING, ali bez ozbiljnog nezavisnog i stručnog monitoringa, ko zna šta sve može završiti na Trgovskoj gori”, zaključuje Vidan.

Eko aktivista Mario Crnković smatra da nije najjasnija distanca između tumačenja “skladište” i “odlagalište” sa hrvatske strane.

“Zanimljive su obmane na temu skladište – odlagalište za nisko i srednje radioaktivni otpad. 1999. godine ucrtaju odlagalište u prostorni plan. Nešto više od decenije, sve od dokumenata što su radili se odnosi na odlagalište, te se odjednom predomišljaju i najavljuju skladište. Nakon toga, kreće priča da uopšte prestaju pričati o odlagalištu za NSRAO, već samo o tom kako namjeravaju graditi skladište za NSRAO, a ne namjeravaju graditi odlagalište za visoko radiokativni otpad. U svoj toj priči, gubi se ideja, gdje će biti odlagalište NS RAO, koje po zahtjevima struke, ima daleko strožije kriterije nego skladište – a podsjećanja radi, ta lokacija je isključivo Trgovska gora, jer je ucrtana u Prostorni plan”, upozorava Crnković.

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, ističe da razloga za zabrinutost itekako ima.

“Smatram da će u konačnici tu završiti i otpad iz Krškog i tko zna kakav otpad još otkuda. Možda i nuklearni otpad iz trećih zemalja. I s upravljanjem komunalim otpadom u Hrvatskoj je loše i jak uticaj tu ima otpadna mafija. Ako nema reda kod tako jednostavnog otpada, neće biti niti kod nuklearnog. Jednom kada Trgovska gora prođe idejama kako ju što više natrpati otpadom i iskoristiti, neće biti kraja. Zašto? Vrlo jednostavno – jer je jako teško naći neku drugu lokaciju i sve prolaziti ispočetka. Puno je lakše proširiti postojeću”, dodaje Sinčić.

Žarko Puhovski, politički analitičar iz Zagreba, ističe da su strijepnje ipak pretjerane i da iza svega stoji nepovjerenje u struku, pogotovo ako ona dolazi iz druge države.

“Pravi problem je što imamo već godinama, a posebno u posljednje vrijeme, poslije kovid pandemije, sumnju u stručne analize. Stručne analize pokazuju da nema razloga za brigu ni sa hrvatske ali ni sa BiH strane ali se uvriježilo mišljenje da se stručnjacima ne vjeruje, a pogotovo stručnjacima koji rade za drugu državu. I tu na kraju nije bilo izlaza, što je uvidio Plenković, nego je to prolongirao na određeni period dok se ne pronađe rješenje”, kaže za naš portal Puhovski.

Iz Fonda NEK poručuju da straha, barem za sada, nema da će Trgovska gora gora biti krajnja destinacija za NSRAO, odnosno trajno odlagalište i da će se ono tamo nalaziti 40 godina. Posebno nema naznaka da će Trgovska gora biti lokacija i za deponovanje onog najgoreg, visoko radioaktivnog otpada, odnosno istrošenog radioaktivnog otpada (ING). Ono će, dogovorom Hrvatske i Slovenije do 2103. biti skladišteno u suvom skladištu elektrane koje je upravo i završeno u avgustu ove godine i u kojem je već i smješten visoko radioaktivni otpad.

“Nije moguće da na lokaciju Trgovske gore dođe visoko radioaktivni otpad. Gdje će on poslije 2103. godine ići, jer će ga negdje trebati trajno zbrinuti, nismo našli rješenje i to smo odgodili za budućnost. I nas i Sloveniju Evropska komisija obavezuje direktivom o sigurnom zbrinjavanju goriva da nađemo rješenje. Rješenja su, za sada tri, prvo je da to bude negdje u Sloveniji, jedno da bude negdje u Hrvatskoj i treće je da se nađe neko međunarodno rješenje. Ne znamo ima li u Hrvatskoj trenutno postoji geološka struktura za to odlagalište. Na Trgovskoj gori mislim da ne može biti, zapravo tamo ne postoji mogućnost ni za odlagalište NSRAO jer tamo nema mjesta. Da li Trgovska gora ili bilo koja druga u Hrvatskoj može biti lokacija teško je sada reći, ali ja mislim da ne može jer tu treba bušiti po 800-1000 metara zbog ispitivanja geološke strukture jer odlagališta nisu na površini kao što je sad planiran centar za zbrinjavanje NSRAO”, kazao nam je Lebenger.

Iako iz Fonda NEK tvrde da će se na Čekrezovcu, na Trgovskoj gori, nalaziti samo skladište za NSRAO i insititucionalni i medicinski otpad, istraživanjem smo otkrili da na pomenutoj lokaciji postoji mogućnost i obrade radioaktivnog institucionalnog otpada a što nigdje do sada, makar javno nije spomenuto.

Zanimljivo, posao izrade projekta dobila je firma Vin Mode iz Vinče, u blizini Beograda.

Dugogodišnji ekspert iz oblast odlaganja i rukovanja radioaktivnim otpadom Milutin Jevremović i vlasnik firme Vin Mode, potvrdio je ove navode za naš portal.

Fond NEK je 20.04.2022. godine sklopio ugovor na godinu dana sa Vin MODE za izradu prijedloga optimizacije zbrinjavanja IRAO u vrijednosti 200.000 kuna, odnosno preko 50.000 KM.

“Moja saradnja sa hrvatskim Fondom NEK je počela tako što smo sarađivali dok sam bio Rukovodilac Sektora za upravljanje radioaktivnim otpadom JP “Nuklearni objekti Srbije”. Prije nego što sam otvorio firmu radio sam samostalno kao fizičko lice. Naišao je taj tender, igrom slučaja mjesec dana poslije nego što sam osnovao firmu, a pošto ja dobro poznajem situaciju dao sam ponudu i dobio posao. Ono što je moj posao jeste kako oni da unutar samog objekta organizuju posao, a prije svega jedno postrojenje za preradu radioaktivnog otpada gdje oni treba da pripreme taj radioaktivni otpad. Gore imaju dva postojeća tunela, jedan tunel će biti za skladištenje, drugi tunel je da oni pripreme taj otpad u pakovanja koja su propisna po najozbiljnijim kriterijuma. To se ne odnosi na NSRAO, nego na otpad iz Instituta Ruđer Bošković i institucionalni otpad iz cijele Hrvatske. Sav taj otpad može da stane u dvije olovne bačve sa zaštitom”, kaže za naš portal Jevremović.

On dodaje da se, prema trenutnom planu, “taj institucionalni otpad tretira odnosno obrađuje na samoj Trgovskoj gori i da će se obrada raditi u jednom od postojećih bunkera koji su ostali od JNA”.

“Nije ta obrada zahtjevna aktivnost, jer su to male količine, smanjuje se zapremina, vrši se prepakivanje, nema tu nekog spaljivanja nego više neko presovanje. A u drugom tunelu će biti skladište tog otpada. Hrvatska nema tečni radioaktivni otpad, sve je čvrsti otpad, poput rukavica, neki materijali koji su kontaminirani, to je u suštini nisko i srednje radioaktivni otpad”, dodaje Jevremović.

Na naše pitanje iz Fonda NEK kažu da to jeste bila jedna od ideja ali da se od nje odustalo.

“Odustali smo od ideje obrade institucionalnog otpada na Trgovskoj gori, ali to zaista jeste bila jedna od ideja. U Centar na Čerkezovcu će dolaziti isključivo paketi koji se više ne otvaraju. Nije predviđeno nikakvo otvaranje tih bačava, odnosno bilo kakva manipulacija koja bi mogla dovesti do toga da se dogodi neki nepredviđen događaj i takve stvari vezano za institucionalni otpad rješavaće se putem ovlaštenih istitucija koje će to obraditi. Na Trgovsku goru ne može doći ništa tekuće, iz NEK-a, Instituta Ruđer Bošković ili bolnica, a ako i jeste bio tekući onda se mora svesti u nekakvo čvrsto stanje. Odustali smo od toga i tu će se nalaziti skladište čvrstog otpada i nije predviđena njegova manipulacija i smislu neke obrade”, rekao nam je Josip Lebegner, direktor Fonda NEK.

Ostaje ipak pitanje kako je moguće odustati od nekog projekta za samo godinu dana a na čiju je izradu samo projektne dokumentacije dato preko 50.000 KM i, uz to, da firma i stručnjak koji su radili projektnu dokumentaciju nisu obaviješteni o odustajanju od ovog projekta obrade institucionalnog otpada na Trgovskoj gori.

Danijel Prerad, novinar Večernjeg lista, kaže da nije optimista po pitanju ovog problema i da je veliko pitanje šta će se na Čerkezovcu uistinu i odlagati.

“Bojim se sa su velike šanse da će, kada dođe vrijeme za to, na Trgovsku goru doći i istrošeno radioaktivnog gorivo, odnosno visoko radioaktivni otpad. Opet će biti neki rokovi, rješenja neće biti, sjetiće se da imaju već nešto na Trgovskoj gori, vrlo vjerovatno. U važećem Prostornom planu Hrvatske sada nema nijedne potencijalne lokacije za odlaglaište bilo kakvog radioaktivnog otpada, osim Trgovske gore. Da bi se ubacilo neko drugo mjesto mora se mijenjati Prostorni plan. Što znači da se moraju provesti nova istraživanja, a to niko neće. Sa Trgovskom gorom šteta je već učinjena, za 20 godina svi će na to zaboraviti. Ko je naivan da povjeruje da će za 40 godine neko uspjeti u razmatranje za Prostorni plan vratiti Moslovačku goru, Psunj ili Papuk i to još za visoko radioaktivni otpad”, pesimističan je u izjavi za naš portal Prerad.

I gdje je tu običan čovjek

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, kaže da je u svemu najspornije što se taj prostor Banovine/Banije dodatno “ubija”.

“Taj prostor Hrvatske, ali i BiH poharan je ratnim događanjima i nije mnogo naroda ostalo. Ovo što je ostalo vidi svoju šansu u razvoju turizma uz predivnu rijeku Unu i ekološke poljoprivrede, a sve to ubija ovakav projekat”, ističe Sinčić.

Maja Sever, predsjednica Evropske federacije novinara, ističe u razgovoru za naš portal da često boravi u Dvoru i da je upoznata sa ovim problemom iz perspektive lokalnog stanovništva, ali da se hrvatska javnost ne bavi dovoljno ovom problematikom.

“Bilo je nešto tekstova ali nemamo javne debate o tome niti imamo pravih informacija. Mislim da netransparentnost i nedovoljno informisanje građana o namjerama na Trgovskoj gori ili možda o nečemu što se već i događa gore nije dobra, jer se među lokalnim stanovništvom pojavila informacija da se na Trgovskoj gori već nešto odlaže, a do takvih priča i dolazi jer nema pravih i tačnih informacija. Smatram da nam na umu mora biti zaštita okoline, kao i veliki oprez kod donošenja bilo kakve odluke, da se moraju konsultovati stručnjaci i da ne možemo pristati na to da se eto tamo negdje nešto događa na području gdje živi malo stanovnika koji se možda neće ni pobuniti i sve zajedno to ne zvuči dobro”, dodaje Sever.

Toni Vidan, dugogodišnji ekološki ativista, ističe da iza “medijske tišine” u Hrvatskoj stoji lobiranje.

“Obično firme koje imaju kapaciteta, odnosno finansije, uspjevaju preko PR agencija imobilizirati medije oko nekih tema, a alternativni mediji to ne uspjevaju nametnuti kao neku temu bitnu u javnosti. Tema oko Trgovske gore je dosta mrtva u Hrvatskoj”, ističe Vidan.

I Marijana Petir, nezavisna zastupnica u hrvatskom Saboru, ističe da Fond NEK ali i hrvatske institucije nedovoljno komuniciraju sa javnosti po pitanju ove teme.

“Ja sam na svoje primjedbe odgovor od Fonda NEK saznala slučajno kroz neko saopštenje, koje su prenijeli mediji, gdje oni navode da Slovenija nije pristala primiti institucionalni otpad i da zbog toga Hrvatska mora graditi svoje skladište i za taj otpad ali i za NSRAO na Trgovskoj gori. To je jako čudno jer iz Fonda NEK prikazuju kao dosta transparentan zato što sam ja kao zastupnica u Evropskom parlamentu još reagovala u toku javne rasprave na dokumente koji su se odnosili na Trgovsku goru i Čerkezovac, ali nikad nisam dobila pisani odgovor na to. Iznenadilo me da šalju nekakva saopštenja medijima, a da meni, tada zastupnici u Evropskom parlementu a sada zastupnici u Saboru, ne obraćaju direktno”, kaže Petir.

Ona dodaje da je Hrvatska ratifikovala ESPO konvenciju i da je stoga dužna komunicirati sa susjednim državama ukoliko planira graditi neke energetske objekte uz granična područja.

Novinar Danijel Prerad kaže da je ovo loše za stanovnike kompletne regije jer im se “u moru minusa dodaje još jedan – minus”.

“Posljedica je da će Opština Dvor dobiti na godišnjem nivou 9 miliona kuna koliko im iznosi godišnji budžet, a sumnjam da je ta lokacija npr. u Zagrebu, da bi taj iznos bio toliki, prije da bi bio 300 miliona kuna. To sve može naravno biti sigurno na Trgovskoj gori, ali tu je onaj psihološki momenat, jer su ljudi tamo mislili živjeti od te prirode, od Une, od zdrave hrane, a ko će sad kupiti med iz npr. Dvora? Jer koliko ima minusa na tom prostoru, ti tim preostalim ljudima daješ još jedan veliki “minus” na sve to. Što je najgore tamo neće biti zaposlenih više od dva stanovnika iz samog Dvora, sve će to dolaziti sa strane”, ističe Prerad.

Da situacija nije bolja ni sa BiH strane tvrdi Edin Delić.

“Ovdje svi iz BiH poprilično tiho reaguju na ovaj problem, tek ponekad stihijski se neko oglasi, svi su uspavani po ovom pitanju, kao da je neki tihi dogovor napravljen na višem nivou”, dodaje on.

Zanimljivo je da, slično kao i u BiH, lokalna zajednica oko ovog pitanja nema skoro nikakvo pravo glasa, jer se njihovi prijedlozi nisu uopšte uzimali u obzir.

Zanimljivo je da ni Prostorni plan Sisačko-moslavačke županije, kao ni prostorni plan Opšine Dvor nije previđao Trgovsku goru kao lokaciju za odlaganje NSRAO, ali je presudno bilo to što je Sabor 1997. tu lokaciju uvrstio u Prostorni plan višeg reda, tj. na nivou države. Time je lolalnim vlastima i stanovništvu stavljena traka na usta po pitanju odlučivanja na ovu temu jer su i Županija i Opština Dvor, u skladu sa zakonom, bili prinuđeni na određeni način prepisati tu lokaciju iz državnog u svoje prostorne planove.

Zaključci sa javne rasprave o Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva na Trgovskoj gori, a koji su svi bili redom negativni i obuhvatali mišljenje građana i vlasti Dvora li i susjednih opština, su redom odbijeni.

Iako je Trgovska gora, odnosno lokacija na Čerkezovcu, od BiH udaljena par kilometara, i iako se iz BiH uporno ponavlja da će ovim projektom biti ugrožena sudbina 250.000 stanovnika, to do sada nije dalo rezultate da se barem razmisli o drugoj lokaciji, nakon što je Vrbina u Sloveniji otpala kao solucija.

Ipak, aktivnosti BiH, kako zvaničnih institucija tako i NVO sektora se nastavljaju. Nadaju se da će Trgovska gora ipak “otpasti” kao lokacija za skladištenje NSRAO, a pomijeranjem na 2028.godinu dobijeno je barem vrijeme koje je više nego neophodno.

Vrijeme, ipak, nije saveznik Fondu NEK.

“Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO. Isto tako ni Slovenija nema plan B za Vrbinu. Ukoliko se dogodi neuspjeh i jednog i drugog projekta tad ćemo razgovarati šta dalje”, kaže nam direktor Fonda NEK.

U trci sa vremenom su i i jedna i druga strana, a sudbina stanovnika sa obe strane rijeke Une umnogome će zavisiti od krajnjeg epiloga ove priče.

DEJAN RAKITA/mislioprirodi.ba

The post TRGOVSKA GORA: Zašto i kako je izabrana, šta se tamo tačno gradi i kakve opasnosti nam donosi (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Član delegacije koja je danas boravila u Ženevi, inače i član Pravnog tima za praćenje stanja i aktivnosti u vezi sa problematikom odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, Nemanja Galić je za GERILU rekao da je današnja posjeta bitna jer “ESPO konvencija reguliše prekogranični postupak konsultacija povodom aktivnosti koje imaju mogući negativan prekogranični uticaj, što je upravo ono što se trenutno događa po pitanju Trgovske gore, a to su te prekogranične konsultacije između Hrvatske i BiH a ESPO konvencija”.

“Što se tiče današnjeg sastanka, delegacija koja je predvođena ministrom Vipotnikom, tu je bio i njegov šef kabineta gospodin Ćosić, i ja iz pravnog tima, posjetili smo predstavnike ESPO konvencije, Sekreterijata implementacionog komiteta ESPO konvencije. To su u principu najvažnija tijela koja se bave implementacijom ESPO konvencije, praćenjem primjene država članica ESPO konvencije, da li poštuju njene odredbe i kako postupaju”, kaže za naš portal Galić i dodaje da su predstavnici BiH upoznali članove Sekreterijata implementacionog komiteta sa aktivnostima Republike Hrvatske i sa primjedbama koje BiH ima na postupanje hrvatske strane prethodnih godina.

“Mi ih smo detaljno o našim primjedbama na postupanje Hrvatske i o našim aktivnostima koje smo preduzeli. Oni su se zainteresovali, postavili su niz nekih dodatnih pitanja i pojašnjenja, uključujući naročito vezano za istraživanja koja su do sada izvršena.  Jedan od zaključaka je da su i oni konstatovali da je BiH do sada uradila sve što je i trebala da uradi po procedurama ESPO konvencije i generalno po međunarodnom pravu, kao i to da su sljedeći potezi upravo na Republici Hrvatskoj. BiH nigdje nije zakasnila, ni sa kakvim postupkom nije zakasnila, i dalje su joj sve opcije na raspolaganju. Članovi Sekreterijata implementacionog komiteta su na kraju rekli da će svakao da uzmu u ozbiljno razmatranje ovo što smo im mi danas iznijeli i da svakako treba da dalje pratimo situaciju i naredne korake Republike Hrvatske”, dodaje Galić.

On kaže da sam Sekretarijat ESPO konvencije ima više funkcija ali da on donosi mišljenja koja imaju veliku težinu na međunarodnom nivou.

“Oni prvenstveno prate implementaciju država članica, mogu da traže informaciju od Hrvatske povodom njihovih aktivnosti, da daju određene preporuke ili određene primjedbe na postupanje država. Na kraju, oni mogu takođe da daju i mišljenja koja su malo sveobuhvatnija i koja su rezultat opsežnijih postupaka u kojima oni donesu svoje mišljenje o tome da li je država prekršila ESPO konvenciju ili nije. Ta njihova mišljenja imaju izuzetno veliku težinu, pokazalo se u praksi. Dovodile su u prošlosti i do zaustavljanja nekih projekata, do odlaganja. Nije to kao sudski postupak, ali imaju popriličnu težinu”, dodaje Galić.

Na naše pitanje šta se dalje može očekivati, član Pravnog tima BiH kaže da mišljenje iz Ženeve zavisi prvenstveno od daljeg toka situacija vezano za Trgovsku goru.

“Mi smo objasnili u kom smo trenutno stadijumu, tako da ono za šta su se naročito zainteresovali jeste ovaj sljedeći potez Republike Hrvatske. To je podjela dokumentacije o studiji uticaja. Rekli su da to sada treba blisko pratiti kao što smo i do sada, i da na osnovu toga, kada uđemo u taj neki sljedeći postupak, onda se može očekivati ta neka faza gdje bi oni mogli dati neko konkretnije mišljenje. Trenutno su rekli da će ovo da uzmu u obzir. Nisu mogli odmah na sastanku da daju mišljenje o tome šta i kako se dešava, ali svakako su rekli da će ovo da uzmu u obzir i da će dalje pratiti situaciju. Rekli su da u ovom trenutku mi još uvijek nismo zakasnili ni sa kakvim postupkom tako da možemo čekati sljedeće korake Republike Hrvatske pa da ih dalje izvijestimo kako se to bude dešavalo”, istakao je Galić.

Pitali smo Nemanju Galića, koji je po struci pravnik, da li će BiH pokrenuti, uporedo sa procesom pred ESPO-m, i postupak pred Međunarodnim sudom pravde i da li je to moguće.

“Oko Međunarodnog suda pravde, tu postoje određene procesne pretpostavke koje moraju da se ispune da bi se uopšte mogla podnijeti tužba pred Međunarodnim sudom pravde. U ovom trenutku govoriti o toj tužbi bilo bi neozbiljno, prosto zato što nisu ispunjeni neki procesi preduslovi. Ono čime se mi nastavljamo baviti jeste ESPO konvencija jer je to ono što ovaj trenutni stadijum direktno kači. To je dokument, to je konvencija pod kojom se mi krećemo trenutno”, zaključio je i izjavi za GERILU Nemanja Galić.

Sekretarijat ESPO je informisan i da su u martu započete aktivnosti procjene uticaja na životnu sredinu u Hrvatskoj i da je BiH službenim putem obavijestila tu zemlju da želi da učestvuje u tom postupku.

“Dostavljene su konstruktivne primjedbe i odgovori na zahtjev za određivanje obima i sadržaja same studije. Tražili smo i da se izvrši korekcija i dopuna tog akta, a primjedbe su dostavljene opširnim dokumentom na 50 strana”, rekao je Vipotnik.

Emir Dizdarević, predsjedavajući Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru, za portal GERILA ističe da Hrvatska još uvijek nije odgovorila na primjedba Ekspertskog tima iz BiH iako su predate u aprilu ove godine.

“Mi imamo informaciju da su on završili poslove iz grupe poslova 1, odnosno geološka, seizmotektonička i hidrogeološka istraživanja. Iz grupe poslova 2 uradili su monitoring nultog stanja. A za naš tim je najvažnija treća grupa poslova a to su sigurnosne studije, dizajn projekat, ali za to ne znamo u kojoj su fazi i nismo uključeni u to u formi razgovora niti su nam poslali bilo kakve informacije“, kaže za naš portal Dizdarević.

Delegaciju BiH koja je boravila u Ženevi, činili su, osim Nemanje Galića, Bojan Vipotnik, resorni ministar u Vladi RS, i Dejan Ćosić, šef kabineta u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Srpske.

GERILA

The post ZA TRGOVSKU GORU (NI)JE KASNO? Delegacija BiH u Ženevi odražala sastanak u Sekretarijatu ESPO konvencije first appeared on Gerila.info.

Predstavnicima nevladinog sektora u Кozarskoj Dubici obratio se predsjednik Udruženja građana “Grin tim” iz Novog Grada Mario Crnković, koji je istakao da situacija u vezi izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada traje 23 godine.

“Građani su svoje `ne` rekli već više puta i na različite načine, protestima u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, ali je sada krajnje vrijeme da jasno deklarišemo naše stavove u formi deklaracije”, rekao je Crnković novinarima.

On je naglasio da je jako važno da se i u formalnom stavu izrazi protivljenje odlaganju radioaktivnog i drugih opasnih otpada na području Trgovske gore.

“Važno je da budemo svjesni odgovornosti u kojoj se mi sada nalazimo jer ukoliko se ovdje uz rijeku Unu desi odlaganje radioaktivnog i drugih opasnih otpada, to će značiti da se to isto može desiti na granici Njemačke i Švajcarske, Rusije i Ukrajine. To je međunarodni problem i međunarodni presedan”, rekao je Crnković.

Prema njegovim riječima, potrebno je decidno i jasno postupanje institucija BiH s obzirom da građani ne mogu biti zadovoljni dosadašnjim rezultatima.

“Gdje je naša diplomatija? Gdje je konkretizacija rezultata istraživanja i mnoštvo pitanja koja se mogu i moraju završiti?”, upitao je Crnković i dodao da BiH diplomatija nije uradila dovoljno, jer BiH uz sebe možda ima tri zemlje, a trebalo bi najmanje 33.

Crnković je naveo da je ovo prostor gdje građani pokazuju da mogu i znaju djelovati u okviru svojih mogućnosti i u skladu s tim nevladin sektor će dati svoj doprinos da BiH, Republika Srpska i Federacija BiH, dobiju mogućnost da kažu “ne” na međunarodnom nivou.

Prema njegovim riječima, ekspertski tim BiH je napravio zadatke koje je spustio na entitetske nivoe, te su sada potrebna istraživanja na terenu, dok je pravni tim izradio strategiju, te je potrebna advokatska kuća koja će zastupati interese BiH.

Crnković je naveo da je Hrvatska već izdvojila 830.000 КM za zagovaranje i pravno zastupanje interesa Hrvatske.

“Ne znam šta BiH čeka i krajnje je vrijeme da se ova priča uozbilji i podigne na sasvim viši nivo”, zaključio je Crnković.

Predsjednik Udruženja mladih “Prometej” u Кozarskoj Dubici Dragan Vlajnić smatra da je potrebno boriti se svim pravnim i društvenim sredstvima kako bi se odbranio sjeverozapadni dio Republike Srpske i BiH.

“Stav svih naših građana jeste da se ujedinimo zajedno i ovo je pitanje koje mora poništiti sve razlike koje postoje među građanima, jer je ovo zaista opasno po živote građana i predstavlja kršenje ljudskih prava”, rekao je Vlajnić.

Predsjednik Skupštine udruženja “Eko Moštanica” iz Кozarske Dubice Živko Goga rekao je novinarima da je Hrvatska odabirom Trgovske gore za lokaciju na kojoj će biti izgrađeno odlagalište radioaktivnog otpada poslala poruku, jer će posljedice te odluke imati opštine u Republici Srpskoj, od Novog Grada do Кozarske Dubice.

“Hoću da vjerujem da to nije nastavak nekih događanja koje smo ovih dana obilježavali u Republici Srpskoj. BiH diplomatija kroz politikantski odnos izlazi prema ovom problemu jer smatraju da je to problem Republike Srpske”, rekao je Goga.

On je dodao da zvanične institucije moraju jasnije i glasnije zauzeti stav o ovom pitanju, jer do sada nije učinjeno dovoljno.

Deklaracija o sprečavanju odlaganja radioaktivnih i drugih opasnih otpada u blizini državnih granica biće korištena s ciljem pozivanja evropskih zemalja i institucija da stanu uz građane sa obje strane rijeke Une i sprečavanja presedana da se nuklearni objekti mogu graditi u graničnim područjima bez saglasnosti susjedne zemlje, u kontekstu namjere Hrvatske da nuklearni otpad odlaže u kompleks kasarne Čerkezovac, čiji se ulaz nalazi samo 850 metara od rijeke Une, u samom graničnom području BiH i Hrvatske.

Ovu deklaraciju u Кozarskoj Dubici danas je potpisalo 15 nevladinih organizacija u Кozarskoj Dubici, a organizacije koje žele da to naknadno učine mogu se obratiti u opštinskom Odjeljenju za opštu upravu i društvene djelatnosti.

The post Potpisana deklaracija NVO u Kozarskoj Dubici: STOP za radioaktivni otpad uz granicu! first appeared on Gerila.info.

Kao i mnogo puta do sada, istakli su da u svijetu ne postoji slučaj da se u graničnom pojasu gradi nuklearni objekat protivno volji druge zemlje te da je neprihvatljiva namjera izgradnje takvog objekta uz samu granicu Hrvatske i BiH, odnosno namjera da se na području Trgovske gore deponuju radioaktivni otpadi iz Slovenije, kao i drugi opasni otpadi sa teritorije cijele Hrvatske.

Mario Crnković, predsjednik “Grin tima”, rekao je da je u četvrtak pokrenuta akcija potpisivanja, ali da se već odazivaju ljudi iz cijele BiH.

“Prvi su nam se javili iz Fojnice, nakon toga iz Sarajeva, Banjaluke, Brčkog, Ugljevika, Bijeljine, Bugojna, Velike Kladuše te Čajniča. Deklaracija nadilazi konstataciju da ne prihvatamo da neko smješta radioaktivne i druge opasne otpade uz rijeku Unu, već poziva na širu odgovornost. Ovo je prilika da kao građani odlučimo da li se opredjeljujemo za ulogu žrtve ili nekog ko je rekao ‘ne’. Ovaj prostor je kroz istoriju previše puta bio žrtva, vrijeme je da kažemo: ‘Dosta je!’ Koliko jasno i glasno bude naše “ne”, toliku ćemo snagu i imati na međunarodnom nivou”, istakao je Crnković za “Nezavisne novine”.

On je rekao da se približava rasplet borbe građana s obje strane rijeke Une protiv namjere da se radioaktivni otpad iz nuklearne elektrane Krško, kao i drugi opasni otpadi iz cijele Hrvatske smještaju u kompleks kasarne Čerkezovac.

Ako se desi presedan i uspostavi praksa da se nuklearni objekti mogu graditi u graničnim područjima, kao i da ovakva područja mogu biti mjesta deponovanja radioaktivnih i drugih opasnih otpada, Crnković je istakao da će to značiti da bilo koja zemlja na svijetu, naročito koja je ekonomski ili politički jača, ima neupitno pravo da svoj otpad “izgura” na granice sa drugim zemljama.

Prema njegovim riječima, braneći rijeku Unu, Krajinu i BiH, podjednako se brani sadašnjost i budućnost, jer nije normalno niti prihvatljivo otpad smještati na granice sa drugim zemljama.

“Otuda i deklaracija o sprečavanju odlaganja radioaktivnih i drugih opasnih otpada u blizini državnih granica kao vapaj zdravog razuma koju će u narednih mjesec dana potpisivati organizacije civilnog društva, bilo da su ekološke, omladinske, sportske ili nekog drugog usmjerenja. Borba za život je zajednički interes, a krajnje je vrijeme da ova borba dobije svoje oblike i izvan BiH”, poručio je Crnković.

Maksim Skoko, predsjednik Odbora za zaštitu životne sredine, za “Nezavisne” kaže da podržavaju sve aktivnosti koje bi dovele do rješavanja ovog problema, pa tako i aktiviranje civilnog društva.

“Mi, kao odbor u Parlamentu RS, uradili smo ono što možemo u ovom momentu i podražavamo svaku aktivnost, bez obzira sa kog nivoa dolazi, čak i civilnog društva, a koja može doprinijeti rješavanju problema odlaganja otpada. Mi smo čak pozvali civilno društvo i medije da se što više posvete ovoj problematici i podržavamo svaku aktivnost vezanu za to. Moramo intenzivno raditi i hoćemo da preduzmemo sve što je u našoj nadležnosti”, ističe Skoko.

Dodaje da su za sada uradili sve što su mogli, no da to ne znači da neće nastaviti pratiti situaciju i preduzimati dalje aktivnosti.

Podsjećamo, iz Odbora za zaštitu životne sredine, tražili su da NS RS pripremi novu rezoluciju o protivljenju odlaganju otpada te da parlament BiH usvoji novu rezoluciju o protivljenju namjerama Hrvatske i da o njenom sadržaju upozna najviše predstavnike zemalja EU, Evropskog parlamenta i Međunarodne agencije za atomsku energiju.

The post Ljudi iz cijele BiH potpisuju deklaraciju protiv odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori first appeared on Gerila.info.