Skoro svaku izbornu godinu opozicija u RS dočeka sa istom porukom. Ističu da je potreban jedan kandidat, dogovor i jedinstvo. Onda krenu razgovori, izjave, ultimatumi, razne ponude, stranačke računice i lične ambicije. Na kraju se građani pitaju da li opozicija zaista želi vlast ili joj više odgovara da ostane opozicija?

Još uvijek nisu postigli dogovor o kandidatima za dvije najvažnije funkcije: predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH. Mjesecima traju nagađanja i spekulacije oko kandidata, dogovora, pritisaka, kalkulacija. Naravno, i različita tumačenja ko je zaista opozicija.

Iz SDS-a prije podne saopštavaju jedno, poslijepodne drugo. Draško Stanivuković ne krije svoje ambicije. Nebojša Vukanović se distancirao od ostalih iz opozicije. Iako im je svima zajedničko, bar zvanično, da pobijede vladajući SNSD, očigledno da imaju različito tumačenje pobjede. Jedni smatraju da je dovoljno da zasjednu na mjesto SNSD-a, drugi bi suštinske promjene.

Istovremeno, počinje i borba za liste. Milan Savanović, bivši poslanik Liste za pravdu i red, mogao bi se naći na listi SDS-a u Izbornoj jedinici 3. Pominju se i Saša Lazić, Milan Blagojević i Slavko Grbić. Predsjednik Gradskog odbora SDS-a Banjaluka Željko Raljić podnio je ostavku nakon odluke da nosilac liste za Narodnu skupštinu Republike Srpske u Izbornoj jedinici 3 bude Biljana Lukić.

Banjaluka je, inače, godinama mjesto na kojem opozicija pokazuje istovremeno i svoju snagu i svoju slabost. Tu je 2020. godine ostvarena jedna od najvećih pobjeda opozicije u posljednje vrijeme, ali se kasnije otvorio i najdublji sukob između nekadašnjih opozicionih saveznika.

Svaka stranka i svaki lider u opoziciji misle da su oni najvažniji. SDS vjeruje da kao najstarija i najveća opoziciona stranka ima pravo prvog izbora. Bar dio SDS-a koji nije u kalkulacijama i pod uticajima “sa strane”. Stanivuković računa na Banjaluku i na lični uspjeh. Vukanović računa na imiž jedinog iskrenog opozicionara i na birače koji ne žele kompromise. Jelena Trivić i Narodni front traže svoje mjesto pod suncem, odnosno u raspodjeli funkcija. PDP, odnosno ono što je ostalo od njega, pokušava ostati posrednik, ali više nema poziciju iz vremena kada je mogao govoriti u ime cijelog opozicionog bloka.

Ovo što se sada dešava u opoziciji, inače, nije ništa novo. Dvije decenije se ponavlja gotovo isti obrazac.

Poslije poraza SDS-a 2006. godine krenuli su unutrašnji obračuni i odlazak Dragana Čavića iz stranke 2008. godine.

SDS, PDP i SRS RS 2010. godine pokušavaju da naprave zajednički opozicioni nastup kada potpisuju sporazum za funkcije predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH. Međutim, opozicija nije bila potpuno objedinjena jer je Čavićeva Demokratska partija već djelovala samostalno i na tim izborima osvojila mandate u NSRS.

Godine 2012. opozicija se u Banjaluci podijelila oko kandidata za gradonačelnika. Jedni su stali uz Nenada Stevandića, drugi uz Čavića.

Prije 12 godina, činilo se da je pronađena dobitna kombinacija. Savez za promjene okupio je SDS, PDP, NDP i druge partnere, pa su Ognjen Tadić i Mladen Ivanić bili zajednički kandidati. Ivanić je tada pobijedio u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH, što je opoziciji pokazalo da objedinjavanje ipak može dati rezultat. Ali ni taj savez nije riješio osnovni problem opozicije, a to je šta poslije izbora i ko zaista upravlja zajedničkom politikom.

Za razliku od 2012, opozicija 2016. godine u Banjaluci formalno staje iza jednog kandidata. Dragan Čavić je bio kandidat Saveza za promjene. Međutim, rezultat je bio slab.

Savez za promjene 2018. godine mijenja ime u Savez za pobjedu, sa Mladenom Ivanićem i Vukotom Govedaricom kao ključnim kandidatima. Nakon poraza dolazi do novog raspada. NDP Dragana Čavića odlazi prema vlasti, dok je ostatak opozicije spao na Draška Stanivukovića, Jelenu Trivić i Nebojšu Vukanovića, tada istinske opozicione borce protiv režima.

Opozicija 2020. godine ostvaruje jednu od najvećih pobjeda u posljednje vrijeme. Draško Stanivuković pobjeđuje u Banjaluci, a Ljubiša Petrović u Bijeljini. Činilo se da su te pobjede mogle predstavljati zamajac za promjene.

Prije četiri godine opozicija je imala dobre kandidate. Jelena Trivić za predsjednicu Republike Srpske, Mirko Šarović za Predsjedništvo BiH. Poslije izbora ulaze u spor oko krađe glasova, traže ponovno brojanje i podnose prijave. Nakon toga je uslijedio slom opozicije. Trivićeva je napustila PDP i osnovala Narodni front. Vukanovićeva lista se dodatno profilisala kao samostalna politička opcija. Stanivuković je gradio vlastiti pravac. SDS je tražio novi početak.

Na lokalnim izborima prije dvije godine opozicija se u Banjaluci praktično bori sama protiv sebe. Stanivuković pobjeđuje dok Jelena Trivić doživljava težak poraz.

Na prijevremenim izborima za predsjednika krajem 2025. činilo se da je postignuto jedinstvo. Međutim, to jedinstvo je očigledno bilo oročeno. Redovni izbori se približavaju a opozicija je opet na starim stazama razjedinjenosti.

Za razliku od opozicije koja “vječno” pregovara, u vladajućoj koaliciji jedan centar odlučuje a ostali se prilagođavaju. Vlast funkcioniše kao gruba i bahata mašina, ali sa jasnim komandnim lancem. Opozicija funkcioniše kao skup ljudi koji se slažu da mašinu treba zaustaviti, ali se ne slažu ko će biti na čelu.

Vremena je sve manje, opozicija izgleda sve više razjedinjena. Ukoliko ne postignu dogovor uskoro, ili ukoliko ne dođu drugačije instrukcije, sve su prilike da će opet u više kolona “na crtu” vladajućoj kolaciji.

Mladen Bubonjić

The post Dvadeset godina istog problema: Opozicija u Republici Srpskoj opet ne može da se dogovori first appeared on Gerila.info.

Tako bi se u jednoj rečenici mogao sažeti višegodišnji pravni i institucionalni slučaj rudnika uglja „Bistrica“ kod Prijedora, gdje je Okružni sud u Banjaluci po treći put poništio ekološku dozvolu koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića za eksploataciju uglja.

Najnovijom presudom sud je ponovo utvrdio da resorno ministarstvo nije pravilno utvrdilo činjenice niti postupilo po ranijim sudskim uputstvima, čime je nastavljen pravni apsurd koji traje godinama. Presuda od 2. juna 2026. godine potvrđuje da je dozvola izdata uz ozbiljne proceduralne nedostatke, uprkos tome što je sud već dva puta ukazivao na iste probleme.

Slučaj Bistrice već je postao jedan od najupečatljivijih primjera načina na koji institucije Republike Srpske upravljaju projektima eksploatacije prirodnih resursa. Prvu ekološku dozvolu sud je poništio 2024. godine jer nije bilo adekvatno utvrđeno takozvano „nulto stanje“ životne sredine, odnosno stanje prostora prije početka rudarskih radova. Istovremeno, utvrđeno je da investitor nije dostavio projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta.

Sud je tada prihvatio argumente Centra za životnu sredinu i mještana Bistrice da su radovi započeli prije nego što su pribavljene potrebne dozvole i prije nego što je dodijeljena koncesija. Time je, praktično, bilo onemogućeno da se naknadno utvrdi stvarno stanje životne sredine koje je trebalo biti predmet zaštite.

Nakon toga Ministarstvo je investitoru izdalo novu dozvolu, ali je i ona prošle godine poništena. Sud je tada zaključio da dokumentacija na osnovu koje je dozvola izdata ne odražava stvarno stanje na terenu, posebno imajući u vidu tvrdnje o proširenju eksploatacionih granica i činjenicu da su pojedini izvještaji izrađivani tek nakon što su radovi već bili izvedeni.

Umjesto da nakon druge presude riješi otvorena pitanja, Ministarstvo je ponovo izdalo dozvolu!?

Ovoga puta sud je utvrdio da se nadležni organ uglavnom oslonio na tvrdnje investitora da je projekat realizovan u skladu sa dozvolama, bez provođenja potpunog ispitnog postupka i bez samostalne provjere ključnih činjenica.

Posebno je problematično što su institucije raspolagale informacijama da su rezerve uglja već iscrpljene i da je investitoru naloženo pribavljanje dokumentacije za zatvaranje rudnika, dok pitanje eventualnog nezakonitog proširenja eksploatacije nikada nije do kraja razjašnjeno.

„Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti“, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.

Zvuči nevjerovatno, ali samo za neupućene u dešavanja u Srpskoj, ali dok su se pred sudovima vodili sporovi o zakonitosti dozvola, rudnik je radio, ugalj je iskopan, a eksploatacija završena. Kompanija „Drvo-export“ je još ranije saopštila da je rudnik zatvoren i da su sve planirane rezerve uglja eksploatisane.

Mještani Bistrice, međutim, tvrde da iza projekta nije ostala uređena površina, već klizišta, jalovišta, izmijenjeni vodotoci i devastiran prostor. U njihove tvrdnje uvjerila se i redakcija Gerile koja je o tome snimila i video.

Tokom prethodnih mjeseci mještani su upozoravali na zamućenje rijeke Crljenjače, naslage jalovine uz vodotok i moguće posljedice po lokalni vodovodni sistem.

Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa grupu mještana, smatra da je problem dodatno produbljen činjenicom da sud ni nakon trećeg poništenja nije sam riješio upravnu stvar, iako je, prema njenom tumačenju, za to imao zakonski osnov.

“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, navela je Stanković.

Za Zorana Ninića, jednog od najistaknutijih protivnika projekta među lokalnim stanovništvom, cijeli slučaj predstavlja dokaz duboke institucionalne krize.

„Vjerovatno će rudnik u Bistrici ući u knjigu rekorda kao jedini rudnik u savremenom svijetu koji je otvoren, eksploatisane sve procijenjene bilansne rezerve, i navodno zvanično zatvoren, a da od prvog dana nisu imali dozvole za rad i dodjeljenu koncesiju“, kaže Ninić.

Iako je eksploatacija završena, pravna priča nije ni blizu kraja. Koncesioni ugovor važi do 2028. godine, što znači da investitor i dalje ima obavezu da izvrši rekultivaciju i remedijaciju terena. Upravo će pitanje sanacije prostora biti jedan od ključnih testova za institucije koje su do sada, prema ocjeni suda, više puta propustile da pravilno utvrde činjenice i zaštite javni interes.

Istovremeno, još nije počelo ni parnično suđenje koje su mještani pokrenuli protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i investitora zbog navodne povrede osnovnih ljudskih prava. Taj postupak najavljivan je za proljeće ove godine, ali još nije otvoren.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sud treći put poništio ekološku dozvolu za rudnik Bistrica: Ugalj iskopan, rudnik zatvoren first appeared on Gerila.info.

Naime, Republička geološka inspekcija pri Sektoru tehničke inspekcije – Odjeljenje Prijedor, eko aktiviste je obavijestila da nosilac geoloških istraživanja na lokalitetu „Petrovo“, bijeljinska kompanija “Lykos Balkan metals” posjeduje sve potrebne dozvole za izvođenje detaljnih geoloških istraživanja olova, cika, bakra, srebra, zlata i prateće asocijacije metala iz novembra 2024. godine. Ali…

Vanrednom inspekcijskom kontrolom utvrđeno je da nosilac geoloških istraživanja “Lykos” ne posjeduje licencu za geološka istraživanja, pa je te poslove povjerio privrednom društvu “Georesursi” iz Zvornika. A da je tom privrednom društvu nadležno Ministarstvo energetike i rudarstva RS izdalo licencu 09.06.2023., i da je ona važila do 09.06.2026.

Dakle, nosilac geo istraživanja ne posjeduje licencu za geo istraživanja, a zvorničkom preduzeću angažovanom da ih provede ona je istekla prije desetak dana!

Simptomatično je i da su vlasnici ”Georesursa” – a prema zvaničnim podacima iz APIF, prvi i u ulozi direktora, a drugi je zamjenik direktora u tom privrednom subjektu – Nenad Toholj i Boban Jolović.

Naime, njih dvojica su tačno prije četiri godine bili u središtu afere, kada je portal Antikorupcija.info razotkrio učešće dvojice tadašnjih rukovodilaca u Republičkom zavodu za geološka istraživanja RS, organizacionoj jedinici pod okriljem Ministarstva energetike i rudarstva RS, u poslovima privatne australijske kompanije. Objelodanivši da su Toholj i Jolović istovremeno i suakcionari u kompaniji “Lykos Metals Limited” i da su čak navedeni i u  njihovom tehničkom timu geologa, koji u geološkim istraživanjima na dijelu prostoru RS vodi programe rada na terenu.

“Navedena lica jesu zaposleni Republičkog zavoda za geološka istraživanja, a o njihovom udjelu u kapitalu “Lykos Metals Limited” nemamo nikakve zvanične informacije. O sukobu interesa nismo u mogućnosti da komentarišemo, jer ne raspolažemo neophodnim informacijama za utvrđivanje istog. Geološki zavod ne podržava ovakve ili slične aktivnosti zaposlenih i ograđujemo se od bilo kakvih istupa pojedinaca iz Zavoda, a koji nisu u skladu sa našim zvaničnim programom rada” – odgovorili su, tada, na upit, iz Geološkog zavoda RS.

Navedene informacije bile su i povod i današnjeg (18.06.2026.) reagovanja iz Ekološkog udruženja „Ozrenski studenac“ iz Sočkovca, opština Petrovo, koje je izrazilo ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka obilazaka i aktivnosti na potencijalnim lokacijama nosioca Rješenja za izvođenje geoloških istraživanja, te, ponuda za kupovinu zemlje, iako i nosilac radova i republička vlast čitavo vrijeme tvrde da se radi samo o istraživanjima na području Sočkovca i Ozrena.

Ove aktivnosti nosilac Rješenja čini, iako su vidljive nezakonitosti koje čini ovom prilikom, a koje je naveo Republički tehnički inspektor u aktu od 15.06.2026.. Posebno zabrinjava činjenica da se sa aktivnostima na terenu nastavlja i u trenutku kada su u toku upravni i drugi zakonski postupci pred nadležnim organima…

Zbog toga svaka naredna aktivnost koju izvodi „Lykos“ unosi dodatnu nervozu u lokalno, a i šire stanovništvo Ozrena i Republike Srpske, otkrivanjem ovakvih nepravilnosti i kontroverznih činjenica koje prate aktivnosti geoloških istraživanja u čitavoj Republici Srpskoj a ne samo na Ozrenu” – stoji u obraćanju eko aktivista u svoje, ali i u ime mještana Sočkovca, a podržani su i od strane “bratskog” Ekološkog udruženja “Gostilj Ozren” iz Boljanića, Grad Doboj.

Udruženi, oni su, kako su naveli, pozvali sve nadležne institucije da osiguraju dosljedno poštovanje zakona i procedura, te da zaštite pravo građana da budu ravnopravni učesnici u procesima koji se direktno tiču njihove budućnosti. Istovremeno su apelovali i na sve uključene strane da pokažu odgovornost i uvaže činjenicu da s ovakvim načinom rada nijedna kompanija neće biti dobrodošla na Ozren.

“Zato, jer su se građani Sočkovca na referendumu u ogromnoj većini izjasnili protiv geoloških istraživanja, pri čemu je čak 98% izašlih građana izrazilo negativan stav prema planiranim aktivnostima. Takođe, odbornici Skupštine opštine Petrovo jednoglasno su zauzeli stav protiv ovih aktivnosti, dajući institucionalnu podršku volji građana. U toku je Upravni spor Opštine Petrovo protiv Ministarstva koji nije završen. Ozren nije protiv razvoja. Ozren traži poštovanje, odgovornost i pravo da odlučuje o svojoj budućnosti” – stoji u apelu sa Ozrena.

odgovorno.ba

The post Sporne i licence za geološka istraživanja na Ozrenu – apeli i ogorčenje eko aktivista first appeared on Gerila.info.

Vlast tvrdi da će ova mjera ubrzati zapošljavanje mladih i omogućiti brže uključivanje na tržište rada. Kritičari, međutim, upozoravaju da javnosti nisu predstavljene analize koje bi dokazale da je upravo dužina pripravničkog staža jedan od ključnih razloga nezaposlenosti mladih.

Posebnu pažnju izaziva činjenica da je čitav paket zakonskih izmjena usvojen po hitnom postupku, svega nekoliko mjeseci prije opštih izbora.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik juče na pre konferenciji, dok je sjednica NSRS još trajala, nije krio zadovoljstvo zbog usvajanja izmjena.

„Veoma mi je drago što se jedan programski zadatak SNSD-a ostvarimo – a to je da smanjimo period trajanja pripravničkog staža za visoko obrazovanje, a i za srednje obrazovanje smo uspjeli da završimo na današnjoj sjednici Narodne skupštine RS. Tako da za visoko obrazovanje taj period će biti šest mjeseci, a za srednje tri mjeseca, i to će omogućiti fluktuaciju, brže zapošljavanje mladih ljudi. To je nešto što smo osjetili i to je tražila naša omladinska organizacija da se uradi prije dva-tri mjeseca, a danas već to imamo realizovano“, rekao je Dodik.

Upravo Dodikova izjava legitimno otvara pitanje na osnovu čega je procijenjeno da je skraćivanje pripravničkog staža prioritetna mjera za mlade. Da li je odluka donesena na osnovu sveobuhvatnih analiza tržišta rada ili na osnovu zahtjeva stranačke omladinske organizacije?

Iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske za Gerilu tvrde da su „analize pokazale da je dosadašnji pripravnički staž bio nepotrebno dug“ i da je usporavao ulazak mladih na tržište rada.

„Posebno zabrinjava podatak da se na evidenciji nezaposlenih nalazi oko 3.000 mladih sa visokom stručnom spremom koji nisu imali priliku da odrade pripravnički staž, čime im je otežano zapošljavanje i profesionalna afirmacija u struci za koju su se školovali“, navode iz Ministarstva.

Ministarstvo tvrdi da će kraći pripravnički staž povećati ponudu radne snage, mobilnost zaposlenih i smanjiti troškove poslodavaca.

„Dosadašnje trajanje pripravničkog staža od godinu dana predstavljalo je značajno finansijsko opterećenje za poslodavce, imajući u vidu da pripravnici ostvaruju sva prava iz radnog odnosa, uključujući i pravo na platu u visini od 80 odsto plate radnog mjesta za koje se osposobljavaju. Skraćivanjem trajanja staža na šest mjeseci troškovi poslodavaca biće značajno smanjeni, što će ih dodatno motivisati da zapošljavaju mlade bez radnog iskustva“, saopšteno je iz Ministarstva.

Istovremeno najavljuju i novi program podrške zapošljavanju pripravnika. Rebalansom budžeta za ovu godinu planirano je pet miliona maraka za program kojim bi trebalo da bude obuhvaćeno više od hiljadu mladih sa visokom stručnom spremom.

Međutim, na pitanje Gerile da dostave analize na koje se pozivaju, Ministarstvu je upućen dodatni zahtjev za pristup informacijama, a odgovor u trenutku objavljivanja ovog teksta još nije dostavljen.

Da podaci na kojima se zasniva ova reforma nisu lako dostupni pokazuje i odgovor Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske.

Gerila je od Zavoda tražila podatke o broju pripravnika, njihovim platama, rasporedu po sektorima, kretanju broja pripravnika tokom posljednjih pet godina, kao i eventualnim analizama koje povezuju pripravnički staž i zapošljavanje mladih.

Odgovor je bio kratak:

„Zavod ne raspolaže traženim podacima.“

AApsolutno legitimno je zapitati se – ako institucija koja prikuplja i obrađuje zvanične statističke podatke ne raspolaže podacima o pripravnicima, na osnovu kojih pokazatelja je utvrđeno da je pripravnički staž prepreka zapošljavanju i da ga je potrebno hitno skratiti u čak deset različitih oblasti?

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić smatra da se efekti koje vlast najavljuje ne mogu automatski povezati sa zapošljavanjem.

„Ovo privredi neće pomoći. Trajanje pripravničkog staža je prije svega administrativno i organizaciono pitanje, dok je zaposlenost prvenstveno određena ekonomskom aktivnošću, investicijama i potrebama poslodavaca. U najboljem slučaju, skraćivanje pripravničkog staža može ubrzati prelazak pojedinaca iz statusa pripravnika u status zaposlenog radnika, ali ne znači da će se otvoriti veći broj radnih mjesta“, kaže Cenićeva.

Ona upozorava da bi vlast morala pokazati konkretne ekonomske pokazatelje.

„Trebalo bi pokazati koliki su prosječni troškovi pripravničkog staža za poslodavce po mjesecu i po zaposlenom, koliki dio tih troškova čine plate, doprinosi, mentorstvo i administracija, te kolika bi bila stvarna ušteda nakon skraćivanja staža“, navodi Cenićeva.

Njena ocjena je mnogo oštrija kada govori o stvarnim motivima izmjena.

„Stvarni razlog je partijsko kadriranje i razmještanje u javnoj upravi i državnim preduzećima, pogotovo onih sa kupljenom diplomom. Sa privredom veze nema. Privreda traži nekog ko ima ili znanje ili volju da uči i radi“, kaže Cenićeva.

Slične dileme imaju i u Transparency Internationalu BiH.

Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći u ovoj organizaciji, upozorava da obrazloženja hitne procedure ne nude uvjerljive razloge za zaobilaženje redovnog zakonodavnog postupka.

„U svim prijedlozima kao razlog zbog kojeg se zakoni mijenjaju i dopunjavaju po hitnom postupku navodi se opšti interes, brže uključivanje mladih na tržište rada i povećanje dostupnosti stručnog kadra. Međutim, iz dostavljenih obrazloženja nije vidljivo postojanje vanrednih okolnosti, neposredne štete ili drugih razloga koji bi opravdali izuzetak od redovne procedure“, kaže Kljajić Grgić.

Ona podsjeća da nijedno obrazloženje ne razmatra moguće negativne posljedice.

„Nije analizirano da li će kraći period praktičnog osposobljavanja uticati na kvalitet stečenih znanja, stručnu samostalnost kandidata ili kvalitet usluga koje pružaju zdravstvene, obrazovne, kulturne ustanove i javni organi”, dodaje Kljajić Grgić.

Posebno je zanimljivo što su gotovo identična obrazloženja korištena za različite oblasti (?!), od zdravstva i obrazovanja do muzejske djelatnosti i lokalne uprave.

„Neobično je da postoji ista potreba za bržim zapošljavanjem mladih u realnom sektoru, zdravstvu ili, na primjer, u muzejskoj djelatnosti i javnoj upravi. U obrazloženjima nisu navedeni konkretni podaci, analize niti procjene koje bi potvrdile da postojeći period pripravničkog staža predstavlja prepreku zapošljavanju ili da je upravo njegovo trajanje uzrok nedostatka kadrova u pojedinim sektorima“, navodi ona.

Transparency International upozorava i na politički kontekst.

„Činjenica je da se ovako obiman paket zakonskih izmjena predlaže svega nekoliko mjeseci prije održavanja opštih izbora u Bosni i Hercegovini. Iako vremenska podudarnost sama po sebi ne dokazuje političku motivaciju, izostanak detaljnih analiza i procjena efekata otvara pitanje da li je primarni cilj izmjena stvarno unapređenje tržišta rada ili slanje političke poruke mladim biračima kroz formalno skraćivanje puta do stručnog ispita i zaposlenja”, dodaje Kljajić Grgić.

Za sada ostaje nepoznato ono što bi kod ovakve reforme trebalo biti najvažnije – analiza (ili analize) na osnovu koje je donesena odluka.

Vlada Republike Srpske tvrdi da ona postoji. Zavod za statistiku nema podatke. Javnosti dokument, barem zasad, nije predstavljen. I sve je išlo po hitnoj proceduri i, prema riječima Milorada Dodika, na inicijativu omladinske organizacije njegove stranke.

Zato je teško procijeniti da li će kraći pripravnički staž zaista dovesti do većeg zapošljavanja mladih ili će ostati, prije svega, još jedna politička “igranka” u izbornoj godini. 

Dejan Rakita / GERILA

The post Pripravnički staž prepolovljen: Da li vlast u Srpskoj zapošljava mlade ili vodi predizbornu kampanju? first appeared on Gerila.info.

Gadno je toliko samopouzdanje iza kojeg stoji „raspucana praznina“, još je gadnija navika tolikog stranačkog amelja da neprestano brine, upozorava i opominje. Šta građanima Republike Srpske, pita zabrinuta Trivan, ne odgovara u toj Srbiji? Iza pitanja se krije podla teza koja kaže da građanima Srpske zapravo ništa ne bi trebalo da ne odgovara u toj Srbiji, jer je ta Srbija građanima Srpske dala kilometre i kilometre auto-puteva, nekoliko domova zdravlja, još više vrtića i škola, punila je naš budžet prazneći svoj, branila nas je kad su nas svi drugi napadali, gledala je u nas kao što tužna mati gleda u problematičnog sina.

Šta građanima Republike Srpske zaista može da ne odgovara u toj Srbiji? Đuka Bizon. Nebojša Krstić. Aleksandar Martinović. Njegov imenjak Vulin. Na primjer. Oni ne odgovaraju ni Srbiji, ali su korisni, a nema vlasti koja ne voli korisne i poslušne. Ne odgovara mi ni Ana Brnabić, ne odgovara mi ni udbaško slijepo crijevo Šešelj, ne odgovara mi ni Dragan J. Vučičević. Ne odgovaraju mi ni njegovi medijski sijamski blizanci Sarapa i Marić. I ne samo da mi ne odgovaraju, no mi se gade. I ne samo da mi se gade, nego ih prezirem onoliko koliko student može da prezire policajca.

Šta još može građanima Srpske da ne odgovara u toj Srbiji? Savamala noću. Diplome Nebojše Stefanovića i Siniše Malog. Gradnja na lijevoj obali Save. Kumovi predsjednika Srbije. Nanogica na skočnom zglobu Aleksandra Obradovića. Kamera manje sa naplatne rampe u Doljevcu. Privredno dobro u Jovanjici. Pad vojnog helikoptera. Kopanje litijuma u dolini Jadra. Trovanje Bora. Predaja i prodaja Kosova. Bure kod Inđije. Nadstrešnica u Novom Sadu.

Zvučni top u Beogradu. Maskirani batinaši koji palicama preoravaju Srbiju uzduž i poprijeko. Nije gotovo. Duga je naprednjačka ruka, pa na njoj ima mnogo krasti. Ima ljudi kojima ne odgovara to što predsjednik Srbije ne umije da nasiječe kulen. Što ne umije da otvori sač. Što klincima pod košem lupa „banane“. Što ne umije da šutne sa linije za „tricu“. Što ne umije da napusti bilijarski sto prije nego što rukom ubaci kuglu u džep koju je prije toga promašio. Što nema društvo za mali fudbal. Što i na reketu za badmington mora da se iživljava. Što ne zna riješiti kvadratnu jednačinu bez ijedne nepoznate, a po tablama crta grafikone i objašnjava kvantnu ekonomiju u kojoj je vidljiv samo rast naprednjačke imovine.

Jeleni Trivan nije jasno, i to je njeno drugo pitanje, kome treba da stvara nove srpsko-srpske podjele nakon posljednjeg građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije. Zašto je građanima Srpske bitno ko za koga glasa i ko koga voli? Nije sramota biti bahat, ali je sramota biti u toj bahatosti toliko glasan. Što je kuća u kojoj ovakva divna bića prebivaju veća, to je i promaja snažnija. Nisu srpsko-srpske podjele nastale u posljednjih petnaest godina, ali bi se lako moglo desiti da politika koju Trivan tako glasno brani – iako ona ne brani politiku nego sopstveni položaj koji joj je ta politika omogućila – bude upamćena po tome što je te podjele umnožila do posljednjeg broja.

Ko je stvorio podjele među Srbima: Vučić ili građani Srbije? Dodik ili građani Srpske? Ko je svoje protivnike – bili oni opozicioni političari, univerzitetski profesori ili studenti – nazivao ološem, stranim plaćenicima, domaćim izdajnicima, sitnom fukarom, bitangama, protuvama?

Budalama se, veli Danojlić, ne može zabraniti da vole otadžbinu, ali bi bilo dobro kada bi to radili malo tiše. Oni koje Jelena Trivan brani – a ona ne brani njih nego ono što su joj oni obezbijedili – podijelili su Srbe i gore i dublje nego bilo koja vojska prije njih. Kuga bi ostavila više živih. Dvadeset Vučićevih i Dodikovih godina opustošilo je Srbe, Srbiju i Republiku Srpsku „ko skakavac što polja opusti“.

Ako su se Vučić i njegova naprednjačka kamarila miješali u svake izbore u Republici Srpskoj, pogotovo u one opšte, zašto građanima Srpske ne bi bilo bitno ko za koga glasa i ko koga, kako i koliko voli? Žid veli da malograđani – cijeli taj naprednjački i nezavisni socijal-demokratski krug živi u malograđanskim kvartovima – nikako ne mogu da razumiju da čovjek može da bude pošten i na neki drugi način nego što su oni. Najbolje bi i najlakše bilo da nas gospođa Trivan sve učlani u SNS i u SNSD, pa da nikakvih podjela nema.

Onda bi raspodjela bila konačna: oni bi bili ono što su i sada, pa još i malo gori, a mi bismo tome svakodnevno aplaudirali. Bitno je ko za koga glasa, bitno je i zašto neko za nekoga glasa, bitno je i ko je kome rekao za koga da glasa, ali je to manje bitno u odnosu na nadstrešnicu koja je pala i ubila šesnaest ljudi, na bure u koje je spušten raskomadan čovjek, na prese u kojima su razni klanovi mljeli ljude, na medijske kasapine koji iz sata u sat komadaju one koji drugačije misle. Ako to nije bitno i ako na tim tačkama ne dignemo granice, onda podjela zaista nema. Onda ćemo svi slušati večernji kurs iz strateškog upravljanja kod Jelene Trivan, a pravnu etiku kod Gorana Selaka.

Goran Dakić, Gerila info

The post “Tvoje usne lažljive” first appeared on Gerila.info.

Na terenu se, međutim, ništa ne zaustavlja.

Na više od 28 hektara zemljišta poznatog kao Crkveno brdo svakodnevno se nastavlja izgradnja kompleksa od 104 solarne elektrane, a posljednje nezvanične info za Gerilu tvrde da je sada u pitanju čak 106 elektrana. Metalne konstrukcije i paneli zauzimaju prostor koji su mještani do prije samo nekoliko mjeseci koristili za poljoprivredu, dok institucije istovremeno vode administrativnu prepisku iz koje proizlazi da gotovo niko ne želi preuzeti odgovornost.

Nova dokumentacija do koje je došla Gerila pokazuje da je pravna situacija dodatno zakomplikovana.

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP) početkom maja poništila je svoj raniji zaključak kojim je odbijen zahtjev Zemljoradničke zadruge Podnovlje za ponavljanje postupka izlaganja nekretnina te predmet vratila na ponovno odlučivanje. U obrazloženju se direktno poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Srpske od 2. aprila ove godine, kojom je utvrđeno da prvostepeni organ nije dovoljno ispitao činjenice i da Zadruzi nije omogućeno puno učešće u postupku. RUGIP je naložio da se u ponovljenom postupku utvrde sve relevantne okolnosti i donese nova odluka.

Drugim riječima, spor oko toga ko je stvarni nosilac prava nad zemljištem nije završen. Naprotiv, vraćen je na početak.

Uprkos tome, na parcelama se i dalje radi.

Još zanimljivije je ono što proizlazi iz dopisa Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske. Nakon što je Zemljoradnička zadruga Podnovlje tražila reakciju republičke inspekcije, iz Inspektorata RS su predmet proslijedili Gradu Doboju uz obrazloženje da je za nadzor nad radovima za koje dozvole izdaje jedinica lokalne samouprave nadležna upravo urbanističko-građevinska inspekcija grada. Drugim riječima, republički inspektori smatraju da oni nisu nadležni za postupanje.

Kada je predmet stigao u Doboj, uslijedio je novi obrt.

Urbanističko-građevinska inspekcija Grada Doboja početkom juna obavijestila je podnosioce prijave da ni ona ne može postupati. U dopisu se navodi da, ukoliko se radi o gradnji na tuđem zemljištu ili o sporu oko vlasništva, to nije pitanje inspekcijskog nadzora nego sudske nadležnosti.

Tako je nastao apsurdan institucionalni krug u kojem jedna institucija predmet šalje drugoj, druga ga vraća sudovima, dok se za to vrijeme na terenu nastavljaju radovi vrijedni milione maraka.

Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je još u aprilu ekološka inspekcija Grada Doboja utvrdila da ETMAX za predmetni projekat nema ekološku dozvolu.

U zvaničnom rješenju inspektor je naveo da investitor posjeduje građevinske dozvole za 104 solarne elektrane pojedinačne snage do 149 kilovata, ali da ne posjeduje ekološku dozvolu, zbog čega mu je naloženo da je pribavi u roku od 30 dana.

Taj rok je odavno istekao.

Ono što javnosti nikada nije objašnjeno jeste zbog čega radovi nisu obustavljeni ukoliko je inspekcija utvrdila da projekat nema jedan od osnovnih zakonskih uslova za realizaciju.

Mještani Podnovlja upravo u tome vide suštinu problema.

„Nama svi govore da nisu nadležni. Sud donese presudu, RUGIP vrati predmet na početak, inspekcija kaže da nema ekološke dozvole, policija dođe i napravi zapisnik, a radovi se nastavljaju kao da se ništa nije desilo. Na kraju ispada da niko nije nadležan, osim investitora koji radi šta hoće“, kaže jedan od stanovnika Podnovlja.

Podsjećamo, cijeli slučaj otvorio je pitanje načina na koji je Grad Doboj raspolagao zemljištem koje je godinama bilo evidentirano kao posjed Zemljoradničke zadruge Podnovlje. Nakon prenosa zemljišta na Grad Doboj uslijedila je prodaja kompaniji ETMAX, a zatim i početak realizacije projekta solarnih elektrana.

Dodatne kontroverze izazvao je sam koncept projekta. Umjesto jedne velike solarne elektrane planirana je izgradnja 104 pojedinačna postrojenja snage do 150 kilovata, što je, prema tvrdnjama mještana i dijela stručne javnosti, omogućilo investitoru da izbjegne određene koncesione obaveze predviđene za veće energetske projekte.

Manastir Svete Trojice na Crkvenom brdu preživio je mnoge ratove, promjene država i vlasti, ali teško da je ikada gledao ovakav prizor. Ispod njega danas se, umjesto usjeva, šire redovi solarnih panela, dok se istovremeno po kancelarijama i institucijama vodi bitka oko toga ko je nadležan i ko treba da postupi po sudskim odlukama.

Mještani Podnovlja kažu da vjeru u Boga nisu izgubili i da im i ona, na neki način, pruža utjehu u njihovoj borbi za budućnost svojih domova.

Vjeru u institucije, međutim, svakim novim dopisom, ćutanjem i prebacivanjem odgovornosti sve teže pronalaze. A kada nestane vjera da će zakon važiti jednako za sve, tada mnogo više od jednog komada zemlje postaje sporno.

Ne samo u Podnovlju, ne samo u Doboju.

Dejan Rakita / GERILA

P.S. Institucije Republike Srpske, Grad Doboj, kao i kompanija ETMAX, ni nakon višemjesečnih upita nisu odgovorili na pitanja portala Gerila o ovom slučaju. U međuvremenu, radovi u Podnovlju se nastavljaju.

The post Podnovlje nakon presude: Niko nije nadležan da zaustavi radove, a solarne elektrane niču iz dana u dan first appeared on Gerila.info.

RTRS je objavio kratku vijest, odnosno saopštenje iz “Puteva Republike Srpske”, u kome se navodi da će vršilac dužnosti direktora „Puteva RS“ Miroslav Janković ozvaničiti početak sanacije Stare prijedorske ceste u banjalučkom naselju Dragočaj. Svečanost je zakazana ispred objekta Savjeta mjesne zajednice, a predviđene su i izjave za novinare.

Nije navedeno koliko radovi koštaju. Ne navodi se ko ih izvodi. Nema podatka o roku završetka. Ne piše kako će se odvijati saobraćaj, da li će biti zatvaranja puta, alternativnih pravaca ili posebnih obavještenja za mještane. Nema ni objašnjenja zašto se cesta sanira sada i u kakvom je stanju bila prije početka radova.

Naravno, nije problem kada javno preduzeće obavijesti javnost da počinju radovi. To i treba da radi. Problem nastaje kada se redovan posao javnog preduzeća pretvara u ceremoniju. Sanacija ceste nije poklon građanima. To nije dobra volja funkcionera. To je posao plaćen javnim novcem.

Ceremonije za infrastrukturne projekte postoje i u uređenijim zemljama. Svečano se otvaraju mostovi, obilaznice, velike saobraćajnice, željezničke stanice ili projekti vrijedni desetine i stotine miliona. Takvi događaji, bar u pravilu, prate projekti za koje su poznati vrijednost, izvođači, rokovi i očekivane koristi.

Kod redovnog održavanja puteva naglasak je obično na servisnim informacijama. Objavi se kada radovi počinju, koliko traju, koje ulice su obuhvaćene, ko izvodi radove, koliko je novca izdvojeno i šta građani mogu očekivati dok mašine budu na terenu. To je razlika između informisanja i promocije.

U ovom slučaju javnost je dobila najavu svečanosti, ali ne i osnovne podatke o poslu. A upravo ti podaci pokazuju da li institucija radi odgovorno. Koliko će sanacija koštati? Ko je dobio posao? Da li je izabran tenderom? Koliko dugo će radovi trajati? Ko će kontrolisati kvalitet? Postoji li garancija na izvedene radove?

Ovakve najave nisu neuobičajene u Republici Srpskoj. Javna preduzeća, lokalne vlasti i republički funkcioneri često predstavljaju redovne poslove kao posebna dostignuća. Posebno u izbornim godinama. Popravljena cesta, obnovljena rasvjeta, asfaltiran prilaz ili saniran kvar lako postanu povod za izjave, fotografije i političke poruke.

Građani, međutim, ne plaćaju institucije da bi im one svečano saopštile da rade svoj posao. Plaćaju ih da putevi budu bezbjedni, da radovi budu ugovoreni zakonito, da rokovi budu poštovani i da novac ne nestaje u magli javnih nabavki.

Zato pitanje nije da li treba sanirati Staru prijedorsku cestu. Naravno da treba, ako je sanacija potrebna. Pitanje je zašto se od početka radova pravi svečanost, dok javnost ostaje bez podataka koji bi trebalo da budu prvi objavljeni.

Mladen Bubonjić

The post Kad asfalt postane svečanost first appeared on Gerila.info.

Prema podacima koje prikuplja i objedinjuje platforma Integrity Watch BiH od 2019. do 2025. godine dodijeljena 32.973 tendera ponuđačima koji su finansijski pomagali rad stranaka, a vrijednost poslova išla je i preko 20 miliona maraka.

Ovu platformu pokrenuo je Transparency International u BiH a analiza prikupljenih podataka pokazuje da određeni donatori nakon finansiranja stranaka dobijaju javne ugovore višestruko veće vrijednosti, što otvara pitanje da li formalno skromne donacije predstavljaju ulaznicu u sistem javnih nabavki.

Jedan od najvećih političkih donatora u zemlji je Azmir Husić, biznismen iz Tuzle. On je preko svog preduzeća “Heez transport” krajem 2022. godine Stranci demokratske akcije (SDA) uplatio donaciju od 50.000 maraka.

Prethodno je bilo član Pokreta demokratske akcije (PDA) kojeg je do svog odlaska takođe pomogao sa istim iznosom.Paralelno sa Husićevim prelaskom u SDA-a, “Heez transport” je krenuo da dobija milionske ugovore u rudniku uglja Kreka, a koji su se uglavnom podrazumijevali najam rudarske mehanizacije.

Inače, rudnicima u sklopu Elektroprivrede BiH su u tom periodu kadrirali koalicioni partneri DF i SDA.  Od januara 2022. godine do danas sklopljeno je na desetine poslova vrijednih preko 10,6 miliona maraka, od kojih je najvredniji, za otkopavanje otkrivke, vrijedan 5,24 miliona KM sklopljen u februaru 2023. godine.

Željko Vrkačević vlasnik firme “Braco i Sinovi” iz Brčko distrikta u dva navrata sa ukuopno 13.000 maraka je pomogao Ujedinjenu Srpsku, stranku Nenada Stevandića koja zajedno sa SNSD-om dijeli vlast u Republici Srpskoj. Ova firma je za 36 miliona maraka Vladi Republike Srpske prodala kazino hotel „Theatrum“ u Brčkom, a koji je kasnije preuređen u “Srpsku kuću”.

Inače, rođeni brat Željka Vrkačevića, Dražen, poslanik je u Skupštini Brčko distrikta i predsjednik opštinskog odbora Ujedinjene Srpske u ovom mjestu. Milan Šuvak, vlasnik preduzeća “Šumil” iz Kozarske Dubice jedan je od najvećih finansijera Narodne partije Srpske (NPS), Darka Banjca, a donacije uplaćuje kao fizičko lice.

Tokom 2022. godine je uplatio 19.990 maraka, a od kako je Banjac direktor banje Mlječanica neprikosnoveni je gospodar tendera u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Od zamjene krova, krečenja, do gradnje bungalova i sportskih terena pa čak i nabavke jaja ova firma je dobila poslove vrijedne oko 18 miliona maraka.

Treba napomenuti da je finansiranje političkih partija zabranjeno firmama koje direktno posluju sa organima izvršne vlasti tako da su zbog brojnih prijava koje je CIK-u podnosio Transparency International u BiH, stranke morala vraćati pare donatorima a većina ih je prestala u svojim izvještajima uopšte navoditi pravna lica kao donatore.

Funkcioneri preuzeli finansiranje stranaka

Umjesto toga u finansijskim izvještajima partija počele su dominirati donacije fizičkih lica a zanimljivo je da je prošle godine podrška privrednika političkim strankama izostala i da su glavni donatori bili uglavnom stranački funkcioneri.

Tokom 2025. godine je donirano 2,26 miliona maraka kroz 1.366 donacija, pokazuju podaci iz njihovih finansijskih izvještaja objavljenih na stranici Centralne izborne komisije BiH.

Baza Integrity watch BiH pokazuje da prilivi novca drastično skaču u izbornim ciklusima, dok u godinama bez izbora taj intenzitet drastično opada.

Za prošlu godinu je interesantno i da je od ukupnog iznosa primljenih donacija čak 1,8 miliona maraka završilo kod stranaka iz Republike Srpske, dok su stranke iz Federacije BiH skupile tek manji dio od oko 465.000 KM.

Najviše novca prikupio je Savez nezavisnih socijal demokrata (SNSD) i i to 427.220 KM iz 197 donacija. Najveći donator je Zoran Tegeltija, aktuelni direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH koji je u novembru prošle godine dao 10.000 KM.

Ispod njega je Igor Milojević, funkcioner iz gradskog odbora Trebinje koji je svoju stranku pomogao sa 9.000 KM te doktor Mikajlo Lazić, direktor bolnice Sveti Vračevi iz Bijeljine sa donacijom od 8.000 KM. Istu sumu, odnosno 8.000 KM je donirao i Dalibor Tomaš.

Po 5.000 KM su dali Goran Maričić, direktor Poreske uprave RS, Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka, Denis Šulić, bivši ministar trgovine i turizma u Vladi RS, MIloš Lukić, direktor Službenog glasnika Republike Srpske.

Na drugom mjestu po ukupnim donacijama je Socijalistička partija koja je kroz 122 donacije u prošloj godini primila 317.765 KM.

U ovoj partiji najveće donacije su iznosile 5.000 maraka, a njih su, između ostalih dali Denis Stevanović, direktor Fonda za zaštitu životne sredine, Nikola Vukčević, odbornik u Skupštini grada Banjaluka, Igor Kneginić, predsjednik Skupštine grada Prijedor.

Narodni front, Jelene Trivić treća je stranka po ukupnom iznosu donacija primljenih u 2025. godini sa prikupljenih 252.725,42 KM.

Najveći donatori, od ukupno 78 su Milivoje Nović, Tanja Vukmirović i Žarko Tešić sa po 10.000 KM, inače članovi glavnog odbora stranke.

I naredne dvije pozicije zauzimaju stranke iz Republike Srpske. To su Ujedinjena Srpska sa 217. 376 KM donacija i Republička stranka Srpske koja je prijavila priloge od 182.525,40.

Kada je riječ o strankama sa sjedištem u Federaciji BIH, prva po donacijama je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) koja je primila 156.433,90 KM kroz 105 donacija.

Najveći prilog od 5.000 KM je dao Mijo Stanić, ministar finansija u vladi Posavskog kantona, a prate ga Lucija Iljić Džojić, Damir Živković i Đuro Delić sa po 4.000 KM.

Stranka demokratske akcije (SDA) je druga po donacijama u FBIH sa iznosom od 90.116,8 KM.

Stanku je najviše pomogao Salko Zildžić, zastupnik u federalnom parlamentu sa 10.000 KM, a ova politička organizacija je jedna od rijetkih koju su pomagala i privatna preduzeća sa ukupnim iznosom od 10.400 KM.

Bitnije donacije u ovom entitetu imala je i stranka “Snaga Naroda” Rame Isaka a najveći prilog je dao biznismen Dario Pekić.

Generalno, kada se podaci iz prošle godine saberu sa onima na platformi Integrity Watch BiH od 2018. godine najviše donacija je imala SDA i to 2.321.016,59 KM.

Drugi je SNSD koji je prikupio 1.195.736,3 KM, dok je treća stranka sa donacijama Ujedinjena Srpska kojoj je za osam godina donirano 1.195.736,3 KM.

Zanimljivo je da se među najvećim donatorima pojavljuje i politička stranka, odnosno Narodni demokratskipokret koji je Socijalističkoj partiji u dva navrata 2022. godine donirao ukupno 45.000 KM.

Inače, pored finansiranja političkiuh partija, Integrity Watch BiH prati javne nabavke i imovinske kartone izabranih zvaničnika.

Platforma omogućava uvid u to kako se troši javni novac, ko dobija javne ugovore i koje se procedure koriste, kako se finansiraju političke stranke, uključujući izvore donacija te kako izabrani javni funkcioneri prijavljuju svoju imovinu.

(transparentno.ba)

The post Privrednici koji finansiraju stranke dobijali milionske poslove na tenderima first appeared on Gerila.info.

U kratkom dokumentarcu “Život s rijetkim sindromom: Priča dječaka Uroša Živkovića i njegove porodice” Gerila je prikazala svakodnevicu porodice koja živi sa rijetkim oboljenjem – godine brige, terapije koje se traže van sistema, put do škole, strah od budućnosti, ali i snagu porodice da djetetu obezbijedi dostojanstven život. Priča o Urošu pokazuje kako rijetke bolesti nisu samo medicinsko pitanje, nego i pitanje podrške, obrazovanja, socijalne zaštite, finansijske sigurnosti i odnosa društva prema djeci i porodicama koje se bore sa dijagnozom o kojoj često ni sistem ne zna dovoljno.

U nastavku ove priče, Gerila podkast donosi razgovor sa Elom Rozenberger (Ella Rosenberger), direktoricom austrijskog udruženja Pro Rare Austria, koje okuplja i podržava osobe sa rijetkim bolestima i njihove porodice. Rozenberger govori da ni Austrija nema jednostavan sistem u kojem porodica sve može riješiti na jednom mjestu. Naprotiv, i tamo se roditelji često suočavaju sa složenom birokratijom, dugim putem do dijagnoze, nedostatkom stručnog kadra, neujednačenom podrškom i osjećajem da su prepušteni sami sebi. Posebno naglašava da finansijska naknada nije dovoljna ako ne postoji šira mreža pomoći, kao što su asistenti u vrtićima i školama, inkluzivno obrazovanje, dostupna terapija, jasne informacije i centralno mjesto koordinacije.

Suština podkasta nije da pokaže kako je Austrija idealan primjer, nego da otvori pitanje šta se iz uređenijih sistema može naučiti. Ako je porodicama djece sa rijetkim bolestima teško i u Austriji, onda je jasno koliko je taj teret veći u Bosni i Hercegovini, gdje se porodice često same bore sa dijagnozom, institucijama i svakodnevnim troškovima. Upravo zato ovaj razgovor, nakon dokumentarca koji prikazuje problem, pokušava ponuditi moguće pravce rješenja, odnosno bolju koordinaciju, raniju dijagnostiku, registre rijetkih bolesti, jaču ulogu udruženja pacijenata i sistem koji porodicu ne ostavlja samu nakon prve dijagnoze.

The post Rijetke bolesti i nevidljive porodice: Šta BiH može naučiti od Austrije? (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

Na sastanku će, kako saznajemo, biti predloženo svojevrsno spajanje SDS-a i PSS-a u jedan pokret koji bi trebao da ima nadstranački karakter. Predsjednik SDS-a Branko Blanuša bi trebao da bude prvi čovjek tog pokreta, a Stanivuković njegov zamjenik. Nakon izbora bi se te pozicije vjerovatno rotirale, a novi dogovor bi vjerovatno donio i drugačiju raspodjelu kandidatura za naredne opšte izbore.

Podsjećamo da su SDS, PSS i NF dogovorili nastup u jednoj koloni, a to, prema svemu sudeći, podrazumijeva i zajedničku listu za Narodnu skupštinu Republike Srpske i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. SDS je i po ovom pitanju podijeljen: jedan dio stranke smatra da je to dobro rješenje, dok drugi to vidi kao posljednji korak ka političkom grobu.

„Bilo je govora o fuziji ove dvije stranke, ali još nije odlučeno kako će to biti izvedeno i riješeno. Blanuša za to nema saglasnost stranke i ne znam kako je uopšte moguće da to izvede. Možda će biti dogovorena neka koalicija ili neki treći vid saradnje“, kaže za GERILU jedan od članova SDS-a koji je prisustvovao sastancima opozicije.

Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže da je i on saznao kako dolazi do gušenja SDS-a kroz ujedinjenje sa PSS-om. On smatra da je taj proces nastao u fabrici kojom upravljaju Milorad Dodik, Draško Stanivuković, Darko Babalj i Bezbedonosno-informativna agencija iz Srbije.

„Stanivukoviću ne odgovara da ide na izbore samostalno. Na Istoku će doživjeti debakl, u Hercegovini ga nema. Sa Ljubišom ne može da se nosi u Semberiji. Zajednička lista je njima spas. U toj kombinaciji Blanuša i Stanivuković bi pravili zajedničku listu. Nosioce bi dao Draško, ostalo Blanuša“, tvrdi Vukanović.

Član Predsjedništva Srpske demokratske stranke Đorđe Milićević kaže kako je vrijeme za konačan dogovor koji će okupiti sve zdrave snage spremne za borbu protiv režima. Da bi opozicija uspjela u tom cilju, dodaje on, neophodan je mnogo veći stepen objedinjavanja od zajedničkih lista,

„Vjerujem da SDS u tom objedinjavanju mora preuzeti ulogu pokreta koju mu je u momentu njegovog osnivanja dodijelio srpski narod. Vjerujem da ćemo imati dovoljno odgovornosti i mudrosti da, nakon dugog perioda u kojem su građani potpuno zbunjeni djelovanjem opozicije, preuzmemo ulogu stvarne alternative. U suprotnom i ne zaslužujemo da dobijemo povjerenje građana“, istakao je Milićević.

Pojedini članovi SDS-a smatraju kako bi na sutrašnjoj sjednici Predsjedništva moglo doći i do drugačije „fuzije“ i to tako što bi se PSS u potpunosti priključio SDS-u. Sjednici Predsjedništva SDS-a bi trebao da prisustvuje i gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović koji je najveći protivnik ovakvih „akcija“ unutar stranke, kao i bivši predsjednik SDS-a Milan Miličević.

Goran Dakić, Gerila info

The post Novi opozicioni lomovi: Prelazi li SDS u PSS? Ili PSS u SDS? first appeared on Gerila.info.