Prema informacijama Vijesti, Miljanović Zubac će biti saslušana u prostorijama Tužilaštva Bosne i Hercegovine u Sarajevu tek danas ujutro. Pripadnici Granične policije BiH iz Trebinja prethodno su joj prišli ispred porodične kuće i saopštili da će “najvjerovatnije biti privedena”, ali bez dodatnog objašnjenja.

Novinarka RTRS-a smatra da je razlog njenog privođenja politički motivisan i da je riječ o obliku represije zbog njenog kontinuiranog izvještavanja o kriminalnim radnjama unutar bezbjednosnih institucija, posebno u policijskim strukturama Republike Srpske.

“Prekjuče sam objavila nešto o zamjeniku načelnika PU Trebinje, Petru Kozjaku, zatim Jeliću, penzionisanom pripadniku OBA-e, koji je vraćen u službu. U kontinuitetu objavljujem detalje o MUP-u, Tužilaštvu, Graničnoj policiji, svim bezbjednosnim institucijama, odnosno, o kriminalcima među njim. Objavljivala sam podatke o direktoru Granične Mirku Kupresakoviću, Vladimiru Popoviću iz Unutrašnje kontrole, načelniku Centralne istražne kancelarije…”,, izjavila je Miljanović Zubac za Vijesti.me.

Prema njenim riječima, institucije na njene navode nisu odgovarale istragom ili zaštitom, nego privođenjem i zastrašivanjem.

U naredbi tužiteljke Imamović navedeno je da se postupak vodi po članu 164. Krivičnog zakona BiH. Međutim, stav 9 tog člana jasno propisuje da nema krivičnog djela odavanja tajnih podataka ako se ti podaci objave s ciljem otkrivanja nezakonitosti, povreda ustavnog poretka ili međunarodnih ugovora, pod uslovom da objavljivanje nema ozbiljne štetne posljedice po BiH.

Miljanović Zubac je i ranije javno isticala da se suočava sa prijetnjama smrću, fizičkim napadima i institucionalnim ignorisanjem svojih upozorenja o povezanosti kriminalnih struktura i dijela bezbjednosnog aparata. Umjesto zaštite, policija joj je, kako navodi, preporučila da “pohađa kurs samoodbrane”.

Krajem  prošle godine Miljanović Zubac gostovala u podkastu Gerile

Krajem novembra 2024. godine, Miljanović Zubac gostovala je u podkastu „PST!“ portala Gerila.info, gdje je u jednosatnom razgovoru iznijela detalje o osobama i institucijama koje smatra odgovornima ukoliko joj se nešto dogodi. 

„Obratila sam se svim institucijama i za to imam pisane tragove. Svima sam uljudno opisala situaciju, a zauzvrat sam dobila to da ne mogu normalno hodati ulicama, da me fizički napadaju i da mi ostavljaju prijeteće poruke. Smatram da oni žele da mi se nešto dogodi“, rekla je tada Miljanović Zubac.

Opisala je i niz incidenata – od fizičkih napada na ulici i prijetnji smrću do grafita „UMRI NMZ“ na porodičnoj vikendici u izgradnji. Istakla je da su prijetnje dolazile od osoba dobro poznatih policiji, ali da izostanak institucionalne reakcije zapravo šalje poruku nekažnjivosti.

“Bila sam spremna na rizik kada sam počela da se bavim istraživačkim novinarstvom. Međutim, nisam bila spremna na to da nijedna institucija neće stati iza čovjeka koji je u problemu. Upravo se nalazim tu gdje se nalazim zahvaljujući tome što nijedna institucija nije reagovala”, naglasila je u razgovoru za Gerilu.

Miljanović Zubac je poručila da uprkos svemu neće prestati da izvještava o temama koje, prema njenim riječima, zadiru u korijen povezanosti organizovanog kriminala i dijela bezbjednosnih struktura u BiH.

Dok se slučaj Nataše Miljanović Zubac odvija pred našim očima, međunarodni kontekst pokazuje da njen slučaj nije izuzetak — već simptom šire globalne pojave, pogotovo tamo gdje se državni sistem i kriminal prepleću.

GERILA

The post Privedena novinarka Nataša Miljanović Zubac nakon tekstova o kriminalu u bezbjednosnim strukturama BiH first appeared on Gerila.info.

Prema procjeni Ministarstva unutrašnjih poslova, na Slaviji se okupilo oko 36.000 građana, dok je Arhiv javnih skupova objavio da se prema prvim procjenama na skupu na Slaviji okupilo oko 140.000 građana.

Studenti su započeli protest pozivom na šesnaest minuta tišine u 19:11 sati, u znak sjećanja na 16 žrtava tragičnog rušenja nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Upravo taj događaj bio je okidač za početak blokada fakulteta još prije devet mjeseci. Studentkinja koja je govorila s bine poručila je: “Nastavićemo odande gdje smo prošli put bili prekinuti”, podsjećajući na policijsku upotrebu zvučnog topa koji je 15. marta prekinuo mirni skup.

Okupljeni su nosili transparente s porukama poput: “Reci ne fašizmu”, “Mame i tate protiv psihopate”, “Po ovim nebom – čovječe, uspravi se”, “Tik-tak-tik-tak”, ukazujući da vlastu istječe vrijeme za dijalog i promjene. Protest su obezbjeđivali studenti-redari, koji su na ruke markerima ispisivali krvne grupe i brojeve roditelja, što je već postao simbol discipline i odgovornosti unutar pokreta.

Među govornicima su se našli rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić, filozof Milo Lompar, sportska legenda Dejan Bodiroga, ratni veteran Nenad Stanić, ali i mnogi studenti i profesori. Rektor Đokić je naglasio da “zemlja koja potcjenjuje znanje i urušava institucije tone u krizu”. Dodao je da su studenti “pokrenuli promjenu tiho, dostojanstveno, solidarno i mirno” i podsjetio da su mjesecima bili izloženi “pritiscima, saslušanjima, hapšenjima, ali i da su postigli nemoguće: jedinstvo, povratak povjerenja u Univerzitet i potvrdu da znanje i istina pobjeđuju”.

Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić izjavio je na studentskom protestu na Slaviji da su se okupili s ciljem da zajedno potvrde jednistvo u odbrani osnovnih demokratskih i univerzitetskih vrednosti. pic.twitter.com/q1ISZwLy5S

— TV N1 Beograd (@n1srbija) June 28, 2025

Jedan od najupečatljivijih govora održao je student Nikola Marčetić, koji je ukazao na simboliku Vidovdana kao dana “kada se nebo i zemlja dotaknu”. Poručio je da se borba danas vodi “istinom protiv straha, ucjene i prijetnje”, te da se studenti ne bore sabljama, već protiv ćutanja. “Naš boj je protiv režima koji ne služi ovom narodu”, rekao je on, naglasivši da je studentski pokret “pokret savjesti, pokret potomaka onih koji su dali živote za slobodu”.

Bivši srpski reprezentativac i legenda svjetske košarke Dejan Bodiroga, u govoru na Vidovdanskom protestu na Slaviji, rekao je da Vidovdan nije običan datum, “on je savjest naroda, otpor i nepristajanje na tiraniju”.

Bivši srpski košarkaš Dejan Bodiroga, u govoru na Vidovdanskom protestu na Slaviji, kazao je da Vidovdan nije običan datum, “on je savest naroda, otpor i nepristajanje na tiraniju”. pic.twitter.com/VFTDy5YAx3

— TV N1 Beograd (@n1srbija) June 28, 2025

Paralelno s protestom na Slaviji, u Pionirskom parku, neposredno ispred Skupštine Srbije, organizovano je provladino “književno veče” uz prisustvo čanova SNS-a i partijskih simpatizera. Iako je vlast tvrdila da je skup otkazan, prostor je bio pod jakom kontrolom obezbjeđenja, a na sceni su se smjenjivali pjesnici i govornici iz vlasti. Pojavljivanje bivše državne sekretarke MUP-a, Dijane Hrkalović, izazvalo je posebno interesovanje javnosti, s obzirom na njen kontroverzan status i ranije optužbe u vezi s afera “Jovanjica”.

Eskalacija sukoba

Neredi koji su izbili tokom večernjih sati Vidovdanskog protesta na Slaviji uslijedili su nakon što su studenti oko 21 čas objavili da je istekao ultimatum upućen Vladi Srbije, zahtijevajući raspisivanje vanrednih izbora i uklanjanje provladinog „Ćacilenda“ iz centra Beograda.

“Danas 28. juna 2025. godine proglašavamo aktuelnu vlast nelegitimnom”, rekla je studentkinja na razglasu čije ime nije rečeno na skupu.

U govoru je istakla potrebu za dubokom sistemskom promjenom, uključujući društveni dogovor koji bi obuhvatio ispunjenje studentskih zahtjeva, priznanje plenuma, reformu pravosuđa, medija i bezbjednosnih službi, borbu protiv korupcije i kriminala, zabranu partijskog zapošljavanja, kao i zaštitu prirodnih resursa i zaustavljanje ekološki štetnih projekata poput „Jadara“. Okupljeni su na pomen tih tema odgovarali uzvicima: „Nećete kopati“, „Izdaja“ i „Uhapsite Vučića“. Posebno je naglasila da pad nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu nije bio slučajnost, već posljedica sistemske korupcije i partijskog nemara, te da je pitanje vremena kada će se slična tragedija ponoviti. Govor je zaključen pozivom na povratak suvereniteta, poštovanje Ustava i stvaranje države u kojoj se poštuju ljudi i zakon, gdje mladi ostaju, a stari žive dostojanstveno. Okupljeni su prethodno uključili svjetla na telefonima i upalili crvene baklje, a nakon završetka govora, u 21.46, građani su pozvani da „uzmu slobodu u svoje ruke“ – uz poruku: „Imate zeleno svjetlo“.

Neposredno zatim, deo okupljenih građana i studenata se, mimo najavljenog plana, uputio ka Bulevaru kralja Aleksandra i raskrsnici sa Ulicom kneza Miloša, gdje su već bile okupljene pristalice vlasti na takozvanom „književnom večeru“ – provladinom skupu organizovanom pod pokroviteljstvom Srpske napredne stranke. Na tom mjestu došlo je do verbalnih provokacija, zvižduka, skandiranja i tenzija između dvije grupe, a posebno uzavrela situacija nastala je kada su, prema izjavama svjedoka, građani u pokušaju da se približe prostoru ispred Doma Narodne skupštine naišli na gustu policijsku blokadu.

Ovo je najtužniji snimak koji ćete videti danas – podeljen isti narod pic.twitter.com/qdpdMt5lER

— Nina Krunić (@nina_krunic) June 28, 2025

Direktor srpske policije Dragan Vasiljević izjavio je da demonstranti u Ulici kneza Miloša nisu htjeli propustiti vozilo Hitne pomoći koje je došlo zbog povrijeđenog policajca tokom sukoba s građanima, međutim, takva tvrdnja brzo je demantovana – i novinarskim izvještajima i snimcima koji su se pojavili na društvenim mrežama. Reporter N1 prenosi da su građani zapravo pokušali da oslobode prolaz za sanitet, ali da je upravo Policijska brigada bila ta koja nije dozvolila prolazak vozilu, najvjerovatnije zbog straha da bi se uz njega mogla probiti i masa ljudi, što bi narušilo njihov kordonski raspored. Na dostupnim snimcima jasno se vidi trenutak prolaska vozila Hitne pomoći, što dodatno osporava zvaničnu verziju događaja koju je iznio direktor policije.

Ovo nije viđeno ni za vreme Pinočeapic.twitter.com/vE7Dlz71LD

— Lodger Limansky  (@paratzelzius) June 28, 2025

Prvi incidenti zabilježeni su kada su pripadnici Žandarmerije i Interventne jedinice pokušali da potisnu demonstrante koji su pokušavali da razbiju kordon i priđu takozvanom Ćacilendu. U tom trenutku policija je, kako su objavili brojni očevici i reporteri s lica mjesta, bez prethodnog upozorenja upotrijebila suzavac i šok-bombe, usmjerivši ih direktno u masu. Na video-snimcima koji su se brzo proširili društvenim mrežama vidi se panika među okupljenima, uz povike, kašalj i pokušaje bijega niz okolne ulice. Među demonstrantima je bilo i starijih građana, a u stampedu su neki pali na zemlju.

Uslijedila je žestoka akcija policije – kordon je formiran u Bulevaru kralja Aleksandra kod zgrade Er Srbije, dok su jedinice u opremi za razbijanje demonstracija krenule da guraju okupljene niz Nemanjinu ulicu. U tom haosu zabilježeni su brojni slučajevi nasilnog privođenja, a prema izvještajima sa terena, barem nekoliko osoba je povrijeđeno, uključujući jednog mladića iz grupe građana koja je ranije napadnuta kod Beogradskog sajma. Reporterima nezavisnih medija, poput N1 i Insajdera, otežano je bilo kretanje, a Udruženje novinara Srbije (UNS) protestovalo je zbog direktnog zastrašivanja novinarskih ekipa.

Napadnut je i novinar redakcija Danas dok je pokušao da priđe mjestu hapšenja jednog od građana.

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Danas (@danas.rs)

Do kraja večeri, veliki dio građana se razišao iz centra, dok su pojedine grupe demonstranata nastavile da kruže ulicama u manjim kolonama. Policijska vozila i jedinice ostale su raspoređene u širem centru Beograda još satima nakon sukoba, a vlasti nisu izdale nikakvo saopštenje u vezi sa razlozima za upotrebu sile, dok su provladini mediji pokušali da predstave nerede kao napad na „mirne građane“ okupljene u kulturnom programu. Uprkos svemu, studenti su saopštili da se ne povlače – borba, poručili su, tek ulazi u novu fazu.

Napeto u Beogradu večeras. pic.twitter.com/efCrWtueJO

— TV N1 Beograd (@n1srbija) June 28, 2025

Kako je noć odmicala, tenzije su rasle. Došlo je do sukoba s policijom, koja je, prema izvještajima s lica mjesta, koristila suzavac, biber sprej i šok bombe. Mnogi aktivisti i građani su privedeni, među njima i pripadnici udruženja “Ne damo Jadar” Zlatko Kokanović i Nebojša Petković. Kokanović je inače sinoć bio jedan od govornika na studentskom protestu.

„Mi smo krenuli u borbu protiv kompanije Rio Tinto. I dugo smo mislili da nam je najveći neprijatelj. Ali nije. Naš najveći neprijatelj je trenutna vlast na čelu sa predsednikom Srbije“, rekao je na protestu između ostalog Kokanović.

Na meti su se našli i novinari, a ekipi N1 je blokiran pristup i onemogućeno snimanje u nekoliko navrata.

Predsjednik Aleksandar Vučić se danas oglasio porukom da je “protest bio nasilje koje su pokušali da izvedu oni koji ne vole Srbiju” i najavio da će svi koji su učestvovali u neredima biti procesuirani. Optužio je studente da žele građanski rat i da će im “onemogućiti da se iživljavaju nad policijom”. Režimski tabloidi su istovremeno lansirali koordinisanu kampanju protiv protesta, nazivajući studente “plaćenicima”, “huliganima” i “nasilnicima”.

Po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu određeno je zadržavanje do 48 sati za ukupno 29 lica zbog “nasilničkog ponašanja” nakon protesta i napada na pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, navodi se u saopštenju tužilaštva.

Studenti u blokadi saopštili su da je vlast odgovorna za radikalizaciju poslije subotnje protesta na njihov poziv u subotu u Beogradu.

„Vlast je imala sve mehanizme i sve vreme da ispuni zahteve i spreči eskalaciju. Umesto toga, odlučili su se za nasilje i represiju nad građanima. Svaka radikalizacija situacije njihova je odgovornost“, piše u objavi Studenata u blokadi na društvenoj mreži Iks.

Kako su o protestu i neredima izvještavala redakcije velikih svjetskih medija

O subotnjem protestu u Beogradu izvijestili su i vodeći svjetski mediji, ukazujući na sve dublju političku krizu u Srbiji i rastući jaz između građana i vlasti. Američka agencija Associated Press opisala je protest kao kulminaciju višemjesečnih studentskih okupljanja, podsjećajući da je inicijalna iskra bio tragičan pad nadstrešnice u Novom Sadu, koji je vlast ignorisala. AP je naglasio da su demonstranti optužili predsjednika Aleksandra Vučića za urušavanje institucija i medijskih sloboda, dok je sam Vučić, kako su naveli, u poznatom maniru optužio strane sile za destabilizaciju zemlje. Protest je označen kao test otpornosti građanskog otpora protiv populističke vlasti koja sve teže kontroliše politički narativ.

Francuska televizija France24 u svom izvještaju posebno se osvrnula na činjenicu da je policija upotrijebila suzavac i šok-bombe kako bi potisnula građane koji su pokušali probiti policijski kordon. Opisujući studentski pokret kao “mirnu, ali odlučnu pobunu protiv sistema koji ne čuje”, istakli su da se na Slaviji okupilo više desetina hiljada ljudi, uprkos kampanji zastrašivanja i pokušajima vlasti da organizuju kontra-programe poput tzv. književne večeri u “Ćacilendu”.

Njemački Deutsche Welle detaljno je analizirao kontekst protesta, pozivajući se na sagovornike iz akademske i aktivističke zajednice. Fokus su stavili na simboliku Vidovdana i studentima pripisali ulogu moralnog kompasa društva. DW je podsjetio da se prethodnih mjeseci desio niz incidenata – od pokušaja upada na intenzivnu njegu, do privođenja i medijskih hajki – koje su kulminirale upravo ovim okupljanjem. Istovremeno, ocijenili su da je odgovor vlasti, uključujući pokušaj istovremene organizacije režimske manifestacije u centru grada, bio “djetinjast i provokativan”.

Al Jazeera Balkans fokusirala se na atmosferu samog protesta – od 16 minuta tišine, preko blokadnog hora i govora rektora Univerziteta u Beogradu, do skandiranja protiv predsjednika. Njihov izvještaj je prenio autentične glasove studenata, prikazujući protest kao generacijski iskorak iz letargije u koju je zemlja zapala. Naglasili su da se protest odvija u trenutku kada su institucije skoro u potpunosti obesmišljene, a opozicioni prostor brutalno sužen.

U sumiranju stranih izvještaja o Vidovdanskom protestu, preovladava ton ozbiljnog upozorenja – da Srbija klizi sve dublje u autoritarizam, ali i da se u toj tišini otpora rađa novo građansko samopouzdanje, vođeno studentima koji, kako je prenio AFP, “istinom odgovaraju na strah”.

Dejan Rakita / GERILA

The post Dan poslije Slavije: Šta se zaista dogodilo na Vidovdan u Beogradu? first appeared on Gerila.info.

Kako je otkucalo 21:00, studenti su na društvenim mrežama objavili da je ultimatum Vladi Srbije istekao.

„Ultimatum je istekao“, napisali su na društvenim mrežama uz simboličnu sliku semafora sa zelenim svjetlom, označivši novu fazu otpora.

Nedugo zatim, studenti redari koji su čuvali zonu ispred zgrade Vlade Srbije, mirno su se uputili Nemanjinom ulicom ka Savskom trgu, tom prilikom simbolično skidajući redarske prsluke – znak da se odgovornost sada prenosi na građane. I dok se jedan dio učesnika protesta selio, druga grupa okupljenih, zajedno sa studentima, nastavila je da protestuje kod raskrsnice Bulevara kralja Aleksandra i Ulice kneza Miloša, gdje su zvižducima i parolama dočekali pristalice vlasti koje su na tom mjestu održavale tzv. „književno veče“.

Plato između Skupštine i Pionirskog parka se polako praznio, ali su na njegovom rubu, ka raskrsnici, ostale grupisane stotine simpatizera vladajuće stranke – u potpunoj suprotnosti s energijom i porukama sa Slavije.

Okupljanje je započelo simboličnim činom: 16 minuta tišine u znak sjećanja na žrtve tragedije na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je pala nadstrešnica i usmrtila šesnaest osoba – događaj koji je inicirao višemjesečne studentske blokade širom Srbije. Uslijedila je državna himna, čitanje imena stradalih, a zatim i snažni govori koji su pozivali na pravdu, odgovornost i otpor autoritarnim mehanizmima vlasti.

U emotivnom govoru pred desetinama hiljada okupljenih, student Nikola Marčetić podsjetio je na simboliku Vidovdana u srpskoj istoriji, naglašavajući da se današnji protest ne održava na običan datum, već na dan „kada se nebo i zemlja dotiču, a molitva i krv postaju jedno“.

Poručio je da je Vidovdan podsjetnik da sloboda ne dolazi kao poklon, već kao izbor i žrtva, i da su mladi danas ustali ne sabljama, već istinom protiv straha, ucjena i ćutanja.

„Naš boj je protiv režima koji ne služi ovom narodu. Nećemo odustati, jer to je naš i vaš izbor“, rekao je Marčetić.

Posebno je istakao da studenti ne ruše, već obnavljaju, ne traže kaznu već pravdu, ne dijele, već sabiraju. „Oni koji nas pitaju ko smo – recite im: mi smo oni koji ne ćute“, poručio je, završavajući govor pozivom da „sloboda zagrmi na ulicama ovog grada“.

Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić obratio se okupljenima na Slaviji poručivši da se univerzitetska zajednica pridružila studentima u odbrani osnovnih demokratskih vrijednosti i institucija. Upozorio je da država koja potcjenjuje znanje i kulturu, a urušava institucije, nezaustavljivo tone u krizu.

“Obrazovanje je kičma društva, a studenti su svojom mirnom i hrabrom pobunom povezali sve nas u zajedničku misiju da sačuvamo pravdu, raznolikost i temeljne slobode,” rekao je Đokić. Istakao je da univerzitet stoji uz studente i da su prethodnih mjeseci, uprkos pritiscima, pokazali snagu jedinstva, znanja i istine.

“Povjerenje u Univerzitet je vraćeno i nećemo ga prepustiti onima koji bi da ga ponize,” poručio je, naglasivši da su studenti svojim dostojanstvenim otporom već pokrenuli promjenu koja traje.

Atmosfera je nabijena emocijama, ali i organizovanošću – studenti redari su, kao i na ranijim protestima, na rukama nosili ispisane brojeve telefona i krvne grupe, a ulice su bile preplavljene transparentima poput “Nismo mi problem, mi smo posljedica”, “Reci ne fašizmu”, “Tik-tak” i “Mame i tate protiv psihopate”. Penzioneri iz više gradova razvili su podršku studentima, a događaj su obezbjeđivali kordoni redara formirani i prema pravcu Ćacilenda.

Prema procjeni Ministarstva unutrašnjih poslova, na protestu je bilo prisutno oko 36.000 građana – broj koji studenti i nezavisni izvori smatraju potcijenjenim. Skup je protekao mirno, uz prisustvo bajkera, brojnih medijskih ekipa, sindikalnih grupa i aktivista iz različitih sektora.

Studenti su više puta tokom protesta ukazali na represiju koja je pratila njihov višemjesečni otpor: privođenja, zastrašivanja, ulaske u bolnice bez naloga, hapšenja, ali i na činjenicu da niko za to nije odgovarao. Okupljeni su skandirali protiv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uz poznate parole poput „Ko ne skače, taj je ćaci“.

U paralelnom, gotovo grotesknom kontrapunktu, vladajući SNS je nedaleko odatle organizovao “književno veče” u Ćacilendu – pod jakim obezbjeđenjem i u atmosferi propagandne estetike. Događaj je, prema riječima politikologa Bobana Stojanovića, bio “kao otkazan”, ali je vlast ipak “svjesno i ciljano organizovala prisustvo ljudi” na drugoj lokaciji, čime je pokušala da razvodni poruku studentskog otpora.

Reakcije režimskih tabloida bile su predvidive – od ignorisanja, preko ismijavanja, do otvorenih prijetnji, uz sinhronizovane naslovne strane i spinovanje broja prisutnih. Studentski protesti nazvani su “anarhijom”, “izdajom” i “prijetnjom stabilnosti države”, a učesnici su targetirani kao “plaćenici stranih centara moći”.

Dodatnu pažnju javnosti izazvalo je i prisustvo nekadašnje državne sekretarke MUP-a Dijane Hrkalović, koja se na provladinom skupu pojavila obučena kao Melanija Tramp. Njeno pojavljivanje nije ostalo nezapaženo – društvene mreže preplavili su komentari o grotesknoj simbolici i pokušaju režima da kroz ironiju ili imitaciju ublaži tenzije, ali i da skrene pažnju s ozbiljnosti studentskih zahtjeva.

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели dr Dijana Hrkalović (@dijana_hrkalovic)

Hrkalovićka, koja je ranije bila optužena za zloupotrebe u sektoru bezbjednosti, sada se pojavljuje kao svojevrsna maskota režimske parade, što dodatno pojačava utisak političke farsičnosti događaja u „Ćacilendu“.

Uprkos tome, protest na Vidovdan predstavlja novi vrhunac u građanskom otporu koji u Srbiji tinja već mjesecima. Pitanje koje ostaje – kako je formulisala i francuska agencija AFP – glasi: nastaviti ili stati?

Građanski zborovi pozvali su na ostanak na Slaviji i poslije završetka studentskog programa. Do kraja večeri, vlasti nisu poslale jasan odgovor na postavljene zahtjeve, ali poruka sa Slavije ostaje: izbori ili građanska neposlušnost.

The post Studenti i građani protiv režima: Vidovdan na Slaviji testira Vučićevu moć first appeared on Gerila.info.

Zakon o nevladinim organizacijama, tačnije Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, vladajući u Republici Srpskoj od početka predstavljaju kao kopiju američkog zakona kako bi se stvorila impresija legitimnosti. Međutim, stvarne odredbe zakona i način njegove primjene više podsjećaju na ruski zakon, koji je poznat po svojoj represivnosti prema civilnom društvu.

Cilj ovakvih zakonskih mjera je kontrola i suzbijanje nevladinih organizacija, što SNSD, kao vodeća stranka u vladajućoj koaliciji u Republici Srpskoj, opravdava retorikom o zaštiti nacionalnih interesa i suvereniteta, dok se u stvarnosti radi o gušenju kritičkih glasova i ograničavanju građanskog aktivizma.

Tvrdnje vlasti u Republici Srpskoj da su strane nevladine organizacije u Sjedinjenim Američkim Državama tretirane kao strani agenti nisu istinite. Naime, U SAD postoji zakon o registraciji stranih agenata (FARA), ali on se odnosi na subjekte koji djeluju u ime stranih vlada, a ne na nevladine organizacije.

Prema zakonima SAD postoji vrlo malo ograničenja na slobodu izražavanja i udruživanja nevladinih organizacija. Američka vlada ne sprečava nevladine organizacije da se zalažu za politička pitanja ili kritikuju vladu. To važi i za strane nevladine organizacije koje djeluju u SAD-u, čak i kada su u potpunosti finansirane od strane stranih vlada.

Što se Zakona o registraciji stranih agenata (FARA) tiče, na kojeg se pozivaju vladajući Republici Srpskoj, njime je jasno definisano ko se smatra stranim agentom u SAD.

Agent stranog principala je svaka osoba koja djeluje unutar Sjedinjenih Država „kao agent, predstavnik, zaposlenik ili sluga, ili bilo koja osoba koja djeluje u bilo kojem drugom svojstvu po nalogu, zahtjevu ili pod vodstvom ili kontrolom nekog stranog principala ili osobe čije aktivnosti direktno ili indirektno nadzire, usmjerava, kontroliše, finansira ili u cijelosti ili većim dijelom subvencionira strani principal” i koje se bavi određenim političkim ili kvazipolitičkim aktivnostima.

Neke vlade su pogrešno tvrdile da Zakon o registraciji stranih agenata ograničava političke slobode u Sjedinjenim Državama. Stejt Department naglašava da ovaj zakon ne sprečava slobodu izražavanja, ne reguliše sadržaj informacija koje se šire, ne postavlja nikakva ograničenja na lobiranje ili objavljivanje informativnih ili zagovaračkih materijala i neutralan je u svom tretmanu prema svim zemljama.

Suština je da Zakon o registraciji stranih agenata zahtjeva da se subjekti koji djeluju kao agenti stranih vlada registruju i redovno prijavljuju svoje aktivnosti Ministarstvu pravde. Ovo uključuje aktivnosti kao što su lobiranje ili propaganda u ime strane vlade. Nevladine organizacije koje primaju finansijsku podršku iz inostranstva, ali ne djeluju direktno za strane vlade, nisu obuhvaćene ovim zakonom.

Predstavljanje zakona kao zaštitne mjere protiv stranog miješanja

SNSD koristi retoriku o zaštiti suvereniteta i nacionalnih interesa kako bi opravdao restriktivne mjere prema nevladinim organizacijama. Ovo uključuje konstantne izjave o stranom miješanju i opasnosti koju predstavljaju strane nevladine organizacije. Ova strategija stvara atmosferu straha i nepovjerenja prema nevladinim organizacijama koje primaju sredstva iz inostranstva.

Iako SNSD tvrdi da je zakon zasnovan na američkom modelu, stvarne odredbe zakona su mnogo sličnije ruskom zakonu o „stranim agentima“. Ruski zakon je poznat po svojoj represivnoj prirodi i koristi se za kontrolu i suzbijanje civilnog društva. Ova sličnost ukazuje na stvarnu namjeru zakona da ograniči rad nevladinih organizacija.

Uvođenje ovakvog zakona ima za cilj da stvori neprijateljsko okruženje za nevladine organizacije, otežavajući njihov rad i sužavajući prostor za građanski aktivizam. Ovo dovodi do slabljenja civilnog društva i ograničavanja slobode izražavanja i djelovanja.

Predstavljanje zakona kao američkog predstavlja dio šire strategije koja koristi strah od stranog uticaja kako bi se opravdale represivne mjere prema civilnom društvu, a stvarna namjera zakona je kontrola i suzbijanje kritičkih glasova i nevladinih organizacija.

Podsjećamo, Narodna skupština je takozvani Zakon o stranim agentima usvojila u nacrtu 28. septembra prošle godine. Zakon predviđa, između ostalog, posebnu prismotru za nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva, zabranu političkih aktivnosti, potrebu za dodatnom registracijom i slanjem finansijskih izvještaja. Ministar pravde Republike Srpske ima, prema nacrtu, mogućnost da određenim organizacijama zabrani rad.

Vlada Republike Srpske je na jednoj od telefonskih sjednica usvojila prijedlog zakona o nevladinim organizacijama i poslala ga u parlamentarnu proceduru. Sve je urađeno na brzinu i tajno, neposredno prije isteka roka za slanje prijedloga u NSRS.

Prijedlog zakona će se naći pred poslanicima na Devetoj redovnoj sjednici NSRS koja će biti održana 22. juna.

Gerila.info

The post Zakon o nevladinim organizacijama: Kopija američkog zakona na ruski način first appeared on Gerila.info.

Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) je sredinom 2019. godine podnio krivičnu prijavu protiv policijskih službenika banjalučke Policijske uprave, zbog toga, kako se tvrdi u prijavi, što su policajci u centru Banjaluke, kod Hrama Hrista Spasitelja, sprečavali slobodno kretanje pojedinim građanima samo jer su ih prepoznali kao članove neformalne grupe “Pravda za Davida”.

Banjalučki policajci tada nisu dozvoljavali članovima neformalne grupe ulazak u dvorište crkve, a nerijetko i sjedenje na klupama u centru grada, o čemu je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije pisala.

Iz Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci je za BIRN BiH potvrđeno da je donesena Naredba o nesprovođenju istrage jer “nema elemenata predmetnog krivičnog djela niti nekog krivičnog djela”.

U Transparency Internationalu BiH navode da su izjavili žalbu protiv ovakve odluke tužiteljke Tanje Mrđe, te da se čeka odluka glavnog tužioca Tužilaštva u Banjaluci Zorana Bulatovića po toj žalbi.

“Svi ovi događaji su dokumentovani video-snimcima, a predmetna tužiteljica je zaključila da, kako nije bilo primjene sile, nema ni elemenata krivičnog djela, iako se kod prijavljenog krivičnog djela ne zahtijeva primjena sile kao obavezni element radnje izvršenja krivičnog djela ili načina kako je djelo izvršeno”, rekao je Uglješa Vuković iz Transparency Internationala.

On kaže da se ovakvim odlukama Tužilaštva šalje zabrinjavajuća poruka – da građani čija su osnovna prava narušena neće dobiti krivičnopravnu zaštitu.

“Bitno je napomenuti da je oštećenima tada ograničeno i uskraćeno pravo na slobodu kretanja, ali i pravo na ljudsko dostojanstvo, čovjekovu privatnost, lični i porodični život, a što su sve Ustavom jamčena prava”, objašnjava Vuković.

Ozren Perduv iz neformalne grupe “Pravda za Davida”, za BIRN BiH kaže da ga odluke Tužilaštva u Banjaluci više ne mogu iznenaditi. On kao bitno ističe to da tužiteljka u Naredbi o nesprovođenju istrage nigdje kao materijalne dokaze ne spominje video-snimke koji su dostavljeni Tužilaštvu.

“Nevjerovatno je da je Tužilaštvu trebalo dvije i po godine da donese tužilačku odluku, mada to nije ništa novo. Od podnošenja nekih naših krivičnih prijava protiv policijskih službenika prošlo je više od dvije godine a epiloga nikakvog nema. Neshvatljivo mi je da tužilac nije našao za shodno da sasluša ikoga od nas koji smo u tom periodu bili izloženi policijskoj represiji”, rekao je Perduv.

Aktivisti neformalne grupe građana “Pravda za Davida” su početkom 2019. godine počeli da se svakodnevno okupljaju u dvorištu Hrama Hrista Spasitelja u centru Banjaluke, nakon što im je zabranjeno da se okupljaju na Trgu Krajine. Sredinom te godine policija je počela da aktivistima grupe brani ulazak u dvorište crkve, ali uz pisanje prekršajnih prijava i sjedenje na javnim klupama na šetalištu pored crkve.

Sve prekršajne prijave koje su tada napisane građanima, na Osnovnom sudu u Banjaluci su proglašene neosnovanima.

Tijelo Davida Dragičevića pronađeno je 24. marta 2018. godine na ušću rijeke Crkvene u Vrbas, u centru Banjaluke. Prvobitna istraga utvrdila je da je smrt nastupila utapanjem bez elemenata krivičnog djela. U junu 2018. godine Okružno javno tužilaštvo (OJT) Banjaluka donijelo je naredbu o sprovođenju istrage protiv N.N. lica zbog ubistva Davida Dragičevića.

Istragu je u aprilu prošle godine preuzelo Državno tužilaštvo.

(Vladimir Kovačević/BIRN BiH)

The post Tužilaštvo nije ozbiljno pristupilo prijavi protiv policajaca, smatraju aktivisti iz Banjaluke first appeared on Gerila.info.

Nakon tri godine i Davor Dragičević, Davidov otac, opet je stajao na Trgu Krajine i prkosno pozvao pripadnike MUP-a RS da ga i danas opet uhapse i jasno rekao da za smrt svoga sina krivi tadašnjeg, a i danas aktuelnog, ministra unutrašnjih poslova RS, Dragana Lukača. Dragičević je pre okupljenim medijima i najvjernijim pripadnicima grupe PzD rekao da su se mnogi okoristili o smrt njegovog sina ali i njegovu, roditeljsku, borbu za istinu. Istakao je tu Draška Stanivukovića, Jelenu Trivić, Adama Šukala kao i ostale lidere opozicije kojima prigovara što su za potrebe svog političkog uspjeha na izborima iskoristili revolt građana okupljenih oko Pravde za Davida.

“Toga dana dogodio se neviđeni zločin, ne prema meni i majci Davida, već prema građanima. Oni koji danas okreću glavu, ne okreću glavu od Davida, već od svoje djece”, naglasio je Dragičević.

Davor je istakao da je tog 25.decembra 2018.godine kada je uhapšen, policija držala zatvorene dvije maloljetne djece u njegovoj porodičnoj kući.

On je simbolično presjekao žutu vrpcu, prisjećajući se identičnog čina koji je 25. decembra, kako je rekao, uradio Stanivuković.

Dodao je da će se ukoliko sve bude u redu, poslije Nove godine desiti određeni pomaci kada je u pitanju istraga kojom u vezi ubistva Davida Dragičevića rukovodi Tužilaštvo BiH. Ukoliko se to, iz bilo kojeg razloga, ne desi Dragičević je rekao da će to biti dokaz da država BiH ne postoji.

Dragičević je kao direktnog krivca za smrt svoga sinao opet istakao Dragana Lukača, dok je kao osobe koje su igrale zakulisne igre spomenuo i Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, kao i Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH, i Sinišu Kostreševića, direktora policije RS.

GERILA.info

The post Pravda za Davida: Tri godine od velikih nereda u Banjaluci first appeared on Gerila.info.

Da represija nad novinarima nije praksa samo u Republici Srpskoj, pokazuje primjer iz susjedne nam Hrvatske, koja je pri tome još i članica EU, što je svakako ne svrstava automatski u demokratski prosvećena društva. Naime, hrvatska policija je u ponedjeljak privela novinara portala Index.hr Gordana Duhačeka koji je pri ulasku u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine obaviješten o tome da ga traži policija. Portal Index prenosi da je Duhaček nakon toga sam otišao u policijsku stanicu kako bi se dogovorio oko detalja. Kada je krenuo na službeni put izvan Hrvatske policajci su ga dočekali na aerodromu u Zagrebu i priveli.

Boris Pavelić, istaknuti hrvatski novinar, za Gerila.info je ocijenio da je ovaj akt “zapravo otvoren i neskriven pritisak na uglednog kritičkog novinara”.

“U samo dva dana pokazalo se da je policija o tom slučaju naprosto govorila neistine. S jedne strane, ustaški pozdrav i rehabilitacija ustaštva u Hrvatskoj dobivaju pravo građanstva, a s druge, kritičke novinare hapsi i maltretira policija. Sve je to vrlo zabrinjavajuće. Proteklih mjeseci, pa i godina, svjedočimo kumulativnom ugrožavanju demokracije: demonizacija izbjeglica i nasilje prema njima na granicama; radikalizacija političkog govora, koja se u Hrvatskoj izrazito vidi u diskursu predsjedničke kampanje; sve otvorenije neprijateljstvo prema manjinama, čiji je ekstremni izraz zahtjev za zabranom SDSS-a; višestruko otežavanje slobode govora i novinarskog rada”, kategoričan je Pavelić.

“Besmisleno hapšenje i kažnjavanje kolege Duhačeka dio je tog konteksta, i primjer otvorene policijske represije. Stanje je, nažalost, takvo da je sve što nam preostaje – buniti se, i nadati se da će neće dogoditi još i nešto gore. Sve se to odnosi kako na Hrvatsku, tako i na BiH i Srbiju”, zaključuje Pavelić za naš portal.

Duhaček je priveden zbog dvije objave na svom Tviter nalogu. Jedna je objavljena u ljeto 2018. godine, a druga prije nekoliko sedmica.

Privođenje zbog objava na Tviteru

Index prenosi da je u prvoj spornoj objavi usput spomenuta skraćenica ACAB (All Cops Are Bastards – svi policajci su kopilad). Drugi sporan tvit je satirična obrada pjesme “Vilo Velebita”. Duhaček je, naime, na satiričan način prepravio poznatu pjesmu i nazvao je “Govna Velebita”. Prva objava, ona u kojoj je napisao ACAB, datira još od ljeta prošle godine.

Riječ je bila o policijskoj intervenciji u jednom zadarskom fast food restoranu, a o čemu se tih dana intenzivno pisalo.

Drugi sporan tvit je Duhačekova satirična obrada pjesme “Vilo Velebita”, koju je na svom Tviter nalogu preimenovao u “Govna Velebita”. Duhaček je pjesmicom aludirao na sve veći problem zagađenosti Jadrana fekalijama. Duhaček je pjesmicu na Tviteru objavio u avgustu, a odmah je tada prijavljen, prenosi Index.

Duhaček je nakon hapšenja izjavio da je to za njega neočekivana situacija i da ne može vjerovati.

Uhapsili su me jer sam nekad na vijest o tome da je policija istukla neke radnike u Zadru napisao ACAB. Ne znam šta da kažem, najgore je što je toliko vremena i policijskih resursa potrošeno danas na mene.

Policija tvrdi jedno, Duhaček drugo

Policija tvrdi da se Duhaček nije javio u policijsku stanicu.

U subotu, 14. rujna ove godine na graničnom prijelazu Županja, Policijske uprave vukovarsko-srijemske u namjeri ulaska u Republiku Hrvatsku pristupio je 39-godišnji novinar, za kojeg je provjerom utvrđeno da se potražuje zbog sumnje u počinjenje prekršaja iz članka 14. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Iz navedenog razloga tom mu je prilikom uručen Poziv u kojem je upućen da se 16. rujna javi u službene prostorije Policijske uprave zagrebačke u Heinzelovoj, a što isti nije učinio. Prije tog njegovog zaticanja na graničnom prijelazu, policijski su službenici Policijske uprave zagrebačke, tijekom poduzimanja izvida u sklopu kriminalističkog istraživanja koje je započelo u kolovozu ove godine, u više navrata utvrdili da na adresi prijavljenog prebivališta u Zagrebu navedena osoba stvarno ne živi. Današnjeg dana, policijski službenici su imenovanog 39-godišnjaka zatekli na graničnom prijelazu u Zračnoj luci “Franjo Tuđman” u namjeri da otputuje zrakoplovom iz Republike Hrvatske, te ga, budući da se nije po ranijem Pozivu odazvao, doveli u službene prostorije Policijske uprave zagrebačke. Nad njim je provedeno kriminalističko istraživanje te je potvrđeno da imenovani na području Republike Hrvatske na adresi prijavljenog prebivališta stvarno ne živi već dulje vrijeme, radi čega je, uz Optužne prijedloge zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaje iz čl. 14. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, doveden na nadležni Prekršajni sud u Zagrebu.

Međutim, Duhaček tvrdi da je bio u policijskoj stanici i da mu je policajac rekao da slobodno putuje i da se javi kad se vrati, prenosi Index.

Ja sam iz porodičnih razloga bio u BiH. U subotu su mi na granici skrenuli pažnju da postoje nalozi, dali su mi dva papira. Drugi je bio da se moram javiti u Heinzelovu u ponedjeljak. Ja sam juče bio u Heinzelovoj, nudio se da razgovaram, rekao sam da putujem. Tu piše da se može opravdati nedolazak. Meni je policajac u Heinzelovoj rekao da je sve u redu, da mogu putovati i da se javim policiji kad se vratim.

Policija je, međutim, poslala novo saopštenje oko hapšenja Indexovog novinara Gordana Duhačeka. Priznali su da se Duhaček u nedjelju sam javio u policiju, no tvrde da se javio izvan radnog vremena pa se to ne računa. Duhačeka je policija u saopštenju sasvim ozbiljno optužila za “nepoštivanje dogovora” iako nije postojao dogovor nego su Duhačeku na granici izdana dva papira s vremenom kada se treba javiti, što je on zbog službenog puta učinio ranije.

Umjesto poštivanja dogovora, nije pristupio u navedeno vrijeme i nije se javio točno navedenom policijskom službeniku, već je tijekom nedjelje, 15. rujna, ostvario informativni kontakt s policijskim službenikom na porti prometne policije. Unatoč navedenom, i na tom je mjestu i tom prilikom od službenika dobio informaciju i uputu na koji način, kada, i s kim, sukladno pozivu, mora stupiti u kontakt, a kako bi opravdao svoj izostanak. Navedeni razgovor tijekom kojeg je dobio informaciju i uputu o postupanju dogodio se izvan administrativne zone službenih prostorija i izvan radnog vremena te se ne smatra pristupanjem po pozivu niti se smatra opravdanjem izostanka.

Reakcija javnosti

Hrvatsko novinarsko društvo  je najoštrije osudilo policijsko postupanje prema novinaru Indexa Gordanu Duhačeku, koji je, kako navode, kao okorjeli kriminalac priveden na zagrebačkom aerodromu zbog dvije satirične objave na svom Tviter profilu. Duhaček je priveden zbog jednog twita iz ljeta 2018. godine u kojem se osvrnuo na postupanje policije u Zadru uz spornu skraćenicu “ACAB” te zbog prepjeva pjesme “Vila Velebita”, koju je objavio prije nekoliko sedmica, a koja se ne može smatrati nikako drugačije nego kao satira. Hrvatsko novinarsko društvo upozorava kako je policijsko postupanje prema Duhačeku bez presedana i ne može se tumačiti nikako drukčije nego kao zastrašivanje.

Mnoge javne ličnosti Hrvatske su komentarisale hapšenje Duhačeka.

Između ostalih, potpredsjednik Vlade Hrvatske i ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović komentarisao je hapšenje Gordana Duhačeka izjavivši da, s obzirom na medijske napise, želi reći da Duhaček nije priveden u policijsku stanicu zbog svojih objava na Tviteru, već zbog činjenice da se nije odazvao na poziv policije, prenosi N1.

Kao što znate, svaki građanin je dužan odazvati se na poziv policije bez obzira na to koju funkciju obavlja.

Božinović je naglasio kako je policija postupala u okviru svojih nadležnosti.

Gospodin je bio na Prekršajnom sudu, za jedno djelo je proglašen krivim, a za drugo će odluka biti donesena u idućih nekoliko dana. Izveden je pred Prekršajni sud zbog činjenice da nema prebivalište u Republici Hrvatskoj. Činjenica je da je za jedno djelo vezano uz omalovažavanje policijskih službenika osuđen. Policija ima pravo provoditi istraživanje i ima pravo sumnjati u počinjenje nekakvog djela. Nema nikakvog zastrašivanja bilo koga.

Na kraju je rekao kako policija često postupa kad su u pitanju prijetnje i uvrede novinarima. “Nema razlike kad je u pitanju postupanje policije prema bilo kome”, naglasio je Božinović.

Vesna Alaburić, advokat i stručnjak za medijsko pravo, za Index ističe da je cijeli slučaj Duhaček zapravo zbirka krajnje neuobičajenih poteza u nominalno demokratskoj državi.

Ne sjećam se da je ikada u proteklih tridesetak godina protiv nekog novinara ili bilo kojeg građanina pokrenut prekršajni postupak zbog onog što je negdje napisao, uključujući napise i priloge na društvenim mrežama. Smatram da Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ne sadrži ni jednu jedinu odredbu koja bi omogućila prekršajno kažnjavanje za sadržaje objavljene u medijima ili na društvenim mrežama. Utoliko ovaj postupak smatram presedanom za koji iskreno vjerujem da će biti posljednji takav primjer reagovanja na javno izgovorenu riječ i smatram da se radi o nedopustivom ataku na slobodu javnog izražavanja.

Dodaje da neko može biti zadovoljan ili nezadovoljan obradom bilo koje pjesme, ali zbog toga niko ne bi smio u jednoj demokratskoj zemlji biti kažnjen ni na koji način i podsjeća kako od svih mogućih pjesama propisi štite isključivo himne i ne postoji nijedan drugi propis koji zabranjuje parodiranje ili komentisanje ili varijacije na temu bilo koje druge pjesme.

Duhaček je pretrpio silne neugodnosti zbog objava na društvenim mrežama, a posebno zbog persiflaže “Vile Velebita”, pjesmice koja može biti himna jedino kafanskog hrvatstva, a dosad joj nisu dijagnostifikovana sakralna svojstva, navodi Index. Na pitanje može li se govoriti o povampirenju verbalnog delikta, Alaburićeva navodi da ne voli koristiti riječi poput povampirenja, ali ovo bi zaista bilo u kategoriji verbalnog delikta i kažnjavanja za izgovoreno mišljenje.

Smatram da je vrlo neobično. On se sam javio policiji i želio im reći sve što ih zanima, a to nije uspio napraviti. I sljedeći dan biva priveden iz vazdušne luke. To je više nego neuobičajeno i ukazuje na neke loše namjere prema novinaru. Smatram da se takvo postupanje policije ne može opravdati i ne sjećam se da je policija na sličan način ikada postupila kad se radilo o nekim drugim sadržajima koji su nailazili na negativne reakcije nekog dijela javnosti.

Presuda

Zbog vrijeđanja policije, odnosno zbog tvita u kojem je napisao skraćenicu ACAB, Duhaček je kažnjen novčanom kaznom od 200 njemačkih maraka, odnosno 754 kune. Za pjesmicu “Govna Velebita”, satiričnu preradu pjesme “Vilo Velebita”, presuda će biti izrečena za nekoliko dana. Duhaček je pušten, a ispred suda se obratio medijima.

Bilo je jako bizarno. Trebao sam letjeti za Njemačku, mene su na Plesu odveli sa strane i onda se ispostavilo da postoje ti neki optužni prijedlozi. Tamo sam čekao nekih sat, sat i po. Iz vazdušne luke su me odvukli na Trešnjevku u stanicu, tamo su me zatvorili u ćeliju. Tada sam shvatio da sam uhapšen a da mi to niko nije rekao. Terete me za jedan tvit na kojem piše ACAB. A druga stvar, tereti me se jer sam iz zezancije satirički objavio verziju “Vile Velebita” koja se odnosi na fekalije koje se izlijevaju u Jadran. Tu sam optužen zbog vrijeđanja moralnih osjećaja građana, uvrijedila ih je prerada stare pjesmice koju niko ne pjeva. Čudno je, Hrvatska je postala država da vikneš ACAB, premijeru ćaća ili HDZ lopovi i završiš iza rešetaka.

Odgovor Gordana Duhačeka

Novinar portala Index.hr je naposlijetku, revoltiran postupanjem policije, napisao tekst na matičnom portalu koji prenosimo u cjelosti.

JEDNA je stvar neprijeporna u vezi cijele priče o mom privođenju i uhićenju, koja je postala jedna od glavnih vijesti u RH: policija ne prestaje mijenjati svoju verziju događaja. Direktnije rečeno, policija laže, pa u tim lažima biva uhvaćena i raskrinkana, nakon čega u javni prostor lansira nove laži i izlike, koje također ne zvuče pretjerano uvjerljivo. 

Božinović je sinoć govorio jedno, danas nešto sasvim drugo

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović doslovno jedno govori sinoć, a drugo danas, dok iz policije stižu priopćenja i dopune poslanih priopćenja u kojima se zapravo potvrđuje da je sve što sam medijima rekao u vezi onoga što sam učinio i doživio istinito i točno.

Primjerice, policija i ministar jučer su tvrdili da se nisam odazvao policijskom pozivu, a kada su suočeni s činjenicom da sam u nedjelju, 15. kolovoza, oko 14,30 bio u policijskoj postaji u Heinzelovoj ulici te da sam razgovarao s policijskim službenikom, tj. da sam se itekako i izvan svake sumnje odazvao pozivu, sada tvrde da se jesam odazvao, no da je to bilo “izvan administrativne zone službenih prostorija i izvan radnog vremena te se ne smatra pristupanjem po pozivu niti se smatra opravdanjem izostanka”.

Zamislimo da se nisam suprotstavio policijskim lažima

Zamislimo na trenutak da se u javnim istupima nisam suprotstavio lažima koje su sinoć lansirali Božinović i MUP: dio javnosti koji mi iz ovog ili onog razloga nije sklon mogao bi ostati u uvjerenju kako policija govori istinu i da je točno da sam sam kriv za sve što mi se dogodilo. Ali sada imamo u najnovijem priopćenju policije indirektno priznanje da su oni sinoć lagali i da sam ja govorio istinu, ali da se to ne računa jer sam to učinio u Heinzelovoj “izvan administrativne zone službenih prostorija i izvan radnog vremena”. 

Iz birokratskog jezika policijskih priopćenja i ministrovih očitovanja novinarima tako saznajemo da sam se trebao, milom ili silom, probiti dalje od šaltera u Heinzelovoj kako bih dospio u “administrativnu zonu službenih prostorija”, ali i da sam policijskog službenika s kojim sam razgovarao trebao i priupitati je li on tu na svom radnom mjestu u Heinzelovoj u okviru ili ipak “izvan radnog vremena”. MUP-ovo priopćenje implicira da je posve moguće da građanin RH uđe u najveću policijsku postaju u Hrvatskoj i razgovara s policijskim službenikom na šalteru, a da on tu bude iz hobija, a ne jer je na radnom mjestu u okviru svojeg radnog vremena.

Zanima vas istina? Evo je

Istina je sljedeća: došao sam u postaju u Heinzelovoj, predstavio se, pokazao policajcu dva papira koja sam dobio od policije u Županji (o tome detaljnije kasnije), izvadio papire koji dokazuju da imam u ponedjeljak, 16. rujna, u 8,10 let za Njemačku, kao i da sam izabran sudjelovati u seminaru za novinare koji organizira Saska zaklada za medije itd. 

Nudio sam policijskom službeniku da kopira sve to, pitao sam ga da mi da broj mobitela ili e-mail inspektorice Dubravke Vesel koja me naručila na razgovor u ponedjeljak u 8,30 te sam dobio od njega garancije da neće biti problema s mojim letom za Njemačku. Policijski službenik u Heinzelovoj je zapisao moje podatke i obećao da će sve informacije koje sam mu dao proslijediti nadležnima, a meni je predložio da iz Njemačke nazovem Heinzelovu i objasnim svoje odsustvo s termina u 8,30 u ponedjeljak ujutro, što je inače po zakonu i praksi posve uobičajeno. Ja sam se sa svim time složio i baš tako sam i namjeravao učiniti čim se smjestim u hotel u Leipzigu te sam i dodao da se želim i namjeravam odazvati pozivu kad se vratim iz Njemačke, a ponudio sam i da odgovorim na sva pitanja odmah. 

Policija sustavno mistificira i laže o tome kako do mene nije mogla doći. Činjenica je da sam godinama živio u Zagrebu i tu imao prebivalište, no da sam zbog obiteljskih razloga protekle otprilike dvije godine boravio u BiH. Istina je da nisam odjavio prebivalište u Zagrebu, ali to ne znači da nisam bio dostupan policiji. Baš obratno, bio sam dostupan i spreman surađivati. 

Policija je mjesecima imala moj broj mobitela, nikad me nisu nazvali

Kada je postupala po prekršajnoj prijavi u vezi tvita u kojemu sam slučaj policijske brutalnosti iz Zadra komentirao s “ACAB”, policija je došla u redakciju Indexa i dobila moj broj mobitela od glavne urednice Andreje Hudike, koja im je rekla da sam u BiH. Nikad me nisu nazvali, a Hudika je onda još naknadno zvala postaju na Trešnjevci kako bi saznala o čemu je riječ i da im kaže da me nazovu. Dakle, policija već mjesecima ima moj broj mobitela.

Nadalje, kada sam očito prijavljen zbog prepjeva “Vile Velebita”, policija se obratila Hudiki te je ponovno dobila moj broj mobitela. Ovaj me put nazvao inspektor Cindrić iz Heinzelove, s kojim sam razgovarao telefonski 15-ak minuta. Tijekom tog razgovora sam mu rekao svoju adresu u BiH i rekao mu da ću, ako trebam doći u Zagreb na razgovor, doći, samo treba reći točan termin. Dobio sam odgovor da stvar nije hitna i da se javim u Heinzelovu sljedeći put kad budem u Hrvatskoj, što sam rekao da ću učiniti. Uostalom, na kraju sam došao u Heinzelovu ali “izvan administrativne zone službenih prostorija i izvan radnog vremena”, što se “ne smatra pristupanjem po pozivu niti se smatra opravdanjem izostanka”.  Ukratko, policija je imala i moju adresu u BiH i moj broj mobitela i mene koji sam se odazvao na telefonski poziv, iskreno odgovarao na pitanja i surađivao. 

Policija koja ne uspijeva doći do novinara najpoznatijeg news portala u državi

Po onome što policija tvrdi ispada da su oni zapravo izgubljeni u vremenu i prostoru te ne uspijevaju doći do novinara najpoznatijeg news portala u državi, iako su dobili i njegov broj telefona i s njime razgovarali. Tko u to vjeruje, taj vjerojatno vjeruje i da je policija došla novinarki Đurđici Klancir na radno mjesto jer doista nije uspjela utvrditi njenu adresu, kako bi joj HDZ-ov župan mogao isporučiti privatnu tužbu.

Pored toga, ministar Božinović je jučer tvrdio da nisam priveden zbog objava na Twitteru, “već zbog činjenice da se nisam odazvao pozivu policije”. Božinović pritom misli na poziv za razgovor koji mi je u subotu uručen u Županji i u kojem stoji da trebam doći u Heinzelovu u ponedjeljak u 8,30. Tu stvari postaju malo kompliciranije jer je moj let za Njemačku kretao u 8,10, a na aerodromu me policija privela na kontroli oko 7,30. U tom trenutku je bilo još sat vremena do termina u Heinzelovoj, što znači da je za mnom bila raspisana nekakva tjeralica posve neovisno o tome hoću li u 8,30 biti u Heinzelovoj ili ne. 

Nadležni tvrde da nisam trebao uopće u Županji prihvatiti dokument na kojem je pisao poziv za razgovor u ponedjeljak u 8,30 ako sam znao da letim u 8,10 istog dana, ali ja nisam nikada dobio priliku da taj poziv prihvatim ili odbijem, a kamoli da se dogovorim oko drugog termina, s obzirom na to da su mi taj poziv uručili policijski službenici u Županji kao gotovu stvar. I njima sam spomenuo problem s letom za Njemačku i preklapanjem termina, no oni su mi odgovorili da to nije njihovo područje i da to trebam riješiti s policijom u Heinzelovoj.

Kako to? Kako to? Kako to?

No, ako je doista istina da sam priveden isključivo zbog propuštanja dolaska na razgovor u Heinzelovu u 8,30, iako sam priveden sat prije kraja roka za taj termin, te da sve to nema nikakve veze s mojim objavama na Twitteru ili novinarskim radom, kako sam onda završio na kraju dana s prekršajnim optužnicama i na suđenjima baš zbog objava na Twitteru?

To su samo neki primjeri policijskih laži i muljaža o mom slučaju, a nisu jedini. 

Znakovito je i koje stvari policija odlučuje javno adresirati, a što prešućuje u vezi svega što sam ispričao u javnosti. Očitovanjima koja su uvredljiva u svojoj neuvjerljivosti i koja se svakih par sati mijenjaju MUP i ministar Božinović ujedno i pokušavaju zakamuflirati razne druge problematične aspekte cijele situacije.

Pozvan sam na razgovor u Odjel terorizma

Primjerice, bilo bi zanimljivo saznati što MUP ima reći o činjenici da sam zbog prekršajnih sumnji pozvan na razgovor u Odjel terorizma, zbog čega su po mene na aerodrom poslani policajci iz Odjela za organizirani kriminal. Podsjećam, teretilo me se za kršenje Prekršajnog zakona; kakve to veze ima s terorizmom i organiziranim kriminalom? 

Nadalje, što MUP ima reći o činjenici da sam u postaji na Trešnjevci uhićen u 11,30 – kako stoji u optužnom prijedlogu koji je bio temelj kasnijeg suđenja – ali da meni u tom trenutku pa ni par sati kasnije nitko od policajaca s kojima sam komunicirao nije jasno rekao da sam uhićen? Što pak s time da sam u postaji na Trešnjevci dvaput tražio odvjetnika i dobio odgovor “to možete tražiti kad dođete na sud”? 

Što ministar Božinović ima reći o činjenici da je “istraga” protiv mene na Trešnjevci izgledala tako da mi je policajac, koji se nikad nije predstavio, kroz rešetke ćelije u koju sam bio zatvoren postavio par pitanja, ponajviše o adresi u BiH (koju sam odavno rekao policiji i koja bi ju trebala imati!) te sastavio optužni prijedlog i tek onda mene pitao za obranu? (Naravno, odbio sam išta reći jer ako je odluka o optužnici već donesena, koja je svrha toga da pokušam policiji objasniti zašto me ne bi trebali optužiti?)

Pitanja u vezi postupanja policije ima još, no ako odgovori budu kao ovo što se javnosti nudi jučer i danas, onda to znači da možemo očekivati samo još laži, izvrtanja, muljaža i logičkih akrobacija.

Mogao sam učiniti više, ali to ne znači da sam ikako pogriješio

Naravno, kao što se pitam mnogo toga u vezi postupanja policije koje je završilo mojim hapšenjem i ekspresnim suđenjem, zapitao sam se i u vezi vlastitog ponašanja. Jesam li mogao učiniti više i bolje? Jesam li negdje pogriješio?  Odgovor na prvo pitanje glasi “da”, a na drugo “ne”.

Naravno da sam mogao učiniti više, primjerice nakon nedavnog razgovora s inspektorom u vezi istrage o prepjevu “Vile Velebita” već sljedeći dan mogao sam sjesti u autobus i doći u Zagreb usprkos tome što mi je rečeno da se mogu javiti i nekad kasnije, kada budem dolazio u Hrvatsku. Mogao sam biti ažurniji oko sređivanja prebivališta. Mogao sam učiniti mnogo više, ali to ne znači da nisam učinio dovoljno ni da sam ikako pogriješio. 

Bio sam dostupan policiji, komunicirao sam s policijom, iskreno sam odgovarao na sva njihova pitanja, surađivao sam, ponašao sam se u dobroj vjeri, bio sam cijelo vrijeme smiren i racionalan, govorio sam istinu, došao sam u Heinzelovu itd. Sada počinjem shvaćati da sve to možda i jest bila moja neosviještena greška jer sam pogrešno pretpostavio da će i represivni aparat biti otvoren, iskren, fer, racionalan i logičan, kakvo je bilo i moje ponašanje u cijeloj situaciji. Božinovićeva policija za takvo ponašanje nije imala interesa, nego je trenirala strogoću i birokratski idiotizam, oboje dovevši do vrhunca u mom slučaju.

Zapetljali su se u vlastitim lažima

Zbog proizašlog skandala sada imamo priliku pratiti kako se MUP i ministar Božinović zapetljavaju u vlastitim lažima, kako mijenjaju priču, kako nude nove verzije i objašnjenja, kako birokratska struja nesvijesti koja teče službenim priopćenjima mutira od danas do sutra, no nikako da krene u pravcu istine. 

Nasuprot tome, meni je lakše – sve što sam govorio policiji je bila istina, sve što sam izjavio medijima je bila istina. Ako mi se negdje potkrala pogreška, to je isključivo zbog umora koji sam osjećao nakon cjelodnevnog cijeđenja u rukama hrvatskog represivnog aparata. Na isti način ću nastaviti i kako se ova afera bude raspetljavala jer istina je moja obrana. Laži su policijske.

GERILA.info

The post Slučaj privođenja novinara portala Index.hr Gordana Duhačeka: Pjesmica, laži i državna represija first appeared on Gerila.info.