Tako bi se u jednoj rečenici mogao sažeti višegodišnji pravni i institucionalni slučaj rudnika uglja „Bistrica“ kod Prijedora, gdje je Okružni sud u Banjaluci po treći put poništio ekološku dozvolu koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića za eksploataciju uglja.

Najnovijom presudom sud je ponovo utvrdio da resorno ministarstvo nije pravilno utvrdilo činjenice niti postupilo po ranijim sudskim uputstvima, čime je nastavljen pravni apsurd koji traje godinama. Presuda od 2. juna 2026. godine potvrđuje da je dozvola izdata uz ozbiljne proceduralne nedostatke, uprkos tome što je sud već dva puta ukazivao na iste probleme.

Slučaj Bistrice već je postao jedan od najupečatljivijih primjera načina na koji institucije Republike Srpske upravljaju projektima eksploatacije prirodnih resursa. Prvu ekološku dozvolu sud je poništio 2024. godine jer nije bilo adekvatno utvrđeno takozvano „nulto stanje“ životne sredine, odnosno stanje prostora prije početka rudarskih radova. Istovremeno, utvrđeno je da investitor nije dostavio projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta.

Sud je tada prihvatio argumente Centra za životnu sredinu i mještana Bistrice da su radovi započeli prije nego što su pribavljene potrebne dozvole i prije nego što je dodijeljena koncesija. Time je, praktično, bilo onemogućeno da se naknadno utvrdi stvarno stanje životne sredine koje je trebalo biti predmet zaštite.

Nakon toga Ministarstvo je investitoru izdalo novu dozvolu, ali je i ona prošle godine poništena. Sud je tada zaključio da dokumentacija na osnovu koje je dozvola izdata ne odražava stvarno stanje na terenu, posebno imajući u vidu tvrdnje o proširenju eksploatacionih granica i činjenicu da su pojedini izvještaji izrađivani tek nakon što su radovi već bili izvedeni.

Umjesto da nakon druge presude riješi otvorena pitanja, Ministarstvo je ponovo izdalo dozvolu!?

Ovoga puta sud je utvrdio da se nadležni organ uglavnom oslonio na tvrdnje investitora da je projekat realizovan u skladu sa dozvolama, bez provođenja potpunog ispitnog postupka i bez samostalne provjere ključnih činjenica.

Posebno je problematično što su institucije raspolagale informacijama da su rezerve uglja već iscrpljene i da je investitoru naloženo pribavljanje dokumentacije za zatvaranje rudnika, dok pitanje eventualnog nezakonitog proširenja eksploatacije nikada nije do kraja razjašnjeno.

„Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti“, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.

Zvuči nevjerovatno, ali samo za neupućene u dešavanja u Srpskoj, ali dok su se pred sudovima vodili sporovi o zakonitosti dozvola, rudnik je radio, ugalj je iskopan, a eksploatacija završena. Kompanija „Drvo-export“ je još ranije saopštila da je rudnik zatvoren i da su sve planirane rezerve uglja eksploatisane.

Mještani Bistrice, međutim, tvrde da iza projekta nije ostala uređena površina, već klizišta, jalovišta, izmijenjeni vodotoci i devastiran prostor. U njihove tvrdnje uvjerila se i redakcija Gerile koja je o tome snimila i video.

Tokom prethodnih mjeseci mještani su upozoravali na zamućenje rijeke Crljenjače, naslage jalovine uz vodotok i moguće posljedice po lokalni vodovodni sistem.

Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa grupu mještana, smatra da je problem dodatno produbljen činjenicom da sud ni nakon trećeg poništenja nije sam riješio upravnu stvar, iako je, prema njenom tumačenju, za to imao zakonski osnov.

“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, navela je Stanković.

Za Zorana Ninića, jednog od najistaknutijih protivnika projekta među lokalnim stanovništvom, cijeli slučaj predstavlja dokaz duboke institucionalne krize.

„Vjerovatno će rudnik u Bistrici ući u knjigu rekorda kao jedini rudnik u savremenom svijetu koji je otvoren, eksploatisane sve procijenjene bilansne rezerve, i navodno zvanično zatvoren, a da od prvog dana nisu imali dozvole za rad i dodjeljenu koncesiju“, kaže Ninić.

Iako je eksploatacija završena, pravna priča nije ni blizu kraja. Koncesioni ugovor važi do 2028. godine, što znači da investitor i dalje ima obavezu da izvrši rekultivaciju i remedijaciju terena. Upravo će pitanje sanacije prostora biti jedan od ključnih testova za institucije koje su do sada, prema ocjeni suda, više puta propustile da pravilno utvrde činjenice i zaštite javni interes.

Istovremeno, još nije počelo ni parnično suđenje koje su mještani pokrenuli protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i investitora zbog navodne povrede osnovnih ljudskih prava. Taj postupak najavljivan je za proljeće ove godine, ali još nije otvoren.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sud treći put poništio ekološku dozvolu za rudnik Bistrica: Ugalj iskopan, rudnik zatvoren first appeared on Gerila.info.

Na zapadnoj strani aktivno je klizište većih razmjera, rijeka Crljenjača je zamućena i kada nema padavina, a korito je, prema svjedočenjima s terena, izmještano bez javno dostupne dokumentacije.

Okružni sud u Banjaluci u dva navrata je poništavao ekološku dozvolu koju je izdavalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS: prvi put jer investitor nije imao plan rekultivacije i remedijacije, drugi put jer “nulto stanje” – stanje terena prije početka radova – nikad nije utvrđeno. Sud je eksplicitno prihvatio nalaz da se “sa radovima i eksploatacijom počelo prije nego što je podnesen zahtjev za izdavanje ekološke dozvole i prije nego što je data koncesija”. Uprkos tome, resorno ministarstvo je u oktobru ove godine izdalo novu dozvolu – paradoksalno, šest mjeseci nakon zatvaranju kopa – ali nije objasnilo zašto je dokument izdavan tri puta.

Iz Inspektorata RS navode da su “ranije izvršili kontrole” i da “nema deponovanog uglja”, te da su “počeli radovi na ravnanju terena i zatrpavanju iskopanih površina u skladu s Glavnim rudarskim projektom”. Na osnovu njihovih nalaza, Ministarstvo energetike i rudarstva RS izdalo je rješenje o zatvaranju, uz rok od godinu dana da se završe radovi, nakon čega komisija treba da provjeri sanaciju i mjere zaštite okoliša. Samo ministarstvo – kao i Ministarstvo za prostorno uređenje – nisu odgovorili na pitanja redakcije.

Kraj rudnika koji je otvoren samo na dvije godine potvrdio je za CAPITAL predstavnik ove kompanije Srđan Klječanin Rufi, koji je rekao da su tamo iskopali šta su imali.

“Mi smo sa rudnikom Bistrica sve završili i zemljište je vraćeno u prvobitno stanje. Mnogo je ljepše nego što je izgledalo. Tako je već duže vrijeme. Mi smo to završili i mislim da smo čak i dobili od Ministarstva energetike i rudarstva rješenje da je zatvoren rudnik“, rekao je Klječanin za Capital.

Stanovnici Bistrice opisuju stanje na terenu kao potpunu devastaciju i napušteni rudnički haos.

Danijel Lazić, mještanin i apsolvent rudarstva, za Gerilu kaže da je „očigledno da je Drvo-Export napustio lokalitet“, jer su prošle sedmice demontirali vagu i uklonili svu mehanizaciju. „Tu tek nisam pametan. Mene tako nisu učili da rekultivacija i relativizacija kopa izgleda. Tu više nema ni pristupnog puta za ozbiljniju mehanizaciju. Mislim da će ta lokacija tek na proljeće sablasno da izgleda, poslije kiša, snijega i svih atmosferskih uticaja“, kaže Lazić.

Još dramatičniji opis daje Zoran Ninić, koji navodi da su radnici odvezli mašine, kontejnere i vagu, te potpuno uklonili pristupni put ka rudniku. Prema njegovim riječima, jalovina koju su odlagali vraćena je nazad na mjesto eksploatacije, ali bez ikakve selekcije – zajedno s humusom, pomiješanim ugljem i opasnim otpadom. „Ispod jalovine ostale su desetine kamionskih guma, buradi za gorivo i ulje, prljavi filteri… Sve to će oborinske vode odnijeti u Crljenjaču, pa preko Lušice i Gomjenice u Sanu, a iz Sane u Unu“, upozorava on.

Ninić dodaje da su ogromne količine jalovine nasute uz tok Crljenjače i da će se tokom zime sliti u korito, vjerovatno mijenjajući i sam tok potoka. Uzvodno je, kaže, ostavljena deponija visoka i do 20 metara, na površini od pola hektara, koja će takođe završiti u vodi. Mještanima je u međuvremenu potpuno blokiran pristup njihovim parcelama, šumama i voćnjacima, uništena je vodenica i objekti planiranog etno sela, a lokalni vodovod – koji snabdijeva oko 80% Bistrice – više puta je oštećivan i sada je samo djelimično zatrpan.

„Sve u svemu, stanje podsjeća na scenu apokalipse, na Pobješnjelog Maksa“, kaže Ninić, dodajući da je riječ o „varvarskom i divljačkom činu, zločinu prema prirodi“ u kojem su, osim investitora i pojedinaca iz vlasti, učestvovali i mještani „spremni da za sitan novac unište ono što je stvarano hiljadama godina“. Kako više ne postoji pristupni put za ulazak mašina, zaključuje, „ovo će ovako ostati za vijek vjekova“.

Upravni i sudski zapis ostavio je još nekoliko važnih tragova. Koncesioni ugovor je zaključen tek u septembru 2023, osam mjeseci nakon početka kopanja. Ministarstvo energetike je tada odobrilo upotrebu rudarskog objekta i koncesionu naknadu od 2,6 KM po toni, ali do danas nije javno objavljeno koliko je uglja ukupno izvađeno i izvezeno. U međuvremenu je policija osiguravala prolaz kamionima, dok su mještani i aktivisti mjesecima protestovali; odluka Skupštine grada Prijedora da se kopanje obustavi ostala je bez učinka.

“Jedna interesantna stvar je da je sud oba puta rušio dozvolu – prvo zbog izostanka plana rekultivacije, potom zbog nepostojanja nultog stanja. To govori da remedijacija vjerovatno nikad nije ni bila ozbiljno planirana,” kaže Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu, organizacije koja je zajedno s oko 30 mještana i vodila upravne sporove.

Prema važećim propisima, investitor nakon zatvaranja kopa mora izvršiti rekultivaciju i remedijaciju, stabilizovati klizišta, uspostaviti površinsku drenažu, zaštititi vodotoke i – što je u Bistrici posebno osjetljivo – pratiti kvalitet vode u Crljenjači nizvodno do Lušice, Gomjenice, pa sve do sliva Une. Mještani tvrde da se događa obrnuto: prepuna deponija jalovine “obogaćena otpadom” leži svega 50–100 metara uzvodno od eksploatacije, visine 15–20 metara, a velika količina će “u toku zime završiti u koritu”.

Dok Bistrica čeka komisiju i zvaničnu potvrdu da li je sanacija urađena “u skladu s projektom”, nekoliko kilometara dalje – u Bukovoj Kosi – iskopi i dalje traju. Lokalna zajednica strahuje da će “model Bistrice”, u kojem eksploatacija stigne prije dozvola, a remedijacija poslije papira, postati pravilo, a ne izuzetak.

Ključna pitanja ostaju bez odgovora: ko će i kada stabilizovati klizišta, gdje je završio opasni otpad, ko i kako mjeri kvalitet voda, i koliko je tačno lignita izvađeno iz Bistrice. Do tada, mještani žive uz krhke nasipe jalovine i zamućene potoke – i podsjećaju da je “papir” već dva puta pao pred sudom, a da se teren i dalje sam urušava.

Dejan Rakita / GERILA

The post Zatvoren rudnik Bistrica, problemi otvoreni: Klizišta, zamućene rijeke i tri puta izdavana ekološka dozvola (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.