Napominje se da je civilni sektor, odnosno organizacija Akcija za ljudska prava (HRA) kritikovala nedostatak napretka u procesuiranju ratnih zločina, kao i priznavanju žrtava i obeštećenju.

Izvjesno je da se to ime, između ostalog, pominje i zbog činjenice da suđenje Pekoviću, koje je počelo u junu 2022. godine, nije daleko odmaklo. Prije 22. aprila, kada je održan glavni pretres, i Pekoviću dodjeljen advokat po službenoj dužnosti, jedanaest mjeseci nije održano nijedno ročište, u najvećem broju slučajeva zbog bolesti njegovog branioca. Iz nevladinih organizacija upozoravaju da, zbog odugovlačenja procesa koji se pred crnogorskim pravosuđem vodi protiv Pekovića, postoji opasnost od bjekstva, jer u oktobru ističu mjere pritvora koje su mu određene.

Organizacija TRIAL International iz Sarajeva ovaj proces prati od početka i pruža pravnu podršku oštećenoj. Mjera pritvora Pekoviću, kako objašnjava Ajna Mahmić iz te organizacije, određena je i zbog bojazni da bi optuženi mogao bjekstvom izbjeći procesuiranje za zločine koji mu se stavljaju na teret.

Jednako tako, dodaje ona, osnovano je sumnjati i sada da bi optuženi iskoristio ovu pogodnost ukoliko bi mu bila ostavljena. U tom slučaju, kaže Mahmić, ne samo da bi optuženi izbjegao sankciju, a time pravda ne bi bila zadovoljena, nego bi i crnogorsko pravosuđe pokazalo nespremnost za potpuni proces suočavanja s ratnom prošlošću kroz efikasno procesuiranje ratnih zločinaca.

“Ne ulazeći u prirodu zdravstvenog stanja kolege, razlozi za odlaganje bi se mogli smatrati strategijom odbrane, kao pokušaj da proces održe aktivnim, bez presude, do 21. oktobra ove godine, kada po sili zakona, ukoliko se do tada ne donese presuda, okrivljeni mora biti pušten na slobodu”, vjeruje i Dalibor Tomović, punomoćnik zaštićene svjedokinje za čije se silovanje tokom rata u Bosni i Hercegovini Peković tereti.

Pedesetčetvorogodišnji Peković uhapšen je u oktobru 2021. godine u Danilovgradu, gdje je i živio. Rođen kao Ćurčić u Plužinama u Crnoj Gori na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom (BiH), promijenio je prezime. Razlog za to nije poznat. Postupak protiv njega kao Slobodana Čurčića, zbog ubistva civila i ratnog zločina silovanja prvobitno je vodilo bosanskohercegovačko pravosuđe.

Optužnica Višeg suda u Podgorici tereti ga da je u junu 1992. godine sa drugim vojnicima Vojske Republike Srpske (VRS) učestvovao u oružanom napadu na selo Hum kraj Foče, gdje je automatskim oružjem ubio Eminu i Muju Šabanović, nakon čega su njihova tijela zapaljena u kući Muje Šabanovića. Peković je optužen i da je, sa još nekoliko uniformisanih osoba, u septembru iste godine došao u sportsku dvoranu “Partizan” u Foči gdje su bile zatočene žene i djeca i pod izgovorom da je došao da je spasi, izveo zaštićenu svjedokinju, njenu maloljetnu kćerku i još nekoliko osoba, odveo u stan koji se nalazio u blizini Stanice javne bezbijednosti u Foči gdje se već nalazila grupa vojnika. Uveo je u jednu od soba, gdje se nalazila još jedna naoružana muška osoba i silovao je.

Ročište nakon jedanaest mjeseci

Suđenje Slobodanu Pekoviću, nakon jedanaest mjeseci nastavljeno je u aprilu ove godine.  Ročište glavne rasprave održano je još krajem maja prošle godine, a suđenje je od tada, kako je saopšteno iz Akcije za ljudska prava, odlagano pet puta. Tri puta zbog odsustva branioca, jednom zbog odsustva člana sudijskog vijeća i jednom zbog nemogućnosti Suda BiH da obezbijedi saslušanje svjedoka. Kako se svjedoci nalaze u BiH, zbog ekonomičnosti postupka, njihovo saslušanje sprovodi se putem video linka, naveli su iz HRA.

Bez obzira što je odlaganja ročista u samo jednom slučaju došlo zbog nemogućnosti bosanskohercegovačkog Suda da obezbijedi saslušanje svjedoka, neki mediji u Bosni i Hercegovini prenijeli su da je to razlog zbog kojeg postoji mogućnost da se Peković uskoro nađe na slobodi, zanemarujući razloge zbog kojih je ročište ranije odlagano.

Specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić je zbog učestalog odlaganja zahtjevala vještačenje medicinske dokumentacije branioca, da bi se ocijenilo hoće li biti u stanju da u skorijem periodu prati tok suđenja. Odlukom predsjednika Višeg suda u Podgorici, Pekoviću je dodjeljen i advokat po službenoj dužnosti, koji će nastaviti da postupa zajedno sa njegovim izabranim advokatom.

Pravni zastupnik zaštićene svjedokinje Dalibor Tomović podsjeća da je Sud u Podgorici zbog jednog odlaganja kaznio Pekovićevog branioca, jer nije dostavio opravdanje za izostanak zbog zdravstvenih razloga i pozdravlja odluku da mu se dodjeli advokat po službenoj dužnosti.

“Moje mišljenje je da je ova poslednja odluka suda uz zakazivanje više ročišta u toku jednog mjeseca, a ne jednog u mjesec dana jedini način da se spriječi odlaganje pretresa”, kaže on.

Međutim, napominje Bojana Malović iz Akcije za ljudska prava, koja od početka procesa u Crnoj Gori prati suđenje, time se rješava samo jedna strana problema. U daljem toku postupka je, kaže, neophodno obezbijediti i bržu i blagovremeniju saradnju između sudova u Crnoj Gori i BiH, kako bi se sva predstojeća saslušanja svjedoka sprovela bez nepotrebnog odugovlačenja, uslovljenog tehničkim razlozima.

Na posljednjem ročištu Slobodanu Pekoviću, odbrana je zahtjevala ukidanje pritvora pozivajući se na standard Evropskog suda za ljudska prava “da pritvorski osnov slabi protokom vremena”, zaključivši da je u ovom predmetu “praktično nestao”, jer se Peković u pritvoru nalazi već dvije godine i šest mjeseci. Kao dodatne razloge naveli su i loše zdravstveno stanje okrivljenog, koji je u međuvremenu, u zatvoru pretrpio dva srčana udara i operaciju, i čije srce sada “funkcioniše samo 10 odsto”. Predlog za ukidanje pritvora je odbijen, jer prema mišljenju Suda, razlozi zbog kojih je određen i dalje postoje – opasnost od bjekstva i visina zaprijećene kazne.

Prvi slučaj ratnog silovanja pred crnogorskim pravosuđem

Suđenje Slobodanu Pekoviću za ratni zločin silovanja prvo je takvo pred sudovima u Crnoj Gori. Zbog toga, Bojana Malović iz HRA vjeruje da je riječ o strateški važnom slučaju za tu državu, jer prvi put procesuira seksualno nasilje u kome žrtva ima status zaštićenog svjedoka. Procesuiranje tog slučaja, kaže ona, trebalo bi da bude što bolji primjer takvog suđenja za buduće slične predmete kojih ima, sudeći po dokumentaciji koju je Crna Gora već dobila od Rezidualnog mehanizma Haškog tribunala.

“Kada žrtve uvide da se ovakav slučaj procesuira s ozbiljnošću, odlučnošću i da se u Crnoj Gori osigurava pravda, to ih može samo ohrabriti da pristanu da učestvuju u tim postupcima”, dodaje Malović.

U tom smislu, kako objašnjava, pored zaštitnih garancija u vidu svjedočenja pod pseudonimom, putem video linka, bez vidiljivih fizičkih karakteristika uz izmijenjen glas, sud bi morao da povede računa i o dosuđivanju imovinsko pravnog zahtjeva žrtavama u krivičnom postupku. Na taj način bi se, navodi Malović, spriječila njihova retraumatizacija u parničnom postupku, ali i otkrivanje njihovog identiteta.

“U predmetu Slobodana Pekovića, takav zahtjev je postavljen. Stvaranje takvog osjećaja podrške i zaštite može smanjiti strah od dalje traumatizacije i stigmatizacije”, podsjeća ona.

Da je crnogorsko pravosuđe spremno da procesuira slučajeve ratnih zločina, pa i ratnog zločina silovanje, smatra specijalna državna tužiteljka Tanja Čolan Deretić. Predmet Peković je, kaže, značajan, jer je zaštićeni svjedok postavio imovinsko pravni zahtjev. “U konkretnom slučaju očekujemo da sud odluči o istom, kako oštećenu ne bi uputio na parnicu i time je eventualno izložio otkrivanju identiteta”, dodaje Čolan Deretić.

Iskustvo i suda i tužilaštva u predmetima ratnog seksualnog nasilja igra veliku ulogu, smatra Bojana Malović iz HRA. Ono, kako objašnjava, poboljšava osjećaj za vođenje osjetljivih postupaka, doprinosi sprečavanju sekundarne viktimizacije, koja je nerijetko uzrokovana pitanjima odbrane, ali i atmosferi koja je lišena društvene stigme, a koja dodatno produbljuje osjećaj poniženja i degradiranosti kod žrtve.

“Nedostatak iskustva crnogorskog pravosuđa u ovakvim predmetima može biti nadoknađen profesionalnim postupanjem koje se od njih očekuje i koje sve žrtve zaslužuju”, podsjeća ona.

U organizaciji TRIAL International iz Sarajeva znaju da do napretka u procesuiranju ratnih zločina i svim segmentima koji su važni za potpuno ostvarenje krivične pravde dolazi s godinama razvoja prakse unutar pravosudnih institucija.

„Svjesni potrebe za razmjenom znanja i iskustava bh. i crnogorskog pravosuđa, još 2021. godine organizacija TRIAL International je, u partnerstvu s Akcijom za ljudska prava, aktivno radila na umrežavanju pravosudnih institucija ove dvije zemlje. Saradnja se nastavila sve do danas stoga su kapaciteti i iskustva bh. pravosuđa proizašli kroz višedecenijski rad na procesuiranju ratnih zločina, bili na raspolaganju crnogorskom pravosuđu“, kaže Ajna Mahmić iz ove organizacije.

Značaj uspješnog procesuiranja konkretnog predmeta, dodaje ona, može se posmatrati i kroz kriterije koje Crna Gora kao zemlja kandidat za članstvo u EU mora ispuniti, među njima i zahtjeve Evropske komisije koji se odnose na poduzimanje koraka ka procesuiranju ratnih zločina koje su počinili crnogorski državljani, te pojačanu saradnju s regionalnim pravosuđem.

Na jačanje saradnje sa regionalnim pravosuđem poziva i pravni zastupnik zaštićene svjedokinje u slučaju Peković, advokat Dalibor Tomović, uz podsjećanje da je ovakav slučaj novina za crnogorski pravosudni sistem, jer je riječ o prvom takvom predmetu koji je formiran za ovakvu vrstu teške povrede humanitarnog prava.

“Dodatno u postupku su i zaštićeni svjedoci, kao dio dokazne građe, što predstavlja poseban izazov za sudsko vijeće. Bez namjere da se ugrozi presumpcija nevinosti okrivljenog, ukazujem da je za ovaj zločin već u Sudu BiH osuđen Jasko Gazdić na 17 godina zatvora. Upravo iskustva sudova u BiH i sudska praksa, mogu biti od velike pomoći našim sudovima u ovakvim predmetima”, objašnjava on.

Ajna Mahmić iz TRIAL-a kaže kako ovaj slučaj predstavlja važnu prekretnicu budući da se radi o prvom predmetu ratnog seksualnog nasilja počinjenog u BiH koji će biti procesuiran u Crnoj Gori.

„Obzirom da je ovaj predmet presedan, adekvatno postupanje u predmetu i donošenje presude zasnovane na načelima pravičnosti, vladavine prava i nepristrasnosti je od ključnog značaja za zadovoljenje pravde ne samo oštećenih u ovom predmetu nego svih narednih koji se mogu naći pred pravosuđem Crne Gore“, dodaje ona.

Slučaj pred bosanskohercegovačkim pravosuđem

Od potvrđivanja optužnice pred Sudom BiH do ustupanja predmeta i početka krivičnog postupka u Crnoj Gori prošle su tri godine.

Optužnica bh. pravosuđa, tada Slobodana Čurčića, danas Pekovića, tereti da je kao bivši pripadnik Vojske Republike Srpske na području Foče usmrtio dvoje civila bošnjačke nacionalnosti i silovao jednu žensku osobu, pred Sudom BiH potvrđena je u februaru 2019. godine. Tužilaštvo BiH, tada je najavilo da će navode optužnice dokazivati pozivanjem 13 svjedoka i stručnih vještaka i prilaganjem oko 50 materijalnih dokaza.

Na više pitanja o procesu protiv Pekovića pred bosanskohercegovačkim pravosuđem, iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine u nekoliko rečenica odgovaraju, ne navodeći detalje o procesu u BiH.

“Predmet protiv navedenog optuženog, nakon odluke Suda BiH, a u skladu s protokolom o saradnji i pozitivnim propisima, ustupljen je pravosuđu Crne Gore, jer se optuženik nalazi na području te države, te na drugi način ne bi bilo moguće vođenje postupka. Nakon što je predmet ustupljen, Tužilaštvo BiH je informisano da je optužnica podignuta i potvrđena od strane pravosuđa Crne Gore i da je postupak počeo”, naveo je glasogovornik Tužilaštva Bosne i Hercegovine Boris Grubešić.

Pravni zastupnik zaštićene svjedokinje Dalibor Tomović kaže da je predmet ustupljen u oktobru 2021. godine Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore

Na pitanje da li je tri godine od potvrđivanja optužnice pred Sudom BiH do potvrđivanja optužnice i početka suđenja u Crnoj Gori predug rok, advokat Tomović kaže da je to pitanje, za pravosudne organe kako BiH, tako i Crne Gore.

“Toliki protok vremena nije opravdan, a najvjerovatnije je uslovljen praksom u BiH da se uslovi za ustupanje predmeta Crnoj Gori stiču tek kada se uredno obaviješteni optuženi iz neopravdanih razloga ne pojavi na zakazanom suđenju. Takav stav predstavlja problem i u drugim predmetima protiv crnogorskih državljana, koji se vode u BiH, jer se procesuiranje nepotrebno odugovlači”, kaže Bojana Malović iz Akcije za ljudska prava.

TRIAL International je od samog početka pružao pravnu podršku preživjeloj ratnog seksualnog nasilja, na dugom putu borbe protiv nekažnjivosti, uključujući komunikaciju sa Tužilaštvom BiH koje je vodilo istragu u njenom predmetu. Optužnica je podignuta 2018. godine. Kako se osumnjičeni nije nalazio u BiH, izdata je Interpolova „crvena potjernica“za njegovo hapšenje, te je konačno uhapšen u Crnoj Gori.

Spacijalna državna tužiteljka za ratne zločine Crne Gore Tanja Čolan Deretić podsjeća da je Sud BiH u julu 2021. godine uputio zamolnicu nadležnom organu u Crnoj Gori za pružanje međunarodne pravne pomoći, ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja optuženog.

Crnogorsko pravosuđe ovaj je predmet preuzelo od bosanskohercegovačkog putem mehanizma međunarodne pravne pomoći. Ajna Mahmić iz organizacije TRIAL kaže da je pravosudna saradnja između država u suzbijanju kriminaliteta vrlo značajno područje u sveukupnim međunarodnim odnosima.

„Iako, nažalost, nije ustaljena praksa da zemlje regiona, ali i druge, izručuju svoje državljane u BiH ili ih sami procesuiraju za ratne zločine, u konkretnom slučaju saradnja ove dvije države je primjenom ovog instituta dovela do prvog hapšenja tada osumnjičenog lica, a kasnije i do potvrđivanja optužnice i trenutnog procesuiranja optuženog lica“, dodaje ona.

Podsjeća da pravosudne institucije u BiH nisu okončale procesuiranje predmeta ratnih zločina do kraja 2023. godine što je bio krajnji rok koji su vlasti same zacrtale u Revidiranoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, a jedan od osnovnih razloga je manjak regionalne saradnje u procesuiranju ratnih zločina.

„Pravda mora biti zadovoljena, bez obzira na vrijeme koje je proteklo od kada je zločin počinjen a saradnja tužilaštava na Balkanu je ključna za procesuiranje većeg broja počinilaca ratnih zločina počinjenih u BiH, budući da su se mnogi od njih odselili u susjedne zemlje u pokušaju da izbjegnu pravdu“, objašnjava Mahmić.

S druge strane u Akciji za ljudska prava navode da je u posljednje tri decenije pred crnogorskim sudovima završeno sedam krivičnih postupaka za ratne zločine izvršene tokom ratova devedesetih na području bivše Jugoslavije.

“U tim predmetima 70 posto optuženih je oslobođeno svake krivice, što zbog loše sprovedenih istraga, pogrešne primjene međunarodnog humanitarnog i domaćeg krivičnog prava, nedostatka regionalne saradnje, ali i nedostatka političke volje da se istinski pozabavimo ratnim zločinima”, kaže Malović.

S obzirom na teret prošlih neuspjeha u suočavanju s ratnim zločinima, novi Vrhovni državni tužilac Crne Gore je, podsjeća ona, u postupku izbora obećao da će obezbijediti profesionalno procesuiranje, a to isto očekuje i međunarodna zajednica, posebno Evropska unija.

“Važnije od svega od Crne Gore to očekuju žrtve koje se sve ove godine bore za pravdu”, zaključuje Malović.

Marija Arnautović

The post Slučaj Peković bi mogao pokazati spremnost vlasti i pravosuđa u Crnoj Gori da se adekvatno suoči sa ratnom prošlošću u regiji first appeared on Gerila.info.

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović danas je prisustvovao obilježavanju 31. godišnjice osnivanja 103. brigade Hrvatskog vijeća odbrane u Derventi. Tim povodom Milanović je odlikovao 103. brigadu HVO Derventa Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njenih pripadnika u Domovinskom ratu.

“Zanimljivo” je da su pripadnici iste te brigade osuđeni za ratne zločine nad Srbima počinjene na području opštine Derventa. Do sada je na dva suda osuđeno sedam pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i jedna pripadnica Hrvatske vojske (HV) i HVO-a. Oni su učestvovali u hapšenjima, ubistvima, raznim oblicima fizičkog i psihičkog zlostavljanja i pljačkanju civila srpske nacionalnosti. Izrečena im je ukupna kazna od 48 godina i 6 mjeseci zatvora. Sud BiH osudio je četvero optuženih na ukupnu kaznu od 32 godine zatvora, a Okružni sud u Doboju četvoricu na 16,5 godina zatvora.

“Zanimljivo” je i da je gradonačelnik Dervente Milorad Simić iz SNSD-a, istog onog čiji predstavnici “braneći” Republiku Srpsku relativizuju napad na malobrojne aktiviste koji se zalažu za LGBT prava, uvode zakone koji kriminalizuju klevetu i najavljuju zakone protiv NVO, dok im istovremeno ne smeta što Milanović odaje počast vojnoj jedinici čiji su pripadnici odgovorni za ratni zločin nad Srbima.

Još samo nedostaje da neko od njih ugosti Milanovića, kao što ga je ugostio Milorad Dodik u septembru prošle godine nakon Milanovićeve posjete Jajcu gdje je prisustvovao obilježavanju 27. godišnjice oslobođenja Jajca iz kojeg su snage Hrvatske vojske, HVO-a i Armije RBiH protjerale srpske snage, ali i sve stanovništvo srpske nacionalnosti.

https://www.gerila.info/novosti/drustvo/slucaj-milanovic-sinhronizovani-spontani-spin-rtrs-a-i-atv-a/

Za sada nema nijedne jedine reakcije zvaničnika Republike Sprske i Grada Dervente, kao ni visokih zvaničnika SNSD-a.

Gerila.info

The post Zoran Milanović odaje počast brigadi HVO u Derventi čiji su pripadnici osuđeni za ratni zločin nad Srbima first appeared on Gerila.info.

Piše: Vladimir Kovačević

Poslanici, odlukom skupštinskog kolegijuma, nisu raspravljali o zaključcima skupštinske većine već su o njima samo glasali. Bez prisustva opozicije i bošnjačkih poslanika, koji su napustili sjednicu, Skupština je usvojila ukupno tri zaključka.

U prva dva se konstatuje da je funkcija visokog predstavnika u BiH uvedena Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma, koji je potpisala i Republika Srpska, te da visoki predstavnik ne može ni u kojem slučaju biti nadređen entitetu te su odbačena bonska ovlaštenja i konstatovano da je visoki predstavnik izašao iz pravnog okvira svog djelovanja jer je, kako se navodi u zaključku, protivzakonito i protivustavno prisvojio zakonodavna, sudska i izvršna ovlaštenja.

Konačno, trećim zaključkom Narodna skupština odbacuje zahtjev visokog predstavnika i daje podršku odlukama koje je donio Odbor za obilježavanje 25. godišnjice postojanja i rada NSRS.

Poslanik PDP-a Igor Crnadak kaže da je odluka da se u glasanje o Inckovom zahtjevu ide bez rasprave “katastrofalna” i da pokazuje da SNSD i nije htio da raspravlja o ovom pitanju.

“Mi nismo u tome učestvovali, smatrali smo da to svakako nije trebalo da ide na Skupštinu jer Skupština nije o tome ni donosila odluku. Ovdje se radilo o predstavi SNSD-a za javnost”, kaže Crnadak.

Srđan Mazalica, poslanik SNSD-a kaže da nema ništa specijalno u tome što je izbjegnuta rasprava o Inckovom zahtjevu.

“Poslovnik je predvidio takvu mogućnost i to se koristi kada se usaglasi sa svim strankama, ta mogućnost je postojala i ranije. To je bio stav kolegijuma da se ne ide dugo u noć i da ti zaključci idu na glasanje, saglasni su sa tim bili i u opoziciji samo nisu potpisali”, rekao je Mazalica.

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Incko krajem januara je predsjedniku NSRS-a Nedeljku Čubriloviću i predsjednicima svih poslaničkih klubova uputio pismo u kojem je tražio da se u roku od tri mjeseca, odnosno do kraja aprila 2021. godine, ponište povelje date osuđenima za ratne zločine u BiH, između ostalog bivšim predsjednicima Republike Srpske Radovanu Karadžiću i Biljani Plavšić te bivšem predsjedniku Skupštine RS-a Momčilu Krajišniku koji je preminuo u septembru 2020. godine.

Incko je ranije u pismu naveo da je neprihvatljivo veličanje ratnih zločinaca, kao i da to vrijeđa preživjele i šteti sjećanju na žrtve.

“Interesantno da se SNSD tek nakon 16 godina sjetio da osudi upotrebu bonskih ovlaštenja i da tek sada konstatuje da je došlo do odstupanja od dejtonskog sporazuma, zaboravaljajući da su upravo oni prenijeli najveći dio nadležnosti i da su na vlast došli zahvaljujući upotrebi bonskih ovlaštenja”, kaže poslanik SDS-a Davor Šešić.

On kaže da ne bi bilo prvi put da NSRS usvoji zaključke koji se neće poštovati “jer služe samo za dnevno političke svrhe”.

Kolegijum NSRS-a je 16. aprila odlučio da entitetski parlament raspravlja o pismu Valentina Incka. Glasanje je na sjednici održanoj 28. aprila odgođeno za današnju sjednicu.

Detektor.ba

The post Narodna skupština RS odbacila Inckov zahtjev o poništavanju odlikovanja osuđenim ratnim zločincima first appeared on Gerila.info.

Momčilo Krajišnik, prvi predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, preminuo je jutros u 75. godini od posljedica infekcije virusom korona, saopšteno je iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.

Krajišnik je preminuo u šest časova u Klinici intenzivne medicine za nehirurške grane.

Zbog infekcije virusom korona i obostranom upalom pluća 30. avgusta je primljen na Kliniku intenzivne medicine UKC RS.

Krajišnik je rođen 20. januara 1945. godine u Sarajevu. Završio je studije i magisterij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Bio je jedan od osnivača Srpske demokratske stranke.

Na izborima 1990. izabran je za poslanika, a zatim i za predsjednika Narodne skupštine Bosne i Hercegovine.

Krajišnik je 25. oktobra 1991. izabran za predsjednika Skupštine srpskog naroda BiH (kasnije Narodne skupštine Republike Srpske).

Na izborima 1996. godine izabran je za prvog srpskog člana Predsjedništva BiH, a te godine izabran je i za člana Senata Republike Srpske Srpske.

U aprilu 2000. godine je uhapšen pod optužbom za ratne zločine i sproveden u Haški sud.

Presudom Haškog tribunala Krajišnik je 17. marta 2009. osuđen na 20 godina zatvora za zločine počinjene tokom rata u BiH.

Krajišnik je proglašen krivim za progone, istrebljenje, ubistvo, deportacije i prisilno premještanje nesrpskih civila tokom sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Oslobođen je krivice po optužbama za genocid i saučesništvo u genocidu.

Nakon odslužene dvije trećine kazne, pušten je na slobodu 2013. godine.

Pored ratnih zločina za koje je odgovarao pred međunarodnim tribunalom, Momčilo Krajišnik je i od strane svojih “saboraca” bio optuživan za nečasne radnje.

Bivši načelnik Generalštaba Vojske Republike Srpske general Ratko Mladić, prvostepeno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i ratnih zločina, u jednom od svojih dnevnika optužio je Momčila Krajišnika da je spriječio nekoliko hapšenja osoba za koje se sumnjalo da su umiješane u kriminal, ali i da je sam Krajišnik bio umješan u kriminal.

Mladić je Krajišnika optužio da je 26. maja 1993. iz Republike Srpske u Grčku prebacio 2,5 miliona dolara.

Da mu kriminal nije stran, Momčilo Krajišnik je pokazao i prije rata u BiH. Uhapšen je u novembru 1984. godine za privredni kriminal u Energoinvestu. Slučaj se rastegao, a onda ga je nakon 330 dana pritvora oslobodio Nikola Koljević, jer navodno nije bilo dokaza.

Posljednjih godina oko Krajišnika se takođe podizala prašina zbog imovine koju posjeduje a koja je stečena na sumnjiv način. Tvrdilo se da posjeduje više stanova, tri dvorca u ogromnom dvorištu na Palama, nekoliko automobila, fabriku sakrivenu zidovima, pet velikih hala, benzinsku pumpu, četiri kamiona itd.

Kao šlag na tortu, Krajišnik je sa svojom Asocijacijom stvaralaca Republike Srpske tražio od Vlade RS da se poslanicima NSRS iz prvog saziva isplati naknada za učešće u radu parlamenta tokom rata.

Momčilo Krajišnik je svakako ostavio trag u kratkoj istoriji Republike Srpske. Učestvovao je u njenom stvaranju, ali i u kriminalu kao i u ratnim zločinima.

The post Preminuo Momčilo Krajišnik first appeared on Gerila.info.

Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne krivične sudove u Hagu izreklo je pravosnažnu presudu prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću osudivši ga na doživotnu kaznu zatvora.

Karadžić je osuđen za genocid počinjen u Srebrenici i druge brojne ratne zločine u Bosni i Hercegovini, uključujući opsadu Sarajeva. Vijeće je potvrdilo prvostepenu presudu u tački jedan proglasivši da nije kriv za genocid u sedam opština u BiH. Žalbeno vijeće je takođe potvrdilo četiri udružena zločinačka poduhvata u presudi, uključujući udruženi zločinački poduhvat za Sarajevo, za Srebrenicu, sveobuhvatni udruženi zločinački poduhvat, kao i udruženi zločinački poduhvat za uzimanje talaca.

U prvostepenom postupku pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđen je na 40 godina zatvora, a kazna je sad preinačena u doživotnu.

Predsjedavajući Žalbenog vijeća sudija Joensen je rekao da odbrana nije pokazala da je prvostepeno Vijeće pogriješilo u rezonovanju. Žalbeno vijeće odbacilo je žalbu odbrane da je suđenje bilo nepravedno.

The post Radovan Karadžić pravosnažno osuđen na doživotni zatvor first appeared on Gerila.info.