To je na okruglom stolu „Zbrinjavanje nuklearnog otpada u opštini Dvor – problemi i rješenja“, održanom juče, 25.juna, u Zagrebu, izjavio direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško Josip Lebegner, prenosi portal radionovigrad.com.

Lebegner je rekao da je 18. juna predstavništvu BiH u Ženevi dostavljena službena notifikacija za ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojana Vipotnika, uz sažetak Studije uticaja na životnu sredinu od pedesetak stranica, dok kompletan dokument ima više od 1.000 stranica.

Prema njegovim riječima, nakon što hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije pregleda studiju i eventualno zatraži njene dopune, dokument će biti upućen u javnu raspravu koja će trajati 90 dana i biće organizovana u opštini Dvor, ali i u Bosni i Hercegovini.

Lebegner je iznio i nove podatke o planiranom kapacitetu budućeg centra. Ukoliko Studija potvrdi lokaciju Čerkezovac, nakon obrade i cementiranja na Trgovsku goru bi bilo dopremljeno između 1.500 i 2.000 kontejnera nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Istovremeno je ponovio da se na Čerkezovcu neće graditi odlagalište visokoradioaktivnog otpada niti nuklearna elektrana, navodeći da će istrošeno nuklearno gorivo iz Krškog ostati uskladišteno u Sloveniji do 2093. godine, dok Hrvatska tek pokreće proceduru izbora buduće lokacije za trajno odlagalište radioaktivnog otpada.

Međutim, upravo su tvrdnje hrvatske strane bile predmet najoštrijih kritika učesnika okruglog stola.

Predsjednik Evropskog biroa za životnu sredinu Toni Vidan upozorio je da se cijeli postupak vodi suprotno direktivama Evropske unije, jer ga vodi Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iako bi, kako je rekao, taj posao morala obavljati nezavisna stručna institucija.

Vidan je posebno problematizovao činjenicu da u Upravnom odboru Fonda sjede i predstavnici Hrvatske elektroprivrede, čiji se radioaktivni otpad zbrinjava, što, prema njegovim riječima, otvara pitanje sukoba interesa.

Jedan od najznačajnijih detalja njegovog izlaganja odnosio se na plansku dokumentaciju.

Kako je naveo, u prostorno-planskim dokumentima Sisačko-moslavačke županije kao mikrolokacija i dalje se vodi Majdan, a ne Čerkezovac.

„Mikrolokacija Majdan je udaljenija od Une i puno manje loša nego Čerkezovac“, rekao je Vidan.

On smatra da se u javnosti stvara utisak da je o projektu već sve odlučeno, iako ključni dokument – Studija uticaja na životnu sredinu – još nije predstavljen javnosti niti je prošao zakonom propisanu proceduru.

Vidan je upozorio i da bi planovi Hrvatske za izgradnju novih nuklearnih kapaciteta mogli dodatno promijeniti razmjere cijelog projekta.

„Vlada Hrvatske navodno planira da gradi nuklearku, tako da više nije riječ o ograničenoj količini nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, nego možda i iz neke buduće nove nuklearke treba zbrinuti otpad. Lokalno stanovništvo opravdano strahuje da će sve to završiti kod njih“, rekao je Vidan.

Na okruglom stolu učestvovao je i predsjednik Udruženja Green Team iz Novog Grada Mario Crnković, koji je rekao da je Trgovska gora prije svega politička odluka donesena još krajem devedesetih godina.

„Kontinuirano u Hrvatskoj zanemaruju da je Trgovska gora suštinski politička odluka iz perioda 1997-1999. godine, tako da sam sa posebnim zadovolјstvom podsjetio na tu činjenicu. Nije prijalo ni to što sam ukazao na ignorisanje građana sa desne obale rijeke Une, kao i na zloupotrebu brige o ženskom zdravlјu u kontekstu promocije ideje da se radioaktivni otpad doprema nadomak Une“, rekao je Crnković.

On je upozorio da su građani sa desne obale Une godinama isključeni iz procesa odlučivanja, te da je Hrvatska politički i proceduralno unaprijed zaključila Trgovsku goru kao jedinu lokaciju.

„Ignorisali su kompletan prostor BiH, te politički, proceduralno i komunikaciono zaključali Trgovsku goru kao jedinu lokaciju, što je mimo najbolje svjetske prakse na koju se stalno pozivaju“, rekao je Crnković.

Prema njegovim riječima, najave o uključivanju Bosne i Hercegovine kroz javnu raspravu dolaze prekasno, jer su ključne političke odluke donesene prije više od dvije decenije.

Crnković smatra da hrvatske institucije sada pokušavaju stvoriti utisak da BiH ravnopravno učestvuje u postupku donošenja odluka.

„Nadležni u Hrvatskoj pripremaju strateške manevre kojima se namjerava, prema mom mišljenju, pro forme prikazati aktivno učešće BiH u procesu donošenja odluka, što svakako neće proći niti može suštinski uticati na razvoj slučaja jer su ključne greške već napravljene“, rekao je Crnković.

Načelnik opštine Dvor Nikola Arbutina ocijenio je da Hrvatska prvo donosi političku odluku, a tek potom provjerava da li je ona opravdana kroz studiju uticaja na životnu sredinu.

„Šta ako se dokaže da lokacija nije pogodna? Ima li država rezervnu varijantu?“, upitao je Arbutina.

Podsjećamo, pitanje Trgovske gore posljednjih mjeseci ušlo je u novu međunarodnu fazu nakon što je Bosna i Hercegovina pred Implementacionim komitetom Espoo konvencije u Ženevi pokrenula postupak zbog sumnje da Hrvatska nije poštovala međunarodne obaveze o prekograničnom uticaju na životnu sredinu.

Istovremeno, hrvatska strana tvrdi da postupak procjene uticaja tek ulazi u završnu fazu, dok predstavnici BiH i ekoloških organizacija upozoravaju da je izbor Čerkezovca kao lokacije za radioaktivni otpad politički određen još prije više od dvadeset godina i da se sada pokušava formalno opravdati kroz zakonom propisane procedure.

Dejan Rakita / GERILA

The post Radioaktivni otpad i Trgovska gora: Hrvatska najavila javnu raspravu i u BiH, aktivisti tvrde “Sve već politički odlučeno uz mnoge neregularnosti!” first appeared on Gerila.info.

U ekskluzivnim odgovorima za Gerilu, hrvatski Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško (Fond NEK) tvrdi da je postupak procjene uticaja na okoliš za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu formalno počeo tek ove godine i da će Bosna i Hercegovina “uskoro” dobiti zvaničnu notifikaciju prema Espoo konvenciji.

Iz Fonda NEK navode da je zahtjev za pokretanje postupka predat 2. aprila 2026. godine, dok je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske 7. maja formalno objavilo početak postupka procjene uticaja na okoliš.

“Bosni i Hercegovini uskoro će biti upućena službena obavijest o početku postupka procjene utjecaja na okoliš, uz poziv da se očituje želi li sudjelovati u postupku procjene utjecaja na okoliš”, naveli su iz Fonda NEK za Gerilu.

Hrvatska strana tvrdi i da konačna odluka o prihvatljivosti Centra za okoliš još nije donesena, te da je “postupak tek započeo”.

Međutim, upravo ta formulacija izazvala je burne reakcije u BiH, posebno nakon što je hrvatski Fond NEK objavio izvještaj o realizaciji programa rada i finansijski izvještaj za 2025. godinu, iz kojeg je vidljivo da su brojni tehnički i sigurnosni segmenti projekta već ranije završavani.

Predsjednik Udruženja “Green Team” iz Novog Grada Mario Crnković tvrdi da taj dokument ruši ključnu argumentaciju hrvatske strane iznesenu u Ženevi.

“Riječ je o zvaničnom izvještaju o realizaciji programa rada i finansijskom izvještaju za 2025. godinu, koji nedvosmisleno potvrđuje da je projekat na Čerkezovcu već do kraja 2025. godine daleko odmakao. Dok su u Ženevi neuspješno pokušavali sve uvjeravati da će BiH biti uključena ‘dovoljno rano’, njihov sopstveni dokument pokazuje da je ključne faze projekta Hrvatska već odavno gurala iza zatvorenih vrata, bez stvarnog i pravovremenog uključivanja BiH”, rekao je Crnković za Gerilu.

On tvrdi da se iz samog izvještaja vidi da je Studija uticaja na okoliš već bila završena i poslata na završnu recenziju, da su sigurnosne analize pregledali stručnjaci Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), te da su na lokaciji već uklanjani objekti i vršene pripreme za budući transport i skladištenje radioaktivnog otpada.

“To znači da ovo više nije bio ‘projekat u početnoj fazi’, nego projekat koji je faktički već bio pripremljen za realizaciju”, upozorava Crnković.

Dok Hrvatska insistira da je Bosna i Hercegovina uključena u skladu sa međunarodnim procedurama, iz BiH dolaze potpuno drugačije interpretacije.

Zamjenik direktora Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH i predsjedavajući Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru Emir Dizdarević kaže da ostaje nejasno kako Hrvatska danas tvrdi da postupak tek počinje, ako je još početkom 2023. godine BiH zvanično dostavljen sadržaj Studije uticaja na okoliš.

“Nije mi jasno šta je onda bilo u februaru 2023. godine kada su nam poslali oficijelno preko diplomatskih kanala sadržaj Studije uticaja na okolinu i pitali nas da izrazimo, formalno-pravno, ako želimo da učestvujemo u procesu izdavanja Okolinske dozvole kao zainteresovana strana”, rekao je Dizdarević za Gerilu.

On otkriva i detalj sa sastanka u Ženevi koji dodatno komplikuje cijelu priču.

“BiH strana je pitala da li će Republika Hrvatska staviti u Komisiju koja provodi navedeni postupak predstavnika BiH kojeg BiH predloži, na šta je odmah odgovoreno da to ne može po zakonu Republike Hrvatske”, naveo je Dizdarević.

Hrvatska strana u odgovorima Gerili insistira i na tome da je BiH imala mogućnost da bude uključena u istraživačke radove na Trgovskoj gori, ali da tu mogućnost nije iskoristila na vrijeme.

“Odboru je pojašnjeno i da je od 2021. do 2024. održano šest neformalnih sastanaka predstavnika Fonda i stručnjaka iz BiH, mimo postupka Espoo konvencije. Mogućnost uključivanja stručnjaka iz BiH u provođenje istraživačkih radova dogovorena je na prvom održanom sastanku, ali BiH tu mogućnost nije iskoristila, jer je zahtjev podnesen tek po završetku istraživačkih radova”, navode iz Fonda NEK.

Dizdarević na to odgovara da BiH posjeduje kompletnu dokumentaciju o komunikaciji između dvije strane.

“Imamo dopise koje je Republika Hrvatska zaprimila i odgovor. Vjerovatno onaj koji te informacije plasira nije u potpunosti informisan”, rekao je Dizdarević.

U cijeloj priči posebno je važno pitanje šta će zapravo biti predmet daljeg razmatranja pred međunarodnim tijelima.

Dizdarević smatra da će Implementacioni komitet Espoo konvencije prije svega posmatrati formalnu komunikaciju i poštovanje međunarodnih procedura.

“Ipak, veoma je značajno što je prvi put BiH ozbiljno o ovom pitanju razgovarala pred trećom stranom i to Implementacionim komitetom Espoo konvencije”, kaže Dizdarević.

Dodaje da će ključni dokument biti izvještaj i preporuke koje bi Espoo komitet trebalo da pripremi do septembra ove godine.

“Preporuke su jako važne”, naglašava on.

Da je slučaj Trgovska gora daleko više od tehničkog pitanja smatra i Mario Crnković.

“Ne znam šta je gore, to što se nizaju pokušaji iz Hrvatske da se ozbiljan međunarodni problem koji su stvorili svedu na tehničko pitanje ili to što uz sav trud i sav novac nikako da uspiju”, kaže Crnković.

On upozorava da Hrvatska pokušava neformalnim sastancima i parcijalnom komunikacijom zamijeniti ono što su formalne međunarodne obaveze prema Bosni i Hercegovini.

“Ni po koju cijenu niti možemo niti smijemo dozvoliti da se BiH kao zemlju tretira kao statistu, da tu budemo za ukras projektu koji je neko trasirao političkom odlukom kasnih devedesetih. To je ponižavajući odnos, upakovan u hrpe floskula koje trebaju zamagliti suštinu”, kaže Crnković.

Prema njegovim riječima, ključni problem je upravo pitanje trenutka kada je BiH zaista trebala biti uključena.

“Kada kažemo rana faza projekta, to je proces dok su opcije još bile stvarno otvorene, dok lokacija nije bila faktički unaprijed određena, a Bosna i Hercegovina te riječi čuje nakon 26 godina od ključne političke odluke koja je izglasana u Saboru Hrvatske”, upozorava Crnković.

S druge strane, Hrvatska u odgovorima Gerili insistira da će BiH i njena javnost imati mogućnost dostavljanja mišljenja i podataka tokom postupka procjene uticaja na okoliš, te da konačna odluka još nije donesena.

Istovremeno, Provedbeni odbor Espoo konvencije zatražio je dodatnu dokumentaciju, prevode određenih dijelova studije i pojašnjenja hrvatskih propisa koji su citirani tokom sastanka u Ženevi.

Dizdarević smatra da upravo taj detalj pokazuje da slučaj Trgovska gora ulazi u novu, ozbiljniju međunarodnu fazu.

Prema njegovim riječima, pravni tim BiH već priprema nove međunarodne korake.

“Spremna je dokumentacija za traženje sučeljavanja pred Aarhus konvencijom kao i drugim međunarodnim dokumentima i EURATOM sporazumom”, rekao je Dizdarević.

Dok Hrvatska pokušava dokazati da je riječ o proceduri koja se odvija u skladu sa zakonima i međunarodnim pravilima, u BiH raste uvjerenje da je suštinska odluka o Trgovskoj gori donesena mnogo ranije i da se sada vodi bitka da se taj proces međunarodno ospori.

A upravo bi zaključci Espoo odbora mogli postati prvi ozbiljan međunarodni test cijelog projekta na Čerkezovcu. I ogroman problem za Hrvatsku jer je upravo za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner rekao da Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Hrvatska je međunarodnim ugovorom sa Slovenijom obavezna da preuzme i zbrine polovinu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško. Taj proces mora početi najkasnije do 2028. godine.

Ali kako se međunarodni pritisci budu pojačavali, a spor oko Trgovske gore ulazio u sve ozbiljnije pravne i političke sukobe, ostaje pitanje – da li će ovaj projekat na kraju postati veći problem za samu Hrvatsku nego za Bosnu i Hercegovinu?

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora i radioaktivni otpad: Nema više bijelih rukavica — BiH i Hrvatska u otvorenom sukobu! first appeared on Gerila.info.

Na Trgovskoj Gori, tačnije na lokaciji bivše kasarne Čerkzovac na kojoj je planirana izgradnja skladišta nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško (polovina koju preuzima Hrvatska), kao i institucionalnog radioaktivnog otpada nastalog na teritoriji cijele Hrvatske, već su srušeni pojedini objekti i izvršeno ravnanje zemljišta.  To je izazvalo dodatnu zabrinutost među stanovništvom Novog Grada ali i svih susjednih mjesta koji gravitiraju Uni. Upravo ovi potezi isntituaicja Republike Hrvatske biće jedna od centralnih tema pred međunarodnim tijelima u Ženevi, gdje se za oko mjesec dana očekuje direktno sučeljavanje dvije države.

U međuvremenu je prekojuče održana tematska sjednica Skupštine opštine Novi Grad, na kojoj je, između ostalog, donesena odluka da se krajem maja organizuju protesti protiv planiranog skladišta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Od institucija BiH zatraženo je da preduzmu sve mjere kako bi se ovaj projekat spriječio. Protest će, kako je najavljeno, biti održan nakon ročišta BiH i Hrvatske pred Sekretarijatom ESPO konvencije 12. maja.

„Ukoliko rezultat bude povoljan, to ćemo pozdraviti, ali ćemo insistirati na nastavku svih aktivnosti koje vode ka rješenju“, rekao je načelnik Novog Grada Miroslav Drljača.

„BiH i Hrvatska su dobile 180 pitanja na koje trebamo odgovoriti, dakle argumentovati naše stavove i očekuje nas sučeljavanje u maju sada u Sekretarijatu ESPO konvencije“, izjavio je ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojan Vipotnik.

“Rušenje objekata na Trgovskoj gori prije izrade studije uticaja na životnu sredinu ozbiljan je udar na preostalo povjerenje u cijeli proces i vrijeme je da se odlučnije djeluje na međunarodnom planu, jer treće opcije nema”, izjavio je član Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru i predsjednik Udruženja “Grin tim” iz Novog Grada Mario Crnković.

On dodaje da je riječ o projektu kojim se radioaktivni otpad praktično gura na granicu sa BiH, što otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti i pristupu onih koji ga zagovaraju.

Ipak, iz hrvatskog Fonda za finansiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK), u odgovorima dostavljenim ekskluzivno Gerili, tvrde da se trenutni radovi ne mogu smatrati početkom izgradnje centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Navode da se uklanjanje objekata na Čerkezovcu provodi na osnovu Projekta uklanjanja, u skladu sa Zakonom o gradnji, te da su radovi prijavljeni još 2. juna 2025. godine putem sistema e-dozvola, nakon čega su i započeli sredinom juna iste godine.

„Uklanjanje postojećih objekata na lokaciji ne predstavlja početak gradnje Centra niti ga predodređuje. Dozvola za izgradnju može se izdati tek nakon provedene procjene utjecaja na okoliš“, navode iz Fonda.

Studija uticaja na životnu sredinu, koja je ključni dokument za dalji tok projekta, završena je, kažu iz Fonda NEK tek početkom aprila 2026. godine i proslijeđena nadležnom Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske.

Iz Fonda objašnjavaju da prije javne objave mora biti provedena zakonom propisana procedura, te da oni nemaju uticaj na dinamiku tog procesa.

„Studija je dovršena nakon najavljenog roka kako bi se detaljno obradile sve primjedbe, uključujući i mišljenja institucija BiH i njene javnosti“, navode iz Fonda NEK.

Upravo to kašnjenje dodatno komplikuje poziciju Bosne i Hercegovine, koja tek treba dobiti uvid u kompletan dokument kako bi mogla adekvatno odgovoriti u okviru međunarodne procedure.

„Jako nam je bitno da ekspertski tim dobije što prije studiju“, istakao je Emir Dizdarević, predsjedavajući ekspertskog tima BiH, dodajući da slijedi formiranje komisije i priprema zvaničnih odgovora.

Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da se sporna lokacija nalazi na svega dva kilometra vazdušne linije od Novog Grada, te oko kilometar od izvorišta pitke vode od kojeg zavisi veliki broj stanovnika Novog Grada.

„Jako je važno da sva naša argumentacija bude iskorištena na pravi način, ali i da se komunikacija prenese prema drugim zemljama EU i regiona“, kaže Mario Crnković iz udruženja „Green Team“.

Iz Fonda NEK, međutim, tvrde da je Bosna i Hercegovina već godinama uključena u proces kroz različite faze konsultacija. Navode da je BiH učestvovala još 2016. godine u strateškoj procjeni uticaja na okoliš, kao i u kasnijem procesu definisanja sadržaja studije.

„Nakon što Studija bude javno objavljena, BiH javnost i institucije imaće mogućnost aktivnog uključivanja u postupak procjene utjecaja na okoliš“, poručuju iz Fonda.

Prema njihovim navodima, plan projekta ostaje nepromijenjen – na lokaciji Čerkezovac planirano je skladištenje institucionalnog radioaktivnog otpada, kao i nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, u periodu od 30 do 40 godina. Istrošeno nuklearno gorivo, kako tvrde, neće biti skladišteno na toj lokaciji.

Mario Crnković iz naglaša da ipak da je Ekspertski tim iz BiH više puta tražio od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada na šta nije bilo odgovora.

“Јoš jedna u nizu obmana iz Hrvatske je raskrinkana, zahvaljujući medijima. Više puta su predstavnici Ekspertskog tima iz BiH tražili od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada i svaki put bili manipulisani na različite načine. Svaki put su ostajali bez odgovora”, rekao je Crnković.

Planirani početak rada centra, istilu iz Fonda NEK, ostaje 2028. godina, ali samo pod uslovom da projekat dobije pozitivno rješenje u postupku procjene uticaja na okoliš.

Istovremeno, vlasti Bosne i Hercegovine angažovale su međunarodne pravne eksperte kako bi osporile projekat, upozoravajući da bi bilo kakvo nuklearno postrojenje na granici imalo dugoročne posljedice.

„Protivimo se bilo kakvoj vrsti nuklearnog postrojenja na granici sa BiH koje bi imalo negativne posljedice na život i razvoj cijele regije“, izjavio je poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH Jasmin Emrić.

U slučaju da studija ne dobije pozitivno mišljenje, iz Fonda NEK pominju mogućnost dorade projekta, pa čak i izmjene lokacije. Ipak, ostaje otvoreno pitanje kako je to realno izvesti, imajući u vidu da Hrvatska već početkom 2028. treba preuzeti svoj dio otpada iz Krškog.

Dok institucije pripremaju odgovore, radovi na terenu već traju, što dodatno urušava povjerenje bosanskohercegovačke javnosti u dobre namjere hrvatske strane i otvara ključno pitanje – da li se na Trgovskoj Gori ruši pa gradi, a tek naknadno traži odobrenje. I sve to bez ikakve rezervne opcije, ukoliko se dogodi drastičan preokret u narativu sa druge strane Une, ukoliko Trgovska Gora, na kraju ne dobije, sada već famoznu, studiju uticaja na životnu sredinu od strane Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske.

BONUS: Film o planiranom centru za zbinjavanje nuklearnog otpada na Trgovskoj Gori

Dejan Rakita/ GERILA

The post Dokumenti se čekaju, radovi uveliko traju: Slučaj Trgovska gora pred Ženevom, najavljeni protesti u Novom Gradu (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojan Vipotnik upozorava da su aktivnosti hrvatskestrane nelegalne i u suprotnosti sa međunarodnim obavezama.

„Sve intervencije koje Hrvatska sprovodi na lokaciji Čerkezovac su nelegalne, rade se bez saglasnosti Republike Srpske, odnosno BiH i time se krše odredbe Espo konvencije“, rekao je Vipotnik.

Prema njegovim riječima, upravo će to biti jedna od ključnih tačaka na predstojećem saslušanju u Ženevi, gdje će Hrvatska morati da objasni zbog čega radovi teku bez saglasnosti druge države i bez završene procedure projcene uticaja na životnu sredinu.

Espo konvencija je međunarodni sporazum koji obavezuje države da, prije nego što započnu projekte koji mogu imati značajan prekogranični uticaj na životnu sredinu, o tome obavijeste susjedne zemlje, uključe ih u postupak i omoguće javne konsultacije. U slučaju Trgovske gore ona je važna jer BiH tvrdi da Hrvatska preduzima radove i vodi postupak bez pune prekogranične procedure, a eventualna potvrda kršenja konvencije može dodatno ojačati pravnu i diplomatsku poziciju BiH pred međunarodnim tijelima.

Dodatnu sumnju, ističe Vipotnik, izaziva i činjenica da je hrvatsko ministarstvo nedavno priznalo da studija još nije završena.

„Od oktobra prošle godine slušamo kako je studija gotova, pa se nešto dodaje. Sada sami kažu da je nemaju“, naveo je Vipotnik, dodajući da postoje i izjave iz Hrvatske da će studiju „naštimati“, što, kako tvrdi, ukazuje na svjesno kršenje međunarodnih procedura.

I dok institucije BiH pripremaju argumente za međunarodnu pravnu i diplomatsku borbu, na lokalu, u Novom Gradu, povjerenje odavno ne postoji.

Mario Crnković iz udruženja Green Team upozorava da je rušenje objekata prije završetka studije „gaženje i onih posljednjih krhotina povjerenja koje je ostalo u slučaju Trgovska gora“.

On podsjeća da odluka o ovoj lokaciji nije nova, već politički trasirana još krajem devedesetih.

„Politička odluka iz 1999. godine da se na granicu sa BiH izguraju radioaktivni otpadi iz Nuklearne elektrane Krško, ali i drugi opasni otpadi, pokazuje se važnijom od zdravog razuma i dobrosusjedskih odnosa“, kaže Crnković.

Tokom devedesetih je razmatrano više potencijalnih područja za izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, ali je na kraju u Prostornom planu Hrvatske ostala samo jedna lokacija – Trgovska gora, na teritoriji Dvora na Uni, male opštine u Hrvatskoj, u neposrednoj blizini granice sa BiH i Novim Gradom. Upravo je taj politički moment, a ne samo stručni kriterijumi, godinama u središtu kritika i u Hrvatskoj i u BiH.

Sagovornici Gerile iz Hrvatske potvrdili su da je izbor Trgovske gore u velikoj mjeri bio politički. Nekadašnja hrvatska ministarka i saborska zastupnica Anka Mrak Taritaš ranije je za Gerilu ocijenila da ova lokacija nije dobro rješenje i da su se okolnosti od njenog prvobitnog odabira značajno promijenile, posebno kada je riječ o zaštiti prirode i standardima okolišne zaštite.

„Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljena, što je očigledno bio jedan od ključnih kriterijuma. Danas su se stvari značajno promijenile, posebno u oblasti zaštite prirode, i smatram da sve lokacije treba ponovo preispitati“, rekla je Mrak Taritaš za Gerilu.

Iako su godinama postojale nade da će međunarodni pritisak zaustaviti projekat, to se, kako kaže Crnković, nije desilo.

„Nikad nije bila tajna da je riječ o politički trasiranom procesu obzirom da su političari u saboru Hrvatske odabrali lokaciju, ali riječ je o nečemu toliko lošem da je malo ko mogao da vjeruje. Govorili su mnogi da će to EU zaustaviti, da će Slovenija dići glas jer RAO nastaje na njenoj teritoriji, ali tišina. Stiče se utisak da im je sve preče od života nas sa ovog područja. Kružile su i kojekakve teorije zavjere koje su predviđale rješenja koja ni čarobni štapić ne može izvesti, ali činjenica je da nadležni u Hrvatskoj nastavljaju. I dan danas je nevjerovatno da se to dešava, da se to dešava baš nama, ali mašine su na terenu i pripremaju teren. Umjesto da BiH i Hrvatska imaju zajedničke razvojne projekte za ovu regiju, oni nama guraju radioaktivni otpad na granicu“, dodaje Crnković.

Za njega, problem više nije samo u Hrvatskoj.

„Svako malo imamo prebacivanje odgovornosti. Umjesto toga, svi, od građana do institucija, moramo koristiti sva zakonski dopuštena sredstva u odbrani prava na život“, upozorava Crnković.

Ovo pitanje, odavno, nije samo spor između dvije države. Za stanovnike Novog Grada, Kozarske Dubice, Kostajnice, Dvora i šireg područja uz Unu, riječ je o temi koja direktno zadire u pitanje vode, zemljišta, zdravlja i budućnosti ovog kraja. Hrvatska na Čerkezovcu ne planira samo prihvat nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, već i radioaktivnog institucionalnog otpada nastalog širom Hrvatske, uključujući otpad iz bolnica i naučnih instituta.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 1. aprila 2026. godine razmatralo pitanje Trgovske gore i zatražilo od Savjeta ministara BiH da hitno realizuje zaključke iz januara 2026. godine. Od Savjeta ministara je zatraženo da u roku od 15 dana dostavi novu, detaljnu informaciju o aktivnostima Hrvatske i mjerama koje BiH preduzima.

Istovremeno, u Novom Gradu se za 9. april priprema posebna sjednica lokalne skupštine na kojoj će biti predstavljena strategija institucija RS i BiH pred nastup u Ženevi.

To nije prvi pokušaj da BiH ovu temu internacionalizuje. Još ranije su predstavnici domaćih institucija i ekspertskog tima pokušavali otvoriti ovo pitanje pred međunarodnim tijelima, upozoravajući da se radi o lokaciji koja ne bi smjela biti tretirana isključivo kao unutrašnje pitanje Hrvatske. Upravo je to jedna od ključnih poruka i danas – da se nuklearni i radioaktivni objekti ne mogu planirati na granici bez saglasnosti i punog učešća susjedne države.

Na državnom nivou, sve je više upozorenja da Hrvatska nema namjeru da odustane. Predstavnici vlasti i stručnjaci već su ukazali na geološke, seizmičke i hidrološke rizike lokacije, posebno nakon potresa koji su promijenili seizmičku sliku tog područja.

Lokacija Čerkezovac na Trgovskoj gori nalazi se u opštini Dvor u Hrvatskoj, na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, svega nekoliko kilometara od Novog Grada. Planirana lokacija udaljena je oko dva kilometra vazdušnom linijom od centra grada i približno jedan kilometar od izvorišta vode koje napaja Novi Grad pitkom vodom, što dodatno pojačava zabrinutost lokalnog stanovništva.

Na nedavno održanom okruglom stolu u Parlamentarnoj skupštini BiH, stručnjaci su otvoreno doveli u pitanje sigurnost ove lokacije. Načelnica Odjeljenja za opservatorsku seizmologiju Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS, Snježana Cvijić-Amulić, upozorila je da je nakon razornog zemljotresa u Petrinji „potpuno promijenjena seizmološka slika tog područja“ i da bi zbog toga trebalo odustati od izgradnje odlagališta na Trgovskoj gori.

Sličan stav iznio je i profesor hidrotehnike Munir Jahić, koji je naglasio da lokacija koja se nalazi u zoni uticaja potresa „ne može biti pogodna za odlaganje radioaktivnog otpada“, pozivajući se na geološke i hidrološke karakteristike terena.

I drugi stručnjaci ranije su upozoravali na slične rizike. Edin Delić, član Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru, ranije je za Gerilu rekao da „takvi objekti nigdje u svijetu nisu potpuno sigurni“, posebno kada se u obzir uzme protok vremena i neizvjesnost šta se može desiti za deset, dvadeset ili četrdeset godina. Posebno je upozoravao na apsurd da se takav objekat planira svega dva kilometra od izvorišta koje je važno za Novi Grad.

Politički pritisak na institucije BiH dodatno je pojačan i kroz zaključke sa istog skupa, gdje su poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH Saša Magazinović, Jasmin Emrić i Branislav Borenović zatražili snažniji odgovor prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama Evropske unije – Evropskoj komisiji, Vijeću EU i Evropskom parlamentu.

Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac tada je upozorio da Hrvatska „nema namjeru da odustane“ od projekta, te naveo procjenu da bi potencijalni uticaj odlagališta mogao zahvatiti oko 250.000 građana u 13 opština u sjeverozapadnom dijelu BiH.

U međuvremenu, otpor raste i među građanima. U školama se snimaju filmovi, organizuju tribine i protesti, a tema Trgovske gore postaje dio svakodnevnog života zajednica uz Unu. U Novom Gradu je ovih dana prikazan i film „Borba za opstanak“, koji su pripremili učenici Osnovne škole „Sveti Sava“, kao još jedan podsjetnik da se protivljenje ovom projektu prenosi i na mlađe generacije.

Uprkos svemu, ključni procesi i dalje su u rukama institucija – i rokova koji dolaze, ali u prolaze.

U narednim sedmicama očekuje se i zvanično podnošenje zahtjeva za procjenu uticaja na životnu sredinu od strane hrvatskog Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Portal Gerila uputio je pitanja hrvatskom Fondu NEK (Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško), tražeći pojašnjenja o aktuelnim radovima na lokaciji Čerkezovac, statusu studije uticaja na životnu sredinu i planiranim narednim koracima. Odgovore ćemo objaviti po njihovom prijemu.

Fond NEK je i ranije tvrdio da na Trgovskoj gori planira gradnju skladišta, a ne trajnog odlagališta, te da bi radni vijek tog centra bio 40 godina. U ranijem razgovoru za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner tvrdio je da Hrvatska nema namjeru da na toj lokaciji skladišti visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo, te da za takav scenario ne postoje ni prostorni ni tehnički uslovi. Istovremeno je priznao da Hrvatska praktično nema rezervnu lokaciju ukoliko Trgovska gora ne prođe.

Da su institucije BiH “spavale” do skora po pitanju slučaja Trgovske gore potvrdio je, na neki način, upravo aktuelni direktor Fonda NEK.

„Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže podršku, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko se misli i biće vremena da se sve iskomunicira“, rekao je direktor Fonda NEK Josip Lebegner ranije za Gerilu.

To je i jedan od razloga zbog kojih dio stručnjaka i aktivista ne vjeruje zvaničnim uvjeravanjima. Već ranije su se otvarala pitanja razlike između termina „skladište“ i „odlagalište“, kao i bojazan da bi jednom uspostavljen nuklearni objekat na toj lokaciji u budućnosti mogao biti proširivan ili dobiti novu funkciju. Mario Crnković je ranije upozoravao da se u dokumentima i javnoj komunikaciji hrvatske strane ta granica često zamagljuje, što dodatno pojačava nepovjerenje.

Crnković je rekao da je Ekspertski tim iz BiH više puta tražio od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada na šta nije bilo odgovora.

“Јoš jedna u nizu obmana iz Hrvatske je raskrinkana, zahvaljujući medijima. Više puta su predstavnici Ekspertskog tima iz BiH tražili od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada i svaki put bili manipulisani na različite načine. Svaki put su ostajali bez odgovora”, naglasio je Crnković.

Dodatne sumnje godinama izaziva i činjenica da je Hrvatska nakon neuspjelih pregovora sa Slovenijom na Bledu krajem septembra 2019.godine o zajedničkom rješenju u Vrbini kod Krškog praktično ostala samo na opciji Trgovske gore.

Iako je zvanično objašnjenje bilo da Slovenija nije prihvatila institucionalni otpad iz Hrvatske, više sagovornika Gerile ranije je tvrdilo da tako krupna i dugoročna odluka teško može biti opravdana sa svega nekoliko desetina kubika takvog otpada.

Zabrinutost izaziva i činjenica da, prema navodima iz Fonda NEK, Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner u razgovoru za Gerilu, naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Prema ranijim planovima hrvatskih institucija, Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori trebalo bi da počne sa radom 2028. godine, što znači da su upravo naredne dvije godine ključne za završetak svih procedura i izgradnju objekta.

U razgovoru za Gerilu još u novembru 2023. godine direktor Fonda NEK najavljivao je da će studija uticaja biti predstavljena najkasnije 2025. godine i BiH strani, nakon čega bi uslijedile javne rasprave, dozvole i početak gradnje tokom 2025. ili 2026. godine.

„Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra“, rekao je tada Lebegner.

Međutim, danas, u aprilu 2026. godine, odnosno dvije i po godine kasnije, studija još nije završena, dok se na terenu u bivšoj kasarni Čerkezovac već izvode radovi – što jasno pokazuje da se ovaj sporni projekat gura unaprijed, dok ključni procesi kasne, a vrijeme koje BiH ima za reakciju ubrzano ističe.

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora bez studije: Hrvatska ruši objekte za radioaktivni otpad, BiH sprema argumente za spor u Ženevi first appeared on Gerila.info.

Riječ je o lokaciji Čerkezovac, bivšem vojnom kompleksu, gdje se planira skladištenje polovine nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, ali i radioaktivnog otpada iz hrvatskih bolnica i industrije, o čemu je Gerila više puta izvještavala. Iako vlasti u Zagrebu tvrde da će se sve odvijati uz “najviše sigurnosne standarde”, ključna pitanja ostaju bez odgovora: kako je moguće donositi lex specialis za jednu konkretnu lokaciju prije završetka studije uticaja na okoliš i bez učešća susjedne države koja je direktno izložena rizicima?

Trgovska gora se nalazi na seizmički aktivnom području, neposredno uz sliv rijeke Une – jedne od najčistijih rijeka u Evropi i izvora pitke vode za desetine lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Upozorenja o mogućoj kontaminaciji tla i podzemnih voda godinama dolaze iz stručnih i civilnih krugova, ali ih hrvatske institucije sistematski zanemaruju. Istovremeno, radovi na terenu su već započeti, dok se javnosti poručuje da razloga za brigu nema.

Ni rasprava u Saboru nije donijela suštinski zaokret. Opozicione stranke su poručile da podržavaju obavezu Hrvatske da zbrine otpad iz NE Krško, ali su upozoravale na upitnu sigurnost lokacije Čerkezovac. Vladajući HDZ, s druge strane, ostao je pri stavu da je riječ o tehnički sigurnom i zakonski nužnom projektu.

Za organizacije i lokalne zajednice s druge strane Une, takva objašnjenja nisu dovoljna.

Iz organizacije Green team iz Novog Grada poručuju da usvajanje zakona po hitnoj proceduri predstavlja jasan signal da je odluka o lokaciji donesena unaprijed, bez stvarne namjere da se proces vodi otvoreno i inkluzivno, u skladu s međunarodnim obavezama o prekograničnim uticajima na životnu sredinu.

„Ignorisana su formalna protivljenja institucija Bosne i Hercegovine, zaključci Savjeta ministara BiH, rezolucije entitetskih parlamenata, kao i brojni akti lokalnih zajednica u regiji Trgovske gore“, navode iz Green teama, podsjećajući da su gradovi i opštine poput Bihaća, Novog Grada, Prijedora, Bosanske Krupe, Kozarske Dubice i drugih godinama slali dopise Saboru i hrvatskim institucijama – bez ikakvog efekta.

Posebno zabrinjava činjenica da Bosni i Hercegovini nije omogućeno učešće u istraživanjima, niti su joj dostavljene ključne informacije o obimu i dugoročnim posljedicama projekta. Time su, kako upozoravaju ekološke organizacije, prekršena osnovna načela javnog učešća, transparentnosti i prava na zdravu životnu sredinu.

„Bosna i Hercegovina nije imala nikakve energetske ni ekonomske benefite od nuklearne energije, ali se sada dovodi u poziciju da snosi rizike tuđih benefita“, poručuju iz Green teama, ocjenjujući da je prebacivanje rizika na susjednu državu nekorektno i suprotno dobrosusjedskim odnosima.

Dok se u političkom Zagrebu govori o regulatornim okvirima i tehničkim standardima, s druge strane Une, među lokalnim stanovništvom, ostaje strah da bi cijenu političkih odluka mogli platiti upravo oni – mali ljudi, ali i voda i priroda. U regiji čije su prirodne ljepote vijekovima bile njen zaštitni znak, danas se sve dovodi u pitanje. Hoće li Una i dalje ostati jedna od najljepših rijeka Balkana, više nije samo retoričko pitanje, a vrijeme za reakciju Bosne i Hercegovine neumoljivo ističe.

Jedna od propuštenih prilika bila je i nedavna posjeta premijera Hrvatske Andreja Plenkovića Banjaluci, kada su se zvaničnici Republike Srpske utrkivali ko će napraviti više fotografija s hrvatskim premijerom, umjesto da se otvori suštinsko pitanje – kakva je budućnost rijeke Une i ljudi koji žive na njenim obalama.

Dejan Rakita / Gerila

The post Hrvatska gura nuklearni otpad na granicu s BiH: Sabor usvojio zakon za Trgovsku goru bez studije i bez dijaloga! first appeared on Gerila.info.

Simpozijum je organizovala Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS) i Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, u saradnji s Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, Ministarstvom spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Fondom za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS.

U organizacionom i naučnom odboru našli su se akademici ANURS-a (Dragoljub Mirjanić, Neđo Đurić, Esad Jakupović, Novo Pržulj), dopisni članovi Goran Trbić i Zoran Govedar, te profesori Prirodno-matematičkog fakulteta. U radu su učestvovali i članovi Ekspertskog i Pravnog tima za Trgovsku goru, predstavnici resornih ministarstava i stručnjaci sa univerziteta iz Republike Srpske, Federacije BiH i Srbije (Beograd, Novi Sad, Kragujevac).

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojan Vipotnik naglasio je da će rezultati skupa dodatno ojačati argumente protiv namjere Hrvatske da na granici s BiH gradi nuklearni objekat, podsjećajući da je obuhvaćen cijeli spektar prijetnji, od uticaja na stanovništvo i privredu, do dugoročnih ekoloških i klimatskih rizika.

Program simpozijuma pokazuje koliko je problem Trgovske gore složen. U plenarnom dijelu govorilo se o nuklearnom otpadu „juče, danas i sutra“, početnom radiološkom stanju mulja u donjem toku Une i potencijalnim uticajima planiranog odlagališta na socioekonomski razvoj sjeverozapada Republike Srpske.

U nastavku su predstavljeni radovi o psihološkim dimenzijama rizika za lokalno stanovništvo, zaštiti životne sredine kroz prizmu ljudskih prava, te poster-sekcija sa 23 teme, među kojima su:

• rizici odlaganja radioaktivnog otpada u području Novog Grada i početno stanje radioaktivnosti,
• nuklearni otpad na Trgovskoj gori i Republika Srpska između izazova, rizika i prijetnje,
• seizmičnost u regionu Trgovske gore,
• istorijat i status odabira lokacije Čerkezovac,
• geopolitički aspekti Trgovske gore i koncept održivog regionalnog razvoja,
• građanskopravna i krivičnopravna odgovornost za ekološku štetu,
• biodiverzitet makrofita, strogo zaštićenih biljnih vrsta, ihtiofaune, vodozemaca i akvatičnih puževa u dolini Une,
• uticaj klimatskih promjena na poplave i ekstremne padavine,
• prirodne vrijednosti Parka prirode „Una“ i klimatske projekcije za region Prijedora.

Dekan PMF-a Goran Trbić podvukao je da se ovim radovima zapravo definiše „nulto stanje“, odnosno nivoi radioaktivnosti, stanje flore i faune, uticaj na stanovništvo i turizam, ali i psihološki efekat same činjenice da je odlagalište planirano svega nekoliko kilometara od granice. Poseban fokus stavljen je na klimatske i hidrološke rizike. Područje je izloženo intenzivnim padavinama i poplavama koje povećavaju vjerovatnoću da radioaktivne materije dospiju u podzemne vode i šire se nizvodno tokom Une.

Akademik Neđo Đurić naglasio je da za struku više nije pitanje da li je lokacija povoljna, već koliko bi široko područje bilo zahvaćeno posljedicama eventualnog incidenta, ukazujući da se u scenarijima razmatra prostor u radijusu od pet do 20 kilometara, ali i šire, što obuhvata veliki dio teritorije RS i BiH.

Šta piše u hrvatskom prijedlogu zakona

Istovremeno s naučnim simpozijumom, u Zagrebu se odvija ubrzana saborska procedura za donošenje posebnog zakona kojim se uređuje izgradnja Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori.

Prema podacima iz Hrvatskog sabora, Prijedlog zakona o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, s konačnim prijedlogom zakona, ušao je u saborsku proceduru 20. novembra 2025. godine, a već 21. novembra Sabor je na 8. sjednici prihvatio vođenje postupka po hitnom postupku, uz objedinjeno prvo i drugo čitanje.

O ovoj tački dnevnog reda formalno su se izjasnili Odbor za zakonodavstvo i Odbor za gospodarstvo, dok je zakon istovremeno uvršten na dnevni red više sjednica nadležnih odbora.

Sam prijedlog zakona potvrđuje da će Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada biti izgrađen na lokaciji bivše kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori, u opštini Dvor, neposredno uz granicu s Bosnom i Hercegovinom. Prema obrazloženju, centar je zamišljen kao jedinstvena funkcionalna i prostorna cjelina, odnosno centralno skladište radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora s teritorije Hrvatske, dugoročno skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada iz NE „Krško“, administrativni dio sa upravnom zgradom i informacijskim centrom, te prateća infrastruktura (pristupni putevi, vodovod i kanalizacija, energetske i komunikacijske instalacije, sistemi fizičke i tehničke zaštite).

Zakonom je predviđeno da Centar bude organizaciona jedinica Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada Nuklearne elektrane „Krško“. U njemu bi se zbrinjavao institucionalni radioaktivni otpad s teritorije Hrvatske, kao i polovina nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Krškog, što proizlazi iz međudržavnog ugovora Slovenije i Hrvatske.

Hrvatska Vlada u obrazloženju naglašava da je riječ o posebnom zakonu kojim se prostorno-planskim putem definiše lokacija centra, kao nužan uslov za propisivanje daljih uslova izgradnje i rada, te da se time ispunjavaju obaveze prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju i sporazumu sa Slovenijom o zbrinjavanju otpada iz NE Krško. Takođe se navodi da je izgradnja centra jedan od ključnih preduslova za nesmetan nastavak rada NE Krško i razvoj potencijala nuklearne energije u Hrvatskoj.

„Ekološki rasizam“

Na simpozijumu je istaknuto da u Bosni i Hercegovini postoji potpuni politički konsenzus, od lokalnog nivoa, preko entiteta, do države, da je neprihvatljivo da Hrvatska na Trgovskoj gori gradi odlagalište radioaktivnog otpada. Koordinator Ekspertskog i Pravnog tima za Trgovsku goru Borislav Bojić podsjetio je da su Narodna skupština RS, Parlament Federacije BiH i institucije na nivou BiH više puta usvajale zaključke i informacije u kojima odbacuju lokaciju Čerkezovac.

Pravnik Nemanja Galić pojasnio je da pred Implementacionim komitetom Espoo konvencije u Ženevi već teče postupak po pritužbama BiH protiv Hrvatske, jer se cjelokupan projekat vodi kao prekogranični zahvat. Prema njegovim riječima, lex specialis Hrvatskog sabora praktično prejudicira ishod postupka procjene uticaja na životnu sredinu, što predstavlja obaveznu fazu koja bi, prema međunarodnom pravu, morala prethoditi bilo kakvom zaključavanju lokacije i uključiti BiH institucije, stručnjake i javnost.

Jedan od radova koji je privukao posebnu pažnju bio je rad Udruženja „Green team“ pod nazivom „Elementi ekološkog rasizma u okviru slučaja Trgovska gora“. Analiza, zasnovana na tehničkim i naučnim podacima, međunarodnim konvencijama i hronologiji institucionalnih poteza dvije države, pokazala je da se u ovom slučaju mogu prepoznati obilježja ekološkog rasizma.

Kako objašnjava Mario Crnković, predsjednik Udruženja “Green team”, savremena literatura pod ekološkim rasizmom podrazumijeva situacije u kojima se ekološki tereti sistematski prebacuju na zajednice s manje političke moći, slabijim socioekonomskim kapacitetima i ograničenim pristupom informacijama, a upravo to je slučaj sa stanovnicima sjeverozapadne BiH, koji bi snosili najveći rizik bez ikakve koristi od nuklearne energije. Nalazi rada ukazuju da su ti obrasci ukorijenjeni u istorijskim, ekonomskim i političkim odnosima koji oblikuju raspodjelu ekoloških rizika.

Crnković napominje da kriterijumi ekološkog rasizma važe i u prekograničnim situacijama, ukoliko postoji jasna asimetrija rizika i koristi. U ovom slučaju, Hrvatska lex specialis zakonom fiksira lokaciju centra u neposrednoj blizini granice, dok bi više od 250.000 građana sjeverozapadne BiH, prema procjenama domaćih institucija i ranijim studijama, snosilo dominantan dio rizika po zdravlje, životnu sredinu i razvoj.

Poruke simpozijuma i naredni koraci

Tokom skupa je više puta naglašeno da BiH nije nuklearna zemlja, nije dobila ni kilovat struje iz Krškog, ali bi, po hrvatskim planovima, trebalo da dijeli najveći dio rizika od odlagališta u neposrednoj blizini granice. Već sama najava odlagališta utiče na lokalne zajednice, na investitore, poljoprivrednike i proizvođače meda, ali i na odluke stanovništva da li da ostane ili ode iz pograničnih opština.

Zaključci naučnih radova biće objedinjeni i korišteni kao dio dokumentacije koju će BiH predstaviti pred međunarodnim institucijama, uključujući organe Espoo konvencije i Evropsku komisiju. Struka insistira da se odluka o Trgovskoj gori vrati u okvir međunarodnog prava i naučnih kriterijuma, a ne da bude rezultat jednostrane političke odluke hrvatskih vlasti.

Poruka naučne zajednice je da, prema dostupnim naučnim dokazima i uprkos pokušaju da se lex specialisom ubrza projekat Čerkezovac, Trgovska gora nije ni sigurna ni pravedna lokacija za odlaganje radioaktivnog otpada, ni za lokalne zajednice, ni za Bosnu i Hercegovinu u cjelini.

Gerila.info

The post Zaključci međunarodnog simpozijuma o Trgovskoj gori: Radioaktivni otpad prijetnja cijeloj regiji first appeared on Gerila.info.

Nedavno rušenje osam objekata u kompleksu bivše kasarne u Čerkezovcu, o čemu je Gerila pisala, kojim je oslobođen prostor za buduće skladište srednje i nisko radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, ali i institucionalnog otpada nastalog na teritoriji cijele Hrvatske, izazvalo je novi talas zabrinutosti u pograničnim krajevima Bosne i Hercegovine.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOiT) potvrdilo je da nije dobilo nikakvu zvaničnu informaciju od hrvatskih institucija – ni preko Ministarstva vanjskih poslova BiH, ni bilo kojim drugim diplomatskim putem.

U saopštenju za javnost navodi se da Ministarstvo nema podatke ni o statusu Studije uticaja na životnu okolinu, niti o tome kako će ista biti dostupna javnosti u BiH. Iako hrvatske vlasti tvrde da se rušenje „ne može povezati s izgradnjom Centra za zbrinjavanje otpada“, činjenica da objekti nestaju prije nego što je objavljena ijedna analiza okolišnih rizika stvara opravdanu sumnju.

Ignorisanje međunarodnih obaveza

Pravni tim BiH koji prati slučaj upozorava da se Hrvatska ponaša suprotno obavezama koje proizlaze iz ESPOO konvencije o prekograničnim uticajima na životnu sredinu.

„Formalne konsultacije koje ne uzimaju u obzir primjedbe druge strane predstavljaju direktno kršenje međunarodnog prava“, navodi se u Strategiji pravne zaštite interesa BiH.

U praksi to znači da Hrvatska donosi ključne odluke o skladištenju radioaktivnog otpada bez učešća BiH stručnjaka i institucija.

„Sa žaljenjem konstatujemo da Hrvatska odbija da se u istraživanja lokacije Čerkezovac uključe eksperti iz BiH“, navodi FMOiT. „Na taj način onemogućava se zajedničko istraživanje šireg područja koje obuhvata i teritoriju BiH, a koje bi jedino moglo dati realnu procjenu rizika.“

Prema mišljenju domaćih eksperata, teren Trgovske gore spada u najkompleksnije geološke sisteme u regiji. Podzemne vode, klizišta i seizmička nestabilnost čine ga izuzetno osjetljivim, a bilo kakva odluka donesena bez zajedničkih istraživanja mogla bi imati dugoročne posljedice po ljude i ekosistem rijeke Une.

„Licemjerstvo evropske birokratije“

Ekološki aktivista iz Novog Grada, Mario Crnković, je i ranije upozoravao da je Trgovska gora „simbol licemjerstva evropske birokratije“.

„Institucije EU često nam drže lekcije o standardima, a onda gledamo kako članica EU gura svoj otpad na samu granicu sa siromašnijom zemljom“, kaže Crnković.

Po njemu, objašnjenja iz Hrvatske da „još ništa ne grade, već samo ruše zgrade“ djeluju tragikomično.

„Da to radi BiH, imali bismo sankcija više nego Rusija. Očigledno postoje dupli aršini“, dodaje.

Podsjeća i da BiH ima formalno-pravnu osnovu za tužbu protiv Hrvatske, ali da država kasni s ispunjavanjem obaveza prema francuskoj advokatskoj kancelariji angažovanoj na slučaju.

„Ti pravnici nisu dobili ni marku. Da sam ja na njihovom mjestu, prvo bih tužio BiH zbog nepoštivanja ugovora, a zatim i Hrvatsku“, ironično zaključuje Crnković.

Ekološka i društvena prijetnja

Ekološke organizacije u BiH upozoravaju da projekat Trgovska gora nije samo ekološki, nego i socijalni problem.

Planirano skladište, udaljeno tek nekoliko kilometara od granice i izvorišta Une, moglo bi izazvati pad vrijednosti zemljišta, odlazak stanovništva i udar na turizam.

Regija koja živi od čiste vode, rijeka, eko-turizma i poljoprivrede mogla bi se pretvoriti u prostor straha i ekonomske stagnacije.

„Ovo nije samo priča o otpadu na granici dvije zemlje. Ovo je globalni test – da li se radioaktivni i drugi opasni otpadi mogu gurati na granice siromašnijih država“, poručuje Crnković.

Milion maraka za istraživanja – i dalje bez zajedničkog terena

Bosanskohercegovačke institucije, uz podršku Fonda za zaštitu okoliša FBiH, do sada su izdvojile gotovo milion maraka za istraživanja i praćenje stanja na terenu.

Zavodi za hidrometeorologiju, geologiju, javno zdravstvo i agropedologiju provode mjerenja, ali bez pristupa hrvatskoj strani granice — što čini procjenu nepotpunom.

„Stav eksperata je jasan – Studija uticaja na okoliš ne može se izraditi bez zajedničkog rada istraživača s obje strane Une“, navodi se u saopštenju FMOiT.

Uprkos apelima, Hrvatska nije zatražila nijedan dokument iz BiH o zaštiti izvorišta pitke vode, planovima prostornog razvoja niti o minskim poljima koja se i dalje nalaze na području uz granicu.

Borba koja tek traje

Dok hrvatski zvaničnici smiruju javnost tvrdnjama da je riječ o „niskom i srednje radioaktivnom otpadu“ i da će sve biti „sigurno po najvišim standardima“, povjerenje stanovništva ne može se izgraditi bez transparentnosti.

U Dvoru na Uni lokalna vlast, svjesna političkih i finansijskih pritisaka, pokušava balansirati između straha građana i obećanih subvencija iz Zagreba. Općina i županija trebalo bi da dobijaju oko milion i po eura godišnje ako prihvate skladište.

No, kako kaže mještanka Dvora Verica Zuber u razgovoru za HRT, „to što drugi uzimaju novce, a sirotinju truju – to mi se ne sviđa“.

Trgovska gora nije samo tehničko pitanje zbrinjavanja otpada. Ona je ogledalo odnosa moći, politike i etike u regionu koji još traži osnovne standarde odgovornosti.

Dok Hrvatska ruši zgrade i ubrzava procedure, Bosna i Hercegovina i dalje čeka da je neko službeno obavijesti o planovima koji bi mogli decenijama, možda i vjekovima, oblikovati život uz rijeku Unu.

GERILA

The post Radioaktivna tišina: Hrvatska ruši skladišta, a BiH i dalje bez odgovora o projektu Trgovska gora first appeared on Gerila.info.

“Stiče se utisak da su Republika Srpska i Unsko-sanski kanton usamljeni u naporima da zaustavimo izgradnju nuklearnog objekta na samoj granici”, rekao je juče ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojan Vipotnik.

“Ministarstvo inostranih poslova BiH nije poslalo ni zvaničan zahtjev Hrvatskoj da prekine kršenje međunarodnih konvencija. Hrvatska ne dostavlja ni studiju uticaja na životnu sredinu, a radovi se nastavljaju kao da obaveze u prekograničnom kontekstu ne postoje”, poručuje Vipotnik, pozivajući Predsjedništvo BiH, Savjet ministara, MIP i Ambasadu BiH u Zagrebu da se “hitno i bez odlaganja uključe u zaštitu sliva Une i ljudi s obje strane entitetske linije”.

S druge strane, hrvatski Fond za financiranje razgradnje NE Krško u saopštenju navodi da se na bivšem vojno-skladišnom kompleksu Čerkezovac “radovi provode u skladu s važećim propisima i pravilima struke, uz posebnu pažnju zaštiti okoliša i sigurnosti ljudi i prostora”.

Prema istom izvoru, teren je podijeljen na dvije zone (donju i gornju), srušene su ukupno osam skladišnih građevina, uklonjene instalacije, zbrinut azbest, a metalni otpad pripremljen za ovlašteno reciklažno dvorište.

Do proljeća slijedi “iskop zemlje, priprema i ravnanje platoa u Zoni 2 te završno održavanje interne cestovne infrastrukture”, dok je cilj da centar bude spreman do 2028. godine.

Između te dvije pozicije ostaje tišina državnih institucija BiH. Iako se zvanično protive skladištenju otpada na granici, u praksi nema odlučnih poteza: nema zahtjeva za punu prekograničnu procjenu uticaja, nema jasnog diplomatskog pritiska, niti objedinjene reakcije institucija koje bi trebale govoriti jednim glasom u ime pogođenih zajednica.

Trgovska gora je spor koji traje decenijama: Hrvatska je odabrala lokaciju nadomak granice sa BiH, tik iznad Une, na osjetljivom području po pitanju drhtanja tla, ali i bogatim podzemnim vodama što, samo po sebi, nosi veliku dozu brige.

Lokalna zajednica u BiH godinama traži punu prekograničnu proceduru i uvid u sve studije, uz upozorenje da bi svaki propust, curenje ili incident imao posljedice nizvodno – po rijeku, zemljište, zdravlje ljudi i razvoj kraja. Hrvatska strana tvrdi da se poštuju propisi i standardi; stanovnici i vlasti u Krajini traže dokaze, garancije i pravo da odlučuju o riziku koji ih se neposredno tiče.

Iz Fonda NEK ističu da će se na Trgovskoj gori graditi skladište, a ne odlagalište, a razlika je u tome što je, kako ističu radni vijek Centra za zbrinjavanje NSRAO na Trgovskoj gori planiran za period od 40 godina, počevši od 2028. godine. Nakon tog perioda NSRAO će biti prebačen na odlagalište, odnosno lokaciju gdje će biti trajno deponovan.

Strahovi aktivista, građana ali i stručnjaka su da će Trgovska gora biti i krajnje odredište za nisko i srednje radioaktivni otpad iz NE Krško, ali i institucionalni otpad nastao na teritoriji cijele Hrvatske.

“Vjerujem da će i Trgovska gora biti razmatrana kao jedna od opcija i opet će doći do nekoliko lokacija i opet će neko odlučiti, pretpostavljam Sabor, a ja bih želio da to budu makar dvije lokacije da imamo neki izbor. Znaćemo do kraja ove decenije koja će to lokacija biti. Mi bismo morali imati riješeno pitanje odlagališta oko 2053. godine zato što je kapacitet predviđenog skladišta na Trgovskoj gori dovoljan za prihvat samo otpada koji je nastao u NE Krško do kraja ove, 2023. godine. Sve iznad toga nema dovoljno mjesta tako da se mora naći lokacija gdje će se smjestiti i otpad koji će nastati od januara 2024. godine pa do razgradnje NE Krško 2053. godine i taj otpad će ići direktno u odlagalište, odnosno krajnje rješenje za NSRAO. Na Trgovskoj gori ima prostora za otpad koji će možda nastati u jednoj ili dvije godine poslije 2023. ali ne za više od toga i zato mislim da ova lokacija neće biti odgovarajuća za odlagalište. Pogotovo jer se sada razmatraju i neki planovi da se vijek NE Krško produži i do 2063. godine, što je još duplo više NSRAO nego što se sad planira na Trgovskoj gori”, izjavio je ranije direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK) Josip Lebenger.

Eko aktivista iz Novog Grada Mario Crnković rekao je ranije da je BiH učinila mnoge greške po pitanju odnosa prema problematici odlaganja NSRAO na Trgovskoj gori.

“Jedna od najznačajnijih je to što mi konstantno u svom dvorištu pričamo o prijetnji Hrvatske da deponovuje kako radioaktivne otpade iz Slovenije, tako i opasne otpade sa čitave svoje teritorije uz našu Unu, uz samu granicu. To je nešto o čemu se trebalo i treba, pojedinačno razgovarati sa svim zemljama u Evropi i jasno im postaviti pitanje “Da li vi odobravate da se nuklearni objekti grade na granicama, bez pristanka susjedne zemlje?” Čemu komplikovanje i pametovanje? Dajmo priliku svima da skinu maske, a ne mi ovdje u BiH da jedni drugima govorimo kako smo hrabri i odlučni. Kukavice smo najgore vrste ako stvari držimo na nivou demagogije i nastavimo ovako mlako djelovati na međunarodnom nivou. Na kraju krajeva, većina građana Hrvatske ni ne zna kompletnu priču o slučaju, već zna ono što im serviraju kroz plaćene članke, koji objašnjavaju da je ekološki poduhvat gurnuti RAO na granicu sa BIH”, ističe Crnković.

Do tada, bageri rade, plato se ravna, a BiH – iako deklarativno protiv – još nema vidljiv, jedinstven odgovor.

GERILA

The post Trgovska gora: Rušenje završeno, plato se ravna – BiH formalno protiv odlaganja radioktivnog otpada, ali njene institucije i dalje spavaju dubokim zimskim snom first appeared on Gerila.info.

„Praktično se pokušava legalizovati 25-godišnja politička odluka da se nuklearni otpad smjesti uz samu granicu sa Bosnom i Hercegovinom, kroz zakon po hitnom postupku. To nije zakonodavna potreba – to je izbjegavanje dijaloga, demokratskih procedura i pravde“, izjavio je za medije Mario Crnković, predsjednik Udruženja Green Team.

Crnković ističe da je Hrvatska na raspolaganju imala četiri potencijalne lokacije – Psunj, Papuk, Moslavačku goru i Trgovsku goru – ali je u parlamentarnim procedurama sve osim Trgovske gore izbrisano još krajem 1990-ih. “Sve tri lokacije su odbačene političkim odlukama – na inicijativu Jadranke Kosor, Janka Bobetka i drugih. Ostavljena je samo Trgovska gora, vidi čuda, na prostoru bivše Republike Srpske Krajine – kao jasna politička poruka o odnosu prema BiH”, navodi Crnković.

„Vrijeme ističe, a međunarodna reakcija izostaje“

Dodaje da je krajnje vrijeme za pokretanje međunarodnih mehanizama i traženje ekspertske podrške, uključujući EU. “Nuklearni otpad se ne odlaže na granicu susjedne države. BiH nije nuklearna zemlja – ne raspolažemo ekspertizom da se nosimo s ovim izazovom bez podrške. Potrebna nam je stručna, diplomatska i pravna pomoć.”

U međuvremenu, hrvatske vlasti su – prema informacijama iz javnosti – već pokrenule pripremne radove na lokaciji Čerkezovac, uklanjajući objekte i pripremajući teren. Istovremeno, hrvatski Fond za razgradnju NE Krško angažovao je firmu EURKO iz Zagreba za dodatne zahvate, što potvrđuje zabrinutost da se zakon priprema samo kao zadnji formalni korak.

BiH i dalje bez jasne strategije

Portal Gerila.info je u nedavno objavljenom tekstu “Vrijeme curi, a ulog je ogroman: Šta se dešava sa Trgovskom gorom?” detaljno prikazao kako BiH zaostaje u institucionalnom odgovoru na prijetnju iz Hrvatske. Iako postoji ekspertski tim, njegov rad je ograničen tehničkim i administrativnim preprekama. Rad na terenu je dodatno usporen zbog potrebe za deminiranjem zone, a politička podrška na državnom nivou gotovo da ne postoji.

“Green Team već deset godina vodi ovu borbu, i na izmaku smo snaga. I dalje nismo dobili jedinstven institucionalni stav, a Hrvatska koristi sve manevre kako bi završila posao. Ako se ovako nastavi, nećemo imati nikakve šanse”, upozorava Crnković.

Novi zakon: „Leks Trgovska gora“?

Prema sadržaju prijedloga zakona, Hrvatska nastoji kroz leks specijalis i hitnu proceduru omogućiti gradnju Centra za zbrinjavanje otpada bez punog postupka procjene uticaja na okoliš, što krši međunarodne obaveze – prije svega Konvenciju iz Espooa, ali i obaveze prema Aarhuskoj konvenciji i bilateralnim sporazumima sa BiH.

Green Team smatra da zakon ne samo da predstavlja opasnost za zdravlje ljudi i ekosistem rijeke Une, već i direktan politički signal da interesi lokalne zajednice u Novom Gradu, kao i države BiH, za Zagreb ne znače ništa.

Gerila

The post Hrvatska priprema zakon za Trgovsku goru, “Green Team”: Nuklearni otpad guraju uz granicu bez stida i procedure first appeared on Gerila.info.

Jučerašnja vijest da su pojedini članovi Ekspertskog tima BiH zaduženog za Trgovsku goru isplaćeni po 7.000 KM honorara zaparala je uši mnogima, baš kao i raniji podatak da je Pravni tim rasformiran nakon što je posao preuzela advokatska kuća Laborde Lav iz Pariza.

Green Team, vjerovatno jedina organizacija koja se godinama uporno bavi ovom temom, upozorava da Hrvatska „radi punom parom“, dok BiH drema.

“Hrvatska kreće s rušenjem objekata na Trgovskoj gori kako bi oslobodila prostor za dugoročno skladište radioaktivnog otpada. Bosna i Hercegovina još nije reagovala ni na koji način, što je neprihvatljivo. U narednom periodu insistiraćemo na formalnom reagovanju ili ćemo nastupiti kao građani – načina ima”, poručuju iz Green Teama.

Aktivisti Green Teama u posljednjih su nekoliko mjeseci učestvovali ma sedam javnih tribina u sjeverozapadnoj BiH, ali upozoravaju da je u javnosti nemali broj performansa „koji su sami sebi svrha“. Hrvatska je, za to vrijeme, pojačala propagandni napad. Hrvatska je, za to vrijeme, pojačala propagandni napad.

„Kupovina“ javnog mnjenja s druge strane Une

Fond za finansiranje razgradnje NE Krško (Fond NEK) nedavno je donirao oko 200.000 eura za 98 projekata na području opštine Dvor: od kulture i sporta do „kupnje šljive čačanske rodne“ i „adaptacije zgrade za skladištenje“. U Green Teamu tvrde da je riječ o direktnom pokušaju da se lokalno stanovništvo privoli na projekat skladišta: „Novac je dobio svako ko je iole pismeno predao zahtjev.“

Naknade, advokati i (ne)vidljivi rezultati

Savjet ministara BiH je krajem maja usvojio izvještaj o radu Koordinacionog tijela i Ekspertskog tima, ali je istovremeno donešena odluka o prestanku važenja odluke o imenovanju Pravnog tima za izradu strategije pravne zaštite interesa BiH, nakon angažovanja međunarodne advokatske kancelarije Laborde Lav  iz Pariza, čije će usluge do kraja iduće godine koštati oko 300.000 eura.

“Za sada francuski advokati rade dobar posao, međutim često čujemo i neracionalan optimizam koji kaže da će oni sve riješiti. Ne, neće. Njihovo je da rade sa onim šta im dostavimo, a tu je itekako velika naša odgovornost pri pripremi argumentacije”, upozorava Mario Crnković iz Green Teama. „Prevelik je ulog da bismo čekali druge – dužni smo glasno braniti pravo na život.“

Green Team upozorava da su odgovorne institucije iz Zagreba „definitivno krenule“ u donošenje metodologije izbora lokacije – i „nije teško pogoditi“ koji će teren zadovoljiti te kriterije. Istovremeno, BiH nema jasnu međunarodnu podršku, a nijedna članica EU zvanično nije jasno i glasno iskazala stav po ovom pitanju. 

Ekspertski tim i honorari od 7.000 KM

Dio članova Ekspertskog tima dobiće naknade od po 7.000 KM za angažmane u proteklom periodu.

“Ne znamo imena, ali svakako će u jednom trenutku biti zanimljivo analizirati, ko je šta radio i koliko za to bio kompenzovan. Ima ljudi koji su stvarno svojski radili svoj posao, ali, postoje dvije strane medalje – nećemo trčati za zaključcima“, kažu u Green Teamu.

Dobro je što su određena istraživanja podržana, priznaju ekolozi, ali upozoravaju da postoji rizik: „Odgovornost za sve može pasti na akademsku zajednicu, dok se institucije povlače. Argumente za osporavanje Trgovske gore moramo graditi i drugim kanalima.“

Vrijeme curi, a ulog je ogroman

Bez odlučne strategije i međunarodne podrške Bosna i Hercegovina ulazi u trku s vremenom. Hrvatska već ruši stare objekte na lokalitetu stare vojne kasarne Čerkezovac, „kupuje“ lokalnu podršku i oblikuje kriterije koji vode ka jedinom ishodu – odlagalištu radioaktivnog otpada na samoj granici sa BiH.

Green Team, uz rijetke istinske saveznike u civilnom sektoru, poziva na hitno i glasno reagovanje.

“Ako se sada ne borimo, ostatak Evrope neće to uraditi umjesto nas. Trgovska gora nije samo lokalno pitanje – to je pitanje prava na život za cijelu BiH”, dodaju iz ovog udruženja.

Hoće li institucije BiH konačno preuzeti odgovornost ili će, kako kažu aktivisti, (p)ostati tihi saučesnici ovog ekološko-političkog (ne)djela i nezapamćenog presedana u međunarodnoj praksi?

Odgovor bi mogao stići ranije nego što mislimo.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrijeme curi, a ulog je ogroman: Šta se dešava sa Trgovskom gorom? first appeared on Gerila.info.