RTRS je objavio kratku vijest, odnosno saopštenje iz “Puteva Republike Srpske”, u kome se navodi da će vršilac dužnosti direktora „Puteva RS“ Miroslav Janković ozvaničiti početak sanacije Stare prijedorske ceste u banjalučkom naselju Dragočaj. Svečanost je zakazana ispred objekta Savjeta mjesne zajednice, a predviđene su i izjave za novinare.

Nije navedeno koliko radovi koštaju. Ne navodi se ko ih izvodi. Nema podatka o roku završetka. Ne piše kako će se odvijati saobraćaj, da li će biti zatvaranja puta, alternativnih pravaca ili posebnih obavještenja za mještane. Nema ni objašnjenja zašto se cesta sanira sada i u kakvom je stanju bila prije početka radova.

Naravno, nije problem kada javno preduzeće obavijesti javnost da počinju radovi. To i treba da radi. Problem nastaje kada se redovan posao javnog preduzeća pretvara u ceremoniju. Sanacija ceste nije poklon građanima. To nije dobra volja funkcionera. To je posao plaćen javnim novcem.

Ceremonije za infrastrukturne projekte postoje i u uređenijim zemljama. Svečano se otvaraju mostovi, obilaznice, velike saobraćajnice, željezničke stanice ili projekti vrijedni desetine i stotine miliona. Takvi događaji, bar u pravilu, prate projekti za koje su poznati vrijednost, izvođači, rokovi i očekivane koristi.

Kod redovnog održavanja puteva naglasak je obično na servisnim informacijama. Objavi se kada radovi počinju, koliko traju, koje ulice su obuhvaćene, ko izvodi radove, koliko je novca izdvojeno i šta građani mogu očekivati dok mašine budu na terenu. To je razlika između informisanja i promocije.

U ovom slučaju javnost je dobila najavu svečanosti, ali ne i osnovne podatke o poslu. A upravo ti podaci pokazuju da li institucija radi odgovorno. Koliko će sanacija koštati? Ko je dobio posao? Da li je izabran tenderom? Koliko dugo će radovi trajati? Ko će kontrolisati kvalitet? Postoji li garancija na izvedene radove?

Ovakve najave nisu neuobičajene u Republici Srpskoj. Javna preduzeća, lokalne vlasti i republički funkcioneri često predstavljaju redovne poslove kao posebna dostignuća. Posebno u izbornim godinama. Popravljena cesta, obnovljena rasvjeta, asfaltiran prilaz ili saniran kvar lako postanu povod za izjave, fotografije i političke poruke.

Građani, međutim, ne plaćaju institucije da bi im one svečano saopštile da rade svoj posao. Plaćaju ih da putevi budu bezbjedni, da radovi budu ugovoreni zakonito, da rokovi budu poštovani i da novac ne nestaje u magli javnih nabavki.

Zato pitanje nije da li treba sanirati Staru prijedorsku cestu. Naravno da treba, ako je sanacija potrebna. Pitanje je zašto se od početka radova pravi svečanost, dok javnost ostaje bez podataka koji bi trebalo da budu prvi objavljeni.

Mladen Bubonjić

The post Kad asfalt postane svečanost first appeared on Gerila.info.

Ljepojević je na promociji rekao da knjiga govori o četiri zločina nad srpskim narodom: genocidu u NDH, zločinima u Srebrenici od 1992. do 1995. godine, NATO bombardovanju Republike Srpske 1995. i bombardovanju Srbije 1999. godine. Takođe je istakao da je knjiga prevedena na mađarski jezik radi „produbljivanja veza između srpskog i mađarskog naroda“.

Tu nastaje osnovni problem. Ako se već u Budimpešti govori o istorijskom stradanju Srba, onda je gotovo nemoguće zaobići Novosadsku raciju iz januara 1942. godine. Tada su mađarske fašističke vlasti u Novom Sadu i južnoj Bačkoj ubile hiljade ljudi, prije svega Srba i Jevreja. Hapšenja, strijeljanja i masovna ubistva trajala su od 4. do 29. januara 1942. godine, a prema podacima istoričara, ubijeno je više od 3000 ljudi.

Zato izostavljanje Novosadske racije ne izgleda kao slučajan propust. Ono izgleda kao selektivno pamćenje, a selektivno pamćenje je uvijek političko. Ono bira samo one zločine koji odgovaraju trenutnom narativu, a zanemaruje one koji bi taj narativ mogli učiniti neprijatnim.

Naravno, ne treba današnje Mađare proglašavati odgovornim za zločine fašističkih i okupacionih vlasti iz Drugog svjetskog rata. To bi bilo pogrešno i nepravedno. Ali isto tako nije pošteno govoriti o istorijskoj istini, a istovremeno prećutati jedan od najtežih zločina nad Srbima za koji su odgovorni mađarski fašisti. Ako se pred mađarskom publikom govori o srpskom stradanju, onda bi upravo Novosadska racija morala biti u fokusu.

U tome je licemjerje. Kada su zločinci Nijemci, ustaše ili NATO, onda se o srpskim žrtvama govori glasno. Kada bi trebalo pomenuti zločine mađarskih fašista, onda nastaje tišina koja predstavlja političku računicu.

Istinsko pomirenje ne gradi se tako što se nezgodni dijelovi prošlosti guraju pod tepih, nego onda kada se o svakoj žrtvi govori jednako. Srpske žrtve u NDH, srpske žrtve u ratu devedesetih, žrtve NATO bombardovanja, ali i Srbi, Jevreji i Romi ubijeni u Novosadskoj raciji, svi zaslužuju pamćenje bez političkih kalkulacija.

Problem nije u tome što se govori o srpskim žrtvama. Problem je u tome što se o njima govori selektivno. Takav pristup ne služi istini, nego trenutnom političkom kontekstu. A kada se istorija prilagođava politici, onda žrtve ponovo postaju sredstvo, a ne ljudi čija imena, sudbine i patnja zaslužuju poštovanje.

Zato bi priča o stradanju srpskog naroda morala uključiti i Novosadsku raciju. Bez toga, istorijska istina ostaje nepotpuna. A nepotpuna istina, naročito kada je namjerno nepotpuna, prestaje biti istina i postaje propaganda.

The post Promocija knjige Milana Ljepojevića u Mađarskoj: Selektivno sjećanje i politička računica first appeared on Gerila.info.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković posjetio je prošle sedmice redakciju portala aloonline.ba.

“Sjajna amtosfera i razgovor o svemu onome što smo do sada uradili, ali i onome što je pred nama. Pričali smo o Banjaluci, ali i o našim neraskidivim vezama sa Srbijom. Bila je ovo i prilika da uradimo kratak intervju koji ćete imati prilike pročitati u narednim danima”, izjavio je tom prilikom Stanivuković.

Ukoliko je zanemario senzacionalistički i trivijalan sadržaj koji dominira na portalima kao što je Alo, gradonačelnik Banjaluke je morao uzeti u obzir spinovanje, manipulacije, proskripcije i stigmatizacije koje nisu strane ovom portalu.

Sjetimo se samo spina iz 2018. godine u kojem je Alo tvrdio da se u Banjaluci navodno priprema haos od strane stranih obavještajnih službi. U tekstu se isticalo da strani obavještajci u saradnji sa bosanskom službom i dijelom opozicije koriste tragičnu smrt Davida Dragičevića za rušenje Milorada Dodika. Tvrdilo se da je na sceni žestok udar na Republiku Srpsku, s ciljem totalne destabilizacije aktuelne vlasti i predsednika Milorada Dodika pred opšte izbore u BiH.

U trenutku kada su sve oči javnosti bile uperene u slučaj nerazjašnjenog ubistva Davida Dragičevića, Alo je fokus pomjerio na drugu stranu. Uzevši u obzir da u balkanskom javnom mnijenju priča o „stranim obavještajcima i domaćim izdajnicima“ gotovo uvijek dobro prolazi u narodu, još jednom su se činjenice pokušale spinovati navodeći „vodu na mlin“ onima koji djeluju s pozicija moći. Ovaj put stvaranjem pseudo-događaja navodne izdaje, pokušaja stvaranja haosa i destabilizacije.

Alo je tada tvrdio da „majstori konfuzije ne miruju i na skupovima u Banja Luci žele da optuže vrh policije za navodno prikrivanje zločina nad Davidom Dragičevićem a vlast kao saučesnika u svemu tome (…) Kreatori i izvršioci pravljenja haosa i udara na Republiku Srpsku iskoristili su upravo ovaj tragičan događaj da preko svojih ljudi proteste u centru Banja Luke pod nazivom „Pravda za Davida“ pretvore u masovne demonstracije na kojima bi izmanipulisali narod i pokušali da ruše vlast i pre izbora“. Način na koji se organizatori protesta u Banjaluci predstavljaju kao „majstori konfuzije“ i „kreatori i izvršioci pravljenja haosa“ eksplicitno ih stigmatizira i implicitno stavlja „metu na leđa“.

Ovakav diskurs, inače, odgovara matrici na osnovu koje se društvo dijeli na naše i njihove, na istinoljubive i manipulatore, na patriote i izdajnike, što kao posljedicu može dovesti do atmosfere linča.

Spinovana vijest o planiranju haosa u Banjaluci od strane stranih obavještajaca i domaćih bezbjednosnih službi objavljena u novinama Alo predstavljala je pokušaj skretanja pažnje i širenja neistina s ciljem diskreditacije političkih protivnika, očuvanja stanja latentnog antagonizma i stvaranja polarizovane atmosfere u društvu.

Samo par mjeseci kasnije, neposredno pred izbore 2018. godine, Alo se još jednom istakao u širenju laži i straha. Slično prethodnom tekstu u kome je najavljivao haos u Banjaluci u režiji stranih obavještajaca i domaćih bezbjednosnih službi, i ovaj put su spinovanjem, širenjem laži, manipulisanjem i propagandom nastojali proizvesti strah u javnosti.

Alo je tada tvrdio da je u sarajevskim naseljima Bistrik, Vraca i Hrasno bilo parkirano između 50 i 60 autobusa koji su trebali krenuti put Banjaluke.

Isticali su da je Uprava za borbu protiv terorizma i ekstremizma RS došla do informacija da se u međuentitetskim mjestima Tešanj i Jelah u jednoj porodičnoj kući vrši isplata dnevnica za one koji su spremni da krenu na Trg Krajine. Dnevnice variraju od toga ko je koliko „lud“, kako se navodilo u tekstu, što je čovjek luđi i spreman veću glupost da napravi, dnevnica je bila veća. Takođe, plaćalo bi se gorivo onima koji bi išli svojim automobilima, dok bi sve ostale pokupili gore pomenuti autobusi.

Redakcija platforme Raskrinkavanje provjerila je te navode i ustanovila da su lažni. Prošli su kroz sva tri navedena sarajevska naselja u potrazi za parkiranim autobusima i tom prilikom nisu naišli ni na jedan autobus koji je bio parkiran. Sve što su uočili tokom puta jeste jedan trolejbus u pokretu koji je dio voznog parka “GRASA” koji vrši javni gradski prevoz, te autobus kompanije “Centrotrans”, takođe u pokretu.

Alo je, inače, vjerovatno pritisnut istinom, obe lažne vijesti demantovao.

Draško Stanivuković je u vrijeme kada je Alo širio lažne vijesti i izazivao strah i mržnju bio u opoziciji, koja je bila stigmatizovana, proskribovana i proglašavana za izdajnike i plaćenike. Uzevši u obzir da Alo i slični portali nisu odustali od manipulativnog narativa u kome dominiraju spinovanje i širenje laži i straha, postavlja se pitanje zašto je Stanivuković pružio podršku ovom portalu znajući da su opoziciji, iz koje je potekao, nerijetko stavljali meto na čelo? Da li je to neka nova politika koju ne razumijemo? Ili je u pitanju još jedan “politički krug” za iste (narodne) pare?

Gerila.info

The post Alo, Alo, ovdje Draško Stanivuković first appeared on Gerila.info.

Matično preduzeće Elektroprivrede Republike Srpske ove godine planira da potroši 680 000 KM za reklamu i propagandu iako i dalje ima potpuni monopol na domaćem tržištu električne energije.

Od početka ove godine platili su skoro 100 000 KM bez PDV-a brojnim udruženjima i sportskim klubovima za isticanje vizuelnih obilježja a ni za jednu od tih nabavki nisu raspisali tender.

Među dobavljačima ovih usluga našli su se udruženje korisnika voda za navodnjavanje ” VUČIJA”, Omladinska organizacija “DELTA”, Organizacija kreativnog okupljanja Nevesinje, Institut za srpsku kulturu iz Nikšića, omladinska organizacija “Mreža mladih”, Udruženje “Pozitiva” itd.

Transparency International u BIH (TI BiH) podnio je Agenciji za javne nabavke BiH zahtjev za monitoring ovih postupaka zbog sumnje da se nedozvoljenim dijeljenjem nabavki na po 6000KM, izbjegava primjena transparentnijeg postupka gdje bi i drugi pružaoci ovih usluga mogli da konkurišu.

U objašnjenu Elektroprivreda navodi da zakon nije prekršen jer je u svim slučajevima predmet nabavke “isticanja vizuelnih obilježja” bio različit.

-Ugovorni organ je u navedenim postupcima postupao transparentno, i u postupcima javne nabavke prema kandidatima i ponuđačima se ponašao jednako i nediskriminirajuće, na način da je obezbijedio aktivnu i pravičnu konkurenciju, s ciljem najefikasnijeg korišćenja javnih sredstava u vezi sa svrhom nabavke obezbjeđenja stalnosti i uspješnosti poslovanja zadržavanjem postojećih kupaca električne energije i upoznavanje i pridobijanje novih kupaca “navodi se pored ostalog u obrazloženju Elektroprivrede RS.

Takođe navode i da je u toku liberalizacija tržišta električne energije zbog čega će se na tržištu pojaviti više snabdjevača kod kojih će kupci moći da kupuju električnu energiju.

Zato su planirali potrošiti 680 000 za promociju i reklame Elektroprivrede „kao pouzdanog, sigurnog i povoljnog snabdjevača“. Nešto ranije ove godine platili su 90 000 KM za neposredni marketing i pojavljivanje direktora na dvije televizije.

Činjenica je da je Elektroprivreda RS i dalje drži monopol na tržištu i da je i pored toga ovo preduzeće godinama jedno od vodećih oglašivača na tržištu.

transparentno.ba

The post Elektroprivreda RS troši 680 hiljada KM na reklamiranje radi pridobijanja novih kupaca i zadržavanja postojećih first appeared on Gerila.info.

Kako se politička kriza u Bosni i Hercegovini zahuktava, tako se zahuktava i djelovanje “spin majstora” bliskih režimu u Republici Srpskoj. Novi “spin udar” je tekst o “napadu na Srbe” koji je objavio portal Argumenti a koji je, naravno, Radio Televizije Republike Srpske prenijela.

O čemu se radi? Po ko zna koji put “stručnjaci iz medijske kuhinje” bliske režimu u RS vrše neprimjerene generalizacije i poređenja. Ovaj put su kritike srpskim predstavnicima u institucijama BiH upućene od strane međunarodnih zvaničnika zbog učešća u sastanku koji je sazvao Milorad Dodik poistovjetili sa napadom na srpski narod!?

Naime, u tekstu koji nosi naslov “Skandalozno: Službenici međunarodne zajednice prijete Srbima u zajedničkim institucijama” navodi se da su na adresu srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama počela da stižu prijeteća pisma, ali potpisana. “Prijetnje su upućene zbog prisustva sastanku koji je u Istočnom Sarajevu sazvao Milorad Dodik 20. februara, a potpisali su ih ambasador EU u BiH Johan Zatler, šefica OEBS-a u BiH Ketlin Kavalek i Elen Džermejn, otpravnica poslova Američke ambasade u Sarajevu.”

U tekstu se dalje navodi da se učesnici sastanka opominju da kao rukovodioci tih službi moraju biti nezavisni od političkog uticaja i da moraju da se klone bilo kakvih aktivnosti koje mogu da dovedu u pitanje njihovu nezavisnost. “Srpski predstvanici pozivaju se da postupaju u skladu sa evropskim standardima i opominju da su oni predstavnici BiH, a ne predstavnici Republike Srpske, i, kao predstavnici državnog nivoa, kako se navodi u pismu, moraju biti predstavnici svih građana BiH, bez obzira na etničko ili političko opredjeljenje. U pismu se ističe da je neprihvatljivo i za BiH i za evropski put BiH da su učestvovali na političkom sastanku koji ozbiljno dovodi u pitanje njihovu nezavisnost i nepristrasnost.”

Ako krenemo od početka, možemo primijetiti da je sam naslov teksta senzacionalistički. Naglašava se da je u pitanju skandal i da se radi o prijetnji Srbima. Čitaoci koji se zadrže na naslovu i ne nastave čitanje dalje, mogu pomisliti da predstavnici međunarodne zajednice zaista prijete Srbima, što nije istina.

Takođe, pored toga što su u tekstu na portalu Argumenti zanemarili posljedjni dio pisma upućenog srpskim predstavnicima u institucijama BiH u kome se navodi da potpisnici pisma “vjeruju da će djelovanje srpskih predstavnika u institucijama BiH biti u skladu sa njihovim obavezama koje imaju kao predstavnici institucija na državnom nivou i da će u budućnosti proaktivno djelovati u interesu bolje budućnosti za sve građane BiH”, “spin majstori” na portalu Argumenti su se upustili u neprimjerene ocjene da je “teško oteti se utisku da je ova operacija koordinisana i da se prijetnjama i zastrašivanjem Srba u BiH upravlja iz jednog mjesta”. Na taj način su kritike upućene srpskim predstavnicima u institucijama BiH doveli u vezu sa prijetnjama i zastrašivanjima Srba!?

Prije svega, u pismu koje je upućeno srpskim predstavnicima nigdje se ne prijeti, a posebno se ne prijeti Srbima. Potpisnici pisma podsjećaju srpske predstavnike na njihove dužnosti državnih službenika. Ali, čak i da se “prijeti”, kako se ističe u tekstu na portalu Argumenti, poistovjećivanje kritike upućene službenicima iz RS u institucijama BiH zbog prisustva sastanku sa napadom na srpski narod nije primjereno. Naime, ako bi slijedili matricu u tekstu, to bi značilo da su političari ili državni službenici cijeli narod. “Napad” na političare ili predstavnike u institucijama predstavlja “napad” na cijeli narod.

Ako “spin majstore” sa portala Argumenti “sve neobično podsjeća na najcrnje vrijeme diktature visokih predstavnika”, njihov tekst neobično podsjeća na spinovanje i propagandu autokratskih režima koji neprimjerenom generalizacijom i poređenjem vrše zamjenu teza i poistovjećuju narod sa pojedincima stvarajući na taj način osjećaj straha i mržnje koji im pomaže da očuvaju postojeće stanje krize i latentnog antagonizma i zadrže svoje pozicije.

The post Spinovanje medija bliskih režimu u RS: Izjednačavanje kritika upućenih političarima iz RS sa “napadom” na Srbe first appeared on Gerila.info.

Srpske dnevne novine Alo još jednom su se istakle u širenju laži i straha. Slično tekstu iz aprila, o kome je Gerila već pisala, kada je Alo najavljivao haos u Banjaluci u režiji stranih obavještajaca i domaćih bezbjednosnih službi, i ovaj put su spinovanjem, širenjem laži, manipulisanjem i propagandom nastojali proizvesti strah u javnosti i spriječiti građane da se pojave na Trgu Krajine i izraze solidarnost sa porodicom i prijateljima stradalog Davida Dragičevića. I ovaj put nisu uspjeli u tome. Istina i pravda se ne mogu ućutkati.

Koju laž su ovaj put “novinari” iz beogradskog lista pokušali proturiti građanima kao “ekskluzivnu informaciju”? Tvrdili su da je u sarajevskim naseljima Bistrik, Vraca i Hrasno bilo parkirano između 50 i 60 autobusa koji su u petak trebali krenuti put Banjaluke. Služba za zaštitu ustavnog poretka Republike Srpske, prema povjerljivim izvorima novinara lista Alo, došla je do informacija da će se autobusi kretati preko dva pravca.

Prvi je trebao biti preko Travnika gdje bi manji dio autobusa trebao pokupiti putnike u pomenutom gradu, dok je drugi trebao ići preko Maglaja i Doboja gdje se očekivao veći broj putnika.

U nastavku se navodi da je Uprava za borbu protiv terorizma i ekstremizma RS došla do informacija da se u međuentitetskim mjestima Tešanj i Jelah u jednoj porodičnoj kući vrši isplata dnevnica za one koji su spremni da u petak krenu na Trg Krajine. Dnevnice variraju od toga ko je koliko „lud“, kako se navodi u tekstu, što je čovjek luđi i spreman veću glupost da napravi, dnevnica je veća. Takođe, plaćalo bi se gorivo onima koji bi išli svojim automobilima, dok bi sve ostale pokupili gore pomenuti autobusi.

Redakcija platforme Raskrinkavanje provjerila je ove navode i ustanovila da su lažni. Prošli su kroz sva tri navedena sarajevska naselja u potrazi za parkiranim autobusima i tom prilikom nisu naišli ni na jedan autobus koji je parkiran. Sve što su uočili tokom puta jeste jedan trolejbus u pokretu koji je dio voznog parka “GRASA” koji vrši javni gradski prevoz, te autobus kompanije “Centrotrans”, takođe u pokretu.

Jedina istina u navodima lista Alo bila je ta da je međuentitetske linije nadgledala policija koja je pratila ulazak i izlazak iz entiteta u entitet. U ovo se uvjerila i redakcija Gerile i to u dva navrata, na izlazu iz Doboja prema Maglaju u blizini međuentitetske linije i neposredno prije motela Kanjon na pravcu od Travnika prema Kneževu. Zaustavljali su vozila i kontrolisali vozače, vođeni ovom pričom ili nekim drugim informacijama, ostaje nepoznato. Takođe, sve prilaze Banjaluci kontrolisala je Jedinica za podršku, dok je širom grada uz redovnu policiju djelovala i Specijalna antiteroristička jedinica sa svojom opremom.

Kao što smo naveli, manipulacije, širenje laži i spinovanje nisu strani tabloidu Alo. U već pomenutoj informaciji o planiranom haosu u Banjaluci dramatično je najavljivano da strani obavještajci, u saradnji sa bosanskom službom i dijelom opozicije, koriste tragičnu smrt Davida Dragičevića za rušenje Milorada Dodika. Ističe se da je na sceni „žestok udar na Republiku Srpsku, s ciljem totalne destabilizacije aktuelne vlasti i predsednika Milorada Dodika pred predstojeće oktobarske opšte izbore u BiH“.

U trenutku kada su sve oči javnosti uperene u slučaj stradanja Davida Dragičevića, fokus se mora pomjeriti na drugu stranu, kako smo tada naveli u analizi na portalu Gerila. Uzevši u obzir da u balkanskom javnom mnijenju priča o „stranim obavještajcima i domaćim izdajnicima“ gotovo uvijek dobro prolazi u narodu, još jednom su se činjenice pokušale spinovati navodeći „vodu na mlin“ onima koji djeluju s pozicija moći. Ovaj put stvaranjem pseudo-događaja navodne izdaje, pokušaja stvaranja haosa i destabilizacije.

U tekstu se dalje navodi da „majstori konfuzije ne miruju i na skupovima u Banja Luci žele da optuže vrh policije za navodno prikrivanje zločina nad Davidom Dragičevićem a vlast kao saučesnika u svemu tome (…) Kreatori i izvršioci pravljenja haosa i udara na Republiku Srpsku iskoristili su upravo ovaj tragičan događaj da preko svojih ljudi proteste u centru Banja Luke pod nazivom „Pravda za Davida“ pretvore u masovne demonstracije na kojima bi izmanipulisali narod i pokušali da ruše vlast i pre izbora“. Način na koji se organizatori protesta u Banjaluci predstavljaju kao „majstori konfuzije“ i „kreatori i izvršioci pravljenja haosa“ eksplicitno ih stigmatizira i implicitno stavlja „metu na leđa“. Ovakav diskurs odgovara matrici na osnovu koje se društvo dijeli na naše i njihove, na istinoljubive i manipulatore, na patriote i izdajnike, što kao posljedicu može dovesti do atmosfere linča.

Kao i sada, i tada je spinovana vijest o planiranju haosa u Banjaluci od strane stranih obavještajaca i domaćih bezbjednosnih službi objavljena u novinama Alo predstavljala pokušaj skretanja pažnje i širenja neistina s ciljem diskreditacije političkih protivnika, očuvanja stanja latentnog antagonizma i stvaranja polarizovane atmosfere u društvu.

Na portalu Moja Hercegovina se ističe da je vlast u Republici Srpskoj uz pomoć kupljenih analitičara i podobnih medija stvorila „zavidnu“ propagandnu mašineriju na koju godišnje troši milione maraka, a sve u cilju stvaranja lažne slike o njihovoj vladavini. U tekstu se ističe da je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Republici Srpskoj u posljednjih nekoliko godina uložio velike napore, ali i novac, u formiranje medijsko-analitičke scene koja radi na propagandnom dezinformisanju javnosti u korist vladajuće većine. To potkrijepljuju mnogobrojni izvještaji, saradnje, dokumenti, izjave, kao i način na koji takozvani stručnjaci iz raznih oblasti, potpomognuti medijima, nastupaju u javnosti.

Vlast u RS već duže vrijeme iznosi ogromne iznose novca u Srbiju, koji im služi za plaćanje pojedinaca, udruženja, ali i medija. Da je tako pokazuje i svesrdna podrška ljudi oko Dodika, predvođenim njegovim savjetnicima, radu nekoliko portala koje režim koristi kao pokriće za propagandne spletke i izvrtanje stvarnosti. Među njima su pomenuti Analitički forum, zatim Govori Srbija i Sve o Srpskoj. Na ovim portalima svakodnevno možemo čitati razne komentare i kolumne „plaćenika“ vlasti, ali i veoma često izmišljene vijesti u kojima se veliča Milorad Dodik i vlast, a napada opozicija i svi ostali koji su označeni kao nepodobni. Da zlo bude veće, ovi mediji su odmah postali jedan od glavnih izvora informacija javnog servisa RTRS i agencije SRNA.

Pravilo je da se izmišljena laž ili stav nekog od plaćenih “analitičara” prenese na nekom od tih portala, a onda to za širu javnost prenosi RTRS kao da je u pitanju relevantan izvor informacije. Nažalost, u ovoj obmani građana učestvuju i intelektualci iz Beograda, pretpostavljam za novčanu naknadu, koji svaki napor za sređivanje stanja u društvu napadaju, a svaku kritiku vlasti označe kao napad na institucije sistema i prijetnju destabilizaciji Republike Srpske

Inače, što se širenja laži, manipulacije i spina tiče, veoma mali broj ljudi uspijeva da normalno razmišlja, kako ističe Marčelo Foa u knjizi „Gospodari medija“ (2017). Postoji veoma opasna tendencija da se prihvati sve ono što se čuje, sve ono što se pročita i to sve bez ikakvog preispitivanja. Samo oni koji su u stanju da imaju kritički odnos i samostalno razmišljaju mogu doći do istine. Ljudi uglavnom djeluju tako da prihvataju zdravo za gotovo sve što čuju ili pročitaju u medijima. Problem je što se na taj način neistine, manipulacije i propaganda veoma lako prenose i „primaju“ u narodu.

Manuel Kastels u knjizi „Moć komunikacija“ (2014) ističe da se spinovanje sastoji od prenošenja poruka u onom obliku koji favorizuje interese određenih političkih opcija, pri čemu se teži da se naudi protivniku. Dalje navodi da političke poruke moraju da savladaju velike poteškoće kako bi došle do uma građana. Običnim ljudima su važne one vijesti koje se tiču njihovih života. Kako bi se određene vijesti koje nisu od velikog značaja za narod plasirale u javnost na način da ih građani prime sa velikom pažnjom, političari, odnosno njihovi stručnjaci za odnose s javnošću, moraju te vijesti povezati s emocijama i interesovanjima publike. Na taj način se informacije lakše obrađuju i ostaju u sjećanju.

Što se napada na grupu „Pravda za Davida“ tiče, tokom svih sedam mjeseci trpjeli su mnogobrojne udare i poniženja, o čemu je Gerila takođe pisala. Od samog početka, protest „Pravda za Davida“ je bio označen od strane vlasti i grupa bliskih vlastima kao „remetilački faktor“ i kao pokušaj da se „destabilizuje Republika Srpska“. Prve dane protesta obilježila je cenzura na RTRS-u gotovo svih informacija u vezi sa okupljanjem građana na Trgu Krajine. Takođe, i ATV je ignorisala protest „Pravda za Davida“.  Pored ignorisanja, nije trebealo dugo čekati da počnu i spinovanja i manipulacije u vezi sa protestom.

Implicitne pritiske na grupu „Pravda za Davida“ mogli smo vidjeti i u slučaju uznemiravanja radnika banjalučkog lokala „Life“ od strane inspekcije, i to zbog javne podrške grupi „Pravda za Davida“, kako ističu u ovom lokalu. Naime, radna inspekcija im je samo u mjesec dana četiri puta dolazila u lokal i izrekla nekoliko kazni od po više hiljada maraka.

Pored ovog, bilo je još slučajeva kada su određene strukture vlasti na više ili manje implicitan način nastojale izvršiti pritisak na porodicu stradalog Davida Dragičevića i grupu „Pravda za Davida“. Jedan od njih je i slučaj optužnice protiv Davida Dragičevića koja je bila na snazi gotovo mjesec dana nakon njegove smrti. Dragan Čavić je tom prilikom izjavio da je Okružno javno tužilaštvo 30. marta, šest dana poslije pronalaska tijela Davida Dragičevića, predalo optužnicu protiv njega, što je protivno Zakonu. Optužnica je morala biti stavljena „ad acta“, jer Zakon nalaže da se protiv osobe koja je preminula obustave sve istražne radnje.

Zabilježeni su i pokušaji hakovanja Fejsbuk stranice „Pravda za Davida“. Bilo je i omalovažavanja i vrijeđanja učesnika skupa „Pravda za Davida“. Milan Tukić, član Glavnog odbora SNSD-a i nekadašnji predsjednik Kluba Srba u Vijeću naroda Republike Srpske, na društvenoj mreži Tviter je svakodnevna okupljanja građana u centru Banjaluke koji traže istinu o smrti Davida Dragićevića nazvao bolesnim i to na način “da Trg Krajine svaki dan u 18 časova postaje sanatorijum”.

Pored ovog primjera, nekolicina vladajućih tviteraša, što sa ličnih, što sa lažnih profila, danima je slala uznemirujuće poruke upućene grupi „Pravda za Davida“. Optuživali su ih za obojenu revoluciju, finansiranu Soroševim novcem i planiranu u stranim ambasadama.

Pažnju javnosti je izazvala i objava na navodnoj Fejsbuk stranici Vojske RS na kojoj je objavljen tekst o smrti Davida Dragičevića i grupi „Pravda za Davida“ u kome se ističe da su protest podržali mnogi i da mu stiže podrška sa svih strana svijeta „uglavnom od dokazanih srpskih neprijatelja i srbomrzaca sa izričitom porukom „da se pravda i istina moraju istjerati na čistac“! Nesrećni David iz večeri u veče postade udarna vijest u medijima koje finansiraju one snage iz inostranstva koje aktivno rade na ukidanju Republike Srpske!“ I u ovom primjeru možemo vidjeti poznati obrazac skretanja pažnje sa protesta na navodne udare na Republiku Srpsku.

Kako je protest rastao tako su učestali i pokušaji spinovanja i manipulacija od strane pojedinaca i grupa bliskih vladajućim strukturama u RS.  Na portalu „Novi Standard“ je objavljen sličan tekst („Da li se u Banjaluci kuva obojena revolucija?“), koji su prenijeli viđeniji „patriotski portali“, u kome se ističe da „postoje razlozi za sumnju da određeni krugovi nastoje da iskoriste smrt Davida Dragičevića kao povod za svođenje političkih računa“. Isticalo se da u glavnom gradu Republike Srpske traje „jedna ne baš sasvim tipična protestna aktivnost, koja preti da se pretvori u nešto veće i potencijalno opasno po stabilnost Republike Srpske“.

RTRS je na tragu „povjerljivih dokumenata stranih bezbjednosnih službi“ tvrdio da je u BiH na sceni „složena obavještajno-medijska operacija zapadnih službi“. Cilj akcije britanskih obavještajaca je kompromitovanje i napad na Milorada Dodika i njegove saradnike, odnosno serija režiranih protesta i uličnih nemira kako bi se srušila vlast i instalirala podobna „zapadna garnitura“.

Simptomatično je da se značajan broj „dušebrižnika i čuvara“ nacionalne svijesti i Republike Srpske pozivao na zamjenu teza, iako su i sami izvrtali činjenice i manipulisali osjećanjima javnog mnijenja konstantno naglašavajući da su protesti usmjereni na urušavanje Republike Srpske a ne na traganje za istinom i pravdom.

Sumirajući retrospektivu spinovanja, manipulacija i napada na grupu „Pravda za Davida“ od strane vlasti i pojedinaca i grupa bliskih vlastima u Republici Srpskoj, možemo izvući opšti zaključak da se svi drže iste matrice – protest je okvalifikovan kao remetilački faktor a grupa „Pravda za Davida“ kao rušitelj Republike Srpske. Sve se vrti oko teze da su kritike upućene zvaničnim vlastima u RS u vezi sa ubistvom Davida Dragičevića u stvari pokušaji rušenja Republike Srpske, poistovjećujući srpske nacionalne interese, borbu za prava Srba i slične teze isključivo sa vladajućom strukturom u RS.

Konstantnim apostrofiranjem grupe „Pravda za Davida“ kao remetilačkog faktora, implicitno je označavajući kao „izdajnike Republike Srpske i srpskog roda“, spin-majstori iz vlasti i struktura bliskih vlastima manipulišu osjećajima naroda i stavljaju implicitne mete na učesnike protesta i članove grupe. Na taj način samo još više utiču na održavanje stanja latentnog antagonizma koji postoji u RS i BiH.

Naposlijetku, širenje laži, manipulacija i spinovanje su posebno pogubni uzevši u obzir formiranje efekta poznatog kao „eho-komora“, o čemu je Gerila već pisala, odnosno situacije u kojoj korisnici medija nastoje da se povežu sa osobama, grupama ili organizacijama sa kojima dijele stavove i uvjerenja. Na taj način sve informacije do kojih korisnici dolaze putem medija samo pojačavaju već postojeća uvjerenja i stavove.

Ponavljanje postojećih uvjerenja unutar takvog zatvorenog okruženja u kome se drugačiji stavovi cenzurišu, odbacuju ili uopšte ne dopiru do korisnika društvenih mreža, doprinosi polarizaciji, ne samo stavova i mišljenja, nego i društva uopšte. Tako se kod ljudi stvara i osnažuje percepcija da je društvo podijeljeno npr. na patriote i izdajnike, na istinoljubive i manipulatore i slično.

Kako funkcionišu „eho-komore“? Korisnici društvenih mreža, medija uopšte, okružuju se samo istomišljenicima. Lajkuju i dijele samo komentare koji su identični ili bliski njihovim uvjerenjima. Neko iznese tvrdnju koju njegovi istomišljenici shvate na sebi svojstven način u skladu sa ličnim uvjerenjem i ponavljaju sve dok većina ljudi ne prihvati neku verziju priče kao tačnu. Na taj način se samo osnažuje i produbljuje njihov sistem vjerovanja, ne dovodeći ga u pitanje, stvarajući barijere prilikom diskusije sa osobama koje imaju drugačije stavove. Efekat „eho-komore“ dovodi do percepcije da je njihov sistem vrijednosti jedini ispravan.

Na osnovu društvenog kredibiliteta korisnici društvenih mreža neki izvor informacije vide kao pouzdan ako ga i drugi korisnici tako doživljavaju. Pored toga, dolazi do formiranja fenomena poznatog kao „frekventna heuristika“, odnosno situacije kada ljudi vjeruju u one informacije koje često čuju. Ako se dovoljno dugo ponavlja npr. da je svako ko se protivi vlasti u RS izdajnik, onda će ljudi početi vjerovati u to. Drugim riječima, što su ljudi više izloženi nekoj ideji, to će biti skloniji da stvore pozitivno mišljenje o njoj.  U „eho-komorama“ u kojima se neprestano stvaraju i dijele iste informacije dolazi do kreiranja homogene zajednice koja je netolerantna na drugačija mišljenja. Dolazi do nerazumijevanja i nepovjerenja prema ljudima koji zastupaju drugačije stavove od njihovih.

Korisnici društvenih mreža koji dijele iste stavove koja zastupaju „patriotski portali“ koji šire laži o grupi „Pravda za Davida“, vjeruju u sve što čuju i vide ne dovodeći u sumnju informacije koje su objavljene na sličnim medijima. Dakle, povjerovaće u priče o „hordama iz Federacije koje dolaze da sruše Republiku Srpsku“. Kada se susretnu sa stavovima koji su u spurotnosti sa njihovim i sa stavovima koji dominiraju na ovim portalima, skloni su da te ljude okvalifikuju kao lažove i izdajnike. Njima su ti stavovi nerijetko nejasni zato što nisu u skladu sa njihovim sistemom vrijednosti. Baš zbog toga što su bili okruženi samo istomišljenicima, bez uvida u stavove suprotne njihovim, uvjerenja koja gaje samo se ojačavaju u „eho-komorama“ koje odzvanjanju identičnim stavovima.

Lažne vijesti koje šire društvene mreže i mediji kao što je Alo, ne bi bile toliko pogubne za društvo kada bi korisnici medija izašli iz svojih homogenih zajednica, ali i proširili krug poznanika koji imaju drugačije stvavove. Na taj način bi se poništili negativni aspekti „eho-komora“ omogućavajući drugačijim mišljenjima i stavovima da dobiju svoju šansu u okruženju koje vapi za istinskim pluralizmom.

The post Gospodari balkanskog spinovanja ne miruju first appeared on Gerila.info.

Piše: Slobodan Golubović

Međutim, nakon slučaja “Ubistvo Davida Dragičevića” svaki pokušaj okretanja činjeničnog stanja u korist vlasti biva osuđen na propast. To se desilo i sa velikom policijskom akcijom “Arsenal” koju su realizovali pripadnici MUP-a RS, a za koju se na kraju ispostavilo da je klasična kamuflaža trgovine narkoricima na području Banjaluke i Republike Srpske.

Ako su do sada djelovale nestvarno priče o tome kako u policijske ruke “padaju” samo sitni dileri i šverceri, akcija “Arsenal” ih je potvrdila. Sudeći prema informacijama koje su dostupne javnosti u ovoj “velikoj” akciji MUP-a RS zaplijenjeno je:
• 27 grama kokaina;
• 78 grama spida;
• 5 grama heroina;
• 61 gram marihuane.

Dakle, ukupno 171 gram različitih opojnih druga. Ne treba biti neki veliki poznavalac ove materije da se zaključi da ova količina droge može stati u malo dublji džep od pantalona, a ako se podijeli na pola onda se ne može ni primijetiti da u džepovima nešto ima.

Naravno da svaku akciju na suzbijanju zloupotrebe opojnih droga treba pozdraviti, ali pravljenje velike priče od zapljenje ovako zanemarljive količine narkotika predstavlja vrijeđanje inteligencije.

Neke normalne države i neke normalne policijske agencije ovakve akcije rutinski realizuju na dnevnom nivou, odnosno, praktično objašnjeno, izvrše pretres poznatih uličnih dilera.

Zašto poznatih? – Zato što se analizom medijskih izvještaja o ranije sprovedenim akcijama vrlo lako može utvrditi da je najmanje jedna osoba koja koja je predmet akcije “Arsenal” i ranije privođena zbog zloupotrebe opojnih droga i izvršenja drugih krivičnih djela.

Kao vođa kriminalne grupe koja je operativno tretirana u akciji “Arsenal” označen je Igor Zarić, momak moji ima samo 22 godine. Njegove godine i prethodno navedeni medijski izvještaji o ranije počinjenim krivičnim djelima jasno govore da je riječ o sitnom uličnom dileru i da je nemoguće da on vodi bilo kakvu organizovani kriminalnu grupu.

Treba navesti i to da su braća Igor i Zvjezdan Arsenić nakon puštanja na slobodu izašli u javnost i porekli bilo kakvu umiješanost u trgovinu narkoticima. Da li su umiješani ili ne, to bi trebale utvrditi nadležne institucije, ali svakako da je ovo još jedan reper za to da je ova akcija samo jedan u nizu propagandnih trikova MUP-a RS.

Transport > Kontrola domaćeg tržišta > Ulična prodaja

Ulična prodaja je samo mala karika u lancu zloupotrebe opojnih droga. Ključni elementi su transport i kontrola domaćeg tržišta, a niti jedno niti drugo ne može funkcionisati bez podrške pojedinaca koji su involvirani u institucije.

Bosna i Hercegovina, a samim tim i Republika Srpska se nalazi na Centralnoj “Balkanskoj ruti” krijumčarenja droge. Procjene su da preko 95% droge koja prođe ovom rutom završi na tržištu Zapadne Evrope, a manje od 5% ostaje na domaćem tržištu što je opet značajna količina. Prosto je nevjerovatno da u skorije vrijeme nije bilo zapljene većih količina droge na pomenutoj kriumčarskoj ruti. Sve akcije se svode na hapšenje sitnih uličnih dilera koji su lako dostupni policiji kada treba napraviti predstavu za javnost ili popraviti statistiku. Transport i kontrola domaćeg tržišta narkotika ostaju nedodirljivi, a zbog čega je to tako neka svako izvede zaključak za sebe.

Na kraju treba ponovo istaći da svaku akciju na suzbijanju zloupotrebe opojnih droga treba pozdraviti, ali se one ne smiju iskorištavati za stvaranje slike u javnosti o tome kako policijski sistem idealno funskcioniše.

Što se tiče policijske akcije “Arsenal”, na osnovu dostupnih informacija, može se konstatovati da je riječ o neuspješnom pokušaju skretanja pažnje javnosti sa slučaja “Ubistvo Davida Dragičevića”.

Izvor: kriminoloskiaspekt.blogspot.ba

The post Akcija “Arsenal”: Loše izrežirana predstava MUP-a RS first appeared on Gerila.info.