Bosna i Hercegovina je u ovogodišnjem Svjetskom indeksu slobode medija Reportera bez granica ostvarila najlošiji rezultat do sada. U Indeksu za 2026. godinu BiH se nalazi na 90. mjestu od ukupno 180 zemalja, što je pad za četiri pozicije u odnosu na prošlu godinu, kada je bila na 86. mjestu. Ukupna ocjena BiH sada iznosi 54,29, dok je prošle godine iznosila 56,33.

Ovaj podatak nije samo statistički pad. Prema metodologiji RSF-a, zemlje sa ocjenom od 55 do 70 nalaze se u kategoriji “problematičnog” stanja slobode medija, dok zemlje sa ocjenom od 40 do 55 spadaju u kategoriju “teškog” stanja. To znači da je BiH, sa ocjenom 54,29, prešla prag koji pokazuje da se okruženje za rad novinara dodatno pogoršalo.

Indeks slobode medija ne mjeri samo formalno postojanje medija, nego širi ambijent u kojem novinari rade. Ocjena se zasniva na političkom, pravnom, ekonomskom, društvenom i bezbjednosnom okruženju, kao i na evidenciji zloupotreba i napada na novinare i medije. Drugim riječima, nije dovoljno da u zemlji postoji veliki broj portala, televizija ili radio stanica. Važno je da li novinari mogu slobodno istraživati, objavljivati informacije od javnog interesa i raditi bez političkih, ekonomskih, pravnih i bezbjednosnih pritisaka.

BiH je 2024. godine bila na 81. mjestu, 2023. na 64. mjestu, 2022. na 67. mjestu, dok je 2021. i 2020. zauzimala 58. poziciju. U 2019. godini bila je na 63. mjestu, 2018. na 62, a 2017. na 65. mjestu.

U regionalnom poređenju, BiH i Srbija stoje najlošije među državama nastalim raspadom Jugoslavije. Slovenija je na 36. mjestu, Crna Gora na 41, Sjeverna Makedonija na 45, Hrvatska na 53, Kosovo na 84, BiH na 90, a Srbija na 104. mjestu. Srbija je pala za osam mjesta, dok je BiH pala za četiri.

U dijelu koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, RSF posebno ističe da se sloboda medija i kvalitet novinarstva razlikuju od dijela do dijela zemlje. Kao posebno problematičan prostor navodi se Republika Srpska, gdje se novinarstvo suočava sa ponovnom kriminalizacijom klevete i rastućim uticajem ruske propagande.

Pad BiH se ne može posmatrati samo kao opšti regionalni trend. U slučaju BiH, dio problema dolazi iz same unutrašnje strukture zemlje i različitog odnosa vlasti prema medijima. RSF navodi da je okruženje za medije bolje u Sarajevu i Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj, gdje su vlasti, prema njihovoj ocjeni, preuzele političku kontrolu nad entitetskim javnim emiterom RTRS, dok je državni javni servis BHRT doveden na ivicu finansijskog kolapsa.

Bosna i Hercegovina, prema RSF-u, ima veoma fragmentisanu medijsku scenu: oko 40 televizijskih kanala, 150 radio stanica, nekoliko dnevnih novina i novinskih agencija, gotovo 200 magazina i oko 600 portala. Međutim, RSF upozorava da veliki broj medija ne znači automatski i stvarni pluralizam informacija i mišljenja.

To je jedan od ključnih problema medijskog prostora u BiH. Formalno, građani imaju veliki izbor. Suštinski, veliki dio tog prostora je politički, etnički ili ekonomski uslovljen. Dio medija radi pod direktnim ili indirektnim uticajem vlasti, dio zavisi od lokalnih budžeta, dio od komercijalnih interesa, a dio od politički povezanih vlasničkih struktura. U takvom sistemu, broj medija može stvarati privid pluralizma, dok se istovremeno sužava prostor za nezavisno i istraživačko novinarstvo.

RSF navodi i da su portali ključne platforme za istraživačko novinarstvo u BiH. To je posebno važno u lokalnim zajednicama, gdje tradicionalni mediji često zavise od lokalnih vlasti, javnih preduzeća i oglašivača. Upravo zbog toga pritisci na nezavisne portale imaju šire posljedice. Oni ne pogađaju samo novinare, nego i građane koji bez takvih medija ostaju bez informacija o korupciji, zloupotrebama, javnim nabavkama, koncesijama, budžetskoj potrošnji i radu institucija.

Jedna od najvažnijih tačaka u ocjeni RSF-a odnosi se na pravni okvir. Iako je pravni okvir za medije u BiH uglavnom usklađen sa međunarodnim standardima, RSF upozorava da je modernizacija javnih medijskih politika zastala, dok je Republika Srpska ponovo kriminalizovala klevetu, što može podstaći dodatnu autocenzuru.

RSF za BiH navodi i teško ekonomsko okruženje za novinare, malo tržište i nedostatak održivog finansiranja. Mediji u BiH, prema toj ocjeni, trpe posljedice etničkih podjela i konkurencije medija iz susjednih zemalja, dok zbog teške ekonomske situacije i zavisnosti od političkih i ekonomskih centara veliki broj medija izbjegava kritičko novinarstvo.

Ovogodišnji izvještaj RSF-a pokazuje da BiH nije izuzetak. Sloboda medija globalno je na najnižem nivou u 25 godina. Prvi put u istoriji Indeksa, više od polovine zemalja svijeta nalazi se u kategorijama “teškog” ili “vrlo ozbiljnog” stanja slobode medija. RSF navodi da se pravo na informisanje globalno urušava zbog političkih pritisaka, slabljenja medijskog tržišta i zakona koji se sve češće koriste kao oružje protiv novinara.

Posebno je zabrinjavajuće to što je pravni indikator zabilježio najveći pad. Prema RSF-u, u više od 60 odsto država, odnosno u 110 od 180 zemalja, pravni indikator je pogoršan između 2025. i 2026. godine. To pokazuje da se novinarstvo sve češće kriminalizuje kroz zloupotrebu zakona, uključujući zakone o nacionalnoj bezbjednosti, antiterorističke propise, SLAPP tužbe i druge oblike pravnog pritiska.

Iako problemi sa slobodom medija postoje svuda, to ne može biti izgovor za domaće pritiske na novinare, političku kontrolu javnih servisa, zakone koji proizvode strah i ekonomsko kažnjavanje nezavisnih redakcija. Pad BiH na 90. mjesto zato nije samo pozicija na listi, nego upozorenje da je sve manje prostora za slobodnu javnu riječ, da novinari sve teže rade svoj posao, a građani sve teže dolaze do informacija o tome šta vlast radi, kako troši javni novac i ko donosi odluke u njihovo ime.

The post BiH najniže do sada na Indeksu slobode medija first appeared on Gerila.info.

Ovo u podkastu GERILE kaže novinar portala BUKA Maja Isović Dobrijević koja je, zajedno sa predsjednikom „ReStarta“ Stefanom Blagićem, pričala o položaju novinara i novinarstva danas, kao i o pritiscima koje mediji trpe.

„Osjećala bih se lakše da sam obavijesila institucije o tim prijetnjama. Ali život ide dalje iz dana u dan i novinari olako prelaze preko toga. Ne znate ko stoji iza svega toga i kakve posljedice zaista mogu da budu. Stvaranje jednog ogromnog portalskog prostora koji je praćen društvenim mrežama zapravo je omogućio upliv mnogobrojnima da se na taj način obračunavaju sa novinarima“, kazala je Isović Dobrijević.

Najčešće, kaže Blagić, novinarima prijete i vrijeđaju ih – slabići. Zbog toga se ogroman postotak tih prijetnji nikada ne realizuje, ali to ne znači da novinari te prijetnje treba da zanemare.

„Nikada ne znate da li iza nekog facebook natpisa ili obične galame stoji neka ozbiljna namjera i baš zbog toga treba prijaviti sve prijetnje. Ali, nekada naprosto nemate vremena da provedete par sati u policiji. Ako se dešava često ili svakodnevno, svakodnevno ćete prijavljivati policiji šta se dešava, a to prosto nije moguće“, kazao je Blagić.

Nedostatak novinarske solidarnost je, kaže Isović Dobrijević, veliki problem i velika boljka naše „zajednice“. Kada političari napadaju novinare, većina novinara se ne buni protiv takvog ponašanja: ne odlaze sa takvih konferencija, vraćaju se takvim političarima ili tim institucijama i tako pokazuju svoju nezainteresovanost.

„Mislim da je to veliki problem. Kada bi novinari pokazali neku veću dozu solidarnosti i podrške kolegama, bez obzira u kojoj redakciji rade, sigurno bi i novinarska zajednica profitirala. To nam baš nedostaje“, rekla je Maja Isović Dobrijević.

Sagovornike smo pitali i gdje je granica između novinarstvo i aktivizmu? Može li novinar biti aktivista? Blagić smatra da novinar može biti i aktivista i dodaje da je to u mnogim slučajevima i poželjno.

„Novinar može biti aktivista, ali ne može biti političar. Ili ste u stranci i radite stranački posao ili ste novinar. Ako ste već ogrezli u politici ili za neku političku partiju, a radite kao novinar, kako mi možemo očekivati od vas objektivnosti? Nikako. Glavni posao novinara jeste da pruži informacije i da pruži činjenice, a ne da iznosi svoj sud“, smatra Blagić.

Maja Isović Dobrijević smatra da bi bilo bolje da najavljivani Zakon o medijima uopšte ne bude donesen, nego da ga sada stvaramo u aktuelnim političkim prilikama“. Neke se stvari, kaže ona, trebaju definisati, ali se boji kako će to da urade političke strukture koje su na vlasti.

„Ko bi to pisao? I kako bi to izgledalo? Možda je bolje da se stvari za sada ostave ovakvim kakvim jesu. Taj zakon bi sasvim sigurno bio katastrofalan, jer vidjeli smo set zakona koji se nedavno ‘kačio’ novinarsku zajednicu. Vidjeli smo koliko su loši bili ti zakoni“, rekla je Maja Isović Dobrijević.

Goran Dakić / GERILA

The post Maja Isović Dobrijević i Stefan Blagić: Ne treba nam Zakon o medijima (VIDEO Gerila Podkast) first appeared on Gerila.info.

Istakla je da ju ova situacija neće spriječiti u daljem radu: „Ako je moj grijeh to što ukazujem na kriminal, ja ga prihvatam. Ovo me neće zaustaviti – idemo dalje.“

Miljanović Zubac uhapšena je sinoć u Trebinju, a potom prevezena u Sarajevo, nakon što su pripadnici Granične policije BiH po nalogu tužiteljke Sanite Imamović pretresli porodičnu kuću njenih roditelja. Oduzeti su joj mobilni telefoni, računar i drugi predmeti koje je koristila u radu.

Zvanični razlog je sumnja na krivično djelo odavanje tajnih podataka iz člana 164. Krivičnog zakona BiH, koje Tužilaštvo povezuje sa ugrožavanjem istraga teških krivičnih djela. Uz nju su uhapšene i dvije službenice Granične policije BiH.

Novinarka tvrdi da je pravi razlog privođenja njen dugogodišnji istraživački rad i objave o kriminalu unutar bezbjednosnih institucija, uključujući i Sky prepisku koja, kako kaže, otkriva veze policije i pravosuđa sa organizovanim kriminalom.

Gostovanje na Gerilinom podkastu

Krajem novembra 2024. godine Miljanović Zubac gostovala je u podkastu „PST!“ portala Gerila.info, gdje je govorila o prijetnjama, fizičkim napadima i porukama koje su joj upućivane zbog njenog istraživačkog rada.

Navela je imena šest visokih bezbjednosnih zvaničnika za koje smatra da bi bili odgovorni ukoliko joj se nešto dogodi, te optužila institucije da namjerno izbjegavaju da joj pruže zaštitu. „Smatram da oni žele da mi se nešto dogodi“, rekla je tada.

Uprkos prijetnjama i pritiscima, poručila je da neće odustati od izvještavanja o temama koje povezuju organizovani kriminal i dio bezbjednosnog aparata u BiH.

GERILA

The post Nataša Miljanović Zubac puštena iz pritvora: „Ovo me neće zaustaviti, idemo dalje“ first appeared on Gerila.info.

Kao da nije dovoljno što im političari implicitno stavljaju metu na čelo, što građani smatraju da nije loše da novinari ponekad “dobiju po glavi”, što su egzistencijalno ugroženi, proskribovani, “umorni, uplašeni i veoma gladni”, novinari više nemaju povjerenja ni u sami sebe. Na pitanje da li smatraju da tužbe za klevetu utiču na medijske slobode i predstavljaju pritisak na novinare i medije, čak 44% novinara smatra da je dio tužbi osnovan, jer su mediji i novinari neprofesionalni. Bar tako smatraju ispitanici istraživanja o pritiscima na medije u Bosni i Hercegovini u okviru projekta “Sloboda govora i javni interes”.

Istraživanjem autora Radenka Udovičića, koje je realizovano od strane Helsinškog odbora za ljudska prava i portala Žurnal, uz podršku Centra za promociju civilnog društva, obuhvaćeni su novinari iz BiH koji su putem ankete odgovarali na pitanja koji su to najčešći problemi sa kojima se novinari susreću, zatim koji su najčešći načini kršenja profesionalnih prava, kao i na pitanja u vezi sa sigurnosti novinara, percepcijom novinarskih sloboda i novinarske solidarnosti.

Publikacija sa preporukama za angažman u pravcu efikasne zaštite profesionalnih prava novinara nastala kao rezultat navedenog istraživanja o specifičnim oblicima pritisaka na novinare i medije u BiH, predstavljena je na konferenciji koja se održala u petak, 17. januara 2020. godine u hotelu “Holiday” u Sarajevu.

Rezultati istraživanja, bar pojedini segmenti, više su nego zabrinjavajući. Prije svega, odgovori na već navedeno pitanje o uticajima tužbi za klevetu na medijske slobode. Pored 44% ispitanika koji su odgovorili da je dio tužbi osnovan, jer su mediji i novinari neprofesionalni, 15% ispitanih učesnika u istraživanju izjavilo je da tužbe za klevetu uopšte ne utiču na medijske slobode i ne predstavljaju pritisak na novinare i medije. Drugim riječima, manje od polovine ispitanika, nešto više od 40% smatra da tužbe za klevetu predstavljaju pritisak na medije i novinare, što je zabrinjavajuće, kao što navodi i autor istraživanja, zato što to nije stav šire javnosti, nego novinara, te čudi što oni imaju relativno nisko mišljenje o sebi.

“Zanimljivo” je bilo i pitanje o novinarskoj solidarnosti. Na pitanje da li smatraju da u BiH postoji novinarska solidarnost, samo 5% odsto je odgovorilo da postoji snažna solidarnost, dok je 67% izjavilo da solidarnost postoji samo između novinara i medija koji su na sličnoj političkoj liniji. Gotovo trećina, 28% ispitanika, uopšte ne smatra da postiji novinarska solidarnost u BiH.

Autor istraživanja naglašava da je profesionalna solidarnost među novinarima ključna za ostvarivanje njihovih prava. “Ukoliko nema jedinstva naspram ključnih postulata profesije i ostvarivanja medijskih sloboda, i formalni i neformalni centri moći koji utiču na rad medija imaće veću mogućnost za nesmetano činjenje pritisaka na novinare i medije.”

Zabrinjavajući je i podatak da je samo četvrtina medija u potpunosti stala iza svojih novinara koji su doživjeli pritisak. U svega 27% slučajeva, po tvrdnjama ispitanika, medij je u potpunosti stao iza svojih novinara, dok je 20% ispitanika izjavilo da medij uopšte nije stao iza svojih novinara. Više od 50%, tačnije 53% ispitanika, izjavilo je da da je podrška medija bila samo djelimična.

Autor navodi da ovi podaci ukazuju na to rukovodstva medija, i programska i vlasnička, često imaju politike i interese i da novinari koji “iskaču” iz zacrtanih matrica ostaju na cjedilu.

Većina novinara koji su učestvovali u istraživanju, njih 38%, nikada i nikome nije prijavila pritiske kojima su bili izloženi. Policiji je napad ili pritiske prijavilo 19% ispitanika, dok su njih 17% napad i pritiske prijavili nekome drugome, npr. kolegama, prijateljima, donatorima, što u suštini i ne predstavlja prijavljivanje napada nego dijeljenje informacija i vjerovatno dobijanje savjeta, kako naglašava autor istraživanja. Samo 13% ispitanika je pritiske i napade prijavilo novinarskim udruženjima, dok je isti procenat novinara informaciju o napadu i pritiscima objavio na svom mediju.

Što se ostalih pitanja tiče, preko 50% ispitanika je odgovorilo da je dobilo ili dobija verbalne prijetnje, što od nepoznatih ljudi putem elektronske komunikacije (30%), što od ljudi poznatog identiteta (21%). Petina ispitanika je izjavila su bili izloženi pritiscima urednika ili vlasnika medija zbog sadržaja, što pokazuje da značajan broj medija ima svoju “stranu” ili korelaciju sa oglašivačima ili sponzorima, navodi se u istraživanju.

Gotovo 20% novinara koji su učestvovali u istraživanju je doživjelo prijetnju koja je predstavljala ozbiljnu fizičku opasnost za njih ili njihove porodice.

Na pitanje kako je rezultovalo prijavljivanje napada ili pritiska, 31% ispitanika je izjavilo da je kroz medijske izvještaje skrenuta pažnja na napada, dok je 29% novinara navelo da još uvijek traje postupak. Manje od petine ispitanika, 15%, izjavilo je da je napadač osuđen, dok je čak četvrtina ispitanika istakla da je pokrenuti postupak kasnije odbačen.

Naposlijetku, što se sloboda novinara tiče, više od polovine ispitanika (56%) smatra da su medijske slobode u BiH na rubu demokratske prihvatljivost. Četvrtina novinara smatra da su medijske slobode loše, dok manje od petine ispitanika (17%) ističe da su medijske slobode dobre.

Iako se u publikaciji navode preporuke za angažman u pravcu efikasne zaštite profesionalnih prava novinara, kao što su stvaranje nezavisnog medijskog tijela koje bi imalo zadatak da prati pritiske i napade na novinare i pomaže u njihovom prijavljivanju i nadgledanju procesuiranja, za veći stepen medijskih sloboda neophodno je da se i sami novinari trgnu, počnu sebe više poštovati, budu solidarniji i angažovaniji u insistiranju na svojim pravima. Tek sa podizanjem samosvijesti i mišljenja o sebi, urednici, vlasnici medija, nosioci političke i ekonomske moći i šira javnost će početi da sa većim poštovanjem gledaju na novinare.

The post Istraživanje o pritiscima na medije u BiH: Bez međusobne solidarnosti i podrške medija, novinari više nemaju povjerenja ni u sebe first appeared on Gerila.info.