Vrhovni sud Republike Srpske poništio je rješenje Vlade Republike Srpske kojim je kompaniji Drvoexport iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja na lokalitetu Bukova Kosa. Presudom je preinačena ranija odluka Okružnog suda u Banjaluci, koji je odbio tužbe Centra za životnu sredinu i mještana okupljenih u neformalnoj grupi “Sačuvajmo Potkozarje”.

Vrhovni sud Republike Srpske jasno je povezao nezakonitosti u dodjeli koncesije sa pravom građana da štite svoju životnu sredinu i osporavaju odluke koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i imovinu.

Još važnije, sud je utvrdio da je Vlada RS koncesiju dodijelila bez obrazloženja, čime je prekršila osnovna pravila upravnog postupka i načelo transparentnosti.

U presudi se navodi da zainteresovana javnost zbog toga nije mogla na valjan način osporavati odluku o dodjeli koncesije, dok građani imaju pravo da osporavaju svaku odluku koja njihovu životnu sredinu stavlja u rizik. Sud zaključuje da su upravo zbog toga povrijeđena procesna prava javnosti i da su mještani imali legitiman pravni interes da pokrenu spor.

Prijedorski dežavu: Rudnik otvoren, presuda stigla kasnije

Paradoks ove priče, slično kao i u slučaju drugog prijedorskog rudnika (sa istim akterima) u selu Bistrica, je što presuda dolazi u trenutku kada rudnik već odavno radi, dok je za bistrički slučaj presuda o trećem ukidanju ekološke dozvole došla čak i nakon zatvaranja rudnika.

Dok su institucije godinama vodile sudske postupke, na Bukovoj Kosi su završena geološka istraživanja, otvoren je površinski kop, prošireno jalovište, a mještani tvrde da svakodnevno trpe posljedice eksploatacije.

Gerila je o ovom slučaju izvještavala još krajem 2023. godine, kada je objavljen dokumentarni film “Posljednja žetva u Bukovoj Kosi”, snimljen u vrijeme kada su građani pokušavali spriječiti dolazak rudarskih mašina. Tada su upozoravali da će završiti poput mještana Bistrice – sa rudnikom praktično u dvorištu i bez stvarnog uticaja na odluke koje se donose o njihovim životima.

Njihova predviđanja, na žalost, pokazala su se tačnim.

Kompanija Drvoexport započela je radove i prije nego što je pribavila sve potrebne dozvole, dok su se dozvole i koncesije naknadno “slagale” kroz institucije. U međuvremenu je Okružni sud dva puta poništavao ekološku dozvolu za rudnik, ali Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske svaki put izdaje novu.

Posljednja je izdata početkom februara ove godine, nakon čega je Centar za životnu sredinu ponovo pokrenuo upravni spor.

Sud: Transparentnost nije formalnost

Najznačajniji dio presude nije samo poništavanje koncesije, već obrazloženje zbog kojeg je ona poništena.

Vrhovni sud navodi da je Vlada Republike Srpske donijela odluku bez obrazloženja iz kojeg bi bilo moguće utvrditi zbog čega je upravo Drvoexport ispunio zakonske kriterijume za dobijanje koncesije.

Sud podsjeća da svako upravno rješenje mora sadržavati razloge na kojima se zasniva odluka, a da je Vlada pokušala naknadno ispraviti taj propust donošenjem posebnog rješenja koje nikada nije objavljeno u “Službenom glasniku Republike Srpske”. Zbog toga se smatra da je prvobitna odluka ostala bez obrazloženja.

Sud dalje zaključuje da je takvim postupanjem prekršeno načelo transparentnosti, ali i da je javnost onemogućena da efikasno osporava odluku koja direktno utiče na životnu sredinu.

To predstavlja jedan od najvažnijih pravnih zaključaka u dosadašnjoj sudskoj praksi kada su u pitanju koncesije u Republici Srpskoj.

Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, kaže da ova odluka predstavlja presedan.

“Ovo predstavlja vrijedan presedan za vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i interes zaštite životne sredine. Sud uspostavlja bitnu vezu između nezakonite dodjele koncesije i povrede procesnih i materijalnih prava javnosti”, rekao je Skomorac.

Njegova ocjena je da će ova presuda imati značaj i za druge postupke koje Centar trenutno vodi protiv spornih koncesija širom Republike Srpske.

Advokatica Dragana Stanković, koja je zastupala mještane Bukove Kose i Centar za životnu sredinu, ističe da je Vrhovni sud praktično potvrdio da građani imaju pravo osporavati odluke Vlade kada one mogu ugroziti njihovu životnu sredinu.

“Vrhovni sud je upozorio i da je ova koncesija dodijeljena bez navođenja razloga iz kojih bi se moglo zaključiti koji su zakonski kriterijumi za dodjelu ispunjeni, te da su time i tužioci spriječeni da valjano osporavaju takvu odluku”, naglasila je ona.

Za mještane Bukove Kose ova presuda dolazi nakon godina života uz površinski kop koji je, kako tvrde, potpuno promijenio selo.

Miroslav Stakić, jedan od najglasnijih protivnika rudnika, kaže da presuda potvrđuje ono na šta su od samog početka upozoravali.

“Ovom presudom je konačno ogoljen sav besmisao i bezakonje kojem smo izloženi već tri godine. Otvaranjem ovog rudnika mještani su ostali bez vode i bez mogućnosti da udišu zdrav vazduh zbog konstantnog samozapaljenja uglja. Lokalni put više nije bezbjedan, a privatna imovina nam se bukvalno otima pred očima. Od samog početka smo potpuno isključeni iz procesa odlučivanja po pitanju Bukove Kose, nismo imali ni javne rasprave, niti pravo da kažemo ijednu riječ o sudbini naših ognjišta”, ogorčen je Stakić.

Dodaje da će se borba nastaviti bez obzira na sudsku odluku.

Njegove riječi potvrđuju i prizori koje su ekipa Gerile zabilježila na terenu nekoliko puta. Nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci danas su pretvoreni u crne površine površinskog kopa. Kuće se nalaze na svega nekoliko desetina metara od mjesta eksploatacije, dok mještani mjesecima upozoravaju na prašinu, buku, klizišta, probleme sa vodom i česta samozapaljenja lignita zbog visokog sadržaja sumpora.

Gerila je ranije objavila i da pojedini vlasnici zemljišta tvrde kako se eksploatacija odvija na znatno većoj površini od one za koju je izdata dozvola, dok je zbog širenja kopa ugroženo i spomen-područje Jezerine, mjesto stradanja više od stotinu srpskih civila u Drugom svjetskom ratu.

Jedna presuda, više otvorenih pitanja

Iako je Vrhovni sud poništio odluku o dodjeli koncesije za istraživanje uglja, ostaje otvoreno pitanje šta će ova presuda značiti za rudnik koji već uveliko radi.

Naime, nakon istraživanja uslijedila je eksploatacija, izdavane su nove dozvole, a institucije Srpske nijednog trenutka nisu obustavile radove.

Istovremeno, upravo je ovaj rudnik postao jedan od najčešće pominjanih primjera u međunarodnim izvještajima koji govore o zaštiti životne sredine i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Mary Lawlor, nakon posjete Bosni i Hercegovini 2025. godine, u izvještaju predstavljenom pred Savjetom UN-a za ljudska prava u Ženevi eksplicitno je preporučila institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za rudnik Bukova Kosa i intenzivnije sarađuju sa lokalnom zajednicom. Te preporuke, naravno, ni do danas nisu provedene.

Istovremeno, pred Komitetom UN-a za usklađenost sa Aarhuskom konvencijom vodi se postupak upravo zbog načina na koji Republika Srpska dodjeljuje koncesije, nakon što je Centar za životnu sredinu ukazao da se javnost sistemski isključuje iz odlučivanja o projektima koji mogu imati ozbiljne posljedice po životnu sredinu.

Šta dalje?

Ako je koncesija bila nezakonita, šta je sa svim odlukama koje su donesene nakon nje? Da li će Vlada Republike Srpske poništiti ili preispitati sve kasnije akte koji su proizašli iz takve odluke? Hoće li Ministarstvo energetike i rudarstva pokrenuti novi postupak ili će pokušati pronaći novi pravni osnov za nastavak eksploatacije?

Još važnije, hoće li iko snositi odgovornost zbog činjenice da je rudnik praktično otvoren i stavljen u funkciju prije nego što su razriješene brojne pravne dileme na koje su mještani i organizacije civilnog društva upozoravali još 2023. godine?

Vrhovni sud Republike Srpske prvi put je jasno rekao da odluke o koncesijama nisu isključivo pitanje ekonomije i investicija, već i pitanje osnovnih ljudskih prava.

Koliko puta je potrebno reći i napisati da stanovnici ove zemlje imaju pravo da znaju zbog čega je odluka da dio nečijeg sela, šume ili izvora postane rudnik donesena? Kao i da građani moraju od početka da učestvuju u tom procesu i da je ospore ukoliko smatraju da ugrožava njihovo zdravlje, imovinu ili životnu sredinu.

Ova presuda je to, napokon, i formalno potvrdila.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrhovni sud RS poništio koncesiju za rudnik Bukova Kosa: Presuda koja bi mogla promijeniti pravila igre?! first appeared on Gerila.info.

Tako bi se u jednoj rečenici mogao sažeti višegodišnji pravni i institucionalni slučaj rudnika uglja „Bistrica“ kod Prijedora, gdje je Okružni sud u Banjaluci po treći put poništio ekološku dozvolu koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića za eksploataciju uglja.

Najnovijom presudom sud je ponovo utvrdio da resorno ministarstvo nije pravilno utvrdilo činjenice niti postupilo po ranijim sudskim uputstvima, čime je nastavljen pravni apsurd koji traje godinama. Presuda od 2. juna 2026. godine potvrđuje da je dozvola izdata uz ozbiljne proceduralne nedostatke, uprkos tome što je sud već dva puta ukazivao na iste probleme.

Slučaj Bistrice već je postao jedan od najupečatljivijih primjera načina na koji institucije Republike Srpske upravljaju projektima eksploatacije prirodnih resursa. Prvu ekološku dozvolu sud je poništio 2024. godine jer nije bilo adekvatno utvrđeno takozvano „nulto stanje“ životne sredine, odnosno stanje prostora prije početka rudarskih radova. Istovremeno, utvrđeno je da investitor nije dostavio projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta.

Sud je tada prihvatio argumente Centra za životnu sredinu i mještana Bistrice da su radovi započeli prije nego što su pribavljene potrebne dozvole i prije nego što je dodijeljena koncesija. Time je, praktično, bilo onemogućeno da se naknadno utvrdi stvarno stanje životne sredine koje je trebalo biti predmet zaštite.

Nakon toga Ministarstvo je investitoru izdalo novu dozvolu, ali je i ona prošle godine poništena. Sud je tada zaključio da dokumentacija na osnovu koje je dozvola izdata ne odražava stvarno stanje na terenu, posebno imajući u vidu tvrdnje o proširenju eksploatacionih granica i činjenicu da su pojedini izvještaji izrađivani tek nakon što su radovi već bili izvedeni.

Umjesto da nakon druge presude riješi otvorena pitanja, Ministarstvo je ponovo izdalo dozvolu!?

Ovoga puta sud je utvrdio da se nadležni organ uglavnom oslonio na tvrdnje investitora da je projekat realizovan u skladu sa dozvolama, bez provođenja potpunog ispitnog postupka i bez samostalne provjere ključnih činjenica.

Posebno je problematično što su institucije raspolagale informacijama da su rezerve uglja već iscrpljene i da je investitoru naloženo pribavljanje dokumentacije za zatvaranje rudnika, dok pitanje eventualnog nezakonitog proširenja eksploatacije nikada nije do kraja razjašnjeno.

„Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti“, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.

Zvuči nevjerovatno, ali samo za neupućene u dešavanja u Srpskoj, ali dok su se pred sudovima vodili sporovi o zakonitosti dozvola, rudnik je radio, ugalj je iskopan, a eksploatacija završena. Kompanija „Drvo-export“ je još ranije saopštila da je rudnik zatvoren i da su sve planirane rezerve uglja eksploatisane.

Mještani Bistrice, međutim, tvrde da iza projekta nije ostala uređena površina, već klizišta, jalovišta, izmijenjeni vodotoci i devastiran prostor. U njihove tvrdnje uvjerila se i redakcija Gerile koja je o tome snimila i video.

Tokom prethodnih mjeseci mještani su upozoravali na zamućenje rijeke Crljenjače, naslage jalovine uz vodotok i moguće posljedice po lokalni vodovodni sistem.

Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa grupu mještana, smatra da je problem dodatno produbljen činjenicom da sud ni nakon trećeg poništenja nije sam riješio upravnu stvar, iako je, prema njenom tumačenju, za to imao zakonski osnov.

“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, navela je Stanković.

Za Zorana Ninića, jednog od najistaknutijih protivnika projekta među lokalnim stanovništvom, cijeli slučaj predstavlja dokaz duboke institucionalne krize.

„Vjerovatno će rudnik u Bistrici ući u knjigu rekorda kao jedini rudnik u savremenom svijetu koji je otvoren, eksploatisane sve procijenjene bilansne rezerve, i navodno zvanično zatvoren, a da od prvog dana nisu imali dozvole za rad i dodjeljenu koncesiju“, kaže Ninić.

Iako je eksploatacija završena, pravna priča nije ni blizu kraja. Koncesioni ugovor važi do 2028. godine, što znači da investitor i dalje ima obavezu da izvrši rekultivaciju i remedijaciju terena. Upravo će pitanje sanacije prostora biti jedan od ključnih testova za institucije koje su do sada, prema ocjeni suda, više puta propustile da pravilno utvrde činjenice i zaštite javni interes.

Istovremeno, još nije počelo ni parnično suđenje koje su mještani pokrenuli protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i investitora zbog navodne povrede osnovnih ljudskih prava. Taj postupak najavljivan je za proljeće ove godine, ali još nije otvoren.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sud treći put poništio ekološku dozvolu za rudnik Bistrica: Ugalj iskopan, rudnik zatvoren first appeared on Gerila.info.

Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić i ministar saobraćaja i veza Zoran Stevanović obišli su danas gradilište u Ivanjskoj kod Banjaluke, gdje su istakli da se radovi odvijaju bez zastoja, ali su istovremeno priznali da još postoje sudski sporovi koji utiču na potpuno uvođenje izvođača u posao.

„Ostali su još neki neznačajni problemi kada je riječ o eksproprijaciji. Radi se o tridesetak predmeta koji su sada u nadležnosti sudova. Očekujemo da će se ti sporovi vrlo brzo riješiti kako bi izvođač radova bio uveden u posao cijelom dužinom trase i mogao da radi u punom kapacitetu“, rekao je Stevanović.

Minić je poručio da će od Ministarstva pravde tražiti da se postupci koji se vode pred sudovima ubrzaju, uz negiranje da je riječ o pritisku na sudove.

„Dinamika radova ide u predviđenom roku bez bilo kakvih zastoja. Međutim, važno je da se što prije okončaju postupci o imovinsko-pravnim odnosima. To su jedine stvari koje bi mogle praviti probleme na određenim sekcijama trase“, rekao je Minić.

Iako zvaničnici govore o planiranoj dinamici, upravo su imovinsko-pravni sporovi godinama jedan od ključnih problema projekta čija je ukupna dužina oko 40 kilometara.

Prema podacima izvođača, trenutno je otvoreno oko 22 kilometra trase. Na gradilištu se gradi pet vijadukata, četiri mosta, šest nadvožnjaka i dvadeset propusta, dok je angažovano više od 50 inženjera i preko 200 mašina.

Predstavnici Vlade su najavili da će sve biti završeno u naredne dvije godine.

Kineski partner i ugovor koji je godinama bio skriven

Koncesioni ugovor za izgradnju autoputa Banjaluka-Prijedor Vlada Republike Srpske potpisala je krajem 2018. godine sa kineskom državnom kompanijom Shandong Hi-Speed International (SDHS), dijelom velike kineske grupacije Shandong Hi-Speed Group sa sjedištem u provinciji Shandong na istoku Kine.

Prvobitna vrijednost projekta procijenjena je na oko 297 miliona eura, dok je koncesija ugovorena na period od 30 godina. Prema ranije objavljenim podacima, kineski partner trebalo je da finansira i izgradi auto-put, a prihode ostvaruje kroz naplatu putarine i druge ugovorene mehanizme tokom trajanja koncesije.

Međutim, od samog početka projekat je pratio problem netransparentnosti.

Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske godinama je odbijalo da javnosti dostavi ugovor sa kineskom kompanijom, pozivajući se na zaštitu poslovnih interesa investitora. Zbog toga su Transparency International BiH i druge organizacije pokrenule više upravnih sporova protiv Ministarstva.

Okružni sud u Banjoj Luci u više navrata presudio je da Ministarstvo nezakonito uskraćuje pristup informacijama. U jednoj od presuda sud je naveo da je zadatak institucija da štite interes građana, a ne poslovne interese koncesionara kojem je dato pravo da decenijama upravlja javnom infrastrukturom.

Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je čak i kineska kompanija u jednom trenutku pristala da dio ugovora bude objavljen, osim određenih dijelova finansijskog modela, ali je Ministarstvo i nakon toga odbijalo da dostavi dokumentaciju, što je dovelo do novih tužbi i novih sudskih presuda protiv institucija Republike Srpske.

Ministar Zoran Stevanović danas ipak govori da se u vezi ovog ugovora ništa ne krije.

Poskupljenje projekta za 90 miliona evra

Pored pitanja transparentnosti, projekat prati i značajno povećanje troškova.

Vrijednost izgradnje u međuvremenu je povećana za približno 90 miliona eura, pa se ukupna procijenjena cijena približila iznosu od 388 miliona eura. Kao razlog navedeni su rast cijena građevinskog materijala, energenata i troškova izvođenja radova u odnosu na period kada je dostavljena prvobitna ponuda.

Govoreći o aneksima ugovora, Stevanović je danas potvrdio da su cijene korigovane, ali je istakao da nije upoznat sa svim detaljima tih izmjena.

„Prvobitni ugovor potpisan je 2019. godine i nije realno očekivati da se šest ili sedam godina kasnije radovi izvode po istim cijenama. Konsultantska kuća je napravila određene parametre povećanja cijena i pristupilo se potpisivanju aneksa. Ne znam sve detalje jer se to dešavalo u periodu prethodnog ministra. Ne vjerujem da će biti novih korekcija cijena“, rekao je Stevanović.

Kineski koncesionar se često pojavljuje u pričama o kontroverznim infrastrukturnim projektima

Shandong Hi-Speed Group (SDHS) jedna je od najvećih kineskih državnih infrastrukturnih kompanija sa sjedištem u gradu Jinan, u provinciji Shandong.

Prema javno dostupnim podacima, grupa upravlja imovinom vrijednom više od 200 milijardi dolara i posluje u oblasti autoputeva, željeznica, mostova, logistike, energetike i velikih međunarodnih infrastrukturnih projekata.

Posljednjih godina kompanija se pojavljuje u velikom broju projekata širom Afrike, Azije i Evrope, ali njen međunarodni rast često su pratila pitanja transparentnosti, političkih veza, finansijskih aranžmana i povećanja troškova.

Jedan od najvećih udara na reputaciju kompanije dogodio se 2022. godine kada su kineske antikorupcijske vlasti pokrenule istragu protiv tadašnjeg predsjednika Shandong Hi-Speed Group Sun Lianga. Kineski poslovni medij “Caixin” objavio je da se istraga odvija u okviru šire kampanje protiv korupcije u velikim državnim kompanijama, dok su mediji ukazivali na njegove veze sa drugim visokoprofilnim finansijskim i političkim aferama u Kini.

Samo nekoliko sedmica kasnije nestao je iz javnosti i bivši izvršni direktor kompanije Wang Huabing, za kojeg je Caixin objavio da je najvjerovatnije takođe pod istragom kineskih vlasti.

U Africi je među najpoznatijim projektima kompanije izgradnja puta Juba-Rumbek u Južnom Sudanu, projekta vrijednog više od 736 miliona dolara finansiranog kroz kontroverzni model „nafta za puteve“. Projekat je godinama bio predmet političkih sukoba, optužbi za netransparentno upravljanje novcem i sporova oko kvaliteta izvedenih radova.

Južni Sudan je 2020. godine čak privremeno suspendovao dio radova nakon žalbi na kvalitet izgradnje, dok su pojedini državni zvaničnici javno pozivali kineskog izvođača da preuzme odgovornost za oštećenja na već izgrađenim dionicama.

Situacija je dodatno eskalirala nakon što je revizorski izvještaj iz 2023. godine ukazao na sumnje u finansijske nepravilnosti i moguće zloupotrebe povezane sa projektom Juba-Rumbek, što je izazvalo novu političku raspravu o ulozi kineskih izvođača i načinu finansiranja infrastrukturnih projekata u toj zemlji.

Kompanija se posljednjih godina nalazi i među glavnim kineskim partnerima u velikim saobraćajnim projektima u Keniji. Krajem 2025. godine Shandong je zajedno sa kineskom kompanijom CRBC dobio posao izgradnje autoputa Nairobi-Nakuru vrijedan oko 1,5 milijardi dolara, nakon što je prethodni evropski aranžman propao. Projekat je odmah izazvao političke polemike zbog dugoročne koncesije, modela naplate putarine i mogućeg finansijskog rizika za državu.

Kenijski mediji objavili su da su vlasti u jednom trenutku odbile prvobitne prijedloge kineskih kompanija. I pojedini opozicioni političari upozoravali su na netransparentne pregovore i pokušaje da se veliki infrastrukturni ugovori zaključuju izvan pune javne kontrole.

Dodatne polemike izazvao je i izvještaj kenijskog Ministarstva finansija koje je upozorilo da bi, u slučaju manjeg saobraćaja od planiranog, poreski obveznici mogli snositi dio finansijskog tereta kroz modele javno-privatnog partnerstva povezane sa velikim putnim projektima. Sličan model predviđen je i za autoput od Banjaluke do Prijedora.

Đorđe Vujatović, gerila.info

The post Od tajnog ugovora do skupljeg projekta: Šta danas znamo o autoputu Banjaluka-Prijedor? first appeared on Gerila.info.

Ministarstvo je novu ekološku dozvolu za rudnik u Bukovoj Kosi izdalo početkom februara. Sve se dešava nakon što je Okružni sud u Banjaluci poništio prethodnu, u decembru prošle godine.

Ministarstvo je novom dozvolom ugasilo razgorene nade mještana ovog sela kod Prjedora da bi rudnik, koji pod nerazjašnjenim okolnostima počeo sa radom, mogao biti zatvoren.

U Centru za životnu sredinu resorno ministarstvo su tužili zbog činjenice da je investitor oslobođen izrade Plana spriječavanja nesreća velikih razmjera. U ovoj nevladinoj organizaciji napominju kako je na lokalitetu Bukove Kose u više navrata do sada zabilježeno samozapaljenje uglja.

“Posebno ističemo da je Ministarstvo dopustilo radove bez uvida javnosti u Plan rekultivacije, čime je prekršen Zakon o zaštiti životne sredine. Ovakvim propustima direktno se obesmišljavaju ekološke dozvole i kao takve služe isključivo interesima kapitala“, napisano je na FB stranici Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Ekipa Gerila info prije desetak dana posjetila je Bukovu Kosu. Prizor koji smo tamo zatekli podsjeća na scene iz postapokaliptičnih filmova.

Ministarstvo Bojana Vipotnika je prvu ekološku dozvolu preduzeću Drvoexport izdalo u maju prošle godine. Inače kompanija Drvoexport iz Teslića je radove na iskopavanju uglja u Bukovoj Kosi počela još 2024. godine prije dobijanja koncesije i potrebnih dozvola. Ta kompanije se dovodi u vezu sa odbornikom SNSD-a u Tesliću Srđanom Klječaninom Rufijem. Ista kompanija u slučnim okolnostima kopa rudu i u Bistrici, selu između Prijedora i Banjaluke. Godinama se spekulise da se ugalj iz Bukove Kose i Bistrice vozi u Srbiju a da su u posao uključene kompanije pojedinaca koji su vrlo bliski režimu Aleksandra Vučića. Gerila info je ranije objavila kako je čitav posao dogovoren na relaciji Milorad Dodik-Aleksandar Vučić. Ni iz Vučićevog ni iz Dodikovog kabineta nikada nisu odgovorili na naša pitanja u vezi rudnika u Bukovoj Kosi i Bistrici.

Iskopavanja u Bukovoj Kosi traju već dvije godine. Mještani tog sela isto toliko upozoravaju na različite nepravilnosti, kršenje zakona ali i uništavanje sela.

Kop se nalazi u srcu sela, od najbližih kuća udaljen manje od stotinu metara. Iz kopa, budući da je ugalj koji se kopa jako lošeg kvaliteta i sadrži deset procenata sumpora, isparava ovaj hemijski element, zbog čega su u nekoliko navrata, bez efekta, protestovali i građani Prijedora, koji je udaljen osam kilometara. Iz vazduha selo izgleda kao postapokaliptično područje, a nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci pretvoreni su u crne ponore.

Miroslav Stakić, čija kuća se nalazi neposredno uz kop kaže kako dvije godine vodi institucionalnu borbu kako bi zaštitio svoje imanje ali i selo od uništenja.

“Situacija je i dalje pravno i institucionalno nestabilna. Postoje ozbiljna pitanja u vezi sa zakonitošću pojedinih radova, uticajem na životnu sredinu, kao i odnosom institucija prema prijavama i zahtjevima za nadzor. Ključni problemi ostaju: degradacija prostora, klizišta, prašina, buka i pitanje vodosnabdijevanja“, kaže Stakić za Gerila info.

Stakić kaže da su na njegovom imanju zbog rudnika evidentirana fizička šteta i degradacija zemljišta uključujući narušavanje infrastrukture i štetu na višegodišnjim zasadima voća, mahom stabala oraha.

“Šteta je značajna, kompleksna i ne može se svesti isključivo na finansijski iznos. Ona ima više dimenzija: materijalnu, ekološku i dugoročnu. Materijalna šteta obuhvata oštećenja zemljišta, infrastrukture i višegodišnjih zasada. Ekološka šteta odnosi se na degradaciju prostora, uticaj prašine, buke i promjene u režimu površinskih i podzemnih voda. Dugoročna šteta je možda i najteža, jer podrazumijeva trajno narušavanje kvaliteta života, smanjenje upotrebne i tržišne vrijednosti imovine, kao i potencijalne posljedice koje će se tek manifestovati kroz vrijeme“, kaže Stakić.

Iz kabineta gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora nisu odgovorili na naša pitanja u vezi Bukove Kose. Javor, koji je i član Dodikovog SNSD-a, ni ranije nije odgovarao na pitanja u vezi ovog rudnika. Generalno i on i kompletna prijedorska vlast ponašaju se kao da se i Bukova Kosa i Bistricadešavaju negdje stotinama kilometara daleko od ovog grada a ne na svega desetak kilometara od centra.

Miroslav Stakić je zbog svega podnio više prijava različitim republičkim inspekcijama. navodi i da Drvoexport ima dozvolu za eksploataciju rude na površini od oko 9 hektara a da se u praksi ruda vadi na površini od oko tridesetak hektara.

Rudnik je ugrozio i spomen područje iz Drugog Svjetskog rata u selu. Riječ je o lokalitetu Jezerine, mjestu stradanja 103 srpska civila, od čega više od 80 djece u Drugom Svjetskom ratu.

Inače prijedorski odbornici su prije dvije godine digli ruke protiv davanja saglasnosti za otvaranje rudnika u Bukovoj Kosi. Njihovo protivljenje kratko je trajalo. Nakon opomene vrha vlasti iz Banjaluke iz ove lokalne zajednice više se niko zvanično ne oglašava.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Život u paklu uglja Bukove Kose! first appeared on Gerila.info.

U svom zahtjevu (koji objavljujemo na kraju ovog teksta), direktorica tvrdi da je netačna informacija da je protiv nje podnesen izvještaj, da su joj objavom imena povrijeđena prava zagarantovana Zakonom o zaštiti ličnih podataka, kao i da je prekršeno načelo pretpostavke nevinosti. Uz to navodi da joj je nanesena nematerijalna šteta i najavljuje moguće pravne korake.

Međutim, centralna tvrdnja njenog zahtjeva za demanti pokazala se netačnom.

Policijska uprava Prijedor je u svom zvaničnom saopštenju jasno navela da je 12. januara Okružnom javnom tužilaštvu Prijedor podnesen izvještaj protiv lica inicijala D.R. iz Prijedora, zbog postojanja osnova sumnje da je, kao direktor javne ustanove, tokom 2024. i 2025. godine protivpravno prisvajala novac iz blagajne.

Nakon prijema zahtjeva za demanti, redakcija Gerila.info je ponovo provjerila informacije kod Policijske uprave Prijedor, gdje nam je potvrđeno da je izvještaj podnesen.

Iznošenje suprotne tvrdnje u zahtjevu za demanti ne može se posmatrati kao greška ili nesporazum, već kao svjesno iznošenje neistine s ciljem diskreditacije medija i vršenja pritiska na uredničku politiku, što je nedopustivo u demokratskom društvu.

Posebno je problematično pozivanje na Zakon o zaštiti ličnih podataka u situaciji kada je riječ o rukovodiocu javne ustanove, o predmetu od izuzetnog javnog interesa i o informacijama koje su već prethodno objavili brojni drugi mediji – čak i prije Gerila.info.

Pokušaj da se odgovornost za objavljivanje imena prebaci na jedan medij, iako informacija nije ni nova ni ekskluzivna, predstavlja svjesno manipulisanje činjenicama.

Ni navodi o kršenju pretpostavke nevinosti nemaju utemeljenje.

Novinar portala Gerila.info nigdje nije naveo da je direktorica kriva, niti da je počinila krivična djela. Objavljeno je isključivo ono što su saopštili nadležni organi – da postoji osnov sumnje i da je izvještaj podnesen.

Upravo to i jeste jedan od stubova profesionalnog novinarstva: prenošenje informacija od javnog značaja iz zvaničnih izvora, bez presuđivanja i bez senzacionalizma.

Direktorica se u zahtjevu poziva i na odluku Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH u vezi sa prijavom za mobing, navodeći da je postupak obustavljen kao neosnovan.

Međutim, javnosti i medijima nikada nije predočila rješenje Ombudsmana, iako je ranije izjavila da će dati komentar tek nakon što pošalje odgovor toj instituciji, nakon prijave radnika.

Pozivanje na dokument koji nije učinjen javnim predstavlja još jedan primjer selektivnog i netransparentnog iznošenja informacija.

Dodatno, na cijeli slučaj reagovalo je i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, koje je u javnom saopštenju naglasilo da neće tolerisati bilo kakav oblik zloupotrebe službenog položaja u obrazovnom sistemu i pozvalo nadležne institucije da u što kraćem roku utvrde sve relevantne činjenice. Time je i resorno ministarstvo potvrdilo ozbiljnost navoda i nesporan javni interes.

Upozoravamo da se demanti ne može koristiti kao sredstvo pritiska, zastrašivanja ili pokušaj prepravljanja zvaničnih saopštenja institucija, niti kao alat za ličnu interpretaciju činjenica koje su već utvrdili nadležni organi.

Redakcija Gerila.info ostaje pri svim objavljenim informacijama i nastaviće da o ovom slučaju izvještava odgovorno, argumentovano i isključivo u interesu javnosti — bez obzira na pritiske.

U NASTAVKU KOMPLETAN TEKST ZAHTJEVA ZA DEMANTI:

“Poštovani,

Dana 12.1.2025. godine na internet stranici Gerila.info objavljen je tekst pod naslovom – Visokopozicionirana članica- SNSD-a kao direktorica škole u Prijedoru osumljičena za pronevjeru – u kojem je objavljeno moje puno ime i prezime, te je dalje navedeno da je podnešešen Izvještaj Okružnom javnom tužilaštvu o počinjenom( što je netačno)krivičnom djelu, čime ste postupili suprotno odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka, kao i načelu pretpostavke nevinosti, jer moja krivica nije dokazana. Na ovaj način ste me u javnosti stigmatizovali kao učinioca krivičnih djela bez postojanja pravosnažne sudske odluke.

Objavljivanjem netačnih i nepotpunih informacija, kao i neovlašćenim korišćenjem mojih ličnih podataka, nanesena mi je nematerijalna šteta u vidu duševnog bola i narušavanja ugleda, te je ugroženo i moje zdravstveno stanje, zbog čega zadržavam pravo pokretanja odgovarajućih pravnih postupaka u skladu sa važećim propisima.

Ovim putem Vas pozivam da, u skladu sa profesionalnim i etičkim standardima novinarske profesije, prije objavljivanja tekstova utvrdite i provjerite istinitost svih navoda.

Imajući u vidu sve navedeno, tražim da bez odlaganja objavite demant navedenog teksta, u kojem ćete jasno i nedvosmisleno iznijeti pravo i potpuno činjenično stanje.

S poštovanjem,

Direktor OŠ ,,Dositej Obradović,, Prijedor

Dubravka Rađenović

DOPUNA: 

Pisali ste i o tome radnici OŠ „Dositej Obradović“ iz Prijedora protiv mene, kao direktora škole, podnijeli prijavu za mobing Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH.

Ovim putem ukazujem i obavještavam vas da je Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH u predmetu broj: Ž-BL-06/25 od 26.12.2025. godine donijela odluku da ne provodi dalje istražne radnje po navedenoj žalbi, iz razloga što je utvrđeno da je žalba neosnovana.

Dubravka Rađenović”

The post Direktorica škole iz Prijedora tražila demanti, ali iznijela netačne tvrdnje i pokušala relativizovati zvanična saopštenje policije first appeared on Gerila.info.

Ona se sumnjiči za da je počinila krivična djela zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja i pronevjera.

“D.R. se tereti da je tokom 2024. i 2025. godine kao direktor javne ustanove u Prijedoru iskoristila službeni položaj i protivpravno prisvojila novac iz blagajne, čime je oštetila javnu ustanovu za određeni novčani iznos”, saopšteno je iz prijedorske policije.

Inače, ime Dubravke Rađenović nije nepoznato javnosti, posebno u Prijedoru. Naime, riječ je o visokopozicioniranoj članici SNSD-a, koja je čak bila kandidat na prethodnim izborima, za poziciju poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Bivša predsjednica Aktiva žena SNSD Prijedor

Rađenović je bivša predsjednica Aktiva žena SNSD u pomenutom gradu, te je prilikom stranačkih aktivnosti često bila i u društvu sa predsjednikom SNSDS-a Miloradom Dodikom.

Prilikom prošlogodišnje proslave Osmog marta Dana žena u Prijedoru, Rađenovićeva je iskazala podršku Dodiku, koji je nekoliko dana prije proslave osuđen u Sudu BiH.

„51 Mjesni odbor SNSD-a Prijedor proslavlja Dan žena, ali i daje nesebičnu podršku našem od naroda izabranom predsjedniku RS Miloradu Dodiku i svim institucijama Republike Srpske sa jasnom porukom:Aktiv žena SNSD-a Prijedor uvijek i zauvijek uz svoga predsjednika“, rekla je tom prilikom Rađenovićeva.

I Dodik se tom prilikom pozitivno oglasio o radu članica u Aktivu žena.

„U našoj partiji mnogo žena je na važnim funckijama i rukovodećim mjestima i mi znamo da su one vrijedne i da rade dobro i odgovorno svoje poslove”, izjavio je tada Dodik.

Prijavljena za mobing, ombudsmeni istražuju slučaj

U septembru prošle godine, grupa radnika u OŠ Dositej Obradović podnijela je ombudsmenu za ljudska prava BiH prijavu protiv Rađenovićeve za mobilng.

Kako su naveli lokalni mediji, oni su u prijavi naveli da od direktorice trpe uznemiravanje i mobing.

U prijavi je navedeno da su više puta bili izloženi uvredljivom, ponižavajućem i klevetničkom postupanju od strane direktora koje se ponavlja duži vremenski period, sve od preuzimanja dužnosti direktora u novembru 2023. godine.

„Takvo postupanje kod nas zaposlenih izaziva osjećaj straha, nesigurnosti i poniženja, te stvara neprijateljsko i zastrašujuće radno okruženje“, naveli su radnici i pobrojali i opisali konkretne primjere ponašanja direktorice za koje tvrde da „stvara psihički pritisak, narušava dostojanstvo i integritet zaposlenih, te predstavlja oblik uznemiravanja i mobinga na radu“.

Prijavu su podnijeli sekretar škole Stevo Drča, pedagog Vesna Radulović, psiholog Sonja Predojević, profesor razredne nastave Slađana Knežević i administrativno-finansijski radnik Jelena Sadžak.

U prijavi su podsjetili da svaki radnik ima pravo na zaštitu dostojanstva i integriteta na radu, na rad u sigurnom, nepristrasnom i dostojanstvenom radnom okruženju, zaštitu od mobinga i psihičkog uznemiravanja.

„Ovakvim ponašanjem poslodavca ova prava su nam narušena“, poručili su zaposleni ove škole koji su zaštitu zatražili od ombudsmena, a najavili su obraćanje i drugim institucijama.

Sama Rađenović Dubravka Rađenović potvrdila je da je upoznata da su se ombudsmenima obratil radnici škole, te da se ne može oglašavati u javnosti dok se ne okonča procedura oko odgovora prema ombudsmenu.

Lokalni mediji u Prijedoru čak su objavili i tekst kompletne prijave protiv Rađenovićeve, gdje se navodi da je, između ostalog, zaposlenike vrijeđala i pogrdno im se obraćala.

PRENOSIMO KOMPLETAN TEKST PRIJAVE

PREDMET: Prijava za uznemiravanje i mobing u javnoj ustanovi

Poštovani,

Obraćamo Vam se kao zaposleni JU Osnovne škole “Dositej Obradović” Prijedor, u kojoj smo tokom obavljanja radnih zadataka više puta bili izloženi uvredljivom, ponižavajućem i klevetničkom postupanju od strane odgovorne osobe u ustanovi, direktora škole Dubravke Rađenović.

Radi se o ponašanju koje se dešava tokom radnih sastanaka i obavljanja redovnih radnih zadataka, a koje se ponavlja kroz duži vremenski period, konkretnije od preuzimanja dužnosti direktora u novembru 2023. godine. Takvo postupanje kod nas zaposlenih izaziva osjećaj straha, nesigurnosti i poniženja, te stvara neprijateljsko i zastrašujuće radno okruženje.

Konkretni oblici ponašanja uključuju:

• otvoreno iznošenje tvrdnji da „nema povjerenja u nas kao radnike“;
• izjave da je prije preuzimanja dužnosti direktora u ovoj ustanovi „upozorena na nas radnike da nas se čuva“;
• optužbe prema nama da „prenosimo informacije“ i “da informacije cure” sa radnih sastanaka;
• tvrdnje da joj mi kao radnici „podmećemo“ i „želimo da je se riješimo“;
• konstantno zaboravljanje informacija koje su joj uredno iznesene, nakon čega optužuje radnike da je nisu obavijestili, tvrdeći da „njoj ništa nije rečeno“ i da „ona ništa ne zna o tome“. Na taj način nepravedno prebacuje odgovornost na nas zaposlene, iako smo uredno obavili svoj dio posla, što stvara dodatnu napetost, osjećaj krivice i nesigurnosti kod nas radnika;
• zahtjev da prilikom saopštavanja informacija vezanih za posao to činimo na način koji bi njoj omogućio da „osvijesti“ te informacije kao važne. Ovakav zahtjev dodatno prebacuje odgovornost sa poslodavca na nas radnike i stvara psihički pritisak, jer moramo prilagođavati način rada i komunikacije prema ličnim potrebama poslodavca, umjesto da normalno izvršavamo svoje radne obaveze;
• zadire u privatan život i slobodno vrijeme nas zaposlenih, komentarišući s kim se družimo i s kim pijemo kafu, čime narušava pravo radnika na privatnost i slobodu izbora van radnog mjesta;
• u našem prisustvu kleveće druge zaposlene i otvoreno izražava tvrdnju da joj svi “radimo iza leđa”;  tvrdi da ne radimo svoj posao;
• optužuje nas da smo od strane prethodnog direktora škole instruisani da „joj samo pravimo pritisak dok ona ne pukne“;
• vrijeđa nas nazivajući nas pogrdnim imenima („zlo“, „zmija“, „zvijer“, „toaletni papir“).

Ovakvo ponašanje, koje traje kroz duži period, stvara psihički pritisak, narušava dostojanstvo i integritet nas zaposlenih, te predstavlja oblik uznemiravanja i mobinga na radu. Svaki radnik ima pravo na zaštitu dostojanstva i integriteta na radu, na rad u sigurnom, nepristrasnom i dostojanstvenom radnom okruženju, zaštitu od mobinga i psihičkog uznemiravanja, a ovakvim ponašanjem poslodavca ova prava su nam narušena.

Đorđe Vujatović

The post Visokopozicionirana članica SNSD-a kao direktorica škole u Prijedoru osumnjičena za pronevjeru first appeared on Gerila.info.

Railić je označen kao nalogodavac jer je ponudio 50 hiljada evra Miljatoviću da ubije Bašića, zato što mu je on predstavljao problem u nedozvoljenom prometu droge, dok je Miljatović osuđen kao direktan izvršilac Bašićevog ubistva.

Za pomaganje u ubistvu Bašića optužen je i Igor Repajić, protiv koga je postupak razdvojen.

Istom presudom ali zbog šverca droge osuđeni su Mirjana Vujović na tri i po godine, Željko Simić na tri godine.

Gordan Gvozden, oslobođen je krivice.

U ovom slučaju  ranije je razdvojen postupak i protiv  optuženih za šverc drogom Harisa Gredelja koji se nije odazivao suđenjima, i Aleksandra Ivkovića koji je bio u bjekstvu i uhapšen je u Belgiji u martu 2023. godine.

Bašić je ubijen 21. marta 2022. godine u Prijedoru kada mu je Miljatović prema presudi ispucao hitac u glavu dok je išao pješice na posao.

Tužilaštvo BiH u ovom “Skaj” predmetu je sve optužene teretilo da su  krijumčarili narkotike od 2020. do marta 2022. godine.

The post Zbog ubistva Bašića osuđeni Dalibor Railić i Aleksandar Miljatović first appeared on Gerila.info.

Na mjestu gdje se trebalo naći Bašićevo ime postavljena je svojevrsna traka od istog materijala od kojeg je napravljen i spomenik. Kako nezvanično saznajemo, porodica ubijenog Bašića nije dozvolila da se njegovo ime nađe na spomeniku poginulim policajcima.

„Članovi porodice su rekli kako ne žele da se Bašićevo ime nađe na ovom spomeniku sve dok više činove i unapređenja dobijaju oni koji roštiljaju i koji su na slikama sa Daliborom Railićem Dugim kome se sudi za Bašićevo ubistvo. Zato je nalijepljen komad mermera preko njegovog imena“, kaže sagovornik našeg portala koji je dobro upućen u cijeli slučaj.

Suđenje Daliboru Railiću Dugom i još četvorici optuženih za šverc drogom i ubistvo načelnika kriminalističke policije u Prijedoru Radenka Bašića okončano je juče u Sudu BiH, a presuda će im biti izrečena 15. decembra.

Tužilaštvo BiH u ovom „Skaj“ predmetu tereti Railića da je organizovao šverc drogom i naručio Bašićevo ubistvo. Kao direktni izvršilac ubistva Bašića optužen je Aleksandar Miljatović, a za pomaganje u zločinu optužen je njegov kum Igor Repajić protiv kojeg je proces nedavno razdvojen u odnosu na ostale optužene, jer nije dolazio na suđenja nakon što je u pritvoru stupio u štrajk glađu.

Na optuženičkoj klupi u ovom predmetu su se našli i Haris Gredelj, Mirjana Vujović, Željko Simić, Aleksandar Ivković i Gordan Gvozden koje tužilaštvo tereti za učešće u švercu narkotika. Ranije je razdvojen postupak protiv Gredelja koji je ignorisao suđenja i protiv Ivkovića koji je uhapšen u Belgiji u martu 2023. nakon bjekstva. Presuda će 15. decembra biti izrečena Railiću, Miljatoviću, Vujovićevoj, Simiću i Gvozdenu.

Railić je, prema optužnici Tužilaštva BiH, od 2020. do marta 2022. vodio dvije grupe: jednu za šverc droge, drugu za likvidaciju Bašića. Miljatović je optužen da je direktni izvršilac ubistva, a Repajić da mu je pomagao u bijegu i pripremi zločina.

Bašić je ubijen 21. marta 2022. godine u Prijedoru kada mu je, prema optužnici, Miljatović ispucao hitac u glavu dok je išao pješice na posao.  Kako se navodi u optužnici Miljatović je pristao da ubije Bašića za 50.000 KM koje mu je preko Repajića ponudio Railić.

Sve optužene tužilaštvo tereti da su krijumčarili narkotike od 2020. do marta 2022. godine. Drogu su nabavljali u Crnoj Gori, ali i u Kolumbiji, te je transportovali u BiH gdje su je skrivali i dalje plasirali na ilegalnom narko tržištu u zemlji i inostranstvu.

Miljatović i Repajić, osumnjičeni za ubistvo krim inspektora, sprovedeni u Tužilaštvo (FOTO,VIDEO)

Načelnik Sektora kriminalističke policije Policijske uprave Prijedor Radenko Bašić karijeru je počeo kao policajac u Policijskoj stanici Kozarac. U proteklom ratu je bio pripadnik Čete posebne jedinice policije SJB-CJB Prijedor, te je kao učesnik ratnih dešavanja bio i ranjen na Krupskom ratištu. Bio je ratni-vojni invalid devete kategorije i borac prve kategorije.

Od 2008. godine bio je inspektor u Policijskoj stanici Prijedor 1, a potom i zamjenik komandira. Na mjesto načelnika Odjeljenja za opšti kriminalitet raspoređen je 2019. godine, a naredne godine na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije. Ubijen je godinu prije odlaska u penziju.

Supruga Radenka Bašića nije željela da komentariše uklanjanje njegovog imena sa spomen-ploče.

Goran Dakić

The post Radenko Bašić uklonjen sa spomen-ploče poginulim policajcima first appeared on Gerila.info.

Dodikov SNSD u oba ova grada drži vlast u svojim rukama. Poraz u Prijedoru je jznačajniji nego poraz u Prnjavoru s obzirom na to da se radi o lokalnoj sredini koja je nakon dugogodišnje dominacije DNS-a prešla u uporište SNSD-a. Na čelu Prijedora nalazi se SNSD-ov Slobodan Javor, ali je Blanuša u gradu na Sani osvojio 10.722 glasа (49,32 odsto), dok je Karan ostao na 10.625 glasova (48,87 odsto).

Posebno je značajan podatak da je Dodik u Prijedoru 2022. godine osvojio 48,41 odsto glasova, a njegov tadašnji rival Jelena Trivić 34,16 odsto glasova. Novinarka iz Prijedora Katarina Panić za GERILU kaže kako je SNSD u Prijedoru na vlasti 25 godina. Ona podsjeća kako je, nakon ratne i poratne vladavine SDS-a, 2000. godine načelnica tadašnje opštine Prijedor postala Nada Ševo iz SNSD-a.

„Od 2004. do 2020. vlast u Prijedoru su dijelili DNS i SNSD, a od 2020. godine SNSD je preuzeo dominaciju, eliminisao DNS i već tada, a na lokalnim izborima 2024. pogotovo, osvojio vlasti više nego što je DNS imao za svojih 16 godina dominacije“, kaže Panić.

Taj uspjeh oličen u pobjedi ondašnjeg DNS-a i 2020. i godinu kasnije na prijevremenim izborima za gradonačelnika i potvrda te pobjede 2022. na opštim, a onda i lani – dovela je SNSD u iluziju nepobjedivosti, pa i po cijenu nerada. Olako su, kaže Panić, preslikali prošlogodišnjih 8.000 glasova razlike između Slobodana Javora i njegove tadašnje protivkandidatkinje Maje Dragojević Stojić. Smatrali su da se u najgorem scenariju ta razlika može prepoloviti.

„Što se tiče predizborne kampanje, u Prijedoru se ona, s aspekta medija, nije desila: jedno saopštenje vladajuće koalicije koju čini devet političkih partija, jedna tribina SNSD-a, jedna SDS-a i nula konferencija za štampu. Čak ni funkcionerske kampanje nije bilo. Na dan izbora, poslije 19, a prije 20 časova, najprije je iz izbornog štaba SNSD-a došla informacija da je, kako su rekli, bara-bara. Moram reći da nisam vjerovala, iako je izvor izuzetno pouzdan. Izborni štab SDS-a to nije potvrđivao. Bili su oprezni“, priča Katarina Panić.

Kako je veče odmicalo, te male razlike su oscilirale, a istovremeno su stizale informacije iz biračkih odbora da je SNSD gubio i na mjestima gdje nikad nije. Prvu vijest o tome Katarina Panić je poslala tek iza 23 časa, iz oba štaba, jer se GIK nije oglašavao i razlika od 97 glasova, po podacima SDS-a, pokazala se u glas jednakom onome što će sutradan objaviti CIK.

„Medijske ekipe bile su u štabu SNSD-a, ali nije bilo ni izjava novinarima niti obraćanja javnosti putem živih uključenja što je, koliko pratim izbore, prvi put izostalo. U štabu SDS-a medijskih ekipa nije bilo. Oni su u utorak, drugog dana poslije izbora, održali konferenciju za štampu. SNSD do danas, evo deveti dan, nije čestitao pobjedu političkim protivnicima, a obraćanje javnosti najavili su kada okončaju analizu izbornih rezultata“, rekla je Panić.

Njen prvi utisak je da su izbori u Prijedoru nepokradeni, a tome u prilog govori i sastav većine biračkih odbora gdje je bilo vrlo malo onih iskusnih „igrača“, „vukovi“, kako to oni kažu, „na kutijama“. Sastav biračkih odbora mijenjao se više puta, nikad manje popunjeni, a nikad više mladih i neiskusnih, a time i neiskvarenih članova.

„SDS ne može ovaj rezultat smatrati svojom zaslugom, budući da je skoro deceniju ta stranka u Prijedoru razvaljivana sa svih strana, uključujući i iznutra, mrcvarena čestim promjenama na čelu gradskog odbora, unutrašnjim strujama, mijenjanjem strana, ličnim sukobima, isključenjima kvalitetnih ljudi, prelascima u druge stranke“, smatra Katarina Panić.

Sa pet odbornika već u mandatu 2016-2020 stranka gubi saradnju i snagu, a to se još žešće nastavlja sa tri odborinika u mandatu 2020-2024. Srpska demokratska stranka je na posljednjim lokalnim izborima dobila samo dva odbornika, od kojih je jedan otišao u drugu ili druge stranke. Sada će, očekivano, poraz SNSD-a proglasiti svojom pobjedom i s takve startne pozicije krenuti u pripremu za opšte izbore 2026. godine.

„Ima mišljenja da se ovaj politički zemljotres u Prijedoru desio zbog i dalje nerealizovanih obećanja SNSD-a koja datiraju od predizborne kampanje 2020. godine i ekspozea gradonačelnika Dalibora Pavlovića u Skupštini grada 30. decembra 2020. godine. Tada je obećana rekonstrukcija bolnice, vrtić na Pećanima, zaštita od poplava, zaobilaznica. Tu su i katastrofalna otvaranja rudnika Bistrica i Bukova kosa. Ne bih se složila s tim, jer su ti isti problemi postojali i prije godinu dana, a rezultati koje je tada ostvario SNSD su, ponavljam, istorijski maksimum bilo koje političke partije u Prijedoru, uključujući i DNS kojem je ovaj grad, kako se to često kaže, bio bastion“, kazala je Katarina Panić.

Sve češće se posljednjih dana priča i u (nevidljivoj) ulozi bivšeg lidera DNS-a Marka Pavića u rušenju SNSD-a u Prijedoru. Dodik je prije nekoliko godina uz pomoć Nenada Nešića „sklonio“ Pavića sa političke scene i nema nikakve sumnje da „bivši gazda“ Prijedora pamti to zabijanje noža u leđa. Katarina Panić kaže kako je vjeruje da ne Pavić imao bilo kakvog uticaja na SNSD- ov poraz u Prijedoru.

„Marka Pavića sugrađani vide samo o velikim svecima u crkvama. Čovjek se povukao iz grada i prije nego iz politike. Poznato mi je da je bio u kontaktu s Miloradom Dodikom, da su se sastajali ovdje u Prijedoru mimo znanja lokalnih SNSD-ovaca i da je sve do prošlih izbora Dodik mogao na njega računati. Od prije tih izbora Pavićevu podršku Dodik više nema, ali se to nije vidjelo na rezultatu, tako da iz istog razloga mislim da nema uticaja ni ove godine“, kazala je
Panićeva.

Ona kaže kako se stiče utisak da postoji saradnja između Igora Radojičića i Marka Pavića. Na listi Radojičićeve stranke prošle godine je bilo ljudi iz nekadašnjeg prijedorskog DNS-a.

„Prošle godine na Kozarskim pokladama u Bistrici ljudi su više prilazili njima dvojici nego aktuelnim nosiocima lokalnih vlasti, a na taj dan tamo se ljudi iz Prijedora i Banjaluke tradicionalno masovno okupljaju“, istakla je Katarina Panić.

U Prnjavoru, čiji gradonačelnik Darko Tomaš dolazi iz SNSD, razlika je bila još veća: Blanuša je osvojio 55,39%, a Karan 43,65% glasova

Dodik je izgubio i u Prnjavoru u kojem Darko Tomaš suvereno vlada od 2016. godine. Dugogodišnja tvrđava SDS-a pala je te godine na lokalnim izborima iako je prijedorski SDS-a tada imao ministra bezbjednosti (Dragan Mektić), direktora SIPE (Perica Stanić), (pot)pedsjednika Spoljnotrgovinske komore (Nemanja Vasić) i šefa Kluba poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske (Miladin Stanić). Ipak, kandidat SDS-a za načelnika Prnjavora Siniša Gatarić ubjedljivo je izgubio izbore te godine: on je osvojio 7.497, a Darko Tomaš 12.200 glasova.

Dodikov SNSD danas nema snagu u Prnjavoru kakvu je prije devet godina imao SDS, ali nije bez „mišića“. Braća Tomaš, Darko i Dalibor, važna su poluga u ekonomskom sistemu SNSD-a, a sa prnjavorskih ulica je i ministar za evropske integracije u Vladi Srpske Zlatan Kloklić.

Da stvar po SNSD bude bolja, SDS je u Prijedoru godinama u rasulu i tek je nedavno „pacijent“ stabilizovan. Mektić i Miladin Stanić su na prijevremenim izborima radili za Blanušu, dok je Perica Stanić dio novoformiranog pokreta Draška Stanivukovića. Predsjednik Gradskog odbora SDS-a u Prnjavoru je poslanik Milan Petrović. Ipak, Siniša Karan je u Prnjavoru izgubio: osvojio je 4.220, dok je Blanuša uknjižio 5.355 glasova.

„Prnjavor je nekada važio za jedan od bastiona SDS-a i ta stranka i dalje ima jaku podršku među lokalnim stanivništvom. Rezultat izbora u jednu ruku nije iznenađujući s obzirom na to da je i na proteklim izborima za predsjednika RS u Prnjavoru pobjedu odnijela Jelena Trivić. Pitanje je koliko su koalicioni partneri iskreno radili na ovim izborima i koliko su se dali te animirali svoje simpatizere“, kazao je za GERILU vlasnik K3 televizije Branko Dakić.

Goran Dakić, Gerila info

The post Dva pada u nevrijeme: SNSD izgubio podršku u Prijedoru i u Prnjavoru first appeared on Gerila.info.

Na zapadnoj strani aktivno je klizište većih razmjera, rijeka Crljenjača je zamućena i kada nema padavina, a korito je, prema svjedočenjima s terena, izmještano bez javno dostupne dokumentacije.

Okružni sud u Banjaluci u dva navrata je poništavao ekološku dozvolu koju je izdavalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS: prvi put jer investitor nije imao plan rekultivacije i remedijacije, drugi put jer “nulto stanje” – stanje terena prije početka radova – nikad nije utvrđeno. Sud je eksplicitno prihvatio nalaz da se “sa radovima i eksploatacijom počelo prije nego što je podnesen zahtjev za izdavanje ekološke dozvole i prije nego što je data koncesija”. Uprkos tome, resorno ministarstvo je u oktobru ove godine izdalo novu dozvolu – paradoksalno, šest mjeseci nakon zatvaranju kopa – ali nije objasnilo zašto je dokument izdavan tri puta.

Iz Inspektorata RS navode da su “ranije izvršili kontrole” i da “nema deponovanog uglja”, te da su “počeli radovi na ravnanju terena i zatrpavanju iskopanih površina u skladu s Glavnim rudarskim projektom”. Na osnovu njihovih nalaza, Ministarstvo energetike i rudarstva RS izdalo je rješenje o zatvaranju, uz rok od godinu dana da se završe radovi, nakon čega komisija treba da provjeri sanaciju i mjere zaštite okoliša. Samo ministarstvo – kao i Ministarstvo za prostorno uređenje – nisu odgovorili na pitanja redakcije.

Kraj rudnika koji je otvoren samo na dvije godine potvrdio je za CAPITAL predstavnik ove kompanije Srđan Klječanin Rufi, koji je rekao da su tamo iskopali šta su imali.

“Mi smo sa rudnikom Bistrica sve završili i zemljište je vraćeno u prvobitno stanje. Mnogo je ljepše nego što je izgledalo. Tako je već duže vrijeme. Mi smo to završili i mislim da smo čak i dobili od Ministarstva energetike i rudarstva rješenje da je zatvoren rudnik“, rekao je Klječanin za Capital.

Stanovnici Bistrice opisuju stanje na terenu kao potpunu devastaciju i napušteni rudnički haos.

Danijel Lazić, mještanin i apsolvent rudarstva, za Gerilu kaže da je „očigledno da je Drvo-Export napustio lokalitet“, jer su prošle sedmice demontirali vagu i uklonili svu mehanizaciju. „Tu tek nisam pametan. Mene tako nisu učili da rekultivacija i relativizacija kopa izgleda. Tu više nema ni pristupnog puta za ozbiljniju mehanizaciju. Mislim da će ta lokacija tek na proljeće sablasno da izgleda, poslije kiša, snijega i svih atmosferskih uticaja“, kaže Lazić.

Još dramatičniji opis daje Zoran Ninić, koji navodi da su radnici odvezli mašine, kontejnere i vagu, te potpuno uklonili pristupni put ka rudniku. Prema njegovim riječima, jalovina koju su odlagali vraćena je nazad na mjesto eksploatacije, ali bez ikakve selekcije – zajedno s humusom, pomiješanim ugljem i opasnim otpadom. „Ispod jalovine ostale su desetine kamionskih guma, buradi za gorivo i ulje, prljavi filteri… Sve to će oborinske vode odnijeti u Crljenjaču, pa preko Lušice i Gomjenice u Sanu, a iz Sane u Unu“, upozorava on.

Ninić dodaje da su ogromne količine jalovine nasute uz tok Crljenjače i da će se tokom zime sliti u korito, vjerovatno mijenjajući i sam tok potoka. Uzvodno je, kaže, ostavljena deponija visoka i do 20 metara, na površini od pola hektara, koja će takođe završiti u vodi. Mještanima je u međuvremenu potpuno blokiran pristup njihovim parcelama, šumama i voćnjacima, uništena je vodenica i objekti planiranog etno sela, a lokalni vodovod – koji snabdijeva oko 80% Bistrice – više puta je oštećivan i sada je samo djelimično zatrpan.

„Sve u svemu, stanje podsjeća na scenu apokalipse, na Pobješnjelog Maksa“, kaže Ninić, dodajući da je riječ o „varvarskom i divljačkom činu, zločinu prema prirodi“ u kojem su, osim investitora i pojedinaca iz vlasti, učestvovali i mještani „spremni da za sitan novac unište ono što je stvarano hiljadama godina“. Kako više ne postoji pristupni put za ulazak mašina, zaključuje, „ovo će ovako ostati za vijek vjekova“.

Upravni i sudski zapis ostavio je još nekoliko važnih tragova. Koncesioni ugovor je zaključen tek u septembru 2023, osam mjeseci nakon početka kopanja. Ministarstvo energetike je tada odobrilo upotrebu rudarskog objekta i koncesionu naknadu od 2,6 KM po toni, ali do danas nije javno objavljeno koliko je uglja ukupno izvađeno i izvezeno. U međuvremenu je policija osiguravala prolaz kamionima, dok su mještani i aktivisti mjesecima protestovali; odluka Skupštine grada Prijedora da se kopanje obustavi ostala je bez učinka.

“Jedna interesantna stvar je da je sud oba puta rušio dozvolu – prvo zbog izostanka plana rekultivacije, potom zbog nepostojanja nultog stanja. To govori da remedijacija vjerovatno nikad nije ni bila ozbiljno planirana,” kaže Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu, organizacije koja je zajedno s oko 30 mještana i vodila upravne sporove.

Prema važećim propisima, investitor nakon zatvaranja kopa mora izvršiti rekultivaciju i remedijaciju, stabilizovati klizišta, uspostaviti površinsku drenažu, zaštititi vodotoke i – što je u Bistrici posebno osjetljivo – pratiti kvalitet vode u Crljenjači nizvodno do Lušice, Gomjenice, pa sve do sliva Une. Mještani tvrde da se događa obrnuto: prepuna deponija jalovine “obogaćena otpadom” leži svega 50–100 metara uzvodno od eksploatacije, visine 15–20 metara, a velika količina će “u toku zime završiti u koritu”.

Dok Bistrica čeka komisiju i zvaničnu potvrdu da li je sanacija urađena “u skladu s projektom”, nekoliko kilometara dalje – u Bukovoj Kosi – iskopi i dalje traju. Lokalna zajednica strahuje da će “model Bistrice”, u kojem eksploatacija stigne prije dozvola, a remedijacija poslije papira, postati pravilo, a ne izuzetak.

Ključna pitanja ostaju bez odgovora: ko će i kada stabilizovati klizišta, gdje je završio opasni otpad, ko i kako mjeri kvalitet voda, i koliko je tačno lignita izvađeno iz Bistrice. Do tada, mještani žive uz krhke nasipe jalovine i zamućene potoke – i podsjećaju da je “papir” već dva puta pao pred sudom, a da se teren i dalje sam urušava.

Dejan Rakita / GERILA

The post Zatvoren rudnik Bistrica, problemi otvoreni: Klizišta, zamućene rijeke i tri puta izdavana ekološka dozvola (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.