Milorad Dodik je juče rekao da će tražiti sjednicu NSRS. On je bio protiv davanja agremana novom ambasadoru Njemačke u Bosni i Hercegovini.

Dodik je rekao da je svjestan situacije sa Njemačkom ali da Republika Srpska ne smije dozvoliti da bude ugrožen njen i interes srpskog naroda.

Milorad Dodik tvrdi da on nije protiv njemačke države već protiv njemačke politike u Bosni i Hercegovini. Komentarisao je i dolazak novih njemačkih vojnika u BiH.

„Mene pitaju, predsjedniče kakvi su ovo njemački vojnici u BiH, da li je to neka misija a ja im kažem da je hladno u Njemačkoj pa da su došli da se ovdje zgriju“, rekao je Milorad Dodik

Zanimljivo, Dodik je krizu sa imenovanjem novog njemačkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, slučajno ili ne, napravio dvdesetak dana prije održavanja opštih izbora u zemlji. Sjednica NSRS bi vjerovatno bila zakazana nekoliko dana pred izbore.

Opozicija u Republici Srpskoj, Dodikovo ponašanje, u vezi sa odbijanjem davanja agremana njemačkom ambasadoru i najavom sazivanja posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, nazvala je opasnim i štetnim po interese Republike Srpske.

„Kada priča o Njemačkoj bilo bi korektno od Dodika da obavijesti javnost koliko se desetina a možda i stotina hiljada građana Republike Srpske iselilo u nju za 16 godina njegove vlasti. Iako je dao milione na predstavništvo RS u Njemačkoj mi čak ni taj tako banalan podatak nemamo“, saopštili su iz PDP-a.

Predsjednica Republike Srpske, Željka Cvijanović rekla je da je sazivanje posebne sjednice zbog nedavanja agremana njemačkom ambasadoru stvar principa i da na toj sjednici treba da budu prodiskutovana važna pitanja.

GERILA info

The post Dodik traži zaštitu vitalnog interesa! Opozicija: Dodik u opasnost dovodi Republiku Srpsku! first appeared on Gerila.info.

Krenimo redom.

U Banjaluci je sinoć završena posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj su poslanici podržali izjavu Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, da je po vitalne interese Srpske veoma štetan zaključak o zvaničnom stavu BiH u vezi sa nastavkom izgradnje mosta Komarna-Pelješac.

Od 72 prisutna narodna poslanika za Odluku o potvrđivanju Izjave glasalo je 60 poslanika, protiv je bilo šest, a uzdražno šest poslanika. Od šest glasova protiv, dva su od odbornika PDP-a Draška Stanivukovića i Jelene Trivić, a jedan od Nebojše Vukanovića (SDS).

Narodna skupština Republike Srpske sa 60 glasova “za” usvojila je Zaključke klubova poslanika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Demokratskog narodnog saveza (DNS), Socijalističke partije (SP), Partije demokratskog progresa (PDP), Demokratskog saveza – DEMOS, Narodnog demokratskog pokreta (NDP) i Ujedinjene Srpske. Poslije Odluke Narodne skupštine, kako je propisano Ustavom BiH, osporavani Zaključak Predsjedništva neće imati nikakvog učinka.

Dodik je ranije, u pisanoj izjavi, kao dio materijala za posebnu sjednicu, naveo da donošenje zaključka Predsjedništva BiH kojim je osporena izgradnja mosta Komarna-Pelješac glasovima preostala dva člana Predsjedništva Željka Komšića i Šefika Džaferovića na dan kada je potisan sporazum o gradnji mosta na Savi kod Gradiške ukazuje da šteta koja se želi proizvesti nije samo usmjerena na Hrvatsku, već se indirektno želi ugroziti pomenuti projekat koji je od vitalnog interesa za Srpsku.

Dodik je ocijenio veoma štetnom po vitalne interese Srpske izjavu koja se tiče proglašenja zaključka o prihvatanju zvaničnog stava BiH u vezi sa nastavkom izgradnje mosta Komarna-Pelješac, a koji je bez konsenzusa usvojen na sjednici Predsjedništva BiH.

On je u izjavi poručio da Srpska nije za parcijalna i dnevnopolitička rješenja spornih pitanja sa susjedima, pogotovo kada je u pitanju granica.

“Izdvajanje kao spornog samo pitanja izgradnje mosta Komarna-Pelješac koji se nalazi na teritoriji Hrvatske, a zanemarivanje drugih pitanja kao što je granica kod Kostajnice, te pitanja granice sa Srbijom i drugih ne doprinose razvijanju dobrosusjedskih odnosa i nanose štetu BiH i njenim entitetima”, smatra Dodik.

“Ako se smatralo da je ugrožen interes BiH, trebalo je postupati prije nego što je počela izgradnja mosta, a ne sada kada je most u drugoj fazi izgradnje”, naglasio je Dodik.

On je napomenuo da se Republika Srpska ponaša odgovorno i da joj nije cilj nanošenje štete i blokiranje projekata, a samim tim nanošenje štete susjednim državama, izvođaču radova i finansijeru bez ikakve koristi za Srpsku i BiH.

“Donošenje ovog zaključka za koji su glasali članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić na isti dan kada je potisan sporazum o gradnji mosta na Savi kod Gradiške ukazuje da šteta koja se želi proizvesti nije samo za Hrvatsku, već se indirektno želi ugroziti projekat pomenutog mosta koji je od vitalnog interesa za Srpsku”, istakao je Dodik.

On je naglasio da je ta odluka veoma štetna po vitalni interes Republike Srpske i pozvao poslanike u Narodnoj skupštini Srpske da ovu izjavu o proglašenju potvrde dvotrećinskom većinom da osporeni zaključak Predsjedništva BiH ne bi stupio na snagu.

U toku skupštine NSRS imali smo priliku čuti, blago je reći, svašta.

Od prepucavanja između Dodika i narodnog poslanika Draška Stanivukovića (PDP), zatim do unakrsne “paljbe” između (opet) Dodika i Jelene Trivić (PDP), da bi potom duel bio između predsjedavajućeg predsjedništva BiH i jednog od, i inače, najglasnijih opozicionara Nebojše Vukanovića. Čuli smo i da je po prvi put predsjednik Dodik priznao ono za šta ga optužuju opozicionari, a to je da postoji veza između njegovog sina Igora i Prointera, jedne od najvećih IT kompanija u Srpskoj. Istina, rekao je da Igor radi za Prointer, a ne da je jedan od vlasnika. Vrhunac apsurda, čak i skandala, je ipak bilo to što je Nebojša Vukanović nakon pauze, javno za govornicom, optužio Pericu Bundala, šefa kluba odbornika PDP-a da mu je prijetio i čak, u jednom trenutku, zavrnuo ruku.

Jelena Trivić je u svom duelu sa Dodikom potegla neka od izuzetno bitnih pitanja, koji jesu teret na karijeri Milorada Dodika, a što veći dio opozicije ili zaboravlja, ili namjerno prešutkuje u rijetkim prilikama za duele sa najuticajnijim političarem Srpske. Tako je Trivićka spomenula pitanje građe Jasenovačkog kompleksa koji je pod tajanstvenim okolnostima, preko SAD, na kraju završio u rukama Republike Hrvatske. Potom je hrabro ustrajala na pitanju kako to da Milorad Dodik poteže pitanje srpskog nacionalnog interesa, a pri tom je promijenio mišljenje o stradanju u Srebrenici, ranije ga nazvavši genocidom, a onda nakon toga promijenio mišljenje. I dok se kvalitet rasprave između Stanivukovića i Dodika može ocijeniti kao prepucaanje (obojice) na ličnim osnovama, a bez temeljne i demokratske rasprave, sa vrlo malo argumenata, duel između Dodika i Trivićke je bila jedna od boljih polemika koje smo vidjeli na sceni Parlamenta Srpske, prvenstveno zahvaljujući Jeleni Trivić koja je u duel sa Dodikom ušla spremna i smirena, bez obzira na oštru, na granici dobrog ukusa, retoriku daleko iskusnijeg političara.

https://www.facebook.com/trivicjelena/videos/2364080480312836/?t=40

Nebojša Vukanović je optužio Milorada Dodika da radi za hrvatske nacionalne interese, ali iz ličnih, privatnih razloga.

Ono što je zbunjujuće, jeste slaba podrška ostalih poslanika opozicije, jer su Trivićka, Stanivuković i Vukanović, uz tri poslanika koalicije Domovina, jedini glasali protiv Dodikove inicijative. SDS jeste bio uzdržan, ali su preostale partijske kolege Trivićke i Stanivukovića čak bili za samu inicijativu, tako da će biti zanimljivo pratiti dalja dešavanju u ovoj partiji, pogotovo nakon sukoba Bundalo-Vukanović.

Ponašanje predsjedavajućeg Predsjedništva, Trivićka je u komentaru za Gerila.info, ocijenila skandaloznim.

“Gospodin Dodik je juče pokazao svoje pravo lice, bahatost, drskost i bezobrazluk i to u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Srpske što ne priliči jednom političaru. Zaista je bilo mučno  gledati i slušati takvo ponašanje Milorada Dodika. Nakon što je izvukao hiljadu poluprovjerenih i nebitnih informacija za kolege Stanivukovića i Vukanovića a koji nemaju veze sa dnevnim redom pred Parlamentom Srpske, na kraju je uradio i na mene, za koju nije imao nikakve podatke da izvuče. I onda je spomenuo neko kao držanje za ruke mene i kolege Stanivukovića, a gdje smo mi zapravo nabacili sportski pozdrav, kao košarkaši kad je izmjena na terenu”, ogorčena je Jelena Trivić.

Kao još veći problem vidi nereagovanje svojih skupštinskih kolega, a pogotovo koleginica na takvu vrstu vrijeđanja.

“Ovo je ipak vrijeđanje i na polnoj osnovi, što je moralo naći osudu kod potpredsjednice Skupštine (Željka Stojčić iz SNSD) koja je juče predsjedavala posebnom sjednicom NSRS. Taj Dodikov komentar našeg “držanja” za ruke je bio šlag na tortu njegovog cjelokupnog prostog i pijačarskog ponašanja i to u Narodnoj skupštini”, jasna je Trivićka.

Glasanje PDP-ovih narodnih poslanika Trivićka je ocijenila je kao odraz demokratičnosti same partije.

“Stavivuković i ja smo odmah rekli da ćemo biti protiv same Dodikove inicijative, jer smatramo da ovo nema nikakve veze sa vitalnim nacionalnim interesima Republike Srpske”, istakla je Jelena Trivić i naglasila da je “protiv” inicijative zapravo bio i nihov partijski kolega Ljubiša Krunić, ali da je zabunom pogrešno glasao jer je mislio da se prvo glasalo o nekim zaključcima PDP-a, a zapravo se glasalo o samoj inicijativi.

“Jeste, to jedna demokratičnost našeg kluba i ja sam lično pristalica da mi možemo u Klubu različito da glasamo i ovo nije prvi put da mi različito glasamo”, rekla je Trivić i dodala da je veći problem to što u, kako kaže, napadima Milorada Dodika na nju i Draška Stanovukovića nisu osjetili ni imali podršku, osim od strane Ljubiše Krunića.

“Na onakvo ponašanje, na onakvo vrijeđanje ja sam očekivala da će bar šef kluba (Perica Bundalo) reći nešto u našu odbranu”, rekla je Trivić i dodala da je, ukoliko su tačne tvrdnje Nebojše Vukanovića, ponašanje šefa kluba odbornika PDP-a za svaku osudu.

“Od Vukanovića je bilo sasvim legitimno pravo da prokomentariše izlaganje Perice Bundala, a sutra ako treba i moje izlaganje koje mu se neće svidjeti. Razumjem da neko može da plane i da reaguje u momentu, ali s obzirom da se to dogodilo u hodniku NSRS, a ne na ulici, mislim da je to za svaku osudu ako je prevršilo svaku mjeru neke uobičajene verbalne rasprave”, jasna je Trivić.

Branislav Borenović je danas izjavio da u sukobu Vuaković-Bundalo nema informacije šta je posrijedi.

“Ne znam šta se tačno desilo, ali je bilo tenzija. Osuđujem bilo kakve prijetnje, verbalne i fizičke. Nazvao sam danas Vukanovića i izvinio se ako je došlo do bilo kakvih ružnih stvari”, rekao je Borenović za Srpskacafe.

Perica Bundalo, šef poslaničkog kluba Partije demokratskog progresa, tvrdi da nije fizički nasrnuo na Nebojšu Vukanovića, poslanika Srpske demokratske stranke.

“Nije bilo nikakvog obračuna sa Vukanovićem. Bio je to verbalni obračun u granicama normale. Ništa se nije desilo. Sukoba nije bilo, sve se završilo razgovorom”, rekao je Perica Bundalo.

Ovaj sukob ostaje moguća pukotina i nagovještaj novih problema u ionako loše organizovanom opozicionom dijelu Narodne skupštine, i za očekivati je da će u narednim danima isplivati novi detalji ovog sukoba.

Za mnoge je iznenađenje bilo glasanje SDS-a, odnosno to što su svi poslanici najveće opozicione stranke, nakon konačnog konsolidovanja, bili uzdržani na glasanju po pitanju inicijative Milorada Dodika.

Davor Šešić, narodni poslanik NSRS iz redova SDS-a, pojašnjava za Gerila info da je ova stranka pred samo glasanje bila u nezavidnoj situaciji.

“Mi smo ponovo mogli vidjeti da ne postoji demokratija, razmjena argumenata, kao ni argumenti zašto je most na Pelješcu zapravo vitalni nacionalni interes srpskog naroda u BiH. Takođe smo mogli da vidimo političko blato u kojem se gospodin Dodik i SNSD  najbolje snalaze. A što se tiče stava SDS-a da budemo suzdržani, mi smo još ranije rekli da nećemo podržati ovu inicijativu člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, ali protiv nismo bili jer se ipak radi o mehanizmu veza, odnosno pravu srpskog naroda u BiH da stopira određene stvari u zajedničkim institucijama. SDS se nalazio u teškoj situaciji, odnosno nismo mogli biti protiv mehanizma vitalnog nacionalnog interesa , a da u ovom slučaju nismo mogli biti za hrvatski nacionačni interes što Pelejški most svakako jeste”, istakao je Šešić.

“Problem je i što je Milorad Dodik neselektivno, bez pravih argumenata pokrenuo ovaj mehanizam”, objasnio je Šešić za naš portal.

Bilo kako bilo, Pelješki most će se nesmetano graditi, zahvaljujući 60 ruku narodnih poslanika u Parlamentu Srpske. Koliko će Hrvatska cijeniti ovu uslugu, što ovo definitivno jeste, ostaje da se vidi. Mnogo je neriješenih pitanja u Hrvatskoj a kada govorimo o odnosima prema Republici Srpskoj, kao i pravima srpske nacionalne manjine u nama susjednoj zapadnoj zemlji. Gerila je u više navrata pisala o problemu odlaganja nukelarnog otpada tik uz granicu Srpske, odnosno BiH, kod Novog Grada, u bivšoj kasarni Čerkezovac, a kada su institucije Srpske i BiH bile “zakopčane do grla” i nisu komentarisale sumnje mještana da se otpad već počeo odlagati u Dvor na Uni. Nakon naših tekstova, ali interesovanja i drugih medija, institucije su se, napokon, počele interesovati za ovaj slučaj. Iako je i most na Savi u Gradišci nesumnjivi interes naše države, problem odlaganja nukelarnog otpada iz nukelarne elektrane Krško je još veći i složeniji, možemo slobodno reći, generacijski problem za kompletnu širu regiju oko Novog Grada. Nadajmo se da je Pelješkim mostom spašen Novi Grad, jer je nuklearna prijetnja tom gradu veći ulog od mosta koji povezuje dva dijela kopna Hrvatske, a na štetu otvorenog mora Bosni i Hercegovini.

D.Rakita

Gerila.info

The post NSRS: Bitka za srpsko-hrvatski Pelješki most! first appeared on Gerila.info.

Zastava je svetinja i nerijetko su ljudi ginuli zbog zastave. U ratu, na primjer, zastave su povjeravane časnim i najhrabrijima među hrabrima. Pad zastave istovremeno je značio pad ugleda, sramotu za života pa su mnogi hrabri ratnici češće birali da uz zastavu izgube život nega da ostanu u životu bez zastave.

foto Blic

Rat je, istina, nešto što se dešava u posebnim uslovima pod posebnim okolnostima i nije nam namjera da vas navedemo na pomisli da je poželjno ginuti na svakom koraku zbog svake zastave na stotinama jarbola. Samo napominjemo kakav značaj i simboliku ima zastava jedne zemlje i jednog naroda za pripadnike tog naroda.

Na žalost zbog zastava ljudi ginu i u miru. Poneseni navijačkim, pretjeranim, strastima u borbama i tučama u kojima jedni drugima otimaju navijačke zastave dešavaju se i smrti navijača. U navijačkom svijetu kada jedna grupa ili podgrupa izgubi zastavu ona po nekom nepisanom zakonu prestaje da postoji, ne postoji opcija pravljenja nove iste ili slične zastave. Jednostavno, gubitkom zastave doživjeli ste sramotu koja poništava sve vaše izgovore. Jednostavno, nepisano pravilo kaže da ako nisi kadar da je braniš na svakom koraku i bez obzira na brojnost neprijatelja ne treba ni da imaš ni da nosiš zastavu.

Pad zastave Srpske koji se desio u Sarajevu bruka je i sramota i onih koji su zastavu oteli ali i onih koji su je nosili, njome se hvalili a zatim olako ostali bez nje.

Sramota prvih je što su zastavu ukrali a ne oteli u borbi a sramota drugih je što zastavu nisu čuvali a znali su gdje je postavljaju i u krajnjem slučaju zbog čega je nose na „neprijateljsku teritoriju“. Iako je teško i zamisliti direktan napad nejakog Džaferovića na korpulentnog Milorada u tom sukobu bi bila makar mrva časti. Poraženi u tom sukobu bi dobio po ponosu ali bi zastava, u čijim god rukama da je završila, ostala neukaljana. Osvojena a ne ukradena.

Sada više nema povratka. Po svim nepisanim pravilima nova zastava ne može biti postavljena. Teško je zamisliti da Miloradova grupa zbog gubitka zastave bude rasformirana a osvojenom zastavom ne mogu se hvaliti ni kradljivci zastave jer nije osvojena časno.

Kako god, jedini gubitnik je zastava. Simbol naroda, države i časti. Pod kojom su ginuli najbolji da bi mi koji smo preostali mogli da se sprdamo njom.

The post Pad zastave Srpske first appeared on Gerila.info.