Okružni sud je početkom maja donio presudu kojom je nevažećim proglašeno Ćeranićevo imenovanje u docenta 2016. godine. U presudi se navodi da je Univerzitet propustio da obavještenje o Ćeranićevom imenovanju dostavi ostalim kandidatima i da oni zbog toga nisu imali mogućnost žalbe. Radovan Višković je rekao da ne može da odgovori na poslaničko pitanje.

“Ja zaista prvi put čujem za to i ne mogu odgovarati na nešto o čemu ne znam. Ja ću dati nalog ministarstvu da Vam pripreme i dostave informaciju o tome“, rekao je Višković.

Darko Trifinović, stručnjak za bezbjednost, navodi kako je čitava situacija poražavajuća za Fakultet i za Univerzitet. On smatra da će izbor u zvanje docenta morati biti ponovljen.

“To će biti katastrofalno za instituciju. Pošto se radi o dekanu, rukovodiocu institucije, dovedeno je u pitanje sam rad institucije, deplome koje su potpisane, članstvo u komisijama, magistarski radovi. Sve je pod upitnikom. Ja ne mogu da razumijem kako je moglo doći do toga“, rekao je Trifunović za BN, nakon presude Okružnog suda.

Rektor banjalučkog Univerziteta Radoslav Gajanin je rekao nakon presude da će Ćeranić ostati dekan. On je rekao da Ćeranić i dalje ima izbor u zvanje vanrednog profesora kao i da ništa nije poništeno već su “samo vraćene neke procedure”.

Vukota Govedarica je rekao da će skupštinski Odbor za bezbjednost kojim predsjedava tražiti zvanične informacije od resornog ministarstva a u vezi sa slučajem dekana Fakulteta političkih nauka.

Mediji su prije nekoliko godina pisali o načinu na koji je Ćeranić postao dekan.

Njegovim imenovanjem za dekana FBN-a prekršen je Statut banjalučkog Univerziteta, član 57., tačka 2., u kojem je jasno navedeno da se na mjesto dekana mogu imenovati samo vanredni i redovni profesori. Ćeranić ima zvanje docent, koje je dobio krajem 2016. godine, pod vrlo čudnim okolnostima.

Sama konkursna procedura, prema kojoj je Ćeranić izabran u zvanje docenta, sporna je zato što je konkurs trebalo da bude raspisan na prijedlog nastavno–naučnog vijeća FBN-a, koji u to vrijeme nije ni postojao niti je bio upisan u Registar visokoškolskih ustanova. U to vrijeme FBN nije imao ni dozvolu za rad Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, čime nisu ispunjeni uslovi iz člana 20. Zakona o visokom obrazovanju u Republici Srpskoj.

Njegovim imenovanjem za dekana je prekršen Statut Univerziteta u Banjaluci, što jeste bilo problematično, zbog čega je Senat univerziteta promptno zatražio izmjene Statuta od Ministarstva prosvjete i kulture. Izmjene Statuta se usvajaju, a nezakonito imenovanje Ćeranića za v.d. dekana se formalno pokriva. Sve to je pisao portal Žurnal, 2018. godine.

Predrag Ćeranić je javnosti u Republici Srpskoj poznat kao jedan od najvećih zagovornika politike Milorada Dodika i jedan od onih koji je svojevremeno fizički pomogao Dodikov prvi dolazak na vlast, bio je njegov savjetnik a trenutno je i član Savjeta za odbranu ustavnog poretka Republike Srpske.

GERILA info

The post Govedarica Viškoviću: “Šta ćete uraditi povodom slučaja Ćeranić?” Višković: “Prvi put čujem” first appeared on Gerila.info.

Protiv Davora Dragičevića je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnio MUP Republike Srpske, PS Banjaluka Centar u martu prošle godine. Usmeni pretres na Osnovnom sudu održan je 10. maja a sud je oslobađajuću presudu donio nekoliko dana nakon pretresa. Na usmenom pretresu Davor Dragičević je izjavio da neće iznositi svoju odbranu jer “nema od čega da se brani”. U dokaznom postupku predstavnik Policije iznio je dokaze čitanjem službenih zabilješki, zapisnik o saslušanju svjedoka-oštećenog Predraga Ćeranića i zapisnik o saslušanju Davora Dragičevića.

Branilac okrivljenog Dragičevića, Milan Malešević je na usmenom pretresu rekao kako nema prijedloga za iznošenje dokaza a da će se njegov branjenik braniti ćutanjem.

“U toku usmenog pretresa branilac okrivljenog je naveo da oštećeni (Predrag Ćeranić) nije izjavio da mu je okrivljeni uputio bilo kakvu prijetnju niti riječima niti nekakvim konkludentnim radnjama te da je teško povjerovati da će se stručnjak za bezbjednost i neko ko je decenijama radio u policiji osjećati neprijatno, ugroženo i zaplašeno nakon 3 sekunde kontakta, niti postoji ijedan dokaz da je ošteženi bio ugrožen, zaplašen ili nešto tome slično“, piše u presudi u koju je Gerila info imala uvid.

Sud je oslobađajuću presudu donio nakon ocjene svih dokaza.

“Svjedok oštećeni Ćeranić Predrag saslušan na usmenom pretresu je istakao da je navedenog dana i vremena bio u pošti i krenuo prema knjižari Kultura, da se zaustavio na semaforu ispred pješačkog prelaza čekajući da se upali zeleno svjetlo. Dok je stajao primjetio je da je neko sa njegove bočne strane iskrenuo glavu da bi vidio da li je to on i ubrzo nakon toga je čuo viku iza sebe “smradu jedan”, okrenuo se i prepoznao Davora Dragičevića koji se ujedno i predstavio govoreći “Davor Dragičević” i “Pravda za Davida”. Ništa mu na to nije rekao a on je nastavio da ga vrijeđa govoreći “smradu jedan jebaću ti majku” što je ponovio nekoliko puta povišenim tonom”, piše u obrazloženju presude.

Sud navodi da je kao dokaz priložen i video snimak na kojem se vide ljudi na raskrsnici ali da na tom snimku nema tona i da se ne može sa sigurnošću prepoznati o kojim licima se radi na snimku.

Sud navodi da se na osnovu snimka ne može utvrditi da je okrivljeni počinio prekršaj iz člana 8. Zakona o javnom redu i miru. U presudi se navodi i da Sud mora bez ikakve sumnje biti siguran da s enavedeni događaj dogodio kako piše u zahtjevu za pokretanjem prekršajnog postupka. Sud navodi i da radnja okrivljenog napisana od strane ovlaštenog organa u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka ne predstavlja prekršaj iz člana 8 stav 1 Zakona o javnom redu i miru.

Na presudu je dozvoljena žalba.

GERILA info

The post Sud oslobodio Dragičevića optužbi da je ugrozio Predraga Ćeranića first appeared on Gerila.info.

Kao što se moglo i očekivati, “totalitarni čuvari poretka” u Republici Srpskoj polako pripremaju teren za izbornu jesen koristeći isprobani narativ o stranim plaćenicima, domaćim izdajnicima i obojenim revolucijama. Nakon etikteriranja Ozrena Perduva, aktiviste grupe “Pravda za Davida”, kao “programera obojene revolucije”, “spin majstori” bliski “vladajućoj kuhinji”, komentarišući proteste protiv bjeloruskog predsjednika Aleksadra Lukašenka, ističu da će Republiku Srpsku zapljusnuti novi talas obojene revolucije, ali umiruju “bogobojazni narod” naglašavajući da se to neće desiti prije 2022. godine.

Dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Predrag Ćeranić, jedan od viđenijih apologeta režima u Republici Srpskoj, opet se poziva na priču o rušenju Republike Srpske. Ako zanemarimo to što brani “posljednjeg evropskog dikatatora” (Lukašenka), Ćeranić opet ponavlja mantru o odbrani Republike Srpske od stranih plaćenika i domaćih izdajnika.

“Srpska ima vlastita iskustva iz 2014. i 2018. godine. To su godine u kojima su se održavali opšti izbori, a „obojeni“ su teren počeli pripremati još u proljeće, kako bi do jeseni (u oktobru su održani izbori) stvari dostigle kulminaciju. U oba slučaja policija je bila napadana, verbalno i fizički, ali nije reagovala. Napadi na policiju su dokumentovani i javnosti prezentovani. Putem niza političkih emisija i objavljenih tekstova neprestano se objašnjavao smisao i karakter obojenih revolucija. Termin „rušenje Republike Srpske“ prihvaćen je od šire javnosti u smislu javne osude. Policija je pokazala čvrstinu u pravom momentu i nije dozvolila da se u Banjaluci dogodi replika Petog oktobra”, ističe Ćeranić.

Samo nije jasno šta podrazumijeva pod tim da su “obojeni” počeli pripremati teren još u proljeće? Nije valjda mislio na ubistvo Davida Dragičevića, koje je njemu toliko draga policija Republike Srpske, ako ništa drugo, izvrtala i navodila na pogrešan trag? Ili je možda mislio na vapaj skrhanih roditelja koji žude za istinom i pravdom? Da li je njihova bol “obojena”?

Takođe, postavlja se pitanje šta je mislio pod tim da policija “nije reagovala”? Da li možda misli na gaženje ljudi na Trgu Krajine u decembru 2018? Ili možda na privođenja i maltretiranja građana od strane policije ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci?

Kako god, Republika Srpska se zaista odbranila, kako sugeriše Ćeranić, samo ne od obojene revolucije, nego od istine i pravde. I dalje u Republici Srpskoj dominira atmosfera straha i mržnje prema svima koji razmišljaju drugačije. Kao u stara dobra vremena. Totalitarni duh ne miruje.

Gerila.info

The post Totalitarni umovi ne miruju: “Čuvari poretka” ponovo upozoravaju na “obojene revolucije” i “rušenje” Republike Srpske first appeared on Gerila.info.

Iako nam je korona virus zaokupio svu, ili gotovo svu pažnju, na momente se desi “skretanje pažnje” i podsjećanje na neke druge važne teme. Gostujući u emisiji “Aktuelno” na Radio Televiziji Republike Srpske, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci nas je još jednom podsjetio značaja oblasti u kojoj je on “stručnjak” za očuvanje Republike Srpske.

Raspravljajući o uticaju lažnih informacija na bezbjednost, dekan Ćeranić nas je upozorio da se dezinformacije lako šire u vremenu krize, kao što je trenutna u vezi sa virusom korona, ali nas je i podsjetio nekih drugih kriza kroz koje smo prošli. Tako je, između ostalih naveo i “kriznu” 2018. godinu koja je bila presudna za opstanak Republike Srpske, kako ističe dekan Ćeranić, naglašavajući da je Republika Srpska tada bila izložena mnogobrojnim dezinformacijama, pritiscima i udarima. Nije, međutim, jasno na koje dezinformacije, pritiske i udare je dekan Ćeranić konkretno mislio.

Da li možda na lažne informacije koje su bile plasirane od strane MUP-a Republike Srpske neposredno nakon ubistva Davida Dragičevića čime je policija samo produbila postojeću krizu i konflikte i dodatno podgrijala užarenu atmosferu koja je bila prisutna u izbornoj godini?

Da li možda na lažnu informaciju o pripremanju haosa u Banjaluci od strane stranih obavještajnih službi u kojoj se tvrdilo da strani obavještajci u saradnji sa bosanskom službom i dijelom opozicije koriste tragičnu smrt Davida Dragičevića za rušenje Milorada Dodika? Tada se tvrdilo da je na sceni „žestok udar na Republiku Srpsku, s ciljem totalne destabilizacije aktuelne vlasti i predsjednika Milorada Dodika pred predstojeće oktobarske opšte izbore u BiH“.

Da li možda na pisanje mnogobrojnih portala u Srbiji i Republici Srpskoj na kojima su se svakodnevno mogli čitati komentari i kolumne raznih “stručnjaka” bliskih vlastima u Republici Srpskoj, gdje su se veoma često mogle naći izmišljene vijesti u kojima se veliča Milorad Dodik i vlast, a napada opozicija i svi ostali koji su označeni kao nepodobni?

Da li možda na česte zloupotrebe društvenog položaja javnog servisa od strane RTRS-a i otvorenog stavljanja u funkciju samo jedne političke opcije, umjesto da je u službi svih građana?

Da li možda na uznemiravanja radnika banjalučkog lokala „Life“ od strane inspekcije, i to zbog javne podrške grupi „Pravda za Davida“?

Da li možda na slučaj optužnice protiv Davida Dragičevića koja je bila na snazi gotovo mjesec dana nakon njegove smrti?

Da li možda na omalovažavanja i vrijeđanja učesnika skupa „Pravda za Davida“ kada je npr. Milan Tukić, član Glavnog odbora SNSD-a i nekadašnji predsjednik Kluba Srba u Vijeću naroda Republike Srpske, na društvenoj mreži Tviter svakodnevna okupljanja građana u centru Banjaluke koji traže istinu o smrti Davida Dragićevića nazvao bolesnim i to na način “da Trg Krajine svaki dan u 18 časova postaje sanatorijum”?

Da li možda na prijetnje koje su ljudi bliski vlastima u Republici Srpskoj putem društvenih mreža slali članovima grupe “Pravda za Davida” optužujući ih za obojenu revoluciju finansiranu Soroševim novcem i planiranu u stranim ambasadama?

Da li možda na fizičke napade na aktiviste koji kritikuju vlast u Republici Srpskoj?

Da li možda na pokušaj ubistva novinara Vladimira Kovačevića?

Da li možda na objavljivanje netačnih informacija o donatorskim sredstvima koja je Vladimir Kovačević navodno dobio od stranih donatora plasiranih na RTRS-u i ATV-u čime su mu ovi mediji stavili metu na čelo?

Da li možda na tendenciozno izvještavanje RTRS-a i napade na grupu „Pravda za Davida“? Kako su se približavali oktobarski izbori, RTRS je sve intenzivnije širio glasine i insinuacije da iza protesta grupe “Pravda za Davida” stoje strane obavještajne službe, da su protesti finansirani od stranih službi koje nastoje srušiti Republiku Srpsku, da članovi grupe „Pravda za Davida“ u suštini ne tragaju za istinom i pravdom nego da nastoje urušiti institucije RS, da grupa „Pravda za Davida“ služi interesima Bošnjaka, Zapada i ostalih „centara moći“ koji u očima RTRS-a predstavljaju veliku opasnost za srpske interese i Republiku Srpsku.

Da li možda na lažnu informaciju da su se na skup “Pravde za Davida” koji je početkom oktobra održan na banjalučkom Trgu Krajine spremale grupe ljudi iz Federacije BiH koje su sa 50-60 autobusa trebale da dođu u Banjaluku i izazivaju haos?

Ovo su samo neki od primjera širenja dezinformacija, pritisaka i udara koji su zabilježeni od marta do oktobra, odnosno od ubistva Davida Dragičevića do oktobarskih izbora 2018. godine. Samo što to nisu bili primjeri dezinformacija, pritisaka i udara na Republiku Srpsku, nego obratno, sve metode koje su režim i ljudi bliski režimu u Republici Srpskoj koristili kako bi širili strah i mržnju i naposlijetku, kako bi ostali na vlasti.

Dekan Ćeranić je u emisiji “Aktuelno” još jednom “briljirao” ponavljajući uobičajenu mantru koja se godinama “kuva” u “režimskoj kuhinji” Republike Srpske – kritika vlasti u Republici Srpskoj je napad na Republiku Srpsku. Svi koji se usude da upute kritiku vladajućim, označavaju se kao strani plaćenici i izdajnici, dok je borba za istinu i pravdu udar na Republiku Srpsku. Ako su istina i pravda protiv Republike Srpske, kakva je to onda Republika Srpska? Šta u njoj caruje? Caruju laži, manipulacije, strah i mržnja koja režimu i ljudima bliskim režimu pomažu da ostanu na vrhu, da sačuvaju postojeće položaje i privilegije koje su stekli šireći upravo strah, laži i mržnju. Nažalost, ne vidi se kraj takvoj Republici Srpskoj.

Gerila.info

The post Predrag Ćeranić o dezinformacijama: “Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem” first appeared on Gerila.info.

Protekla 2018.godina bila je puna turbulencija na političkom i javnom životu. Činilo se da su obrazovne ustanove, a posebno visokoškolske, već odavno izašle iz tih vrsta sukoba, međutim jedan događaj na samom kraju godine, postao je tema broj 1, a to je svojevrsna zabrana rada sa studentima doktoru ekonoskih nauka Mladenu Ivaniću.

Jedan od najmlađih doktora ekonomije u bivšoj Jugoslaviji i zasigurno čovjek koji je ostao upamćen kao najmlađi član Predsjedništva BiH nakon više od tri decenije rada sa studentima izgubio je mjesto profesora na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci. Razlozi su bili “tehničke prirode”. Na naša pitanja o ovoj temi nije bio pretjerano raspoložen.

“Ne bih ja puno ovo komentarisao. To se u suštini svelo na to da je Univerzitet imao primjedbu na Izvještaj o izboru, iako taj izvještaj nema veze sa mojim radno-pravnim statusom. Ja imam rješenje da mi miruje radni odnos i da se vraćam po isteku mandata člana Predsjedništva BiH, pa sam podnio zahtjev da me vrate i još uvijek nisam dobio nikakav odgovor”, kratko je na naš poziv prokomentarisao Ivanić.

On pojašnjava da se  u međuvremenu jdogodio sporni konkurs. “Komisija je predložila mene, jer ispunjavam sve uslove, a Senat Univerziteta je imao neke tehničke primjedbe znajući da će isteći rok. “Svjesno se išlo da mene sklone sa Univerziteta. Ne znam zašto, ali ne vidim ni neke velike efekte tog poteza. Još uvijek nemam nikakvog obavještenja osim da je konkurs stavljen van snage i dok se ne provede novi konkurs ja ne mogu držati nastavu. Praktično, Senat Univerziteta je vratio na doradu izvještaj, a u međuvremenu je istekao rok od 6 mjeseci”, kaže Ivanić.

Na naše pitanje da li je riječ o vidu političkih pritisaka, on je dodao: “Generalno, moj stav je da je prirodno da je Univerzitet izvor političkih ljudi i ne bi bilo dobro da ga nema, ali nije normalno kada ti ljudi koriste Univerzitet za međusobno političko razračunavanje. To vise govori o realnoj pedagoškoj, profesionalnoj strukturi tih ljudi, nego o bilo čemu drugom”.

Slučajno ili ne, Ivanić je u prethodnom periodu bio jedna od najčešćih meta političkih napada ljudi koji su takođe u sistemu visokog  obrazovanja.

Sakriveni iza krinke političkih analitičara mnogi od njih su u javnosti etiketirali političke protivnike, zaboravljajući pri tome da objasne prirodu odnosa sa najvećom političkom strankom.

Jedan od njih je i politički analitičar, prodekan za nastavu na Fakultetu političkih nauka i savjetnik za politička pitanja predsjednika Republike Srpske, Aleksandar Vranješ.

Vranješ je u nekoliko istupa, posebno na sajtu Sve o Srpskoj (čiji su sadržaj preuzimali mediji bliski SNSD-u i vladajućoj koaliciji), optuživao političke protivnike, pa tako i Ivanića kao saradnike stranih centara moći.

Slična je situacija i sa dekanom Fakulteta za bezbjednost Predragom Ćeranićem, koji takođe, na istom sajtu ne štedi protivnike Stranke nezavisnih socijaldemokrata, a da je riječ o poslu koji je plaćen iz džepova građana pokazuje da je održavanje pomenutog sajta platila državna kompanija Hidroelektrane na Vrbasu.

Ono što je nevjerovatno, Senat Univerziteta u Banjaluci nije pravio primjedbe za izbor pomenutog Predraga Ćeranića prilikom kandidature za mjesto dekana Fakulteta bezbjednosnih nauka u Banjaluci 2017. iako je u spisak naučnih radova uvrstio svoje medijske istupe , intervjue i slične forme.

ISTAKNUTI ČLANOVI SNSD-a, REKTOR, PROREKTORI, DEKANI I PRODEKANI

Da je politika odavno zagospodarila sistemom visokog obrazovanja, pokazuje nam jedno mini istraživanje, koje je sproveo naš portal. Od čak 17 fakulteta koji se nalaze u sklopu Univerziteta u Banjaluci, istaknuti članovi SNSD-a su u najužem rukovodstvu 6 fakulteta, te Instituta za generičke resurse.

Izdvajamo samo neke:

Ranko Škrbić, bivši ministar zdravlja – DEKAN MEDICINSKOG FAKULTETA
Željko Mirjanić, bivši narodni poslanik – DEKAN PRAVNOG FAKULTETA
ALEKSANDAR VRANJEŠ, savjetnik predsjednika RS – PRODEKAN ZA NAUČNO ISTRAŽIVAČKI RAD NA FPN

Isto tako, članske knjižice imaju i aktuelni rektor Radoslav Gajanin, kao i bivši rektor Milan Mataruga, koji je podnio ostavku nakon spleta čudnih okolnosti. Štaviše, ime Mataruge i Gajanina se pojavljuje i na zvaničnim stranicama SNSD-a kao članova Savjeta za visoko obrazovanje SNSD-a. 

Podsjećamo, bivši rektor Univerziteta u Banjaluci Milan Mataruga kazao je da je razlog  podnošenja ostavke na ovo mjesto što „nije pristao na ucjene i nije dozvolio da se od Univerziteta pravi cirkus“.
Ostavka je uslijedila nakon pobune grupe studenata, predvođene predsjednikom Unije studenata RS Ratkom Savićem, a koji su “zauzeli” zgradu rektorata i deklamovali nekoliko uslova. Jedan jedini uslov koji je ispunjen bila je smjena rektora, dok su priče o brojnim nepravilnostima u radu ili problema standarda studenata odmah nakon smjene gurnute pod tepih.
“Dešavanja i ponašanje grupe studenata za mene su neprihvaljtivi, očigledno orkestrirani i smišljeni kako bi se srušio ugled Univerziteta”, kazao je Mataruga.
Podsjetio je da je do „pobune“ došlo na dan kada je Univerzitet obilježavao 42 godine postojanja, kada su ugostili 16 rektora i prorektora iz regiona te dodjeljivali zlatne značke najboljim studentima. Nakon toga je ocijenio da grupa studenata koji su izveli svojevrsni puč, „ne mogu ni po čemu da se porede sa najboljima, ni po dužini trajanja studiranja ni po prosjeku“.
“Okupirali su rektorat i gazili ugled i dostojanstvo Univerziteta”, istakao je tom prilikom Mataruga.

Jedan od rijetkih koji imaju člansku kartu neke druge stranke i koji je htio dati izjavu na temu političkih uticaja na Univerzitetu je prof. dr Branko Blanuša, dekan Elektrotehničkog fakulteta. Blanuša koji je član SDS-a, kaže da lično nije imao veće političke pritiske, ali da ne zna do kada će ta situacija potrajati.

“Ja lično nisam imao veće političke pritiske, s obzirom na moje političko opredjeljenje, koje kao što je poznato, ne pripada vladajućoj strukturi. Nisam imao nekakvih direktnih političkih pritisaka, ali je bilo nekih komentara i nekih razgovora sa mnom. To su bili neformalni razgovori koji su bili vise usmjereni na to da li je dobro da javno iznosim neko svoje mišljenje. Definitivno, postoji uticaj politike na rad Univerziteta, a i na visoko školstvo uopšte. Mi imamo centralizovan Univerzitet. On bi trebalo da bude integrisan, ali nije integrisan, nego je centralizovan. Taj Univerzitet je sad pod krovom ovog novog ministarstva, Ministarstva za tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo. Naravno da i oni koji su imenovani u tom ministarstvu pripadaju određenoj političkoj opciji. Univerzitet bi trebao da bude depolitizovan. Ne trebam govoriti o tome da to nije tako”, jasan je Blanuša.

Prema njegovim riječima, trenutna tendencija, a koja nije dobra je da je politički uticaj sve izraženiji i među studentskim organizacijama, dakle u Uniji studenata i Studentskom parlamentu koji su, kako kaže, u dobroj mjeri politički instrument i gdje su na određenim mjestima već neki pojedinci koji su prepoznatljivi u određenim političkim strankama.

“Ja dolazim s fakulteta gdje je taj politički uticaj jako mali, odnosno minoran, ali to je specifičan fakultet gdje dolazi do izražaja znanje i stručnost, dakle, kvalifikacije, a gdje god je to u prvom planu, politički uticaj je mnogo manji.

Kada pričamo o zapošljavanju po političkoj liniji, sigurno je da se takve stvari dešavaju, ali ne mogu reći u kojoj je to mjeri izraženo i koji su to konkretni primjeri jer ja nemam argumente, ali zna se da tog ima. Znam kad je posebno pitanje o administrativnom osoblju koje se zaposlilo u nekom prethodnom periodu da je tu bilo različitih uticaja, posebno onih stranačkih”, dodaje Blanuša.

Da nepravilnosti prilikom zapošljavanja ima, zadokumentovao je i Transparency International.

Uglješa Vuković, projekt menadžer u TI napominje je u 2016. i 2017.godini zaprimljeno 55 prijava kada je riječ o obrazovanju. Iako je uglavnom riječ o slučajevima iz osnovnog i srednjeg obrazovanja, pažnju je privukao i jedan predmet iz visokog obrazovanja, a koji je imao i sudski epilog.

“Posebno se ističe primjer na Medicinskom fakultetu u Banjaluci kada se jedna stranka žalila poslije konkursa, jer je ustanovljeno da su se desile nepravilnosti , to jeste da izabrana kandidatkinja nije provela najmanje tri godine u nastavi nakon posljednjeg izbora u zvanje”, kaže Vuković za Gerilu.

Izvor gerile sa banjalučkog Univerziteta kaže da ovo nisu usamljeni primjeri.

“Pogledajte samo strukturu ljudi koji sad rade u visokom obrazovanju. Evidentno je da je na Univerzitetu potpuno leglo političkih podanika i da je veoma malo broj ljudi koji imaju hrabrosti i morala da kažu neki svoj stav.

Dolazak bivšeg rektora Mataruge je bio dokaz da je politika definitivno preuzela Univerzitet, a njegov odlazak je još veća potvrda. Dovesti čovjeka u situaciju da drži govor na Danu Univerziteta, a da mu predstavnici studenata koji su, takođe, dio SNSD-a u tom trenutku upadaju u kancelarije. Njegov grijeh je vjerovatno što je bio brana nekim koncepcijama. Kada bi on samo smio da progovori, svašta bi rekao pod kakvim je pritiscima bio”, rekao je jedan od profesora, koji kaže da je situacija još i gora jer bi bilo kakvo zamjeranje određenim krugovima unutar Univerziteta moglo dovesti do gubitka zvanja.

PAŠALIĆ: ČLAN SAM SNSD-a ALI RADIM SVE PO ZAKONU

Rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu Stevo Pašalić kaže za Gerilu da u njegovom slučaju ne postoji politički uticaj, jer su i on, a i njegov nasljednik izabrani bez takve vrste pritisaka.

“Što se tiče izbora u zvanje, prijema ili izbora dekana, tu postoje jasno propisane procedure kako se radi. I kad bi htjela, politika nema direktan uticaj. Možemo mi navijati za nekoga po partijskoj ili drugoj liniji. Mi možemo biti politički angažovani, ali mi to unutar Unverziteta ne pokazujemo niti se to odražava na rad Univerziteta. Ja sam član SNSD-a, ali to ni u čemu ne koristim, ni prije, ni za vrijeme rektorskog staža”, izjavio je Pašalić.

Napominje da sva zapošljavanja idu po zakonu, da li konkursima ili raznim prijavama,te da tu uvijek ima intervencija, ali bitno je da se sve zakonski provede.

“Kada bih vam rekao da nema intervencija, svi znaju da ih ima, ali vi tu morate da djelujete i radite u skladu sa zakonom. Koga god da primate, ako se prijavi 10 ljudi, primate jednog, a devet će biti nezadovoljno”, zaključio je Pašalić.

APSOLUTNA MOĆ STRANAKA

Profesor sociologije iz Mostara Slavo Kukić smatra da političke stranke imaju apsolutnu kontrolu nad svim univerzitetima u BiH.

“Što se tiče Sveučilišta u Mostaru, tu sam siguran jer sam donedavno bio profesor tamo. Ne samo da se ne može doći na mjesto rektora, prorektora, dekana ili rodekana, a da za to nije dao zeleno svjetlo lider HDZ-a, nego u najnovije vrijeme ne možete doći ni na mjesto asistenta. Po onome što ja znam ništa nije bolje ni na Unoverzitetu Džemal Bijedić, ali ni na drugim univerzitetima u BiH. Evenutalno se, barem za sada, može govoriti o Univerzitetu u Zenici kao izuzetku. Ovo govorim iz razloga jer to potvrđuju fakti. Tamo je na vlasti na kantonalnom nivou SDA, ali su u rukovodstvu Univerziteta ljudi koji ne pripadaju toj stranci, nego ni vrijedonosnom sistemu te stranke.
Dakle, sve je pod kontrolom stranaka. Posljedice toga su vrlo prepoznatljive, a to je činjenica da mi u ovom momentu nemamo po webometriksu nijedan javni univerzitet iz BiH među 2000”, napominje Kukić.

Prema njegovim riječima, to je izbor ne po kriterijumu kompetentnosti kandidata za asistentske i druge pozicije, nego po kriterijumu političke podobnosti i političkog pripadanja.

“Dovođenje takvih ljudi na visokoškolsku ustanovu zapravo se dobija I biračka baza jer ti ljudi ne isključujem da u pravilu imaju intenzivniju komunikaciju sa studentima I to komunikaciju koja je u funkciji lobiranja za one koji su ih doveli”, zaključio je Kukić.

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

The post Univerziteti po mjeri stranke first appeared on Gerila.info.