Načelnik Uprave za obezbjeđenje ličnosti i objekata Borislav Šarić poslao je dopis policiji u Banjoj Luci, Gradišci, Doboju, Bijeljini, Zvorniku, Palama i Istočnom Sarajevu o Dodikovom današnjem kretanju. Bivši predsjednik Srpske je putovao na predizborne skupove u Rogatici, Sokocu, Palama i Istočnom Sarajevu.

„Nalažem da PU Banja Luka, Gradiška, Doboj, Bijeljina, Zvornik i Istočno Sarajevo obezbijede nesmetano kretanje i boravak štićene ličnosti na svom području, te da izvrše fizičko, operativno i saobraćajno obezbjeđenje trase kretanja“, navodi se u Šarićevom dopisu.

U Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske nedavno su rekli da oni preduzimaju mjere posebnog obezbjeđenja u skladu sa Uredbom o određivanju ličnosti i objekata koji se posebno obezbjeđuju i na osnovu rješenja ministra koje je u skladu sa ovom Uredbom i izvršenom bezbjednosnom procjenom.

Navedena Uredba o određivanju ličnosti i objekata koji se posebno obezbjeđuju kaže da se posebno obezbjeđenje na mjestima rada, stanovanja i u pokretu preduzima prema predsjedniku i potpredsjednicima Republike, članu Predsjedništva BiH iz RS, predsjedniku Narodne skupštine, predsjedniku Vlade RS, ministru unutrašnjih poslova i direktoru policije Republike Srpske, a na mjestu rada na teritoriji RS i prema predsjedavajućem Savjeta ministara BiH.

Pored toga, uredba kaže da se „mjere posebnog obezbjeđenja mogu preduzimati i prema drugim ličnostima i objektima kada bezbjednosne okolnosti to zahtijevaju“, te da rješenje o tim mjerama donosi ministar i o tome obavještava Vladu RS. Ministar unutrašnjih poslova Srpske do danas nije saopštio da li je donio rješenje o Dodikovom obezbjeđivanju nakon što mu je CIK oduzeo mandat.

Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže za GERILU kako se Dodik i dalje ponaša kao gazda kojeg svi moraju da slušaju. Dodik je, dodaje on, oko sebe okupio gomilu poslušnika koji svako njegovo naređenje bespogovorno izvršavaju.

„Nemamo, premijera, nemamo Vladu, nemamo parlament. Imamo samo gospodara koji o svemu odlučuje. On koristi sve resurse Republike Srpske – od helikoptera do policije. I kada bi sutra bio ništa, kad ne bi imao nijednu funkciju, opet bi sve uzimao. Nije Budimir postavljen slučajno za ministra unutrašnjih poslova. On treba da pretvori MUP u partijsku policiju“, istakao je Vukanović.

G. Dakić / GERILA

The post MUP i dalje obezbjeđuje bivšeg predsjednika Dodika first appeared on Gerila.info.

Umjesto da predstavi politički program, Dodik uporno govori o „nametnutim izborima“ koje navodno organizuju „muslimani iz Sarajeva“ i međunarodna zajednica s ciljem da „ponište volju srpskog naroda“. Na taj način, institucije poput Suda BiH i CIK-a prikazuje kao oruđa u rukama neprijatelja, a izbore pretvara u još jedan front sukoba, a ne priliku za političko takmičenje.

U njegovim izjavama ključni pojmovi nisu razvoj, zdravstvo, obrazovanje ili borba protiv korupcije, već „devastacija Srpske“, „muslimanska politika“ i „izdajnici među nama“. Kandidat SNSD-a, Siniša Karan, u javnom diskursu gotovo i ne postoji, sve se vrti oko Dodika kao „garanta opstanka“ Republike Srpske.

I pored ukidanja sankcija, koje su ranije uvedene zbog podrivanja ustavnog poretka i korupcije, Dodik nije napravio nikakav retorički zaokret. Naprotiv, njegove poruke sve češće sadrže elemente kolektivnog etiketiranja, dehumanizacije i podsticanja mržnje prema Bošnjacima, Sarajevu i predstavnicima međunarodne zajednice.

U jednoj od izjava Sarajevo opisuje kao „smrad koji se vijekovima širi“, dok političke protivnike označava kao „poslušnike muslimanske politike“ i „strane plaćenike“. Takav jezik više nije samo provokativan, on se uklapa u šablon govora mržnje, jasno definisan međunarodnim i domaćim pravnim standardima.

Kampanja SNSD-a se, umjesto oko ideja i javnog interesa, vrti oko stvaranja atmosfere opsade. Bošnjaci se prikazuju kao homogeni neprijateljski blok, međunarodni akteri kao „fašisti“, a domaći protivnici kao izdajnici. Dodik ne ostavlja prostor za drugačije mišljenje. Svaki glas koji nije za njega, označen je kao prijetnja Republici Srpskoj. Tako se građanima šalje poruka da ne biraju između različitih politika, nego između „izdaje i opstanka“. Time se guši politički pluralizam i sve više normalizuje atmosfera straha, netrpeljivosti i isključivosti.

Ono što dodatno zabrinjava jeste potpuna nekažnjivost ovakvog govora. Iako domaće institucije imaju zakonske mehanizme da sankcionišu govor mržnje, to se ne dešava. Time se šalje poruka da je ovakvo ponašanje dozvoljeno, čak poželjno ako donosi političke poene. Izostanak odgovora samo ohrabruje dalje širenje netrpeljivosti, a sve više građana se povlači iz javnog života, suočeni sa retorikom koja ne ostavlja prostor za drugačije glasove.

Gerila.info

The post Sankcije ukinute, Dodik nastavlja po starom: Početak predizborne kampanje ispunjen govorom mržnje first appeared on Gerila.info.

Ali, krenimo redom.

Od ignora do ignita

Mjesecima su aktivisti i mještani majevičkog kraja upozoravali: planirana eksploatacija litijuma ugroziće vodu, vazduh, zemlju, život. Podnijeli su preko 6.000 potpisa, dobili podršku skupštinskog Odbora za zaštitu životne sredine, održali desetine skupova, apela, tribina.

I kako je Narodna skupština odgovorila?

Nijemo. Tačnije – „demokratski“ tiho. Od 64 prisutna poslanika, svega njih 21 glasao je za građansku inicijativu. Ostali su, uprkos prisustvu, odlučili da ignorišu svoj mandat. Da ne pritisnu nijedno dugme. Takva politička šutnja bila je dovoljna da inicijativa bude skrajnuta.

Kada su inicijatori, uz pomoć Centra za životnu sredinu, podnijeli žalbu Vrhovnom sudu RS zbog neregularnog glasanja, vladajuća većina je ćutala. Opet.

Sve do jednog TV intervjua.

Istraga sedmice: Litijum u eteru

U intervjuu za emisiju Istraga sedmice Hayat televizije, članica Predsjedništva BiH i bliska saradnica Milorada Dodika, Željka Cvijanović, govorila je o pregovorima sa američkom administracijom. Spomenula je i litijum – u kontekstu potencijalnih sporazuma sa SAD-om, navodeći potrebu „otvaranja prema Zapadu“ i ulaganja u razvojne projekte. Bio je to trenutak kad je nešto škripnulo.

Draško Stanivuković, lider Pokreta „Sigurna Srpska“, dočekao je tu izjavu kao dokaz da se „Republika Srpska prodaje za lični mir“ vladajuće elite. U nizu objava na društvenim mrežama optužio je Dodikovu ekipu da su „litijum i prirodna bogatstva stavili na sto“ pred stranim centrima moći.

„Nakon kumovih zgrada, Vijadukta i Serdarova, sada je na redu zemlja“, poručio je Stanivuković. „Litijum je politički zalog za lične slobode.“

Iako Cvijanovićka tvrdi da je u intervjuu zapravo odgovorila „ne, nije“ na pitanje da li je litijum bio dio dogovora sa Amerikancima, Stanivuković je – kako tvrde režimski mediji – izmontirao snimak tako da izgleda kao da ona odgovara „naravno“.

Nije prošlo dugo dok Željka Cvijanović nije reagovala.

Старим манипулацијама прикриваш нове. Ти си мали манипулатор и фалсификатор. Џаба се уваљујеш у велике теме кад ни о малим стварима не знаш ништа. Видимо се на суду. https://t.co/b79UtPCSXX pic.twitter.com/unHfCJuRN9

— Жељка Цвијановић (@Cvijanovic_Z) November 11, 2025

„Ti si mali manipulator i falsifikator“, poručila je Stanivukoviću na društvenoj mreži X. „Vidimo se na sudu.“ Uslijedila je najava tužbe, uz tvrdnju da je Stanivuković već jednu izgubio i da je „očajan“.

Vukanović: Ugovori ispod stola

Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, otišao je korak dalje. On je u istom intervjuu prepoznao „otkrivanje dijelova zakulisnih radnji i trgovina s Republikom Srpskom“, te prozvao Cvijanović da predlaže „predaju zaliha litijuma Americi kako bismo se zbližili s Trampom i Amerikom“.

“Punih sat vremena Avdo (Avdić, prim nov) je ispovjedio Željku Cvijanović za emisiju Istraga sedmice Hajat televizije, otkrivajući nam dijelove tajni, zakulisnih radnji i trgovina Republikom Srpskom. Tako smo saznali da Željka Cvijanović mnogo više poštuje i voli i da su joj bliži NATO, Evropska Unija i zapad nego BRIKS, uz poruku da Republika Srpska treba sklopiti ekonomski sporazum sa Amerikom i predati joj zalihe i rudnike litijuma, ali i drugih ruda i sirovina, kako bi se mi ubrzano razvili te zbližili sa bratom Trampom i Amerikom…Ne treba puno biti mudar i čitati između redova pa shvatiti da je suština kapitulacije u Vašingtonu i skidanja sankcija vrhu režima, povezanim firmama i licima u poruci SVE MOŽE, i NATO, i Litijum, i imovina, i da zbog te veleizdaje Srba i Republike Srpske imaju podršku Amerike, Hrvatske i zapadnih sila, ali i SDA, HDZ i brojnih stranaka iz Federacije”, napisao je Vukanović, između ostalog, na svom blogu.

Bio je to još jedan signal da se litijum pretvorio u politički alat u kampanji – što ujedno ukazuje i na nervozu u redovima vlasti. A da bi tema mogla da postane eksplozivna pokazuje i Cvijanovićkina izjava da će tužiti Stanivukovića, optužujući ga za „podmuklu prevaru“.

I šta je zapravo istina?

U pozadini političke buke i međusobnih optužbi ostaje činjenica da je vlada RS već godinama ignorisala građansku volju da se Majevica zaštiti kao park prirode. Kompanija Arcore AG, iako formalno još nema koncesiju, aktivno je istraživala nalazišta litijuma još od 2018. godine.

U međuvremenu, građanske inicijative – iako zakonski validne – doživjele su ignorisanje, proceduralno sabotiranje i pravne akrobacije. U više navrata, vlasti su tvrdile da „nisu ispunjeni uslovi“ za raspravu, iako su svi zakonski kriterijumi bili ispunjeni.

Načelnik Lopara, Rado Savić, javno je upozoravao da će otvaranje rudnika „ugroziti život i zdravlje ljudi, kao i životnu sredinu“. Malobrojni poslanici poput Đorđa Vučinića i Tanje Vukmanović govorili su o zagađenju, hidrauličkom ispirku i kiseloj magli koja bi mogla ugroziti tlo, vodu i pluća ljudi. Sve uzalud.

Podsjećamo, Milorad Dodik je 20. februara ove godine u Palati Republike u Banjaluci primio predstavnike švajcarske kompanije Arcore AG i kanadsko‑švajcarske firme Rock Tech Lithium Inc.

Sastanak se desio svega tri dana prije nego što je Arcore podnio zahtjev za eksploataciju litijuma kod Lopara, čime je označen ključni korak u prelasku sa istraživanja na eksploataciju. Tokom sastanka, Dodik je investitorima poručio da Republika Srpska „nudi stabilnost i pravnu sigurnost“, dajući time političku podršku projektu. Iako iz institucija tvrde da formalno još nije odlučeno o koncesiji, zahtjev je podnesen u zakonskom roku i otvara vrata za dalje procedure.

Kad ne može životna sredina, može kampanja

Paradoks je u tome što litijum nije postao tema zbog ekoloških razloga, nego zbog – politike. Tek kad je postao „predizborni napad“, institucije i moćnici su se zainteresovali.

I dok Željka Cvijanović najavljuje tužbe, Stanivuković optužuje za izdaju, a Vukanović govori o „dogovorima sa NATO-om“, jedno ostaje neporecivo: nijedan zvaničnik iz vrha vlasti RS do sada nije jasno rekao da rudnika litijuma na Majevici neće biti.

Građani su to rekli više puta. I na ulicama. I potpisima. I pred skupštinom. I pred Vrhovnim sudom.

Čini se, na kraju, da u ovoj zemlji životi ljudi i priroda koja ih okružuje postaju važni tek kad mogu poslužiti za političke obračune.

Dejan Rakita / GERILA

The post Kako je Majevica postala politički ulog: Litijum ću te, litijumom ćeš me! first appeared on Gerila.info.

Grad se suočava s dugogodišnjim problemom nedostatka kapaciteta u vrtićima, a više od 2.000 djece ostaje na listama čekanja, dok roditelji pokušavaju balansirati između visokih troškova privatnih vrtića i nesigurnih uslova u onima koje najavljuju gradske vlasti.

Aktuelni gradonačelnik Banjaluke i kandidat Partije demokratskog progresa (PDP) Draško Stanivuković, kao i kandidati Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Narodnog fronta (NF) i Socijalističke partije Srpske (SPS), koriste ovu temu kako bi zadobili povjerenje glasača. Međutim, stvarnost često ostaje daleko od obećanja.

SNSD obećava nove vrtiće, ali i opstruiše postojeće projekte

SNSD-ov kandidat za gradonačelnika Banjaluke, Nikola Šobot, u svojoj predizbornoj kampanji naglašava izgradnju novih vrtića u naseljima Starčevica, Lazarevo i Kočićev Vijenac, s ciljem stvaranja 2.000 novih mjesta za smještaj mališana. Obećava i izjednačavanje subvencija za privatne i javne vrtiće kako bi roditelji imali pristup povoljnijim opcijama za svoje mališane. Šobotovo obećanje dolazi uz poruku da “socijalizacija djece mora biti omogućena svima”, što SNSD želi postići putem novih infrastrukturnih projekata. Međutim, stvarnost pokazuje složeniji odnos SNSD-a prema ovom pitanju – između obećanja i stvarnih opstrukcija postojećih inicijativa.

Iako SNSD obećava nove kapacitete, na terenu je prisutna značajna nesuglasica između njihovih obećanja i stvarnih poteza. Grad Banjaluka, pod upravom Draška Stanivukovića, suočio se s ozbiljnim preprekama pri pokušaju otvaranja novih vrtića, kao što je slučaj sa vrtićem u Novoseliji. Grad je završio sve pripreme, osigurao prostor u područnoj školi i zadovoljio sve tehničke i zakonske standarde, međutim Ministarstvo prosvjete i kulture, koje predvodi SNSD, iznenada je odbilo da da potrebnu saglasnost.

Odbijanje Ministarstva da odobri rad vrtića izaziva pitanja o motivima SNSD-a i njihovoj stvarnoj posvećenosti rješavanju problema predškolskog obrazovanja. Dok SNSD javno obećava izgradnju novih objekata, opstrukcija postojećih inicijativa gradskih vlasti upućuje na političku borbu koja se vodi preko leđa najmlađih građana Banjaluke. Sve to sugeriše da se interes djece koristi kao politički alat, a ne kao prioritetni cilj.

Još jedan primjer političke igre sa pitanjem vrtića je odbijanje otvaranja vrtića na Paprikovcu. Predsjednik Skupštine grada Ljubo Ninković, član SNSD-a, izjavio je da vrtić na Paprikovcu ne ispunjava sve uslove za siguran boravak djece jer zgrada nije u potpunosti adaptirana, te je okružena građevinskim radovima. Ninković, koji je ranije tvrdio da se Stanivukovićeva administracija neće moći pohvaliti otvaranjem nijednog vrtića tokom svog mandata, sada nastoji umanjiti značaj svakog pozitivnog koraka koje gradske vlasti poduzimaju u tom pravcu. Istovremeno, kritikama se pridružuje i predsjednik Savjeta za predškolsko vaspitanje i obrazovanje pri Gradskom odboru SNSD-a, Mirjana Krčmar, koja otvoreno dovodi u pitanje broj djece koje novi vrtići mogu zbrinuti, optužujući gradsku upravu za obmanu javnosti i roditelja.

S obzirom na to da problem nedostatka kapaciteta u vrtićima traje već gotovo petnaest godina, kritičari SNSD-a ističu da upravo njihova dugogodišnja vladavina i nedostatak proaktivnih mjera čine temeljni uzrok ove situacije. Uprkos brojnim obećanjima, Banjaluka se i dalje suočava s preopterećenim listama čekanja, nedostatkom adekvatnog prostora za boravak djece, i visokim cijenama privatnih vrtića, što dodatno opterećuje roditelje.

Ono što dodatno podiže sumnju u stvarnu posvećenost SNSD-a rješavanju problema jeste netransparentnost njihovog djelovanja. Dok se na jednoj strani obećava izgradnja novih objekata, na drugoj strani se opstruišu postojeći napori, čime se stvara ambivalentna poruka prema građanima. Nedostatak jasnoće oko pitanja finansiranja, raspodjele subvencija i dozvola za rad vrtića dodatno doprinosi osjećaju nepovjerenja među roditeljima, koji su često prepušteni borbi sa sistemom bez ikakvih konkretnih odgovora.

Subvencije kao kratkoročno rješenje, a ne sistemsko

U proteklim mjesecima subvencije za privatne vrtiće postale su centralna tačka rasprava oko problema predškolskog obrazovanja u Banjaluci. Aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković najavio je izjednačavanje cijena za privatne i javne vrtiće, što je predstavljeno kao značajan korak ka ublažavanju finansijskog tereta za roditelje. Međutim, subvencije, iako kratkoročno olakšavaju situaciju, daleko su od suštinskog i održivog rješenja problema koji postoji već petnaest godina.

Đorđe Konjević, jedan od roditelja i pokretača inicijative za izjednačavanje subvencija, ističe da je Gradska uprava, ono što je obećala za povećanja, ispoštovala, ali jedan dio dogovora nisu, a to je posebna sjednica sa jednom temom – vrtići.

“Prva tačka dnevnog reda bi bila Rezolucija, koja je za cilj imala izjednačavanje cijena i učešća roditelja do jula 2025. (a i ranije ako bude moguće). Druga tačka dnevnog reda je trebala biti pronalaženje i određivanje izvora prihoda za subvencije, kao i zakonsko usaglašavanje i uvrštavanje istih kao redovne budžetske stavke”, kaže Konjević i dodaje da gradske vlasti ne žele da sjednu i riješe problem.

“Hoće da isključivo bude jedna strana pobjednik, a druga nesposobna”, ističe Konjević.

Subvencionisanje troškova boravka djece u vrtićima, posebno u privatnim ustanovama, često se koristi kao privremena mjera koja ima za cilj da zadovolji potrebe roditelja u momentu, ali ne adresira temeljni problem – manjak infrastrukture i nedovoljno ulaganje u proširenje kapaciteta javnih vrtića. Problematično je to što subvencije samo ublažavaju posljedice manjka kapaciteta, ali ne rješavaju uzrok – nedostatak novih objekata koji bi dugoročno omogućili prijem više djece.

Konjević ističe da su subvencije samo “vatrogasna mjera” i da se suštinski problemi moraju rješavati izgradnjom novih objekata i boljom organizacijom postojećih. Naglašava da je za sistemsko rješavanje koje podrazumijeva:

• reviziju poslovanja Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje;
• izjednačavanje učešća roditelja u cijeni boravka djece u javnim i privatnim, trenutno je to 165 КM za jedno dijete;
• potpisivanje kolektivnog ugovora između Grada i privatnih vrtića;
• određivanje cijene na godišnjem nivou, kako za javne, tako i za privatne vrtiće;
• uvođenje subvencija kao redovne budžetske stavke, sa jasno definisanim izvorom prihoda;
• implementiranje “beogradskog modela”, djelimično ili potpuno.

Dodaje da je nemoguće sve postići bez saradnje sa privatnim vrtićima, jer je trenutna potreba za novih 35-40 objekata da bi smjestili svu djecu, a to se neće izgraditi za 50 godina.

On ukazuje na netransparentnost u načinu na koji se određuju subvencije i raspoređuju budžetska sredstva za njih.

“Imamo i veliko pitanje odakle Gradska uprava izvlači novac za povećanje subvencija i šta će biti sa isplatama nakon izbora”, kaže Konjević, ističući kako nedostatak sistemskog pristupa vodi do toga da se mnoge odluke donose ad hoc, bez dugoročnog plana.

Jedan od ključnih problema sa subvencijama jeste njihova neodrživost. Grad Banjaluka se već suočava s ozbiljnim budžetskim opterećenjima, a dodatno subvencionisanje boravka u privatnim vrtićima predstavlja dodatni teret za javne finansije. Ova praksa je posebno problematična jer se subvencije finansiraju iz budžeta koji nema predviđene rebalanse niti jasno definisane izvore za ovu namjenu. Bez transparentnog budžetskog plana i održivog finansiranja, ove subvencije postaju nesigurne i neizvjesne, što roditelje ostavlja u stanju neprestane nesigurnosti.

Osim finansijske neodrživosti, subvencije ne nude jednaku dostupnost za svu djecu. Zbog ograničenih budžetskih sredstava, subvencije se često dijele na način koji favorizuje one koji imaju više sreće ili veze u administraciji. Prema Konjevićevim riječima, “javni podaci o broju djece primljene u vrtiće su sumnjivi, a netransparentnost u distribuciji sredstava dodatno otežava situaciju”. Mnogi roditelji ostaju na listama čekanja jer ne mogu doći do subvencija, a oni koji ih dobiju često se suočavaju sa nesigurnošću kada su isplate u pitanju.

Subvencije, kao takve, takođe doprinose dodatnom zagušenju privatnog sektora, koji je preplavljen zahtjevima, ali nema dovoljno kapaciteta niti kvalifikovanog osoblja da adekvatno odgovori na potrebe. Konjević naglašava da su privatni vrtići, iako predstavljaju alternativu, takođe suočeni s vlastitim izazovima, uključujući visoke troškove keteringa, prekvalifikacije zaposlenih i druge operativne troškove, što ih primorava da konstantno podižu cijene. Ovo znači da subvencije, iako privremeno pomažu roditeljima, dugoročno vode ka dodatnom povećanju cijena usluga, što je suprotno cilju povećanja dostupnosti i pristupačnosti predškolskog obrazovanja.

Konjević naglašava da su subvencije održive, ali potrebno je istinski pristupiti problemu.

“Realno, Gradska uprava ih isplaćuje bez podrške Skupštine. Zato ne znam odakle je novac i brinem za budućnost. Ali isto tako, može dio tog novca da se povuče i od Centra, koji se bahati. I kada bi Gradska uprava i Skupština sjeli za sto, istovremeno sa nama, vjerujem da bi se našlo rješenje”, ističe Konjević.

Roditelji takođe ističu da se ovakvim subvencijama stvara nejednakost između privatnih i javnih vrtića. Konjević naglašava da se nejednakost ogleda u tome što za jedno dijete u privatnom vrtiću Grad daje 150 КM (i to nakon borbe roditelja od devet mjeseci), dok za jedno dijete u javnom vrtiću Grad daje 485 КM.

Problem dodatno komplikuje činjenica da se javnim vrtićima ne posvećuje dovoljno pažnje kada su u pitanju ulaganja u infrastrukturu, što je nužno za proširenje kapaciteta. Umjesto da se fokusira na izgradnju novih javnih objekata koji bi osigurali jednak pristup za svu djecu, gradska uprava koristi subvencije kao privremeni alat za umirivanje nezadovoljstva, što dugoročno samo pogoršava situaciju.

Jedini način da se dugoročno riješi problem s predškolskim obrazovanjem jeste planirano ulaganje u izgradnju novih javnih vrtića, uz jasno definisane kriterijume i transparentne procese. Roditelji naglašavaju da je potrebno osigurati da se sredstva usmjere u proširenje kapaciteta, umjesto što se troše na mjere koje nemaju dugoročnog efekta. Takođe, potrebno je regulisati privatni sektor na način da se osigura da cijene ostanu stabilne i da ne eksploatišu roditelje, posebno u situacijama kada se subvencije koriste za kompenzaciju operativnih troškova tih ustanova.

Subvencije mogu biti dio rješenja, smatraju roditelji, ali jedino ako se provode u kontekstu šire strategije koja uključuje povećanje javnih kapaciteta, regulaciju privatnog sektora i transparentno finansiranje. Bez toga, one ostaju samo privremena mjera koja ne rješava suštinski problem, već ga samo odlaže i prebacuje teret na buduće administracije i, na kraju, na roditelje koji se svakodnevno suočavaju sa nesigurnošću i finansijskim pritiscima. Konjević ističe da je bez saradnje sa privatnim sektorom sve teško postići.

“Neophodni su i privatni vrtići, pored javnih. Ali, ta saradnja se treba usaglasiti i staviti na papir. Svesti u okvire poslovanja i obostranog zadovoljstva”, kaže Konjević

Sukob interesa i problemi sa transparentnošću

Tema predškolskog obrazovanja u Banjaluci postala je arena i za otkrivanje duboko ukorijenjenih problema vezanih za sukobe interesa i manjak transparentnosti u radu gradske uprave i institucija koje upravljaju predškolskim obrazovanjem. Ove poteškoće ne samo da usporavaju napredak u rješavanju problema sa kapacitetima vrtića, nego dodatno povećavaju nepovjerenje javnosti prema nadležnim institucijama.

Jedan od najočiglednijih primjera sukoba interesa jeste pitanje izgradnje i otvaranja novih vrtića, kao što je slučaj s potencijalnim vrtićem u banjalučkom naselju Paprikovac. Prema izjavama predsjednika Skupštine grada Ljube Ninkovića, zgrada vrtića nije u potpunosti adaptirana, nalazi se na prostoru koji je još uvijek gradilište, a najam objekta bi građani Banjaluke trebali otplaćivati narednih 20 godina. Sve ovo dodatno komplikuje činjenica da se objekat iznajmljuje od ljudi bliskih Drašku Stanivukoviću.

Transparentnost rada Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje takođe je problematična. Đorđe Konjević ističe da je budžet ovog centra značajno porastao u posljednjih nekoliko godina – s 10 miliona KM u 2022. godini na 20,4 miliona KM u 2024. godini. Međutim, uprkos povećanju budžeta, kapaciteti vrtića nisu povećani, a pitanje kako se ta sredstva koriste ostaje bez odgovora. Konjević ističe da je problem prećutna korupcija pri zapošljavanju radnika i upisu djece, što dodatno usložnjava situaciju.

Problem s transparentnošću odnosi se i na način subvencionisanja privatnih vrtića. Netransparentnost u procesu odobravanja subvencija izaziva sumnje među roditeljima, koji su često neinformisani o kriterijumima na osnovu kojih se subvencije dodjeljuju. Takođe, pitanje izvora finansiranja za subvencije ostaje nejasno. Kako Konjević navodi, nije jasno odakle se povlače sredstva za subvencije niti šta će se desiti s isplatama nakon izbora. Nedostatak rebalansa budžeta dodatno doprinosi neizvjesnosti i zabrinutosti roditelja koji strahuju da će nakon izbora ostati bez obećane finansijske podrške.

Transparentnost je takođe upitna u vezi s ekonomskom cijenom boravka djece u vrtićima. Konjević iznosi podatke prema kojima je ekonomska cijena u javnim vrtićima znatno porasla – s 380 KM u 2022. godini na 650 KM u 2024. godini – dok se cijene u privatnim vrtićima nisu povećale u istom omjeru. Ova situacija ukazuje na ozbiljne probleme u poslovanju Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, uključujući i prećutnu korupciju, loše upravljanje sredstvima, te moguću zloupotrebu resursa. Roditelji, koji su već opterećeni visokim troškovima, ostaju bez konkretnih odgovora o tome kako se koriste sredstva koja izdvajaju za obrazovanje svoje djece.

Alternativni planovi

Dok SNSD i gradonačelnik Draško Stanivuković nastoje osvojiti povjerenje glasača obećanjima o izgradnji novih vrtića i uvođenju subvencija, opozicija nudi alternativne planove za rješavanje problema predškolskog obrazovanja u Banjaluci. Kandidatkinja za gradonačelnicu Jelena Trivić iz Narodnog fronta, kao i lideri Socijalističke partije Srpske (SPS) i drugih nominalno opozicionih stranaka, kritikuju dosadašnje upravljanje i naglašavaju potrebu za fundamentalnim promjenama.

Jelena Trivić, kandidat Narodnog fronta, ističe da je rješenje problema vrtića jedno od najvažnijih pitanja u njihovom programu. Ona tvrdi da su dosadašnja obećanja o izgradnji novih vrtića bila više retorička nego stvarna, te da nije došlo do konkretnih promjena koje bi dovele do rješavanja problema s listama čekanja. Trivićeva predlaže izjednačavanje cijena između javnih i privatnih vrtića kao prioritet od 1. januara 2025. godine, čime bi se postigla veća dostupnost vrtića za sve roditelje, bez obzira na to koju vrstu vrtića preferiraju.

Saša Gligorić, predsjednik Gradskog odbora Socijalističke partije Srpske, predstavio je plan za izgradnju pet novih vrtića u Banjaluci, s ukupnim kapacitetom za 2.500 djece, što bi trebalo konačno riješiti problem s listama čekanja. Gligorić kritikuje gradske vlasti zbog njihovog oslanjanja na kratkoročna rješenja poput subvencija, umjesto da se fokusiraju na strateška ulaganja u javne objekte. On naglašava da je potrebno planirati i izgraditi objekte na više lokacija kako bi svi dijelovi Banjaluke bili obuhvaćeni, a problem s manjkom kapaciteta konačno postao stvar prošlosti. Osim izgradnje novih vrtića, Gligorić ističe i potrebu za poboljšanjem infrastrukture javnih prostora kako bi se omogućila adaptacija postojećih objekata u vrtiće, tamo gdje je to moguće.

Izvršni sekretar SP-a i kandidat za odbornika u Skupštini grada Banjaluka Nikola Vukčević kaže da je cilj Socijalističke partije da nijedno dijete ne bude na listama za čekanje na vrtić.

“Gradnja novih javnih vrtića je jedini način, ukoliko ne želimo ponovo da gledamo ucjenjivanje roditelja i poskupljenja nakon svakog povećanja subvencija. Osnovna razlika u pristupu je to što pojedini ljudi ne shvataju da predškolski sektor, odnosno djeca, nisu i ne mogu biti roba preko koje se ostvaruje profit. Privatni vrtići jesu neophodni, ali realno, to su privatne kompanije koje su osnovane zbog zarade, a ne kao servis građana. Zato je jedino rješenje da problem sa manjkom mjesta u vrtićima konsenzusom prihvatimo kao prioritetan problem grada i da se gradnja novih vrtića shvati kao prioritet nad prioritetima”, smatra Vukčević.

Boran Bosančić, nosilac liste Demosa za Skupštinu grada, ističe da su oni prvi ukazali da su cijene subvencija za privatne vrtiće nedovoljne, a tada su bile 100 KM. Mnogo djece se ne upisuje u gradske vrtiće, dok privatni često podižu cijene usluge, tako da su građani oštećeni. Ističe da su prvi rekli da to nije dovoljno i traže povećanje subvencije od strane grada za privatne vrtiće.

“Ta mjera je kratkoročno donesena, ali to nije dovoljno. Podržavamo što je došlo do povećanja subvencija, međutim treba se ući u sistemska rješenja, a to je gradnja novih gradskih vrtića. Prijedlog je da se u OŠ “Milan Rakić” u Novoseliji gradi novi vrtić, odnosno da se u postojećem školskom objektu adaptira prostor, što je prihvaćeno, i vjerujem da ćemo uskoro imati prostor za jedan broj mališana koji će tu da borave. Međutim, u naredne četiri godine se mora intenzivnije i hrabrije raditi na tom polju, te ulagati veća sredstva, tako što bismo dosta gradskih prostora adaptirali i tu gradili nove vrtiće”, ističe Bosančić.

Stvarnost daleko od obećanja

Iako su predizborna obećanja o izgradnji novih vrtića i uvođenju subvencija zvučala kao dugo očekivano rješenje za roditelje i najmlađe građane Banjaluke, stvarnost se pokazala sasvim drugačijom. Problemi s nedostatkom kapaciteta u vrtićima, neadekvatnim uslovima i neispunjenim obećanjima vlasti i dalje su prisutni, čineći svakodnevni život roditelja veoma izazovnim. Dok političari obećavaju promjene, rezultati na terenu jasno pokazuju kako su mnoga obećanja ostala samo na riječima, bez stvarnih koraka ka poboljšanju.

Jedan od najizraženijih problema je ogromna nesrazmjera između broja prijava za upis u vrtiće i stvarnog broja djece koja budu primljena. Na ovogodišnjem konkursu za prijem djece u javne vrtiće stiglo je gotovo 2.700 prijava, ali je samo 400 mališana dobilo mjesto. Ovi podaci jasno ukazuju na to da kapaciteti vrtića nisu ni približno dovoljni da zadovolje potrebe roditelja u Banjaluci. Bez obzira na ponovljena predizborna obećanja o izgradnji novih objekata, broj dostupnih mjesta ostaje ograničen, a liste čekanja sve duže. Problem nije nov – on traje već petnaest godina, ali se uprkos obećanjima o novim kapacitetima, situacija nije značajno promijenila.

Brojna obećanja o subvencijama za privatne vrtiće, kao način ublažavanja problema s manjkom kapaciteta u javnim vrtićima, nisu se pokazala kao dugoročno rješenje. Iako su subvencije najavljene kao način da se smanji finansijski pritisak na roditelje, one su se često pokazale neadekvatnim i neodrživim. Pitanje izvora finansiranja za ove subvencije ostaje nejasno, a izostanak rebalansa budžeta dovodi do nesigurnosti oko isplata. U međuvremenu, cijene u privatnim vrtićima rastu, pa subvencije više služe kao kratkoročna kompenzacija, a ne kao stvarno olakšanje za roditelje.

Stvarnost u Banjaluci pokazuje da je problem vrtića daleko od rješenja, bez obzira na brojna politička obećanja. Dok se kapaciteti javnih vrtića ne prošire i ne stvore adekvatni uslovi za boravak djece, roditelji će se i dalje suočavati s dugim listama čekanja, visokim cijenama i nesigurnošću u vezi sa subvencijama. Stvarna promjena zahtijeva sistemske reforme, uključujući ulaganje u nove objekte, transparentno korištenje budžetskih sredstava i bolje planiranje, a ne samo prazna obećanja koja se ne ostvaruju. Sve dok političke igre prevladavaju nad stvarnim interesima građana, obećanja će ostati daleko od stvarnosti, a problem vrtića će i dalje biti glavni izazov za roditelje u Banjaluci.

Gerila.info

The post Predizborna obećanja u vezi sa problemom vrtića u Banjaluci: Politička borba preko leđa najmlađih first appeared on Gerila.info.

Ovaj put za jedinstven “izlet” u kršenje više zakonskih i etičkih pravila potrudila se stranka Darka Banjca NPS, odnosno Narodna partija Srpske.

Oni su na instagram profil svog Aktiva mladih “aktivmladihnps-kd” iz Kozarske Dubice postavili fotografiju na kojoj informišu javnost kako su pokrenuli akciju “Pomozimo drugima”, a cilj navedene akcije je, kako tvrde, “da se pomogne socijalno ugroženim porodicama sa teritorije opštine Dubica”.

Dalje se navodi da je, ni manje ni više, spisak tih porodica navedenoj stranci dostavila direktorica Centra za socijalni rad Kozarska Dubica, koja je ujedno i član NPS-a?!

Mladi aktivisti poletarci su se pohvalili da su razgovarali sa dvije porodice i da su im te porodice prenijele šta im je trenutno neophodno za lakši i normalniji život, kao i da će im aktivisti dostaviti potrebne stvari.

Da cijela situacija bude još gora, fotografija koju su postavili na instagram profil  sadrži i lica jedne od porodica sa sve fotografijom dvoje djece, bez ikakvog skrivanja njihovog identiteta?!

Nazvali smo direktoricu dubičkog Centra za socijalni rad Maju Špicu Knežević, koja nam je potvrdila da je i sama član stranke NPS.

“Mi ne izdajemo privatne podatke i informacije o porodicama, oni (NPS, prim.nov.) su tražili porodice kojima je nešto potrebno da se pomogne i mi smo uz saglasnost odnosno izjave potpisane od porodica izdali spisak od deset porodica u stanju socijalne potrebe”, pravdala je svoj postupak Špica Knežević u razgovoru sa našim novinarom.

Ona tvrdi da je sve urađeno nakon što je socijalni radnik izašao na teren i obavio razgovor i dobio potvrdu da oni žele da budu na tom spisku, odnosno da im se nešto pomogne, mimo onog što dobijaju.

Pitali smo direktoricu i da li Centar za socijalni rad i bez obzira na odobrenje porodica koje se kvalifikuju kao “socijalno ugrožene” može da daje spiskove svojih korisnika, na neki način i štićenika, a pogotovo u periodu koji prethodi predizbornoj kampanji.

“Pa ono daju odobrenje da njima neko dođe da im nešto donira. Razne humanitarne organizacije rade slično, slikaju se pa to objavljuju na društvenim mrežama”, rekla je Špica Knežević i dodala da “informacije na daje Centar ali ovo su porodice koje su željele da dobiju nešto ‘mimo’, odnosno kroz vanredne akcije”, iako na Instagram objavi NPS-a jasno stoji da im je spisak socijalno ugroženih porodica lično proslijedila direktorica dubičkog Centra za socijalni rad.

Na naše pitanje da li je to etički, budući da su to faktički u pitanju socijalni slučajevi kod kojih bi posebno pažljivo trebalo postupati i onemogućiti njihovo eksploatisanje za korist nekih drugih lica, a posebno političkih stranaka, čiji je i Špica Knežević član, u periodu koji prethodi predizbornoj kampanji, dobili smo odgovor da se “Centru kontinuirano javljaju mnoge organizacije koje žele da pomognu”.

“Mi uz saglasnost porodice budemo samo posrednici. Nisu ovo neki osjetljivi podaci da smo iznijeli spisak iz Centra, postoje porodice koje su u stanju socijalne potrebe ali ne mogu da ostvare neko svoje pravo zbog kumulativnih uslova koje zakon nabraja taksativno da moraju biti ispunjeni. Imali smo skoro akciju lanca tržnih centara Kort i tada smo pribavili saglasnost porodica kojima treba jednokratna pomoć a Centar im nije u prilici pomoći”, rekla je za GERILU Špica Knežević koja je dodala i da je ovo bila javna akcija pa da su se porodice mogle javiti i direktno stranci. Na našu konstataciju da lanac hipermarketa nije politička stranka koja kroz manje od dva mjeseca učestvuje na izborima, direktorica Centra nije imala odgovor.

Ipak, nakon našeg telefonskog poziva izvršena je promjena na datoj instagram objavi Aktiva mladih NPS u K.Dubici gdje je izostavljen dio u kojem se navodi da im je spiskove socijalno ugroženih porodica dostavila direktoricu dubičkog Centra za socijalni rad Maju Špicu Knežević!

Tanja Topić, politička analitičarka, za GERILU je rekla da su ovakvi postupci samo potvrda da živimo u partokratiji.

” A institucije su podređene strankama na vlasti, da na čelo tih institucija mogu doći samo oni koje stranka potvrdi. Istovremeno ovo je žalosna ilustracija stanja stranačke svijesti koja smatra da su one te koje vladaju životom i smrti kao i da institucije zloupotrebljavaju funkcije jer ne rade svoj posao odnosno prepuštaju strankama da to rade. Ako je to smisao njihovog postojanja onda ih je bolje ukinuti. I na kraju riječ je o klasičnoj zloupotrebi javnih sredstava u svrhu kampanje pa je otvoreno pitanje da li će oni koji to nadziru i reagovati. Centar za socijalni rad ne smije davati strankama spisak socijalno ugrozenih, čak bi trebalo i provjeriti da li su ovim činom zlouptrijebljeni lični podaci građana”, rekla je Topić za GERILU.

Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH potvrdili su nam da ovako djelovanje Centra za socijalni rad predstavlja davanje podataka od strane javnog tijela trećoj strani.

U objašnjenju se navodi da ne postoji valjan pravni razlog za davanje ličnih podataka korisnika Centra za socijalni rad političkim partijama u svrhu da bi isti davali određenu pomoć korisnicima, slikali se sa njima te potom to postavljali na društvene mreže.

Dalje se navodi da “političke partije imaju mogućnost doniranja određenih sredstava centrima za socijalni rad kako bi se ista dodijelila krajnjim korisnicima i bez unaprijed traženih ličnih podataka krajnjih korisnika”.

The post Banjčev NPS uoči izbora i uz pomoć Centra za socijalni rad obilazi socijalno-ugrožene porodice u K.Dubici?! first appeared on Gerila.info.

“Zajedno smo bili u mnogim političkim pobjedama i nalazimo se pred još jednom. Na izbore izlazimo čistog obraza, a iza sebe ostavljamo stabilnu Republiku Srpsku, koja danas zna šta hoće, u kojoj niko ne treba da se boji i u kojoj svi treba da uživamo zajedno izvojevanu slobodu”, poručio je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik na početku kampanje za lokalne izbore.

Dodik je rekao da se SNSD nalazi pred još jednom izbornom pobjedom. “I u SNSD-u ima onih koji nisu zaslužili da budu među nama, onih koji su bahati i šalju lošu poruku o nama, ali mi to definitivno nismo. Politika SNSD-a jeste da čuva RS kao stabilnu, političku, ekonomsku i socijalnu zajednicu”, rekao je Dodik.

On je pozvao građane da ne dozvole da godine koje je SNSD uložio kako bi napravio stabilnu Srpsku odu. Na stanovnike je apelovao da političare mjere po onome šta su ostavili iza sebe, a ne po tome kako pričaju.

“Banjaluci smo ostavili pola novog grada, uradili smo to i u mnogim drugim opštinama. SNSD je Banjaluku naslijedio u vrijeme kada nije imala vodu, grijanje, istočni i zapadni tranzit i administrativni centar. Danas ovaj grad izgleda sasvim drugačije, iako postoje oni koji pokušavaju da sve predstave crnim”, poručio je Dodik.

Iz PDP-a su poručili da će izbori pokazati da se prilike u RS mijenjaju i da će građani kazniti osionu vlast koja razmišlja samo o sebi. Ističu da su uvjereni da će partije iz opozicije dobiti puno veću podršku nego što su je imale. Naglašavaju da sa optimizmom počinju kampanju i očekuju da će opozicija, posebno gdje je ujedinjena, uspjeti da pobijedi i da preuzme dobar dio opština gdje vlada SNSD, prije svega jer su ljudi nezadovoljni.

U SDS-u se nadaju da će na lokalnim izborima dobiti veću podršku glasača u svim opštinama u Srpskoj i da će SDS preuzeti odgovornost u lokalnim zajednicama u kojima pobijedi.

Predsjednik Socijalističke partije Petar Đokić izjavio je da je jedna od najvažnijih politika ove partije borba za socijalno odgovornu vlast i za društvo socijalne pravde u kojem će svaki stanovnik imati jednaku šansu za uspjeh, te da dokaže i predstavi svoje sposobnosti.

“Naša partija zalaže se da se udvostruči napor za više radnih mjesta da bi svi, prvenstveno mladi, mogli da osjete sigurnost za buduće vrijeme. Ta sigurnost stiče se jedino novim zapošljavanjem”, poručio je Đokić.

Iz DNS-a poručuju da daju riječ, da je drže i da su uvijek spremni da polože račune građanima za ono što rade. Naglašavaju da predizborna kampanja predstavlja vrijeme kada stranke treba da polože račune građanima za urađeno tokom prethodne četiri godine. Ističu da su građani prepoznali principijelnost ove stranke, dodajući da će se DNS zalagati za decentralizaciju RS i vraćanje vlasti i novca u lokalne zajednice, koje su bliže građanima i koje će sa njima moći graditi bolji život.

Ovakve i slične poruke možemo očekivati u narednih mjesec dana, sve do 15. novembra kada se održavaju lokalni izbori. Međutim, ono što je zanimljivo je da smo ove poruke već čuli. I to ne danas. Ovo su poruke koje su upućene prvog dana predizborne kampanje pred lokalne izbore 2012. godine.

[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/10/GlasSrpske20120908-09.pdf”]

Kao što možemo vidjeti, političari “vrte istu ploču” godinama. Ne mijenjaju poruke, pristup, politiku. A i zašto bi, kada im uvijek prolazi. Iste priče kruže godinama. I to veoma uspješno. Narod je tu da bleji i da glasa. Političari su tu da šišaju, sve dok ima runa.

Gerila.info

The post Novi izbori – stara priča first appeared on Gerila.info.

Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH) predstavio je prve rezultate monitoringa predizbornih aktivnosti koje provodi u 68 lokalnih zajednica u BiH. U proteklih mjesec dana uočeni su brojni oblici zloupotrebe javnih resursa za političku promociju a pojedine stranke i kandidati već su krenule sa plaćenim oglašavanjem iako je to izričito zabranjeno van perioda zvanične izborne kampanje.

Zbog svega je TI BiH u 20 slučajeva Centralnoj izbornoj komisiji BiH proslijedio informacije koje se u najvećoj mjeri odnose na preuranjenu kampanju, a zabilježeno je i osam slučajeva oglašavanja na mjestima koja za to nisu predviđena. Osim promotivnih bilborda van izborne kampanje, ističe se primjer bilborda Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) koji je postavljen u dvorištu osnovne škole u Busovači, zbog čega je pored CIK-a obaviješten i Ombudsman, kao i u drugim slučajevima korištenja djece za promociju kandidata na predstojećim izborima.

U proteklih mjesec dana 70 posmatrača TI BiH ispratilo je 263 javna događaja u organizaciji javnih institucija, javnih ustanova i preduzeća od čega su se 62 odnosila na otvaranja infrastrukturnih objekata. Oko 70% korišteno je za promociju kandidata na lokalnim izborima od kojih mnogi nemaju nikakvu javnu funkciju i nije jasno u kom svojstvu su prisustvali. Na 11 događaja iznesene su poruke protiv političkih protivnika, predizborna obećanja izrečena su u 78 obraćanja, dok su stranačka obilježja bila istaknuta na 25 javnih događaja. Svi ovi podaci jasno pokazuju da se javni događaji, organizovani od strane institucija i javnim sredstvima, u najvećoj mjeri koriste za promociju stranaka i kandidata na lokalnim izborima. Jedan od ovakvih slučajeva je ističemo primjer otvaranja radova na vodovodnoj mreži “Voda za 12.000 stanovnika” u Visokom, gdje su prisutnima dijeljene zaštitne maske sa obilježjima Nezavisne liste.

Takođe, zabilježeno je i osam primjera plaćenog oglašavanja javnih institucija u kojima se promovišu kandidati na lokalnim izborima. Izdvajamo primjer kampanje „Banjaluka se gradi“ gdje se kroz spotove, bilborde i 3D prezentacije daju predizborna obećanja i vrši lična promocija aktuelnog Gradonačelnika Banjaluke koji je ponovo kandidat za tu funkciju. TI BiH je uputio zahtjev Gradu da dostavi informacije o tome koliko je koštala ova kampanja, ali one još uvijek nisu dostavljene.

Zabilježeno je i 17 primjera masovnijeg zapošljavanja radnika u javne ustanove i preduzeća. Posmatrači su zabilježili  i 50 slučajeva distribucije različitih vrsta subvencija i pomoći iz javnih budžeta u ovom periodu. Izdvaja se primjer Bileće gdje je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske organizovalo podjelu steonih junica ispred mljekare čiji je vlasnik kandidat za načelnika te opštine.Takođe, u kancelariji SDA u Zvorniku dijelili su se obrasci za dodjelu novčanih sredstava Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica kojima se sufinansira prevoz učenika. U 14 slučajeva zabilježeno je omogućavanje besplatnih pregleda, lijekova i drugih vrsta javnih usluga, a koji su korišteni za promociju kandidata na izborima. U posmatranom periodu zabilježeno je i 128 primjera intenziviranja javnih radova, koje se prvenstveno odnosi na početak izgradnje raznih infrastrukturnih objekata.

TI BiH već godinama vrši monitoring predizbornih aktivnosti, a cilj je dokumentovanje svih vrsta zloupotreba javnih resursa za političku promociju kao i otkrivanje nedozvoljenih prihoda političkih partija. TI BiH će u narednim danima pustiti u rad mobilnu aplikaciju Reflektor koja će omogućiti i svim građanima anonimno slanje prijava o primjerima kupovine glasova, predizbornog zapošljavanja, oglašavanja na zabranjenim mjestima, pružanju javnih usluga u zamjenu za glas i svim drugim vrstama zloupotrebe javnih sredstava u izbornom procesu.

Pomenute aktivnosti TI BiH sprovodi u sklopu projekta „Podrška građanima u borbi protiv korupcije“ u saradnji sa partnerskim organizacijama Centri civilnih inicijativa (CCI) i Centrom za razvoj medija i analize (CRMA). Finansijsku podršku za projekat omogućila je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID).

The post Transparency International: Brojni primjeri zloupotrebe javnih resursa za vođenje izborne kampanje first appeared on Gerila.info.

The post VIDEO: Emitovana druga epizoda serijala “Vrijeme ističe…” first appeared on Gerila.info.