Istragu je do sada vodilo Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona, koje je, prema ranije saopštenim informacijama, obuhvatilo jedno pravno lice i četiri osobe zbog osnova sumnje na više krivičnih djela – od zloupotrebe položaja ili ovlaštenja u sticanju sa teškim slučajevima izazivanja opšte opasnosti, do onečišćenja okoliša i nesavjesnog rada u službi. U javnosti se, međutim, odavno govorilo da će predmet preuzeti POSKOK, jer su dokumenti već bili dostavljeni na viši nivo, ali je početkom godine sve vraćeno u Mostar – uz objašnjenje da su uočeni “tehnički nedostaci u spisu”, pa je bilo potrebno napraviti “novi, korigovani popis spisa”, sortirati dokumentaciju i tek onda ponovo dostaviti predmet Posebnom odjelu na odlučivanje.

Spis je tako, umjesto da uđe u završnicu, ponovo putovao magistralom – i to treći put. U međuvremenu je rasla sumnja da se “vruć krompir” prebacuje s institucije na instituciju, dok porodice žrtava i mještani ostaju bez najosnovnijeg: jasnog odgovora ko je odgovoran i da li je ljudski faktor doprinio tragediji.

Podsjetimo, u noći s 3. na 4. oktobar 2024. godine bujične poplave i klizišta pogodila su područje Jablanice i Konjica. Kiša je padala satima, a zemlja natopljena vodom više nije mogla da primi ni kap. Oko ponoći, brdo iznad Donje Jablanice počelo je da klizi. U samo nekoliko minuta, zemlja, kamenje i šljunak zatrpali su kuće, dvorišta i ceste. Ljudi su ostajali zarobljeni u svojim domovima, a čitava naselja bila su odsječena od svijeta. Ukupno je, širom Bosne i Hercegovine, u toj noći smrtno stradalo 27 osoba.

Iz ranijeg teksta Gerile, objavljenog na godišnjicu tragedije, ostaje podatak koji se uporno vraća kao bumerang: dan uoči katastrofe Agencija za vodno područje Jadranskog mora izdala je upozorenje da će 3. i 4. oktobra doći do značajnog porasta vodostaja u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Čapljini, Grudama, Ljubuškom i Širokom Brijegu usljed obilnih padavina, uz apel nadležnima da postupaju po operativnim planovima odbrane od poplava. Stanovništvo, međutim, nije dobilo nikakvo upozorenje.

U fokusu istrage od početka je i kamenolom iznad Donje Jablanice, u vlasništvu firme Sani d.o.o. Prema podacima Ministarstva privrede HNK, firma nikada nije imala koncesiju za eksploataciju kamena, a posljednji inspekcijski nadzor na lokalitetu zabilježen je još 2021. godine. Iako su tada inspektori tvrdili da nema radnika ni mašina, mještani su godinama upozoravali da je eksploatacija nastavljena u tišini.

Priča o kamenolomu seže do 2002. godine, kada je porodica Hondžo počela vaditi kamen, navodno uz neformalni papir ratne uprave – dokument koji nikada nije postao pravovaljan akt, ali je otvorio prostor za naknadne pokušaje legalizacije. Kamenolom je izgrađen na parceli u posjedu preduzeća “Šumarstvo Srednje-neretvansko”, u kojem 51 posto vlasništva ima Vlada HNK. Opštinsko vijeće Jablanice 2006. godine proglašava lokalitet Šupljika “javnim interesom”, ali koncesija nikada nije potpisana. Umjesto toga, 2011. izdata je urbanistička saglasnost samo za geološka istraživanja, bez prava na eksploataciju, dok je javna rasprava – zakonom obavezna – ostala bez javno dostupnog zapisnika.

Posebnu težinu dobio je nalaz Federalnog zavoda za geologiju: u odronu je pokrenuto više od 171.000 kubnih metara materijala, a gotovo 11 posto odnosi se upravo na zonu kamenoloma. Na terenu su pronađeni i tehnički obrađeni blokovi dolomita, ali i otpad od gabra – stijene koja prirodno ne postoji na tom mjestu – što dodatno podgrijava sumnju da je kamenolom korišten mimo propisa. Padina je, uz to, oslabila nakon velikog požara 2021. godine, kada je izgorjela šuma iznad lokaliteta, ostavljajući teren bez prirodne zaštite od klizišta.

I u toj slici, možda najmučniji detalj: uprkos svemu, Sani d.o.o. je 2020. i 2023. godine dobio ukupno 21.000 KM poticaja – 7.000 KM od Vlade FBiH (u okviru COVID mjera) i 14.000 KM od Vlade HNK (za tehnološki razvoj i digitalizaciju). Firma koja, prema zvaničnim podacima, nije imala pravo da kopa kamen, uredno je primala javni novac.

Iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) slučaj nazivaju primjerom ekocida i saučesništva vlasti.

„Posljednjih godina naišli smo na desetine primjera u kojima institucije, na različitim nivoima vlasti, pogoduju investitorima i potpuno zanemaruju interese prirode i ljudi koje bi trebale štititi“, rekao je Robert Oroz za Gerilu, ocjenjujući da je istraga Tužilaštva HNK od početka bila “troma i neefikasna”.

„Ohrabruju posljednje najave o imenovanju osumnjičenih i njihovom skorom saslušanju, i iskreno se nadamo da ćemo svjedočiti konačnom podizanju optužnica protiv odgovornih”, dodao je Oroz.

U ranijim navodima, koji su došli do javnosti, pojavila su se i imena osumnjičenih: vlasnik firme Sani d.o.o. Jablanica, Dženan Hondžo, te trojica kantonalnih inspektora – Dragan Obradović, kao glavni kantonalni inspektor, i rudarsko-geološki inspektori Željko Rangelov i Ivan Mikulić. U pozivu, prema tim informacijama, navodi se da se postupak vodi zbog produženog krivičnog djela nesavjestan rad u službi, u vezi sa zloupotrebom položaja, izazivanjem opšte opasnosti i onečišćenjem okoliša.

Tužilaštvo HNK je, na upit Gerile, ranije saopštilo da je istraga u završnoj fazi, da su rađena vještačenja – rudarska, geodetska, geološka i finansijska – te da su izuzimani dokumenti iz Ministarstva privrede HNK i firme Sani d.o.o., ali ključni nalazi nisu saopšteni javnosti.

Donja Jablanica je još jedan test za državu koja je, do sada, mnogo puta pala na ispitu pravednosti prema sopstvenim građanima. POSKOK sada ima predmet. Javnost, a posebno porodice stradalih, imaju pravo da konačno dobiju epilog.

Dejan Rakita / GERILA

The post POSKOK preuzeo slučaj “Donja Jablanica”: Predmet tragedije sa 19 mrtvih proglašen prioritetom, porodice još čekaju odgovore first appeared on Gerila.info.

U dopisu koji je Selak poslao svim institucijama koje djeluju pri Ministarstvu pravde navodi se kako će se za odličnu atmosferu pobrinuti „Bojan Čikić bend“, kao i „naš poznati Sloba Radanović sa bendom“. Nije navedeno kako će Selak platiti ovaj račun.

„Želimo da Ministarstvo pravde, zajedno sa vašom institucijom, bude zajednički organizator ovog događaja, kako bismo svi bili na jednom mjestu i izbjegli paralelne proslave. Cijena menija je 90 KM po osobi. Napominjemo da muzika i bend nisu uključeni u cijenu menija, jer je trošak muzičkog programa obezbijedio ministar pravde Goran Selak“, stoji u dopisu.

U cijenu menija dolazi hladno predjelo (hercegovački pršut, peka, kulen, kajmak, livanjski sir, travnički sir, uštipci, proja), toplo predjelo (pileći rižoto sa karijem i šampinjonima), svježa miješana salata, teleće pečenje u krem sosu sa pekarskim krompirom na kremi od mrkve i desert.

„Karta pića“ podrazumijeva gaziranu i negaziranu vodu, prirodne i gazirane sokove, bijelo i crveno vino, viski, gorki list, jegermajster, džin, martini, votka, štok, rakije, pivo i kafa. U ponudi je, naravno, i posni meni.

Goran Dakić, Gerila info

The post Selak časti zaposlene muzikom za Novu godinu first appeared on Gerila.info.

Ekolozi upozoravaju da uništavanjem cijelog šumskog pokrivača nestaje stanište za mnoge biljne i životinjske vrste, što dovodi do drastičnog smanjenja biološke raznolikosti. Bez korijenskog sistema drveća koji zadržava zemlju, kiše i vjetrovi lako odnose površinski sloj tla čime se smanjuje njegova plodnost i dolazi do pojave klizišta.

Šume, navode ekolozi, zadržavaju vodu i regulišu njen tok. Nakon gole sječe dolazi do bržeg oticanja padavina, smanjenja podzemnih voda i povećanog rizika od poplava. Nestanak drveća znači smanjenu apsorpciju ugljen-dioksida i povećanje emisija stakleničkih gasova, što doprinosi globalnom zagrijavanju.

„Područja bez šume imaju veće temperaturne oscilacije, sušnija su i manje zaštićena od vjetra, što dodatno otežava regeneraciju šume. Gole površine narušavaju estetsku vrijednost krajolika i umanjuju turistički i rekreativni potencijal područja. Dugoročno, gole sječe osiromašuju lokalne zajednice, jer nestaje resurs koji se ne može brzo obnoviti, a time trpi i šumska privreda“, kažu ekolozi s kojima smo razgovarali.

Na lokalitetu Kiseljaka i okolnim šumama nelegalni sjekači ostavili su gole površine koje su nagovijestile eroziju tla i klizišta, a hipoteza ekologa Nijaza Abazdića sugeriše da ova neodgovorna eksploatacija može biti uzrok klizišta i promjena toka rijeke Bosna. Na sedam analiziranih lokaliteta utvrđeno je značajno smanjenje biodiverziteta, naročito u poplavljenim šumama u blizini Sarajeva.

Studija o dinarskim šumama (jeli i bukvi) BiH i Slovenije pokazala je da kod intenziteta sječe od 50–100 odsto dolazi do gubitka organskog ugljika (SOC) i ukupnog organskog materijala u gornjim slojevima tla, dok kod niske sječe te promjene nisu značajne.

Više od 20 odsto sječe u BiH je nelegalno, a godišnje se „ukrade“ gotovo dva miliona kubika drvne mase. Inspekcije često ne naplate kazne, a struktura odgovornosti je fragmentirana – od entiteta do kantona – što otežava efikasnu kontrolu. Šumsko-privredna preduzeća, koja su zvanično zadužena za upravljanje šumskim resursima u BiH, nerijetko su umiješana u kriminalne radnje, koje ozbiljno narušavaju šumsko bogatstvo po kojem je Bosna i Hercegovina nadaleko
poznata.

Uzmimo za primjer Ribnik, malu opštinu u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske, koja se odlikuje izuzetnim prirodnim bogatstvima, uključujući šume, koje pokrivaju 64 odsto opštinske teritorije. Na području Ribnika, u periodu od svega četiri mjeseca tokom 2023. godine, posječeno je više od deset hektara bukove šume, pri čemu – kako je utvrdila inspekcija – nisu poštovani propisi.

Svi panjevi bili su uredno označeni, što ukazuje na to da je krivično djelo počinjeno svjesno od strane Šumskog gazdinstva „Ribnik“, radne jedinice Javnog preduzeća Šume Republike Srpske. Slučaj je došao pod lupu javnosti nakon što je nelegalnu sječu prijavio inženjer šumarstva. Uprkos ozbiljnosti krivičnih djela i arogantnosti počinilaca, pravosudni organi BiH ne posvećuju dovoljno pažnje ekološkom kriminalu. O ovome svjedoči i činjenica da krivične prijave za sitne šumske krađe, počinjene od strane privatnih lica, čine oko 70 posto svih prijava podnesenih u ovoj oblasti.

Situacija je slična sa sistemskom korupcijom u građevinskom sektoru, koja je često povezana s ugrožavanjem prirode. Poljoprivredna zemljišta olako se pretvaraju u građevinska, dopuštaju se profitabilni projekti koji uništavaju prirodna bogatstva, a državno zemljište se prodaje u bescjenje. Stoga ne čudi što je u javnosti snažno odjeknulo nedavno hapšenje nekoliko državnih službenika, među kojima Ibro Berilo, načelnik opštine Trnovo, osumnjičenih za zloupotrebu
položaja i sistemsku korupciju.

Grupa se tereti da je od javnog preduzeća „Sarajevo-šume“ godinama kupovala i po višestrukim cijenama preprodavala državno zemljište, uprkos zabrani raspolaganja državnom imovinom, koju je 2005. uveo Visoki predstavnik u BiH. Berilo je osumnjičen, između ostalog, za omogućavanje bespravnog krčenja šume na površini od 3,5 hektara te nekazonito izdavanje dozvola i urbanističkih saglasnosti za izgradnju stambenih i drugih objekata na planini Bjelašnici. Veći dio raskrčenog zemljišta bio je pokriven stablima jele i bukve.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo utvrdilo je da je ovim radnjama – koje je tužilac definisao kao „urbicid i ekocid“ – državi nanesena šteta u iznosu oko 3,2 miliona KM i izazvana pravna nesigurnost za hiljade građana koji su kupili apartmane na Bjelašnici.

Profesor geografije u sarajevskoj Gimnaziji Dobrinja Vedran Zubić kaže kako se u Bosni i Hercegovini dešava nekontrolirana deforestacija. Danas više od pola države (53 posto teritorija) čine šume i šumsko zemljište, a taj broj je u prošlosti bio veći. Postotak se značajno smanjio u posljednje dvije decenije, a proces pošumljavanja i sadnje novog drveća kvantitetom ne prati ni pola drveća koje se posječe.

„Iako nema zvanične statistike, procjenjuje se da je više od 20 posto sječe nelegalno i bez ikakve kontrole. Inspekcije vrše nadzor, ali više od pola kazni nije naplaćeno od 2021. godine. Nevjerojatno zvuči podatak da je čak 21 posto posječenog drveća neknjiženo, a procjena je da se u toku jedne godine ukrade gotovo dva miliona kubnih metara drvne mase“, kaže Zubić.

Statistika govori, dodaje on, i da se 77 odsto neregistrovane sječe dešava u visokim šumama. Drvo je kvalitetna sirovina i repromaterijal koji se koristi u drvnoj industriji, građevini, industriji papira i celuloze, ali i kao energent u brojnim domaćinstvima širom Bosne i Hercegovine.

„Procjena je da više od 700.000 ljudi koristi drvo kao energent, a komparirajući podatke vidi se da je cijena kubika drva narasla za 200 do 250 posto u posljednjoj deceniji. Kada se pogledaju ovi podaci, jasno je da se radi o veoma ozbiljnoj privrednoj grani sa velikom zaradom koja nije stavljena pod adekvatnu legislativnu kontrolu“, istakao je Zubić.

Događa se i pojava da se zloupotrebljava sanitarna sječa koja je nužna da bi šumski fond ostao zdrav. Tako je revizija u Republici Srpskoj utvrdila da su se sjekla i zdrava stabla, a ne samo ona koja je bilo nužno posjeći da se ne bi zarazilo drugo drveće. Podatak da je četiri puta više posječeno zdravih stabala nego u sanitarnoj sječi drveća u nacionalnim parkovima u Republici Srpskoj govori dovoljno o lošem odnosu prema šumi, ali i prema svemu ostalom što ona znači. Samo u 2021. šumarska inspekcija RS je u 482 kontrole u njih čak 315 pronašla nepravilnosti.

„Ako se sagledaju sve poplave i klizišta, a posebno sve ono što se dešavalo u proljeće 2014. godine, jasno je da šuma nema samo estetski značaj. Vegetacija je i uzrok i posljedica klime te svaka promjena sekundarno izaziva promjene u atmosferi. Nekada je dovoljno pogledati i snimke planina iz vazduha da se uvidi koliki je kvantitet realno nekontrolisane sječe šume“, rekao je Zubić.

Kompanija „Integral inženjering“, poznata po bliskosti s vrhom vlasti u Republici Srpskoj, više od godinu dana vršila je golu sječu najkvalitenije šume u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Kozara. Uz javnu ili prećutnu podršku političara i institucija istrajavaju u namjeri da posijeku šumu na površini od 110 hektara kako bi na tom mjestu otvorili kamenolom.

Sječu šume „Integral inženjering“ provodi još od proljeća 2019. godine, a resorno ministarstvo mu je ekološku dozvolu izdalo tek u septembru te godine čime je legalizovan ovaj zločin prema životnoj sredini. Sam put do legalizacije posla vodio je preko niza sumnjivih radnji u kojima nisu zaobiđeni samo propisi, već je u pitanje dovedena i logika.

Među brojnim nelogičnim postupcima vlasti, od lokalne do entitetske, koje smo istražili, svakako se izdvaja tvrdnja ekološke inspekcije iz Gradiške da su prilikom kontrole 2018. godine imali uvid u dokumentaciju za koju se ispostavilo da je izdata tek godinu dana poslije te kontrole.

Sve je počelo kada je Vlada RS dana 1.9.2016. godine donijela Rješenje o dodjeli koncesije za eksploataciju tehničkog građevinskog kamena (dijabaza) na lokalitetu Vučjak, opština Gradiška, Privrednom društvu, „Integral inženjering“ a.d. Laktaši putem Ministarstva industrije, energetike i rudarstva.

O ovome gotovo dvije godine javnost ništa nije znala sve dok se slučaj nije pojavio pred odbornicima Skupštine opštine Gradiška u junu 2018. godine u vidu „Informacije o stanju u oblasti šumarstva i lovstva na području opštine Gradiška za 2017. godinu“. Informacija je razmatrana na 16. sjednici skupštine opštine koja je održana 14. juna 2018. godine. Ovaranjem novog kamenoloma, naglašeno je tada, doći će do ekoloških promjena, narušavanja eko-sistema, te drugih poremećaja u prirodi. Odbornici su zaključak donijeli jednoglasno.

Goran Dakić, Gerila info

The post Šume nestaju uz blagoslov svih nivoa vlasti u BiH first appeared on Gerila.info.

Kako navode, novinarka je tokom noći prebačena iz Trebinja u Sarajevo u pratnji policije i inspektora Granične policije BiH. Prije toga, pretresena je porodična kuća njenih roditelja i oduzeti su joj predmeti koje je koristila u radu.

„Riječ je o osobi koja godinama dobrovoljno dijeli informacije i dokumente o mogućem kriminalu u policijskim strukturama. Umjesto zaštite – dobila je lisice i pretres doma“, poručuju iz BH Novinara.

Upravni odbor BH Novinara naziva ovaj slučaj brutalnim institucionalnim pritiskom i kršenjem prava na slobodu izražavanja.

„Ovo je nesrazmjerno demonstriranje sile prema novinarki i njenom pravu na slobodan i siguran rad. Umjesto da se procesuiraju počinioci, pokušava se kriminalizovati onaj ko o njima piše“, stoji u saopštenju.

Sindikat: Odmazda zbog istraživačkog rada

Nezavisni sindikat radnika RTRS-a ocijenio je da je riječ o nastavku pritisaka na istraživačko novinarstvo.

„Postoje jasne indicije da je u pitanju odmazda zbog njenog rada. Nataša godinama ukazuje na kriminal u institucijama i zbog toga je bila meta prijetnji“, poručuju iz Sindikata.

Dodaju da, bez valjanog obrazloženja i dokaza, ovakvi potezi predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih i radničkih prava, te ističu „apsolutnu i bezrezervnu podršku“ kolegici.

Podsjećamo, Nataša Miljanović Zubac uhapšena je u Trebinju i prevezena u Sarajevo, gdje će biti saslušana u Tužilaštvu BiH. Pripadnici Granične policije pretresli su njen dom i automobile, tražeći telefone, računare i druge uređaje.

Zvanično se tereti za odavanje službene tajne, ali novinarka vjeruje da joj se institucije svete zbog objave Sky prepiski koje, prema njenim tvrdnjama, otkrivaju veze kriminala i korupcije u policiji i pravosuđu.

Krajem novembra 2024. godine, gostujući u podkastu „PST!“ portala Gerila.info, Miljanović Zubac je otvoreno govorila o prijetnjama, fizičkim napadima i porukama koje su joj upućivane.

Iznijela je imena šest visokih bezbjednosnih zvaničnika za koje smatra da bi bili odgovorni ako joj se nešto dogodi. „Obratila sam se svim institucijama i imam pisane tragove… Smatram da oni žele da mi se nešto dogodi“, rekla je tada.

Uprkos svemu, poručila je da neće odustati od izvještavanja o temama koje povezuju organizovani kriminal i dio bezbjednosnog aparata u BiH.

GERILA

The post BH novinari i Nezavisni sindikat RTRS: Hitno pustiti Natašu Miljanović Zubac i zaustaviti pritiske na novinare first appeared on Gerila.info.

Ovo je u podkastu „PST!“ našega portala kazala politički analitičar Tanja Topić koja je dobila  pravosnažnu presudu protiv Milorada Dodika i Novinske agencije Republike Srpske za klevetu. Dodik je, podsjećamo, Tanju Topić nazvao agentom njemačke obavještajne službe, a SRNA je to prenijela bez provjere.

„Sama činjenica da sam stigmatizovana u ovom društvu kao strani plaćenik, domaći izdajnik i neprijatelj donijela mi puno neugodnosti u svakodnevnom životu“, kaže Topić za GERILU.

Druga strana u ovom sporu, ističe ona, nije ponudila niti jedan dokaz da je Topićeva strani agent.  Oni su išli, kaže Topić, toliko daleko da su tvrdili da ona nije samo špijun Njemačke obavještajne službe, već i kvisling.

„I to je sadržalo jednu opasnu prijetnju po moju sigurnost, jer je rečeno kako se u mom kraju  tačno zna kako se postupalo sa kvislinzima u Drugom svjetskom ratu. Skidala im se glava. Prišao mi je čovjek na ulici koji mi je rekao: Mala, tebe čeka spreman metak u čelo. Tužilaštvo Republike Srpske je utvrdilo da ne postoje elementi ugrožavanja moje sigurnosti, ali su ostavili otvoren prostor da postoje elementi za klevetu“, kaže Tanja Topić.

Među uvredama koje je bivši predsjednik Republike Srpske „plasirao“ na račun Tanje Topić nalazi se i ona da je – loša Srpkinja. To je jedna od najčešćih „poruka“ koje je Dodik slao političkim protivnicima i neistomišljenicima.

„Ja ne znam ko ima certifikat da utvrđuje ko je dobar, a ko loš Srbin. Imamo mi još jednog autora koji je napisao sabrana djela o Miloradu Dodiku. I on je redovno pisao kako sam ja loša Srpkinja, ali u smislu ispoljavanja vjerskih osjećanja. Nikada se nismo sretali na takvim skupovima, tako da ne znam na osnovu čega je mogao da zaključi da li sam ja dobra ili loša vjernica. Označavana sam kao nerotkinja i kao neko ko se nije udao“, priča Topić.

Novinska agencija Republike Srpske je obavezna, po presudi Okružnog suda, da objavi cjelokupnu presudu i to će morati uraditi u roku od 30 dana. RTRS je, sa druge strane, objavio Dodikovu spornu izjavu u maju 2021, ali ne i presudu Okružnog suda.

Dan nakon što je izgubio spor protiv Tanja Topić Dodik je izgubio i dalekio važniju parnicu, onu pred Apelacionim vijećem Suda BiH. Potvrđena mu je prvostepena presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju godinu dana i šest godina zabranje bavljenja politikom.

„Malo koji građanin u BiH ima povjerenje prema institucijama zato što su se na čelu tih institucija uvijek regrutovali stranački kadrovi. I bez blagoslova stranačkog šefa koji učestvuje u vlasti na državnom nivou nije bilo moguće da se ti ljudi nađu na tim položajima. Moram da podsjetim da je godinama na čelu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta bio čovjek koji je danas savjetnik Milorada Dodika. I kako onda da im vjerujemo? Gotovo da je to nemoguća misija“, kaže Topić.

Oni koji brane Dodika i koji kritikuju presudu reći će vrlo jasno da je to politički proces. Tanja Topić smatra da je Dodik političkim potezima sam sebe sapleo u kučine i doveo se u tu situaciju koja je bezizlazna.

„Naravno da ova presuda ima politički rukopis ili političku pozadinu, ali svi potezi koji su slijedili i cjelokupan postupak zapravo govori da drugo. Dodik je osporavao Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, a sam je učestvovao u cjelokupnom procesu. Iako je negirao pravosudne institucije, te je institucije prihvatio. Na kraju, kada je otišao u Sud da mu ukinu pritvor, stavio je tačku na i. I sad je besmisleno ponovno izvlačiti iz rukava istu priču kako je to proces koji je usmjeren protiv Republike Srpske“, istakla je Tanja Topić.

Goran Dakić / GERILA

The post Tanja Topić za „PST!“: Dodik je sam stavio tačku na sopstveni kraj first appeared on Gerila.info.

Skoro pet godina nakon poništavanja Lokalnih izbora u Doboju 2020. i dalje traju suđenja za najveći slučaj izborne prevare kojim se bavilo domaće pravosuđe. Podignuto je 67 optužnica protiv 350 lica, a Osnovni sud u Doboju,  prema posljednjim informacijama, donio je 27 oslobađajućih presuda za 139 lica i samo jednu uslovnu osudu protiv dva lica. Većina presuda je donesena po istom obrascu: izborne prevare su dokazane, ali nema dokaza da su za to krivi članovi biračkih odbora.

U 22 prvostepene presude koje je analizirao Transparency International u BiH potvrđuje se da je Tužilaštvo u svim slučajevima uspjelo materijalnim dokazima i iskazima svjedoka dokazati da se izborna volja građana najčešće prekrajala po dva scenarija:

1. Glasanjem u ime birača koji nisu izašli na izbore – najčešće onih koji žive u inostranstvu,

2. Glasanjem u ime umrlih lica koja nisu izbrisana sa biračkog spiska.

Suđenju je porethodilo poništavanje izbora od strane CIK-a, nakon čega su uslijedile krivične prijave, istragе i podizanje optužnicа. Sumnja se pojavila zbog rekordne izlaznosti od skoro 70%, a na pojedinim biračkim mjestima prema računici CIK-a  utvrđeno je da je svakih 50 sekundi glasao jedan glasač.

Nakon ponovnog brojanja glasova CIK je ušao u postupak u kojem su urađena grafološka vještačenja potpisa birača i njihovo poređenje sa podacima IDEEA-e, i tom prilikom je utvrđeno da  krivotovreno 10-20% potpisa birača. Najčešće se, prema ovom nalazu, radi o krivotvorenju sličnih ili istih potpisa od strane jedne osobe za više rubrika na različita imena ili dodavanjem inicijala u više rubrika.

Šta je dokazano na Sudu?

Tužilaštvo je, u većini slučajeva koje je analizirao TI BiH, dokazivalo krađu od jednog do sedam glasova po biračkom mjestu, na način da je izvodilo svjedoke koji su potvrdili da oni ili njihovi bliski srodnici nisu izlazili na izbore i da su njihovi potpisi krivotvoreni. Dokazivanje je otežavala činjenica da jedan broj ljudi čiji su glasovi ukradeni nije dolazio u BiH godinama, policija ih nije mogla pronaći na adresi, a svjedočenja komšija da rijetko dolaze nisu mogla biti prihvaćena kao dokaz da nisu glasali. Isto tako, podaci Granične policije da ta lica nisu ulazila u BiH u tom periodu nisu mogla biti dokaz na Sudu, jer ne postoji obaveza evidentiranja svakog prelaska granice.

Zbog toga su relevantni dokazi uglavnom bili svjedočenja birača koji su jasno potvrdili da nisu izašli na izbore. Takođe, prihvaćeni su i dokazi u slučajevima gdje se radilo o glasanju umrlih lica i gdje se moglo jasno potvrditi da je smrt prijavljena prije održavanja izbora. Tužilaštvo je, dakle, u svim presudama uspjelo dokazati ovu pojavu, a u jednoj od njih se navodi:

Iz izvedenih dokaza tužilaštva, svjedočenja svjedoka tužilaštva V. A., G. S. i D. G. koja su izričiti u svjedočenju da nisu izlazili kritične prilike na izbore, te uvidom u Izvod iz matične knjige umrlih za lica V. J. i D. M., Tužilaštvo je izvedenim dokazima dokazalo da pomenutih 5 lica kritične prilike nisu izlazila na glasanje i nisu se potpisala u navedene rubrike, već je to učinio neko drugi, navodi se u presudi.

Gotovo isti zaključak ponavlja se u većini presuda.  Sud je u nekim slučajevima odbio prijedlog za grafološko vještačenje kako bi se utvrdilo da li su članovi biračkih odbora stavljali sporne potpise. U nekim slučajevima oni nisu pristali dati rukopis, a smatralo se da time ne bi bilo dokazano djelo za koje se terete.

Ko je kriv?

Zbog svega je nadležni sud smatrao da tužilaštvo nije dokazalo da su članovi biračkih odbora krivi jer se neko potpisao u ime glasača koji nisu izašli na izbore, a sve je, između ostalog, pravdano činjenicom da su se izbori odvijali u vrijeme pandemije i da je nošenje maski otežavalo identifikaciju birača.

U većini presuda Sud navodi da utvrđena činjenica da je došlo do falsifikovanja izbornih rezultata ne može automatski značiti krivičnu odgovornostčlanova izborne administracije.

Tužilaštvo nije dokazalo koji član biračkog odbora je utvrdio identitet u tom slučaju, koji je dozvolio da se to lice potpiše, a koji je predao listiće za glasanje, niti kome od kandidata je navedeni glas pripao, jer na tu okolnost nisu uopšte provođeni dokazi, a što je bila obaveza Tužilaštva, a sve to u uslovima kada birači moraju da nose zaštitne maske koje pokrivaju veći dio lica, držeći distancu, usljed pomenutih pravila Covid-a, stoji u jednoj od presuda.

Sud je smatrao da je sasvim moguće da “neko drugo lice približnih karakteristika lica koja nisu glasala pojavi se i glasa u ime istih, bez da za to članovi biračkih odbora uopšte znaju, a kamoli kako to OJT navodi da su omogućili svi zajedno i to istovremeno i željeli”. Takođe, po navodima Suda nedokazana ostaje i činjenica da je promijenjen izborni rezultat, obzirom da je “nemoguće utvrditi kojem kandidatu su pripali navedeni glasovi”.

Šta su radili posmatrači?

Sud dodatno argumentuje presude iskazima pojedinih svijedoka koji su bili posmatrači na dan izbora, kao i činjenicom da na brojnim mjestima niko od posmatrača iz različitih stranaka nije imao primjedbe na izborni proces. Činjenica da velikom broju posmatrača nije bilo omogućeno da uđu na biračka mjesta nije bila predmet dokazivanja, a dodatni argument je i da su sami članovi biračkih odbora predloženi iz “suprotstavljenih političkih opcija”.

Tako se u jednoj od presuda kao argument u korist optuženih navodi da “pet članova biračkog odbora koji su u istom se našli ispred potpuno različitih političkih subjekata, odnosno P. B. ispred SDA-SBIH-HB, B. R. ispred HDZ BIH, B. B. ispred SPS, K. M. ispred GOJKOVIĆ NENAD-nezavisni kandidat, K. B. ispred SEKULIĆ SLAVKO-nezаvisni kandidat, odnosno ispred politički suprotstavljenih opcija”.

Ipak, u ovim zaključcima se potpuno ignoriše apsurd da su većinu posmatrača i članova biračkih odbora činili predstavnici opcija koje nisu dobile ni jedan glas. Naime, na izbore se prijavilo 85 subjekata, a njih 66 imalo je manje od 10 glasova i njihova namjera je očigledno bila zauzimanje mjesta u biračkim odborima. Zato nije jasno iz čega je izveden zaključak da su pomenute opcije “suprotstavljene” i da nisu bile dio iste unaprijed dogovorene igre jer su npr. na ponovljenim izborima pomenuti Sekulić Slavko i Gojković Nenad u cijelom Doboju imali po jedan glas.

Na jednom biračkom mjestu, gdje je dokazano da su glasala umrla lica, posmatrač SNSD-a “nije primijetio ništa neobično”. Na drugom, gdje je dokazano da su glasala lica koja su bila u inostranstvu, posmatrač “Pokreta Most 21”  koji je u cijelom Doboju imao jedan glas, navodi da nije primijetio nepravilnosti, dok u korist odbrane svjedoči i posmatrač SNSD-a na istom mjestu, koji negira je da je u “toku prebrojavanja glasova neko od članova biračkog odbora ubacivao naknadno glasačke listiće ili dopisivao imena”.

Problemi biračkog spiska

Upravo ova činjenica  da se cijela izborna prevara odigrala pred očima posmatrača i članova biračkih odbora, koji su nominalno pripadali različitim političkim opcijama, otvara brojna druga pitanja i dodatno potkopava integritet izbornog procesa. Iz samih iskaza evidentno je da je postojalo više mogućnosti – od onih da su sporni glasovi dopisani nakon prebrojavanja, do toga da je veliki broj lica prošao proces utvrđivanja identiteta i glasao u tuđe ime.

Podatak CIK-a o 10-20% potpisa za koji se moglo sa sigurnošću utvrditi da su krivotvoreni ilustruje razmjere izborne prevare, a ko su bili nalogodavci i organizatori u ovim postupcima nije ni bilo predmet dokazivanja. Ipak, presude potvrđuju da je neažurnost biračkog spiska glavni izvor izbornih neregularnosti, jer pored  neažurnog vođenja podataka iz matičnih knjiga umrlih, činjenica da desetine hiljada ljudi svake godine napuštaju BiH, a istovremeno ostaju prijavljeni za glasanje na redovnom biračkom mjestu, otvara dodatni prostor za zloupotrebe.

Same presude otvaraju i druga pitanja poput onih da li su osobe zadužene za organizovanje izborne prevare raspolagale podacima institucija prije Centra za birački spisak. Ovi primjeri pokazuju neophodnost uvođenja izbornih tehnologija, prije svega kod elektronske identifikacije birača putem otiska prsta, kao i skenera za brojanje glasova kako bi se vratilo povjerenje građana u izborni proces.

Pored toga, ključno je da pravosuđe u procesuiranju krivičnih djela povezanih s izbornim prevarama ispita i zahtijeva odgovornost nalogodavaca, odnosno osoba uključenim u planiranje i organizaciju ovih djela, jer su dosadašnje optužnice uglavnom bile ograničene samo na članove biračkih odbora, dok stranački funkcioneri u čije ime se prevare provode nikada nisu procesuirani.

Transparentno.ba

The post Presude za izbornu krađu u Doboju: Dokazano da su masovno glasali mrtvi i oni koji nisu izašli na izbore, optuženi oslobođeni first appeared on Gerila.info.

„Nažalost, diplomate koje dolaze sa Zapada ne donose više svoje standarde – već se uklapaju u naš nakaradni sistem. Trguju pravdom iza leđa narodu. Pitamo gospodina Luiđija Soreku i Delegaciju EU – ko im je dao ovlaštenje da u ime građana ove zemlje prave prljave dogovore?“, poručio je Vukanović na konferenciji za novinare održanoj ispred sjedišta Delegacije EU u BiH u Sarajevu.

Govoreći o nedavnom pojavljivanju Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića u Tužilaštvu BiH, Vukanović je kazao da su „otišli krajnje ponizno“, što po njemu pokazuje da su prethodno „postigli nagodbu s međunarodnim centrima moći“. „Zanima nas šta je tačno dogovoreno, da li je drugostepena presuda prodata“, dodao je.

Vukanović je naveo i da međunarodna zajednica godinama donosi odluke koje, umjesto da oslabe režim, štete opoziciji u Republici Srpskoj.

„Šmitova odluka da uskrati finansiranje SNSD-u zapravo je rezultirala time da se ukinu sredstva svim strankama u RS. Nama je uzeto skoro 300 hiljada KM, do izbora oko pola miliona. Je li to potez međunarodne zajednice, da gađaju Dodika, a pogode nas“, upitao je.

Lider Liste za pravdu i red je naglasio da Dodik ne smije biti aboliran od odgovornosti ukoliko pristane na odustajanje od krivičnih djela zbog kojih se sada vodi istraga jer i pokušaj krivičnog djela mora biti kažnjen.

U vezi sa tim kritikovao je i komesarku za proširenje Evropske unije Martu Kos: „To vam je kao da opljačkate banku, pa kad vas uhvate, kažete ‘evo vam pare – nemojte me hapsiti. Do neke nove krize i nove nagodbe. To je nedopustivo!’“

Podsjećamo, Kos je juče izjavila da očekuje od vlasti Republike Srpske da poštuju odluke Ustavnog suda BiH, da ponište secesionističke zakone i prihvate ishod sudskog postupka protiv predsjednika RS Milorada Dodika.

Vukanović se oštro osvrnuo i na odnos Delegacije EU u BiH prema javnosti i institucijama u BiH.

„Ako je tačno da je bilo kakva nagodba postignuta, to znači da nas tretiraju kao koloniju. Tražimo da Delegacija izađe i javno kaže – ko je pregovarao, u čije ime i zašto ustupci mafiji“, izjavio je.

Vukanović je takođe najavio nastavak protesta ispred institucija međunarodne zajednice. „Nećemo biti nasilni, ali ćemo pozvati slobodne ljude da izađu na ulice i kažu – dosta je trulih nagodbi koje se tiču svih nas“, zaključio je.

U toku konferencije, Vukanovića je verbalno napao nepoznati muškarac, kojeg je policija ubrzo udaljila s mjesta događaja. Vukanović je komentarisao da takvi incidenti postaju svakodnevica, te podsjetio da je Dodik javno pozivao građane da ga fizički napadaju.

Reakcija Delegacije EU u BiH: „Tvrdnje su potpuno lažne i štetne“

Ubrzo nakon Vukanovićevih optužbi, stigla je reakcija iz Delegacije Evropske unije u BiH.

„Tvrdnje da je EU umiješana u sudske postupke u Bosni i Hercegovini su u potpunosti lažne i suprotne našim vrijednostima. Vladavina prava i nezavisnost pravosuđa su temeljni principi za EU“, navodi se u zvaničnom saopštenju.

Delegacija EU poručuje da „neutemeljene optužbe i špekulativni napadi nisu samo netačni, već i štetni te narušavaju povjerenje“. Ističu da EU ostaje najpouzdaniji partner BiH i pozivaju sve političke aktere da se okrenu reformama i približavanju EU, u korist svih građana.

Gerila.info

The post Vukanović optužuje EU za tajne dogovore s Dodikom; Delegacija EU: Tvrdnje su lažne i štetne first appeared on Gerila.info.

Ako bi uzeli u obzir da je teško u praksi iskorijeniti neke od višedecenijskih sistemskih anomalija, te da je za takav poduhvat potrebno značajno vrijeme, formalno usvajanje zakona bi bar trebalo da bude lakši dio posla. Međutim, ne i u BiH.

Damjan Ožegović, viši istraživač/saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH kaže za Gerilu da je, na primjer, Zakon o VSTS jedan od ključnih reformskih zakona na putu ka EU, a da on već godinama ne biva usvojen.

“Od BiH se u okviru reforme vladavine prava, između ostalog, traži da se unaprijedi nezavisnost i funkcionisanje pravosuđa, i to kroz usvajanje novih zakona o VSTS i o sudovima. Novim zakonskim rješenjima bi trebalo prvenstveno da se unaprijedi integritet nosilaca pravosudnih funkcija. EU naglašava da ključne vrijednosti uključuju vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava. Efektivan, nezavistan, kvalitativan i učinkovit pravosudni sistem i efektivna borba protiv korupcije su od najveće važnosti, kao i poštovanje temeljnih ljudskih prava”, kaže naš sagovornik.

Zašto je važno donijeti novi zakon o VSTS

U posljednjem izvještaju, dodaje Ožegović, Evropska komisija naglašava nekoliko manjkavosti koje bi trebalo da se unaprijede.

“Na prvom mjestu je nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa, gdje se naglašava da bi novi Zakon o VSTS-u trebalo bi da se pozabavi ograničenim uticajem akcija VSTS-a na odbranu nezavisnosti sudija ili tužilaca. Takođe se ističe da ne postoje opravdani razlozi zašto je gotovo polovina predmeta umjesto CMS sistemom presignirana manuelno”, kaže naš sagovornik.

Kada je u pitanju odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija, dodaje on, posebno je naglašeno pravo VSTS-a da zahtijeva dodatne informacije od fizičkih i pravnih lica i dalje treba da bude ojačano zakonom, u skladu sa evropskim standardima, kako bi se osiguralo da VSTS može efikasno da pristupi svim potrebnim informacijama za obavljanje svojih funkcija.

“Disciplinski postupci i dalje imaju mali odvraćajući efekat uprkos njihovom relativno velikom broju. Da bi se riješile ozbiljne povrede integriteta, disciplinska tijela VSTS-a trebalo bi da bolje biraju i daju prioritet disciplinskim slučajevima, poboljšaju pravila o dokazima u disciplinskim saslušanjima i izmijene interne smjernice kako bi se poboljšalo obrazloženje i transparentnost disciplinskih odluka, čime bi se osigurala dosljednost i osiguralo da strogost sankcija ima odvraćajući efekat. Po pitanju efikasnosti je naglašeno da bi VSTS i trebalo da obezbijedi da sudije i tužioci poštuju odgovarajuća pravila o građanskom postupku i da ažuriraju ta pravila po potrebi, imajući u vidu dužinu trajanja postupaka i broj neriješenih predmeta”, kaže Ožegović.

Dejan Lučka, direktor Centra za ljudska prava u Banjaluci, kaže za Gerilu da Evropska unija postavlja reforme u vezi sa radom VSTS BiH kao ključni uslov jer vladavina prava, nezavisno i vjerodostojno pravosuđe, transparentnost i borba protiv korupcije čine temelje članstva u EU.

“Jemstvo nezavisnog pravosuđa bez uticaja politike je u stvari ključno za vladavinu prava i stvaranje povjerenja javnosti dok je transparentnost veoma bitna kako bi se spriječile zloupotrebe unutar pravosuđa”, ističe on.

Dodaje kako je trenutno rad VSTS određen zakonom koji EU i Venecijanska komisija smatraju nedovoljno snažnim.

“Zato EU insistira da se donesu zakonske izmjene kojima se rješavaju sva pitanja u skladu s preporukama koje je utvrdila Venecijanska komisija, i to je u stvari i jedan od 14 prioriteta koje je BiH obavezna ispuniti na putu ka pristupanju u Uniji. Novi Zakon o VSTS, između ostalog, treba da se pozabavi ograničenim učinkom aktivnosti VSTS na zaštitu nezavisnosti sudija i tužilaca. Takođe, pravo VSTS da traži dodatne informacije od fizičkih i pravnih lica i dalje treba da bude ojačano zakonom, u skladu sa evropskim standardima, kako bi se osiguralo da VSTS može efikasno pristupiti svim neophodnim informacijama za obavljanje svojih nadležnosti, odnosno svim informacijama neophodnim za sprovođenje provjera integriteta. Dalja unapređenja treba da npr. uključuju i određene garancije da etnički kriterijumi ne prevladaju nad stručnim kriterijumima prilikom zapošljavanja”, zaključio je Lučka.

Izgubljene godine

Evropska komisija je još 2019. godine, kao jedan od prioriteta u kontekstu evropskih integracija BiH, zatražila donošenje novog Zakona o VSTS, koji bi bio u skladu sa evropskim standardima. Takav zakon ni danas, šest godina kasnije, nije usvojen.

Godinu dana kasnije, Ministarstvo pravde BiH izrađuje prvi nacrt Zakona o VSTS-u koji, između ostalog, sadrži uvođenje mehanizama provjere imovine sudija i tužilaca, jačanje disciplinskih procedura protiv sudija i tužilaca, stvaranje nezavisnog tijela za provjere njihovog integriteta itd. Opozicija, stručna javnost, ali i Venecijanska komisija ističu da nacrt nije dovoljno usklađen s evropskim standardima.

Usvajanje novog Zakona o VSTS “na tapetu” je i 2021. godine, kada postaje dio Akcionog plana za ispunjavanje 14 prioriteta koje je EU isporučila BiH. Iste godine BiH donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTS-u BiH, koji uvodi određene nove institute, ali ključno pitanje provjere imovine i sukoba interesa ostaje neregulisano. EU ocjenjuje ovaj napredak kao djelimičan.

Evropska komisija 2022. godine ponavlja zahtjev za hitno usvajanje Zakona o VSTS-u kao preduslov za kandidatski status a Ministarstvo pravde BiH iste godine priprema izmijenjeni nacrt zakona, ali ih delegati u Domu naroda odbijaju u prvom čitanju. Dio na kojem EU insistira jeste provjera integriteta sudija i tužilaca, jasni kriteriji za izbor i razrješenje članova VSTS-a i sprečavanju političkog uticaja. Priprema se poseban zakon o provjeri imovine nosilaca pravosudnih funkcija, ali proces se razvlači.

U decembru 2022. godine EU dodjeljuje BiH kandidatski status, ali uz jasnu poruku: nema otvaranja pregovora bez zakona o VSTS-u i jačanja pravosuđa. Pravni timovi BiH i EU tokom 2023. godine intenzivno rade na usaglašavanju Zakona o VSTS-u, a Evropska komisija jasno poručuje da bez temeljite reforme VSTS-a BiH ne može ostvariti dalji napredak na evropskom putu.

Početkom 2024. godine oba doma Parlamentarne skupštine BiH usvajaju Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o VSTS, ali riječ je o tehničkim izmjenama i dopunama Zakona o VSTS-u, najviše vezanim za proceduralna pitanja i rokove, i nemaju veze sa temeljnim reformama koje EU zahtijeva.

U julu 2024. godine Savjet ministara BiH ponovo usvaja nacrt Zakona o VSTS-u i upućuje ga u parlamentarnu proceduru. Evropska komisija i Delegacija EU u BiH pozdravljaju korak, ali ističu da tekst mora biti u skladu s preporukama Venecijanske komisije. Neke ključne zamjerke ostaju, posebno oko procedura provjere imovine i nezavisnosti disciplinskih komisija. Zakon ne dobija “zeleno svjetlo”.

Usvajanje i dalje predaleko

BiH je tako i u 2025. godinu ušla a da nije riješila prioritetno pitanje na putu ka EU, kojoj, bar formalno, svi teže. Novi korak načinjen je u martu ove godine, kada Savjet ministara BiH ponovo usvaja Nacrt Zakona o VSTS i šalje ga u hitnu proceduru. Predstavnički dom ni ne raspravlja o njemu, a Dom naroda ga početkom ovog mjeseca odbija. Ovaj proces je pratio i jedan apsurd, da su ministri SNSD-a u Savjetu ministara bili protiv pomenutog nacrta, dok su delegati iste stranke glasali za njegovo usvajanje.

“Delegati koji su u Domu naroda odbili Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) Bosne i Hercegovine učinili su veliku štetu evropskoj perspektivi BiH. U EU nema razumijevanja za takvo ponašanje”, poručio je voditelj delgacije Evropskog parlamenta za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom, Davor Ivo Stier.

Svo ovo vrijeme traju političke blokade, gotovo sa svih strana, i maksimalno odugovlače svaki od načinjenih koraka. Takođe, u sve se uključuje i netransparentnost te  verzija Nacrta Zakona o VSTS, usvojena u Savjetu ministara BiH, ostaje nepoznata zainteresovanim stranama.

Damjan Ožegović priča za Gerilu da je na trenutne prijedloge zakonskog rješenja koje je pripremalo Ministarstvo pravde, Transparency International imao brojne primjedbe.

“Počevši od toga da nisu jasno uspostavljeni kriterijumi za imenovanje članova VSTS-a, da se i dalje insistira dominantno na etničkoj raspodjeli pozicija umjesto na meritornoj procjeni kvaliteta kandidata, da nisu jasno zakonom propisane mnoge procedure za koje je ostavljeno da se riješe podzakonskim aktima, te na odrebe o sukobu interesa i kontroli imovinskih kartona. Zapravo, mehanizmi odgovornosti i integriteta koje smo trebali dobiti nisu na zadovoljavajućem nivou”, kaže on.

Iako je, dodaje, Evropska komisija u svom Mišljenju o aplikaciji BiH za članstvo u EU iz 2019. godine naložila hitne izmjene tadašnjeg Zakona sa ciljem jačanja integriteta nosilaca pravosudnih funkcija, na usvajanje se čekalo duže od četiri godine, a u praksi se pokazalo da ne postoji politička volja za dosljednu primjenu novih odredbi Zakona.

“Tada usvojenim izmjenama nisu adresirane sve preporuke Venecijanske komisije i Evropske unije. Evropska komisija je Bosni i Hercegovini naložila i usvajanje novog zakona o VSTV-u, ali imajući u vidu sporost sa prethodnim izmjenama, za očekivati je da usvajanje novog zakona potraje, upravo zbog političkih opstrukcija. Unaprijeđen zakon svakako da ne odgovara nosiocima najvišnih javnih funkcija, ali nažalost ni dobrom dijelu nosilaca pravosudnih funkcija”, zaključio je Ožegović.

Političari ne žele uređen sistem

Tu dolazimo i do ključnog pitanja – da li ovdašnje elite i ne žele usvajanje ovog zakona, jer se boje gubitka kontrole nad pravosuđem? Prema riječima sagovornika Gerile, vrlo vjerovatno.

Politikolog Velizar Antić kaže da političari u BiH nisu u potpunosti iskreni da zaista žele da zemlja postane uređena i da se poštuju pravila igre kao što je to slučaj u EU.

“Jedan uređen sistem u velikoj mjeri ne bi odgovarao mnogim našim političarima jer bi im onemogućio da koriste razne malverzacije koje u ovom trenutku koriste kako bi se održali na vlasti. Dakle, mislim da ne postoji iskrena želja i volja naših političkih elita da postanemo dio uređenih društava i država”, kaže naš sagovornik.

Drugi faktor, dodaje on, jeste taj što mi imamo tri viđenja kuda država treba da ide i kako treba da izgleda.

“Dok Bošnjaci žele veću centralizaciju države i u skladu sa tim žele i formiranje institucija koje će djelovati u ovom smjeru, Srbi i Hrvati žele veću decentralizaciju i ne žele da budu diskriminisani i podređeni volji većinskog naroda. I u tim pozicijama leže razlike u viđenju kako treba institucije da budu organizovane i uređene, i na kraju krajeva, kako treba da rade. Iz tog razloga i ne mogu da se dogovore oko VSTS i kako on treba da izgleda i funkcioniše. Ovo je realna razlika i mislim da treba mnogo više uvažavanja onog drugog i njegovog interesa od gledanja da se zadovolje samo interesi sopstvenog naroda”, rekao je Antić.

Politička analitičarka Tanja Topić takođe nema dilemu. Smatra da je naklonjenost domaćih političara EU, zapravo, obmana.

“Oni koji misle da je moguće u BiH iskorijeniti korupciju, odnosno promijeniti ovdašnji stil življenja su naivni. Krupan je to zalogaj koji se ostavlja budućim naraštajima. Otuda je i naklonjenost domaćih političara EU, zapravo, obmana kako evropskih zvaničnika tako i domaće javnosti. Naše evropske perjanice su najveći zagovornici evroskepticizma, sve ostalo je političko nadmudrivanje”, ističe Topićeva.

Tako je, dodaje ona, i igra u Domu narodu u kojem su delegati SNSD glasali za zakon kojeg su osporili njihovi ministri u Savjetu ministara način da se za blokadu optuže bošnjački delegati u Domu naroda.

“Time hoće da se skine, makar pred očima javnosti, stigma sa SNSD-a, da blokira evropskj put”, kaže ona.

Nefunkcionalno pravosuđe

Novinarka Andrijana Pisarević se već godinama primarno bavi istraživačkim pričama, a 2022. godine je nagrađena kao autor najboljeg istraživačkog teksta napisanog u BiH. Ona govori za Gerilu da gotovo da ne može proći mjesec dana a da ne radi na nekoj priči koja se tiče, uljepšano govoreći, propusta u pravosuđu.

“Posebno tu mislim na rad tužilaštava na bilo kojem nivou, koje smatram za nijansu odgovornijim za potpuni haos koji vlada u našem sistemu. Činjenica je da se uglavnom ne miješaju u sopstveni posao, osim kada na nekom slabijem pokazuju mišiće. Novinari crne hronike to sigurno najbolje znaju, ali jasno je da nema optužnica za visoku korupciju ili da se one masovno odbacuju zbog pogrešnih kvalifikacija djela ili loše sprovedenih istraga, namjerno ili u neznaju, ne znam šta je gore”, ističe naša sagovornica.

Ako na nečemu rade, dodaje ona, to su sitnija djela i ona od kojih ih neće zaboljeti glava.

“Prije nekoliko mjeseci sam razgovarala sa jednim tužiocem i upravo ga to pitala, zašto nema optužnica za visoku korupciju, pogotovo kada znamo da novinari dvadesetak medija gotovo svaki dan objavljuju priče potkrijepljene dokazima. Odgovorio mi je da nema prijava i da su za dvije decenije imali manje od deset velikih istraga i samo jednu presudu. U državi koja se u Evropi kotira kao jedna od najkorumpiranijih, meni je ta izjava pokazala svu tragediju našeg društva”, kaže Pisarevićeva.

Osim toga, dodaje, suđenja za visoku korupciju traju vječno.

“Odgađaju se, pomjeraju, advokati zatrpavaju sudove paprilogijom, prigovorima i na sve moguće načine odugovlače procese dok im ne unište svaki smisao. Kada se neka presuda i donese, moramo da se prisjećamo o čemu se tu radilo uopšte. Iako se u nekim sudovima u posljednjih par godina primjećuje oštrije kažnjavanje, za ona djela za koja je javnost najviše zainteresovana, presuda i dalje nema”, ističe ona.

Dodaje da bi bilo veoma naivno reći da je pravosuđe u BiH nezavisno od politike.

“To smo vidjeli u suđenju predsjedniku Srpske Miloradu Dodiku na osnovu djela koje je u Krivični zakon uneseno naknadno iako to krši elementarna ljudska prava – ne može vam se suditi za djelo koje nije propisano ili ono koje je naknadno propisano. Iako je Dodik potencijalno odgovoran za brojna druga djela, posebno za visoku korupciju, koja bi mu se mogla kvalitetno istražiti kada bi se našao tužilac dovoljno hrabar ili lud da se umiješa u sopstveni posao da krene da prati tokove novca i uticaja. Dodik je osuđen za djelo koje je potpuno smiješno u odnosu na ono što su mu novinari do sada otkrili, a zagrebali smo samo površinu. Iako sam redovni kritičar predstavnika vlasti i njihovog bahatog ponašanja prema narodu i njegovoj imovini, smatram da svima treba suditi pravedno i po zakonu, ma šta mislila o njihovim politikama”, kaže naša sagovornica.

Pomenuto, dodaje, nije usamljen slučaj.

“Postupanje pravosuđa vidjeli smo ranije i na rijetkim suđenjima visokopozicioniranim političarima sa kojih su izlazili oslobođeni, iako je jasno da su kršili zakon. Oslobođeni su brojni direktori, premijeri, ministri. Na kraju, niko nije korumpiran. Za sve to je odgovorno pravosuđe koje je dopustilo da bude žrtveno jagnje političara i njihova marioneta u beskrajnom bogaćenju na račun naroda. Da rezimiram, domaće pravosuđe postalo je žrtva sopstvene reforme, a kola se lome na običnom narodu koji plaća cehove svojih grešaka, kako onih koje su počinili, tako i onih za koje su glasali”, zaključila je Pisarevićeva.

Gerila.info

The post Novi Zakon o VSTS: Evropski uslov, domaća kriza first appeared on Gerila.info.

Najbolji primjer za ovo je, kažu pravnici, određivanje pritvora Jovici Đermanoviću koji je nedavno u Banjoj Luci ubio Savu Čolića. Okružni sud je, podsjećamo, za dva mjeseca produžio pritvor Đermanoviću koji je osumnjičenom za teško ubistvo. Pritvor je produžen zbog bojazni da će boravkom na slobodi ometati krivični postupak uticajem na svjedoke i što bi puštanje na slobodu rezultiralo prijetnjom narušavanja javnog reda.

Advokat Aleksandar Jokić u nekoliko navrata je pisao i govorio da su temelji na osnovu kojih je određen ovaj pritvor – neutemeljni. On za GERILU kaže kako se pritvor na Balkanu generalno određivao kao svojevrsni instrument pribavljanja priznanja i/ili osiguranja svjedočenja protiv nekog lica.

„To je nešto što smo mogli da se uvjerimo da je bio slučaj i u SFRJ, o čemu postoje mnogi zapisi ali i svjedočanstva, kao ono Pekićevo u “Godinama koje su pojeli skakavci”. Takvo viđenje pritvora je ostalo do danas. Propisi su se mijenjali, ali praksa te promjene nije pratila“, istakao je Jokić.

Zakon o krivičnom postupku poznaje četiri razloga za određivanje pritvora i to su, pojednostavljeno, 1) opasnost od bjekstva, 2) opasnost od prikrivanja dokaza ili uticaja na svjedoke, 3) opasnost da će izvršiti novo krivično djelo ili dovršiti započeto i 4) naročite okolnosti koje ukazuju da će puštanjem na slobodu doći do narušavanja javnog reda.

„I to je sve. Nevezano za težinu krivičnog djela, osim za četvrti razlog koji je predviđen kao moguć samo za teža krivična djela. Ako se svrha pritvora može osigurati blažim mjerama, onda je pritvor nepotreban. Moguć je, dakle, i kolokvijalno nazvani kućni pritvor. Međutim, kod nas kao da je svakome od nas od rođenja usađeno kao normalno da se pritvor (ili kako ga još po navici zovu istražni zatvor) određuje u većini slučajeva kada to tužilaštvo traži“, kazao je Jokić.

Vjerovatno da je jedan od faktora koji su uticali na ovo, dodaje on, i medijski potencijalni „linč“ sudije ili vijeća koji bi tako „olako“ puštao osumnjičene da se brane sa slobode ili da istragu provedu na slobodi.

„Sada je to izuzetak kome se rijetko pribjegava i ovi pritvorski razlozi i nekadašnja praksa Ustavnog suda BiH sada imaju više teorijski nego praktični značaj“, rekao je Aleksandar Jokić za naš portal.

Novinar Ognjen Matavulj koji dvije decenije prati crnu hroniku takođe smatra da se mjere pritvora prečesto određuju. On kaže da je poseban problem i to što se pritvor često produžava u beskonačnost.

„Bilo je nebrojeno mnogo slučajeva da su ljudi osuđeni pravosnažno, a da su kaznu izdržali u pritvoru. Neko bude osuđen na tri godine zatvora, a u pritvoru provede te tri godine i nakon presude bude pušten na slobodu. Mislim da je to veliki problem“, rekao je Matavulj.

Novinarka Brankica Spasenić, sa druge strane, ne smatra da se pritvori olako određuju. Ona kaže da je jedino sporna tačka „uznemiravanja javnosti“ na osnovu koje niži sudovi određuju pritvor.

“Okružni sudovi su olako po toj tački određivali pritvor. Ostale tačke na osnovu kojih se određuje pritvor su manje ili više uvijek osnovane. Na višim instancama se pokazalo da je ta tačka o uznemiravanju javnosti ipak bila diskutabilna“, kazala je Spasenić.

Goran Dakić, Gerila info

The post Mjere pritvora često bez osnova: loša praksa ili manjak volje? first appeared on Gerila.info.

Hapšenje Milana Miličevića, lidera Srpske demokratske stranke i načelnika Teslića, izazvalo je snažan politički i društveni odjek u Republici Srpskoj. Dodatnu pažnju izaziva pokušaj Nenada Stevandića da „smiri situaciju“ komentarom koji, umjesto toga, razotkriva duboku istinu o političkom funkcionisanju Republike Srpske.

Република Српска је демократско друштво и нико није крив док му све инстанце не пресуде
Шта ја или неко други мисли о оптуженом и тужиоцу не смије бити узрок насиља.
Милорад Додик нема ништа са случајем јер му др Миличевић политички одговара на челу СДС-а и не може га угрозити.

— Ненад Стевандић (@nenad_stevandic) June 10, 2025

Stevandić je, kometarišući Miličevićevo hapšenje, između ostalog napisao da “Milorad Dodik nema ništa sa slučajem jer mu dr Miličević politički odgovara na čelu SDS-a i ne može ga ugroziti”. Pored namjere da se dodvori Miloradu Dodiku, postavlja se pitanje šta je Stevandić mislio pod tim da Dodik nema ništa sa slučajem jer mu Miličević politički odgovara? Šta bi bilo da mu ne odgovara? Jedna rečenica i cijela konstrukcija o nezavisnosti pravosuđa u Republici Srpskoj počinje da se ljulja.

Podsjećamo, Miličević je uhapšen juče u akciji „Blok“. Tereti se za korupciju, a prema informacijama Republičkog javnog tužilaštva, u njegovom posjedu pronađeno je oko 400.000 KM u gotovini. Opozicija tvrdi da je hapšenje politički motivisano, dok su građani Teslića i Banjaluke izašli na ulice u znak podrške. SDS je to nazvao „udarom na opoziciju“.

Međutim, Stevandićeva izjava lansira pitanje koje nadilazi sam slučaj: šta se dešava kada neki opozicionar prestane da „odgovara“ vladajućoj strukturi?

Stevandićeva poruka ima tri nivoa značenja. Prvo, sugeriše da pravosudni postupci nisu inicirani zbog krivičnih djela, već u zavisnosti od političke prijetnje. Drugo, implicira da predsjednik Republike Srpske ima potencijalni uticaj na tok i iniciranje istraga, što baca sumnju na trodiobu vlasti. Treće, upućuje opozicionim liderima tihu prijetnju – „dok god ste slabi, ne diramo vas“.

Upravo takva matrica koristi se godinama. Kome režim ne može da parira argumentima, parira istragama.

Šta bi bilo da Miličević ne “odgovara”?

Ako je politička sudbina opozicionara u Republici Srpskoj određena time da li su vlastima „bezopasni“, onda se za one koji ne spadaju u tu kategoriju otvara čitav spektar represivnih mehanizama. Iskustvo iz prethodnih godina pokazuje jasan obrazac djelovanja.

U slučajevima kada opozicioni lideri postanu previše “samostalni” ili počnu da ozbiljno ugrožavaju interese vladajuće strukture, prva faza najčešće uključuje unutrašnje udare – izazivanje raskola unutar opozicione stranke, ohrabrivanje „preletača“ i stvaranje frakcija spremnih na saradnju sa režimom. Takva praksa bila je jasno vidljiva u razbijanju DNS-a i SP-a nakon 2020. godine.

Ukoliko to ne uspije, slijedi medijski linč. Režimski mediji lansiraju montirane afere, dok bot mreže i politički komentatori na društvenim mrežama vode hajke protiv „izdajnika“ ili „stranih plaćenika“. Slično su targetirani Jelena Trivić i Nebojša Vukanović u vrijeme kada su predstavljali najozbiljniju prijetnju SNSD-u.

Treća linija udara obuhvata finansijsku obustavu – uskraćivanje sredstava, selektivne inspekcije, blokade budžetskih transfera. Grad Banja Luka pod Draškom Stanivukovićem bio je primjer takve vrste pritiska.

Ako ni to ne da rezultate, slijedi pravosudna represija. Tužilaštva otvaraju istrage protiv opozicionih lidera često neposredno pred izbore ili važne političke događaje. Takav obrazac vidimo u slučaju Milana Miličevića.

Konačno, ako politička i institucionalna sredstva ne postignu efekat, preostaju prijetnje i fizički pritisak, bilo kroz napade na članove porodice, imovinu ili same opozicionare. Napadi na Nebojšu Vukanovića i njegovu imovinu svjedoče da režim ne isključuje ni ovu vrstu nasilja kada smatra da je politički oportuno.

Organizacije poput OSCE-a i Transparency Internationala već godinama upozoravaju da su institucije u Republici Srpskoj sve podložnije političkom pritisku. Procesi protiv opozicionara se aktiviraju u politički zgodnim trenucima, dok slučajevi korupcije u vlasti najčešće ostaju bez sudskog epiloga.

Suština Stevandićevog komentara je u tome da on nije rekao da pravosuđe djeluje nezavisno, nego da Dodik nije umiješan jer mu Miličević ne smeta. Time je, možda nenamjerno, potvrdio najopasniju pretpostavku da se zakoni u Republici Srpskoj ne primjenjuju zbog kršenja, nego zbog procjene da li ste korisni ili opasni. I da će vas, ako postanete opasni, sustići „pravda“ – selektivna, politički tempirana i medijski ispraćena.

Gerila.info

The post Kada politički protivnik „odgovara“, a kada postaje prijetnja? first appeared on Gerila.info.