Na regionalnom okupljanju održanom 7. i 8. avgusta u okviru Saveza “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, koji broji preko 40 lokalnih pokreta širom regije koji se bore za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu, zatražilo je hitno brisanje svih odredbi koje otvaraju prostor za eksploataciju litijuma, bora, kobalta, bakra i drugih sirovina. Poručuju da je riječ o crvenoj liniji preko koje nema pregovora, a ako vlasti ignorišu glas naroda – otpor će biti zajednički i beskompromisan.

“Tražimo brisanje svih i najmanjih mogućnosti za istraživanje i eksploataciju kritičnih sirovina jer ove aktivnosti nose razorne posljedice po vodu, tlo, šume i zdravlje ljudi, što nam pokazuju primjeri rudnika širom svijeta”, rekao je Adi Selman iz Karton revolucije, ističući da se zbog pohlepe velikih korporacija Balkan pokušava pretvoriti u rudarsku koloniju “ni Istoka ni Zapada”.

Okupljanje u Tuzli bilo je i prilika da se Savezu priključe novi pokreti iz svih krajeva BiH – Mladi za Kupres, Čuvari Majevice, Čuvari Ozrena, Eko Put i Prijedor se budi – čime je mreža koja se bori za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu dodatno ojačala.

Za Ivu Marković iz organizacije Pravo na vodu/Polekol, ključ je u solidarnosti:

“Kad god nam se čini da smo sami u ovoj borbi protiv belosvetskih investitora, znajte da je cijeli region napadnut po istom principu. Zato je najbolji odgovor zajedništvo – ne samo u riječima, nego kao danas u Tuzli, u djelima i prisustvu.”

Aktivisti podsjećaju da su vlasti, u ime naroda, bez javnih konsultacija, već godinama donosile “razvojne strategije” iza kojih stoje projekti masovne eksploatacije prirodnih resursa. Rezultat su redukcije vode, požari, suše i klizišta, dok su ekosistemi trajno narušeni.

“Naša borba ne poznaje granice koje su političke elite iscrtale. Ako se planira kopati u Loparama, Doboju, Kaknju, Varešu, Loznici, na Homolju, u Čeliću ili Srebreniku, patit će isti čovjek – radnik, poljoprivrednik, žena, dijete, penzioner. Zato mi to nikada nećemo dopustiti”, poručila je Andrijana Pekić Tešanović iz Čuvara Majevice.

Ivan Bjelić iz pokreta Marš sa Drine naglašava da se neće stati dok posljednji pedalj zemlje, rijeke i šume ne bude oslobođen od interesa stranih rudarskih kompanija i njihovih domaćih partnera:

“Naša borba je časna i neumoljiva. Granice nas ne dijele jer nas ova borba spaja. Poruka je jasna – nećete kopati!”

Sličan stav ima i Azra Berbić iz Fondacije ACT, koja odbacuje tvrdnje da su aktivisti protiv razvoja:

“Mi potencijal za razvoj vidimo u zaštiti prirode. Priroda ne poznaje granice, ali zna prepoznati nasilje – a rudarenje kritičnih minerala jeste nasilje nad zemljom i nad čovjekom. Borba da sačuvamo naše šume, rijeke i oranice jeste borba za budućnost.”

Okupljeni u Tuzli zaključili su da je borba protiv rudarenja kritičnih minerala ujedno borba za dostojanstven život, očuvanje zajednica i prirode koja ne poznaje granice – ali itekako prepoznaje nepravdu.

GERILA

The post Granice nas ne dijele: Aktivisti iz regiona poručuju – nećete kopati kritične minerale u Tuzlanskom kantonu first appeared on Gerila.info.

Rezultati su ovo nastali prema sedmom izdanju izvještaja Bankwatcha “Uskladiti ili Zatvoriti”, koji je danas objavljen u saradnji sa Centrom za životnu sredinu i Aarhus Centrom u BiH.

Upravo su iz Centra za životnu sredinu upozorili da je “zagađenje prašinom i dušikovim oksidima iz termoelektrana na ugalj ponovo prekoračilo maksimalne dozvoljene granice”.

BiH postala najveći regionalni zagađivač

Prvi put otkako se vodi evidencija, termoelektrane u Bosni i Hercegovini emitovale su najviše SO₂ u regionu – 212.840 tona, što je 11,3 puta više od sopstvene NERP kvote.

Čak četiri od šest najvećih zagađivača – blokova nalaze se u BiH: Ugljevik 1, Gacko 1, Tuzla 6 i Kakanj 7. Time je BiH pretekla Srbiju, koja je godinama držala neslavno prvo mjesto, a ukupna bh. emisija veća je od zbirne SO₂ emisije svih termoelektrana u Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori zajedno.

Bankwatch procjenjuje da su prošlogodišnje emisije SO₂ iz bh. termoelektrana mogle uzrokovati više od 1.100 prijevremenih smrti u regionu i EU.

„Emisije SO₂ u Bosni i Hercegovini se iz godine u godinu povećavaju… Ukoliko institucije ne reaguju što prije, uskoro ćemo moći da kažemo da smo zakasnili sa energetskom transformacijom“, upozorava Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu.

Ugljevik: 85 miliona eura za filtere koji „nisu isplativi“

Termoelektrana Ugljevik ponovo je zabilježila najveće apsolutne emisije u Jugoistočnoj Evropi – 112.943 tone SO₂ u 2024., iako je u pogon još 2021. stavljen postrojen-je za odsumporavanje vrijedno 85 miliona €. Operater RiTE Ugljevik priznaje da sistem ne radi jer predstavlja „ekonomsko opterećenje“  .

TE Ugljevik danas ispušta 50 puta više SO₂ nego poljski Belchatów – najveći zagađivač u EU – dok je 80 miliona € potrošeno na nefunkcionalne filtere.

Gacko obara rekorde u prašini

Blok Gacko 1 ostvario je neslavnu titulu najvećeg emitera lebdećih čestica u regionu: 3.339 tona PM ili 13,7 puta iznad dozvole u 2024, pokazuje najnoviji izvještaj Bankwatcha. Podaci GEM-a za prethodnu godinu (3.241 t PM u 2023.) potvrđuju da zagađenje kontinuirano raste, uprkos obećanoj modernizaciji elektrofilterskih jedinica koja od 2022. nije prošla ni početnu fazu nabavke.

Da se višak čestica preliva u svakodnevni život, demonstrira i platforma IQAir: prosječna 24-časovna koncentracija PM10 od oko 260 µg/m³ u Gacku tokom decembra 2024. bila je pet puta viša od smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (50 µg/m³).

Tuzla i Kakanj rade mimo „opt-out“ roka

Blokovi Tuzla 3, Tuzla 4 i Kakanj 5 morali su se ugasiti do 31. decembra 2023. jer su iskoristili 20.000 sati rada bez filtera. Ipak, svi su i dalje u pogonu, zbog čega je Sekretarijat Energetske zajednice pokrenuo novi postupak protiv BiH.

„Nisu ugradili postrojenja za smanjenje emisija i nelegalno su produžili rad blokova… Očigledno im se više isplati trovati svoje građane“, kaže Denis Žiško iz Aarhus centra BiH.

Prema internim podacima Elektroprivrede BiH, samo u prva četiri mjeseca 2025. sporne jedinice ispustile su dodatnih 18.000 tona SO₂ i oko 2.600 tona prašine, čime su premašile godišnje limite predviđene NERP-om. Sekretarijat Energetske zajednice najavljuje mogućnost novčanih kazni i ograničenja izvoza električne energije ako blokovi nastave rad do kraja godine. Istovremeno, kantonalne ekološke inspekcije već su izdale prekršajne naloge u ukupnom iznosu od 1,5 miliona KM, no EPBiH se žalila, pa su postupci i dalje na čekanju.

Račun stiže 2026: EU uvodi CBAM

Od 1. januara 2026. na snagu u punom obimu stupa Mehanizam EU za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), koji će oporezivati struju s visokim ugljičnim otiskom.

Profesor Šemsudin Kušljugić već je upozorio za Gerilu da će „CBAM sa svim posljedicama povući otežan izvoz“ ako BiH nastavi da se oslanja na ugalj.

Trenutna tržišna cijena emisijskih jedinica u EU ETS-u kreće se oko 85 € po toni CO₂, pa bi elektroprivrede iz BiH – prema sadašnjem intenzitetu ugljika – morale plaćati i do 100 miliona eura dodatnih nameta godišnje za izvoz kilovat-sata u Hrvatsku ili Italiju. Time bi električna energija iz starih blokova postala skuplja od prosječne cijene koju već nude solarni i vjetroparkovi u regionu.

Regionalni koordinator Bankwatcha Davor Pehchevski podsjeća: „Ove stare termoelektrane postaće još manje ekonomične – potrebni su nam jasni, izvodljivi planovi gašenja i tranzicije.“

Zašto vlade odlažu neizbježno?

Uprkos rekordnom zagađenju, vlasti i elektroprivrede odlažu ulaganja u filtere ili planove zatvaranja. Dio odgovora leži u političkoj cijeni skuplje struje: EPBiH i ERS i dalje subvencionišu ugalj, dok istovremeno uvozimo energiju a kilovat-sat poskupljuje prema građanima.

Dok se vladajuće strukture bave „kupovinom vremena“, one rizikuju nove tužbe Sekretarijata Energetske zajednice, gubitak prihoda od izvoza struje ka EU i, najvažnije, daljnje narušavanje zdravlja stanovništva.

Šta možemo naučiti od onih koji su uspjeli?

U rješavanju zagađenja iz termoelektrana ima primjera koji dokazuju da se problemi sa zagađenjem nastalim iz termoelektrana na ugalj itekako mogu uspješno riješiti.

Španija je, recimo, 2020. zatvorila 7 od 15 svojih preostalih blokova preko noći. Vlada je istovremeno odobrila “Plan za pravednu tranziciju” vrijedan 250 miliona eura, kojim je nadoknadila gubitak radnih mjesta – rudari su postali tehničari za solarne farme, a dijelovi starih postrojenja pretvoreni su u pogone za reciklažu opreme obnovljivih izvora.

Danska je otišla korak dalje u TE Kalundborg: umjesto da samo stavi filtere, spojila je elektranu s lokalnom rafinerijom, farmom algi i gradskom toplifikacijom. Otpadna para sada grije 23.000 domaćinstava, a sumporni gips se prodaje cementarama. Emisije SO₂ pale su za 95 %, a elektrana posluje s pozitivnom nulom i bez državnih subvencija.

Na Veliko polje kod slovenačkog Velenja država uvodi pilot-projekt “ugljeničnih obveznica” – rudnik dobija sredstva samo ako dokaže pad emisija iznad 10 % godišnje i paralelno zaposli bivše rudare u industriji baterija. Za tri godine, koncentracija lebdećih čestica u obližnjem Šoštanju pala je ispod EU graničnih vrijednosti, a 82 % radnika zadržalo je stalno zaposlenje.

Ako su Španija, Danska i Slovenija pokazale da je moguće spojiti niže emisije, nova radna mjesta i stabilnu mrežu, onda i BiH može prestati da bira između čistog zraka i jeftine struje.

Dejan Rakita / Gerila

The post Preko crvene linije zagađenja: Zastarjele termoelektrane guraju BiH u CBAM sankcije već od 1.januara 2026?! first appeared on Gerila.info.