U ovoj sedmici Grad Doboj će obilježiti dvanaest godina od katastrofalnih poplava, kada je 15.05.2014. godine ostao bez jedanaest svojih sugrađana, koji su smrtno stradali od vodene stihije, sa materijalnom štetom od 170 miliona KM i poplavljenih 3.072 objekta.

Mjere zaštite na regulaciji korita rijeke Bosne, iz master plana sačinjenog svega nekoliko mjeseci nakon poplave, još uvijek su tek u planu, jer nije čak izvšena ni eksproprijacija zemljišta za uređenje korita od mosta na ulazu u Doboj sa južne strane do gradskog mosta prema željezničkoj stanici. Doboj i dalje nije adekvatno zaštićen od poplava i maj 2014. se može ponoviti – to je činjenica koje su svjesni i Dobojlije i koju teško mogu opovrgnuti i vlasti ovog grada, kao i republičke, koje bi, zbog nepravovremenog djelovanja, bile saučesnici u novoj prirodnoj nesreći.

Umjesto da republičke i dobojske vlasti zajednički pristupe realizaciji projekta za potpunu zaštitu Doboja od poplava, vrijednog 25 miliona maraka, za svih ovih dvanaest godina urađena su parcijalna tek rješenja – kilometar dug parapetni betonski zid, nabavljene vreće i mašine za punjenje pijeska, izvršena regulacija potoka Liješanj i drugi manje značajni zahvati. Zbog čega građani na upozorenja Republičke uprave Civilne zaštite i Javne ustanove “Vode Srpske” da usljed povećanih padavina budu na oprezu i da bi moglo doći do izljevanja voda iz vodotoka redovno hitaju na željezni austrouguraski most na južnom ulazu u Doboj, sa strepnjom prateći visinu vodostaja rijeke Bosne i pribojavaju se novih poplava.

Ne želeći da prihvate ni dio odgovornosti za žrtve i štete od poplava 2014. godine, nadležni su neposredno nakon tih događaja i potopa Doboja, jer je na pojedinim mjestima u gradu visina plavnog vala bila veća od sedam metara, okrivili upravo taj austrougarski most. Koji je, po njima, zaprečio nanosima smeća i drveća protok vode, koja je potom ušla u gradsko središte. Uz njega su potom okrivljeni i komunisti, jer su iz arhiva izvađeni njihovi dokumenti, u kojima su u Studiji nakon katastrofalnih poplava 1965. godine naložene hitne mjere da se tadašanji, a i sadašnji magistralni put, izdigne 73 centimetara, što bi predstavljalo branu od mogućeg izlijevanja vode. Tim vlastima su sadašnje vlasti zamjerile što su odustale od izvođenja te Studije radi bezbjednosti saobraćaja i nedostatka sredstava, pa su posredno svalili krivicu na njih.

No, postoji dovoljno onih koji su svjesni odgovornosti aktuelne vlasti.

“U urbanističkom planu Grada Doboj postoji ucrtano korito sa zaštitni pojas u kojem se ne smije graditi, da bi se u slučaju velikih voda rijeka Bosna mogla izliti. Međutim, to se i dalje narušava gradnjom u koritu rijeke Bosne. Projekat regulacije nije usvojen, nije revidiran, mada je naručen i urađen, jer sam imala uvid u dio tog projekta, bila na njegovoj prezentaciji, ali je činjenica da nikada nije sproveden u djelo” – izjava je iskusne i cijenjene dobojske arhitektice Biljane Gajin.

Aktivisti koji se u RS u zalažu za uređena korita rijeka i bore protiv nelegalne eksploatacije šljunka, okupljeni u NGG “Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka”, smatraju da je nedopustivo da od katastrofalnih poplava u maju 2014. godine ni poslije dvanaest godina duž korita rijeke Bosne iz pravca Maglaja do izlaza prema Modriči nema adekvatnog nasipa, kojim bi se gradsko područje zaštitilo od mogućih izlijevanja vode i poplava.

Centar za humanu politiku upozorio je Vladu Republike Srpske da nedavne informacije o potrebi izrade novog idejnog rješenja zaštite od poplava na području Doboja, koju su zajednički pokrenuli Grad Doboj i resorno ministarstvo, predstavlja pokušaj da se ponovo finansira posao koji je već završen i plaćen prije više od deceniju. Iz CHP tvrde da se u tim informacijama prećutkuje postojanje ranije urađene dokumentacije, te upozoravaju da se na taj način pokušava otvoriti prostor za novi posao procijenjen na 2.340.000 KM sa PDV-om, iako za to, kako navode, nema stručnog ni pravnog opravdanja.

“Odustalo se od prvobitnog projekta zbog ličnih interesa, jer bi se njegovom realizacijom morali srušiti brojni nelegalno sagrađeni “privremeni” objekti, koji se nalaze između magistralnog puta i korita rijeke Bosne. Sada se traži revizija ili izmjena tog projekta. Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv odgovornih u Gradu Doboju, zbog toga što nije uređeno korito rijeke Bosne i zato što i dalje građanima prijeti opasnost od plavljenja, što se vrši opstrukcija u provođenju realizacije prvobitnog plana, čime se mogu, uz materijalnu štetu, ponovo ugroziti ljudski životi, kao i prije dvanaest godina, kada je smrtno stradalo jedanaest Dobojlija” – reakcija je predsjednika Centra za humanu politiku Momira Dejanovića.

Inače, osim ovih sredstava, Grad Doboj računa i na dva miliona KM kreditnih sredstava, jer je samo dan pred obilježavanje dvanaestogodišnjice od katastrofalih poplava, 14.05.2025. godine na Dnevnom redu 13. sjednice Skupštine grada i tačka Razmatranje prijedloga Odluke o prihvatanju zaduženja Grada Doboj kod Svjetske banke – Međunarodne banke za obnovu i razvoj po „Projektu modernizacije vodenih i sanitarnih usluga“.

Tender za izbor bankarske institucije preko koje će se realizovati taj kredit raspisao je 09.05.2026. godine Grad Doboj, a odlukom je predviđeno da će se sredstva zajma iskoristiti za realizaciju projekta sanacije i rekonstrukcije pumpne stanice, otpadnih i oborinskih voda na području Grada Doboj.

Podsjećamo, u majskim poplavama 2014. godine smrtno su stradale Dobojlije Milenko Blagojević (63), Slavka Đurić (90), Božica Petković (88), Milada Ranković (91), Ratomir Narić (73), Rado Čupeljić (90), Bahrija Skula (76), Dragica Savković (75), Marko Čakarević (74), kao i majka Marija (82) i sin Željko (53) Jeleč. U Šamcu su od posledica poplava stradali Stojan Bandarević (76) i Mile Pajić (67), Modriči Bogdan Lazendić (82) i Milosava Mičić (80), Bijeljini Ljubisav Jekić (63) i Vlasenici Hanifa Čelebić (70). U FBiH, u poplavama je, u Sanskom Mostu, stradao jedan muškarac, i još jedna žena u Maglaju, ali nije do kraja utvrđeno da su te dvije žrtve direktne posljedice elementarnih nepogoda, mada se vode kao žrtve poplava.

odgovorno.ba

The post Dvanaest godina nakon katastrofalnih poplava, Doboj je još uvijek tek u planovima za zaštitu – Građani gledaju u nebo i, zbog neodgovornosti vlasti, strahuju od novog potopa first appeared on Gerila.info.

Istragu je do sada vodilo Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona, koje je, prema ranije saopštenim informacijama, obuhvatilo jedno pravno lice i četiri osobe zbog osnova sumnje na više krivičnih djela – od zloupotrebe položaja ili ovlaštenja u sticanju sa teškim slučajevima izazivanja opšte opasnosti, do onečišćenja okoliša i nesavjesnog rada u službi. U javnosti se, međutim, odavno govorilo da će predmet preuzeti POSKOK, jer su dokumenti već bili dostavljeni na viši nivo, ali je početkom godine sve vraćeno u Mostar – uz objašnjenje da su uočeni “tehnički nedostaci u spisu”, pa je bilo potrebno napraviti “novi, korigovani popis spisa”, sortirati dokumentaciju i tek onda ponovo dostaviti predmet Posebnom odjelu na odlučivanje.

Spis je tako, umjesto da uđe u završnicu, ponovo putovao magistralom – i to treći put. U međuvremenu je rasla sumnja da se “vruć krompir” prebacuje s institucije na instituciju, dok porodice žrtava i mještani ostaju bez najosnovnijeg: jasnog odgovora ko je odgovoran i da li je ljudski faktor doprinio tragediji.

Podsjetimo, u noći s 3. na 4. oktobar 2024. godine bujične poplave i klizišta pogodila su područje Jablanice i Konjica. Kiša je padala satima, a zemlja natopljena vodom više nije mogla da primi ni kap. Oko ponoći, brdo iznad Donje Jablanice počelo je da klizi. U samo nekoliko minuta, zemlja, kamenje i šljunak zatrpali su kuće, dvorišta i ceste. Ljudi su ostajali zarobljeni u svojim domovima, a čitava naselja bila su odsječena od svijeta. Ukupno je, širom Bosne i Hercegovine, u toj noći smrtno stradalo 27 osoba.

Iz ranijeg teksta Gerile, objavljenog na godišnjicu tragedije, ostaje podatak koji se uporno vraća kao bumerang: dan uoči katastrofe Agencija za vodno područje Jadranskog mora izdala je upozorenje da će 3. i 4. oktobra doći do značajnog porasta vodostaja u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Čapljini, Grudama, Ljubuškom i Širokom Brijegu usljed obilnih padavina, uz apel nadležnima da postupaju po operativnim planovima odbrane od poplava. Stanovništvo, međutim, nije dobilo nikakvo upozorenje.

U fokusu istrage od početka je i kamenolom iznad Donje Jablanice, u vlasništvu firme Sani d.o.o. Prema podacima Ministarstva privrede HNK, firma nikada nije imala koncesiju za eksploataciju kamena, a posljednji inspekcijski nadzor na lokalitetu zabilježen je još 2021. godine. Iako su tada inspektori tvrdili da nema radnika ni mašina, mještani su godinama upozoravali da je eksploatacija nastavljena u tišini.

Priča o kamenolomu seže do 2002. godine, kada je porodica Hondžo počela vaditi kamen, navodno uz neformalni papir ratne uprave – dokument koji nikada nije postao pravovaljan akt, ali je otvorio prostor za naknadne pokušaje legalizacije. Kamenolom je izgrađen na parceli u posjedu preduzeća “Šumarstvo Srednje-neretvansko”, u kojem 51 posto vlasništva ima Vlada HNK. Opštinsko vijeće Jablanice 2006. godine proglašava lokalitet Šupljika “javnim interesom”, ali koncesija nikada nije potpisana. Umjesto toga, 2011. izdata je urbanistička saglasnost samo za geološka istraživanja, bez prava na eksploataciju, dok je javna rasprava – zakonom obavezna – ostala bez javno dostupnog zapisnika.

Posebnu težinu dobio je nalaz Federalnog zavoda za geologiju: u odronu je pokrenuto više od 171.000 kubnih metara materijala, a gotovo 11 posto odnosi se upravo na zonu kamenoloma. Na terenu su pronađeni i tehnički obrađeni blokovi dolomita, ali i otpad od gabra – stijene koja prirodno ne postoji na tom mjestu – što dodatno podgrijava sumnju da je kamenolom korišten mimo propisa. Padina je, uz to, oslabila nakon velikog požara 2021. godine, kada je izgorjela šuma iznad lokaliteta, ostavljajući teren bez prirodne zaštite od klizišta.

I u toj slici, možda najmučniji detalj: uprkos svemu, Sani d.o.o. je 2020. i 2023. godine dobio ukupno 21.000 KM poticaja – 7.000 KM od Vlade FBiH (u okviru COVID mjera) i 14.000 KM od Vlade HNK (za tehnološki razvoj i digitalizaciju). Firma koja, prema zvaničnim podacima, nije imala pravo da kopa kamen, uredno je primala javni novac.

Iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) slučaj nazivaju primjerom ekocida i saučesništva vlasti.

„Posljednjih godina naišli smo na desetine primjera u kojima institucije, na različitim nivoima vlasti, pogoduju investitorima i potpuno zanemaruju interese prirode i ljudi koje bi trebale štititi“, rekao je Robert Oroz za Gerilu, ocjenjujući da je istraga Tužilaštva HNK od početka bila “troma i neefikasna”.

„Ohrabruju posljednje najave o imenovanju osumnjičenih i njihovom skorom saslušanju, i iskreno se nadamo da ćemo svjedočiti konačnom podizanju optužnica protiv odgovornih”, dodao je Oroz.

U ranijim navodima, koji su došli do javnosti, pojavila su se i imena osumnjičenih: vlasnik firme Sani d.o.o. Jablanica, Dženan Hondžo, te trojica kantonalnih inspektora – Dragan Obradović, kao glavni kantonalni inspektor, i rudarsko-geološki inspektori Željko Rangelov i Ivan Mikulić. U pozivu, prema tim informacijama, navodi se da se postupak vodi zbog produženog krivičnog djela nesavjestan rad u službi, u vezi sa zloupotrebom položaja, izazivanjem opšte opasnosti i onečišćenjem okoliša.

Tužilaštvo HNK je, na upit Gerile, ranije saopštilo da je istraga u završnoj fazi, da su rađena vještačenja – rudarska, geodetska, geološka i finansijska – te da su izuzimani dokumenti iz Ministarstva privrede HNK i firme Sani d.o.o., ali ključni nalazi nisu saopšteni javnosti.

Donja Jablanica je još jedan test za državu koja je, do sada, mnogo puta pala na ispitu pravednosti prema sopstvenim građanima. POSKOK sada ima predmet. Javnost, a posebno porodice stradalih, imaju pravo da konačno dobiju epilog.

Dejan Rakita / GERILA

The post POSKOK preuzeo slučaj “Donja Jablanica”: Predmet tragedije sa 19 mrtvih proglašen prioritetom, porodice još čekaju odgovore first appeared on Gerila.info.

Najstrašnije posljedice zadesile su  Donju Jablanicu, gdje je živote izgubilo devetnaestoro ljudi, među njima i čitave porodice. Oštećeno je pedeset kuća, a dvadeset i dvije su potpuno uništene. Katastrofa nije zaobišla ni Buturović Polje u opštini Konjic. Ovo naselje, smješteno uz obalu Neretvice, pogodile su snažne bujice koje su za sobom nosile mostove, puteve i kuće, a odnijele su i pet života. Stanovnici su se borili da spasu živote, a voda je u tren oka odnijela ono što je stvarano decenijama.

Ukupno je, širom Bosne i Hercegovine, u toj noći smrtno stradalo 27 osoba. Preživjeli su svjedočili scenama užasa: ljudi su pokušavali da izađu iz zatrpanih kuća, a spasilačke ekipe probijale su se kroz blato i šut tek kada je za mnoge već bilo prekasno.

Godinu dana kasnije, rana nije zacijelila. I dalje su vidljive ruševine, oštećeni putevi i mostovi Donje Jablanice i Buturović Polja podsjećaju na noć kada je priroda opomenula državu, institucije, a prvenstveno narod. Ali i dalje se postavlja ključno pitanje: dokle je stigla istraga, da li je ljudski faktor doprinio tragediji i hoće li iko snositi odgovornost za izgubljene živote?

Istraga koja traje i traje

Neposredno nakon tragedije Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo je predmet i na teren uputilo timove tužilaca, policije i inspektora. Izuzeta je dokumentacija, a obavljena brojna vještačenja – od rudarske i geološke, do finansijske i meteorološke. Javnost je tada obaviještena da će ključni nalaz biti dostavljen do kraja februara, no to se nikada nije dogodilo. Godinu dana kasnije i dalje nema odgovora na osnovno pitanje: da li je ljudski faktor doprinio tragediji i ko je odgovoran za gubitke ljuskih života naših sugrađana i sugrađanki?

Šteta je, prema zvaničnim procjenama, ogromna – načelnik Jablanice Emir Muratović naveo je da ona iznosi oko 123 miliona KM samo na području ove opštine, dok u Srednjobosanskom kantonu šteta prelazi 55 miliona KM. Ukupno je u pet pogođenih opština (Jablanica, Konjic, Fojnica, Kreševo i Kiseljak) stradalo 1148 domaćinstava. Poplave su odnijele puteve, uništile prugu na lokaciji Komadinovo vrelo, razorile kuće i cijele kvartove, ostavljajući pustoš i brojne porodice bez krova nad glavom.

Dan uoči tragedije, Agencija za vodno područje Jadranskog mora izdala je upozorenje da će 3. i 4. oktobra doći do značajnog porasta vodostaja u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Čapljini, Grudama, Ljubuškom i Širokom Brijegu usljed obilnih padavina. Upozorenje je sadržavalo i apel nadležnim institucijama da prate situaciju i postupaju prema operativnom planu odbrane od poplava, uz poseban oprez službi zaštite i spašavanja te civilne zaštite.

Međutim, stanovništvo nije dobilo nikakvo upozorenje, pa je ušlo u noć bez svjesnosti o tome šta im prijeti. Posljedice su bile kobne: izgubljeni ljudski životi i porušeni domovi, kao opomena da se tragedija možda mogla spriječiti.

Glasovi preživjelih dodatno podcrtavaju sporost institucija.

Hanadi Maslo iz Donje Jablanice, koja je preživjela katastrofu ali izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće, izjavila je da država nije uradila ništa za stradale: “Ne očekujem da će se ovo riješiti bez pritiska medija i javnosti. Mi koji smo preživjeli sigurno nećemo stati, tražićemo svoja prava i da odgovorni idu tamo gdje treba.”

Maslo je ukazala i na brojne malverzacije sa donacijama, te naglasila da i pored toga što su postavljeni stubovi za struju i asfaltiran dio ceste, ključni problem ostaje – smještaj ljudi koji su ostali bez domova.

Najnovija saznanja portala Hercegovina.info otkrivaju da su u istrazi sada osumnjičeni trojica kantonalnih inspektora i vlasnik firme Sani d.o.o. Jablanica. Iako ova informacija još uvijek ne znači konačan rasplet, ona predstavlja prvi jasan signal da istraga možda konačno ulazi u završnu fazu i da bi odgovorni uskoro mogli biti imenovani.

Prema tim informacijama, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona u istrazi o tragediji u Donjoj Jablanici, u svojstvu osumnjičenih pozvalo je na ispitivanje Dženana Honđu, vlasnika kompanije Sani d.o.o. Jablanica, te trojicu kantonalnih inspektora – Dragana Obradovića, glavnog kantonalnog inspektora, i rudarsko-geološke inspektore Željka Rangelova i Ivana Mikulića iz Ministarstva privrede HNK.

U pozivu koji potpisuje tužiteljica Sanja Šurković navodi se da se postupak vodi zbog produženog krivičnog djela nesavjestan rad u službi, a u vezi sa zloupotrebom položaja, izazivanjem opšte opasnosti i onečišćenjem okoliša.

Na upit redakcije portala Gerila.info, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona poslalo je saopštenje u kojem navodi da se istraga nalazi u završnoj fazi. Ističu kako je obavljeno niz vještačenja – rudarskih, geodetskih, geoloških i financijskih – te da su izuzeti brojni dokumenti iz Ministarstva gospodarstva HNK i firme Sani d.o.o. Jablanica. Dodaju da su istragom obuhvaćene jedna pravna i četiri fizičke osobe zbog sumnje u počinjenje više krivičnih djela, te da će dalji koraci zavisiti od analize dokaza i nalaza vještaka.

U isto vrijeme, javnost i dalje nema odgovore na ključna pitanja. U Tužilaštvo HNK stigao je nalaz vještaka geološke struke, koji bi trebao odrediti dalji tok postupka, ali se ne zna kakvi su njegovi zaključci niti ko je sve saslušan u proteklih godinu dana.

Ono što zabrinjava jeste muk iz Tužilaštva HNK, koje mjesecima izbjegava konkretne odgovore na novinarske upite. Prošlo je godinu dana od tragedije, a istraga se razvlači bez jasnih rezultata. Takav pristup stvara utisak da institucije nastoje izbjeći odgovornost. Porodice žrtava i mještani sve su nestrpljiviji, svjesni da vrijeme prolazi, dok pravda i dalje stoji u mjestu.

Neformalna grupa studenata Hoće l’ ta promjena (HTP) od početka se nametnula kao glas koji odbija da šutnja i zaborav postanu odgovor na tragediju u Jablanici. Organizovali su proteste u Sarajevu, tražeći hitno pokretanje istraga, transparentnost postupaka i sankcionisanje odgovornih, posebno u vezi sa radom kamenoloma iznad Donje Jablanice.

„Vlasti su odigrale na kartu podizanja nacionalnih tenzija i straha društva, kako bi priča što prije bila potisnuta, a odgovorni prošli nekažnjeno“, kažu iz ove grupe  za Gerilu.

Za njih nema dileme da se istraga namjerno razvlači i zataškava. Ističu kako ni godinu dana kasnije nije sprovedena adekvatna inspekcija, iako je svima poznato ko su vlasnici kamenoloma.

Naglašavaju da žrtve ne smiju biti svedene na statistiku, niti njihove smrti nazvane uzaludnim.

„Uzaludna je vlast koja je za profit pojedinaca žrtvovala te ljude. Najmanje što su mogli učiniti bilo je sanirati drumsku i željezničku infrastrukturu u razumnom roku, a ne mjesecima kasnije”, kažu u razgovoru za naš portal iz Hoće l’ ta promjena.

Iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) ocjenjuju da je istraga Tužilaštva HNK od samog početka bila „troma i neefikasna“, što se, kako kažu, najbolje vidi godinu dana nakon tragedije u Jablanici.

„Ohrabruju posljednje najave o imenovanju osumnjičenih i njihovom skorom saslušanju, i iskreno se nadamo da ćemo svjedočiti konačnom podizanju optužnica protiv odgovornih,“ ističe Robert Oroz ispred ACT-a.

Podsjećaju da se u uređenim sistemima optužnice za smrt ljudi podižu u najkraćem mogućem roku, dok su porodice žrtava u Donjoj Jablanici i drugim mjestima mjesecima morale čitati saopštenja Tužilaštva u kojima se objašnjava da se nalazi pojedinih vještaka čekaju i po četiri mjeseca.

„Iako je povjerenje u pravosuđe s razlogom na niskom nivou, želimo vjerovati da će slučaj Donje Jablanice dobiti sudski epilog i rezultirati maksimalnim kaznama za sve odgovorne za smrt ljudi”, dodaje Oroz u razgovoru za Gerilu.

Kamenolom bez dozvola, ali sa podsticajima

Kamenolom iznad Donje Jablanice, u vlasništvu firme Sani d.o.o., već godinama je otvorena rana ove zajednice. Prema podacima Ministarstva privrede HNK, firma nikada nije imala koncesiju za eksploataciju kamena, a posljednji inspekcijski nadzor na lokalitetu zabilježen je još 2021. godine.

Iako su tada inspektori tvrdili da nema radnika ni mašina, mještani su godinama upozoravali da je eksploatacija nastavljena u tišini. Priča o kamenolomu seže u 2002. godinu, kada je porodica Hondžo počela vaditi bijeli kamen za nadgrobne spomenike, navodno uz neformalni papir ratne uprave. Taj dokument nikada nije postao pravovaljan akt, ali je stvorio prostor za naknadne pokušaje legalizacije.

Kamenolom je, inače, izgrađen 2002. na parceli koja je u posjedu preduzeća “Šumarstvo Srednje-neretvansko”, u kome 51 posto vlasništva ima Vlada HNK.

Opštinsko vijeće Jablanice 2006. godine proglašava lokalitet Šupljika javnim interesom, ali koncesija nikada nije potpisana. Umjesto toga, 2011. izdata je urbanistička saglasnost samo za geološka istraživanja, bez prava na eksploataciju. Javna rasprava, koja je zakonom bila obavezna, ostala je obavijena velom tajne – pouzdani izvori tvrde da je održana, ali zapisnik nikada nije javno objavljen. Firma Sani d.o.o., registrovana još 2001. godine, nakon smrti osnivača Muje Hondže gotovo prestaje s radom, no zabrane inspekcija nikada nisu dovele do potpunog zatvaranja kamenoloma.

Posebnu sumnju izaziva nalaz Federalnog zavoda za geologiju, koji pokazuje da je u odronu pokrenuto više od 171.000 kubnih metara materijala, od čega se gotovo 11 posto odnosi upravo na zonu kamenoloma. Na terenu su pronađeni brojni tehnički obrađeni blokovi dolomita, ali i otpad od gabra, stijene koja prirodno ne postoji na tom mjestu. To ukazuje da je kamenolom korišten mimo propisa, iako nikada nije imao koncesiju ni okolišnu dozvolu. Situaciju je dodatno pogoršao veliki požar iz 2021. godine, kada je izgorjela šuma iznad lokaliteta, ostavljajući padinu bez prirodne zaštite od klizišta.

Uprkos svemu, Sani d.o.o. je 2020. i 2023. godine dobio ukupno 21.000 KM poticaja od Vlade FBiH (7.000 KM u okviru COVID mjera) i Vlade HNK (14.000 KM za tehnološki razvoj i digitalizaciju).

Ironično, firma koja nije imala pravo da kopa kamen, niti je bila aktivna, uredno je primala javni novac za “tehnološki razvoj”. Danas je jasno da je kombinacija bespravne eksploatacije, izostanka nadzora i uništene šume imala presudnu ulogu u tragediji iz oktobra 2024. godine.

Iz Fondacije ACT, u razgovoru za Gerilu, naglašavaju da je slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici klasičan primjer ekocida i saučesništva vlasti.

„Posljednjih godina naišli smo na desetine primjera u kojima institucije, na različitim nivoima vlasti, pogoduju investitorima i potpuno zanemaruju interese prirode i ljudi koje bi trebale štititi,“ kaže Robert Oroz iz ACT-a.

Ističu da je tragedija u Jablanici dobila publicitet tek zbog gubitka ljudskih života, dok sličnih primjera nelegalne eksploatacije i institucionalne šutnje ima širom Bosne i Hercegovine.

„Ljudske živote ne možemo vratiti, ali želimo vjerovati da će odgovorni biti kažnjeni maksimalnim kaznama – kako bi ovaj slučaj postao presedan i jasan signal i službenicima i investitorima da njihovo bahato ponašanje više neće prolaziti bez posljedica,“ naglašava Oroz za Gerilu.

Godina života u ruševinama

„Čim kiša padne, svima nam se želudac skupi i pojavi strah. Nedavno, kad je opet padala, suze same krenu. U glavi stalno isti osjećaj – znaš da u Donjoj Jablanici još dosta svijeta živi, pa se zovemo međusobno i pitamo jesmo li dobro. Na kraju samo kažeš: dobro je opet, živi smo ostali. Ali koga nema, teško je“, kaže za Gerilu Edina Begović, mještanka Donje Jablanice.

Edinina porodica jedna je od šesnaest koje uz podršku udruženja Pomozi.ba dobijaju nove kuće na parcelama u blizini starog naselja. Kaže da bi u novi dom trebali useliti za nekoliko mjeseci. Još šest porodica čeka izgradnju kuća na drugim lokacijama.

Godinu dana nakon tragedije, u Donjoj Jablanici još uvijek traje sanacija terena i obnova objekata. Sredstvima Evropske unije planirana je obnova 23 kuće, kao i dijela lokalne infrastrukture. Najveći i najznačajniji projekt odnosi se na izgradnju dviju brana i odvodnih kanala, od kamenoloma do rijeke Neretve, s ciljem da se spriječi ponavljanje katastrofe.

„Za realizaciju i izvođenje radova na tom hidrotehničkom objektu potrebno je 7,2 miliona KM, a Opština trenutno nema ta sredstva. Do sada smo ukupno dobili oko šest miliona maraka za infrastrukturne projekte od 4. oktobra do danas. Projekt izgradnje brana podržali smo na Opštinskom vijeću i uputili zahtjev višim nivoima vlasti kako bi se sredstva osigurala i radovi završili“, izjavio je Emir Muratović, načelnik Opštine Jablanica.

U Jablanici bi uskoro trebalo biti podignuto i spomen-obilježje sa imenima nastradalih, koje će trajno čuvati uspomenu na žrtve i biti mjesto zajedničkog sjećanja. Opština planira da uskoro raspiše javni poziv za arhitekte i projektante, a porodice će učestvovati u odabiru konačnog rješenja i lokacije spomenika. Ideja je da obilježje ne bude samo simbol tuge, već i podsjetnik na odgovornost institucija i potrebu da se slične tragedije više nikada ne ponove.

„Cilj je da podsjetimo šta se desilo u Donjoj Jablanici 4. oktobra. Nažalost, samo u Donjoj Jablanici stradalo je 19 osoba, od kojih je jedna, nažalost, beba koja još nije ni rođena”, istaknula je Amina Imamović, predstavnica neformalne grupa građana “Četvrti oktobar”.

Pored toga, odlučeno je da se 4. oktobar proglasi Danom žalosti u Jablanici, datum kada će svake godine biti organizovano zvanično obilježavanje i okupljanje porodica, prijatelja i građana. Na taj način, sjećanje na izgubljene živote postaće dio kolektivnog pamćenja zajednice i trajno će biti urezano u kalendar ove opštine.

Glas iz Buturović Polja

Samo dvadesetak minuta vožnje od Donje Jablanice, gdje je 3. oktobra prošle godine život izgubilo 19 ljudi, nalazi se Buturović Polje – drugo naselje koje je iste noći pogodila bujica. Posljedice su bile razorne: voda je nosila mostove, puteve i kuće, ostavljajući mještane u istom strahu i neizvjesnosti.

Godinu dana kasnije, vidljiv je napredak u obnovi porušenih domova. Većina kuća je u završnoj fazi i porodice bi do kraja jeseni trebale useliti u nove objekte. Međutim, razgovor sa jednim od mještana otkriva drugu, mnogo sumorniju sliku. On priznaje da su institucije najviše uradile na zbrinjavanju ljudi, ali da su potpuno zakazale kada je riječ o prevenciji novih katastrofa i obnovi infrastrukture.

„Rijeke i potoci nisu vraćeni u svoja korita. U njima su i dalje ogromne količine iščupanih stabala i raznih nanosa. To je tempirana bomba i mi ovdje to najbolje znamo,“ kaže on za Gerilu.

Posebno ga brine stanje na putevima, jer stotine građana svakodnevno koriste regionalne pravce koji su i dalje u očajnom stanju. „Najlošija je situacija s putnom infrastrukturom i s pravom se pitamo jesu li vlasti zaboravile dolinu Neretvice. Mi se vozimo po cestama koje izgledaju kao da su još uvijek pod vodom. A mjesecima slušamo isti odgovor – da nema novca,“ dodaje.

Osjećaj nesigurnosti, kaže, raste kako se približava nova sezona jesenjih kiša. „Ulazimo u jesen i predstoje nam nove besane noći, jer svaka kiša donosi isti strah – hoćemo li ponovo gledati kako voda nosi naše kuće i imovinu. Ne smijemo živjeti u stalnom strahu, ali vlasti nas na to primoravaju,“ zaključuje on.

Kada priroda upozorava, a država ćuti

Bosna i Hercegovina spada među evropske zemlje koje su najugroženije bujičnim poplavama i klizištima. Reljefne karakteristike, klimatske promjene i sve češće ekstremne padavine sami po sebi nose rizike, ali oni postaju razorni kada se spoje s ljudskim nemarom, neplanskim intervencijama u prostoru i bespravnim sječama šuma.

Od 2009. godine, kada je Ustavni sud FBiH ukinuo prethodni Zakon o šumama FBiH i pripadajuću uredbu, upravljanje šumskim resursima ostavljeno je kantonalnim vlastima – s potpuno različitim, često neusklađenim i selektivno primjenjivanim propisima. Posljedice su višestruke, a jedna od najpogubnijih je povećani rizik od poplava.

Na problem hronične neodgovornosti jasno upozorava i Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT).

„Dok u državi čije 63% površine pokrivaju šume postoje administrativne jedinice u kojima ne postoji nikakav zakon o šumama i entitet u kojem upravljanje ovim značajnim sektorom nije usklađeno, u najmanju ruku vrijeđaju inteligenciju izgovori političkih predstavnika i dijela institucija zbog neusvajanja prijeko potrebnih šumarskih zakona“, poručuje ispred ACT-a Robert Oroz.

Iz ACT-a smatraju da je pravovremeno usvajanje zakona o šumama moglo značajno ublažiti posljedice tragedije u Jablanici. Podsjećaju da Federacija BiH više od 15 godina nema važeći zakon o šumama, a Hercegovačko-neretvanski kanton čak ni kantonalni propis koji bi regulisao ovaj sektor.

„Posljedice nepostojanja zakonskog okvira dodatno su pojačale razornu moć bujice koja se sručila na Donju Jablanicu,“ objašnjava Oroz.

Ukazuju i na činjenicu da je šuma iznad naselja, neposredno iznad kamenoloma, prije nekoliko godina stradala u velikom požaru, ali da sanacija nikada nije izvršena upravo zbog pravnog vakuuma.

„Taj šumski ekosistem jake kiše iz oktobra 2024. godine dočekao je oslabljen, bez prirodne zaštite tla,“ naglašavaju.

Slične primjere vide i u dolini Neretvice kod Konjica, gdje su najjače bujice došle sa lokaliteta devastiranih decenijama bespravne sječe. Uprkos tome što su životi izgubljeni, zakonska rješenja i dalje „stoje u ladicama resornih ministarstava“, upozoravaju iz ACT-a.

“Naše šume više ne smiju čekati. Potrebno je hitno usvajanje Zakona o šumama FBiH i HNK kako bi se okončala anarhija u ovom sektoru”, apeluju iz ACT BiH.

Profesor Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe upozorava na činjenicu da Federacija BiH već više od petnaest godina nema usvojen Zakon o šumama.

“Umjesto da se postojeći zakon izmijeni i prilagodi, vlasti su odlučile da pripreme potpuno novi, pa se od 2009. godine šumama upravlja privremenim uredbama i procjenama koje donose sama šumarstva. To je ogroman problem,“ kaže Ballian.

„Treba jasno reći – trebalo je potpuno zabraniti sječu dok se ne donese novi zakon. Ovako, šumarstva sama procjenjuju koliko mogu sjeći, a to nikako ne bi smjelo biti prepušteno njima. Posljedice su vidljive – šume polako nestaju, gube ekonomsku vrijednost, a mi ne možemo zaštititi ni ono najvrijednije što imamo, prašume”, dodaje Ballian

On podsjeća da ono što se danas radi u šumarstvu daje posljedice tek za 20, 40 ili 100 godina, što znači da generacije koje dolaze već sada plaćaju cijenu neodgovornosti.

„To je političko pitanje i ja tvrdim da se političke stranke najviše ‘hrane’ iz šume kroz raznorazne mahinacije,“ naglašava Ballian.

Prema njegovim riječima, degradacija i bespravna sječa šuma imale su direktnu ulogu u tragediji u Jablanici. Godinama nesanirana požarišta ostavila su ogoljene padine iznad naselja, što je dodatno povećalo nestabilnost tla.

„Navedeno područje stalno gori, teško je dostupno, ali se moglo sanirati. Nije se uradilo ništa,“ kaže Ballian. Slično je i u dolini Neretvice, gdje je poplavljeno Buturović Polje: „Privatne šume su posječene gotovo do gola, i kada je voda naišla nije bilo ničega da je zadrži.“

Ballian upozorava i na širu dimenziju problema. Uništavanje šuma ne znači samo veću opasnost od poplava i klizišta, već i gubitak vodenih resursa. „Vidjeli smo ovog ljeta šta znači kada šuma nestaje – nemamo vode. Rijeke presušuju, potoci nestaju. To su problemi koji će biti sve češći i sve ozbiljniji,“ ističe on.

Uprkos svemu, država se i dalje ponaša reaktivno – čiste se korita i popravljaju putevi, ali se ne rješava uzrok.

„Evo i sada, u Jablanici, čiste to korito dolje, popravljaju se kuće i putevi, ali gore, na brdu, se ništa ne radi, ništa se ne sanira,“ zaključuje Ballian. „A već smo imali opomenu 2014. godine, kada su velike poplave pokazale da nemamo sistem prevencije. I šta je poduzeto? Ništa.“

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe naglašava da je uloga šuma u prevenciji bujica i klizišta „opštepoznata i nesporna“.

„Najbolji i najefikasniji faktor u zaštiti zemljišta od erozije upravo je šumska vegetacija. Što bolje i kvalitetnije šumske sisteme imamo, to je zaštita bolja i veća,“ kaže on.

Dodaje da su nesanirana požarišta i bespravne sječe značajno povećale razmjere katastrofe u Jablanici i dolini Neretvice.

„Šumski požari su ogroman problem jer uništavaju ekstremna staništa koja se teško i sporo obnavljaju. Na primjer, na području Prenja, kojim upravlja Šumarstvo Konjic, čak 10 posto površine izgubljeno je u požarima,“ navodi Bajrić.

Kao poseban problem ističe i bespravnu sječu u dolini Neretve, gdje su, kako kaže, „štete izuzetno izražene i direktno doprinose destabilizaciji tla i povećanju rizika od novih bujičnih poplava“.

Evropski i međunarodni standardi su tu, ali na papiru

Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija koje obavezuju na zaštitu okoliša i zemljišta. Još 1992. godine na Samitu Zemlje u Rio de Janeiru, kroz Agendu 21, usvojen je globalni okvir održivog razvoja, dok je dvije godine kasnije stupila na snagu Konvencija UN o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD). Evropski parlament je 2007. donio Direktivu o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, a UN kroz ciljeve održivog razvoja (SDG) kontinuirano poziva na očuvanje ekosistema i zaštitu od prirodnih katastrofa.

Naučno je dokazano da šumski ekosistemi imaju ključnu ulogu u ublažavanju posljedica klimatskih promjena i ekstremnih padavina – oni stabilizuju tlo, smanjuju eroziju i ublažavaju rizik od bujičnih tokova. U BiH je čak 25 posto teritorije izloženo bujičnim procesima, a najugroženija područja su upravo slivovi Neretve i Trebišnjice, te rijeke Drine. Uništavanje šuma i bespravne sječe dodatno povećavaju rizik od tragedija poput one koja je pogodila Jablanicu.

”Betoniraš obalu, pretvoriš rijeku u kanal, zatim posiječeš drveće uz obalu, granje gurneš u korito i na kraju se čudiš kad se desi poplava ili klizište. I tako mi godinama”, objavio je ovaj status na svom FB profilu, i ne sluteći nadolazeću tragediju, u septembru prošle godine eko aktivista Robert Oroz iz ACT-a i neko koga je i lično pogodila poplava u njegovoj Fojnici.

Sada poručuje da mi, kao društvo, iz prošlogodišnje tragedije nismo ništa naučili.

“Ponovno se rade objekti u riječnom pojasu. Ponovno se sužava riječno korito. Nikada ništa ne naučimo i uvijek se bavimo posljedicama a ne uzrocima”, dodaje Oroz.

Njegove riječi potvrđuje i to da se, u praksi, međunarodni standardi u BiH gotovo ne primjenjuju. Država nema objedinjene planove odbrane od poplava, ne postoje sveobuhvatne karte rizika, a upravljanje šumama se godinama vodi privremenim uredbama i procjenama. Održivim upravljanjem prirodnim resursima moglo bi se spriječiti ili barem umanjiti posljedice katastrofa, ali se vlasti više bave gašenjem požara i ad hoc reakcijama nego strateškim planiranjem.

U Bosni i Hercegovini, upravljanje vodama i zaštita okoliša regulisani su kompleksnim zakonodavnim okvirom koji uključuje više nivoa vlasti i institucija. Ključni zakoni u ovoj oblasti su Zakon o vodama, Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o integralnoj zaštiti voda, koji su usklađeni s evropskim direktivama i međunarodnim obavezama koje je BiH preuzela.

Zakon o vodama Federacije BiH definiše upravljanje vodnim resursima, uključujući zaštitu od štetnog djelovanja voda, korištenje voda i upravljanje vodnim objektima. Ovaj zakon propisuje da su za upravljanje vodotocima prve kategorije nadležne entitetske agencije, dok su za vodotoke druge kategorije nadležni kantoni. Agencija za vodno područje rijeke Save, sa sjedištem u Sarajevu, odgovorna je za upravljanje vodnim resursima na području Federacije BiH.

Zakon o zaštiti okoliša Federacije BiH uspostavlja pravni okvir za zaštitu okoliša, uključujući načela održivog razvoja, zaštitu komponenti okoliša, nadležnosti u oblasti zaštite okoliša, informisanje i obrazovanje o okolišu, pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša. Ovaj zakon također propisuje obaveze pravnih i fizičkih lica u pogledu zaštite okoliša, uključujući obavezu pribavljanja okolinske dozvole za projekte koji mogu imati značajan uticaj na okoliš.

Na državnom nivou, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ima koordinirajuću ulogu u oblasti zaštite okoliša, dok su entitetska ministarstva i kantonalne vlasti odgovorne za implementaciju zakona i propisa u svojim nadležnostima. U Federaciji BiH, Federalno ministarstvo okoliša i turizma nadležno je za izdavanje okolinskih dozvola, praćenje stanja okoliša i provođenje strategija zaštite okoliša.

U cilju smanjenja rizika od poplava i usklađivanja s evropskim standardima, Bosna i Hercegovina je u završnoj fazi izrade Planova upravljanja rizikom od poplava, koji definišu setove strukturnih i nestrukturnih mjera za narednih šest godina.

Međutim, bez efikasne koordinacije između različitih nivoa vlasti, adekvatnog finansiranja i jačanja inspekcijskih službi, zakonski okvir ostaje nedovoljno implementiran, što povećava rizik od budućih poplava i ugrožava sigurnost lokalnog stanovništva.

Gdje su nestale vodne naknade?

Od poplava 2014. godine, u Bosni i Hercegovini je kroz opšte i posebne vodne naknade, te dodatne doprinose za zaštitu od prirodnih nepogoda, prikupljeno više od milijardu i po konvertibilnih maraka. Redakcija portala Valter do te brojke došla je vodeći se računicom da u BiH više od 850.000 zaposlenih po tri osnova iz svojih plata izdvajaju za prirodne nesreće i vodne naknade, a to je na nivou države mjesečno 12,75 miliona maraka, odnosno na godišnjem nivou 153 miliona KM.

Samo kroz opšte i posebne vodne naknade, godišnje se prikupi u prosjeku 55 miliona KM, dok je u 2023. godini čak 18,7 miliona KM sakupljeno prilikom registracije motornih vozila.

Iako su ovi doprinosi zakonski namijenjeni za prevenciju poplava, očigledno je da u praksi služe za nešto drugo. Brojne kantonalne vlade, poput one u Tuzlanskom kantonu, više puta su ova sredstva koristile za isplate plata, umjesto za gradnju nasipa, regulaciju korita ili rano upozoravanje.

U izvještaju USAID-a stoji da se za gotovo 45% novca dobijenog nakon poplava 2014. ne zna kako je utrošen. A dobijeno je mnogo – čak milijardu i po KM na donatorskoj konferenciji koja je održana tada u Parizu.

„Amerikanci su poslali tada pumpe za izbacivanje vode u depresijama koje nisu dio rijeka. Te pumpe, koje su došle avionom, locirane su u nekim skladištima jer su imale GPS. Onda je došla poruka od Amerikanaca trebaju li poslati vozila da se prebaci te pumpe na odredišta gdje trebaju raditi”, kaže ekonomist iz Banje Luke Zoran Pavlović, koji je bio direktni svjedok ovog događaja.

Revizije su utvrdile i da više od 27 miliona KM posebnih vodnih naknada nije naplaćeno ili evidentirano u Agencijama za vode. Neke agencije su čak odbijale da prate naplatu ili nisu imale ovlasti da sankcionišu neplatiše.

Agencija za vodno područje rijeke Save evidentira preko 14 miliona KM potraživanja, dok Agencija za Jadransko more nije imala ni mehanizam za praćenje dugova do 2021. godine. Porezna uprava FBiH, iako po Pravilniku zadužena za nadzor, odbija odgovornost pozivajući se na Zakon o Poreznoj upravi, što je izazvalo institucionalnu blokadu.

Ovakav sistem omogućava da rudnici, zagađivači i industrijski kompleksi godinama izbjegavaju plaćanje posebnih naknada. Samo RMU Banovići duguje više od 5 miliona KM, dok GIKIL iz Lukavca duguje 2,8 miliona KM. Pitanje odgovornosti niko ozbiljno ne postavlja.

Sanela Klarić iz Inžinjerske komore FBiH kaže: “Sadašnja katastrofa mora nas natjerati da izgradimo strategiju upravljanja resursima i preveniranju prirodnih nesreća. Ne smijemo štititi odgovorne, nego ih kazniti i pokazati da neodgovornost više neće biti tolerisana.”

Poplave koje iz godine u godinu pogađaju BiH ne odnose samo imovinu – odnose i povjerenje građana u institucije. Milionski iznosi prikupljeni u njihovo ime već su potrošeni, a rijeke i ljudi ostavljeni bez zaštite.

Prostorni planovi ne prate rizike od poplava

U Bosni i Hercegovini, prostorno planiranje ne prati adekvatno stvarne rizike od poplava, bujičnih tokova i klizišta, što se sve češće pokazuje kao koban propust u svjetlu klimatskih promjena i sve izraženijih vremenskih nepogoda. Iako se na papiru strateški dokumenti nominalno izrađuju, njihova sadržina rijetko sadrži konkretne karte rizika, upozorenja stručnjaka ili pravovremenu reviziju podataka o eroziji tla i opasnim zonama.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu podsjeća da je još 1984. urađena prva detaljna karta erozije za BiH, koja je pokazivala da je čak 90 posto površine zemlje obuhvaćeno različitim erozivnim procesima, uglavnom slabijeg intenziteta. U to vrijeme urađen je i katastar bujičnih tokova i registrovano 938 takvih rijeka i potoka, što je činilo približno četvrtinu teritorije.

Nova karta erozije za Federaciju BiH završena je 2023. godine i pokazala je „velik skok srednjih erozivnih procesa, koji sada zahvataju oko 20 posto površine Federacije“, kaže Bajrić, uz napomenu da pritom nije urađen novi katastar bujičnih tokova. Posebno upozorava da više od 70 posto teritorije BiH ima nagib veći od 20 posto, što dodatno povećava rizik od bujičnih poplava i klizišta.

„Najveći problem su globalne klimatske promjene koje se kod nas sve češće izražavaju kroz ekstremne padavine,“ ističe profesor.

Podsjeća da je prošle godine jedna kišomjerna stanica registrovala nevjerovatnih 420 litara kiše po kvadratnom metru u svega 11 sati.

„Gdje god u svijetu da padne takva količina u tako kratkom vremenu, štete bi bile ogromne. Ali ako se na vrijeme rade preventivne mjere za sprječavanje erozije i bujičnih poplava, posljedice i dalje postoje, ali su znatno manje,“ naglašava Bajrić.

Profesor Bajrić ističe da slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici jasno pokazuje širi problem – prostorni planovi u BiH gotovo nikada ne uvažavaju stvarne rizike od erozije, klizišta i bujičnih tokova.

„To, nažalost, nije izolovan slučaj. Karte erozije, katastar bujičnih tokova i karte klizišta morali smo napraviti mnogo ranije, a i kada postoje – prilikom prostornog planiranja se potpuno zanemaruju,“ upozorava on.

Prema njegovim riječima, čak i najosnovniji pregled na Google mapama pokazuje koliko su erozivni procesi izraženi na pogođenim lokacijama. „Ne treba nas čuditi kada se dogodi prirodna nepogoda poput one u Donjoj Jablanici prije godinu dana – i bojim se da ćemo ih, bez ozbiljnih promjena, u budućnosti imati još,“ zaključuje Bajrić.

Geološki instituti još su 2016. godine predložili reviziju prostornih planova u skladu s mapama erozije i bujičnih tokova, no te preporuke su ignorisane. Posljedica toga je da se na najugroženijim lokacijama i dalje gradi bez odgovarajuće procjene rizika. U nekim slučajevima, poput onog u Fojnici, poplave su doslovno odnijele kuće građene u koritima bujičnih potoka.

Neadekvatno prostorno planiranje dovodi do izgradnje naselja i infrastrukture na područjima za koja su poznati hidrometeorološki rizici. Svjetska banka je ranije upozorila da erozija tla godišnje “pojede” oko 1,5 miliona tona plodnog zemljišta u BiH, što dodatno pogoršava kapacitet tla da apsorbuje oborinske vode, povećavajući bujične prijetnje.

Zabrinjavajuće je što čak i tamo gdje postoji regulativa, kao što je Zakon o prostornom uređenju, njegovu implementaciju često nadjačavaju politički i investicioni interesi.

Rezultat takvog pristupa su česte štete od poplava i klizišta, kao i otežani uslovi za sanaciju jer se novi objekti često grade na mjestima gdje bi zaštitne mjere morale imati prioritet. Lokalne vlasti rijetko ažuriraju prostorne planove i u velikoj mjeri zanemaruju podatke iz karata rizika koje izrađuju stručne službe.

Poseban problem su i bujični potoci koji, iako kartografski registrovani kao sezonske prijetnje, ostaju van radara prostornog planiranja. Gradnja objekata i putne infrastrukture često ide direktno preko tih tokova, što u sezoni obilnih padavina izaziva katastrofalne posljedice.

Ako se ništa ne promijeni – Jablanica možda neće biti posljednja…

Četvrti oktobar u Jablanici nije samo godišnjica tragedije, već i test za društvo i državu. Da li će se nakon, sada već i više od, godinu dana pojaviti optužnice, hoće li preživjeli dobiti adekvatnu obnovu i obeštećenja, i hoće li se institucije konačno probuditi iz letargije?

Da li se tragedija u Jablanici mogla izbjeći – pitanje je koje samo sebi, proteklih godinu dana, postavlja i javnost a, vjerovatno, i nadležne instiucije.

Akademik Muriz Spahić, eminentni stručnjak i hidrolog, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, kaže za Gerilu da se ona zasigurno mogla predvidjeti jer BiH,već odavno, „nije izuzeta od ekstremnih padavina i rizika bujičnih poplava“.

„Tragedija se mogla ublažiti da su se preduzele sve operativne blagovremenih upozorenja, uređivanje bujičnih pravaca, sprečavanje šumskih požara, otklanjanja rizičnih antropogenih radova na pravcu kretanja bujica, kao i slabe koordinacije nadležnih službi. Iako su meteorološke prognoze bile dostupne, nije postojao efikasan sistem rane najave i evakuacije, niti su preventivne mjere bile sprovedene na vrijeme“, ističe profesor Spahić.

Zbog toga, ističe on, se može reći da tragedija možda nije bila potpuno nepredvidiva, ali „jeste bila izostavljeno odgovorno reagovanje, a što je dovelo do tragičnih posljedica“.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu poručuje da se BiH mora okrenuti ozbiljnim preventivnim mjerama.

„Ključno je unaprijediti sistem rane najave i vremenskog prognoziranja, jer samo tako Civilna zaštita može pravovremeno reagovati. Ali to nije dovoljno – neophodan je integralni pristup koji uključuje zakone i prostorne planove zasnovane na mapama rizika, jačanje inspekcija, pošumljavanja i izgradnju pregrada na bujičnim tokovima,“ naglašava on i dodaje da BiH u svemu, a pogotovo u pošumljavanju, uveliko kasni jer su efekti mjera poput pošumljavanja vidljivi tek nakon nekoliko decenija.

Ako se ništa ne dogodi, odnosno ako sve, kao do sada, prepustimo stihjskim rješenjima, Jablanica će ostati simbol još jedne nekažnjene katastrofe i nenaučene lekcije. Ako institucije konačno pokažu odgovornost, onda bi žrtve mogle dobiti barem djelimičnu pravdu.

Za mještane Donje Jablanice, međutim, jedno je sigurno: ništa neće vratiti njihove najmilije. Ali istina i pravda mogu spriječiti da se ista tragedija ponovi u nekom drugom selu, u nekoj drugoj noći, kada priroda ponovo odluči podsjetiti Bosnu i Hercegovinu na njene slabosti.

Dejan Rakita/GERILA 

Izrada ovog teksta omogućena je kroz saradnju sa Fondacijom Atelje za društvene promjene (ACT).

The post Godinu dana poslije poplava: Jablanica između obnove, istrage i (ne)pravde (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Krenimo redom. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je, nakon jučerašnjeg sastanka sa gradonačelnikom Javorom, da će, koliko danas, na računu Grada Prijedor biti upućen milion KM, za pomoć stanovništvu koje je pogođeno poplavama u ovom gradu.

“Planiramo uputiti još četiri miliona, za potrebe pomoći stanovništvu, da se dio sredstava usmjeri na izgradnju parapeta, koji je potreban dužine kilometar. To će se uraditi što je prije moguće”, kazao je Dodik i dodao da je za čišćenje Sane potrebno još 5 miliona KM a da je ranije već uloženo oko 4 miliona.

“Imali smo ambiciozne poduhvate, gdje su uložena preko 4 miliona KM. Naselja koja su ranije bila direktno ugrožena, od Miloševca, ovaj put nisu imali tih problema, to govori da se treba nastaviti sa projektima sličnog karaktera”, zaključio je Dodik.

Dodik kaže i da mu je žao što neke stvari nisu već završene.

“Žao mi je što nismo uspjeli neke stvari da završimo. Danas vjerovatno ljudi ne bi ni imali neki veći problem. Ali, naprosto, kretanje u Republici Srpskoj je bilo takvo, pogotovo teško prošle i pretprošle godine, nismo mogli da izađemo na finansijsko tržište i sve to je malo opravdanje za ljude koji imaju štete”, rekao je Dodik novinarima u Prijedoru i dodao da je” procjena da će od 6.000 do 10.000 KM po stambenom objektu biti dovoljno da se sanira šteta u Prijedoru”.

Najavljeno je i da će 11. aprila sam Dodik prisustvovati posebnoj sjednici Skupštine Grada Prijedora sa pojedinim ministrima, direktorom „Voda Srpske“, „Puteva RS“ i svima onima koji su vezani za ovakvu situaciju.

Promptno je, manje od 12 sati od Dodikove konferencije, reagovao Fond solidarnosti RS koji je donio odluku o izdvajanju tri miliona KM, koja će biti usmjerena na sanaciju šteta nastalih usljed poplava u RS.

“Sredstva će biti doznačena gradovima i opštinama koje su pretrpjele najveće štete, među kojima su Prijedor, Banja Luka, Laktaši, Srbac, Gradiška, Kozarska Dubica i Kostajnica. Ova mjera ima za cilj pružanje pomoći onima koji su najviše pogođeni elementarnim nepogodama, kako bi se ubrzao oporavak i obnova pogođenih područja”, ističe se u sapštenju Fonda solidarnosti.

Kakva je “briga” lokalnih i republičkih vlasti uvjerila se i ekipa portala Gerila.

“Niko nas od vlasti nije obišao, sve ove godine nas lažu. Naš gradonačelnik Slobodan Javor očito ima morsku bolest jer nije mogao da uđe u naselje od vode i obiđe nas koji smo pod vodom”, izjavio je za naš portal Nikola Mijaljica iz naselja Gomjenica.

Upravo je, kao jednog od odgovornih, prozvao i predsjednika Srpske: “Odakle Dodiku obraz da on nama govori da ne vjerujemo svojim očima jer su to, kao dezinformacije, a da vjerujemo njemu. Naše slušanje njega je dovelo do toga da ja treći put imam 80 cm vode u kući!”

I zaista, da Nikoline riječi nisu samo riječi čovjeka pogođenog ličnom tragedijom i izrečene u afektu, potvrđuje i to što od obećane zaštite od poplava, što su obećali i Dodik i tadašnje gradske vlasti, na kraju nije bilo ništa.

Prije četiri godine, bilo je najavljeno investiranje 26 miliona KM u realizaciju mjera zaštita od poplava u Prijedoru, a od toga je upravo Dodik obećao obezbjeđivanje 15 miliona, dok su predstavnici JP “Vode Srpske” i Dalibor Pavlović, tadašnji gradonačelnik, dogovorili “saniranje rijeke Miloševice u vrijednosti od 3,1 miliona KM i regulaciju vodotoka rijeke Gomjenice u dužini od četiri kilometra u vrijednosti od 6,4 miliona KM”.

Javor na pitanja novinara koliko je Grad Prijedor, na kraju, uložio novca u zaštitu od poplava posljednjih godina, nije odgovorio. Učinio je to Dodik, kao što smo već naveli, i rekao da je uloženo preko 4 miliona KM, odnosno 22 miliona KM manje od onog što je, prije 4 godine, najvljeno od strane upravo predsjednika Srpske i lokalnih vlasti.

“Umjesto da sa 25 miliona riješe sve probleme, sada će morati da od aktuelnih poplava namire štetu koja će iznositi daleko više od toga. Pitanje je gdje je uopšte obećani novac. Moji izvori iz Gradske uprave sumnjaju da nikada projekti nikada nisu ni upućeni ka nadležnim kako bi se zahtijevao novac za završetak posla. Gledao sam i plan kapitalnih investicija do 2026. pa redom po godinama. Evo u ovoj, ništa nisam mogao naći a da se odnosi na rješenje pitanja poplava. To je zaista tragično. I ponovo se bojim da će nakon svega ovoga sve ostati kako jeste. Što je najgore mislim da niko neće odgovarati, pogotovo što na svu sreću nije bilo ljudskih žrtava. Ali ako treba da se dese ljudske žrtve da bi se konačno reagovalo, kao u Doboju, onda smo zaista dotakli dno”, rekao je za Gerilu Radoš Krstojević, novinar Nezavisnih novina.

On kaže i da je slika od prije nekoliko dana kao preslikana onoj od prije nekoliko godina.

“Dodik se po ko zna koji put pojavljuje kao spasilac i daje milione kao kad se djeca igraju klikerima pa onaj koji ima daje onima koji nemaju jer su oni, eto, svoje izgubili. Ako novac zaista dođe onda građani moraju insistirati na tome da sa gradonačelnikom Prijedora nadziru svaki fening koji će biti potrošen. Ali zaista insistirati da učestvuju u riješavanju problema i ne dopuste lokalnoj vlasti da ih prevari, kao što tvrde da je urađeno prethodni put kada je Dodik, takođe, bio velikodušan pa im obećao 15 miliona. Ako se po istom principu bde radilo i sada neće vidjeti ni marke. Evo sada je Dodik rekao da će uplatiti milion, pa onda još 4, pa onda još 5, što je ukupno 10 miliona. E sad, ne znamo da li su ta 4 miliona u sklopu onih 15, jer i dalje nisam dobio odgovor iz kabineta gradonačelnika na pitanje šta je bilo s atim parama. Sve u svemu ovo samo dokazuje da se Dodik pita za sve, a da ni jedna lokalna zajednica u kojoj imaju vlast ne smije ništa uraditi a da on prethodno ne odobri. To se vidjelo i po Fondu solidarnosti. Zašto nisu odmah izašli sa stavom da će dati pare nego su čekali Dodika. Sve je jasno“, kaže Krstojević za Gerila info.

Mještane Prijedora, ponajviše Bukove Kose i okolnih sela, muči i još jedan problem.

A to je (i)legalni rudnik lignita u ovom selu. Saga sa ovim rudnikom traje od 2023.godine kada su geološka istraživanja počela, Skupština grada Prijedora tražila od Vlade RS da se obustave sva istraživanja, da bi potom, dva mjeseca kasnije, ta ista Skupština dala saglasnost za istraživanje uglja lignita na lokaciji Bukova Kosa, a na kraju i Vlada RS u septembru 2024. godine dodijelila desetogodišnju koncesiju za eksploataciju ovog energenta kompaniji “Drvo-export” iz Teslića. Ova firma se dovodi u vezu sa odbornikom SNSD-a u Tesliću Srđanom Klječaninom Rufijem, a koja je ranije, na sličan način, raskopala rudnik i započela eksploataciju uglja lignit u drugom prijedorskom selu, Bistrici.

I Vlada i gradske vlasti su ignorisali apele stanovnika Bukove Kose koji tvrde da im je rudnik trajno promijenio izgled sela, da se sa deponovane hrpe uglja širi dim, a sumpor se osjeti i do pet kilometara oko površinskog kopa. Mještani su zvali inspekcije i komunalnu policiju, ali da su im svi redom rekli da nisu nadležni za ove kontrole.

Sve do, pogađate, pres konferencije predsjednika Srpske u Prijedoru.

Dodik je rekao da “odmah treba zabraniti eksploataciju uglja na Bukovoj Kosi kod Prijedora i naložiti hitno uklanjanje zaliha”.

Iz Dodikovog kabineta, inače, duže od godinu dana ne odgovaraju na pitanja u vezi sa Bukovom Kosom i Bistricom.

“Sva sreća da se rudnik na Bukovoj Kosi pojavio juče, pa su svi iznenađeni tim što se dešava. Sreća pa nadležni od početka vode računa o građanima, sreća pa su odbornici bili uz Prijedorčane. Sreća pa se firma koja kopa ne dovodi u vezu sa SNSD odbornikom iz Teslića. Sreća pa ministarstvo nije “peglalo papire” i davalo dozvole i koncesije poslije početka kopanja. Sreća pa predsjednik ništa od toga nije znao, pa čim je saznao zaustavlja kopanje”, kaže za Gerilu Tanja Vukomanović, poslanik u Narodnoj skupštini RS.

Šta je sa institucijama, pita ona i dodaje da li to “opet predsjednik mora da obećava i mi moramo da vjerujemo u to”

“Rudnik bez na vrijeme dobijenih dozvola radi. Ljudi danas udišu sumporna isparenja i dim od sagorijevanja uglja koje se samozapaljuje, dok im zagađena voda ulazi u njive. Ljudi danas protestuju i između ostalog traže pitku vodu. Ovu vodu nije uništila priroda, suše niti bilo šta slično, već ljudski faktor i korupcija koja polako, ali sigurno guši sve više ljudi u ovoj zemlji. A institucije? Koje institucije? Ministarstvo? Inspektort? Struka?”, zaključuje u razgovoru za Gerilu Tanja Vukomanović.

Dragan Maksimović, novinar iz Banjaluke, za Gerilu kaže da izjave Dodika i Javora više nisu ni tragikomične i da za njih treba izmisliti novi pojam definisanja.

“Ljudi koji su aminovali dobijanje ekoloških dozvola, dobijanje koncesija, gledali devastaciju Potkozarja u realnom vremenu, sada su našli da kažu da će se obratiti nadležnim institucijama, da će vidjeti šta se može dalje, da će zatvoriti rudnik i tako dalje. Potpuna je besmislica priča o bilo kakvoj pomoći kada će sutra nići neki drugi rudnik samo 50 km odatke. Podsjećam da Dodik nije htio da dođe ni u Bistricu kada ga je tamošnje lokalno stanovništvo zvalo da vidi devastaciju i da im pomogne povodom toga. Očigledno da taj rudnik u Bukovoj Kosi ili više nema kapaciteta, ili je pri kraju sa rezervama, a sada je  Dodiku potrebna svaka podrška i prilika da dobije bilo kakav politički poen, odnosno podršku i građana i lokalne zajednice da se, eto, vidi kako su oni neki spasioci Republike Srpske i zaštitnici prirode, a sa druge strane imamo koloniju rudarsku na teritoriji Republike Srpske. To je slučaj na teritoriji cijele BiH jer smo mi ovdje evropska kolonija što se tiče rude i rudarenje”, kaže za Gerilu Maksimović.

Novinar Radoš Krstojević kaže da je situacija sa rudnikom u Bukovoj Kosi tragikomična.

“U njegovoj (Dodikovoj) izjavi smještena je sva tragikomedija aktuelnih dešavanja. Igramo se gluvih telefona”, kaže Krstojević.

Ljudi ne traže mnogo – samo da ih neko vidi, da ih čuje prije nego što u kuću ponovo uđe voda, ili dim zatruje vazduh. Umjesto sistema koji reaguje na vrijeme, dobijaju lidere koji stižu kad sve već izgori ili kad im vođa uđe četvrti put u kuću za 11 godina. A dok Dodik drži još jednu pres-konferenciju, neko u Prijedoru pokušava spasiti ono malo što mu je ostalo. Jer institucije su ovdje odavno potonule – samo što to više niko i ne pokušava da spasi.

Dejan Rakita/GERILA

The post Dodikove “instrukcije” za Bukovu Kosu i zaštitu od poplava u Prijedoru dokaz da Srpska ima samo jednu jedinu instituciju – Njega! first appeared on Gerila.info.

U naselju Gomjenica, Nikola Mijaljica je po treći put dočekao vodu u kući. Kaže, od nadležnih ga niko nije ni pokušao obići.

“Niko nas od vlasti nije obišao, sve ove godine nas lažu. Naš gradonačelnik Slobodan Javor očito ima morsku bolest jer nije mogao da uđe u naselje od vode i obiđe nas koji smo pod vodom”, izjavio je za GERILU.

Mijaljica dodaje da je razočaran i bijesan: “Mislite da je njima u vlasti bitno što su ljudi na tavanu spavali? Njima je bitno da ih snima televizija, to je njima bitno, da na ovoj našoj muci njima raste rejting!”

On, u svojoj muci, ne štedi ni predsjednika Srpske: “Odakle Dodiku obraz da on nama govori da ne vjerujemo svojim očima jer su to, kao dezinformacije, a da vjerujemo njemu. Naše slušanje njega je dovelo do toga da ja treći put imam 80 cm vode u kući!”

Slične poruke dolaze i iz prijedorskog naselja Stari grad.

Simo Batez, kojemu je voda gotovo prodrla u kuću, ogorčeno komentariše: “Ovo nasip? Ja ne mogu vjerovati, 30 cm pijeska? Imam osjećaj da su namjerno napravili ovako nasip iz nekog razloga… Ovdje nikoga ne interesuje Stari grad. Zna se da su dobili novac da to urade, moglo se napraviti od 2014.godine da su svake godine barem po 10 cm zidali.”

Među onima koji su ustali kada su institucije zakazale je i 23-godišnji Adem Hadžialić, koji je evakuisao preko 20 ljudi.

“Nasip je probio u petak naveče, tražio sam dvadeset vreća da pokušamo zaustaviti vodu, ali niko nije reagovao – ni civilna zaštita ni opština.”

Iako je voda došla do prozora njegove kuće u kojoj živi sa ženom i šestomjesečnom bebom, prvo je evakuisao porodicu, a potom se vratio: “Evakuisao sam ženu, dijete i sestru u Kozarušu, a onda se vratio sa imamom i još dvojicom da spašavamo tepihe iz džamije dok je voda ulazila za nama.”

Adem i njegovi saborci nastavili su pomagati komšijama bez ičije institucionalne podrške: “Sami smo evakuisali 20-ak ljudi iz 6 do 7 kuća, niko nije dolazio pomoći, sve što dijelimo – hranu, vodu – sami smo kupili. Nisam tri dana i noći napuštao naselje, pomagao sam komšijama, veslao po poplavljenim ulicama i donosio potrepštine.”

Prije tačno četiri godine ovaj problem je trebao biti riješen jer su u martu 2021. predstavnici JP “Vode Srpske” i Dalibor Pavlović, tadašnji gradonačelnik, najavili su da početak realizacije mjera zaštite od poplava.

Navodno su tada već trebala biti obezbjeđena sredstva za saniranje rijeke Miloševice u vrijednosti od 3,1 miliona KM i regulacijom vodotoka rijeke Gomjenice u dužini od četiri kilometra u vrijednosti od 6,4 miliona KM, a po ubrzanom postupku su se trebali završiti i aktivnosti za finansiranje i drugih prioritetnih mjera zaštite od poplava u Prijedoru u ukupnoj vrijednosti od oko 11 miliona KM.

“Riječ je o rekonstrukciji obodnog kanala u Tukovima od 5.286 m, izgradnji pločastih propusta na željezničkom mostu na pruzi Prijedor – Ljubija, izgradnji nasipa na desnoj i lijevoj obali rijeke Sane u dužini od po 2.287 m, čišćenju korita rijeke Sane u granicama Prijedora i opštine Oštra Luka, kao i drugim aktivnostima”, navedeno je u zajednikom saopštenju iz kabineta tadašnjeg gradonačelnika Prijedora i rukovodstva “Voda Srpske”.

U sve se tada uključio i Milorad Dodik, u to vrijeme član Predsjedništva BiH, koji je najavio izdvajanje dodatnih 15 miliona KM za kompletan projekat odbrane Prijedora od mogućih poplava.

Iako je navedeni projekat trebao biti završen do kraja 2023.godine, odnosno prije više od dvije godine, to se, za sada nije desilo. Ali se zato desio mart 2025.godine i “najveće poplave u istoriji grada Prijedora”, kako je to okarakterisao aktuelni gradonačelnik, takođe član SNSD-a kao i njegov prethodnik, Slobodan Javor.

“Dakle, obećano im je još 15 miliona uz onih 11 što su obezbijedili i nije urađeno gotovo ništa. Jer da jeste, ne bi sada imali 800 poplavljenih domaćinstava. Umjesto da sa 25 miliona riješe sve probleme, sada će morati da od aktuelnih poplava namire štetu koja će iznositi daleko više od toga. Pitanje je gdje je uopšte obećani novac. Moji izvori iz Gradske uprave sumnjaju da nikada projekti nikada nisu ni upućeni ka nadležnim kako bi se zahtijevao novac za završetak posla. Gledao sam i plan kapitalnih investicija do 2026. pa redom po godinama. Evo u ovoj, ništa nisam mogao naći a da se odnosi na rješenje pitanja poplava. To je zaista tragično. I ponovo se bojim da će nakon svega ovoga sve ostati kako jeste. Što je najgore mislim da niko neće odgovarati, pogotovo što na svu sreću nije bilo ljudskih žrtava. Ali ako treba da se dese ljudske žrtve da bi se konačno reagovalo, kao u Doboju, onda smo zaista dotakli dno”, kaže za Gerilu Radoš Krstojević, novinar Nezavisnih novina.

Javor se medijima, osim onim prorežimskim koji ozbiljna pitanja odavno ne postavljaju, ne javlja već danima, tako da nije poznato šta je i da li je išta od projekata koji se tiču odbrane Prijedora od poplava realizivano ili u kojoj je fazi.

Novinar Radoš Krstojević, koji se i sam bavio istraživanjem situacije oko poplava, ne samo u Prijedoru, za naš portal kaže da nam “slike iz Prijedora, po ko zna koji put, pokazuju ne samo svu nesposobnost nadležnih na lokalnom, već i na republičkom nivou”.

“Samo se vrtimo u krug, problem se pojavi, pričini ogromnu štetu i prođe. Rukovodioci u institucijama dođu pred građane, obećaju pomoć, pa odu i oni. A ostaju samo ti ljudi koje je zadesila nesreća da se pokušaju izboriti sa posljedicama i nadati se da nova neće doći. A nažalost ona ponovo dođe. U prethodnih 11 godina, Prijedor je tri ili četiri puta stradao u poplavama. Nije urađeno gotovo ništa da se na bilo koji način spriječi da voda uđe u domaćinstva, iako su ljudi molili i zahtijevali”, kaže za Gerilu Krstojević.

I dok vlast tvrdi da je vanredno stanje ukinuto, za stanovnike Prijedora i drugih poplavljenih mjesta u Srpskoj ono traje sa svakom novom kišom i lošijom vremenskom prognozom.

U Kozarskoj Dubici, Kostajnici i Gradišci situacija je bila donekle pod kontrolom zahvaljujući blagovremenoj reakciji, ali štete su i tamo značajne.

Jedanaest godina nakon velikih poplava iz 2014. godine, u Prijedoru su stotine kuća opet pod vodom, a građani ponovo spašavaju svoje živote i imovinu bez ikakve sistemske pomoći. Svaka nova kiša budi stare strahove, a stari odgovori više ne zadovoljavaju.

Prijedorčani su se još jednom našli na istom mjestu, pred istom prijetnjom, sa istim pitanjem: kako je moguće da se ništa nije naučilo? U vremenu kada se milioni najavljuju lako, a odgovornost razvodnjava brže od kiše, ostaje im samo da spašavaju jedni druge. Obećanja više niko ne broji.

Samo štetu.

Dejan Rakita / GERILA

The post Poplave koje su mogle biti spriječene: Prijedor ponovo pod vodom, a milioni ponovo u magli (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Najkritičnije stanje je u Donjoj Jablanici koja je potpuno odsječena od svijeta. Urušene su saobraćajnice, kao i nekoliko mostova na rijeci Drežanki.

Katastrofalne poplave pogodile su Kiseljak, Kreševo, Busovaču i Fojnicu, a najviše Jablanicu, zbog čega je u mnogim mjestima proglašeno stanje prirodne nesreće. U Jablanici se, prema posljednim informacijama, četrdeset ljudi vodi kao nestalo.

Na područjima pogođenim ovim nepogodama formiraju se spasilačke grupe koje, uz pomoć mehanizacije, započinju akciju pronalaska i spašavanja unesrećenih. Vlasti Hercegovačko-neretvanskog kantona proglasile su stanje prirodne nesreće što je omogućilo aktiviranje svih spasilačkih službi, a Bosna i Hercegovina je zatražila pomoć od Evropske unije. Pomoć stiže sa svih strana, a u akcijama su učestvovali i pripadnici EUFOR-a. Sve bolnice su u pripravnosti i očekuju prijem unesrećenih.

U toku je i raščišćavanju puta prema Jablanici s južne strane na putu M-17, te od Prozora-Rame do Jablanice sa sjeverne strane kako bi pomoć što prije stigla do ugroženog stanovništva. Vojska radi na raščišćavanju puta prema Jablanici od Konjica. Sve raspoložive jedinice za puteve, vatrogasci, hitna pomoć i vojska su na terenu. Službe s čamcima su prešle do Jablanice i rade na spašavanju ljudi.

Šef Odjeljenja za odnose s javnošću Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona Darko Juka izjavio je da je najkritičnije stanje na području Donje Jablanice koja je fizički potpuno odsječena od HNK i svijeta.

– Riječ je o potpuno urušenim saobraćajnicama. Dakle, saobraćaj je u potpunosti prekinut, a unesrećene se izvlači čamcima koje su ustupile Oružane snage i spasilačke službe. Imali smo dvije kritične situacije s unesrećenim dječakom i trudnicom. Oboje su evakuisani u Južni logor, odnosno u Kantonalnu bolnicu u Mostaru. Dječak je stabilno, ali, nažalost, beba je pri operativnom zahvatu podlegla, dok se majci bore za život – kazao je Juka.

Juka je potvrdio da je pronađeno 16 tijela i dodao da će taj broj najvjerovatnije rasti. On ističe da ima i puno prijavljenih nestalih osoba. Rekao je i da se vozilo hitnih službi uspjelo probiti između Konjica i Jablanice te da je napravljen nekakav privremeni koridor da se može doći do ljudi.

– Puno je unesrećenih, među njima i onih teže. Službe rade sve što mogu na terenu kako bi unesrećene izvukli do najbližih medicinskih ustanova. One koji su izgubili svoju imovinu i razdvojeni su od svojih najbližih, zbrinjava se kako se može i umije, po centrima u Jablanici i Konjicu – istakao je Juka.

Ministar odbrane BiH Zukan Helez izjavio je da su informacije iz poplavljenih područja zastrašujuće i da ukazuju na to kako je stradao veći broj ljudi.

– Nezvanično sam dobio informaciju o 20 mrtvih pod ruševinama. U pola pet me probudio načelnik Opštѕine Konjic Damir Šabanović i tražio pomoć Oružanih snaga BiH iako je to trebala uraditi Civilna zaštita – kazao je Helez.

Obilne padavine koje su tokom jučerašnjeg dana i noći pogodile dijelove Bosne i Hercegovine izazvale su poplave na širem području Kreševa i Kiseljaka. Od ranih jutarnjih sati stanovništvo se u ovo dijelu BiH bori sa vodenom bujicom koja je ušla u veliki broj domova. Na terenu su pripadnici spasilačkih službi.

Iz Službe za civilnu zaštitu Kiseljak apeluju na stanovništvo da ne polaze na put. Na terenu su i članovi Profesionalne vatrogasne brigade, Hitne pomoći i policije. Blokirani su brojni putni pravci u ovom dijelu zemlje, a obustavljena je i nastava.

U selo Gunjani kod Tarčina noćas je naišla bujica i odnijela mostove, te poplavila kuće. Neki ljudi su ostali zarobljeni sa druge strane rijeke. Trenutno se u selo ne može prići jer je put pod vodom, zatrpan nanosima i balvanima.

– Na terenu su angažovani vatrogasci, policija, komunalna preduzeća, privatne firme sa mehanizacijom i vozilima, ali je sve to nedovoljno te je potrebna pomoć kako bi se situacija stavila pod kontrolu i ublažile posljedice nevremena i kišnih padavina na području opština Jablanica i Konjic – navodi se u saopštenju.

Stradala je i Fojnica. Snimka dronom pokazuje razmjere katastrofalne poplave koja je pogodila općinu Fojnicu u BiH. Kuće su pod vodom, dvorišta se ne vide, a materijalna šteta je ogromna. Robert Oroz iz Fojnice za GERILU kaže da se rijeka Željeznica noćas izlila i poplavila sva sela koja su joj se našla na putu.

– Ja živim u selu Luke koje se nalazi desetak kilometara od Fojnice. Voda je poplavila prizemlje kuće u kojoj živim. Dosta kuća je pod vodom. Mnogo auta je uništeno. Koliko sam čuo, ima i žrtava. Stanje se još nije smirilo. Iako je kiša prestala, voda je i dalje velika – rekao je Oroz.

Centralna izborna komisija (CIK) BiH održala je danas vanrednu konferenciju za medije na kojoj se govorilo o mogućem odgađanju lokalnih izbora u područjima pogođenim poplavama.

– Primamo informacije od opštinskih i gradskih komisija. Tu odluku možemo donijeti danas, sutra ili na dan izbora. Nama je u ovom momentu najugroženija Jablanica. U ovom momentu, pošto nemam kompletan pregled, ne bih davala više informacija – kazala je Irena Hadžiabdić, predsjednica CIK-a.

Ona je potom Jablanicu okarakterisala kao “najveći problem”.

– Pratimo razvoj situacije, mislim da ćemo imati nekoliko besanih noći prije dana izbora da bismo bili sigurni kako je najbolje postupiti i šta je realno u ovom momentu. Ali, kad odgodite izbore, imate rok u kojem morate provesti te odgođene izbore – kazala je Hadžiabdić.

Gerila.info

The post Hercegovačko-neretvanski kanton pogođen katastrofalnim poplavama: 16 mrtvih, strahuje se za desetine nestalih first appeared on Gerila.info.

U Doboju je 15. maja 2014. godine stradalo 11 ljudi i pričinjena velika materijalna šteta. Petroviću i nekadašnjem šefu Civilne zaštite u Doboju Milku Vidakoviću sudi se za izazivanje opšte opasnosti, odnosno da su usljed propuštanja preduzimanja propisanih mjera i radnji u kritičnom vremenskom periodu, izazvali opasnost za život ljudi i imovinu većeg obima usljed čega su nastupile spomenute teške posljedice.

Dodik je na početku svjedočenja u banjalučkom sudu, podsjetio da je u kritično vrijeme takođe bio predsjednik RS, dok je tada premijerka bila Željka Cvijanović.

“To vrijeme niko ne može zaboraviti. Desile su se obilne i iznenadne padavine koje su izazvale opasnost za imovinu i ljude. Bila je to neubičajena kiša, a kasnije smo utvrdili da se radilo o hiljadugodišnjim padavinama”, kazao je Dodik.

Ispričao je kako je 14. maja otputovao u Beč, ali se odmah vratio zbog upozorenja i infomacija o poplavama koje je dobio iz MUP-a RS.

“U prvim trenucima informacije su bile stravične”, dodao je.

Naveo je i kako je imao informacije da je tadašnji načelnik gradskog štaba Obren Petrović na terenu i da se čini sve što se može učiniti na odbrani od poplava, te da se “preduzimaju sve mjere da se ljudi sklone i obezbijede, kao i da se zaštite postrojenja, škole, vrtići, elektro stanice…”.

Podvukao je da je bio u kontaktu sa svima, ali da sa bh. nivoa nisu dobijali informacije jer zajednički nivo nije imao kompetencije.

Dodik nije mogao precizirati da li je Doboj posjetio 15. ili 16. maja u jutarnjim satima, ali se sjetio da je grad bio potopljen, kao i da je stigao helikopterom jer su drumski putevi bili rizični.

“Sjeli smo u čamac i išli glavnom ulicom. Sjećam se da je u jednom trenutku jedan pripadnik MUP-a rekao -“Ispod nas je semafor i glavna raskrsnica”, ispričao je Dodik.

Naveo je kako su svjedočili stravičnim slikama, da je put prema Modriči bio poplavljen, a da su u jednom domaćinstvu u štali zatekli ugušenu svu stoku, dok je voda na nekim mjestima bila do drugog, trećeg sprata zgrade ili do potkrovlja kuće.

Upitan da uporedi trenutne padavine i situaciju, sa onom iz maja 2014. godine, Dodik je rekao:

“Ono je bilo nezapamćeno na ovim prostorima. Ovo sad je vježbalište naspram onoga”, izjavio je Dodik.

Ocijenio je i kako je bilo vidljivo povjerenje ljudi u opštinske i republičke organe vlasti, te da je postojala velika solidarnost među ljudima u zoni ugroženosti.

U Okružnom sudu Banjaluka danas je svjedočio i bivši ministar unutrašnjih poslova RS Radislav Jovičić koji je kazao kako je 15. maja ujutro održana sjednica Vlade RS na kojoj ih je premijerka Željka Cvijanović upoznala sa dopisom iz Doboja.

“Gradski štab za vanredne situacije je apelovao da im se pomogne jer ono što se dešava prevazilazi njihove mogućnosti da se sami odbrane”, istakao je Jovičić i dodao kako je odmah nakon toga otišao u Doboj.

Naveo je kako je stigao helikopterom, ali da nisu imali prostora gdje da se spuste, pa su se prizemljili kod Željezničke stanice u Doboju. S obzirom da je Jovičič doktor bezbjednosnih nauka, pojasnio je da se u zvaničnoj terminologiji katastrofa definiše kao “nepogoda koja svojom jačinom, snagom i nepredvidivošću prevazilazi mogućnost gradskih i republičkih organa da se odupru”, te naveo kako se upravo to desilo u Doboju, Šamcu i još nekim opštinama.

Naveo je i kako su u Doboju građani upozoravani megafonima, ali da je bilo i onih koji nisu htjeli da napuste domove, te sa stanovišta struke podvukao da se radilo i hiljadugodišnjim kišama.

“Ne bih volio da sam bio na mjestu gradonačelnika u tom trenutku. Kažu da uvijek može bolje, ja msilim da je moglo i gore”, izjavio je Jovičić.

U sudu je svjedočio i penzionisani meteorolog i bivši pomoćnik direktora Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS Igor Kovačić. Govorio je o prognozama za RS za kritične dane od 13. do 15. maja, u kojima je, između ostalog, jedan dan postojalo upozorenje na obilnije padavine od 20 do30 litara za regiju gdje je Doboj, ali to nije bilo drastično i zabrinjavajuće.

“Na osnovu toga se ne može zaključiti da će doći do takvih poplava u Doboju”, kazao je Kovačić na pitanje odbrane, te naveo kako je, ako se uzme period od sredine aprila do 17. maja, to bio prosjek padavina za 500 godina.

Mondo

The post Milorad Dodik svjedočio na suđenju Obrenu Petroviću zbog fatalnih poplava u Doboju iz 2014.godine first appeared on Gerila.info.

Vulić, koji je u vrijeme poplava bio tehnički direktor u dobojskom “Vodovodu”, je rekao da je nivo rijeke Bosne strahovito rastao.

“Nivo rijeke Bosne je strahovito brzo rastao i 14. maja od 11 do 17 časova narastao je na četiri metra, a u ponoć već je bio pet metara. Na dan poplave, 15. maja oko 7 časova, vodostaj je bio oko 6,30 metara”, rekao je Vulić.

Pored Petrovića sudi se i tadašnjem šefu Odsjeka civilne zaštite Milku Vidakoviću a stavlja im se na teret da su tokom poplava 2014. godine, kao službena lica u Doboju, izazvali opasnost za živote ljudi i imovinu većeg obima, usljed čega je nastupila smrt 11 osoba i velika materijalna šteta.

Svjedok odbrane Vulić je rekao da je na terenu vidio da se na kritičnim lokacijama rade nasipi, kao i da je ključan bio onaj uz potok Liješanj.

Drugi svjedok Zoran Blagojević, rukovodilac u “Elektro-Doboju”, je rekao da se u vrijeme poplava više puta čuo sa Petrovićem. Blagojević je inače pohvalio je Petrovićev rad i “organizacione sposobnosti”.

Optužnica Petrovića i Blagoj tereti da su krivično djelo počinili u periodu od 13. do 17. maja 2014. godine, kada je Petrović obavljao funkciju gradonačelnika ali ujedno bio i komandant gradskog Štaba za vanredne situacije, dok je Vidaković bio i načelnik gradskog Štaba za vanredne situacije u Doboju. U navedeno vrijeme je vladala nepisredna opasnost od prirodnih nepogoda uslijed rasta vodostaja Bosne. U optužnici je naveden niz pravilnika ali i članova zakona, gdje je navedeno da Obren Petrović nije sazvao sjednicu štaba iako je bio upoznat sa hidro-meteorološkim prognozama i upozorenjima, kao i da nije preduzeo mjere na mobilizaciji. Čak ni kada je 14. maja oko 20 sati nivo Bosne dostigao kotu vanredne odbrane od poplava, Petrović, prema optužnici, nije izdao naređenje za alarmiranje sistema za uzbunjivanje, nije proglasio vanrednu situaciju niti naredio mjere evakuacije.

Obren Petrović je aktuelni predsjednik gradskog odbora SNSD-a u Doboju i poslanik ove stranke u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Bio je član Srpske demokratske stranke (SDS) od 1995. godine. Iz nje je isključen u novembru 2018. godine, zbog toga što je, kako je objašnjeno, iznosio stavove koji nisu u skladu sa politikom SDS-a.

Petrović je radio u Centru javne bezbjednosti u Doboju, a potom je bio šef Odsjeka za civilnu zaštitu Opštine Doboj sve do 2002. godine kada postaje načelnik. Na tu poziciju je biran još dvaput – na izborima 2004. te 2008. godine. Kada je Doboj 2012. godine dobio status grada, Petrović postaje prvi gradonačelnik, dobivši 24.816 glasova.

Na lokalnim izborima 2016. godine po peti put je izabran za prvog čovjeka Doboja. Na opštim izborima 2018. godine je osvojio prvi poslanički mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, kao kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata, u čije redove je prešao iz SDS-a, a 2022. godine i drugi.

Gerila

The post NASTAVAK SUĐENJA OBRENU PETROVIĆU Svjedoci odbrane kažu da Doboj nije bilo moguće odbraniti od poplava koje su usmrtile 11 ljudi first appeared on Gerila.info.

Obren Petrović i Milko Vidaković optuženi su da su tokom poplava koje su pogodile Doboj 2014. godine izazvali opasnost za živote ljudi i imovine zbog čega je došlo do smrti jedanaest ljudi kao i do uništavanja imovine mnogih ljudi.

Njih dvojica se optužnicom terete da su propustili da obavijeste i uzbune ljude da u Doboj dolazi poplava. Propustili su da preduzmu propisane mjere i radnje uslijed neposredne opasnosti od poplave, navodi se u optužnici. Petrović je kao gradonačelnik Doboja bio i komadant gradskog Štaba za vanredne situacije.

2014. godine Doboj su pogodile katastrofalne poplave kada je gotovo cijeli grad bio pod vodom. Nastala je ogromna materijalna šteta a jedanaest ljudi je izgubilo život.

Optužnicu je potvrdio Okružni sud u Doboju a suđenje se odvija u Okružnom sudu u Banjaluci. Suženje je trebalo da počne u junu ove godine ali je tada odgođrno za kraj avgusta.

GERILA info

The post Počelo suđenje Obrenu Petroviću first appeared on Gerila.info.

Kako je rekao, izvjesna je mogućnost velike količine padavina, posebno na području Hercegovine i Podrinja te je apelovao na građane ali i lokalne vlasti da se ozbiljno pripreme za nadolazeće dane!

“RCUZ će tokom dana organizovati tri centra u Foči, Višegradu i Trebinju”, kaže direktor Civilne zaštite Milan Novitović.

“Šteta nereagovanjem bi bila velika. Uradićemo sve što bude trebalo i krajnje odgovorno postupiti, a imamo kvalitetno ljudstvo i opremu. Neophodna je saradnja sa lokalnim zajednicama, i da građani kompletnu situaciju shvate ozbiljno”, rekao je Novitović koji je upozorio i sve načelnike i gradonačelnike u Srpskoj da preduzmu sve moguće mjere.

Novitović je rekao da će za nerad u ovakvoj situaciji nadležni, ako bude elemenata za to, snositi i krivičnu odgovornost.

“U ovom trenutku nadolazeća opasnot je velika količina padavina. Sve lokalne zajednice smo kontaktirali, tražili smo održavanje lokalnih štabova i da nas obavijeste šta treba od nedostajuće opreme. Mi ne možemo znati koji su bujični potoci u Foči, Višegradu… Zato smo donijeli odluku o tri štaba odakle će se sve koordinisati. Ako se obistine prognoze meteorologa , vjerovatno će se ići u proglašenje vanrednog stanja na dijelu teritorije RS koji bude pogođen poplavama”,  dodao je Novitović.

Darko Borojević, direktor Republičkog hidrometeorološkog zavoda, je izjavio da su prema prognozama procijenili da je vrijeme da izdaju upozorenje prije tri dana.

“Doći će do porasta vodostoja svih rijeka u Republici Srpskoj, a posebno manjih vodotokova. Ćuskije nam neće padati, već velike količne padavina, zbog čega smo izdali ova upozorenja. Naša ideja je bila da budemo pripravni i da preventivno djelujemo”, rekao je Borojević.

Direktor Voda Srpske Miroslav Milovanović tvrdi da se svi dobro pripremaju za naredne dane i tvrdi da je Vlada, upravo nakon velikih poplava iz 2014.godine uložila mnogo sredstava na saniranju postojećih sistema odbrane od poplava i bujičnih voda.

“Najveća bojazan je donji tok rijeke Drine i za Semberiju. Nemamo drinski nasip. Imali smo pokušaj 2014. godine, Vlada RS je obezbijedila novac, urađen je i projekat, ali veliki broj mjesnih zajednica je bio protiv toga”, istakao je Milovanović

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS Savo Minić je izjavio da je protočnost svih kanala i rijeka od 2014. znatno povećana.

“U ovom monentu je potrebno napraviti procjenju vremenske prognoze i hidrologije. Upravo smo dobili informaciju da u Mostaru ima olujnog nevremena i grmljavine i da su pojačane padavine na sjeveru RS. To može dovesti do dva scenarija. Jedan od njih je da, ukoliko se nevrijeme iz Crne Gore prenese i dio tih padavina stigne korito Drine, možemo imati alarmantan scenario. Ako postupimo u skladu sa svim uputstvima, ispoštujemo apele, sigurno je da će šteta biti najmanja moguća. Bolje sve ovo dići na alarmantan, ali ne paničan nivo, nego da nas nešto iznenadi”, zaključio je ministar Minić.

“Bolje biti oprezan, jer je ipak najavljeno 400 do 450 litara kiše po metru kvadratnom. Ne vidim mjesta za paniku, već za maksimalnu opreznost”, naglasio je Minić.

GERILA

The post Oprez u narednim danima, moguće poplave, ne isključuje se ni mogućnost uvođenja vanrednog stanja! first appeared on Gerila.info.