Komentarišući rezultate izbora Milorad Dodik je rekao da je opozicija bila rezultatski blizu jer je Branko Blanuša dobio 20.000 glasova od strane Bošnjaka u Republici Srpskoj.

“Treba da podsjetimo u postizbornom danu da ovi što su namjeravali, ovaj konglomerat, od strane bosanskih muslimana, njihovih partnera ovdje a to su SDS i PDP, da uzmu mjesto predsjednika, nije uspio. Znali smo prije izbora da opozicija može dovući 18.000 do 20.000 glasova Bošnjaka koji su glasali za njihovog kandidata Blanušu i time je učinilo ovaj rezultat neizvjesnijim”, izjavio je Dodik.

Takva retorika produbljuje podjele i proskribuje čitavu jednu zajednicu, označavajući je kao strano tijelo koje nema pravo uticaja. Time se dodatno ističe uloga bošnjačkih birača kao neprijatelja, a ne kao ravnopravnih građana.

Istovremeno, na društvenim mrežama su se pojavili komentari koji ukazuju na etničku strukturu birača.

“Rezultati u staroj Janji (bošnjačka biračka mjesta): 60 – Кaran, 627 – Blanuša. 30-40 hiljada bošnjačkih glasova u RS je glasalo ovako. Nije da nismo upozoravali…”, naveo je jedan korisnik društvene mreže X.

Резултати у старој Јањи (бошњачка бирачка мјеста):

60 – Каран
627 – Блануша

30-40 хиљада бошњачких гласова у РС је гласало овако. Није да нисмо упозоравали…

— Александар Ђурђевић (@Aleks_Djurdjev) November 24, 2025

Drugi navodi da je “Karanova pobjeda u srpskom biračkom tijelu 50.000 ako se od Blanušinog rezultata oduzme 40 000 glasova Bošnjaka”.

Karanova pobjeda u srpskom biračkom tijelu je 50 000 ako se od Blanušinog rezultata oduzme 40 000 glasova Bošnjaka!

— Miloš Lukić (@tnjiteras) November 23, 2025

Ovakve izjave zapravo otkrivaju dominantan pogled prema bošnjačkom glasačkom tijelu koje se vidi kao tuđe i potencijalno opasno, bez obzira što ti ljudi žive, rade i plaćaju poreze upravo u Republici Srpskoj.

Uprkos retorici o „masovnom glasanju Bošnjaka“, izlaznost u mnogim bošnjačkim sredinama bila je izuzetno niska. Analize ukazuju da su Bošnjaci možda i presudili ishod, ali svojim izostankom. U Doboju, na primjer, odziv u bošnjačkim dijelovima grada bio je simboličan. Čak i u rodnom mjestu ministra Edina Hurtića, pobijedio je kandidat SNSD-a.

Pojedini mediji ističu da je riječ o razočaranju u sve ponuđene opcije. Kandidat opozicije, uprkos šansi da motiviše bošnjačko biračko tijelo, nije to uspio, nije bilo konkretne kampanje upućene povratnicima, niti prepoznatljivih garancija za promjene koje bi ih se direktno ticale.

Među bošnjačkim povratnicima su se čak pojavile spekulacije da su pozivani da ne izlaze na izbore, bilo iz osjećaja beznađa, bilo zbog kalkulacija stranaka iz Sarajeva koje ne žele jačanje opozicije u RS.

Trgovina bošnjačkim glasovima, inače, nije nova pojava. Već godinama je dio predizbornih dogovora, kalkulacija, paktova i prećutne podrške pojedinih bošnjačkih aktera aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj. Kada se trguje s njihovim glasovima, stvarni problemi Bošnjaka povratnika, kao što su institucionalna zastupljenost i ekonomski razvoj, ostaju po strani.

Poruke u kojima se Bošnjaci nazivaju „muslimanima iz Sarajeva“, „stranim glasovima“ ili „problemom za srpsko jedinstvo“ nisu izuzetak, već pravilo. Kada društvene mreže i političari otvoreno promovišu ideju da se bošnjački glasovi trebaju „oduzimati“ iz rezultata to je poruka da oni nisu ravnopravni. Takva retorika ne samo da ponižava jedan dio stanovništva, nego i stvara atmosferu u kojoj se opravdava isključenost, strah i mržnja.

Gerila.info

The post Bošnjački glasovi kao prijetnja, a ne pravo: Kako su izbori za predsjednika RS ogolili političku trgovinu i govor mržnje first appeared on Gerila.info.

Ali, krenimo redom.

Od ignora do ignita

Mjesecima su aktivisti i mještani majevičkog kraja upozoravali: planirana eksploatacija litijuma ugroziće vodu, vazduh, zemlju, život. Podnijeli su preko 6.000 potpisa, dobili podršku skupštinskog Odbora za zaštitu životne sredine, održali desetine skupova, apela, tribina.

I kako je Narodna skupština odgovorila?

Nijemo. Tačnije – „demokratski“ tiho. Od 64 prisutna poslanika, svega njih 21 glasao je za građansku inicijativu. Ostali su, uprkos prisustvu, odlučili da ignorišu svoj mandat. Da ne pritisnu nijedno dugme. Takva politička šutnja bila je dovoljna da inicijativa bude skrajnuta.

Kada su inicijatori, uz pomoć Centra za životnu sredinu, podnijeli žalbu Vrhovnom sudu RS zbog neregularnog glasanja, vladajuća većina je ćutala. Opet.

Sve do jednog TV intervjua.

Istraga sedmice: Litijum u eteru

U intervjuu za emisiju Istraga sedmice Hayat televizije, članica Predsjedništva BiH i bliska saradnica Milorada Dodika, Željka Cvijanović, govorila je o pregovorima sa američkom administracijom. Spomenula je i litijum – u kontekstu potencijalnih sporazuma sa SAD-om, navodeći potrebu „otvaranja prema Zapadu“ i ulaganja u razvojne projekte. Bio je to trenutak kad je nešto škripnulo.

Draško Stanivuković, lider Pokreta „Sigurna Srpska“, dočekao je tu izjavu kao dokaz da se „Republika Srpska prodaje za lični mir“ vladajuće elite. U nizu objava na društvenim mrežama optužio je Dodikovu ekipu da su „litijum i prirodna bogatstva stavili na sto“ pred stranim centrima moći.

„Nakon kumovih zgrada, Vijadukta i Serdarova, sada je na redu zemlja“, poručio je Stanivuković. „Litijum je politički zalog za lične slobode.“

Iako Cvijanovićka tvrdi da je u intervjuu zapravo odgovorila „ne, nije“ na pitanje da li je litijum bio dio dogovora sa Amerikancima, Stanivuković je – kako tvrde režimski mediji – izmontirao snimak tako da izgleda kao da ona odgovara „naravno“.

Nije prošlo dugo dok Željka Cvijanović nije reagovala.

Старим манипулацијама прикриваш нове. Ти си мали манипулатор и фалсификатор. Џаба се уваљујеш у велике теме кад ни о малим стварима не знаш ништа. Видимо се на суду. https://t.co/b79UtPCSXX pic.twitter.com/unHfCJuRN9

— Жељка Цвијановић (@Cvijanovic_Z) November 11, 2025

„Ti si mali manipulator i falsifikator“, poručila je Stanivukoviću na društvenoj mreži X. „Vidimo se na sudu.“ Uslijedila je najava tužbe, uz tvrdnju da je Stanivuković već jednu izgubio i da je „očajan“.

Vukanović: Ugovori ispod stola

Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, otišao je korak dalje. On je u istom intervjuu prepoznao „otkrivanje dijelova zakulisnih radnji i trgovina s Republikom Srpskom“, te prozvao Cvijanović da predlaže „predaju zaliha litijuma Americi kako bismo se zbližili s Trampom i Amerikom“.

“Punih sat vremena Avdo (Avdić, prim nov) je ispovjedio Željku Cvijanović za emisiju Istraga sedmice Hajat televizije, otkrivajući nam dijelove tajni, zakulisnih radnji i trgovina Republikom Srpskom. Tako smo saznali da Željka Cvijanović mnogo više poštuje i voli i da su joj bliži NATO, Evropska Unija i zapad nego BRIKS, uz poruku da Republika Srpska treba sklopiti ekonomski sporazum sa Amerikom i predati joj zalihe i rudnike litijuma, ali i drugih ruda i sirovina, kako bi se mi ubrzano razvili te zbližili sa bratom Trampom i Amerikom…Ne treba puno biti mudar i čitati između redova pa shvatiti da je suština kapitulacije u Vašingtonu i skidanja sankcija vrhu režima, povezanim firmama i licima u poruci SVE MOŽE, i NATO, i Litijum, i imovina, i da zbog te veleizdaje Srba i Republike Srpske imaju podršku Amerike, Hrvatske i zapadnih sila, ali i SDA, HDZ i brojnih stranaka iz Federacije”, napisao je Vukanović, između ostalog, na svom blogu.

Bio je to još jedan signal da se litijum pretvorio u politički alat u kampanji – što ujedno ukazuje i na nervozu u redovima vlasti. A da bi tema mogla da postane eksplozivna pokazuje i Cvijanovićkina izjava da će tužiti Stanivukovića, optužujući ga za „podmuklu prevaru“.

I šta je zapravo istina?

U pozadini političke buke i međusobnih optužbi ostaje činjenica da je vlada RS već godinama ignorisala građansku volju da se Majevica zaštiti kao park prirode. Kompanija Arcore AG, iako formalno još nema koncesiju, aktivno je istraživala nalazišta litijuma još od 2018. godine.

U međuvremenu, građanske inicijative – iako zakonski validne – doživjele su ignorisanje, proceduralno sabotiranje i pravne akrobacije. U više navrata, vlasti su tvrdile da „nisu ispunjeni uslovi“ za raspravu, iako su svi zakonski kriterijumi bili ispunjeni.

Načelnik Lopara, Rado Savić, javno je upozoravao da će otvaranje rudnika „ugroziti život i zdravlje ljudi, kao i životnu sredinu“. Malobrojni poslanici poput Đorđa Vučinića i Tanje Vukmanović govorili su o zagađenju, hidrauličkom ispirku i kiseloj magli koja bi mogla ugroziti tlo, vodu i pluća ljudi. Sve uzalud.

Podsjećamo, Milorad Dodik je 20. februara ove godine u Palati Republike u Banjaluci primio predstavnike švajcarske kompanije Arcore AG i kanadsko‑švajcarske firme Rock Tech Lithium Inc.

Sastanak se desio svega tri dana prije nego što je Arcore podnio zahtjev za eksploataciju litijuma kod Lopara, čime je označen ključni korak u prelasku sa istraživanja na eksploataciju. Tokom sastanka, Dodik je investitorima poručio da Republika Srpska „nudi stabilnost i pravnu sigurnost“, dajući time političku podršku projektu. Iako iz institucija tvrde da formalno još nije odlučeno o koncesiji, zahtjev je podnesen u zakonskom roku i otvara vrata za dalje procedure.

Kad ne može životna sredina, može kampanja

Paradoks je u tome što litijum nije postao tema zbog ekoloških razloga, nego zbog – politike. Tek kad je postao „predizborni napad“, institucije i moćnici su se zainteresovali.

I dok Željka Cvijanović najavljuje tužbe, Stanivuković optužuje za izdaju, a Vukanović govori o „dogovorima sa NATO-om“, jedno ostaje neporecivo: nijedan zvaničnik iz vrha vlasti RS do sada nije jasno rekao da rudnika litijuma na Majevici neće biti.

Građani su to rekli više puta. I na ulicama. I potpisima. I pred skupštinom. I pred Vrhovnim sudom.

Čini se, na kraju, da u ovoj zemlji životi ljudi i priroda koja ih okružuje postaju važni tek kad mogu poslužiti za političke obračune.

Dejan Rakita / GERILA

The post Kako je Majevica postala politički ulog: Litijum ću te, litijumom ćeš me! first appeared on Gerila.info.

Božić je ujedno i odbornik SNSD-a u Skupštini grada Teslić, a smijenjen je bez riječi obrazloženja. Božić je, kako su ranije pisali mediji, blizak određenim drvoprerađivačima, posebno preduzeću „Braća Đurić“. Teslićka policija je, u saradnji sa Okružnim tužilaštvom Doboj, prije tri godine oduzela u blizini Teslića 45 kubika najkvalitetnijih bukovih trupaca upravo od ovog preduzeća.

Vlasnik ove firme je Milorad Đurić koji je ujedno tada bio član Predsjedništva teslićkog SNSD-a. Direktor ŠG „Borja“ 2022. godine Nenad Dušanić takođe je bio član istog stranačkog organa i zamjenik tadašnjeg predsjednika SNSD-a u Tesliću Dalibora Panića. Božić je šurjak Milorada Đurića.

Jović je u julu 2023. godine imenovan za direktora ŠG „Borja“ nakon što je njegov prethodnik Nenad Dušanić uhapšen zbog primanja mita. Dušanića su uhapsili pripadnici Uprave za organizovani i teški kriminalitet Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske u okviru akcije „Borja“. Njemu se na teret stavlja da je zahtijevao i primio mito od 5.000 maraka.

Jović je imenovan na Dušanićevo mjesto kao kadar DEMOS-a, iako je koalicionim dogovorom Šumsko gazdinstvo „Borja“ pripalo SNSD-u. Njemu ovo nije prvi direktorski mandat u ŠG „Borja“. Ovim šumskim gazdinstvom Jović je upravljao i 2006. godine, ali kao kadar SDS-a. On je tada bio i odbornik SDS-a u SO Teslić. Iako je ostavio „plus“ od 600.000 maraka, smijenjen je sa mjesta direktora.

Naredne godine Jović prelazi u SNSD, šest godina kasnije postaje član DNS-a, a prije pet godine je promijenio i ovu stranku i učlanio se u DEMOS. Tada je imenovan za direktora Istraživačko-razvojnog i projektnog centra Banja Luka. U tom trenutku Jović je bio i zamjenik predsjednika Opštinskog odbora DEMOS-a u Tesliću.

Jović je radio i u kompaniji „Elgrad“ na čijem čelu se nalazio odbornik SNSD-a u SO Teslić Đorđe Gajić koji je u žižu javnosti dospio nakon što je koncem maja pretprošle godine divljao pijan „audijem” u mjestu Barići. Gajić je tom prilikom udario u automobil Dejana Čelarevića.

Goran Dakić, GERILA info

The post Smjena u ŠG „Borja“: Otišao Božić, došao Jović first appeared on Gerila.info.

Oni su uhapšeni u akciji kriminalističke policije zbog sumnje za korupciju. U toku istrage policijski službenici su tokom proteklih šest mjeseci po naredbi nadležnog Suda oduzeli oko 90.000 KM koje potiču od koruptivnih radnji navedenih lica i isti je deponovan u sudskom depozitu.

“U toku su pretresi na lokacijama koje koriste lica lišena slobode u okviru koji se traga za još 250.000 KM koja potiču od navedenih koruptivnih radnji, a na osnovu kojih su trgovinom uticajem protivpravno promijenili skupštinsku većinu Skupštine opštine Teslić”, saopšteno je iz MUP-a Republike Srpske.

Policijska akcija u Tesliću uslijedila je nakon što je SDS vratio skupštinsku većinu u lokalnom parlamentu, a „igrač odluke“ bio je upravo Jašarević. Zbog napuštanja SNSD-ove većine Jašarević je optužen da je primio mito u iznosu od 250.000 KM. Jašarević je to negirao i poručio da je dobijao čak i prijetnje smrću. On je istupio iz Kluba SDA koji podržava većinu sa SNSD-om i priključio se nezavisnom klubu kako bi podršku dao SDS-u. U tom klubu se nalazi i Mehmed Dubravac.

Nakon toga krenuo je „prvi udar“ na Jašarevića: inspektori Republičke uprave za inspekcijske poslove pojavili su se prije dvadesetak dana na benzinskoj stanici u Tesliću gdje Jašarević radi kao poslovođa, a o čemu je prvo pisala Gerila. Jedan inspektor je vodni, a drugi tržišni. Oni su razgovarali sa radnicima benzinske stanice.

“Nisam htio koalirati sa SNSD-om u trenutku dok lider ove stranke narušava ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, ali i zbog prijetnji smrću koje sam primio nakon što sam odbio da podržim inicijativu da Milorad Dodik postane počasni građanin Teslića”, kazao je ranije Jašarević.

Podsjećamo da je u februaru Okružni sud u Banjaluci oslobodio Milana Miličevića optužbi za trgovinu uticajem u predmetu izdavanja upotrebne dozvole za stambeno-poslovni objekat vlasnika i investitora Alena Seferovića koji je ujedno povjerenik SDA za Teslić. Seferović je najprije bio član PDP-a, a potom i SNSD-a.

Osim Miličevića u ovom predmetu optužen je bio i načelnik Odjeljenja za prostorno uređenje u opštini Teslić Nikola Stokić kome je na teret stavljena zloupotreba službenog položaja, a koji je, takođe, oslobođen optužbi. Presudu je donijela sudija Zorica Baroš koja je istakla da nisu dokazani navodi iz optužnice.

Podsjećamo, optužnica je njega i Stokića teretila da su krivična djela počinili od 2018. do 2024. godine prilikom privođenja zemljišta trajnoj namjeni i izdavanja upotrebne dozvole za objekat investitora Alena Seferovića.

U optužnici se navodilo da je Miličević tražio poslovni prostor, stan ili 100.000 KM da posreduje u završetku postupka. Stokić se teretio da šest godina nije završio potrebne procedure, uključujući uklanjanje nelegalnog objekta neophodnog za postavljanje trafo-stanice i priključenje zgrade na električnu mrežu što je jedan od uslova za dobijanje upotrebne dozvole.

Ispred Miličevićeve kuće u Tesliću i dalje se nalazi veliki broj članova SDS-a koji, kako kažu, neće dozvoliti njegovo sprovođenje na „dalje postupanje“.

SDS demantuje da je Miličević uhapšen

Iz SDS-a je medijima poslato saooštenje u kojem se navodi da je riječ o “detaljno osmišljenom planu montiranja procesa i kriminalizacije časnih ljudi putem režimskih stranačkih kanal, privatizovanog MUP-a i medija koje vlast kontroliše”

“RTRS i ATV su objavili da je predsjednik Srpske demokratske stranke i gradonačelnik Teslića Milan Miličević uhapšen iako se on trenutno nalazi u svojoj porodičnoj kući ispred koje se u znak protesta okupio veći broj građana”, navodi se u saopštenju.

Ističu da će Srpska demokratska stranka  koristiti sva demokratska i sredstva građanskog protesta da se suprotstavi “otvorenom proglašenju rata opoziciji Republike Srpske od strane kriminalnog režima koji zloupotrebljava institucije Republike Srpske i MUP u sprezi sa režimskim medijima”.

G. Dakić/GERILA

The post Miličević uhapšen zbog „mijenjanja skupštinske većine“ u Tesliću first appeared on Gerila.info.

Vranješ, komentarišući pokušaje Londona, Brisela i Berlina da kroz evropske integracije preoblikuju unutrašnje odnose u BiH, tekst, koji je objavila Srna a prenijeli mediji bliski vlastima, završava porukom: “Što je najvažnije, uopšte ne računaju da Republika Srpska možda već ima spreman odgovor na ovaj scenario, na mešetarenje Londona, Brisela i Berlina kao i izdaju srpske opozicije. Taj odgovor im se svakako neće dopasti”.

Na prvi pogled, ova rečenica djeluje kao ozbiljna najava odlučne političke reakcije vlasti Republike Srpske na planove stranih aktera da kroz novu “briselsku superviziju” smanje njenu autonomiju. Međutim, pažljivija analiza konteksta i političke dinamike otvara pitanje: da li je riječ o zaista spremnom odgovoru ili o strateškoj kupovini vremena, političkoj trgovini i unutrašnjoj manipulaciji?

Kupovina vremena kroz retoriku neizvjesnosti

U trenutku kada su evropski centri moći fokusirani na redefinisanje odnosa unutar BiH, vlast Republike Srpske koristi najavu “tvrdog odgovora” da bi amortizovala unutrašnje i spoljne pritiske. U stvari, ovakva poruka može biti signal da konkretna reakcija još nije u potpunosti definisana, ali da vlast želi da kupi dragocjeno vrijeme.

Dok Milorad Dodik čeka dalje geopolitičke pomake, ova vrsta retorike služi kao taktika odlaganja, držeći sve aktere u neizvjesnosti. Posebno uzevši u obzir da se isti ili sličan narativ koristio i ranije. Tako je npr. Vranješ početkom aprila iznio slične tvrdnje o tome da Republika Srpska ima spreman odgovor na pokušaj novog prenosa nadležnosti.

Najava “odgovora” može se posmatrati i kao dio pregovaračke taktike. Umjesto otvorene konfrontacije, Republika Srpska bi kroz kontrolisanu eskalaciju prijetnji mogla tražiti političke ustupke od Zapada: blaže reforme, povoljnije tumačenje evropskih zahtjeva, zaštitu entitetskih nadležnosti, pa čak i smanjenje pritiska na unutrašnje političke aktere.

Drugim riječima, stvarna namjera može biti povećanje “cijene” saradnje, a ne nužno radikalno političko izdvajanje ili institucionalni raskid sa BiH.

Treći aspekt ove poruke odnosi se na unutrašnju političku manipulaciju. Vranješova formulacija jasno cilja na homogenizaciju biračkog tijela oko vlasti, ali i na diskreditaciju opozicije iz Republike Srpske, prikazujući je kao instrument u rukama stranih sila.

Ovakva retorika gradi već poznati narativ o “patriotima” i “izdajnicima”, gdje svako ko ne podržava aktuelni režim automatski postaje saradnik “briselske okupacije”. Time se priprema teren za političku ofanzivu na domaćem planu, ali i za opravdanje svih budućih političkih poteza kao nužne odbrane Republike Srpske.

Da li postoji i stvarna prijetnja konkretnim akcijama?

Iako najava „tvrdog odgovora“ iz Republike Srpske trenutno djeluje kao politička taktika za kupovinu vremena i jačanje pregovaračke pozicije, ne može se isključiti mogućnost stvarnih poteza. Dio odgovora mogao bi pratiti već viđene obrasce, poput daljeg povlačenja nadležnosti, sprovođenja izbora po sopstvenim pravilima ili intenziviranja saradnje sa Rusijom i Kinom.

Međutim, vlast u RS mogla bi posegnuti i za inovativnijim strategijama: formiranjem međunarodnog “vijeća prijatelja RS”, otvaranjem “kancelarija” u inostranstvu, proglašenjem političke neutralnosti prema NATO i EU, ili donošenjem “Zakona o zaštiti suvereniteta RS”. Takođe, ne bi bilo iznenađenje da se koriste ekonomski pritisci prema zajedničkim institucijama ili da se kroz izmjene Ustava RS pokuša učvrstiti konfederalni status.

Neki od scenarija uključuju formiranje paralelnih institucija koje bi u praksi zamijenile državne strukture, kao i pokretanje međunarodnih pravnih sporova s ciljem osporavanja legitimiteta djelovanja OHR-a i evropskih aktera.

Sve ove opcije, od tradicionalnih do hipotetičkih novih, zavisiće od unutrašnjih političkih dešavanja, međunarodnog konteksta i spremnosti vlasti Republike Srpske da eskalira odnose ukoliko procijene da je to politički korisno.

Iako se ne smiju zanemariti potencijalni odgovori vlasti Republike Srpske, Vranješova poruka je prije svega instrument za održavanje kontrole u sopstvenom “dvorištu”, povećavanje pregovaračke moći prema spoljnim akterima i kupovinu vremena dok međunarodni kontekst ne postane povoljniji. U BiH najavljena ofanziva često je samo maska za tiho pregovaranje iza zatvorenih vrata.

Gerila.info

The post U susret novom sudaru: Republika Srpska protiv “briselske supervizije” first appeared on Gerila.info.

Nenad Nešić se nalazi u pritvoru zbog optužbi za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja i pranje novca. Iako je opozicija očekivala brzu reakciju na inicijativu za njegovu smjenu, vladajuća većina pokazala je suzdržanost, što je otvorilo pitanje zaštite stranačkih kadrova na štetu sistema. Nešić, formalno na bolovanju, čeka odluku o svojoj sudbini dok se koalicioni partneri pokušavaju dogovoriti o mogućoj ostavci kako bi izbjegli formalnu smjenu i potencijalne političke posljedice.

Paradoksalno, dok su glasovi za smjenu u Parlamentu osigurani, proceduralne zavrzlame i stranački interesi usporavaju proces. Opozicija kritikuje ovu pasivnost, ističući kako je zaštita Nešića samo još jedan primjer političkog pragmatizma.

Elmedin Konaković je suočen s inicijativom za smjenu zbog izjava o 9. januaru, Danu Republike Srpske, koji je predložio kao dan žalosti. SNSD tvrdi da su njegovi postupci uvredljivi za srpski narod i narušavaju ustavni poredak, dok Konaković poručuje da neće odstupiti od svojih uvjerenja. Kritičari iz opozicije, ali i vladajućih struktura, smatraju da se iza ove inicijative krije politička strategija koja ima za cilj destabilizaciju trenutne koalicije. Konaković otvoreno proziva SNSD zbog blokada na putu ka Evropskoj uniji, sugerišući da političke igre ugrožavaju budućnost zemlje.

Smjene ministara: Politička odgovornost ili predstava za javnost?

Dosadašnja praksa pokazuje da su inicijative za smjene ministara često bile osuđene na propast. Od Staše Košarca, optuženog za porodično nasilje, preko pomenutog Nenada Nešića, koji se i ranije nalazio u poziciji da se pokreće inicijativa za njegovu smjenu, do Zukana Heleza, čije su izjave izazvale političke tenzije, većina ministara zadržala je svoje pozicije zahvaljujući podršci stranačkih lidera.

Naučna saradnica Fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung Tanja Topić navodi da ono što smo mogli naučiti iz nedavnog iskustva jeste da političari, posebno oni u vlasti, štite svoje “kriminalce” i one koji su zloupotrijebili položaj i ogriješili se o zakon.

“Naglasak je na svojima. Nedavno smo vidjeli na koji način se štiti Zoran Galić a sada Nenad Nešić. Moram skrenuti pažnju na jedan neobičan detalj, vezan za Nešića. Opozicija iz RS-a i unatoč kritikama na njegov rad, nedavno je, i to prije hapšenja, odbila da ga smijeni, sad su među grlatijima da se on smijeni. Iako onda nisu imali suvislo i argumentovano obrazloženje zašto ministra sigurnosti ne žele smijeniti. Iako su njihovi grijesi vidljivi golim okom, obavezno u javnosti bivaju tumačeni kao politička odmazda i progon po nacionalnoj osnovi. To je bezobzirno obmanjivanje javnosti, odbrana neodbranjivog i cementiranje matrice o tome da su korupcija, klijentelizam, nepotizam i kriminal poželjni kad se rade u ime zaštite nacionalnih interesa. Znamo ko su najveći zaštitnici istih”. kaže Topićeva za Gerilu.

Politički analitičar Velizar Antić za Gerilu kaže da ne vjeruje da će doći do smjene ministara, baš kao što je bio slučaj i sa prethodnim inicijativama.

“Sve ove inicijative su sastavni deo dnevno-političkih kalkulacija političkih partija i određeno pokazivanje mišića a manje su istinska želja za njihovom realizacijom. Na ove inicijative više gledam kao na podilaženje i dodvoravanje sopstvenom biračkom telu od strane partija na vlasti nego kao dubinsku strategiju i svesni cilj. Iz tog razloga ne verujem da će se i ovoga puta nešto suštinski promeniti i da će doći do smene ministara. Ukoliko bi do toga došlo to bi onda značilo i pucanje koalicije na državnom nivou i traženja novih partnera i nove kombinatorike a ne verujem da je bilo kome u interesu da do toga zaista i dođe u ovom trenutku. Više verujem da će do pucanja koalicije doći sledeće godine pred same izbore kada će početi međusobna optuživanja, prebacivanja i pravdanja za sopstveni nerad u prethodnom periodu”, ističe Antić.

Što se tiče zastupnika u Parlamentu i njihovom odnosu prema smjenama, Antić ističe da je “stvar vrlo prosta”.

“Ti ljudi su stranački vojnici i u skupštinskim klupama ne predstavljaju sebe sa imenom i prezimenom već predstavljaju stranku ispred koje su dobili mandat. Tako da oni slušaju samo direktive iz centrala političkih partija i prema njima se i rukovode. Oni će glasati onako kako odluči vrh političke partije”, naglašava Antić.

Ako Parlament ne realizuje ove inicijative, postavlja se ključno pitanje: Koga zapravo čuvaju parlamentarci – ministre ili sebe i svoje lidere? I dok građani sve češće doživljavaju ove procese kao politički teatar, zemlja ostaje u limbu političkih kalkulacija i blokada.

Dok čekamo ishode ovih inicijativa, jasno je da je potreba za reformama jača nego ikad. Suštinsko pitanje nije samo smjena ministara, već i odgovornost prema javnosti, efikasnost institucija i spremnost političkih elita da stave interese građana ispred stranačkih kalkulacija.

Gerila.info

The post Politički teatar smjena: Kako opstaju kompromitovani ministri? first appeared on Gerila.info.

Za Petkovića, koji je SDS napustio polovinom februara ove godine, a što je upravo Gerila prva objavila, u proteklim mjesecima se spekulisalo da će kao nezavisni odbornik u Skupštini grada prvo pristupiti Narodnom frontu Jelene Trivić, a posljednjih par mjeseci se u javnosti spekulisalo da je ipak bliži PDP-u a posebno šefu banjalučkog ogranka te stranke, gradonačelniku Banjaluke, Drašku Stanivukoviću.

Ipak, Petković se odlučio za DNS i Nenada Nešića, i time oživio DNS u banjalučkim skupštinskom klupama.

Podsjećamo, od decembra 2020.godine DNS nema odbornika u banjalučkoj skupštini kada su Borivoj Obradović i Bojan Pećanac napustili ovu stranku a zatim, u januar 2023, pristupili SNSD-u Milorada Dodika.

Danas je Petkovićev prelazak u DNS Dejan Lolić, predsjednik gradskog odbora DNS-a, opisao kao “divan dan” a potom najavio novog člana stranke koji je svoje izlaganje započeo riječima da je “danas došao dan da izabere svoj put”.

Nenad Nešić je podsjetio medije da su oni kao stranka raznim “političkim trgovinama” ostali bez dva odbornika (Pećanac i Obradović, prim.nov) iako je sa zahvaljujući upravo tim istim “političkim trgovcima” upravo Nešić postao bitna politička figura i to na BiH nivou.

Makar u medijima, a povod tome dale su i objave samog Petkovića na društvenim mrežama, njegov prelazak kod Jelene Trivić u prvoj polovini ove godine bio je skoro pa “gotova stvar”.

Na pitanje novinara Gerile da li je i to neka vrsta “političke trgovine” na koju se požalio Nešić, Petković kaže da će ostati na istoj liniji razmišljanja kao i da on nije prešao iz SDS-a u DNS već da je mjesecima bio nezavisni odbornika te da iz tog razloga ne može biti riječi o “trgovini”.

“Pitate razgovori, pregovori. Mi smo imali u prethodnom periodu, razni su se slilkali, ljubili, to je bila ljubav, ne znam kakva, danas su najbrutalniji jedni između drugih, i sa strane pozicije i sa strane opozicije. To nema nikakve veze što se tiče tih stvari. Kad sagledate stvari, odakle kreće, šta se nalazi, šta je pozadina svega, pa naravno čovjek se onda u nekom trenutku i povuče iz nekih stvari. Morate znati jednu stvar, da DNS nema obaveze prema nikome u gradu Banjaluci. On nije dio vlasti, on je sada u ovom trenutku opozicija. Tu su postavljeni direktori Ujedinjene Srpske, Socijalističke partije, SPS-a, PDP-a, SDS-a, SNSD-a i ostalih. Na koji način onda možete vi tu da tumačite da je to politička trgovina? Ja ostajem u opoziciji. Šta će se u narednom periodu desiti? Ne znamo ni mi. Šta će se dešavati i na globalnom planu što se tiče izvan struktura naše države? To su neke stvari. Ali još jedan princip koji sam ja sagledao. DNS, dok je bio u vlasti, nikada nije ni za jednu nadležnost glasao na nivou BiH, dok se ostale političke partije ne mogu pohvaliti s tim. Neki manje, neki više. Morate znati da sam i to sagledavao, sa više strana. Tako da priča o nekoj političkoj trgovini, meni je najbitnije da je ovo partija desnog centra, nacionalna partija, nije šovinistička partija, umjerena partija, i koja će u budućnosti tako i da djeluje. Ja ću s ovim ljudima da sarađujem, i oni će sa mnom. U stvari, mi smo od danas zajednički tim”, rekao je Petković.

Na pitanje da li je sada on dio skupštinske većine ili bloku koji podržava gradonačelnika, odnosno da ći će podržati opozicionog kandidata za gradonačelnika ili onog kojeg predloži vladajuća većina predvođena SNSD-om, Petković kaže da “nemaju takve obaveze”.

“Zašto mi moramo nekoga podržavati? Zašto nas ne bi neko podržavao? Zašto u ovom trenutku mi trebamo da podržavamo nekog gradonačelnika? Zašto? U javnosti još nije izašlo ko će biti. To su sve špekulacije. Neka partija je rekla da će biti neko, ali nije još zvanično izašlo ko će biti gradonačelnik. Zašto DNS ne bi imao svog kandidata za gradonačelnika? Ili neku dobru nestranačku ličnost koju će podržati? Tako da u budućem periodu ne možemo sad u ovom trenutku govoriti o tim stvarima koga podržavamo. niko nema pravo da mi njemu bjanko dajemo podršku. Zbog čega bi to uradili?”, rekao je Petković i dodao da nije “koalicioni dogovor DNS-a sa SNSD-om da se podrži njihov kandidat”.

Nenad Nešić, predsjednik DNS-a, je rekao da je sada “DNS, zapravo, jedina opozicija u gradskom parlamentu”.

“S jedne strane imate vlast koja je okupljena oko skupštinske većine i koja ima funkcije i pozicije. S druge strane imate vlast koja je okupljena oko gradonačelnika koja ima funkcije i pozicije. I sad imate DNS koji nije ni desno ni lijevo. Mi smo partija koja je sada činilac gradskog parlamenta i u narednom periodu ćemo se opredijeliti kako ćemo djelovati, odnosno gledaćemo interese Banjaluke”, dodao je Nešić.

Imajući u vidu dosadašnju Nešićevu karijeru, nema sumnje da će i ovaj put to biti – “treći” put”.

GERILA

The post POLITIČKA TRGOVINA ILI NE? Petković prešao kod Nenada Nešića i oživio DNS na banjalučkoj političkoj sceni (VIDEO) first appeared on Gerila.info.