Iako teme o kojima se raspravljalo – liste čekanja, standardi upisa, finansiranje predškolskih ustanova, kadrovi koji rade u vrtićima, saradnja između javnog i privatnog sektora – nisu zanemarljive, štaviše, od panelista su se itekako mogle čuti oštroumne opservacije, u prvom planu je bio izostanak ključnih sagovornika relevantih za ovaj problem, i što je još poraznije, samih roditelja kojih se ovaj problem najviše tiče.

Dara Ninić, vaspitač, stručni savjetnik i mentor, sa iskustvom od 50 godina rada sa djecom, Branka Đurđević, diplomirani vaspitač i vlasnik privatnog vrtića, sa višegodišnjim iskustvom u radu sa djecom, i Đorđe Konjević, predstavnik roditelja, nastojali su da ukažu na negativne tendencije u predškolskom obrazovanju.

Međutim, nisu imali sagovornike iz institucija, ali ni roditelje kojima bi objasnili suštinu problema diskriminacije djece. Prazne stolice predviđene za predstavnike Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, Grada Banja Luka i Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje govore više od 1000 riječi.

Organizatori kažu da su se iz Ministarstva prosvete i Centra za predškolsko zahvalili i rekli da neće nikoga poslati, dok iz Gradske uprave i kancelarije Ombudsman uopšte nisu odgovorili na poziv.

Ipak, prazne stolice predviđene za predstavnike institucija nisu ni upola djelovale porazno, uzevši u obzir njihovu poslovičnu nezainteresovanost za probleme građana, koliko je porazna bila slika prazne sale Doma omladine. Od više hiljada roditelja djece koja idu u privatne vrtiće, njih dvadesetak je prepoznalo i shvatilo važnost problema diskriminacije djece.

Možda riječi Đorđa Konjevića, jednog od organizatora i pokretača incijative, najbolje oslikavaju trenutnu situaciju i raspoloženje roditelja.

Referišući se na roditelje kojima je glavna preokupacija bila da li je “legla” subvencija, zanemarujući suštinu problema, naglašavajući njihovu inertnost i nezainteresovanost, Konjević je izrazio svoje nezadovoljstvo odsustvom roditelja.

“Zbog VAS OSTALIH je Bojan Кresojević dao sebi za pravo da mi kaže na pitanje kako ti ljudi da prežive dok ne povećate subvencije, citiram odgovor: “Neka se roditelji snađu, ima Forca kredit.”

Zbog VAS OSTALIH je Bojan Кresojević rekao da nije politički momenat za sazivanje vanredne sjednice na kojoj bi se raspravljalo o rezoluciji za izjednačavanje prava djece u privatnim i javnim vrtićima.

Zbog VAS OSTALIH je Bojan Кresojević izbacio mene sa sastanka, ali i vlasnika privatnog vrtića, jer nismo htjeli da ćutimo na njihovo bahaćenje dok se borimo za prava naše djece.

Zbog VAS OSTALIH je Draško Stanivuković rekao da nema političku snagu da uđe u Centar za predškolsko i zavede red.

Zbog VAS OSTALIH je Draško Stanivuković obećao da će subvencije za djecu u privatnim vrtićima od 1. januara 2025. biti 200 КM, a od 1. jula 2025. biti u potpunosti izjednačene. One su i dalje 150 КM.

Zbog VAS OSTALIH je Ljubo Ninković obećao pare od poreza na nepokretnosti, a u startu je ta priča bila nerealna.

Zbog VAS OSTALIH nam je SNSD rukovodstvo obećalo usmjeravanje sredstava na predškolsko obrazovanje i jednako subvencionisanje boravka djece u privatnim i javnim vrtićima, ali i jednaku pomoć roditeljima djece koja ne pohađaju predškolske ustanove. Pa su onda ta sredstva preusmjerena na drugu stranu.

Zbog VAS OSTALIH je Mirna Savić Banjac rekla da smo nekolicina nezadovoljnih roditelja.

Zbog VAS OSTALIH je Mirna Savić Banjac rekla da ova gradska administracija NEĆE isplaćivati povećane subvencije dok ne utvrde da li je budžet likvidan. Iako su u zakonskoj obavezi da izvršavaju odluke Skupštine.

Zbog VAS OSTALIH je Mirna Savić Banjac dala sebi za pravo da nam se smije u lice. Nama, ne VAMA OSTALIMA.

Zbog VAS OSTALIH je Smiljana Moravac Babić rekla: “Gradonačelniče, ovo je nezahvalna rulja, ukinite im subvencije!”

Zbog VAS OSTALIH su privatni vrtići potpisali nakaradne ugovore sa Gradom, isključivo da bi VI OSTALI dobijali subvencije.

Zbog VAS OSTALIH će DJECA i dalje da budu DISКRIMINISANA.

Zbog VAS OSTALIH će ovaj nakaradni sistem da postoji i kao takav će da proizvodi nakaradne generacije, zbog kojih će talentovana djeca da ispaštaju.

Zbog VAS OSTALIH će ta talentovana djeca učiniti sve da ojačaju i da odlete iz ove močvare u kojoj VI OSTALI ćutite i lajkujete.

Zbog VAS OSTALIH je 15. maja 2024. na platou ispred gradske uprave bilo ne više od 100 ljudi.

Zbog VAS OSTALIH je 13. maja 2025. na platou ispred gradske uprave bilo ne više od 50 ljudi.

Zbog VAS OSTALIH je 4. oktobra 2025. u amfiteatru Doma omladine bilo ne više od 30 ljudi.

Zbog VAS OSTALIH će ova borba u ovakvom obliku da prestane, jer ne zaslužujete bolje.”

Diskriminacija djece je samo “kap u moru” društvenih problema, ali i refleksija neodgovornosti i nebrige političara, kao i nezainteresovanosti i apatičnosti građana. Posebnu gorčinu u ustima ostavlja činjenica da smo zanemarivanjem i diskriminacijom djece, zanemarili sopstvenu budućnost.

Gerila.info

The post Pobjeda politike nad djecom – uz pomoć roditelja first appeared on Gerila.info.

Lider „ReStarta Srpske“ Stefan Blagić kazaće u novom „Skupštinskom nadzoru“ našeg portala da je u proteklih dvadeset godina proces lopovluka u BiH probio sve granice. On podsjeća da je Republika Srpska samo u par mjeseci morala isplatiti oko pola milijarde maraka stranim firmama koje imaju veze s domaćim političarima. To, kaže Blagić, ne može podnijeti Njemačka, a kamoli Republika Srpska.

Član skupštine Transparency International i stručnjak za dobro upravljanje i javnu politiku Srđan Blagovčanin kaže kako je bavljenje politikom najunosnija djelatnost u Bosni i Hercegovini i u zemljama koje imaju srodan politički sistem kao što je ovdašnji.

„Politika zapravo donosi enormne privilegije, jer su političari izuzeti od svih mogućih pravila i od svih mogućih odgovornosti. Zašto je tomu takvo, što bi rekli naši susjedi? Da li kod nas postoji politička odgovornost? Ona u Bosni i Hercegovini ne funkcioniše. Ključni mehanizam političke odgovornosti su izbori“, tvrdi Blagovčanin.

U BiH, dodaje on, politička odgovornost ne postoji. Glasači bi trebali da vrednuju ono što su političari radili za vrijeme mandata – da li su radili svoj posao ili su se bavili sticanjem ličnih koristi kroz isplate arbitraža i kroz plaćanje opskurnim likovima poput Sardarova.

„Zašto politička odgovornost ne funkcioniše? Zato što ovdje ljudi za političke partije ne glasaju na način da vrednuju njihov rad ili zbog toga što vjeruju u njihov program, već zato što ostvaruju određenu korist. Država je još uvijek najveći kupac roba i usluga. Preko pet milijardi godišnje se izdvaja kroz javne nabave za različite vrsta roba. Sa druge strane, trećina ukupno zaposlenih u zemlji radi u javnom sektoru“, rekao je Blagovčanin.

Blagić dodaje da je dovoljno pratiti logiku novca, pa da bi se znalo ko, šta i koliko uzima. Ko bi normalan mogao dati 120 miliona maraka ni za šta, odnosno za poništavanje koncesije? Blagić tvrdi da to nije normalno.

„Tako mogu svi da se obogate. Što onda svaki čovjek iz Republike Srpske ne uzme neku koncesiju, ne uloži ništa i nakon toga dobije 120 miliona? Je li to normalno? Gdje su te pare završile? To je morala da bude sistemska prevara. Sistem ljudi je učestvovao u izvlačenju novca iz Republike Srpske“, istakao je Blagić.

Desi se, kaže Blagić, prevara i u Britaniji, i u Njemačkoj, i u Americi, i u Rusiji, pa se desi i u BiH. Ali, pita on, gdje su institucije? Gdje je tužilaštvo? Gdje je sud? Šta se dešava? Gdje je MUP?

„Tužilaštvo treba da radi 120 na sat. Međutim, ne radi se ništa. Kako možemo da dajemo Serdarovu 250 ili 300 miliona maraka? Čovjeku koji nije ispunio ono na šta se obavezao ugovorom. Ko mu je to namještao? Znamo odgovor na to pitanje, ali institucije trebaju da izađu i da to kažu, a one ne rade“, ističe Blagić.

Blagovčanin kaže kako niko ne može da zna koliko su političari u BiH zapravo „teški“ i kolika je njihova imovina. On podsjeća kako se slovenačka tajna služba bavi istraživanjem Dodikove imovine. Kada je Dodik završio na američkoj crnoj listi, i oni su takođe na osnovu obavještajnih saznanja rekli da se radi o ogromnoj imovini.

„Radimo neku publikaciju povodom 30 godina od Dejtona. Želimo da dokažemo da je Bosna i Hercegovina danas ovakva kakva jeste dobrim dijelom zbog korupcije. Bosna i Hercegovina je poslije potpisivanja Dejtona primila najveći iznos ikada u istoriji pomoći postkonfliktnoj rekonstrukciji. Prema nekim procjenima, u tom prvom periodu od pet godina u zemlju je došlo oko 23 milijarde dolara. Tri parlamentarne komisije su pravljene da istraže šta se s tim novcem desilo. Nikada nisu saznali“, rekao je Blagovčanin.

Tajkuni i političari se, kaže Blagić, najčešće bogate preko političkih struktura u saradnji sa državom, odnosno sa budžetima. Blagić podsjeća na posao sa javnom rasvjetom u Banjoj Luci čija rekonstrukcija košta tri puta više nego što bi trebalo da košta.

„Blizu 1.800 maraka po jednom rasvjetnom tijelu! To je nevjerovatno. Ista zamjena se radi u Bijeljini, ljudi su naručili najkvalitetnije sijalice na tržištu i jedno rasvjetno tijelo kod njih košta 570 maraka. Kako je to moguće? Ovo je pljačka enormnih razmjera. Tako se političari bogate“, rekao je Blagić.

Goran Dakić

The post GERILIN „Skupštinski nadzor“: Gdje su pare, gospodo političari? first appeared on Gerila.info.

Pred vama je istraživanje koje portal Gerila radi s ciljem da se ustanovi za koga od političkih stranaka i političara nikada ne biste glasali.

The post Istraživanje portala Gerila: Za koga nikada ne biste glasali? first appeared on Gerila.info.

Britanski časopis “The Economist” u posljednjem broju donosi priču o povjerenju i sumnji u vlast u vrijeme pandemije koronavirusa, postavljajući pitanje šta je bolje. U tekstu se ističe da ankete konstantno pokazuju da stanovnici sjeverozapadne Evrope prilično vjeruju svojim vladama i sugrađanima, za razliku od stanovnika južne i istočne Evrope. Prema istraživanju sajta “Istraživanja svjetskih vrijednosti” (World Values Survey) više od 60% Šveđana ističe da se većini ljudi može vjerovati. U Italiji oko 30% ispitanika smatra da se većini ljudi može vjerovati, a u Rumuniji svega 7% ispitanika. Sajt “Evropsko društveno istraživanje” (European Social Survey) od ispitanika je tražio da ocijene svoje povjerenje u političare na skali od nula do deset bodova. U istraživanju iz 2018. godine Holanđani su svoje političare prosječno ocjenjivali sa 5,4, Poljaci sa 3,1, a Francuzi i Nijemci između te dvije vrijednosti. Jedan od osam Bugara svojim je političarima dao nulu.

Takvi rezultati odražavaju duboke sociokulturne razlike. Veće povjerenje u korelaciji je sa većim bogatstvom, manjom stopom kriminala i drugim mjerilima blagostanja. Takođe, čini se da utiče i na odgovore u vezi sa epidemijom koronavirusa. Zemlje u kojima postoji viši stepen povjerenja građana u vlast, uglavnom su provodile manje restriktivne mjere. Umjesto da se strogo pridržavaju pravila socijalnog distanciranja, zapadne vlade su se oslanjale na građane i njihovu dobru volju da poštuju savjete. Pitajući se koja metoda je bolja, The Economist naglašava da je odgovor na to pitanje složen.

Navode primjer Rumunije, gdje je brutalna komunistička diktatura, praćena višedecenijskom korupcijom, stvorila građane sumnjičave prema institucijama i jedne prema drugima. Uzevši u obzir da se nisu mogli osloniti na dobru volju građana, vlada je na epidemiju koronavirusa odgovorila žestokim mjerama, proglasivši vanredno stanje i prije prvog zvaničnog smrtnog slučaja. Za nepunih mjesec dana od proglašenja vanrednog stanja policija je izrekla 200.000 novčanih kazni (u iznosu od 85 miliona dolara) zbog nepoštovanja odluka vlasti.

Iako većina Rumuna praktikuje socijalnu distancu, malo je onih koji vjeruju da ih oronuli zdravstveni sistem zemlje može izliječiti ako se zaraze. Neki se prisjećaju nestašice hrane u osamdesetim i brzo su prešli na krizni režim. Prema nekim sociolozima, Rumuni su zbog toga “jedinstveno opremljeni za rješavanje problema”.

Poput Rumunije, mnoge istočnoevropske zemlje sa niskim povjerenjem građana u vlast brzo i žestoko su primijenile restriktivne metode. Srbija, Grčka i druge balkanske države uvele su policijske časove. Za putovanje između gradova Hrvatska je tražila propusnicu koju je izdavala vlada. Poljska, među prvim zemljama koje su zatvorile svoje granice, zabranjuje djeci mlađoj od 13 godina da napuste dom bez prisustva odrasle osobe. Građani moraju nositi rukavice za jednokratnu upotrebu i maske za lice.

Takvi brzi i oštri odgovori na epidemiju pomogli su istočnoj Evropi da izbjegne najgori scenario. Potvrđene stope smrtnosti u Poljskoj i Rumuniji ne predstavljaju ni desetinu u odnosu na stope smrtnosti u teško pogođenim zemljama poput Francuske, Italije i Španije.

[pdf-embedder url=”http://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/05/2020-05-02_The_Economist-povjerenje-u-vlast.pdf” title=”2020-05-02_The_Economist povjerenje u vlast”]

U zapadnoj Evropi restriktivne mjere su najstrože tamo gdje je pandemija najsmrtonosnija, što predstavlja paradoks. U Francuskoj, Italiji i Španiji zabranjena su javna okupljanja i društvene posjete, kompanije koje se bave djelatnostima koje nisu od suštinskog značaja za život su zatvorene, kao i parkovi i plaže. U Francuskoj je vježbanje na otvorenom dopušteno unutar 1 km od kuće; u Italiji je ograničenje 200 metara, a Španija ga je zabranila do 2. maja. Francuska policija je do 3. aprila izrekla preko 400.000 novčanih kazni zbog kršenja pravila o ograničenju kretanja. U Španiji je ukupan broj dosegao gotovo 800.000 kazni, sa gotovo 7.000 hapšenja.

Ove oštre mjere odražavaju rašireno nepovjerenje, što je manje očigledno. Čak manje Francuza i Španaca nego Italijana smatra da se većini ljudi može vjerovati – otprilike 20%, slično Poljskoj. Oko 25-30% vjeruje vladi, što je upola manje nego u Švedskoj. Neki odobravaju stroga pravila jer ne vjeruju sugrađanima, navodeći da stroge mjere predstavaljaju nužno zlo.

The Economist navodi da je u zemljama sa niskim povjerenjem u vlast na istoku situacija bolja nego u zemljama na zapadu djelimično i zbog sreće. Istočna Evropa jeste brže usvajala stroge mjere. Međutim, to je zato što je virus tamo stigao kasnije, a Italija je poslužila kao upozorenje.

U međuvremenu, građani evropskih zemalja sa najvećim povjerenjem u vlast relativno su lako podnijeli pandemiju koronavirusa. Njemačka je imala malo konfliktinih situacija. Holandija je primijenila pristup koji je nazvala “inteligentna izolacija”, zatvarili su škole i restorane, ali su omogućili druženje do tri gosta. Nisu uveli ograničenja za kretanje izvan kuće osim obaveznog razmaka od 1,5 metra. Premijer Holandije Mark Rute je naveo da se ljudi trebaju tretirati kao odrasli, a ne kao djeca.

Što se tiče Švedske, ona uopšte nije uvela restriktivne mjere izolacije. Škole i restorani su otvoreni, iako se građanima savjetuje da izbjegavaju putovanja koja nisu nužna. Šveđani koriste frazu “odgovorna sloboda”. Na Indeksu strogosti mjera Univerziteta Oksford, Švedska i Njemačka su bile jedine zemlje EU koje nikad nisu posegnule za maksimalnom strogošću.

Šveđani i Holanđani slijede preporuke vlasti što je uzrokovalo smanjenje mobilnosti za oko 40%, pokazuju podaci Gugla. Međutim, u Francuskoj i Italiji mobilnost je smanjena za oko 80%. Zabrinjavajuće je da stopa smrtnosti od koronavirusa u Švedskoj i Holandiji nadmašuje stope smrtnosti u susjednim zemljama. Stopa smrtnosti po glavi stanovnika u Holandiji gotovo je četiri puta veća od one u Njemačkoj. U Švedskoj je dvostruko veća od one u Danskoj koja je uvela restriktivnije mjere izolacije.

To sugeriše da je za vrijeme epidemije povjerenje u vlast mač sa dvije oštrice. Zemlje sa visokim povjerenjem građana u vlast vjerovatno će ekonomski bolje funkcionisati, kao što to obično čine. Ali u javnom zdravstvu, visoko povjerenje možda je uspavalo Holanđane i Šveđane u lažni osjećaj sigurnosti. Za sada je većina zadovoljna odgovorima svojih vlada. Ali tako je i sa većinom Rumuna. Možda će to pomoći da se izbriše jaz povjerenja u vlade u Evropi, zaključuje se na kraju teksta.

The post Povjerenje ili sumnja u vlast u doba epidemije koronavirusa: Dvosjekli mač sa neizvjesnim ishodom first appeared on Gerila.info.