U jeku sve agresivnijih zahvata stranih rudarskih kompanija i pokušaja pretvaranja Balkana u „žrtvenu zonu“ zelene tranzicije, desetine organizacija iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Crne Gore okupile su se u Bijeljini od 24. do 26. oktobra, s jasnim ciljem: ujedinjeni otpor ekološkoj i ekonomskoj eksploataciji.

“Smatramo da je pogubno govoriti o razvoju ekonomije u pravcu prihvatanja uloge moderne, rudarske kolonije, pri čemu će strane rudarske korporacije uzimati gotovo cjelokupan profit, a nama ostavljati uništenu životnu sredinu. Odlučno želimo poručiti da ovdje, na Balkanu nema mjesta takvim projektima. Borimo se i borit ćemo se da život u našim zavičajima, rijekama, planinama, šumama i na našim oranicama bude održiv, dostojanstven i na korist generacijama koje dolaze”, poručile su Azra Berbić iz Fondacije ACT i Žaklina Živković iz Polekola.

Majevica kao simbol borbe

Skup su ugostile organizacije Eko put, Čuvari Majevice i Karton revolucija, koje već godinama predvode borbu protiv planirane eksploatacije litijuma na planini Majevici. Iako je riječ o prostoru izuzetne prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti, vlasti i dalje razmatraju dozvole za rudarenje koje bi ugrozilo zdravlje ljudi i narušilo ekološku ravnotežu.

“Planina Majevica je gusto naseljena i obuhvata osam opština i gradova, uključujući i Brčko distrikt. Ovaj kraj treba da razvijamo kroz turizam i poljoprivredu, a ne da ga pretvorimo u rupu bez povratka”, poručila je Snežana Jagodić Vujić, predsjednica udruženja Eko put.

Zelena tranzicija za koga?

Dok globalna potražnja za litijumom i drugim „kritičnim mineralima“ raste, zemlje Balkana sve češće se predstavljaju kao „strateški partneri“ EU u energetskoj tranziciji. No aktivisti upozoravaju da su u stvarnosti domaće institucije podređene interesima profita, a ne interesa ljudi.

“Korupcija, netransparentne koncesije i isključivanje građana iz odlučivanja omogućavaju sprovođenje projekata koji nemaju ni ekološku ni socijalnu opravdanost”, poručile su Berbić i Živković.

Savez raste – širi se i front otpora

Savez “Odbranimo r(ij)eke Balkana” odlučio je da promijeni svoj naziv u “Odbranimo prirodu Balkana”, jer izrastao u savez koji okuplja čuvare i čuvarice kako rijeka, tako i šuma, zavičaja i cijele prirode regije. Ovim činom otvara novo poglavlje za borbu koja nije samo sprječavanje, već iskreno i ujedinjeno zalaganje za sigurnu i dostojanstvenu budućnost te harmoniju između čovjeka i prirode.

Savezu su se pridružile i nove članice iz regije: “Rzavljani”, “Ne damo vode Mionice” i Pokret “Odbranimo šume Fruške gore” iz Srbije, pokret “Zelena narodna straža” iz Sjeverne Makedonije, te Udruga “Una” Srb iz Hrvatske.

“Zaštita prirode je jedna plemenita kauza zbog koje smo se povezali i sakupili ovde u Bijelini. Nama je izuzetno drago što smo postali deo Saveza Odbranimo reke (prirodu) Balkana i što možemo biti primer solidarnosti u borbe protiv zajedničkog neprijatelja”, poručila je Ema Velichkovska iz pokreta “Zelena narodna straža”.

Nedeljice – zajedništvo otpora

Uz poruku da odbrana prirodnih bogatstava ne poznaje granice, okupljanje regionalnog saveza završeno je posjetom Saboru Saveza ekoloških organizacija Srbije (SEOS), održanom u Gornjim Nedeljicama u organizaciji pokreta “Ne damo Jadar”. Na događaju je učestvovalo nekoliko stotina aktivista i aktivistkinja iz cijele Srbije i regiona.

Sa Sabora je poslata snažna poruka: borba za očuvanje prirode je zajednička borba svih ljudi Balkana koji vjeruju da je to jedini put ka dostojanstvenom i sigurnom životu – i sada i za generacije koje dolaze.

“Savez ekoloških organizacija Srbije nastao je iz zajedništva. Spojila nas je nevolja, ali nas je održala bliskost. Danas nas ne okuplja samo otpor, već i ideja rasta – ne borimo se samo protiv trovanja, već učimo kako da razvijamo život. Dakle, nismo samo protiv, kako nas optužuju – mi smo i za”, poručio je Jevđenije Julijan Dimitrijević iz SEOS-a.

Na kraju skupa, Savez “Odbranimo prirodu Balkana” uputio je otvoreni poziv svim ekološkim organizacijama, naučnoj i akademskoj zajednici, kulturnim radnicima i građanima da se priključe ovoj inicijativi i zajedničkoj borbi, solidarno i odlučno.

Okupljeni su saglasni da borba protiv izrabljivanja prirode i ljudi kroz rudarenje tzv. kritičnih mineralnih sirovina postaje jedno od ključnih pitanja društvene, socijalne i klasne pravde u zemljama Balkana.

GERILA

The post Od Majevice do Jadra: Eko aktivisti iz cijelog Balkana ujedinjeni protiv „zelene kolonizacije“ first appeared on Gerila.info.

Na regionalnom okupljanju održanom 7. i 8. avgusta u okviru Saveza “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, koji broji preko 40 lokalnih pokreta širom regije koji se bore za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu, zatražilo je hitno brisanje svih odredbi koje otvaraju prostor za eksploataciju litijuma, bora, kobalta, bakra i drugih sirovina. Poručuju da je riječ o crvenoj liniji preko koje nema pregovora, a ako vlasti ignorišu glas naroda – otpor će biti zajednički i beskompromisan.

“Tražimo brisanje svih i najmanjih mogućnosti za istraživanje i eksploataciju kritičnih sirovina jer ove aktivnosti nose razorne posljedice po vodu, tlo, šume i zdravlje ljudi, što nam pokazuju primjeri rudnika širom svijeta”, rekao je Adi Selman iz Karton revolucije, ističući da se zbog pohlepe velikih korporacija Balkan pokušava pretvoriti u rudarsku koloniju “ni Istoka ni Zapada”.

Okupljanje u Tuzli bilo je i prilika da se Savezu priključe novi pokreti iz svih krajeva BiH – Mladi za Kupres, Čuvari Majevice, Čuvari Ozrena, Eko Put i Prijedor se budi – čime je mreža koja se bori za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu dodatno ojačala.

Za Ivu Marković iz organizacije Pravo na vodu/Polekol, ključ je u solidarnosti:

“Kad god nam se čini da smo sami u ovoj borbi protiv belosvetskih investitora, znajte da je cijeli region napadnut po istom principu. Zato je najbolji odgovor zajedništvo – ne samo u riječima, nego kao danas u Tuzli, u djelima i prisustvu.”

Aktivisti podsjećaju da su vlasti, u ime naroda, bez javnih konsultacija, već godinama donosile “razvojne strategije” iza kojih stoje projekti masovne eksploatacije prirodnih resursa. Rezultat su redukcije vode, požari, suše i klizišta, dok su ekosistemi trajno narušeni.

“Naša borba ne poznaje granice koje su političke elite iscrtale. Ako se planira kopati u Loparama, Doboju, Kaknju, Varešu, Loznici, na Homolju, u Čeliću ili Srebreniku, patit će isti čovjek – radnik, poljoprivrednik, žena, dijete, penzioner. Zato mi to nikada nećemo dopustiti”, poručila je Andrijana Pekić Tešanović iz Čuvara Majevice.

Ivan Bjelić iz pokreta Marš sa Drine naglašava da se neće stati dok posljednji pedalj zemlje, rijeke i šume ne bude oslobođen od interesa stranih rudarskih kompanija i njihovih domaćih partnera:

“Naša borba je časna i neumoljiva. Granice nas ne dijele jer nas ova borba spaja. Poruka je jasna – nećete kopati!”

Sličan stav ima i Azra Berbić iz Fondacije ACT, koja odbacuje tvrdnje da su aktivisti protiv razvoja:

“Mi potencijal za razvoj vidimo u zaštiti prirode. Priroda ne poznaje granice, ali zna prepoznati nasilje – a rudarenje kritičnih minerala jeste nasilje nad zemljom i nad čovjekom. Borba da sačuvamo naše šume, rijeke i oranice jeste borba za budućnost.”

Okupljeni u Tuzli zaključili su da je borba protiv rudarenja kritičnih minerala ujedno borba za dostojanstven život, očuvanje zajednica i prirode koja ne poznaje granice – ali itekako prepoznaje nepravdu.

GERILA

The post Granice nas ne dijele: Aktivisti iz regiona poručuju – nećete kopati kritične minerale u Tuzlanskom kantonu first appeared on Gerila.info.