„Gospodine Šmit, Republika Srpska i ja kao predsjednik Republike poštujemo međunarodnu zajednicu. Često se nismo slagali sa njenim odnosom prema nama, ali smo i u neslaganju iskazivali poštovanje. Poštujemo Dejtonski sporazum čiji su autori Sjedinjene Američke Države sa partnerima. Poštujemo Ustav BiH čiji su autori Sjedinjene Američke Države sa partnerima. Poštujemo međunarodne ugovore, pravila, procedure.

Jedna od procedura utvrđena Aneksom 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma definiše i način izbora Visokog predstavnika u BiH. Vi ste je prekršili. Vi niste imenovani shodno toj proceduri. Vi niste Visoki predstavnik. Vi ne predstavljate međunarodnu zajednicu u BiH, ne predstavljate strane potpisnice Aneksa 10, Vi ne predstavljate nikoga.

Visoki predstavnik je bio gospodin Incko. Bio je gospodin Lajčak. Bio je gospodin Petrič. Karl Bilt. I da ne nabrajam dalje, oni su izabrani i imenovani. Vi niste.

Vi se lažno predstavljate i na taj način kompromitujete međunarodnu zajednicu u BiH i brukate njemački narod. Istovremeno ponižavate i Srbe i Bošnjake i Hrvate i sve ostale koji žive u BiH, otimajući pravo predstavnicima koje su oni izabrali da kao jedini ovlašćeni donose zakone. Pretvarate BiH u koloniju, umjesto Parlamentarne skupštine Vi donosite zakone, a onda namećete Zakon koji štiti Vas, a sankcioniše one koji se protive Vašem bezakonju. Došli ste neovlašćeno u BiH i prijetite. Danas prijetite meni, sutra ćete tući građane na ulicama Sarajeva jer Vam se ne sviđa kako vas gledaju. Gospodine Šmit, ja jako poštujem Bavarsku iz koje dolazite i koja ima mnogo toga što Republika Srpska danas brani. Nemojte pokušavati da u BiH radite ono što Vi prvi ne bi dozvolili u Bavarskoj.

Na stranu što nemate legitimitet i pravo da to radite, nije ljudski! I previše Vas je, nećete proći. Džaba Vam Marfi i njegove frustracije. Džaba Vam nadmenost i prijetnje, lažno junačenje.

Nećete proći! Umjesto što prijetite, obezbijedite potvrdu o izboru od strana potpisnica Aneksa 10. i relevantnu rezoluciju o imenovanju od strane Savjeta bezbjednosti UN-a.

Ako ne znate, sjedište Savjeta bezbjednosti UN-a je na Ist riveru u Njujorku u onoj velikoj zgradi. Lako se dođe i nalazi. Ali očigledno Vi ne možete proći ni tamo, a onda ni ovdje“, navodi se u otvorenom pismu predsjednika Republike Srpske.

BIRO ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU

The post Dodik Šmitu: “Neće Vam proći. Ako ne znate zgrada UN je na IST Riveru” first appeared on Gerila.info.

Nakon što je Gerila prije nekoliko dana objavila tekst, UKC Republike Srpske izvan i iznad zakona: Kršenje prava djece evidentirao i Ombudsmen  , javila nam se T.M. (ime poznato redakciji) iz Banjaluke, majka 15-mjesečnog dječaka, koja je prije nekoliko dana, takođe, imala traumatično iskustvo zbog ostavljanja djeteta samog u bolnici.

Ona je u formi ispovjesti za naš portal pričala o svim strahovima i dešavanjima u UKC-u od trenutka kada je u sred noći morala ostaviti bebu u bolnici.

“U noći 28./29.10. 2020. moj sin, koji ima 15 mjeseci, dobio je od iznenadne visoke temperature fras- febrilne konvulzije.
Od prvog trenutka pružena mu je sva potrebna medicinska pomoć.

Pregledan je u hitnoj pomoći, prevezli su nas na Paprikovac (UKC Republike Srpske), detaljnije ga pregledali u kontejneru pedijatrije ispred UKCa i uputili na bolničko liječenje, na odjel gastro pedijatrija (predzadnji dan boravka u bolnici premješteni smo na odjel dječije neurologije).

Uputili su ga (sa i dalje visokom temperaturom) na bolničko liječenje uz strogu zabranu mog prisustva i objašnjenje da u bolnici mogu ostati samo majke djece uzrasta do jedne godine. Godina i 3 mjeseca ne može. TAKVA JE ODLUKA.

Rekla sam im da sam dojilja, da je dijete vezano za mene, da me testiraju na koronu, daju zaštitnu opremu, urade sve što treba, samo da me puste s njim. Odbijali su sve moje molbe.

Pristala sam na kraju da ga odvedu gore, morala sam to i potpisati. Nakon frasa koji je tu noć kod nas roditelja izazvao ogroman strah, šok, brigu.. usljedilo je nešto još teže i bolnije, a to je bio rastanak sa svojim 15-mjesečnim djetetom.Ko je doživio, zna o čemu pričam.

Jedva smo se odvojili od zgrade…. Otišli kući…Nismo spavali… Zvali odjel nekoliko puta do jutra.

Oko pola 9 nazvali su me sa odjela, DA IPAK DOĐEM – jer sam dojilja.

Saznajem od njih da dijete neutješno plače, odbija hranu… Imao je i novi skok tempetature, ali kažu bez napada. Odjurila sam bez mnogo pitanja.

Ispred zgrade su me testirali i sa negativnim testom pustili da uđem. Beskrajno sam im zahvalna bila, što su eto tako dobri, što im je bilo žao djeteta, pa su nagovorili dežurnu doktoricu da me puste. I sada im opet kažem, hvala na tome.

ALI TO NE MOŽE I NE SMIJE TAKO!

Ne može i ne smije zbog drugih majki koje nisu pustili da uđu! Ne može, jer se i meni to može ponoviti. A ne smije i neće se na takav način ponoviti.

Pisala sam u FB grupi Pratnja djeci prilikom hospitalizacije o mom slučaju, sa željom da informišem i druge majke, roditelje.

Da znaju da mogu ostati u bolnici ako dijete ima do godinu dana, da mogu ostati u bolnici ako doje, da su tako meni dozvolili. Po tom zakonu, odluci…

U grupi, od administratorice i pravnice, saznajem da zakon ne postoji, čak ni pismena odluka o zabrani pratnje i da nisam trebala pristati ni potpisati da dijete ostavljam samo, da sam trebala insistirati da uđemo zajedno, a ako to odbiju da im prijetim krivičnom odgovornošću što nisu pružili zdravstvenu pomoć.

U tom trenutku mi je najvažnije bilo da dijete dobije neophodno liječenje. Šta da sam insistirala da uđemo zajedno i prijetila, a oni opet odbili?

Da li sam mogla u sred noći da dijete vodim u neku drugu bolnicu u Banjaluci? Naravno da nisam mogla. Nisam imala izbora.

Djeca moraju imati pratnju u bolnici, jer u trenutnim uslovima rada UKC-a RS u večernjim smjenama, dežurstvima, bude jedna sestra na cijelom odjelu, kao na pojedinim odjelima i vikendom u dnevnim smjenama.

Moj sin se brzo oporavljao, jer sam bila 24h dnevno uz njega, mjerila mu temperaturu svakih 15 minuta, davala lijek, tuširala ga da spadne uporna temperatura, bdila uz njega da ne bi ponovo dobio napad, kada su počela preznojavanja presvlačila ga redovno, dojila ga, hranila, tješila i radila sve što je trebalo da se on osjeća bolje.

Neću pisati o dugotrajnim i teškim psihološkim, emotivnim posljedicama koje separacijski, odvajajući strah, nepoznato okruženje, nepoznati, maskirani ljudi izazivaju kod male djece, jer nisam psiholog.

Ne pišem ni o krivičnoj odgovornosti, nedostatku zakona i stručno odobrenoj i donešenoj pisanoj odluci, jer nisam pravnik.
Ne pišem ni o epidemiji, pandemiji, jer nisam epidemiolog. Ali majke neće u zgradu unijeti koronu.

U sobama je smješten jedan pacijent, distanca je maksimalna, kontakt ne postoji. Majke i djeca su testirani na ulazu i izlazu iz bolnice.

Pišem kao majka u ime svih nemoćnih majki, u ime roditelja koji misle da nemaju izbora već da se povinuju njihovim nejasnim, promjenljivim… “zakonima” i “odlukama”.

T. M.

The post Majka T. M. postavlja pitanje: Ko i kako odlučuje o pratnji djece prilikom hospitalizacije u Banjaluci? first appeared on Gerila.info.

Ovo je ukratko sadržaj dopisa koji je direktorima osnovnih i srednjih škola u Republici Srpskoj u junu ove godine poslao direktor Republičkog pedagoškog zavoda Predrag Damjanović. Damjanović naređuje direktorima osnovnih i srednjih škola da za školske biblioteke pribave od jedne do sedam knjiga, u zavisnosti od broja učenika. U dopisu se napominje i da je to odluka najvišeg rukovodstva Republike Srpske. Inače, riječ je o knjizi “Jasenovac balkanski Aušvic” autora Izraelca Gideona Grajfa koji je jedan od najcjenjenijih autora-istraživača zločina nad Srbima, Jevrejima i Romima u Drugom Svjetskom ratu sa akcentom na Jasenovac i Donju Gradinu. Sama knjiga nije sporna, naročito ne tematika pogotovo što se o zločinu nad Srbima u Drugom Svjetskom ratu decenijama ćutalo, pojašnjavaju naši izvori ali je sporan način obraćanja školama kojima se doslovno naređuje da bez pogovora izvrše zamisli najvišeg rukovodstva Republike Srpske.

“Nadam se da će Vama biti jasno koliko je važno da se ovo kapitalno djelo nađe u svim našim školama i sa njime se upoznaju učenici. Onaj direktor koji to ne prepoznaje neka sam sebi postavi pitanje da li je vrijedan posla koji radi i poziva prosvjetnog radnika”.- piše direktor Pedagoškog zavoda direktorima osnovnih i srednjih škola.

Distributer knjiga za Republiku Srpsku bila je firma Sladaboni iz Banjaluke, kako se navodi u dopisu, zbog izbjegavanja deviznog plaćanja.

“Nemate potrebe da knjige vraćate distributeru i uzimate koliko hoćete a svi Vi koji ste to radili i vršili pritisak na distributera i vraćali knjige idite u Sladaboni i preuzmite vraćene knjige koje su namjenjene za Vašu školu. Ako Vama nije nešto jasno javite se u Republički pedagoški zavod za dodatne informacije.– piše još direktorima škola u Srpskoj direktor pedagoškog zavoda Srpske.

Direktor Republičkog pedagoškog zavoda Predrag Damjanović za Gerila info kaže da ne vidi ništa sporno u dopisu koji je uputio direktorima škola jer je od ključnog značaja izučavanje i učenje o zločinu nad Srbima u NDH i proteklim ratovima na području Balkana uopšte. Podsjeća da je sa Memorijalnim centrom Jad Vašem iz Jerusalema uspostavljena saradnja u okviru koje godinama profesori iz Republike Srpske idu na seminare i predavanja u Izrael a sve u cilju upoznavanja sa načinom na koji Jevreji izučavaju i upoznaju svijet o zločinima nad Jevrejima.

“Ništa u ovom ne vidimo sporno niti problematično jer su škole obavezne da školske biblioteke snabdvijevaju potrebnom literaturom koje mora biti dostupna učenicima i profesorima, a direktori škola su obavezni da o tome vode računa. Nikakvog pritiska nije bilo na direktore jer nema potrebe vršiti pritisak na nekoga ko radi svoj posao. Ovo je najbolji način da učenici i profesori koriste adekvatnu literaturu koju mogu pronaći u bibliotekama škola za koje mislimo da trebaju biti još bolje snabdjevene.

Žao nam je ako neki direktor škole misli da nema potrebe izučavati stradanje Srba, Roma i Jevreja u logoru Jasenovac i da je ovo kapitalno djelo, čije je autor jedan od najvećih stručnjaka u svijetu za izučavanje genocida i zločina, višak u školskoj bibilioteci.”- kaže u odgovoru za Gerilu Predrag Damjanović.

Direktor pedagoškog zavoda ističe da je logično da broj knjiga koje su škole obavezne da kupe zavisi od broja učenika jer broj učenika u školama varira od 30 do 1700 i logično je da sve škole nemaju jednaku potrebu za brojem knjiga.

“U februaru 2019. godine u Banjoj Luci je održana promocija knjige „Jasenovac balkanski Aušvic“ koja je potpuno posvećena stradanju Srba, Roma i Jevreja u NDH-a i logoru Jasenovac. Nakon razgovora sa predstavnicima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica zaključili smo da bi bilo dobro da se škole snabdiju sa ovom literaturom i da profesori i učenici imaju mogućnosti koristiti ovo kapitalno djelo u izučavanju stradanja Srba, Roma i Jevreja u logoru Jasenovac. Logično je da broj knjiga zavisi od broja učenika u školi jer u Republici Srpskoj imamo škola koje broje od 30 do 1700 učenika. Obavjestili smo izdavača koji je preko Knjige komerc iz Srbije izvršio isporuku.”– jasan je direktor Republičkog pedagoškog zavoda.

GERILA info

The post Kupi ili će direktor da se ljuti. Naredba školama iz Republičkog pedagoškog zavoda first appeared on Gerila.info.