Gotovo punih 12 mjeseci institucije i policijske agencije u Bosni i Hercegovini, MUP RS, Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA), Okružno javno tužilaštvo (OJT) Banja Luka, Tužilaštvo BiH, na kraju Uprava za indirektno oporezivanje BiH (državne carine), nisu učinili doslovno ništa da makar po službenoj dužnosti provjere ozbiljne optužbe i pisane izjave o umiješanosti visokopozicioniranih službenika i funkcionera UIO u organizirani kriminal i korupciju na Graničnom prijelazu (GP) Gradiška.

Naime, u januaru 2026. nastupiće tačno godina otkako je Dragoslav Stjepanović, tadašnji vođa smjene na GP Gradiška, dao pisanu izjavu u Policijskoj stranici (PS) Gradiška, u kojoj je naveo imena te opisao načine uzimanja i davanja mita, otkrio kako su ga i na koji način pretpostavljeni pokušali primorati da učestvuje u organiziranoj korupciji, ali i metode šverca preko GP i CI Gradiška.

Prema Stjepanovićevom svjedočenju i pisanoj izjavi, koju je dao i kasnije proslijedio svim nabrojanim institucijama, šef referata GP Gradiška Miroslav Radanović ga je pokušao primorati da na kraju svake smjene za njega izdvaja 200 do 300 eura, a za Gorana Marinkovića, šefa Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka (inače desne ruke i po određenim svjedočenjima kuma Zorana Tegeltije, direktora UIO BiH), 500 eura. Sve je navedeno u dokumentima koje na više mjesta u tekstu ekskluzivno objavljujemo. 

No, umjesto ozbiljne akcije pravne države, ili barem postupanja po službenoj dužnosti institucija koje postoje i primaju sredstva iz budžeta upravo da bi se borile protiv organiziranog i svakog drugog kriminala, Stjepanović je u međuvremenu disciplinski gonjen, mobingovan, i na kraju uhapšen.

Ovo nije priča o karakternim osobinama Dragoslava Stjepanovića ili onome što je radio ili nije radio tokom dvije i po decenije u UIO (iako ćemo tokom istraživanja priče čuti da nije imao niti jednu prijavu niti prekršaj za 25 godina staža), ovo je priča o državi koja postoji samo na papiru i pojedincima koje proguta mrak i duboka država ukoliko se usude suprotstaviti organiziranom kriminalu i korupciji kojima svjedoče.

MALTRETIRANJE POČELO NAKON ODBIJANJA DA SKUPLJA I PREDAJE MITO

Prema obimnoj dokumentaciji u posjedu Valtera, maltretiranje i progon Dragoslava Stjepanovića počelo je u januaru ove godine nakon što je odbio da prikuplja i predaje mito svojim nadređenim s kojima je potom došao u sukob. Neugodni svjedok kasnije je pomjeren sa GP Gradiška, a na incijativu Gorana Marinkovića protiv Stjepanovića su pokrenuta dva disciplinska postupka.

Stjepanović je u više navrata sve ovo prijavljivao pismeno kabinetu direktora Tegeltije, a u maju ove godine Odsjeku za profesionalne standarde UIO BiH, međutim ništa nije poduzeto. Jednako kao što iz kabineta direktora, odnosno UIO, nije odgovoreno na pitanja Valtera koja smo im uputili 30. novembra.

Koliko su u ovoj državi vrijednosti prava i pravde devalvirane svjedoči i to što je Stjepanović u januaru u PS Gradiška zapravo ispitan u svojstvu okrivljenog jer je u lokalnom kafiću Upitnik „verbalno prijetio Radanoviću, Marinkoviću i Radovanu Đuriću (šef Carinske ispostave Gradiška, op.a.)“, nakon čega su se oni osjetili „ugroženim“. Policiju, naime, nije previše uzbunilo ni zanimalo to što je Stjepanović u svojstvu „okrivljenog“, dajući izjavu, do u detalje pojasio šta se zbilo i na koji je način od njega traženo da učestvuje u sistemskoj korupciji unutar državnih carina.

Iz zapisnika, koji je u posjedu Valtera, izdvajamo (izvorno) najzanimljiviji dio:

„Dana 28.1.20205., oko 09.00 časova pio sam kafu u kafiću ‘Upitnik’ gdje sam došao svojim privatnim vozilom i isti parkirao desno pored kafića. Oko 09.45 u kafić dolazi vođa referata GP Gradiška, Radanović Miroslav, sjeda pored mene, naručuje piće i zamoljava me da sjednemo u separe koji se nalazi pored toaleta. U tom momentu sam pitao u čemu je problem, na šta sam istom odgovorio da ne vidim problem u sebi, već u njima, misleći na radnje koje obavljaju na GP Gradiška, a koje nisam htio da prihvatam na njegov nagovor. Radanović Miroslav mi saopštava da svaku smjenu moram da dam 200 do 300 eura njemu i 500 eura šefu regionalnog centra Banja Luka, Marinković Goranu. Ja sam mu tada objasnio da ja nisam iz te priče, da nikada od mene to neće dobiti, niti ja želim da se bavim takvim poslovima, a ovaj posao radim po pozitivnim carinskim propisima“, napisao je, između ostalog, Stjepanović u službenoj izjavi policiji u Gradišci, navodeći da je „čista laž da je Radanoviću ili bilo kome drugom prijetio ubistvom“, posebno naglašavajući da se „za 25 godina radnog staža nije načinio nikakav prekršaj, niti bilo kada davao izjavu policijskim agencijama u svojstvu osumnjičenog“.

No, policija u Gradišci, MUP RS, SIPA, tužilaštva na entitetskom i državom nivou, a posebno direktor UIO Tegeltija te unutrašnja kontrola državnih carina gdje Stjepanović, Radanović i Marinković rade, nisu smatrali za shodno da – makar po službenoj dužnosti – provjere ove ozbiljne navode i optužbe o organiziranom kriminalu i organiziranoj korupciji na GP Gradiška, inače najfrekfentnijem graničnom prijelazu u BiH gdje se već godinama dešavaju ozbiljne kriminalne radnje, a o čemu je prije godinu i po Valter uradio veliku istraživačku priču.

TEGELTIJA NE ŽELI DA REMETI RUTINU KORUPCIJE NA GP GRADIŠKA

Nakon ovih događaja Stjepanović je, kao „neugodni svjedok“, skonjen sa GP Gradiška, mobingovan i faktički degradiran, a protiv njega su rješenjima direktora Zorana Tegeltije u martu i aprilu ove godine pokrenuta dva disciplinska postupka jer je „prijetio“ nadređenim koji su ga pokušali uvući u mito, po svim dokumentima koje posjedujemo – očito dobro organiziranom, pokrivenom i premreženom dubokom državom.

U maju ove godine Stjepanović se obratio pismeno direktno u kabinet direktora Tegeltije, navodeći u svom „zahtjevu za razmatranje cijele situacije“ pojedine uistinu frapantne informacije, uključujući imena carinika koji učestvuju u organiziranoj korupciji i kriminalu i metode šverca robe na GP i CI Gradiška. U uvodu pojašnjava da su od nekih njegovih kolega iznuđene izjave kako bi protiv njega bio pokrenut disciplinski postupak, te odmah potom navodi.

„Moram navesti i naglasiti da nisam remetio rad vozača i putnika, niti sam slikao i snimao bilo šta i bilo koga na GP Gradiška, što se može utvrditi i vještačenjem telefona. Sav spor je nastao zbog narušenih radnih odnosa neradom i nezakonitim aktivnostima radnika Zrilić Dragana, Praštala Aleksandra (nedavno uhapšen u akciji SIPA-e koja je kod njega pronašla 130.000 KM, op.a.) i pokušajem reketiranja mene od strane šefa prelaza Radanović Miroslava. Došlo je do sukoba nakon što mi je Radanović Miroslav, dok sam sjedio u kafiću, prišao i rekao da ću morati na kraju svake smjene u kojoj radim obezbijediti i donijeti 200 do 300 eura za njega lično, i još 500 eura za Marinković Gorana“, navodi Stjepanović u pismu Tegeltiji te naglašava da mu je, nakon što nije pristao na to i rekao da će sve prijaviti nadležnim organima ukoliko se nastave pritisci na njega, Radanović ljutito odgovorio da će biti smijenjen i premješten na druge poslove.

„Ostali carinski službenici i vođe smjene Praštalo Aleksandar i Zrilić Dragan po nalozima i zahtjevima Radanović Miroslava nalažu svojim carinicima u smjeni kojom rukovode da u svakoj smjeni za dogovorenu novčanu naknadu puste barem po dva kamiona rabljene i polovne robe u carinsko područje BiH bez carinskog nadzora i kontrole (tekstil, bijelu tehniku, milka čokolade, nutelu i drugu raznu robu), čime se izbjegava plaćanje uvoznih dadžbina i omogućava krijumčarenje robe, za novčanu naknadu prijavljuju uvezena auta iz unutrašnjosti koja nisu prijavljena za carinjenje prilikom ulaska u carinsko područje BiH, za naknadu sačinjavaju lažne uvozne fakture, razdužuju fiktivno i lažno robu na izlazu iz BiH iako je roba ostala u BiH“, iznosi dalje Stjepanović frapantne podatke o organiziranom kriminalu, korupciji i činjenu velike štete državnom budžetu.

Čitajući ove izvještaje i svjedočenja čini se da je samo strašnije od svih navoda o kriminalu činjenica da direktor Tegeltija apsolutno ništa nije poduzeo da provjeri svjedočenje šefa smjene sa GP Gradiška, kao što kasnije nisu ništa poduzele niti jedna policijska agencija ili pravosudna institucija.

STJEPANOVIĆA TEŠKO PRETUKLI MARINKOVIĆ I SINOVI

Nakon mjeseci agonije Stjepanović je, prema vlastitom svjedočenju, 9. avgusta ove godine pokušao razgovarati sa Marinkovićem ispred njegove kuće (banjalučko naselje Budžak, op.a.), „kako bi pokušali razgovorom da riješe nepotrebnu i nezdravu situaciju“. Šta se potom dešavalo – možda bolje od bilo kakvih izjava mogu da posvjedoče fotografije koje ekskluzivno objavljujemo, kao i ljekarski nalazi. Na njima je vidljivo i uočljivo da je Stjepanović tu teško pretučen, dakle suprotno od onoga kako su izvijestili mediji. Kako je i na koji način tu nastupio Stjepanović – teško je pretpostaviti jer nije bilo svjedoka, no logična pretpostavka jeste da bi samo neuračunljiva osoba došla sama pred kuću svom pretpostavljenom i fizički krenula da se obračuna s njim i dva duplo mlađa muškarca (njegovim sinovima).

Čak da se, hipotetički, tako nešto i desilo, logično pitanje je kako je uopće moguće da je zbog tog događaja policija iz Budžaka (banjalučko naselje, op.a.) privela samo Stjepanovića, a nije Marinkovića i sinove, koji su Stjepanoviću nanijeli teške tjelesne povrede, već su tek pozvani na informativni razgovor – i pušteni? Uz slike teško pretučenog Stjepanovića koje objavljujemo, pretpostavljamo da je ovo pitanje za unutrašnju kontrolu MUP-a RS.

Zbog svega se teško pretučeni Stjepanović i treći puta obratio Samostalnom sindikatu UIO za pomoć, opisujući šta se sve dešavalo na javnoj površini nedaleko od Marinkovićeve kuće (opis istog događaja poslao je i svim nabrojanim policijskim i tužilačkim institucijama).

„U subotu 09.08.2025. oko 17:30 časova sam se pokušao obratiti Goranu Marinkoviću ispred njegove porodične kuće i da razgovorom riješimo ovu nezdravu i nepotrebnu situaciju, te da razjasnimo zašto to radi i zašto želi da me ostavi bez posla, njegov odgovor je bio dok sam razgovarao s njegovim sinom Srđanom i radnim kolegom iz CI Gradiška da je iz svog dvorišta izletio samo u šorcu na Ulicu Marka Lipovca koja je javna površina, udario me desnom nogom u predjelu slabina i lijevog bubrega bez bilo kakvog upozorenja, što je bio povod i za dvojicu njegovih sinova Srđana i Stefana koji su imali neke improvizovane boksere na desnoj ruci“, opisuje Stjepanović u obraćanju Samostalnom sindikatu UIO (čiji je član) te navodi da su ga Marinkovićevi sinovi također odmah počeli udarati.

„Odmah su me napali i počeli udarati zatvorenim šakama u glavu, oborili su me na zemlju i na zemlji me je i dalje nastavio šutirati i udarati Goran Marinković, ali i njegov sin Srđan koji radi kao carinski inspektor u CI Gradiška i drugi sin Stefan. Udarali su me, nazivali narkomanom i alkoholičarom, dok nisam izgubio svijest i nanijeli su mi nekoliko posjekotina i poderotina na glavi, potiljačni dio (udarac nekim tupim predmetom), na nosu posjekotina od udarca bokserom, polomili su mi jagodičnu kost ispod oka, polomili su mi jedan zub, imam masnice i podlive po tijelu, ekstremitetima i glavi. Nakon toga neko je pozvao policiju koja je došla vrlo brzo i Goran Marinković me je sa svojim sinovima lažno pred policijom optužio da sam ja njih fizički napao, da sam narkoman i da se drogiram, kao i da sam pijan. Što je sve provjereno testiranjem u policiji i vađenjem krvi i nalazi su bili negativni na bilo kakve narkotike i alkohol u krvi. Nijedan od njih trojice koji su me tukli i udarali nema nikakvih povreda, što je utvrdila i policija“, navodi Stjepanović, dalje opisujući da je odvezen u Klinički centar nakon toga te da je primijetio tokom provođenja postupka da je policija bila pristrasna i da je Gorana Marinkovića kao glavnog inspiratora uopće izostavila iz zapisnika.

IZ SINDIKATA UIO BIH POTVRĐENI STJEPANOVIĆEVI NAVODI

Valter se, uz ostale, obratio i Samostalnom sindikatu UIO, odakle su nam potvrđeni Stjepanovićevi navodi.

„Carinski službenik Stjepanović Dragoslav tri puta se pismeno obraćao Sindikalnoj organizaciji kao njen član, prvi puta 02.04.2025., drugi put 19.05.2025., kada iznosi ozbiljne optužbe na račun nekih rukovodilaca i zaposlenih Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka sa obilježjima krivičnog djela te je Sindikalna organizacija sačinila obavještenje od 20.05.2025. i podnesene zahtjeve dostavila Odsjeku za unutrašnju kontrolu i Odsjeku za profesionalne standarde na nadležno postupanje. Treći puta se obratio 15.08.2025., i iznio uznemirujuće i ozbiljne optužbe na račun šefa Odsjeka za carinske poslove Gorana Marinkovića i njegovih sinova Srđana i Stefana, koji su ga brutalno pretukli i nanijeli mu teške tjelesne povrede“, piše u odgovoru Samostalnog sindikata UIO BiH Valteru, te se naglašava:

„Nakon svih dešavanja, pismenih zahtjeva carinskog službenika Stjepanovića Dragoslava Kabinetu direktora i Sindikatu, odsjecima za unutrašnju kontrolu i profesionalne standarde u UIO, u kojima su izneseni navodi sa elementima krivičnih djela, koruptivnim radnjama sa elementima organizovane i udružene grupe, gotovo je nevjerovatno da niko, počev od PS Gradiška, Kabineta direktora UIO, Odsjeka za unutrašnju kontrolu, Odsjeka za profesionalne standarde, disciplinske komisije UIO, te Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci gdje je Stjepanović 21.08.2025. protiv Gorana Marinkovića i dvojice njegovih sinova podnio vrlo ozbiljnu krivičnu prijavu sa obimnom dokumentacijom i dokazima, do danas niko po službenoj dužnosti osim Sindikata nije preduzeo ni pokrenuo bilo kakvu ozbiljnu aktivnost u skladu sa zakonskim propisima i nadležnostima na provjeri i ispitivanju navoda iz pismenih zahtjeva i prijava podnesenih od strane Stjepanovića, a koji je u međuvremenu po prijavi Gorana Marinkovića od 25.11.2025. da mu Stjepanović ‘navodno prijeti i ugrožava bezbjednost’ priveden i pritvoren od strane policije RS, te mu je određena mjera pritvora u trajanju od 30 dana na prijedlog postupajućeg tužioca OJT Banja Luka. Iz svega navedenog očigledno je da su mjere preduzimane samo protiv Stjepanović Dragoslava koji za 24 godine radnog staža, po informacijama iz njegovog radnog dosijea, nikad nije disciplinski odgovarao za bilo kakve povrede radnih i službenih dužnosti“, navodi u odgovoru Valteru predsjednik Samostalnog sindikara UIO Predraga Jelača.

Interesantna je i indikativna i korespondencija između Valtera i OJT Banja Luka. Prva pitanja koja smo ovom tužilaštvu uputili odnosila su se na dešavanja na GP Gradiška, ozbiljne navode o organiziranom kriminalu i krivičnu prijavu koju je, kako je potvrdio i Sindikat UIO, u međuvremenu Stjepanović podnio protiv Marinkovića upravo OJT Banjaluka 21. avgusta ove godine.

Nakon što nam je odgovoreno da se „za sve informacije obratimo Tužilaštvu BiH“, pitali smo da nam odgovore da li to znači da su krivična prijava i eventualni formirani predmet poslani Tužilaštvu BiH na daljnje postupanje – i po čijoj je to odluci ili zahtjevu? Na na ovo pitanje smo dobili iznenađujući odgovor, koji je glasio:

„Okružno javno tužilaštvo Banja Luka nikada nije imalo predmet na koji se odnosi vaš upit.“

Dalja komunikacija je tekla ovako:

„Postovana kolegice Đaković, da se vratimo na moja uvodna pitanja kada sam vas zamolio da se očitujete na pitanja o krivičnoj prijavi za pokušaj mita (korupcije) i organizovanog kiminala, a onda ste me vi uputili na Tužilaštvo BiH. Kako bih vam pomogao da se prisjetite, u prilogu vam šaljem krivičnu prijavu koja je podnesena vašem tužilaštvu 21. avgusta ove godine, sa pitanjem:

„Šta je OJT Banjaluka uradilo po ovoj prijavi koja visokog državnog službenika i jednog od šefova UIO BiH teško tereti za korupciju i organizovani kriminal, kao i za fizički napad?“

Dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani,

u vezi sa preciziranim zahtjevom i prilogom koji ste elektronskim putem dostavili dana 02.12.2025.godine, obavještavamo da ja ovo tužilaštvo dana 21.08.2025. godine, zaprimilo prijavu podnosioca S.D. protiv G.M. S.M. i S.M. zbog krivičnog djela Tjelesna povreda iz člana 131. krivičnog djela Teška tjelesna povreda iz člana 132. stav 1. KZ RS krivičnog djela Učestvovanje u tuči iz člana 135. stav 1. KZ RS krivičnog djela Lažno prijavljivanje krivičnog djela iz člana 334. KZ RS i krivičnog djela Davanje lažnog iskaza iz člana 335. KZ RS. Predmet se nalazi u radu kod postupajućeg tužioca i u istom će nakon potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja biti donešena tužilačka odluka.“

Dakle, drugim riječima, OJT Banja Luka se bazira na tuču i fizički obračun Marinkovića sa Stjepanovićem, no kao pravosudnu tužilačku instituciju ni njih ne zanimaju spisi i ozbiljni navodi i tvrdnje dokumentovane uz krivičnu prijavu o organiziranim kriminalu i korupciji na GP Gradiška, odnosno metode uzimanja i sticanja mita, uz navođenje imena umiješanih.

MONTY PYHTONOVSKI ODGOVORI IZ TUŽILAŠTVA BIH I SIPA-e

Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje treba da bude prva adresa za provjeru i istragu ozbiljnih navoda o organiziranom kriminalu i korupciji na GP Gradiška,

uputili smo gotovo identična pitanja. Nakon nekoliko dana čekanja potvrdili su nam u uobičajenom maniru:

„Poštovani,

u Tužilaštvu BiH formirana su dva predmeta koji se odnose na osobu koju navodite u upitu (Gorana Marinkovića, op.a.), oba predmeta se nalaze u fazi provjere navoda iz prijave. S obzirom da su predmeti u fazi prethodnog krivičnog postupka (faza prijave ili istrage), nismo u mogućnosti davati više informacija ili detalja.

U prevedenom značenju, u Tužilaštvu BiH, kao i uvijek kad su veliki i složeni predmeti ili navodi o ozbiljnom kriminalu u pitanju, „provjeravaju navode“, što obično potraje mjesecima – i na tome obično i ostane. „Predmeti u fazi preethodnog podstupka – u fazi prijave ili istrage“, ako sebi dopustimo novinarsku slobodu da prevedemo javnosti, znači isto što i „možda bude, možda ne bude, a možda će jednog dana biti ako bude“.

Uz niz drugih policijskih i pravosudnih agencija i institucija Valter se pitanjima obratio i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Iz ove policijske agencije smo dobili odgovor koji nas je uvjerio da je SIPA dolaskom Ćuluma na njeno čelo postala netransparentna i za javnost zatvorena institucija te sebi dala za pravo da se u odnosima s javnošću ponaša poput obavještajne (a ne policijske) agencije, što proizilazi iz njihovog odgovora Valteru.

„Poštovani, u vezi upita veze od 04.12.2025. godine obavještavamo vas da Državna agencija za istrage i zaštitu eventualno postojanje ili nepostojanje operativno-istražnih podataka ne može dostavljati izvan Agencije, osim nadležnim organima“, stoji u odgovoru iz SIPA. Zbog kratkoće vremena nismo bili u mogućnosti da se obratimo po Zakonu o slobodi pristupa informacijama, koji predviđa mogućnost 15 dana za dostavljanje odgovora, no ne sumnjamo da bismo dobili isti odgovor.

S obzirom da su Stjepanović, ali i svi čija imena iznosi u kontekstu teških optužbi o organiziranom kriminalu, uzimanju i davanju mita, uposlenici državnih carina (UIO BiH), prva adresa je ova institucija (čiji je direktor, po zvaničnoj verziji, pao s Quada i liječi se u UKC Banja Luka, s prema nezvaničnoj, imao je ozbiljnu „posjetu“ s težim posljedicama), koju inače posljednjih godina potresaju velike kriminalne afere, od kojih je nekolicinu otkrio i Valter (jedna jer bila inicijalna kapisla za akciju pravne države i hapšenje carinika, istina zakašnjelu).

Sjedištu UIO BiH 30. novembra obratili smo se pitanjima:

• Da li je sjedište UIO BiH u prvoj polovini ove godine stigao dopis/obavještenje, u kojem su Goran Marinković, šef Odsjeka za carinske poslove, i Miroslav Radanović, šef GP Gradiška, optuženi od strane uposlenika za ozbiljna djela organizovanog kriminala i korupcije?
• Da li se to obavještenje/dopis tiču obaveza uposlenika sa CI Gradiška da na kraju smjena izdvajaju određene sume novca koje moraju davati Radanoviću i Marinkoviću?
• Da li je po tim ozbiljnim prijava išta poduzimano, s ozbirom da i jedan i drugi i dalje rade na svojim pozicijama?
• Ukoliko nije ništa poduzimano – zašto nije, s obzirom da postoje pismene izjave date policije koje ukazuju na organizovani kriminal i mito?
• Ukoliko nije ništa poduzimano, da li su svi u lancu odgovornosti u sjedištu UIO BiH svjesni da su prikrivanje korupcije, ili nečinjene po ozbiljnim indicijama za korupciju, također krivična djela?

Nekoliko dana kasnije, 3. decembra, od šefa Odjela komunikacije Ratka Kovačevića, dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani, odmah po zaprimanju proslijedili smo Vaša pitanja nadležnoj organizacionoj jedinici na pripremu odgovora. Čim dobijemo odgovore biće Vam proslijeđeni.“

Međutim, ni 19 dana nakon Kovačevićevog maila, a 22 nakon naših upućenih pitanja, nikakvih odgovora iz ove institucije, rekli bismo očekivano – nema.

Istražujući više mjeseci ovu aferu nailazili smo na mnoge šokantne informacije koje, u ovom trenutku, ne želimo da iznosimo jer za njih još nemamo sve dokaze i nepobitne činjenice. No, ono u što smo sigurni jeste da bi, ukoliko bi uslijedila velika i ozbiljna akcija pravne države, mnogo veća nego akcija Pandora iz 2014. u kojoj je uprkos gomili drugih dokaza na kraju uhapšen i procesuiran samo nekadašnji direktor UIO Kemal Čaušević (a među nakratko uhapšenim bio, interesantno, i Goran Marinković), mnoge strukture u UIO bi popadale poput kule od karata, a mnogi na rukovodećim i drugim pozicijama, ne samo u carinama već i u politici, bi ostali bez slobode.

Dok se to ne desi, ako se ikada desi, ostaje nam ozbiljno pravno, moralno i svako drugo pitanje odgovornosti policijskih i tužilačkih institucija koje nečinjenjem, a neke moguće i prikrivanjem korupcije u ovom slučaju, i same čine ozbiljna krivična djela, istovremeno dok teško pretučeni prijavitelj korupcije leži u zatvoru na osnovu spornog iskaza nepouzdanih (blago rečeno) svjedoka, istih onih koji i dalje žive i rade kao slobodni ljudi i uzorni građani iako pod hipotekom teških optužbi za organizirani kriminal, korupciju, uzimanja i davanje mita.

valter portal

The post VELIKA AFERA U UIO: Godinu šutnje institucija o organiziranom kriminalu na GP Gradiška, prijavitelj pretučen pa završio u zatvoru first appeared on Gerila.info.

Tog dana, 5. oktobra 2018. godine bilo je 194 dana od brutalnog ubistva Davida Dragičevića, dvadesetjednogodišnjeg studenta iz Banjaluke. 194 dana do tada nadležne institucije nisu ništa uradile kako bi otkrile ubice Davida Dragičevića. Banjalučko okružno tužilaštvo jeste, nakon pritiska javnosti, stotinu dana nakon ubistva otvorilo istragu zbog ubistva protiv N.N. lica.

Ljudi u Banjaluci, prije svega, ali i u Republici Srpskoj bili su bijesni, očajni i uplašeni. Svi su bili svjesni da to što se desilo Davidu može da se desi djetetu svakog od njih. Naročito zbog toga što su institucije umjesto ozbiljne istrage zataškavale ubistvo, javnosti namjerno davale lažne informacije i istragu usmjeravali u pogrešnom smjeru. Naročito zbog sumnji da iza ubistva stoje upravo pojedinci iz institucija.

“Tražio sam i molio istinu i pravdu. Nema ovdje ni MUP-a ni države. Mir i dostojanstvo na Davidovom trgu. Mi smo ljudi, oni su ubice a suživota sa ubicama nema“, rekao je tada otac Davida Dragičevića Davor Dragičević.

To što se, sedam godina kasnije, ispostavilo da suživota sa ubicama itekako ima i da ubice nikada nisu otkrivene svakako nije krivica oca Davida Dragičevića ali jeste svih nas a najviše ljudi u tužilaštvima, policiji i ostalim institucijama koji nisu htjeli, znali ili smjeli da riješe slučaj ubistva.

Nevjerovatno je da sedam i po godina nakon ubistva nema nikakvih rezultata istrage. To dovoljno govori u kakvoj državi živimo i sa kakvim ljudima dijelimo prostor. Istragu je od banjalučkog tužilaštva koje nije uradilo ništa prije četiri i po godine, u aprilu 2021., preuzelo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje nije uradilo ništa. Niko nije uradio ništa i nikom ništa.

Svakodnevni protesti građana okupljenih oko “Pravde za Davida” trajali su do kraja 2018. godine kada je proteste silom spriječavala policija. Upamćene će ostati akcije policije Republike Srpske krajem decembra kada su građani hapšeni i prebijani na ulicama.

Manja okupljanja nastavljena su i naredne godine a sistem se protiv ljudi koji su tražili pravdu i rad institucija borio pritiscima, diskriminacijom, uskraćivanjem prava slobode kretanja, prekršajnim prijavama, prijetnjama. Utišavan je svaki glas koji je tražio pravdu.

Poruka sistema, nakon svega, svakako je da će ukoliko treba da bude zaštićen neko bitan bez obzira šta je učinio to biti učinjeno. Samo ta poruka je iz ove zemlje sigurno otjerala desetine hiljada mladih ljudi jer tamo gdje nema pravde za sve pod istim uslovima ljudi ne žele i ne treba da žele da žive.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Oktobar 2018.-oktobar 2025. Sistem je pobijedio građane! first appeared on Gerila.info.

piše BIRN BiH

Pet članova neformalne grupe “Pravda za Davida“ navode da se proces protiv njih odugovlači te da su ročišta tokom nekoliko godina otkazivana iz različitih razloga. Krajem prošle godine  ročište je odgođeno četvrti put.

“Tri puta je ročište otkazivano zbog nedolaska svjedoka Tužilaštva… On je trebalo da bude svjedok koji je, navodno, kao slučajni prolaznik vidio šta se dešavalo tog dana na trgu. Onda je ročište otkazivano dva puta zbog nedolaska svjedoka, odnosno vještaka Tužilaštva“, kaže Miljan Kovač, jedan od optuženih članova ove grupe, kao i da niko ne zna da li će se pojaviti svjedok 15. Februara, kada je ponovno zakazano ročište.

U banjalučkom Okružnom tužilaštvu kažu da je posljednje ročište otkazano zbog nedolaska vještaka.

“Napominjemo da je ovo tužilaštvo na glavnom pretresu saslušalo sve svjedoke predložene u optužnici“, piše u odgovoru za Detektor, dok Odbrane aktivista navode da su saslušana ukupno četiri svjedoka.

Optužnica Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci podignuta je 5. decembra 2019. godine protiv Kovača, te Nemanje Graorca, Petra Perduva, Rade Šljivića i Borislava Zeljića zbog krivičnog djela “napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti”. Suđenje im je počelo u maju 2021., a za ovo krivično djelo zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Do sukoba građana i policije došlo je 25. decembra 2018. godine na Trgu Krajine. Sa trga su prethodno uklonjena sva obilježja koja podsjećaju na ubijenog Davida Dragičevića, a potom su otjerani i građani. Ranije su uhapšeni njegovi roditelji Davor Dragičević i Suzana Radanović.

Davidovo tijelo pronađeno je u rijeci Crkvenoj 24. marta 2018. godine i još traje istraga o njegovom stradanju koja je prebačena na Državno tužilaštvo.

Kriminalistički tehničari Mikica Marijanac i Zoran Bošnjak oslobođeni su optužbi za krivično djelo skrivanja dokaza u slučaju ubistva Dragičevića.

Petar Perduv, jedan od optuženih, kaže da bi, zbog odlaganja ročišta, do sada zaboravio na suđenja da ga na to ne podsjeća advokat.

“Jedina njihova želja sa ovim i svim procesima do sada jeste da siju strah i uplaše masu. Nažalost, većim dijelom u tome su i uspjeli, tako da je za njih epilog ovog slučaja nebitan i, da postoji mogućnost zastare u ovakvim slučajevima, siguran sam da bi ovaj predmet tako završio“, govori Perduv, koji smatra da većina optuženih, nakon što jednom proces bude okončan, imaju osnova za tužbu zbog fizičkog i psihičkog maltretiranja u stanici nakon privođenja, ali i zbog “neosnovanog pravosudnog petogodišnjeg mrcvarenja“.

Njegov advokat, Milan Malešević, rekao je da je u pitanju maltretiranje optuženih dužinom postupka “s obzirom da je brzo suđenje jedno od osnovnih prava okrivljenih“.

“Imaju problem gdje god im treba potvrda da se protiv njih ne vodi krivični postupak“, naglašava Malešević kakve već sada posljedice imaju optuženi.

Dragana Stanković takođe upozorava na pogubnost procesa koji traje duže od pet godina. Ona zastupa Šljivića.

“Naš zakon, kao i međunarodni akti na snazi, garantuju optuženima pravo na suđenje bez odgađanja i pravo da se postupak sprovede bez odugovlačenja, pa je, imajući u vidu naprijed navedene činjenice, upitno koliko je ovo pravo u konkretnom slučaju ispoštovano“, kaže.

Naglašava da su se u ovom krivičnom postupku kao optuženi našli “obični građani“ koji do sada nikada nisu imali nikakve probleme sa zakonom, koji su zaposleni i vode uobičajene živote, te su se svaki put odazvali svakom pozivu suda i tužilaštva, i redovno dolaze na svako zakazano ročište sa svojim braniocima.

Ona, kao i ostali optuženi i njihove Odbrane, ponavlja da optužbe smatra neosnovanima i nada se oslobađajućoj presudi.

Kovač je i ranije tvrdio da su on i ostali spašavali aktivistu od policajca za kojeg su tvrdili da ga ja gušio.

“Zbog svega ovoga i stalnih odlaganja čitav proces se pretvara u farsu koja će, kako stvari stoje, još potrajati“, zaključio je Kovač, napominjući da ne smatra da su krivi, te da bi se tako trebali osjećati pripadnici policije.

Okružni sud u Banjoj Luci potvrdio je ranije presudu u korist Sofije Grmuše i Aleksandre Vranješ, nakon njihove tužbe protiv entiteta zbog diskriminatorskog ponašanja pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Presudom je utvrđeno da su članice neformalne grupe “Pravda za Davida” trpjele kontinuiranu diskriminaciju od strane pripadnika policije Republike Srpske.

The post Za gotovo tri godine suđenja aktivistima “Pravde za Davida“ saslušana samo četiri svjedoka first appeared on Gerila.info.

Banjalučki advokat Dario Sandić, koji je protiv Dodika i Viškovića podnio krivičnu prijavu, objavio je kako mu je iz banjalučkog Okružnog tužilaštva dostavljeno obavještenje da je postupajući tužilac ocijenio da nema osnova da su prijavljeni počinili krivično djelo za koje su prijavljeni “te da se njihove izjave u medijima ne mogu okarakterisati kao krivično djelo”.

Sandić je naveo kako je protiv ovakve odluke podnio pritužbu glavnom tužiocu OJT Banjaluka, Zoranu Bulatoviću. U pritužbi je, navodi, pitao zašto postupajući tužilac nije ispitao prijavljene Dodika i Viškovića, zašto nije ispitan službenik koji je dobio otkaz zbog nedolaska na posao i zašto nisu učinjene nikakve aktivnosti u Sekretarijatu Vlade kako bi se utvrdilo ko dolazi na posao a ko ne.

Radovan Višković je u januaru ove godine rekao kako u Vladi postoje desetine onih koji su zaposleni i primaju platu ali ne dolaze na posao. Rekao je i da je sa desetak ljudi prekinut radni odnos zbog toga. Nije navodio imena.

“Ovim sam htio da rukovodiocima i onim koji su to dozvolili da ukažem da na to nemaju pravo ni ovlašćenja i da je zakon stariji od nekih njihovih odluka i ponašanja“, rekao je tada Višković.

Nije poznato da li su rukovodioci koji su dozvolili protivzakonito ponašanje kažnjeni a nije poznato ni zašto Višković ukoliko je znao za sve to ništa nije prijavio nadležnom tužilaštvu.

Iz banjalučkog Okružnog tužilaštva su odgovorili da je prijava protiv Dodika i Viškovića proslijeđena Republičkom javnom tužilaštvu i da sve odgovore treba tražiti sa te adrese.

GERILA info

The post Okružno tužilaštvo: Nema odgovornosti Viškovića i Dodika! first appeared on Gerila.info.

piše BIRN BiH

The post Zeljković i ostali: Ponovo odgođeno ročište zbog bolesti jednog od optuženih first appeared on Gerila.info.

Pet godina nakon napada zbog kojeg su na pet odnosno četiri godine osuđeni Marko Čolić i Nedeljko Dukić ne zna se ko su nalogodavci napada. Kovačević je u više navrata ponovio kako je nadležnom tužiocu banjalučkog Okružnog tužilaštva rekao u koga sumnja i zbog čega tužilaštvo po tim saznanjima nije učinilo ništa. U tužilaštvu su, takođe u nekoliko navrata, tvrdili da su oni iscrpili sve mogućnosti i da ne postoje indicije da je napad neko naručio. Tako su im bar tvrdili uhapšeni napadači.

Činjenica je, međutim, da tužilaštvo nije saslušalo lice za koje je Kovačević rekao da sumnja u njega. Činjenica je da tužilaštvo nije saslušalo ni Milorada Dodika i tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragana Lukača na okolnosti njihovih saznanja o napadu. Obojica su dan nakon napada na Kovačevića na konferenciji za novinare tvrdili da iza napada ne stoji politika. Tužilaštvo nije zanimalo kako to Dodik i Lukač znaju.

Marko Čolić i Nedeljko Dukić su Kovačevića sačekali u zasjedi ispred njegove zgrade i napali su ga metalnim palicama. On je zadobio više teških povreda glave. Napadači su uhapšeni jer je Čolić napravio dvije kardinalne greške. Ispala mu je metalna palica prilikom bijega sa mjesta događaja. Po palicu je došao sutradan ujutro kada su ga vidjeli stanari a vidjeli su i registarske tablice kombija u koji je ušao. Policija nakon toga nije imala većih problema da identifikuje vlasnika kombija a kasnije i Marka Čolića kao jednog od napadača.

Suđenja Čoliću i Dukiću vođena su odvojeno jer je Dukić jedno vrijeme bio u bjekstvu. On je nakon predaje priznao krivično djelo.

Inače, banjalučka Alternativna televizija i RTRS su dok je Kovačević bio u bolnici na svojim portalima objavili tekst tabloida Informer iz Beograda u kojem je, između ostalog, napisano da je napadnuti novinar pripremao puzajući državni udar kao i da je od USAID dobio 80 000 dolara. Kovačević je zbog klevete tužio RTRS i ATV. Postupak protiv RTRS je okončan pravosnažno u njegovu korist dok je apelacija na presudu u korist ATV (Osnovni sud u Banjaluci je za isti tekst proglasio RTRS krivim a ATV nevinim) trenutno na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

GERILA info

The post Pet godina od napada, nalogodavci nepoznati first appeared on Gerila.info.

Jelena Florijan, koja je u aprilu osuđena na godinu dana za isto djelo koje se na teret stavlja optuženom Grujiću, inspektoru Policijske uprave (PU) Banjaluka, svjedočila je na poziv sudije banjalučkog Okružnog suda Branimira Jukića. Ona je kazala da ne zna da li je iko tražio novac od Vidića, a da je on, za vrijeme istrage po prijavi o učinjenom krivičnom djelu, sâm nudio novac, usluge, plakao i vrijeđao inspektore.

“I ja i kolega Grujić smo, kada je na jednom sastanku nudio novac da izvještaj ne bude napisan ili da bar ne ode u medije, kategorično to odbili i rekli smo mu da to više ne pominje”, rekla je Florijan.

Ona je u svjedočenju kazala i da je video-snimak koji je kao dokazni materijal prikazan na sudu – na kojem se vidi i čuje kako razgovara sa Branislavom Vidićem u kancelariji u banjalučkoj Policijskoj upravi – isječen i da nije prikazan kompletan.

“Zašto ste onda priznali krivično djelo? Jeste li vidjeli šta piše u optužnici?” pitao je Jelenu Florijan tužilac Republičkog javnog tužilaštva Goran Glamočanin.

Ovo tužilaštvo je, u aprilu ove godine, pristalo na nagodbu i sporazumno priznanje krivice kojim je banjalučka inspektorica osuđena na godinu dana zatvora.

“Ja jesam potpisala sporazum, ali sam bila osuđena i prije toga. Mene su osudili novinari, ovi koji sjede u sudnici, i moje kolege”, rekla je bivša inspektorica banjalučke Policije.

Ona je kazala da je, odmah nakon što je završila ispitivanje Branislava Vidića u svojstvu osumnjičenog, u februaru 2020. godine lišena slobode a da nije ni znala zbog čega, kao i da je dva sata držana bez prisustva advokata i da su je kolege maltretirale.

Florijan je rekla i da su se, dok je trajala istraga, za predmet “Vidić” interesovali pojedinci iz vrha Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) i Policijske uprave Banjaluka, kao i da je to pravilo određeni pritisak na nju, koja je dužila taj predmet.

Tužilac Glamočanin je pitao da li je svjedok Jelena Florijan prijavila nadležnima da je Vidić, koji je bio pod istragom, njoj i kolegi nudio mito, na šta je Florijan odgovorila da nije jer njegove ponude nije shvatala ozbiljno.

Odgovarajući na pitanje Željka Višića, advokata optuženog Grujića, ona je kazala da, koliko se sjeća, Grujić nije bio u njenom timu u vrijeme kada su u restoranu “Sirano” sjedili sa Vidićem.

“Zašto vi upućujete Vidića da preda dokumentaciju Grujiću ako nije dio vašeg tima? Zašto niste rekli da donese vama ili na prijavnicu?” pitao je sudija Jukić.

Florijan je odgovorila da je samo zamolila kolegu da joj izađe u susret i pokupi dokumentaciju, sa čijim dostavljanjem je Vidić odugovlačio.

Prema presudi iz aprila, inspektorica banjalučke Policijske uprave kriva je jer je, zajedno sa kolegom Nenadom Grujićem, u svojstvu policijskog službenika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, od Branislava Vidića, direktora Srednjoškolskog doma u ovom gradu, zahtijevala i uzela mito, nudeći mu u zamjenu sastavljanje za njega povoljnijeg izvještaja o krivičnom djelu “koji će lakše pasti na Tužilaštvu”. Ona je iskoristila zakonsku mogućnost i nedavne izmjene Zakona u RS-u i otkupila kaznu zatvora, o čemu je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) već izvještavala.

Branislav Vidić je bio pod istragom zbog nekoliko prijava i osnova sumnje u zloupotrebu položaja i nenamjensko trošenje budžetskih sredstava u Srednjoškolskom domu u Banjaluci.

Suđenje će biti nastavljeno 18. novembra, kada će Tužilaštvo i Odbrana iznijeti završne riječi.

 

The post Završne riječi na suđenju banjalučkom policijskom inspektoru 18. novembra first appeared on Gerila.info.

Šta je ono što donosi Vaše imenovanje na mjesto glavnog tužioca OJT Banjaluka u odnosu na Vašeg prethodnika?

Tužilaštvo je jedan tradicionalan organ koji radi na osnovu zakona. Očekivati neke radikalne i velike promjene u samom radu po predmetima nije realno. Međutim, u organizaciji rada u pristupu naravno da je realno očekivati i do njih će svakako doći. Ja mislim da sam ja dosadašnjim stavom i ponašanjem prema novinarima pokazao jednu novinu u radu a to je da želim, a to i sad ponavljam da želim, da otvorim tužilaštvo medijima i javnosti, da promjenimo taj odnos prema medijima. Drugo moje nastojanje je da razbijemo tu famu oko postojanja nekih nezgodnih tema, oko aferaških predmeta i tako dalje. Možemo razgovarati o svakoj temi, o svakom predmetu i od toga u budućnosti nećemo bježati. Još jedna novina je to što smo mi do sada odgovarali na pitanja novinara a od sada želimo da preduhitrimo pitanja i da u javnost izađemo sa informacijom a da nas to niko nije pitao. U radu ovog tužilaštva ima i lijepih i afirmativnih stvari za koje nas, naravno, niko ne pita. Novinari uvijek pitaju za one negativne primjere iz prakse i ako mi budemo ćutali onda se i dalje neće znati da mi povlačimo i dobre poteze. Primjera radi, imali smo saobraćajnu nesreću u Kotor Varoši gdje je mlad momak koji već četvrti put vozi u alkoholisanom stanju i kojem su već tri puta izricane prekršajne mjere oduzimanja vozačke dozvole i sad za vrijeme zabrane ponovo u alkoholisanom stanju je uzrokovao saobraćajnu nesreću u kojoj je smrtno stradao njegov sugrađanin. Išli smo na mjeru pritvora, pravdali to presudama Ustavnog suda BiH jer je pritvor u saobraćaju jako rijetka stvar. Okružni sud nam je uvažio zahtjev, odredio pritvor i lice se nalazi u pritvoru. Objavili smo optužnicu za Piralen u krugu Incela, jedno vrijeme je javnost jako bila zainteresovana, novinari su svaki dan pitali šta je sa tim i to je postalo afera Piralen. Dolje ima više pravnih subjekata, više izvršilaca, više djela ali jednu optužnicu smo podigli, niko nas nije za to pitao ali smo je objavili. Vjerujem i gradonačelnik kada je pročita, jer i on je skoro baš na tu temu se nešto referisao…da ne idem dalje nekada ćemo izlaziti u javnost sa informacijama za koje nas niko nije pitao da bi smo preduhitrili interesovanje jer mislimo da je to za rad ovog tužilaštva jako korisno.

Protiv koga je podignuta optužnica u slučaju Piralen?

Čovjek se zove Šmitran, na sajtu ima kompletna optužnica i potvrđena je. Na sajt kačimo optužnice koje su potvrđene ali u saopštenjima mi izlazimo i izlazićemo i sa optužnicama koje smo podigli i koje još nisu potvrđene. Nekada je bitno objaviti i to.

Kada spominjete pritvor, imali smo slučaj nedavno na svadbi u Banjaluci kada nije određena mjera pritvora i kada je dežurni tužilac okarakterisao ubod nožem i napad kao teške tjelesne povrede a ne pokušaj ubistva. Šta se dešava sa tim slučajem? Da li Vam je policija dostavila izvještaj?

Priča je malo drugačija. S obzirom da se nama javio Slobodan Vasković a i Vi lično a i porodica Blagojević. Kao da je jedan te isti čovjek pisao to jer su se sva tri akta obrušila na dežurnog tužioca Vukašina Kondića ali i na mene, kako smo mogli to dozvoliti i tako a za šta ja stvarno nisam znao jer me nije konsultovao. Da me je konsultovao ja sam to do sada u svojoj praksi hiljadu puta rekao svima ako nož radi u predjelu glave, vrata, grudnog koša ili stomaka to je uvijek pokušaj ubistva. Ja sam onda zvao Policijsku upravu da mi dostave izvještaj kakav je takav je a on naravno u ovom momentu nije cjelovit da bih ga ja zaveo kao pokušaj ubistva i dodjelio u rad tužiocu. Trenutno smo mi to zaveli kao pokušaj ubistva i trenutno je to kod šefice Odjela za krvne i seksualne delikte, dogovorili smo se da to još proučimo…Zašto je tužilac…dežurnom tužiocu sam, bez namjere da ga pravdam jer da je meni neko rekao da je čovjek uboden nožem u oko to bi automatski bilo kvalifikovano kao pokušaj ubistva tu nema razgovora. Jer ne može niko nikog ubosti nožem malo pa da kaže ja sam išao da ga tjelesno povrijedim. Niko ne zna koliko će nož ući, dva ili šest centimetara. Ovdje je u konkretnom slučaju ušao osam i falio je jedan centimetar da razori moždanu masu i onda bi imali ubistvo a ne pokušaj ubistva. Međutim, kada se komunicira sa policijom, neposredno nakon događaja i preko telefona ti nemaš ništa napisano pred sobom onda dođe do takvih stvari. Drugo, iskreno da Vam kažem, i kada je došao ovaj materijal to je nevjerovatno da na svadbi u po bijela dana u sali koja ima 200 ljudi niko neće da kaže šta se dogodilo. Mi imamo 13 ili 17 saslušanih lica i „Ja nisam vidio“. I ispada da su njih sce četvorica ustali sa noževima, ko ga je ubo….Sad dovede te u poziciju da kažeš ovo je tučnjava kad je u tuči neko zadobio tešku povredu i tako opasnu po život onda se odgovara za učestvovanje u tuči. Dok ne utvrdiš ko ga je ubo nožem. E sad tu ima nekoliko indirektnih dobrih dokaza. U ovom momentu (6.8.2021) još uvijek oštećeni nije saslušan jer su se nekoliko dana borili za njegov život. Ja sam primio njegovog rođenog brata i sestru koji kažu da on još nije u stanju da da izjavu a vjerujte da je mi željno očekujemo. To će nam biti prioritetan predmet. Ako on kaže ja sam vidio ko meni prilazi i ko me je ubo onda nema nikakvog razgovora da li je to pokušaj ubistva i da li je to taj čovjek. Taj će odgovarati za pokušaj ubistva ovi ostali za učestvovanje u tuči jer i oni su pritrčali i nastavili ga tući nogama i rukama.

Spominjete da niko od svjedoka nije mogao da potvrdi bilo šta konkretno. Meni to na neki način potvrđuje da ljudi nemaju povjerenje u institucije, pravosudni sistem, u policiju jer se očigledno boje. Ljudi se plaše da kažu, nije to ni prvi slučaj…

Možda se boje i ovih napadača. I oni su svakakvi i nikakvi. A može drugi razlog biti i to. Ne vjerujem ali ima tu ljudi koji su bliski i oštećenom. Pa valjda bi svako od nas rekao zbog oštećenog ma vidio sam onaj ga je udario. Ne znam kako mu je ime ali ima 180, mršav je…Ima nekoliko takvih izjava koje mene navode na razmišljanje i mi ćemo kada tužilac preuzme predmet izvršiti radnje prepoznavanja baš tih koje su opisali. Pa ćemo ih poredati pet, šest i pitati koji je od ovih. Tako da je vjerovatno to razlog zašto se tužilac koji je 61. godište, koji nije juče došao ovdje rekao teška tjelesna opasna po život a nije rekao pokušaj ubistva. Mislim da tu nema neke zle namjere ali tako je ispalo. Ja sam porodici obećao da ću tu nepravdu ispraviti i ja sam dobio nedovršen izvještaj, zaveo ga kao pokušaj ubistva, zaveo to lice za koje ja mislim da ga je ubolo nožem za pokušaj ubistva.

Slučaj koji više od tri godine zaokuplja pažnju javnosti pogotovo u Banjaluci ali i u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini je slučaj zbog kojeg je Tužilaštvo u Banjaluci najviše puta spomenuto u medijima u protekle tri godine kao i tužioci poimenično. To je slučaj Dragičević. Kako Vi gledate na taj slučaj? Niste bili glavni tužilac u vrijeme ubistva i kada je pokrenuta istraga ali ste bili tužilac a evo sada ste glavni tužilac. Kako gledate na taj slučaj? Da li je tužilaštvo bilo dovoljno transparentno kada je u pitanju slučaj ubistva Davida Dragičevića?

Prije direktnog odgovora na to Vaše pitanje da li je Tužilaštvo bilo dovoljno ili je moglo biti transparentnije u tom slučaju želim Vam nešto drugo reći. Predmet Dragičević je predmet koji je pokvario odnose između Tužilaštva i Policije, između Tužilaštva i medija, između Tužilaštva i javnosti.

Između Policije i medija, između Policije i javnosti…

To je predmet koji je uzrokavao ovako negativan stav prema svima i prema Policiji i prema Tužilaštvu, prema pravosuđu u BiH i tako dalje. Zato mislim da o njemu treba razgovarati i treba to malo približiti javnosti. Ja hoću da Vi lično kao Vladimir Kovačević ali i javnost preko Vas da zna. Mi smo tu istragu vodili intezivno. U tom predmetu postoji 1978 akata, priloga, dokaza. Zašto Vam ovo ovako precizno govorim? Zato što sam ja predmet, zajedno sa Daliborom Vrećom nosio u Sarajevo i predao ga u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje je pregledalo svaki papir i prebrojalo pred nama. Znači, još jednom ponavljam 1978 priloga. Sad ja Vas pitam kako može nastati 1978 priloga? Može nastati samo ako vodiš istragu, ako intezivno vodiš istragu, ako zbilja radiš u istrazi onda o svakoj preduzetoj istražnoj radnji nastaje dokument. Tako veliki broj dokaza govori da smo mi tu istragu intezivno radili.

Gdje je onda bio problem?

Problem je bio što možda ovako otvoreno nismo izlazili u javnost i nismo to saopštavali građanima odnosno javnosti. Znači istraga je intezivno rađena. Još jedna stvar, sami ste rekli da ja sad nastupam malo post festum, Suzana Radanović i Davor Dragičević su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i ta apelacija je usvojena. Usvojena je apelacija i kada čovjek pročita tu presudu koja ima oko sto stranica ona je do te mjere afirmativna za OJT u Banjaluci. To prije svega razumiju pravnici ali ja želim da pojasnim Vama. Na sto mjesta u toj presudi piše da je OJT u Banjaluci kvalifikovalo to kao ubistvo i donijelo naredbu o sprovođenju istrage, da vodi istragu i da je predmet živ, da se istraga provodi i da predmet neće biti zatvoren sljedećih trideset godina dok se ne nađe ko ga je ubio. Znači na sto mjesta Ustavi sud BiH afirmativno govori o OJT u Banjaluci i spočitava jednu stvar. Samo jednu stvar. I pita se zašto prvih 100 dana nije donesena naredba o sprovođenju istrage. To je ta činjenica zbog koje su oni usvojili apelaciju. Koja je irelevantna činjenica ali dobro. Zašto Tužilaštvo nije u prvih 100 dana donijelo naredbu o sprovođenju istrage.

Šta je razlog?

Ja mislim da je trebalo i da je moglo donijeti i prije toga. Glupo je da kažem da li je to moglo 42. dan ili 51. dan…

Ifet Feraget, advokat porodice Dragičević, kaže da su postojali uslovi da naredba o sprovođenju istrage bude donesena dan nakon pronalaska tijela. Slažete li se sa tom njegovom tvrdnjom? Zašto je, naravno da javnost zanima i pita o stvarima koje su negativne, zašto se čekalo 100 dana? Govori se u javnosti, godinama, o pritisku na Tužilaštvo o prijetnjama, o pozivima ministra unutrašnjih poslova. Da li je to jedan od razloga zašto se odgađao početak istrage? Ustavni sud usvajanjem apelacije navodi da je istraga mogla biti drugačija, da to ne znači da je postojala zla namjera ali da je istraga mogla biti drugačija, da je počela na vrijeme.

Pazite, i tih 100 dana kada nije bilo naredbe istraga se provodila i radnje su preduzimane. Nije to 100 dana koji su propali. U tih 100 dana je rađeno svašta nešto, nije to otišlo u vjetar. Recimo u tih 100 dana je saslušana ona žena koja je na moje uši izjavila da je to bio neljudki krik. Kada sam je pitao koliko ljudi ima ispod prozora ona je rekla dvojica ili čak trojica. Znači on je stradao u sukobu sa vjerovatno trojicom ljudi na obali Crkvene i tako dalje. U tih prvih sto dana je saslušana taj svjedok pod čijim je to prozorima bilo. U tih prvih sto dana je preduzeto čitav niz istražnih radnji. I ja mislim i ja sad mislim a mislio sam i onda da je naredbu trebalo donijeti ranije, ne mogu precizno reći, to bih morao pitati Lepira ili Vreću, što nije donesena 15. dan ili ne znam…ali mislim da je trebala biti ranije donesena. Bila je stalno dilema kod tih ljudi, ja sam povremeno ulazio kod Lepira i uključivao se, oko načina pa razbijanja fame da li je bila provala u Rađenovu kuću. I bilo je sve oko te naredbe, pa sutra ćemo pa prekosutra ćemo i tako je prošlo tih 100 dana a ja evo i sad kažem trebala je biti donesena ranije. Kada smo je donosili i tada je bilo dileme, i tada je bilo u ovoj kancelariji lomljenja donijeti ili ne donijeti, da li je ubistvo ili nije ubistvo. Ja sam išao sa Vrećom u Zagreb po onaj nalaz Medicinskog fakulteta obe obdukcije, povreda, uzroka…tako da nisam direktno radio na tome ali sam bio uključen. Naredba jeste trebala biti donesena ranije a evo zašto nije, znači te dileme koje su njih razdirale prvih 100 dana su uzrokovale da se donese sa malim zakašnjenjam. Da je nismo donijeli vjerujem da bi nekome koža otišla na šiljak obzirom da je i tad kada je donesena bilo kontra mišljenja. Da li je ubistvo ili nije ubistvo, da li je zadesna smrt…Za mene nije bilo dileme da li je ubijen. Sjetio sam se one pjesme Zdravka Čolića “Ona spava”. Pjesma je uspomena na djevojku koja je bježala od šestorice koji su je jurili da je siluju, ona nije željela da bude silovana i skočila je sa šestog sprata u smrt i legendu. I ovdje je identično. Ne moram ja tebe udariti maljem po glavi, čekićem u glavu ali kada te dovedem u bezizlaznu situaciju da moraš skočiti u Crkvenu. David Dragičević je živ upao u vodu ali živ čovjek je i ošamućen čovjek. Živ čovjek je i onesvješćen čovjek. Živ je ušao u vodu. To je poslije šesnaest doktora potvrdilo da je živ ušao u vodu i da je neposredni uzrok smrti davljenje, odnosno utapanje. Sad kako je tijelo dospjelo u vodu? Dospjelo je u sukobu sa ova tri lica.  Ova žena je posvjedočila da je to bio takav pljusak u vodu kao da je neko dasku bacio. Sad ostaje ono što ne znamo, da li ga je neko bacio ili gurnuo ili ga je natjerao da skoči. Po mom mišljenju ni tada ni sada nije bilo nikakve dileme da li je David Dragičević ubijen. Jeste ubijen. Ostaje i dalje enigma ko ga je ubio, s kim je bio u sukobu. U međuvremenu su raščišćene neke stvari poput one provale u kuću Rađena i tako dalje.

Te provale nije bilo

Ono što ja želim je da Vi lično a i javnost sazna. Kada sam ja došao na mjesto V.D kad je Lepir otišao u penziju u decembru prvo što sam uradio ja sam zvao Vreću i razgovarali smo o tom predmetu. Tražio sam da vidim kada je preduzeta posljednja procesna radnja u tom predmetu. Kad smo nas dvojica konstatovali da se 13 mjeseci u predmetu ništa nije dogodilo, niko olovku nije ubo u papir, onda čovjek zaključi da se tu ništa ne događa i da dalje ovako ne može. Javnost očekuje da se tu nešto radi a ništa se ne radi. Onda sam ja sam zaključio da je ovdje neophodna svježa krv u predmetu. Tražio sam, a to nije jednostavno ni lako, da se spis proslijedi tužilaštvu BiH. Pogodilo se da Ifet Feraget svaki dan to predlaže, da Pravda za Davida svaki dan to predlaže. Oni iz svojih razloga a ja iz svojih. Jer ja ne mogu poslati predmet neko ga mora od mene tražiti da bi on tamo otišao. Mi smo iskoristili povoljnu okolnost da su Memić i Dragičević postali dva predmeta od interesa za cijelu BiH da su do te mjere postali medijski eksploatisani da je to ta caka koja omogućuje da se gore predmet preuzme. Zvali su nas, tražili su predmet i ja i Vrećo smo odnijelii predmet gore. U 27 kartonskih fascikli, 1987 priloga. Nakon toga sam ja tek u presudi Ustavnog suda BiH pročitao da su oni preuzeli predmet. Želja je bila da tu sad uđu neke druge snage, poput SIPE, koje bi u saradnji sa MUP RS, ne možeš ti njega zaobići, i da dovedu do rezultata. Ne da se bavimo perifernim stvarima poput gaća i tako dalje nego da neko istraži stvarno to ubistvo. To je bila namjera.

Nisu periferne stvari gaće ukoliko su nestale u pokušaju da se zametnu dokazi.

U odnosu na glavni predmet.

U odnosu na glavni predmet ali jako je bitno ukoliko je neko pokušao da zametne tragove i skloni dokaze. Ako je, kažem.

Ne, ne…nijedan predmet nije periferan ali mislio sam u odnosu na glavni predmet, u odnosu na ubistvo…

U redu. Predmet je u Tužilaštvu BiH. Zaključujem da nemate ništa protiv toga. Da li je, međutim, OJT u tri godine koliko je predmet bio u ovoj zgradi došlo imalo bliže otkrivanju ubica, potencijalnih nalogodavaca u odnosu na onaj stoti dan kada je pokrenuta istraga?

Raščišćene su neke dileme ali do izvršioca nismo došli. E sad, ne znam kako to napisati lijepo a da bude kako sam želio reći. Jeste li Vi ikada u životu čuli da je tužilac otišao u Mrkonjić Grad i otkrio ko tamo krade auta? Jeste li ikada čuli da je tužilac otišao u Trebinje i otkrio ko tamo provaljuje u sušnice i krade suvo meso iz sušnica?

Znam na šta aludirate.

E, ovdje se ti ljudi, prije svega roditelji koji su izgubili dijete pa onda građani koji se sa njima solidarišu… Ja na to gledam potpuno mirno i sa simpatijama dok se ne pretjera mjera. Nemam ništa ni protiv Pravde za Davida ne daj Bože. Sto puta sam rekao, sad pravim malu digresiju, hvala Bogu što postoji televizija BN jer da je nema onda bi slušali samo jedne te iste, jedno te isto i tako dalje. Bog dao da postoji i drugo mišljenje. Tako i ovdje…

Ljudi dolaze pred Tužilaštvo. Zakačili su se za rečenicu Tužilašvo vodi istragu. Vodi ali tužilac je preuzeo sve živo što je mogao i sad više ne zna ni šta bi i sad čeka da policija uhapsi nekoga i da ga dovede ovdje i da ga svežemo, da ga strpamo dolje, imamo mi pritvorske jedinice…MUP RS je stalno na potezu a protesti su pred Tužilaštvom. Mi se s tim nosimo kako znamo i umijemo. Čak jednom smo imali onaj incident sa jednom tužiteljicom. Ali nikad tužilac neće uhapsiti jednog ili dvojicu ili trojicu koji su bili u sukobu sa Davidom Dragičevićem nego ćemo nakon toga procesuirati. Čini mi se da je MUP na potezu. Zbog toga što se to ne događa mi smo i poželjeli daj da uđe neka druga agencija za provođenje zakona, neka se zove kako god se zove, ali da stvarno istraži taj slučaj i da utvrdi kao je David Dragičević stradao i ko ga je ubio. To je naša iskrena želja.

Da se vratim na te gaće. I o tom slučaju se stalno negativno izvještava. Ja se pitam zašto je to tako. Oni ljudi stoje na trotoaru, razvukli transparent hoće da ubiju Vreću, nema šta ne govore i šta ne pišu. I sad sam sebe pitam, Bože ti što stoje na trotoaru pa oni imaju isti interes kao i Vrećo. Oni žele da ova dvojica budu optuženi, Vrećo digao optužnicu i ide u sudnicu i zastupa tu optužnicu sa željom da oni budu proglašeni krivima i kažnjeni po zakonu. Imaju isti interes a jedni protiv drugih atakuju. To je ili nerazumjevanje ili neznanje. Druga stvar, sud pusti u sudnicu te ljude. Meni Vrećo kaže, ja kad god ustanem da nešto kažem dvije žene ćute ništa ne govora ali drže transparent. Ja sjednem one spuste, ja ustanem da nešto kažem one podignu. U sudnici, to je takva presija…Hoće li iko o tome nešto afirmativno napisati, pa da kaže Dalibor Vrećo se izdigao u jednom momentu iz te kaljuge i optužio dvojicu svojih dojučerašnjih saradnika, iskazao profesionalizam i ušao u sudnicu da protiv njih zastupa optužnicu. Ne. I dalje se negativno piše i o Vreći i o slučaju. Kaže se da ne može on zastupati optužnicu protiv svojih da bi odbrana predložila da se u tom predmetu Dalibor Vrećo sasluša kao svjedok.

Jeste li odlučili o zahtjevu za njegovim izuzećem?

Jesam i naravno odbio sam kao nedozvoljen zahtjev. Možete misliti da čovjek koji zastupa optužnicu da u tom istom predmetu bude i svjedok. Pa ne može to. Vidim usvojili su zahtjev da saslušaju Lepira. On je penzioner pa može biti saslušan.

Da li je mogao drugi tužilac voditi slučaj nestanka donjeg veša s obzirom na te okolnosti koje ste Vi spomenuli da je Vrećo već sarađivao sa tim ljudima?

Vrlo je nezgodno meni sada dati taj predmet nekom drugom tužiocu da ga radi jer će svako reći pa dobro on ga radi već tri godine i sve o tome zna što bih ja ulazio sad u taj predmet i učio ga ispočetka kad on to sve zna. Drugo, otpao mu je onaj, otišao u Sarajevo, mora i njemu nešto ostati od toga. A i nema nekog razloga da ga zamijenim. Jesu li bacili gaće, nisu li bacili gaće? Jesu li time spriječili dokazivanje, nisu li spriječili dokazivanje? Eto to je sva priča…

Ljudi koji kritikuju i Vreću i čitav taj proces pred sudom smatraju da je trebao još neko biti obuhvaćen optužnicom a ne samo Bošnjak i Marijanac. Smatra se na neki način da su njih dvojica žrtvovani.

Bila je i prijava protiv Kojdić Siniše koja je odbačena gdje je bila pritužba. Riješena je pritužba sa velikom pažnjom. Nije sad to ajmo mi zaštiti Kojdić Sinišu a optužiti drugu dvojicu, mislim nema logike, optužiš dva policijska službenika a trećeg nećeš. Znači isto kao za Mišu Wolfa i ove policajce. Danas u ovom slučaju nisi ništa kriv a u drugom slučaju si kriv. Kod tog Wolfa imamo slučaj da smo obustavili istragu i ja sam odbio pritužbu a sutradan ujutro smo podigli optužnicu protiv Miše Wolfa i četiri policajca za hapšenje pred Hramom Hrista Spasitelja onog Šveđanina.

Eto, iz tih razloga je Vrećo na tom predmetu. Ali treba na to gledati da je i njemu u interesu da budu proglašeni krivima a ne nešto drugo. I zato ide u sudnicu, izlaže se neprijatnostima, eno ga sasušio se, ima 40 kila. Život je njemu postao pakao od čitavog ovog slučaja.

Da li je bilo pritisaka na Tužilaštvo od strane MUP-a? I to pitanje se protezalo mjesecima, taj famozni poziv ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača Želimiru Lepiru gdje je navodno traženo da se ne ide u istragu. Koliko znate o tome? Da li je bilo pritisaka i da li ima pritisaka?

Ja bih volio da to pitate Lepira a ne mene. Sad da ja kažem čuo sam ili nisam čuo.

Ima li sada pritisaka?

Nema, nema…

A na koji način je pogoršan odnos između policije i tužilaštva?

Htio sam reći da su ti odnosi, sa ovim predmetom i bio je još jedan, narušeni i da nisu na nivou na kakvom su bili. To mi ojećamo u svakodnevnom radu i ja to imam hrabrosti da kažem. Prostora za poboljšanjem te saradnje i te kako ima ali tu smo gdje jesmo. Radićemo da te odnose poboljšamo i da podignemo kvalitet rada a ovo me nemojte pitati, to pitajte Lepira. Sad pritisaka nema, ja kao Zoran Bulatović nikada nisam doživio da me neko zove da neko na mene vrši uticaj i mislim da to nije ni moguće. Minsitru pravde sam rekao ranije, ministre da znate da je izabran čovjek koji nije ničiji kandidat, ni stranački ni politički…

Vratimo se kratko na apelaciju. Tamo se navodi da Tužilaštvo nije bilo obavješteno o konferenciji koja je organizovana u Policijskoj upravi.

Ja mislim da je to nesporna činjenica da mi nismo za to znali. Da su oni to organizovali i održali. I mi smo se iznenadili.

Da li je tu bilo prostora za reakciju Tužilaštva?

Pa šta možeš uraditi kada to već bude? Da nekoga kritikuješ, da nekome kažeš kako ćete to raditi bez nas?

Da li je bilo prostora za saslušanje policijskih službenika, počevši od Darka Ilića, tadašnjeg načelnika Policijske uprave, načelnika sektora…koji su, ispostavilo se, iznijeli na toj konferencijii niz neistina. Oni su izašli sa tvrdnjama, ne sa pretpostavkama, da je David Dragičević opljačkao kuću, da je nestretno nastradao, da je narkoman, da je svašta nešto…što je na kraju izazvalo reakciju građana kakvu je izazvalo? Da li je Tužilaštvo saslušalo bilo koga od njih da ispita okolnosti na koje su oni imali takva saznanja? Na osnovu čega su oni tvrdili da nešto znaju a što se na kraju ispostavilo kao neistina? Ima li tu osnova za bilo kakvu istragu?

Mi možemo povesti istragu, o bilo kome ili bilo kakvu. Kad postoji osnov sumnje ali koja se na nečemu zasniva. Osnov sumnje da je neko počinio neko kriviično djelo. U ovom slučaju ljudi izlaze na televiziju iznose neke činjenice. Nemaš ti nikakvih saznanja sad da on time čini neko krivično djelo.

Ima li sad osnova? Ili je zatarilo?

Zastarilo nije, ne zastarjevaju baš tako lako djela. Te tvrdnje da li predstavljaju, objektivno, krivično djelo…

Može li se smatrati da su te izjave date svjesno u cilju zataškavanja slučaja?

I sad je to teško reći jesu li oni te izjave svjesno dali da bi zataškali slučaj. Dok na drugoj strani ne budemo imali otkrivenu istinu i izvršioce. Tako da, tu je i moralna i materijalna i disciplinska i politička odgovornost očigledna. I za radnike MUP-a, i za doktora Karana i tako dalje. Ali da stanemo kod krivične odgovornosti jer o njoj je jako teško govoriti sad. Ali da nisu trebali održati konferenciju nisu trebali. Nisu trebali izaći sa takvim tvrdnjama, to je napravilo čitavu ujdurmu u ovoj državii. Ta konferencija i te tvrdnje. To je bilo okidač za sve poslije što nam se dogodilo.

Hoću još nešto da znate. Mi u tom predmetu nismo štedili ni sebe ni vrijeme, ni pare. Mi smo provodili vještačenje i u Norveškoj i preko Centra u Beogradu skandinavskih zemalja. Išao je Vrećo po nalaze u Norvešku i tako dalje. Sa onih brisanih kamera da vidimo mogu li se vratiti snimci da išta uspijemo, znači uložen je veliki trud i pare da to raščistimo. Do sad nismo uspjeli. Ja i dalje živim i nadi da će se uspjeti. Međutim imajući u vidu da mi u regiji banjalučkoj imamo 25 nerazjašnjenih ubistava, da je tu Vukelić, da je tu Irena Predojević, da su tu vrlo teški slučajevi malo me ta činjenica onespokojava ali…

Ima nekoliko ubistava nereaščišćenih i sad je David, ne mogu reći jedno od tih, ali je očigledno ubistvo koje nam je teg oko vrata.

Spominjete Vukelića. Ima li tu ikakvih pomaka u istrazi?

Ma nikakvih. Imate predmet, i otisak guma i otisak patika. Tačno se zna da su NIKE patike, da je Tigar guma, da je bila na Golf 2 i sve se zna samo se ne zna koje stajao u tim patikama. Tu ima milion odličnih dokaza ali ko je bio u patikama ne znamo. Vidjeli ste i taj pokušaj sa policijskim službenikom iz Dubice koji je devet mjeseci bio u pritvoru, na kraju ga pustiše ne može se dokazati.

Šta je sa pokretanjem istraga po službenoj dužnosti?

Mi smo jedno od tužilaštava koje ima više predmeta pokrenutih, ne po službenoj dužnosti već na osnovu novinarskih tekstova. Meni na čast služi slučaj onog Šmitrana iz opštine. Mi smo na osnovu članka pokrenuli istragu gdje je na kraju oduzeta imovinska korist od pola miliona maraka.

Možete li ispratiti novinarske natpise, činjenica je da u Republici Srpskoj gotovo na dnevnom nivou se pojavi neka afera u koju su uključeni ljudi iz vrha RS?

E sad, mi smo država koja je napravila dva tužilaštva, Specijalno i ovo naše obično. Nadležan za ministre je Bajić odnosno Specijalno tužilaštvo. Mi čitamo te natpise. Nadležnosti su nam različite. Mi imamo dosta slučajeva. Mogli bismo i više. Ali da ja Vama uzvratim lopticu, malo je istraživačkog novinarstva u Republici Srpskoj, malo je novinara koji se izistinski time bave. Oni uglavnom objave neku vijest, objave neku aferu koja njima liči na nešto. Ne možeš ti otvoriti predmet protiv nekoga ako nemaš i u lijevoj i u desnoj. Moraš imati nešto na osnovu čega bi u to krenuo. Ja spočitavam novinarima što nema malo više istraživačkog novinarstva, što nema malo više mesa da nam da činjenica. Onda bi češće radili po tim člancima. Sjećam se jednog slučaja iz novina gdje je pisalo dječak pronađen u kućici za pse. U provjeri te informacije mi smo saznali da ječak ima žive roditelje i spava u kućici za pse. I onda smo naravno otvorili istragu…Mojim dolaskom mi ćemo o ovakvim stvarima pričati i kada nas vi ne pitate.

 GERILA info

The post Intervju Zoran Bulatović: predmet Dragičević nam je kamen oko vrata first appeared on Gerila.info.

Grmuša i Ninić Vranješ su krivičnu prijavu protiv policajaca podnijele jer su ih policajci bez vidnog razloga otjerali sa javne klupe na trgu Krajine u novembru 2019. godine. Njih dvije su zbog istog postupanja banjalučke policije podnijele tužbu banjalučkom Osnovnom sudu protiv MUP-a Republike Srpske zbog diskriminacije a Osnovni sud je u decembru 2020. godine donio presudu u njihovu korist kojom je zaključio da je policija diskriminisala građane nedozvoljavajući im korištenje javnih površina u gradu. Zanimljivo je da je i pored te presude Osnovnog suda, tužilac Simonović odlučio da donese naredbu o nesprovođenju istrage protiv policajaca.

U naredbi o nesprovođenju istrage navodi se izjava policajca Miše Volfa kojom on navodi da spornog dana nije prilazio Sofiji Grmuši i Aleksandri Ninić Vranješ.

“Snimak koji postoji i koji je priložen kao dokaz govori upravo suprotno! Mišo Volf je prišao Sofiji i Aleksandri i naredio im da se raziđu iako su u tom trenutku same sjedile na klupi u centru grada. I više je nego jasno da je Mišo Volf dao netačnu, tj. lažnu izjavu o neprilaženju Sofiji i Aleksandri. U tom periodu spontana okupljanja građana iz “Pravde za Davida” trajala su u parkiću pored Hrama Hrista Spasitelja. Trg je građanima bio zabranjen od kraja 2018. godine. Jedina uloga koju je policija imala na Trgu Krajine jeste bila da rastjera bilo koga ko bi se eventualno pojavio na Trgu Krajine, a koga prepoznaju kao člana Pravde za Davida”, saopštili su iz “Pravde za Davida”.

Oni su objavili i snimak koji, kako tvrde, dokazuje to da je policijski službenik slagao u svojoj izjavi tužilaštvu jer se vidi kako upravo on prilazi i tjera sa javne klupe Sofiju Grmuša i Aleksandru Ninić Vranješ.

https://www.youtube.com/watch?v=-M1OhzVaLUI

Grmuša i Ninić Vranješ će, najavljeno je, na ovakvu odluku tužioca Aleksandra Simonovića podnijeti prigovor glavnom okružnom tužiocu Zoranu Bulatoviću. Protiv tužioca Simonovića aktivisti “Pravde za Davida”, zbog nepostupanja po krivičnoj prijavi protiv policajaca, podnijeli su pritužbu Kancelariji disciplinskog tužioca pri Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH.

GERILA info

The post Tužilaštvo neće sprovoditi istragu protiv policajaca first appeared on Gerila.info.

Banjalučko tužilaštvo napravilo je propust kada tri mjeseca nije pokrenulo istragu o smrti Davida Dragičevića, navodi se u punom tekstu odluke Ustavnog suda koju je analizirala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH). Mada postojanje brojnih propusta ne znači automatski postojanje zavjere, oni izazivaju ozbiljnu sumnju u uspješnost istrage, zaključio je Ustavni sud.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine objavio je usvojenu apelaciju Davora Dragičevića i obrazložio zašto je ona usvojena. Veliko vijeće Ustavnog suda BiH saglasno je da u okolnostima konkretnog slučaja postoji povreda apelantovog prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ustavni sud u svojoj odluci navodi niz propusta u istrazi koju je vodilo banjalučko tužilaštvo a koji su mogli da ugroze istragu. Ustavni sud, prije svega, naglašava činjenicu da je Tužilaštvu u Banjaluci trebalo 100 dana da pokrene zvaničnu istragu. Sud dalje navodi da Tužilaštvo nije ponudilo jasan razlog zašto se na naredbu o sprovođenju istrage čekalo 100 dana ukoliko su radnje već preduzimane, kao i da je ta činjenica izazvala nepovjerenje javnosti.

“Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je kod ovakvih djela upravo najvažnije promptno reagovanje odmah nakon samog događaja te Ustavni sud nalazi da ovakav postupak nije u skladu sa obavezom koja proizlazi iz Ustava BiH i člana 2. Evropske konvencije”, piše u odluci Ustavnog suda BiH.

Član 2. Konvencije odnosi se na pravo na život.

Ustavni sud ne tvrdi da je zakašnjela istraga razlog što ubistvo još nije razriješeno, ali napominje da država ima obavezu da odmah pristupi pronalaženju i otkrivanju činjenica, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sud u objavljenoj odluci navodi i da je period od 100 dana, koliko je bilo potrebno da bude donesena naredba o sprovođenju istrage, uticao da se određene istražne radnje ne mogu sprovesti.

Advokat porodice Dragičević Ifet Feraget za BIRN BiH kaže da je on na sve što je Ustavni sud BiH naveo u svojoj odluci već ranije upozoravao i tadašnjeg glavnog okružnog tužioca u Banjaluci Želimira Lepira.

“Tada je meni Lepir govorio da nisam u pravu”, kaže Feraget i dodaje kako ga je to čudilo jer je Lepir tužilac sa, kako kaže, velikim iskustvom, što za ovog advokata “dokazuje u čemu je problem”.

“Dakle, nije problem u neznanju i nestručnosti, nego je problem u političkom pritisku. Lepir sigurno dobro zna odakle dolazi taj pritisak”, kaže Feraget, dodajući kako mu je “tada rečeno kako oni vrše pojedinačne istražne radnje kako bi utvrdili postojanje osnova sumnje”.

“Ja sam Lepiru tada rekao da krše zakon na taj način i da je to zloupotreba službene dužnosti tužioca. Oni su bili dužni 24. marta donijeti naredbu o sprovođenju istrage, rukovoditi tom istragom, vršiti nadzor nad tom istragom i na taj način omogućiti zakonito pribavljanje dokaza”, kaže advokat Ifet Feraget.

On smatra i da je 100 dana prije otvaranja istrage bilo 100 dana nezakonitog postupanja u cilju zataškavanja ubistva Davida Dragičevića.

U banjalučkom Okružnom tužilaštvu nisu željeli da komentarišu odluku Ustavnog suda BiH.

“Obavještavamo Vas da je Okružno javno tužilaštvo Banja Luka predmet u vezi sa počinjenim krivičnim djelom ubistvo na štetu Davida Dragičevića, dostavilo na uvid Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, o čemu je javnost već obaviještena. U skladu sa navedenim, ne možemo komentarisati pitanja iz vašeg upita”, odgovorili su za BIRN BiH iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka.

Ustavni sud BiH u svojoj odluci po apelaciji piše da je Okružno javno tužilaštvo navelo evidentne propuste službenih lica u predmetu “Dragičević” a koji su otežali rasvjetljavanje okolnosti pod kojima se događaj desio. Kao primjere navode konferenciju koju je organizovala policija a o kojoj nije obaviješteno Tužilaštvo i tvrdnje o pljački kuće koja se nije desila.

Prema odluci, Tužilaštvo je u svom odgovoru na apelaciju navelo da je “konferencija za štampu MUP-a, koja je neuobičajena i održana bez saglasnosti, znanja i prisutnosti postupajućeg tužioca”. Tužilaštvo je dalje navelo propuste nakon prijave krađe u kući Đ.R., “jer policija nije obavila uviđaj i uzela nadzorne kamere, već je to uradio Đ.R., a onda sa komšijom A.K. nešto brisao i ispravljao, kod provođenja obdukcije dva pripadnika MUP-a su neovlašteno bacili dio odjeće Davida Dragičevića, kriminalistička obrada nekih lica, posebno Đ.R. i F.Ć., nije urađena odmah i detaljno, a tokom provođenja istrage Tužilaštvo je utvrdilo da se ne radi o provalnoj krađi, već o nekoj raspravi, jer je David Dragičević došao u kuću Đ.R. i tu se zadržao 50 minuta”.

“Pri tome Tužilaštvo je navelo kako određene propuste i radnje ‘nije moglo spriječiti’”, piše u objavljenoj odluci Ustavnog suda BiH.

Za Ozrena Perduva iz neformalne grupe “Pravda za Davida” odluka Ustavnog suda BiH je šokantna jer sadrži nekoliko priznanja Okružnog tužilaštva u Banjaluci, što aktivisti tvrde od početka slučaja “Dragičević”. On navodi da je najšokantnije to što Tužilaštvo priznaje da nije postojala pljačka kuće u ulici Velibora Janjetovića Janje u banjalučkom naselju Lauš, a što je policija uporno tvrdila i na čemu je bazirala spornu konferenciju za medije nakon pronalaska tijela Davida Dragičevića.

“Ako nije bilo provalne krađe, pa šta je onda bilo? Zašto je Đ.R., vlasnik te kuće, rekao da je bila provalna krađa? Ko mu je rekao da to kaže? Otkud predmeti iz te kuće u džepovima Davida Dragičevića ukoliko nije bilo pljačke?”, pita Perduv.

Trenutno se pred Osnovnim sudom u Banjaluci sudi inspektorima banjalučke Policijske uprave Mikici Marijancu i Zoranu Bošnjaku, koji su optuženi za sprečavanje dokazivanja u slučaju smrti Davida Dragičevića. Optužnica protiv njih podignuta je 2018., ali je suđenje počelo tek u junu 2021. godine.

Objavljene detalje iz odluke Ustavnog suda BiH, kao ni konkretna pitanja u vezi sa pljačkom kuće i predmetima pronađenim u džepovima Davida Dragičevića, za BIRN BiH nisu željeli da komentarišu u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS).

“Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske nije, niti će ikada komentarisati sudske odluke”, kratak je odgovor MUP-a RS-a.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u odluci po apelaciji Davora Dragičevića, napominje i da postojanje brojnih propusta ne znači automatski postojanje zavjere, ali da navedeni propusti u kontekstu cjelokupnog događaja izazivaju ozbiljnu sumnju u samu djelotvornost istrage.

Feraget smatra da mogućnost za adekvatnu istragu nije nepovratno izgubljena jer “dokaza ima dovoljno”. On smatra da će istraga ići u dva pravca – u pravcu istrage zloupotrebe od strane službenih lica i u pravcu istrage ubistva Davida Dragičevića. Navodi da su za njega nalogodavci ubistva konačan cilj istrage.

“Ogroman je predmet, radi se o 30 registratora. Sve ovo što mi pričamo mora biti provjereno. Nastavlja se sa ispitivanjem oštećenih za početak, a dalje zna se šta slijedi. Sad se vodi službena djelotvorna istraga. Ona je ključ”, kaže Feraget.

David Dragičević nestao je u noći sa 18. na 19. mart 2018. godine, a njegovo beživotno tijelo pronađeno je 24. marta na ušću rijeke Crkvene u Vrbas u Banjaluci. Prvobitna istraga utvrdila je da je smrt nastala utapanjem bez elemenata krivičnog djela. Tri mjeseca kasnije, banjalučko Okružno tužilaštvo je donijelo naredbu o sprovođenju istrage protiv N.N. lica zbog ubistva Davida Dragičevića. Istragu je preuzelo Državno tužilaštvo BiH.

Novinar Vladimir Šušak od početka slučaja je izvještavao o istrazi policije i Tužilaštva. On smatra da je Ustavni sud BiH, prihvatajući apelaciju Davora Dragičevića, potvrdio sumnje koje su od početka bile predmet medijskih izvještaja i analiza – da sa istragom ubistva Davida Dragičevića nešto ne štima, odnosno da ne ide onako kako bi bilo uobičajeno u sličnim slučajevima.

On na navode Ustavnog suda gleda kao na novu priliku i nadu da će slučaj konačno dobiti epilog sudskim putem.

“Navodi Ustavnog suda iz obrazloženja prihvaćene apelacije sada mogu da potaknu istragu o tome da li su brojni propusti učinjeni sticajem okolnosti ili je postojala zavjera, što je i sam Sud ostavio otvorenim pitanjem, odnosno bavio se isključivo povredom prava apelanta. To bi u konačnici moglo dovesti do izvršilaca i/ili nalogodavaca ubistva Davida Dragičevića”, smatra Šušak.

The post Odluka Ustavnog suda u slučaju “Dragičević” otkriva količinu propusta iz istrage first appeared on Gerila.info.