Britanski časopis Ekonomist u posljednjem broju donosi priču o depopulaciji Balkana u kojoj se ističe da mnoštvo problema utiče na smanjivanje stanovništva jugoistočne Evrope.

Mnogobrojni problemi u jugoistočnoj Evropi podstiču mlade, talentovane ljude da masovno napuštaju region. Zbog toga se stvara situacija u kojoj je gotovo nemoguće da se sustigne ostatak Evrope što je teško postići bez mladih, talentovanih ljudi koji bi stvorili prosperitet. Širom Balkana populacija se smanjuje i stari, a ukoliko se to ne promijeni, još više ljudi će otići, ističe se u tekstu.

Teško je izmjeriti demografske podatke na Balkanu: osim onih o rođenju i smrti, teško je doći do suštinskih podataka. Vozač kamiona koji napušta Beograd kako bi se zaposlio u Njemačkoj ne mora to navesti srpskim vlastima. Zbog komplikovane prošlosti regije, milioni njenih građana mogu dobiti pasoše susjednih “matičnih zemalja”. Pasoši su posebno atraktivni ako matična zemlja pripada EU, jer državljanstvo EU podrazumijeva pravo na rad bilo gdje u Evropskij uniji. Petina hrvatskih vlasnika pasoša koji rade u inostranstvu vjerovatno su iz Bosne i Hercegovine, a gotovo svi Moldavci koji rade na zapadu imaju rumunske dokumente. Sve to otežava da se tačno zna ko je odakle.

Međutim, dostupni podaci daju jasnu sliku. Stanovništvo svake balkanske zemlje smanjuje se zbog iseljavanja i niskog nataliteta. U prošlosti je populacija narasla nakon valova emigracije, jer su mnoge žene imale šestoro djece. Sada malo žena ima više od jednog djeteta. Srbija će do sljedeće godine možda imati više penzionera nego radno sposobnih, naglašava se u tekstu.

Kratkoročno, vlastima ne smeta iseljavanje jer se tako smanjuje nezaposlenost i povećavaju doznake iz inostranstva. Ali dugoročno, prema srpskom demografu Vladimiru Nikitoviću, situacija je katastrofalna. Oko 50.000 ljudi svake godine napusti Srbiju. Među povratnicima, oko 10.000 su penzioneri koji su svoj radni vijek proveli na Zapadu. Njihova djeca ih neće pratiti nazad.

Prema trenutnim projekcijama, Bugarska će do 2050. godine imati 39% manje ljudi nego 1990. Balkan ima neke od najnižih stopa nataliteta na svijetu. Žene u BiH imaju u prosjeku 1,3 djece, a u Hrvatskoj 1,4. Kosovo, sa prosječnom starošću stanovništva od 29 godina, ima najmlađe stanovništvo u regionu, ali stopa fertiliteta od 2,0 takođe godinama pada. Inače, stope su slične onima u zapadnoevropskim zemljama. Ali s obzirom na to da Balkan nema značajan broj doseljenika koji plaćaju porez, novca za penzionere je malo, ističe se u tekstu.

Efekti smanjivanja stanovništva su veliki. U jeku odmora tokom ljeta Rasnov, simpatični grad u Transilvaniji u Rumuniji, koji je nekada imao užurbanu pijacu, sada je prazan, sa jedva jednim otvorenim kafićem. Prije jedne generacije, njegovo etničko saksonsko stanovništvo, koje svoje korijene vuče iz srednjeg vijeka, otišlo je u Njemačku. Etnički Rumuni posao traže na drugom mjestu. Novac šalju kući starim roditeljima, ali malo se njih vraća osim kada odu u penziju. Zašto raditi u kafiću u Rasnovu kada to možete učiniti za daleko više novca u inostranstvu?

Nekoliko gradova u regionu je poraslo. Kluž, još jedan grad u Transilvaniji, trenutno je u procvatu. Glavni grad Albanije, Tirana, takođe privlači ljude. Gradonačelnik Erion Veliaj kaže da se suočava sa prilivom od 25.000 ljudi svake godine. Ali to su izuzeci.

Ova kombinacija velike emigracije, niske stope fertiliteta i slabe imigracije daje najgori mogući rezultat, kaže Krešimir Ivanda, hrvatski demograf. Grčka, Italija i Španija imaju nisku stopu nataliteta, ali privlače puno imigranata. U Poljskoj je više od milion Ukrajinaca popunilo praznine na tržištu rada koje je iseljavanje ostavilo, navodi se u tekstu.

Vladimir Nikitović je radio za nacionalnu komisiju za rješavanje demografske krize u Srbiji, ali se vlada, kako kaže, nije previše trudila da svoje ideje sprovede u djelo. Kao i u mnogim balkanskim zemljama, problemi su ogromni. Žene su obeshrabrene da imaju više djece zbog izostanka zaštite od otpuštanja kada zatrudne. Obično putovanje avionom olakšava potragu za radom u inostranstvu (bar prije izbijanja pandemije virusa korona). U normalnim vremenima, hrvatski njegovatelji u Velikoj Britaniji ili Rumuni u njemačkim klaonicama mogli su odlaziti na kratkoročne poslove. Ovo utiče na nedostatak radne snage kod kuće, što zauzvrat podiže plate. Ivan Vejvoda, sa Instituta za humanističke nauke iz Beča, smatra da zadovoljenje potreba zapadne Evrope bez iscrpljivanja balkanskih zemalja zahtijeva usklađeno djelovanje EU i država regiona.

Naravno, za građane balkanskih zemalja bolja zarada u inostranstvu je blagodat. Remus Gabriel Anhel, rumunski demograf, kaže da su iskustva sa migracijama u posljednjih 15 godina takođe bila motor društvenih promjena. Prije su ljudi samo nastojali da sastave kraj sa krajem, sada oni koji su živjeli u zapadnoj Evropi traže bolje škole, bolnice i usluge. To je, prema Anhelu, nešto što vlada stvarno ne razumije, ističe se na kraju teksta.

[pdf-embedder url=”http://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/08/The_Economist_UK_-_22_08_2020-stranica.pdf” title=”The_Economist_UK_-_22_08_2020 stranica”]

The post Britanski Ekonomist o depopulaciji Balkana: Starenje, umiranje, odlazak first appeared on Gerila.info.

Dok nas političari “zabavljaju” prijetnjama, sjednicama parlamenata, referendumima, secesijama, građani muku muče sa stvarnim životnim problemima. Neki ćute i trpe dok je nekima svega preko glave i žele da napuste Bosnu i Hercegovinu. Takvih je čak trećina.

Agencija PRIME Communications je za potrebe vlastitih istraživačkih projekata u decembru 2019. godine sprovela istraživanje stavova građana Bosne i Hercegovine o odlasku iz zemlje. U istraživanju je učestvovalo 1600 ispitanika, a primijenjena je tehnika usmenog intervjua, na osnovu unaprijed pripremljenog upitnika. Populacija reprezentovana istraživanjem je definisana kao opšta populacija Bosne i Hercegovine, starija od 18 godina. Primijenjen je više-etapni stratifikovani slučajni uzorak (moguća greška + – 3%).

Najveći broj građana Bosne i Hercegovine (60,5%) doživio je da mu u poslednje tri godine u inostranstvo ode blizak član porodice ili blizak prijatelj. Svaki treći ispitanik (30,0%) nije doživio to iskustvo.

Rezultati istraživanja pokazuju da BiH ne planira da napusti 48,9% njenih stanovnika, dok 17,6% njih na ovo pitanje nije odgovorilo ili je kazalo da „ne zna“. U nardenih godinu dana ovu zemlju planira da napusti 12,3% njenih stanovnika, u naredne dvije godine 7,5% stanovnika, tri godine 7,0% stanovnika, dok u narednih pet godina to će učiniti 6,7% stanovnika.

Sve ukupno u narednih pet godina BiH planira napustiti svaki treći stanovnik (33,5%).

The post U narednih pet godina Bosnu i Hercegovinu planira napustiti svaki treći stanovnik first appeared on Gerila.info.

Piše: Vladimir Kovačević

Nikoga ne možete natjerati da rađa i da osnuje porodicu. To je valjda pravo izbora svakog pojedinca. Pogotovo država ni vlast ne treba da  sistemski usmjerava djecu na rađanje kao vid populacione politike. Pravo države jeste da vodi računa o populacionoj politici ali država treba da omogući mladim ljudima da ukoliko to žele mogu da imaju djecu. I to onoliko koliko ti mladi ljudi žele.

Jasno je da problem sa izrazito negativnim prirodnim priraštajem postoji, da ljudi odlaze i da se teško odlučuju za brojne porodice. Jasno je da pojedinci na taj problem ukazuju godinama kao i na to da država ne čini ništa kako bi krvnu sliku nacije popravila. Riješenje nije u osnivanju internata u kojima će “Mladost nacije” služiti za rasplod i jačanje nacije. Znamo kako je jedan takav pokušaj u jednoj drugoj državi davno završio. I kako je bio nazvan. To je ona država u koju danas masovno bježe ili žele da bježe mladi ljudi Republike.

Učiti djecu vrijednostima porodice, ljepoti imanja i odgajanja djece nije pogrešno. Pogrešno je što se između redova može pročitati da je narod kriv što ne želi da se “razmnožava” i da će ti koji ne žele da imaju bar troje djece biti proglašeni za izdajnike, možda i strane plaćenike koji se plode po Sarajevu dok sjeme života uskraćuju svojoj otadžbini. Zato djeci, valjda, treba od malih nogu usaditi u glavu da je rađanje obaveza prema naciji i državi a ne plod ljubavi, želje i u krajnjem slučaju odluke svakog pojedinca. Država je dakle spremna da edukuje djecu i da im da do znanja da od njih zavisi sudbina nacije.

Sa druge strane država nije spremna da stvori uslove mladim ljudima da osnuju porodicu i imaju djecu. Ništa osim višedecenijske demagogije i borbe sa zmajevima od dima.

Šta mlade žene koje se odluče za brak i djecu mogu da očekuju od Republike?

Po stupanju u bračnu zajednicu mladi bračni par prvu glavobolju ima sa stambenim prostorom. Život sa roditeljima ili kredit koji se otplaćuje do groba. Da bi ovo shvatili oni koji misle da su pametni a imamo nesreću da su bitni u Republici Srpskoj treba da siđu sa oblaka među običan narod. Koji ne živi od nekoliko hiljada maraka plate, koji ne trguje koncesijama na prirodna bogatstva Srpske, koji nema tapiju na sve poslove i koji ne koristi resurse Republike kao svoje privatne…Narod koji, do đavola, platu mora da zaradi i koji ne može od plate da djetetu kupi auto od 100 000 maraka.

Mlada žena koju toliko želite da “edukujete” o značaju rađanja kada rodi prvo dijete u Republici ostane bez pola plate jer joj poslodavac ne kršeći zakon jednostavno ukine nelegalni dio plate u kešu. Jer ste vi edukatori tako omogućili. Tako mladi roditelji umjesto podsticaja i čestitke rođenjem djeteta dobiju veće troškove a drastično umanjenje prihoda. Žena, majka, porodilja nakon poroda žuri da se vrati na posao, već nakon pola godine, što zbog pritiska poslodavca i straha od gubitka posla, što zbog potrebe da joj bude vraćen nelegalni dio plate. Koji onda nakon vraćanja dobrim djelom ptroši na vrtić.

Ukoliko mlada žena, majka zatrudni, po željama vas edukatora, po drugi put slijedi stres i bojazan od reakcije poslodavca. Rad do devetog mjeseca trudnoće, onda porođaj i ponovo skidanje pola plate. Sada je mladi bračni par sa dvoje djece, sa još većim troškovima i ponovo sa drastično umanjenim prihodima. Ponovo povratak na posao pola godine nakon porođaja jer sve drugo povlači rizik od gubitka posla. Onda slijedi vrtić i za drugo dijete a obećani prosjek plate od 1000 maraka (koje kao treba da predstavljaju dobru cifru) nikako da bude ispunjen.

Naravno da vi edukatori ne možete da shvatite sve ovo napisano i naravno da ćete svakoga ko ovako na glas razmišlja proglasiti izdajnikom jer vi bi najviše voljeli da se drugi i jebu umjesto vas. Da rađaju umjesto vas, da rade umjesto vas samo da ih ima i da ne idu nigdje. Jer kako vi to da shvatite kada ste od shvatanja normalnog života u Republici udaljeni svjetlosnim godinama. Jer vama je normalno da vaša djeca voze auta vrijedna stotinu hiljada maraka, vama je normalno da se kao ministri i predsjednici siromašne Republike vozite službenim autima sa svim mogućim dodacima. Jer vama je normalno da vaši tajkuni uz vašu pomoć obrću stotine miliona i da od sjaja tog novca ne vidite dalje od nosa. Vama je onda normalno i da se drugi jebu za spas Republike. Drugari, za promjenu, jebite se malo vi.

The post Vi se množite a mi ćemo da vladamo first appeared on Gerila.info.

Piše: Vladimir Kovačević

Ako nekada negdje pa makar i na TV-u čujete nekoga kako ni tamo vani gdje naši ljudi sve masovnije odlaze ne teče med i mlijeko i kako je kod nas zaista dobro mada ima mana znajte da taj koji vam to govori nije ni malo lud ni glup. Ne govori on to zato što vjeruje u svoje riječi već zato što zna da mu većina i dalje vjeruje jer kako bi drugačije na šupljim pričama dobijao izbore. Ni vi niste ni ludi ni glupi ukoliko bar za momenat ne pomislite šta taj čovjek kojeg muškog polnog organa priča. Najmanje ste ludi ako ugasite TV jer promjena kanala sve manje pomaže, uskoro će ista priča dolaziti sa svakog kanala u Srba. Jer tako su u mogućnosti. Versten Sie was ich habe dich gesagt?

U rupama u koje je većina zavukla glave ima i dalje dovoljno vazduha i pokoja mrva da bi glave ćutale ako i imaju šta da kažu. Svi su upregnuti u zaštitu svojih ličnih interesa, čuvanje radnog mjesta i plate i niko ne želi da zna ništa što ne mora da zna. To što Republika Srpska neupitno propada i to što penzija biti neće kada dođe red da se isplaćuju glavama u zemlji, to što ljekara nema i to što diplome nemaju nikakav značaj bez crvene stranačke knjižice…aber keine sorgen du brauchst Geld fur deine Brot und Milsch und du hast kleine Kinder zu Hause. Tako su govorile i beogradske kurve pod švabskim stomacima 42. Posao je posao a manje je bitno ko plaća, sve dok plaća. Jawol.

Firma je firma ma kako se zvala bitno je samo da je profitabilna i da Porodica zarađuje milione. Naša firma zove se Republika Srpska i tu nema nikakvog nacionalnog interesa. Samo interes Porodice. Porodica plaća marketing novinare da perom izjednačavaju interes Porodice, firme i naroda. Narod samo radi u firmi za koju se borio. Jedan običan Angestelter u jednom običnom Dinsleisteru. Čak ne ni u Herstelleru.

Ima onih koji i dalje misle da je Republika Srpska zaista Republika Srpska, da nije okupirana teritorija i da nije samo poligon za stvaranje privatnih miliona zajedničkim resusrsima. Takvi su najopasniji jer su spremni da do krvi brane ono što nam je ukradeno. Da se ne lažemo, isto je samo malo drugačije jer je više Porodica i u Federaciji. Članovi porodice i tamo i ovamo uspijevaju u poslu i životi, članovi porodice imaju sposobnost da zarade za skupa vozila, članovi porodice imaju novca za skupa ljetovanja, članovi porodice su postali Neko a inače bi ostali Ništa. I oni razumljivo brane okupaciju Republike. Jer brane ono što im je okupacija donijela. Mogućnost da diploma i znanje nisu bitni već pripadnost Porodici. Takvi su manji problem od istinskih vjernika i poklonika. Od onih koji okupaciju doživljavaju kao slobodu.

E, kada sljedeći put čujete kako je kod nas mnogo bolje i kako se ljudi u stvari vraćaju sjetite se kolika vam je plata, na koliku ste prijavljeni, kolika će vam biti penzija ako je bude, koliko radite, koliko dana godišnjeg imate i da li se u godišnji računaju i nedelje. Da li vam žene rade u devetom mjesecu trudnoće da se ne zamjere poslodavcu, da li poslodavac podmićuje inspektore pa ga je nepotrebno prijavljivati, da li gazde tjeraju majke da se vraćaju na posao šest mjeseci nakon porođaja…Jer gazde imaju problema, “ne cvjeta cvijeće ni u naše preduzeće” ali problemi ne smiju da spriječe kupovinu novog vozila vrijednog 200 000. A za 50 maraka veću platu se nema. Pa onda kukaju kako ljudi odoše. I to tamo gdje, eto ne teče med i mlijeko.

Dok ne osvanete na nekoj oglasnoj ploči izopšteni jer ste “pljuvali” firmu koja vas “hrani”.

Postoji, ipak, riješenje. Riješenje se zove Učlanjenje. Sa karticom možete postati i direktor osnovne škole jer je sada za obrazovanje naročito bitno da direktor ima knjižicu. Sve je dobro dok to ne moraju da imaju i nastavnici. Ustvari i to je ok, dobro je dok uslov za upis đaka ne postane članstvo u stranci. Ili makar roditelja. Dobro je i dok ministri ne moraju da znaju pravopis. Ili poslanici da pričaju.

Učlanjenje ili iseljenje. Jer otpor je uzaludan. Kao kod Borga. Jer jedna Sedma od Devet ni u Vojageru ne načini proljeće.

Gerila info

The post Med i mlijeko. Milch und Honig first appeared on Gerila.info.

Podaci su neumoljivi i poražavajući. Zvanični podaci Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine dostavljeni na zahtjev poslanika Predstavničkog doma parlamenta Bosne i Hercegovine Mirjane Marinković Lekić govore da je od 1. januara 2015. godine do 1. juna ove godine 18 759 državljana BiH zatražilo ispis iz državljanstva. Njih 8 167 su lica mlađa od trideset godina.

Broj lica koja su zatražila ispis iz državljanstva BiH svake godine veći je za nekoliko stotina. Stvaran broj građana Bosne i Hercegovine koji su napustili zemlju daleko je veći jer većina onih koji su otišli iz zemlje i dalje ne traži ispis iz državljanstva.

O odlasku mladih iz Bosne i Hercegovine prrije nekoliko dana pisao je i njemački Der Spiegel. U online izdanju ovog njmečkog medija od 27. jula ove godine navodi se da hiljade mladih ljudi u BiH uči njemački jezik a da mladi ljudi odlaze ili imaju želju da odu zbog nedostatka nade u bolje sutra u BiH.

Ove tvrdnje i sumorne prognoze potvrđuju i statistički podaci iz Rrepublike Srpske u kojoj je, prošle godine, pet stotina prvačića ootišlo u inostranstvo. To su podaci republičkog Zavoda za statistiku. U istoriji Republike Srpske u prošloj školskoj godini u škole je upisano najmanje đaka prvaka. Prvi put manje od 10 000.

Istovremeno, samo prije nekoliko dana, mada to nije prvi put, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da se u Republici Srpskoj ostvaraju perspektive i da mladi ljudi treba da ostanu i da se bore za Republiku Srpsku. Dodik je rekao i da se u Republici Srpskoj živi bolje nego ranije a da ni vani ne teče med i mlijeko.

Milorad Dodik je, takođe, pred posljednje opšte izbore rekao da diploma fakulteta ne znači ništa ukoliko niste član stranke na vlasti.

Jedno je sigurno u pravu, u Republici Srpskoj pojedinci žive mnogo bolje nego što živi bilo ko u Njemačkoj.

Gerila info

The post Gotovo 20 000 lica tražilo ispis iz državljanstva BiH first appeared on Gerila.info.

U Bosni i Hercegovini hiljade ljudi uče njemački jezik. S nedostatkom mogućnosti u sopstvenoj zemlji, talentovani mladi iz BiH emigriraju tamo gdje se nadaju da će im biti bolje, zbog čega se cijeli gradovi prazne, ističe se u tekstu na portalu Spiegel Online.

U tekstu se dalje navodi da na kursevima za početnike većina polaznika jedva govori njemački jezik, ali već znaju nekoliko riječi koje će im kasnije biti od koristi, poput “diploma”, “željena plata” i “zahtjev za posao”. Ili čitaju rečenice naglas, poput: “Gospodin Kindler bi želio raditi kao mehaničar”.

Dvadesetpetogodišnji Josip je prošle godine stekao univerzitetsku diplomu iz područja zaštite na radu, a sada uči njemački jezik. Cilj mu je emigrirati u Njemačku, što je prije moguće. Njegova djevojka već živi u Njemačkoj u Ulmu.

Niko ne obraća pažnju na zakone u našoj zemlji. Sviđa mi se Njemačka. Volim kada je sve na svom mjestu i kada je sve predvidljivo.

Dragana i njen kolega Tarik drže kurs njemačkog jezika za odrasle u školi u Jajcu. Časovi, koji se održavaju nekoliko puta sedmično, izuzetno su popularni jer se mnogi iz grada i okolnih sela nadaju da će emigrirati u Njemačku ili Austriju.

To je fenomen koji je česta pojava u cijelom regionu Zapadnog Balkana. Posljednjih godina zemlje poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Albanije doživljavaju jedan od najvećih mirovnih egzodusa u svojoj istoriji. Loša ekonomska situacija tjera ljude, ali je podstaknuta i raširenim osjećajem da za mlade nema svijetle budućnosti u ovim zemljama.

Plate koje bi kod kuće bile nezamislive

U tekstu na portalu magazina Der Spiegel naglašava se da su vlade širom regiona korumpirane i da loše upravljaju. Sve zemlje regije žele se pridružiti EU, ali Brisel trenutno osjeća zamor od proširenja. Dakle, ako Evropa ne dođe na Balkan, ljudi sa Balkana će morati ići u Evropu. Njemačkoj i drugim državama članicama EU hitno su potrebne medicinske sestre, njegovatelji, informatičari i kvalifikovani zanatski radnici, a tamo se nude plate koje su daleko veće nego na Balkanu.

Nastavnica Dragana uživa u nastavi, ali ima pomiješana osjećanja prema kursu koji predaje.

Sve više i više djece nestaje iz javnih škola jer njihovi roditelji odlaze iz zemlje. U međuvremenu, sve više i više ljudi dolazi na moj kurs njemačkog jezika. Nisam baš zadovoljna zbog toga.

Zbog “zova Zapada”, mnoge ruralne oblasti na Zapadnom Balkanu postale su raseljene. Mali gradovi su opustošeni, cijela sela su se ispraznila, neke osnovne škole imaju samo šest ili sedam učenika, kuće se raspadaju, a ulice i javne zgrade propadaju.

Slično je i sa Jajcem i okolinom. Od više od 45.000 stanovnika koji su prije rata živjeli u opštini Jajce, danas ih samo oko 27.000 još uvijek živi tu, barem na papiru. Realni broj stanovnika vjerovatno je daleko manji.

Josip sa početka priče živi sa roditeljima i dvije sestre u velikoj kući okruženoj nizom kuća u kojima ne živi niko. Njegov otac Ivica, bravar po struci, kao vojnik zadobio je tešku povredu ramena i zajedno sa suprugom pobjegao u Švedsku 1994. godine, gdje je Josip rođen. Vođeni nostalgijom, roditelji su se poslije rata vratili u Jajce.

Ivica nikada nije zažalio zbog svoje odluke da se vrati. Duboko je povezan sa rodnim selom. Istovremeno, dodaje da ovo nije zemlja za koju se borio.

Ova zemlja ne omogućava našoj djeci da žive pristojan život, čak iako imaju dobru univerzitetsku diplomu. Za mnoge poslove je potrebno imati vezu ili članstvo u političkoj stranci. Politika je umiješana u sve. Inače morate plaćati mito. Zato mogu razumjeti zašto Josip želi da ode.

Josip je diplomirao prošle godine i od tada radi kao pripravnik u jednoj privatnoj kompaniji za obradu metala u Jajcu. Ukoliko bude imao sreće, kompanija bi ga mogla zaposliti kada mu se pripravnički staž završi na jesen. Ali nema šanse da će naći posao negdje drugdje, poput lokalne elektrane. “To zahtijeva veze”, kaže on.

Razgledao je ponude za posao u južnoj Njemačkoj i posjetio rođake u Štutgartu kao i svoju djevojku Valentinu u Ulmu, koja radi u slastičarni. Sada mu je cilj podići poznavanje njemačkog jezika na nivo „C2“, tako da može dobiti posao u Njemačkoj kao inženjer zaštite na radu.

Područje oko Jajca, ali i cijela BiH kao i region Zapadnog Balkana, predstavljaju kontrast između propasti i napretka. Mnogi emigranti troše svoje zarade na izgradnju velikih kuća na Balkanu. U tim kućama borave samo jednom ili dva puta godišnje, mada je moguće da će se ovdje vratiti kada odu u penziju.

Autor teksta navodi primjer sela Podmilacje u kome živi još samo 100 od prvobitnih 700 stanovnika. Jednom godišnje, hiljade ljudi dolazi u crkvu u selu. Ali, svuda oko sela korov pokriva napuštene kuće. To je mjesto tihog i jezivog propadanja.

Slavko i Kata žive sa svoje dvoje djece Ivanom i Lucijom na samom kraju sela, na prostranom brežuljku. Njihov stari dom je u ratu uništen, a novi su izgradili kad je rat završio. To je idilično imanje, sa velikim voćnjakom, sopstvenim izvorištem mineralne vode i fantastičnim pogledom na dolinu.

Dvadesetogodišnjem Ivanu se sviđa život ovdje. On je profesionalni fudbaler. Igra za klub u Jajcu. Često je odlazio u Njemačku ali ga veoma brzo uhvati nostalgija čim ode tamo. Smatra da je Njemačka previše uređena, s nedostatkom spontanosti. Ipak, vjerovatno će otići u Minhen, gdje se nada da će potpisati profesionalni ugovor sa klubom Minhen 1860.

I njega muči situacija u BiH. Ali kaže da bi sve mogao podnijeti da toliko njegovih prijatelja već nije otišlo, da ga nije strah da će ostati sam. Da nema “zova Zapada”. Njegova majka je tiha i pažljivo ga sluša.

“Vratiću se jednog dana, siguran sam u to”, kaže Ivan, pokušavajući uvjeriti majku. Ali ona mu ne vjeruje. “To mladi ljudi uvijek kažu”, zaključuje se na kraju priče o problemu odlaska mladih iz BiH koji muče ovu zemlju godinama unazad.

The post Der Spiegel o odlasku mladih iz BiH: “Zov Zapada” odvlači mlade iz rodne grude first appeared on Gerila.info.

karikatura Jugoslav Vlahović

Da li vjerujete sebi ili njima?

Sa jedne strane sve veći broj građana Republike Srpske koji se sa porodicama, što je najtragičnije u čitavoj priči, odlučuje da napusti Republiku Srpsku odnosno Bosnu i Hercegovinu zbog mnogo razloga a sa druge strane političari.

Građani koji su već otišli svakodnevno šalju informacije o uređenom životu u uređenim društvima u kojima se radi ali u kojima je rad cijenjen i plaćen i u kojima ne morate da razmišljate o najosnovnijim pitanjima egzistencije.

Građani koji žele da odu žele da odu zbog necijenjenog rada, nepostojanja vjere u sigurnu budućnost i penziju u Republici Srpskoj, zbog užasno lošeg standarda koji ne dozvoljava ništa osim pukog preživljavanja i prije svega zbog totalno poremećenog sistema vrijednosti u kojem škola, zvanje, zalaganje ne znače ništa ukoliko niste podoban član stranke na vlasti. Što je uostalom neposredno prije prošlih izbora vrlo jasno i glasno pojasnio predsjednik SNSD-a, tada predsjednik Republike sada član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik.

Građani iz Republike Srpske odlaze, koliko zbog lošeg standarda, plate prepolovljene na legalni i nelegalni dio, nesigurnog zdravstvenog sistema…toliko i zbog sve izraženije klasne podjele na narod i nedodirljive članove elite, koja je nastala i izrodila nasljednike koji su rođeni kao elita, u posljednjih dvadeset godina. U toj klasnoj podjeli članovima elite je dozvoljeno sve, od fizičkog nasilja u porodici, na ulici, parkiranja skupocjenih vozila na pješačkim prelazima, vožnja od 200 na sat, milionski poslovi sa još uvijek republičkim institucijama. Oni koji nisu direktni članovi elite ali elitu podržavaju i žele po svaku cijenu pod istim okolnostima koji vladaju da postanu elita stepenicu su niže ali stotine stepenica iznad “običnog naroda”.

Da li je “Eliti” postalo jasno da će uskoro ostati bez naroda kojim je navikla da vlada ili je u pitanju jednostavno slijepilo usljed nepostojanja nikakvih dodirnih tačaka sa životima “običnog” naroda tek “Elita” sve češće i sve glasnije i agresivnije poziva na ostanak ubijeđujući da je život u Republici Srpskoj sjajan i da tamo gdje sve više i više gradjana BiH hrli nije sve baš tako bajno, bez obzira kakve poruke dolazile od onih koji su već otišli.

Tako član “Elite” Nenad Stevandić u današnjem Blicu izjavi sljedeće: “Ono što bih im ja poručio jeste da nigdje nije bolje nego ovdje. Mladi ljudi moraju da ostanu ovdje i da se bore. Onima koji već moraju da idu ili su već otišli poručio bih da se vrate.”

Opozicioni član “Elite” Draško Stanivuković građanima koji odlaze poručuje da se strpe još malo. Iako kaže da one koji odlaze razumije i da zna da su dugo imali strpljenja tvrdi da dolazi novo vrijeme i novi ljudi koji mogu stvari promijeniti na bolje.

“Srpska je dobro mjesto za život” poručuje decenijski član “Elite” Staša Košarac ali ne precizira za koga.

“Razmislite” poziva član “Elite” Nada Tešanović.

“Ne idite nije tamo toliko dobro” sličan poziv uputio je član “Elite” Srđan Todorović.

“Nije ovdje sve kako treba ali ipak ostanite da se borite za bolje i da mijenjate”– otprilike poručuju “elitni odredi” opozicije Jelena Trivić, Miladin Stanić i Nebojša Vukanović. Oni su, kažu, svjesni da je sistem nakaradan ali poručuju da nade ima.

karikatura pawel kucinski

Licemjerno je da oni, prije svega članovi dugogodišnje vladajuće “Elite”, koji imaju mjesečna primanja iz budžeta od po nekoliko hiljada maraka po nekoliko osnova, često i mnogo više, oni koji uživaju sve blagodeti poremećenog sistema vrijednosti pozivaju one koji ne žele da budu dio vještački stvorenog elitizma da ostanu. Bilo bi zanimljivo čuti njihovo mišljenje nakon odricanja od privilegija koje im članstvo u “eliti” donosi, nakon nekoliko mjeseci života sa 800 maraka plate od čega je samo 400 na banku. Bilo bi zanimljivo čuti njihovo mišljenje da kojim slučajem djeci ne mogu da kupe najosnovnije stvari za školu i normalno odrastanje i da im, većinom, djeca nisu vlasnici nekretnina i studentskih knižica u tim istim zemljama u kojima je “mnogo lošije” nego u Republici Srpskoj.

“Ostajte ovdje marvo ćorava da nam iznova dajete glas, da vladamo srećno vama, da utiremo sjajne puteve sreće našim elitnim nasljednicima dok vi tavorite u prosječnosti života i psujete majku komšiji koji glasa za pripadnika suprotne “elitne” kaste. Ostanite ovdje jer ako svi vi sužnji odete onda ćemo mi članovi “Elite” morati da udarimo jedni na druge a nije u redu “Elita” međusobno da se kolje.”– izmišljena je ali primjerena poruka “Elite” svima koji žele da odu.

The post Elita poziva narod na ostanak. Kažu da nigdje nije bolje nego u Srpskoj. Ili su na drogama ili misle da su generacije koje dolaze dovoljno glupe da im vjeruju. first appeared on Gerila.info.

Od 2013. godine do danas Republiku Srpsku je napustilo oko 125 000 stanovnika, podaci su demografa. Ono što je izvjesno jeste da Republici Srpskoj prijeti demografska katastrofa. Demografska situacija loša je u cijeloj Bosni i Hercegovini ali je naročito izražena u Republici Srpskoj jer prema nekim procjenama entitet je od završetka rata do danas napustilo oko pola miliona ljudi što je ogroman broj kada se ima u vidu ukupan broj stanovnika. Rezultati popisa 2013. godine pokazali su da u Republici Srpskoj živi oko 1,2 miliona ljudi od čega se na popisu njih oko milion izjasnilo kao Srbi. Demografi upozoravaju da je nakon popisa Republiku Srpsku napustilo još oko 125 000 a da je jasno da trend odlaska ne jenjava već se čak i povećava. Naročito zabrinjava struktura onih koji odlaze. Odlaze mladi ljudi koji treba da budu budućnost ove zemlje i društva nerijetko sa čitavim porodicama. Osim konstatovanja da problem postoji Vlada Srpske još ne čini konkretne učinkovite poteze koji bi zadržali mlade ljude u Srpskoj. Mladi uglavnom odlaze, ne toliko zbog novca koliko zbog poremećenog sistema vrijednosti u kojem uspijevaju najlošiji dok najbolji ukoliko nisu stranački opredjeljeni nemaju velike šanse.

Gerila info razgovarala je sa trideset-šestogodišnjim, dojučerašnjim banjalučaninom, Bojanom Nikićem koji već nekoliko godina sa porodicom živi u Danskoj. U Srpsku sada dolazi samo zbog roditelja, kao turista.

Kada i zašto ste se odlučili za odlazak iz RS odnosno BiH?

O ozbiljnom odlasku iz rodnog grada sam počeo razmišljati pred sam kraj fakulteta, dakle 2010., mada sam se svo vrijeme studija bavio mišlju o životu negdje drugdje, čisto iz avanturističkih pobuda, nikako egzistencijalnih. Kasnije, razvojem političko-ekonomskih (ne)prilika avanturizam je pao u drugi plan.

Bojan ima fakultetsku diplomu banjalučkog stomatološkog fakulteta a i osnovnu i srednju školu završio je u najvećem gradu Republike Srpske.

Vi ste fakultetski obrazovani, zašto je postojala potreba da sreću potražite negdje drugdje?

Završio sam fakultet kao i moja supruga i vjerovatno sam se zato i odlučio za napuštanje BiH. Jer kako dopustiti da drugi uništavaju ono što smo godinama gradili, naša odricanja i odricanja naših roditelja da bi došli do diplome, pa da onda parče papira i nedostatak karaktera budu važniji od svega gore navedenoga. Puno je bilo razloga za odlazak. Između ostalih dva događaja su definitivno potvrdili našu odluku o odlasku. Prelomni događaj je otkaz mojoj supruzi u 3. mjesecu trudnoće, prvi dan nakon godišnjeg odmora, naravno, nedugo nakon što je rukovodstvu firme saopštila da je u drugom stanju. Drugi, je definitivno zacementirao našu odluku, moj otkaz u devetom mjesecu trudnoće moje supruge, u iznajmljenom stanu, bez ikakve sigurnosti i garanta za budućnost. Potrebu za odlaskom sam osjetio, i pored ovih nemilih događaja, jer sam se više puta uvjerio da bez angažovanja na pravoj strani tj. bez stranačkog aktivizma nema prosperiteta. Nisam mogao sebi dozvoliti da osobe koje po ničemu nisu bolje od mene, budu u prilici da mi odlučuju o životu. 

Jednom prilikom direktor moje osnovne škole mi je otvoreno rekao: “Uključi se u “našu kuću” (tada je bio slogan vladajuće partije nešto oko kuće) i za posao neće biti problema”, na šta sam se samo nasmijao i zahvalio. Krajem oktobra 2014. smo napustili Banjaluku.

Samo da naglasim da smo otišli dok sam bio zaposlen u jednoj farmaceutskoj kompaniji i pored toga radio u stomatološkoj ordinaciji.

Većina mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine kao odredište nakon napuštanja BiH bira Njemačku. Skandinavske zemlje u posljednjih nekoliko godina su nakon promjene politike na vlasti pooštrile politiku prema migrantima i ulazak u te zemlje je postao teži za ljude bez EU papira. Bojan i njegova porodica su Dansku odabrali iz nekoliko razloga.

Kada odlazimo iz svoje zemlje koja odiše nesigurnošću i nepravdom, željeli smo da odemo negdje gdje je čovjek na prvom mjestu, gdje se ne moramo brinuti za one osnovne stvari za kojima mi žudimo, a npr. Danci o tome ne razmišljaju.

Danska kao izbor je bila iz više razloga. Imali smo prijatelje i dobre ljude koji su se ponudili da nas prihvate i da nam pomognu u početku, koji je bio sve osim lagan i jednostavan. Danska nam je kao država omogućila besplatnu školu jezika, koju ni jedna druga zemlja nema. Danska nam je u početku, kada nismo dovoljno zarađivali pomagala u plaćanju kirije, do nekih 50% kirije. Danska našoj djevojčici svaki mjesec daje odrećenu sumu novca, što će raditi do njenog 18.rođendana, kao i svakom  drugom djetetu.

Danska je jedna uređena zemlja u kojoj se zna šta se smije i u kojoj se red i zakon poštuje i tu nema izuzetaka. Zakonu podliježu svi jednako, kako kraljevska porodica tako i mi stranci. Kada smo birali zemlju, nismo birali gdje se može obogatiti, već smo birali takvu zemlju gdje nećemo ostati gladni i bez krova nad glavom, bez obzira šta nam se dogodi na poslu. Dosta je nesigurnosti za naredna dva života.

Kada sada pogledate svoje odluke da li se kajete zbog bilo čega? Možda zbog odlaska a možda jer to niste uradili ranije?

Bilo je mnogo grešaka u životu, poteza i ljudi ali od kajanja nema koristi, loše stvari odbacujem i na njima učim, ne kajem se. Kako vrijeme odmiče i kada pogledam u kakvom je haosu RS, cijela BiH, a posebno Banjaluka, sve sam ponosniji na svoju odluku. Uz odluku i ljude koji su ušli u naše živote definitivno uz ne mogu dodati riječ kajanje. Možda bi bilo bolje da sam otišao ranije ali ko to zna!? Možda je ipak ovako najbolje.

Bojan za naš portal priča da je život u Danskoj savršeno jednostavan jer postoje pravila, institucije i uređena država u kojoj je svaki građanin koji poštuje državu zaštićen. Ne podržava priče političara iz BiH koji narodu u našoj zemlji govore da je život na “zapadu” težak i da jedan čovjek da bi preživio mora da radi nekoliko poslova istovremeno.

U priče BiH  manipulatora i pljačkaša ne vjeruju ni oni sami. S kim oni to imaju kontakt od naših ljudi u inostranstvu kada su svu svoju familiju i prijatelje zaposlili u državnim institucijama i natovarili grbaču ovog napaćenog naroda??? To su njihove bajke kojima mažu oči ionako slijepom, i zaplašenom narodu. Danci i oni koji rade u Danskoj žive lijepe i bezbrižne živote. Ovo je zemlja koja važi za jednu od najsrećnijih zemalja na svijetu, a to definitivno ne može biti zemlja gdje ljudi rade dva ili više poslova da bi preživjeli.

 Poređenja radi, u Danskoj je minimalna zarada za sat vremena oko 25KM, dakle naglašavam NAJMANJA zarada, dok je sa druge strane u BiH PROSJEČNA satnica 5KM, cijena goriva je jednaka cijeni u BiH, a hrana nije puno skuplja od BiH cijena, a na akcijama se može naći i jeftinije nego u BiH. Luksuz su svakako automobili, restorani i kafići ali opet ljudi izlaze i petkom i vikendom ne možete naći slobodno mjesto.

Pokušavate li Dancima objasniti zašto ste pobjegli iz BiH, da li Vas razumiju?

Pobjegli je prava riječ. Razumiju zašto smo pobjegli ali ne razumiju da takav politički sistem postoji u srcu Evrope i da ljudi to trpe.

O povratku sa porodicom ne razmišlja.

U RS i BiH ću se rado vraćati ali kao turista, u posjetu familiji i prijateljima. Žao mi je što jedna tako lijepa zemlja ima tako lošu državu. 

Svojom voljom se neću vratiti.

U čemu su najveće razlike kada je u pitanju životu u BiH i Danskoj?

Po mom mišljenju najveće razlike su u mentalitetu i načinu gledanja na život. Kod nas su pravila tu da bi se kršila, dok kod Danaca su pravila tu da bi se poštovala. Ovdje je jako jednostavno imati lagodan život, radi i igraj po pravilima i nema razloga za brigu.

Ljudi se raduju malim stvarima: lijepom vremenu, vikendu, vremenu provedenim sa porodicom, prijateljima. Materijalna bogatstva nije kulturno isticati, a drugačiji fizički izgled ili oblačenje ne izaziva zagledanje i čuđenje, svako živi svoj život i niko ti neće davati savjete ako ih ne zatražiš ali ako neko krene da zlostavlja nekoga na ulici ili da ga maltretira, može očekivati dolazak policije u roku odmah. Sportske/neuspjehe reprezentacije ne doživljavaju kao lične poraze/uspjehe. Sasvim je normalno da djeca bogatih roditelja rade na dijeljenju reklama, u McDonald's-u ili bilo gdje drugo, jednostavno da nauče zaraditi i cijeniti novac.

Sa susjednim zemljama žive u slozi i raduju se jedni drugima.

ReplyForward

The post Kada odeš a ne želiš i kada hladna Danska postane topli dom. Priča Bojana Nikića migranta u bolje first appeared on Gerila.info.

Dnevni list Euroblic objavio je da je Klinički centar u Banjaluci napustio jedini dječiji kardiohirurg ali i jedan neurolog. Tako zdravstvo Srpske ostaje, u pojedinim oblastima, bez specijalista. Niko ne reaguje.

Gerila info je o ovom konkretnom problemu sa odlaskom jedinog dječijeg kardiloga pisala početkom oktobra kada smo najavili ovakav razvoj događaja. S obzirom na tu činjenicu, sasvim izvjesno je čak i gašenje odjeljenja koji nemaju ljekara iz te oblasti. Prema trenutno raspoloživim informacija, u UKC samo dva puta sedmično dolazi jedan dječiji kardiolog i to iz Beograda.

Ovo nije kraj jer još nekoliko vrsnih stručnjaka planira da ode sa UKCRS i Republike Srpske. Doslovno, postoje timovi i planovi sa rokovima odlaska iz Republike Srpske.

Ostajanje bez jedinog dječijeg kardiohirurga je katastrofa po zdravstveni sistem Republike Srpske.

Prenosimo tekst sa našeg portala iz oktobra ove godine u kojem smo najavili i odlazak dječijeg kardiohirurga.

Upalite alarm, doktori napuštaju RS

FOTO: rtvbn.com

Situacija je alarmantna. Sve veći broj zdravstvenih radnika, stručnjaka doktora, napušta Republiku Srpsku tačnije UKC RS ili to planira da uradi uskoro, tvrde izvori Gerila info.

Radi se o doktorima sa iskustvom koji imaju odlične poslovne ponude iz inostranstva, Evrope ali i arapskih zemalja. Tragedija je tim i veća jer su neki od doktora koji razmišljaju o odlasku među posljednjim, ako ne i posljednji stručnjaci u svojoj oblasti u Banjaluci, odnosno Republici Srpskoj.

Gerila saznaje da sa pedijatrije odlaze ili razmišljaju da odu kardiolog, neurolog, neonatolog, a od ostalih oblasti: kardiovaskularni hirurg i jedan anesteziolog.

To su sve stručnjaci sa Univerzitetskog Kliničkog centra Republike Srpske. Naš izvor iz UKC RS tvrdi da su to doktori koji bi mogli da napuste Republiku Srpsku u sljedećoj turi (postoje ture i planiraju se unaprijed), koja bi trebalo da bude realizovana u narednih mjesec dana.

U najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Srpskoj ne smatraju da je odlazak stručnjaka koji se već desio i onaj koji se najavljuje za naredni period previše veliki problem. Tvrde da se odlazak dešavao uvijek, a da je broj odlazaka kadra sa Univerzitetskog Kliničkog centra trenutno manji nego prethodnih godina.

“Univerzitetski klinički centar Republike Srpske je najveća zdravstvena ustanova u Republici Srpskoj sa velikim brojem zaposlenih radnika, te s tim u vezi fluktuacija kadra je normalna pojava i najviše se odnosi na odlaske po osnovu isteka ugovora na određeno vrijeme i penzionisanje. Od dolaska novog rukovodstva na čelu sa prof.dr sc.med Vladom Đajićem, odlazak zaposlenih iz UKC RS u inostranstvo je manji od petogodišnjeg prosjeka. UKC RS nema pravo ni obavezu da vodi evidenciju o daljem angažovanju radnika koji napuštaju ovu ustanovu, međutim evidentno je da određeni broj istih nastavlja da radi u zdravstvenom sistemu Republike Srpske u tzv. privatnoj praksi. Trenutno, u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske ne nedostaje medicinskog kadra, a proces rada i pružanje zdravstvenih usluga našim pacijentima teče neometano i prema predviđenom planu za 2018. godinu”, odgovorili su nam iz UKC RS.

FOTO: klix.ba

Inače, 19 septembra su u cijeloj Republici Srpskoj zdravstveni radnici koji su članovi Strukovnog sindikata doktora medicine RS održali polučasovni štrajk.

Zdravstveni radnici traže bolje uslove rada i veće plate za 25 odsto. Tada je najavljen i generalni štrajk nakon izbora. Doktori, čiji sindikat je dobio reprezentativnost, dobili su ekspresan odgovor predsjednika Republike Srpske iako to nikako nije njegova nadležnost.

Milorad Dodik je, na ozvaničenju preseljenje banjalučke hirurgije u nove prostorije na Paprikovcu, rekao da zdravstveni radnici koji podržavaju Strukovni sindikat i traže veće plate mogu imati problem sa njim i da je on taj koji odlučuje o platama zdravstvenih radnika.

Suvišno je napomenuti da je sve to slušao ministar zdravlja i da nakon ovakvog istupa predsjednika Republike nije podnio ostavku iako mu je Milorad Dodik svojim nastupom jasno poručio da je nepotreban.

The post Potvrđeno pisanje GERILE: Jedini dječiji kardiohirurg napustio UKC RS first appeared on Gerila.info.

Predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović najavila je Nacionalni program demografske obnove Srpske. Svjesna je, tvrdi, problema koji RS ima sa odlaskom stanovništva ali tvrdi i da to nije problem samo Republike Srpske ali i da Vlada godinama radi na riješavanju tog problema. Inače, demografi upozoravaju da iz Srpske odlazi ogroman broj ljudi. Nezvanične procjene su da je od 2013. otišlo više od 125 000 a nakon rata pola miliona. Problem je u strukturi onih koji odlaze jer za razliku od nekih ranijih odlazaka ljudi sada odlaze zauvijek sa porodicama i djecom a za razliku od perioda prije četrdesetak godina sada odlaze visoko obrazovani ljudi. Na naše pitanje da li je možda već kasno za bilo kakve mjere sada predsjednica RS odgovara da nikada nije kasno.

“Što bi bilo kasno (Vi imate definitivno problem…), nikada nije kasno da se pokrenu dobre stvari. Ja moram da Vas podsjetim da iako se to nije zbirnim nazivom zvalo tako da su čitav niz mjera definisane i provodjene u okviru populacione politike ili podrške, da kažem, populaciji ili populacionim mjerama. Podsjetiću vas da smo mi čitav niz godina sa nivoa Vlade upravo obezbjedjivali odredjenju podršku kako bi podstakli nešto što jeste populaciona politika. Pa ću vas sada podsjetiti da smo mi kada su u pitanju mladi ljudi obezbjedjivali od strane Vlade subvencionisanje kamatne stope za riješavanje stambenog pitanja mladih ljudi. Vrlo jasno propisano i kada vidite koji je broj korisnika onda apsolutno znamo da je to jedna ciljana mjera koja je dala rezultat. Pa smo uveli neke druge mjere kao što su naknade za nezaposlene porodilje u iznosu od 405 maraka u trajanju od 12 odnosno 18 mjeseci. Takodje mnogo godina unazad mi smo uveli još jednu mjeru a ona znači podršku za radjanje trećeg i četvrtog djeteta. Uveli smo i mjeru a to je oprema za novorodjenče i mnogo godina se to primjenjuje. Takodje, u jednom periodu je postojao program izgradnje kuća za višečlane porodice i tada smo izgradili čini mi se 93 ili 96 kuća širom Republike Srpske upravo i da bi smo pokazali svoj odnos prema populaciji i onima koji su ugroženi a isto tako da bi smo pokazali da nam je stalo do svakog rodjenog djeteta. Takodje smo uveli prije mnogo godina program podrške djeci prvog i drugog razreda osnovne škole a manifestuje se kroz besplatne udžbenike. Bili smo jedini u regiji koji smo to radili, nemate ni jednu drugu Vladu u regiji koja je davala sredstva za tu vrstu podrške. Nakon toga proširili smo to i na svih devet razreda za odlikaše iz višečlanih porodica. Mnogo je mjera bilo. Ono što nas interesuje sada a nije kasno jeste da se jasno identifikuje šta su problemi, šta su davanja koja su do sada obezbjeđivana da li su data davanja postigla efekat i da li konačno mi nastavljamo na taj način ili treba na drugi način da priđemo problemu kao što Vi kažete ovdje pražnjenja populacije koji nije sopstven samo Republici Srpskoj već sve zemlje u regionu imaju taj problem. Vlade otprilike rade iste stvari a to su ciljane mjere koje manje više podrazumje da pravite bolji poslovni ambijent da možete podstaći zapošljavanje ljudi, da mogu oni ostati ovdje.”- rekla je Željka Cvijanović.

The post Željka Cvijanović o odlasku stanovništva: Nikada nije kasno first appeared on Gerila.info.