Tako je, na primjer, portparol SNSD-a i delegat te stranke u Domu naroda parlamenta BiH, Radovan Kovačević, komentarišući proteste studenata u svim većim gradovima Srbije nedavno izjavio kako su “trenutne međunarodne prilike mnogi prepoznali kao posljednju priliku da se konačno obračunaju sa Srbijom i Srpskom”.

“U tome im ne smijemo pomagati. Naše jedinstvo je jedini pravi odgovor”, rekao je Kovačević.

U “raskrinkavanju” onih koji bi, po “stranim nalozima”, rušili vlast u Srbiji i Republici Srpskoj posljednjih mjeseci izuzetno je aktivan i ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje u Vladi RS, Željko Budimir. Na pretposljednjoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, u vrijeme kada su u Banjaluci i Bijeljini još trajali protesti zbog vladine odluke da se tim gradovima smanje prihodi od PDV-a, Budimir je za govornicom poručivao kako mu je “jasno šta radi opozicija”, a prijetećim tonom je nagovještavao i kako je vlast na sve spremna.

Inače, vrijedi podsjetiti da je ministar Budimir, uoči održavanja lokalnih izbora u oktobru prošle godine, maltene, otvoreno najavljivao “obojenu revoluciju” u Banjaluci u režiji Draška Stanivukovića, krsteći istim terminom i višemjesečne proteste koji su se 2018. godine odvijali u najvećem gradu Srpske zbog nerazjašnjenog ubistva Davida Dragičevića.

“Radi se o ekipi ljudi koja je za izbore iskorištavala tragediju porodice Dragičević, pokušaj obojene revolucije protiv vlasti u Republici Srpskoj. Očigledno da je ova ekipa mladih ljudi spremna na sve, ponašaju se kao vlastodršci, nisu spremni da lako odustaju od vlasti i pretpostavljam da takav scenario nije nemoguć”, upozoravao je Budimir na Stanivukovićeve “obojene revolucionare” pred izbore 2024.

O studentskim protestima u Srbiji, ali i onima koji su se događali u Banjaluci i Bijeljini sličnim tonom govorio je i bivši Dodikov savjetnik, Srđan Perišić.

“Evidentno je da prozapadne strukture u Republici Srpskoj, Srbiji i regionu žele da Zapad otvori novo žarište ovdje kako bi te opcije došle na vlast. Podjela PDV-a se diže na takav nivo da se zovu građani Republike Srpske da izlaze na demonstracije da brane Bijeljinu ili Banjaluku. To su gluposti. Očigledno je da su centri moći oličeni u CIA, američkim službama, britanskim, francuskim upetljani duboko u to”, tvrdi Perišić.

Da li je u Srbiji i Republici Srpskoj na sceni zaista neki novi pokušaj “obojene revolucije”, ili je u pitanju nešto drugo, pitali smo za mišljenje političkog analitičara iz Beograda, Cvijetina Milivojevića. Kada je riječ o studentskim protestima u Srbiji, on kaže da se od strane tamošnjih vlasti mogu čuti dvije vrste optužbi na račun demonstranata.

“Prva glasi da je to indirektni pokušaj državnog udara, a druga je da je to obojena revolucija iliti hibridni rat. Te dvije optužbe sada više ne idu samo na račun političke opozicije u Srbiji, nego i na račun studenata, kao glavne energije ovih protesta”, kaže Milivojević za Gerilu.

Optužba da se radi o pokušaju državnom udaru, kako navodi, potpuno je neodrživa jer se državni udar, objašnjava Milivojević, uvijek izvodi iz institucija vlasti.

“Državni udar ne može da izvede neko van institucija vlasti, ni opozicija ni neki građanski aktivisti, ili u ovom slučaju studenti. To je smiješno. Druga optužba je još smješnija, zato što se priča o obojenoj revoluciji, na početku ovih studentskih protesta, prevela u varijantu da svi zapravo rade protiv interesa države Srbije, a na kraju se to svodi protiv vlasti Aleksandra Vučića. Ako neko kritikuje Aleksandra Vučića, taj hoće da sruši Srbiju”, ističe Milivojević.

Podsjeća da se na početku studentskih protesta govorilo o tome kako podjednako svi centri moći, i sa istoka i sa zapada, imaju isti interes da sruše Vučića.

“To je u jednom trenutku postalo neodrživo, s obzirom da je američki ambasador usred protesta došao i faktički podržao Vučića na otvaranju Moravskog koridora. Na drugoj strani, Marija Zaharova je prije nekoliko dana rekla da ovo jeste obojena revolucija, hibridni rat, kao i da to rade ovi sa Zapada, tako da je sve to postalo smiješno”, navodi Milivojević.

Na pitanje da prokomentariše dovođenja u korelaciju protesta u Srbiji s protestima koji su se dešavali u Banjaluci i Bijeljini, Milivojević odgovara da postoje jasni pokušaji da se to tako prikaže.

“Kad je gradonačelnik Bijeljine samo lajkovao fotografiju s najvećeg studentskog protesta, onog na Slaviji kome je prisustvovalo 100.000 ljudi, Ljubiša Petrović je prošao “toplog zeca”, čak i više nego kada se usprotivio kopanju litijuma na Majevici i Ozrenu. Pogledao sam naslove kako bih vidio šta je on uradio tako strašno. Jedini Petrovićev grijeh bilo je to što je ispod fotografije sa Slavije napisao: “E, ovo je protest”. To je bilo dovoljno da ga čak i vlast u Beogradu, odnosno njihov propagandni štab, uzme pod svoje pa su ga dva dana “rešetali” zbog toga. Šta to u prevodu znači? To znači da ni ti protesti, koji su bili u Bijeljini i Banjaluci protiv uzimanja dijela PDV-a od tih gradova i davanje tzv. siromašnijim opštinama i gradovima, nisu obojena revolucija”, kaže naš sagovornik.

Jasno je i da je vlast, dodaje Milivojević, prije svega u Srbiji, gadljiva na svaku kritiku i da pokušava da od komarca napravi slona.

“Takođe je jasno da previše inventivnosti nema ni kod Dodikove propagande i da i ona, manje- više, pogotovo u posljednje dvije godine, bukvalno prati ne samo narativ, nego i kanale i oruđa Vučićeve propagande i samo se na njih oslanja. To je više nego jasno”, smatra Milivojević.

Ono što je takođe bitno, dodaje on, jeste to da najbolji dokaz kako studentski protest u Srbiji nije nikakva obojena revolucija ili hibridni rat, jesu zahtjevi protestanata.

“To je nešto potpuno novo u Srbiji, da se zahtjevi studenata uopšte ne poklapaju sa zahtjevima političke opozicije. Opozicija traži prelaznu Vladu, koja bi obezbijedila regularne vanredne izbore, dok studenti traže da institucije poštuju ono što je njihova ustavna i zakonska nadležnost, što očigledno posebno iritira Vučića jer je upravo on primjer čovjeka koji s pozicije predsjednika Republike, s osam protokolarnih nadležnosti, u ovom trenutku se ponaša kao svevladar u sve tri grane vlasti – sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj. Vučić studentima prvo malo prijeti, pa im malo nešto nudi, a oni ga i dalje ignorišu i to ga, očigledno, najviše boli”, ističe naš sagovornik.

On pretpostavlja da bi se ista stvar desila i u Republici Srpskoj da su protesti u Banjaluci i Bijeljini bili masovniji.

“Međutim, oni ne mogu biti masovni iz prostog razloga što je energija drugačija. I u Srbiji je, do ovih protesta, godinama unazad falilo te građanske energije. Očigledno je da jedino mladi ljudi mogu ponijeti tu energiju. Trebalo im je mnogo vremena da se pokrenu, ali kad se pokrenu to je onda nešto sasvim drugo i sada dolazi do spontane podrške od njihovih roditelja, baka i deka. Iako je vlast u Srbiji i Republici Srpskoj do sada igrala na kartu da proba da okrene roditelje, bake i deke protiv sopstvene djece i unuka, ovaj put im to nije prošlo”, kaže Milivojević.

Što se tiče povezanosti političkih sudbina Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, odnosno na pitanje da li bi u slučaju Vučićevog pada s vlasti ubrzo slično zadesilo i Dodika, Milivojević navodi kako mu se čini da Dodik, ponekad bespotrebno, vezuje svoju sudbinu za Vučića, a ponekad se takvo ponašanje čini i logičnim.

“Kada, na primjer, Dodik govori o ekonomskom opstanku Republike Srpske, vrlo vjerovatno je da u nekom segmentu ekonomski opstanak Srpske zavisi od podrške Srbije. Opet, ne zaboravimo da bi i Srbija doživjela kolaps svog elektroenergetskog sistema da nije bilo pomoći i podrške iz Republike Srpske prije dvije ili tri godine. Zato je ta podrška uzajamna. Međutim, jedna stvar se tu izdvaja. Vučić jeste Dodiku strahovito važan za njegov politički opstanak, ali ne
samo Vučić. Kad bi se desilo da ga Vučić potpuno pusti niz vodu, Dodik može opstati ukoliko ne izostane podrška Moskve. Sjetite se onih prethodnih opštih izbora, prije dvije godine, kad je Vučić bio spreman da Dodika pusti niz vodu. Da nije bilo signala iz Moskve, teško da bi Dodik obezbjedio svoj politički opstanak”, zaključio je Milivojević.

Gerila.info

The post “Obojene revolucije” u Srbiji i Republici Srpskoj: Povezanost političkih sudbina i propagandne mašinerije Dodika i Vučića first appeared on Gerila.info.

Kao što se moglo i očekivati, “totalitarni čuvari poretka” u Republici Srpskoj polako pripremaju teren za izbornu jesen koristeći isprobani narativ o stranim plaćenicima, domaćim izdajnicima i obojenim revolucijama. Nakon etikteriranja Ozrena Perduva, aktiviste grupe “Pravda za Davida”, kao “programera obojene revolucije”, “spin majstori” bliski “vladajućoj kuhinji”, komentarišući proteste protiv bjeloruskog predsjednika Aleksadra Lukašenka, ističu da će Republiku Srpsku zapljusnuti novi talas obojene revolucije, ali umiruju “bogobojazni narod” naglašavajući da se to neće desiti prije 2022. godine.

Dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Predrag Ćeranić, jedan od viđenijih apologeta režima u Republici Srpskoj, opet se poziva na priču o rušenju Republike Srpske. Ako zanemarimo to što brani “posljednjeg evropskog dikatatora” (Lukašenka), Ćeranić opet ponavlja mantru o odbrani Republike Srpske od stranih plaćenika i domaćih izdajnika.

“Srpska ima vlastita iskustva iz 2014. i 2018. godine. To su godine u kojima su se održavali opšti izbori, a „obojeni“ su teren počeli pripremati još u proljeće, kako bi do jeseni (u oktobru su održani izbori) stvari dostigle kulminaciju. U oba slučaja policija je bila napadana, verbalno i fizički, ali nije reagovala. Napadi na policiju su dokumentovani i javnosti prezentovani. Putem niza političkih emisija i objavljenih tekstova neprestano se objašnjavao smisao i karakter obojenih revolucija. Termin „rušenje Republike Srpske“ prihvaćen je od šire javnosti u smislu javne osude. Policija je pokazala čvrstinu u pravom momentu i nije dozvolila da se u Banjaluci dogodi replika Petog oktobra”, ističe Ćeranić.

Samo nije jasno šta podrazumijeva pod tim da su “obojeni” počeli pripremati teren još u proljeće? Nije valjda mislio na ubistvo Davida Dragičevića, koje je njemu toliko draga policija Republike Srpske, ako ništa drugo, izvrtala i navodila na pogrešan trag? Ili je možda mislio na vapaj skrhanih roditelja koji žude za istinom i pravdom? Da li je njihova bol “obojena”?

Takođe, postavlja se pitanje šta je mislio pod tim da policija “nije reagovala”? Da li možda misli na gaženje ljudi na Trgu Krajine u decembru 2018? Ili možda na privođenja i maltretiranja građana od strane policije ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci?

Kako god, Republika Srpska se zaista odbranila, kako sugeriše Ćeranić, samo ne od obojene revolucije, nego od istine i pravde. I dalje u Republici Srpskoj dominira atmosfera straha i mržnje prema svima koji razmišljaju drugačije. Kao u stara dobra vremena. Totalitarni duh ne miruje.

Gerila.info

The post Totalitarni umovi ne miruju: “Čuvari poretka” ponovo upozoravaju na “obojene revolucije” i “rušenje” Republike Srpske first appeared on Gerila.info.

Ako se po jutru dan poznaje… Portaloidi bez impresuma bliski vladajućim strukturama polako hvataju zalet za vrelu predizbornu jesen. Ljeto još nije ni završilo, predizborna kampanja još nije ni počela a oni nastavljaju sa isprobanim receptom spinovanja, manipulacije i etiketiranja političkih protivnika označavajući ih kao strane plaćenike, izdajnike ili “programere obojenih revolucija”. Već viđeno, i to ne samo u izbornim godinama i u predizbornom periodu nego i tokom cijele godine, otkako su vladajući osjetili da im “uobičajeno širenje straha i mržnje” više ne prolazi.

Posljednji primjer (posljednji samo u nizu, ali nažalost biće ih još kako se izbori budu približavali) objavljen je na portalu gradskiportal.com, koji naravno nema impresum. U tekstu pod naslovom Politika i biznis: Imtec se ogradio od Delića, Lanaco ćuti na Perduva autor/i napadaju komapaniju Lanaco i Ozrena Perduva zbog njegovog političkog angažmana ističući da Lanacu više od dvije godine ne smeta politički angažman njihovog uposlenika, “pa ni kada je prošle godine formirao stranku “Pokret pravde””.

“Ni najave da bi na izborima mogao da se kandiduje za gradonačelnika Banjaluke nisu naveli Nebojšu Ninića i njegov Lanaco da razmisle kakvu poruku šalje moderna kompanija za kakvu se izdaju. Ne smeta im što je njihov zaposleni prijepodne kod njih stručnjak, a već poslijepodne grlati predvodnik političkog pokreta sa izraženom revolucionarnom notom. Valjda zato što Perduv u Lanacu stalno programira, pa im je svejedno da li se radi o nekom softveru ili možda obojenoj revoluciji. Svaki izostanak s posla je kod njih, po svemu sudeći, uvijek opravdan”, ističe se u tekstu.

Može se prepoznati matrica koja dominira u tekstovima koje objavljuju mediji bliski vladajućim strukturama, bilo da je riječ o portaloidima bez impresuma, viđenijim privatnim medijima ili javnom servisu. Politički protivnici i svi oni koji razmišljaju drugačije od vladajućih označavaju se izdajnicima, plaćenicima ili “obojenim revolucionarima”. Naravno, po već isprobanom receptu, kad neki portaloid pusti ovakav ili sličan spin, ubrzo ga prenesu i vodeći mediji iz garniture medija koji podržavaju vlast. U ovom slučaju ATV.

U nastavku teksta se navodi da je Nebojši Niniću, vlasniku Lanaca, “sigurnije sjediti na dvije stolice, javno se smješkati vlastima i očekivati unosne poslove, a s druge strane praviti rezervnu poziciju da preko tihe podrške Perduvu i njegovom pokretu naknadno izvuku korist. Ne treba zanemariti da su sa takvim ponašanjem dobili vjetar u leđa kod značajnih faktora u Sarajevu, a koristi će tek biti ako Perduv uspije da postane faktor u novom sazivu banjalučkog parlamenta”.

Bez namjere da budemo advokati Lanaca i Nebojše Ninića, posebno ne ulazeći u pozadinu ovog napada koji potencijalno leži u borbi za interes, uticaj i moć, ne možemo a da ne primijetimo, u najmanju ruku, licemjerje koje prožima čitav tekst. Autorima ovog “proglasa” protiv Perduva i Lanaca smeta to što Ozren Preduv u isto vrijeme radi u jednoj privatnoj firmi i što se politički aktivirao, iako je njegov politički angažman još u povojima, drugim riječima još uvijek niko nije ni glasao za njega a kamoli da je izabran na neku funkciju, ali im ne smeta što neke osobe istovremeno imaju politički angažman, i to aktivni (u Narodnoj skupštini RS ili u Parlementu BiH), ali su i zaposleni u državnim firmama, kao što su npr. Elektropenos BiH ili Univerzitetski klinički centar Republike Srpske.

Dakle, smeta im što neko radi u privatnoj firmi, za platu koju mu isplaćuje privatnik, i što se politički aktivirao, ali još nije izabran, ali im ne smeta što neko iz vladajuće strukture radi u državnoj firmi, prima platu iz budžeta, i pri tome je politički aktivan kao parlamentarac i za to opet prima nadoknadu iz budžeta?! “Drž'te lopova”, rekli bi neki.

Na kraju, u tekstu se naglašava da “nije teško zaključiti zašto Lanacu ne pada na pamet da jasno razgraniči i javnosti pošalje poruku, šta je posao i kompanija, a šta politika”. Zanimljiva konstatacija. Međutim, postavlja se pitanje da li bi Elektropenos BiH, UKC RS ili neka druga državna firma u kojoj su zaposleni ljudi koji se istovremeno aktivno bave politikom (a ima ih, bogu hvala), jasno razgraničili i javnosti poslali poruku šta je posao a šta politika?! Ili se takav angažman podrazumijeva za vladajuće koji se bore za “nacionalnu stvar” i “moralnu čistoću društva”?

Gerila.info

The post Vrelo ljeto zamjenjuje vrela predizborna jesen: Vladajući nastavljaju sa spinovanjem o stranim plaćenicima, izdajnicima i obojenim revolucijama first appeared on Gerila.info.